Grlica 2012

OBLJETNICA: TEMA BROJA:

proslavila

prirodom MALI VELIKI LJUDI:

Baka Olga

1 1

GRLICA ŠKOLSKI LIST III. OŠ ČAKOVEC

Izlazi jedanput godišnje.

Adresa uredništva III. OSNOVNA ŠKOLA ČAKOVEC Ivana pl. Zajca 24 40 000 Čakovec tel./faks 040/328 – 001

Dobrodošli, dragi čitatelji „Grlice“!

Tema našeg šesnaestog broja je “Živjeti s prirodom”. Pročitajte kako smo obilježili Godinu šuma, izračunajte svoj eko otisak te saznajte kako ga možete smanjiti i pomoći sebi i prirodi. Zavirili smo u mnoge eko radionice naših učenika i gostovali na eko fašniku u OŠ Sveti Martin na Muri. U ovom broju Grlice možete pročitati i razgovor sa znanstvenikom Ivanom Đikićem, koji smo vodili preko skype-a, a umjesto Foruma donosimo Male Građane.

2012. je godina pomaganja starim i nemoćnim osobama, pa donosimo razgovor s gospođom Olgom, bakom naše Rajne Međimurec, koja je invalid. Psihologinja nam u ovom broju govori o seksualnom nasilju. U rubrici „Pinklec na rame“ pogledajte kako su se naši učenici proveli u Beču, na Sjevernom Velebitu i u Ogulinu.

Donosimo i osvrt na obilježavanje 40. obljetnice naše škole i najavljujemo projekt „Doniraj svoje vrijeme, pokloni nekome osmijeh!“ o kojem ćemo podrobnije pisati u sljedećem broju.

Dakle, „Grlicu“ u ruke i uživajte u čitanju!

Veselimo se što smo opet s vama!

2

e-mail treca-os-cakovec@ck.htnet.hr Mrežna stranica škole http://www.os-treca-ck.skole.hr/

Za izdavača Mirjana Friganović, prof.

Voditeljica novinarske družine Tihana Preksavec, prof.

Voditeljica literarne družine Melita Pavić, prof.

Voditeljica likovne družine Marija Šilec, učiteljica likovne kulture Učitelji suradnici Učitelji i učiteljice razredne i predmetne nastave Glavna urednica Tihana Preksavec, prof.

Tehnički urednik mr. sc. Dražen Ružić Naslovnica Fotografija: mr. sc. Dražen Raužić Vila Kneja: učenici 1. b razreda Novinarska družina Leona Glavak, 6. b (urednica) Tena Benčik, 6. b Janja Petrović, 6. b Helena Šardi, 6. b Veronika Mati, 5. b Lana Peti, 5. b Lektorice Tihana Preksavec, prof.

Dijana Oreški Vidović, prof.

Fotografije Helena Šardi, 6. b Janja Petrović, 6. b Kompjutorski prijelom Nino Döring Tisak Tiskara Printex d.o. o.

Škola proslavila 40. rođendan str.

8

Baka Olga Putopis Beč

“Šume za ljude”

“Jedno od p

et”

str. 64 str. 78

str. 47

str. 62

SADRŽAJ Dobrodošli 4 Tema broja 9 Oj, kućo vesela 22 Nitko nije otok 60 Mali veliki ljudi 62 Mali građani 64 Pinkelec na rame 71 Umjesto dosade 79 3

DOBRODOŠLI

NEMA ZNANOSTI B

Jedan je od najuspješnijih mladih znanstvenika na području molekularne biologije i medicine. Bio je, naravno, odličan učenik, ali su mu crtanje i umjetnost ipak zadavali brige. Tvrdi kako je tek na postdiplomskom studiju u New Yorku saznao što je prava znanost,no ipak se odlučio vratiti u Europu.

Medicina ili ekonomija?

Ponekad nije jednostavno odlučiti čime ćete se baviti u životu, pogoto-

4

vo u osnovnoj školi. Jeste li Vi već tada odlučili da ćete se baviti medicinom i molekularnom biologijom?

- Teško se sad sjetiti što sam ja sve mislio u petom, šestom ili osmom razredu. Pr­ olazio sam kroz različite faze, kroz kakve i vi ,vjerujem, prolazite. Medicina mi je bila bliska jer sam odrastao uz oca koji je bio veterinar i to je sigurno utjecalo na mene. Kad sam birao fakultet, želio sam studirati biologiju, ali u to vrijeme u Hrvatskoj molekularna biologija nije bila dovoljno razvije-

na, pa sam odlučio studirati medicinu iako sam znao da se neću baviti njome nego molekularnom medicinom i tako je na kraju i bilo. Medicina je bila najbliža onome što sam želio. Što biste radili i čime biste se bavili da niste znanstvenik?

- Kad sam bio na drugoj godini medicine, paralelno sam upisao ekonomiju. No, shvatio sam da me više zanima ovo drugo i koncentrirao sam se na molekularnu medicinu. Da nisam znanstvenik i da nisam

DOBRODOŠLI

dr. ivan đikić, znanstveni direktor, instituta Frankfurt Institute for Molecular Lie Sciences (FMLS) u Frankfurtu

“ Ono što čovjek mora shvatiti, i zato se treba educirati, je činjenica da su tumori produkti naših vlastitih stanica, dio našeg organizma, i boriti se protiv nečega što je dio vas, a postane nekontrolirano i preuzima funkciju vaših stanica jako je teško.

Mi ne ćemo nikada moći potpuno ukloniti tumore, niti ćemo imati jedan lijek protiv svih vrsta tumora.

U najboljem slučaju možemo jedino odgoditi smrtnost.”

Na Skype-u s dr. Ivanom Đikićem

ZNANOST I MLADI Jedan od svojih integriranih dana krajem prošle školske godine posvetili smo mladim hrvatskim znanstvenicima i njihovim istraživanjima. Profesorica Maja Odrčić Mikulić tom je prigodom putem internetske pošte stupila u kontakt s prof. dr. Ivanom Đikićem, jednim od najuspješnijih mladih hrvatskih znanstvenika s područja molekularne biologije koji živi i radi u Frankfurtu.

Ugodno smo se iznenadili i oduševili kad smo saznali da je prof. Đikić vrlo rado prihvatio naš poziv te nam putem Skypea odlučio održati predavanje „Znanost i mladi“.

Na ovom neobičnom satu biologije sudjelovali su polaznici dodatne nastave iz matematike, biologije, kemije i fizike te članovi novinarske družine sa svojim voditeljima. Prof. Đikić pripremio je za tu prigodu slikokaz s prikazom najnovijih istraživanja principa rada ljudske stanice te poremećenih procesa unutar stanice koji dovode do pojave tumora.

Govorio je, također, o složenim mehanizmima kojima se stanice same brane od tumora i čiste svoju unutrašnjost te o molekularnom putu koji sudjeluje u odgovoru imunološkog sustava na različite vrste upala. Pokazao nam je i kako izgleda veliki Goethe - Institut u Frankfurtu u kojemu zajedno s drugim mladim znanstvenicima vrši svoja istraživanja te pričao o tome kako izgleda jedan njegov radni dan. Na kraju, strpljivo je odgovarao na sva (stručna, ali i osobna) pitanja znatiželjnih učenika posvetivši nam gotovo devedeset minuta svog dragocjenog vremena.

Razgovarati uživo s jednim poznatim i doista velikim znanstvenikom bilo je pravo otkriće i izvrsno iskustvo za učenike, ali i za njihove voditelje.

Profesor Đikić oduševio nas je svojom jednostavnošću, otvorenošću te spremnošću za suradnjom.

Detalje razgovora pročitajte u intervjuu koji slijedi.

Janja Petrović, 6.b

BEZ KREATIVNOSTI kliničar, vjerojatno bih se bavio ekonomijom ili matematikom.

Koliko je matematika važna da bi se postalo znanstvenik?

- Mislim da je matematika jedan od najvažnijih predmeta u školi iako vama to ne izgleda tako, i ona ponekad možda djeluje dosadno. Matematika je važna i u svakodnevnom životu. I sami znate: idete u dućan i kupujete kruh i mlijeko pa trebate matematiku. Bez obzira hoćete li jednom biti znanstvenici, ekonomisti, filozofi

ili umjetnici, uvijek ćete, u većem ili manjem opsegu, trebati matematiku.

Nije teško pogoditi koji su Vam predmeti u školi bili najdraži. A najgori?

Najgori predmet bila mi je umjetnost i crtanje. To je bilo nešto što mi nije išlo.

Na sreću, sjedio sam s jednom jako dobrom prijateljicom koja se zvala Irena i koja je bila nevjerojatno talentirana za umjetnost.Kad bismo na satu dobili zadatak da nešto nacrtamo, ona bi uvijek nacrtala dvije slike.

Prvo jednu za mene, a onda drugu za sebe.

Tako sam se izvlačio.

Amerika – obećana zemlja za znanstvenika Doktorirali ste u New Yorku. Kako je bilo studirati u Americi?

- Iskreno, prvi ulazak u laboratorij u New Yorku bio je prilično veliki šok za mene. Imao sam tada 24 godine, završio sam medicinu u Zagrebu i uopće nisam bio spreman na ono što me tamo dočekalo.To je jedan drugi svijet. Komunikacija i način

5

DOBRODOŠLI Naš laboratorij smješten je baš uz rijeku Majnu tako da radimo u dosta lijepom prirodnom okruženju. Laboratorij, kao i svaki drugi, ima stolove za svakog znanstvenika. Svaki znanstvenik ima svoje računalo i mikroskop. Mi smo svoj radni prostor oplemenili i umjetničkim slikama, a ponekad slušamo i glazbu. studiranja potpuno su drugačiji nego u Hrvatskoj. Laboratorij izgleda poput velike dvorane podijeljene na nešto poput bokseva. Svaki znanstvenik ima svoj boks i eksperiment na kojemu radi. Kad sam došao prvi dan, dočekao me jedan znanstvenik koji je danas moj dobar prijatelj. Pozdravio sam i predstavio se, a on mi je rekao: „Ovo je laboratorij. Mi ovamo dođemo i radimo, ne predstavljamo se i ne pozdravljamo se.“ Htio je s time reći da su za njih jutarnji razgovori ili jutarnje kavice gubitak vremena. Morao sam tada izaći van i trebalo mi je desetak minuta da se saberem i smirim.

Je li Vam dugo trebalo da se naviknete na takav način rada?

- Brzo sam se navikao. Kad se čovjek ubaci u tu atmosferu i projekte na kojima radi, onda više stvarno nije važno ni tko si, ni kako si, ni odakle si. Važno je samo otkrivanje. To je ono što se meni u tih pet godina u New Yorku najviše sviđalo. Osim toga, tamo sam mogao učiti od najboljih

6

ljudi na svijetu i tamo sam zapravo naučio što je prava znanost.

Mogli ste ostati u Americi, a odlučili ste se za Europu. Zašto?

- To je bila velika odluka za mene, ali ovisila je i o drugim stvarima, ne samo o mom poslu. Istina da je u to vrijeme Amerika bila obećana zemlja za znanost, no prateći europske trendove zaključio sam da će i ona širom otvoriti svoja vrata znanstvenicima. Osim toga, supruga Inga i ja željeli smo se vratiti dijelom radi kulturnih razlika, a dijelom zbog toga što su naše obitelji željele da im budemo bliže. Sad vidim da smo donijeli jako dobru odluku.

Nema znanosti bez kreativnosti Kako izgleda laboratorij u Frankfurtu u kojem sada radite?

- Naš laboratorij smješten je baš uz rijeku Majnu tako da radimo u dosta lijepo­m prirodnom okruženju. Laboratorij, kao i svaki

drugi, ima stolove za svakog znanstvenika.

Svaki znanstvenik ima svoje računalo i mikroskop. Mi smo svoj radni prostor oplemenili i umjetničkim slikama, a ponekad slušamo i glazbu, jer znanstvenik većinu svog radnog vremena provodi za stolom i nije dobro da atmosfera u laboratoriju bude sterilna. Znanstvenik mora biti kreativan pa i atmosfera u kojoj radi mora biti poticajna.

Osjećate li se bolje kao profesor među studentima ili kao istraživač u laboratoriju?

- Lakše je biti istraživač u laboratoriju jer je labaratorij mjesto stvaranja i ravnopravne suradnje između studenata, odnosno poddoktoranata i mene. Svi smo vrlo bliski, na istom nivou, ja tu nemam nikakav status profesora. Svi se oslovljavamo osobnim imenima, komunikacija je vrlo neformalna, za razliku od predavanja na kojima moram učiti studente. I tamo pokušavam uspostaviti neformalni kontakt, ali razlika između nas ipak mora postojati, jer njima ipak mo-

DOBRODOŠLI

ram biti autoritet. Moram ih ocjenjivati, prenositi im svoje znanje. U tom smislu, to je puno teži i odgovorniji posao.

Bavite se istraživanjem zloćudnih tumora. Hoćemo li doista u skoroj budućnosti dobiti lijek protiv raka?

- Mi danas još uvijek nemamo lijek niti protiv virusa gripe ili, recimo, virusa salmonele od koje u Africi umire jako velik broj djece, a kamoli protiv raka. Ono što čovjek mora shvatiti, i zato se treba educirati, je činjenica da su tumori produkti naših vlastitih stanica, dio našeg organizma, i boriti se protiv nečega što je dio vas, a postane nekontrolirano i preuzima funkciju vaših stanica jako je teško. Mi ne ćemo nikada moći potpuno ukloniti tumore, niti ćemo imati jedan lijek protiv svih vrsta tumora. U najboljem slučaju možemo jedino odgoditi smrtnost.

U jednom ste članku poručili mladima: „Otiđite ako ovdje ne možete razviti svoj talent.“ Znači li to da Hrvatska još uvijek nije zemlja u kojoj bi jedan znanstvenik mogao imati uspješnu karijeru, ili kod nas još uvijek nema dovoljno kvalitetnih znanstvenika od kojih bi se moglo učiti?

- To sam rekao zato jer je mladi hrvatski znanstvenik Bojan Žagrović, za kojeg

će se još jako puno čuti, otišao u Ameriku s petnaest godina kao matematičar i na Harwardu je završio magisterij iz matematike. Onda je otišao u Stanford u Kaliforniji i doktorirao biofiziku, a nakon toga je u Zürichu završio kemiju. Kasnije se vratio u Split, u Hrvatsku, ali nije imao posla niti uvjeta za svoj rad, a želio je raditi za dobrobit svoje zemlje. Nekoliko mjeseci kasnije dobio je ponudu iz Beča i ja mu nisam mogao savjetovati ništa drugo nego da prati svoje potrebe i vlastiti talent. Ako vam se uvjeti za razvoj vaših talenata i vaših mogućnosti pružaju negdje drugdje, izvan Hrvatske, onda treba otići, pružiti sebi mogućnost maksimalnoga napretka i onda pomagati Hrvatskoj izvana kao što to i ja radim već petnaestak godina.

Znanstvenik se prepoznaje po svojim dijelima SmatrajuVas jednim od najuspješnijih mladih znanstvenika u svijetu. Osjećate li se slavnim?

Kod nas u znanosti nema podjele na slavne znanstvenike i one koji su manje slavni, nego se dijelimo na one vodeće - voditelje pojedinih znanstvenih područja i one koji su napravili nešto kreativno i po tome su prepoznatljivi u svijetu znanosti. U

tom smislu ja se osjećam zadovoljnim znanstvenikom koji je napravio dosta da bude prepoznat od svojih kolega znanstvenika.

Kad biste sami oboljeli od neke zloćudne bolesti, ili netko Vama blizak, biste li bili spremni posegnuti za alternativnom medicinom?

- Ja osobno ne bih, a kad bi netko iz moje obitelji želio i pitao me za savjet, ne bih mu branio, ali bih rekao da ipak mora znati što uzima i mora razumjeti da to stvarno nije dopušteno. Kad liječnik više ne može pomoći, ljudi se, što je razumljivo, uhvate za bilo što, no ja nisam još nikad vidio da je alternativna medicina bila uspješnija od klasične.

Imate li uopće slobodnog vremena i kako ga provodite?

- Slobodnog vremena nemam puno i trenutno svaki slobodan trenutak posvećujem djeci. Ema ima pet godina, Lovro deset, a Petra osam godina i oni traže svoje vrijeme i pažnju. Kad imam slobodno poslijepodne, igramo hokej na travi ili se vozimo biciklima. Često igramo i društvene igre, na primjer šah. Zbog posla često putujem, često izbivam, a oni to itekako osjećaju. Zato, kad god sam kod kuće, nastojim im nadoknaditi svaki izgubljeni trenutak.

Janja Petrović 6.b

Mislim da je matematika jedan od najvažnijih predmeta u školi iako vama to ne izgleda tako, i ona ponekad možda djeluje dosadno.

Matematika je važna i u svakodnevnom životu. I sami znate: idete u dućan i kupujete kruh i mlijeko pa trebate matematiku.

7

Ema Perčić

(2004. – 20 12.)

„Ne boj se otići i ne stra huj!

Nije ovo kraj, već poče tak.

Jer, životna staza, duga ili kratka Tek je usputna stanica na putu za Vječnost.“ 20. siječnja 2012. napu

stila nas je mala Ema, učenica 1.a razreda na še škole.

Ozlijede što ih je zado bila u prometnoj nesreć i bile su preteške i ona je izgubila svoju životnu bitku.

Mnoge su stvari što se

mi pitali zašto se doga

u životu dogode čest

o neshvatljive, i kolik

za Emu imao velike pl

anove, tamo gore u Vj

k sebi tako brzo, prije

Nada i šutnja. Jer po

o god se

đaju, objašnjenja nema

. Ostaje tek nada da

ečnosti, kad ju je uzeo

no što je stigla iskusiti

nekad nam riječi nisu

bismo mogli izraziti št

o osjećamo.

život.

dovoljne da

Draga Ema, u našim mi

slima

i srcima živjet ćeš vj

ečno!

Tvoj 1.a, razrednica Štef anija Mustač, radnici i učenici 3. OŠ Ča kovec

8

je Bog

TEMA BROJA DINA ŠUMA

A GO MEĐUNARODN

“ŠUME ZA LJUDE” Na temelju incijative Republike Hrvatske kao članice UNFF –a (Foruma za šume Ujedinjenih naroda), krovne međunarodne organizacije u šumarstvu, glavna skupština Ujedinjenih naroda proglasila je 2011.

Međunarodnom godinom šuma, s ciljem podizanja svijesti o održivom upravljanju, očuvanju i održivom razvoju svih tipova šuma.

Sve države članice UN-a pozvane su da tijekom 2011. godine na međunarodnoj i nacionalnoj razini sudjeluju i organiziraju niz događanja i aktivnosti kojima bi se obilježila Međunarodna godina šuma, s ciljem edukacije javnosti o značaju koji šume i šumski ekosustavi daju cijelom planetu te svim segmentima čovjekova života.

Geslom „Šume za ljude”, prilikom obilježavanja Međunarodne godine šuma veliki naglasak daje se održivom gospod­are­

nju šumama kao potrebnom temelju svih ljudskih aktivnosti.

Glavni koordinator pokretanja svih aktivnosti, u cilju obilježavanja Međunarodne

godine šuma u Hrvatskoj, je Ministarstvo regionalnog razvoja, šumarstva i vodnoga gospodarstva, kao tijelo državne uprave nadležno za djelokrug šumarstva.

JESTE LI ZNALI?

2,5 milijuna hektara tla na području Republike Hrvatske prekriveno je šumama.

Prema namjeni hrvatske šume dijelimo na gospodarske šume (90%), zaštitne šume (6%) i šume s posebnom namjenom (4%).

78% hrvatskih šuma nalazi se u vlasništvu Republike Hrvatske.

Prvi hrvatski Statut koji govori o zaštiti šume objavljen je u Ninu 1103. godine.

Prva šumarska inspekcija U republici Hrvatskoj osnovana je u Istri 1532. godine.

Javno poduzeće koje je gospodarilo šumskim zemljištima i šumama u državnom vlasništvu do 2002. godine zvalo se Hrvatske šume.

Najrasprostranjenije drvo na području Republike hrvatske je bukva.

21. ožujka svjetski je dan zaštite šuma.

Svake godine u Europi izgori približno 500 000 hektara šume.

Pripremili: Mladi povjesničari

9

TEMA BROJA

EKOLOŠKI OTISAK Učenici viših razreda sudjelovali su u zanimljivoj radionici „Ekološki otisak“ . Radionicu su pripremili i vodili predsjednik udruge „Kneja“ Igor Lesar te aktivistica udruge Ana Marija Unković.

Tijekom radionice učenici su saznali što je ekološki otisak.

Otkrili su da čovjek sam utječe na veličinu svog ekološkog otiska, te uz pomoć anketnih listića izračunali veličinu vlastitih. U razgovoru s voditeljima nakon ankete, učenici su sami dolazili do zaključaka kako svatko može uz malo dobre volje i truda utjecati na smanjenje vlastitog ekološkog otiska i tako pomoći Zemlji.

Održivost života na Zemlji ovisi jedino o nama samima.

Stoga nije na odmet povremeno se zapitati činimo li dovoljno da bismo joj pomogli. Važne životne navike, to svi znamo, stječu se u djetinjstvu i zato je jako važno poticati i razvijati ekološku osviještenost kod djece najranije dobi.

Paula Ilijaš, 8.b

Učenici su na radionici izračunavali veličinu svog eko-otiska uz pomoć voditelja

10

Predsjednik udruge “Kneja” Igor Lesar, organizatorica radionice prof. Nataša Boj, te aktivistica udruge Ana Marija Unković

Voditelji Igor Lesar i Ana Marija Unković na početku radionice održali su zanimljivo predavanje

Eko otisak u prikazu učenice Tare Turopoljac

TEMA BROJA SJEDNIK D RE P , AR S E IGOR L EJA” UDRUGE “KN

SAMI BIRAMO SVOJ PUT

Što je osnovna zadaća radionice „Ekološki otisak“?

- Naš je cilj ovom radionicom promovirati održive metode u odgojnim ustanovama, potaknuti djecu, mlade, učitelje i roditelje na razmišljanje o tome kako živimo i kako taj naš način života utječe na nas, našu okolinu, ali i na cijeli svijet. Kad shvatimo da smo sve, samo ne održivi, onda možemo mijenjati svijet u pozitivnom smislu.

Koje su radionice osim „Ekološkog otiska“ u „Knejinom“ programu?

- Imamo dosta zanimljivih radionica. Neke od njih su, na primjer, izrada biljne spirale, izrada eko svijeća ili biljne kozmetike, a provodimo i akcije sadnje stabala.

Lea Vidačić, 7.b Bilo mi je jako zanimljivo. Sad sam vidjela da ekologija nije baš tako dosadna kao što sam mislila. Radili smo zanimljive stvari rješavali smo nekakav upitnik o tome kako mi onečišćujemo prirodu.

To je zapravo jako tužno jer zemlja nam pruža sve što nam treba za preživljavanje, a mi samo smećem uzvraćamo.

Elena Del Duca, 7.b Radionica mi je bila jako zanimljiva i zabavna, Anamarija i Igor bili su jako simpatični. Oni su nam objasnili što zapravo znači ekološki otisak i koliko je velik naš ekološki otisak. Najviše mi se svidio film o borbi voća, povrća i raznih drugi proizvoda s farme protiv onih tvorničkih.

Viktorija Puzak, 7.a Bilo je vrlo poučno, voditelji su bili simpatični i još su nas više upoznali s činjenicom da će Zemlja nestati ukoliko joj ne pomognemo u njezinu očuvanju.

Prezentacija je bila zanimljiva, a na kraju su nam pokazali jedan poučan filmić. Ova me radionica još više potaknula da promislim o svakom svojem koraku na Zemlji jer je moj ekološki otisak 175, a trebao bi biti još manji. Svaki savjet koji smo dobili od voditelja nastojat ću poslušati jer želim da Zemlja još dugo živi.

S koliko škola trenutno surađujete?

- Surađujemo s dvadesetak škola što je za nas kao jednu lokalnu udrugu i više nego dobra brojka. Sve više traže nas i izvan Međimurja jer se bavimo i permakulturom što je danas vrlo aktualno. Što je permakultura?

- To je metoda dizajniranja održivih ljudskih zajednica prema uzorcima iz prirode. Između ostaloga, to je skup znanja pomoću kojih čovjek može sam dizajnirati svoj vrt, uzgajati vlastitu hranu tako da uštedi puno više energije, a da istovremeno koristi prirodi i za sebe dobije puno više od onoga što ima sada.

UČENICI O RADIONICI

Vjerujete li da još uvijek možemo učiniti čovječanstvo održivim?

Da. Vjerujem da možemo napraviti puno promijenimo li svi zajedno način razmišljanja o našoj planeti. Ako shvatimo da možemo uzimati od prirode samo ako i nešto dajemo za uzvrat, postanemo li svi slupa svjesniji i odgovorniji, onda još uvijek ima šanse da se održimo. Stari Indijanci su rekli da će planeta opstati, a ljudi izumrijeti.

Na nama je, dakle, da odlučimo i odaberemo put koji želimo.

Dora Ristić,8.a

Sara Hunjak, 7.a Na radionici ‘Ekološki otisak’ razgovarali smo o našem životu na Zemlji i o tome kako Zemljino vrijeme polako, ali značajno ističe.

Shvatila sam da našu Zemlju stvarno previše gazimo postupcima kojih nismo ni svjesni: kupovanjem nepotrebnih stvari i velikom potrošnjom. Potrudimo li se malo, već danas možemo učiniti nešto lijepo za Zemlju ali i za sve ljude koji žive na njoj. Možemo joj da ti „lijek“. Dade li joj svaki čovjek barem malo „lijeka“, već će biti zdravija.

11

TEMA BROJA Ana Krivak, 7.a Na radionici „Ekološki otisak“ svidio mi se na način na koji su nas voditelji poticali da razmislimo o svom ponašanju prema našoj planeti. Naučili smo mnogo o nama samima. Koliko zapravo trošimo zemlju, kako smo pohlepni i sebični jer mislimo samo na sebe. Moj ekološki otisak je 160. Sada barem znam koliko bih trebala smanjiti potrošnju štetnih tvari te kako mogu smanjiti svoj ekološki otisak i pomoći šumama, vodi, tlu, općenito prirodi.

Mateja Kolarić, 7.a Meni se radionica jako svidjela zbog toga jer je bila zabavna i poučna. Naučili smo što je ekološki otisak i kako ga možemo smanjiti, rješavali smo anketu i gledali kratki film o tome. Preko ankete koju smo rješavali saznali smo koliko iznosi naš ekološki otisak. Moj ekološki otisak bio je 155. Spominjali smo načine na koje trošimo zemlju. Imali smo dvoje voditelja koja su bili odlični jer smo na zabavan način naučili nešto novo.

Damir Sklepić, 7.a Na radionici sam se osjećao dobro, čuo zanimljive svari o planeti Zemlji.

Voditelj Igor bio je zabavan i govorio puno zanimljivih i poučnih stvari.

Moj ekološki otisak je velik – 180, to znači da trošim od 2.0 do 2.2 ha Zemlje.

Janja Petrović, 5.b Meni je bilo zanimljivo jer sam naučila nove pojmove iz ekologije. Najviše mi se svidio način na koji su nam voditelji objasnili kako uništavamo planet Zemlju i kako to možemo smanjiti.Također mi se svidio poklon paketić „Pika i prijatelji“ koji sam osvojila kao vlasnica najmanjeg ekološkog otiska.

Nina Bočkaj, 5.b Meni je bilo zabavno jer sam naučila zanimljive stvari. Najviše mi se svidjela anketa o mom ekološkom otisku na našoj planeti Zemlji. Svidjelo mi se objašnjenje ekološkog otiska i način na koji su nam voditelji objasnili kako uštedjeti vodu i mnoge ostale potrepštine. Posebno mi je bio lijep crtić koji smo pogledali.

12

MOJ EKOLOŠKI I KAKO GA SMA Postoji puno jednostavnih metoda pomoću kojih možeš smanjiti otisak koji ostavljaš na našoj Planeti. Nauči kako ćeš smanjiti svoj otisak u svakom području svoje svakodnevnice počevši od hrane, kuće/ stana te stvari koje kupuješ i usluga koje koristiš, ali nemoj stati na tome. Povećaj svoj utjecaj ohrabrujući druge da slijede tvoj primjer. Uključi se sa svojim prijateljima i obitelji u lokalna i globalna nastojanja društvenih promjena ili započni svoj vlastiti pokret društvenim promjena.

(ne ostavljaj ih na stand by-u jer tako i dalje troše znatne količine struje).

Ištekaj elektronske aparate iz strujnog kruga kada odlazite od kuće na praznike ili sl.

Ugasi rasvjetna tijela kada napuštaš prostoriju.

Sušite odjeću vani na suncu i vjetru kad god je to moguće.

Minimalno koristi eletričnu ili elektronsku opremu kada boraviš u prirodi.

Potakni roditelje na korištenje zelene energije (vjetar ili sunce) barem za potrebe rasvjetnih tijela u domaćinstvu.

Smanji svoj CO2 otisak

Smanji otisak koji stvaraš konzumacijom hrane

Koristi manje štetan prijevoz Hodaj, vozi bicikl ili koristi javni prijevoz kad god je to moguće.

Reci roditeljima da ugase automobil ukoliko čekaju nekoga duže od 30 sekundi.

Izbjegni kratka putovanja avionom, radije koristi autobus ili vlak.

Razmisli o tome zašto, kako, kada i kamo putujete i pokušaj smanjiti vrijeme provedeno u automobilu.

Uvedi elemente uštede energije u svoj dom Koristi štedne žarulje umjesto običnih žarulja, no pazi da koristiš priloženi karton pri zavrtanju i odvrtanju žarulje jer staklo takvih žarulja sadrži živu. Nakon upotrebe odloži sagorjele žarulje na odlagališta predviđena za to u tvojoj lokalnoj zajednici.

Ukolilko vam kuća nije toplinski izolirana savjetuj roditelje da je izoliraju ako su u mogućnosti.

Ukoliko je moguće koristite protočne bojlere umjesto klasičnih, jer se grije točno onoliko vode koliko je potrebno.

Reci roditeljima da prilikom kupnje novog kućanskog aparata kupe onaj s nižim energetskim razredom (A++).

Usvoji navike uštede energije Gasi računalo, monitor, televizor, mu­ zičke linije i sl. (na tipku) kad ih ne koristiš.

Jedi lokalnu, ekološki ili organski uzgojenu i sezonsku hranu.

Zasadi vrt – ta hrana ne može biti bolja!

Nabavljaj hranu kod lokalnih poljoprivrednika/farmera ili u dućanima zdrave hrane. Traži hranu koja je lokalna i sezonska i koja ne treba proći dug put do mjesta gdje je nabavljaš.

Nabavljaj hranu bez ili sa što manje pakiranja kako bi umanjio/la količinu otpada. (Umjesto nekoliko manjih pakiranja radije uzmi jedno veće).

Jedi više povrća, voća i žitarica i bar jedan obrok u tjednu konzumiraj bez mesa i mesnih prerađevina (čak i taj mali doprinos čini razliku).

Procijenjeno je da 18% svih stakleničkih plinova nastaje uslijed uzgajanja životinja i prerade mesa.

Smanji svoj otisak u kućanstvu Odaberi održive materijale za izgradnju doma i namještaja u njemu.

Potakni roditelje da razmisle o sustavu sakupljanja kišnice, pročišćavanja sivih voda, pasivnog i aktivnog solarnog grijanja i sl.

Odaberi spojnice i okove za smanjenje potrošnje vode na slavinama, tuševima i vodokotliću.

Obnovi stari namještaj ili ga pokloni onima koji ga trebaju, a kupuj samo onaj od prirodnih, recikliranih i netoksičnih materijala.

Koristi biorazgradive i netoksične deter­ džente za pranje, šampone, sapune i ostale ko­ zmetičke preparate.

TEMA BROJA

OTISAK ANJITI Usvoji navike uštede vode Tuširaj se kraće i ne prečesto – to ne da samo štedi vodu, već i energiju potrebnu za zagrijavanje vode.

Perilicu rublja i suđa pali samo kada je skroz puna.

Reci roditeljima da ne peru auto prečesto, radije neka ga odvezu u autopraonicu jer one koriste manje vode za pranje, a ta voda se odvodi u kanalizaciju što usput štiti zemlju i živa bića u njoj.

Zatvaraj slavinu tijekom pranja zubi.

Smanji ekološki otisak korištenjem stvari i usluga Kupuj manje! Zamijeni stvari samo kada je to stvarno potrebno.

Kupuj proizvode bez ili sa što manje pakiranja.

Kupuj dugotrajne i kvalitetne proizvode.

Recikliraj sav papir, staklo, aluminij i plastiku. Ne zaboravi na elektroniku!

Organsku hranu kompostiraj umjesto da je bacaš u smeće. Smeće koje nije kontaminirano biološkim otpadom može lakše biti reciklirano i sortirano, te ne proizvodi metan (značajan staklenički plin) kada se sortira na odlagalištima.

Kupuj proizvode koji su izrađeni uoptrebom obnovljivih ili recikliranih materijala, posebno one obilježene “post-consumer waste.”

U svom svakodnevnom životu primjeni 5R sustav.

(Rethink, Reduce, Reuse, Repair & Recycle) – Promisli, Smanji potrošnju, Ponovo koristi, Popravi & Recikliraj. * Prije svega promisli o tome što ti zaista treba, zatim smanji potrošnju i potrebe, ponovo koristi stvari koje možeš, ako je moguće popravi ih i tek na kraju, ukoliko ih više ne možeš koristiti, recikliraj ih.

Među kukurizima otkrili smo srnin trag

ODRŽANA RADIONICA “ŽIVOTINJSKI SUSTANARI” U suradnji s udrugom Kneja, u Knejinom edukativnom centru u Črečanu, u okviru projekta “Doniraj svoje vrijeme, pokloni nekome osmijeh!”, održana je u subotu, 15.10.2011. radionica „Životinjski sustanari“. U radionici su sudjelovali učenici 4.b razreda, učenici OŠ Hodošan i Veliki volonteri naše škole. Radionicu je organizirala učiteljica informatike Nataša Boj, voditeljica projekta „Doniraj svoje vrijeme, pokloni nekome osmijeh!”, a učenike su uz nju pratili i razrednik 4.b razreda Aleksandar Bartolić, Kristina Vrabec, profesorica biologije iz OŠ Hodošan i roditelji učenika. Radionicu su vodili Knejini aktivisti Sunčana Pešak i Stipan Rudan.

Radionica se odvijala na različitim staništima životinja: u šumi, na livadi, polju i blizini ribnjaka. Učenici su vrlo pažljivo pratili tragove životinja i uz pomoć iskusnih voditelja na temelju otkrivenih tragova donosili zaključke o tome koje životinje gdje borave.

Većinu učenika najviše je zbunjivalo što nigdje nije bilo životinja, no voditelj im je odmah objasnio kako su životinje najaktivnije u ranim jutarnjim i kasnim večernjim satima, a radionica se odvijala oko podneva. Osim toga, dodao je da je sasvim normalno što ih nema jer životinje, čim osjete da je u šumu ušao čovjek, pobjegnu najmanje 500 metara od njega…

Leona Glavak, 6. b

Sudionici radionice s Knejinom aktivisticom Suzanom Pešak

13

TEMA BROJA OTKRIJ ŠTO ZNAŠ O ŽIVOTINJAMA 1. U koje su doba dana životinje posebno aktivne i budne? a) u podne b) u jutarnjim satima 2. Kada čovjek dođe u šumu, životinje pobjegnu i udalje se najmanje: a) 100 m b) 150 m c) 500 m 3. Po čemu možemo najtočnije zaključiti koje životinje borave u nekom staništu (šumi, livadi, polju)? a) po vrsti drveća i bilja b) po tragovima c) ni po čemu 4. Kako nazivamo ostatke miševa i drugih životinja koje je sova pojela i probavila? a)gmalja b)gulja c) gvolja 5. Izbaci uljeza: a) lisica b) srna c) medvjed d) zec e) vjeverica 6. Smiju li se gljive u šumi dirati golim rukama? a) da b) ne 7. Što su PREDATORI? a) Velike životinje koje vrebaju one manje b) vrsta pištolja c) sve životinje koje predu 8. Tko bi sve mogao napasti srnu? a) pas lutalica b) zec c) lisica

Nada Kolarić, članica Upravnog odbora UOLL-a, Emil Vibović, predsjednik Udruge oboljelih od leukemije i limfoma Čakovec, koordinatorica prof. Nataša Boj, učenice Marija Katarina Branović i Stella Pasarić te ravnateljica M. Friganović

PLASTIČNIM ČEP DO SKUPIH LIJ 20. travnja 2011. u III. OŠ Čakovec održana je konferencija za tisak na kojoj je predstavljen projekt „Plastičnim čepovima do skupih lijekova“.

Odakle ideja za projekt?

U nastavnom planu i programu informatike za osmi razred jedna od nastavnih cjelina nosi naziv INTERNETSKI PROJEKTI. Učenici su u dogovoru s učiteljicom informatike, gđom Natašom Boj, odabra-

li međunarodni projekt „U4ENERGY“, čiji je cilj potaknuti učenike na aktivnosti kojima bi se smanjila svakodnevna potrošnja energije.

Učenici su odlučili štediti energiju na izravan i neizravan način, razvrstavajući različite vrste otpada u kući i školi, kako bi omogućili njegovo recikliranje. Pretražujući internet

9. Bi li medvjed napao čovjeka jer ga smatra hranom? a) da b) ne 10. Hoće li srna htjeti mlado lane ako ga je čovjek dirao rukama? a) ne b) da 11. Tko gradi hranilišta za životinje? a) Krivolovac b) Lovokradica c) Lovac ODGOVORI: 1.b, 2.c, 3.b, 4.c, 5.c, 6.b, 7.a, 8.c, 9.a. 10.a, 11.c

14

“Plastičnim čepovima do lijekova”

TEMA BROJA

POVIMA JEKOVA tojati dobiti određena financijska sredstva te ih iskoristiti za kupnju skupih lijekova svojim članovima .

Na konferenciji za tisak sudjelovali su, uz voditeljicu projekta, gđu Natašu Boj, i predsjednik Udruge gospodin Emil Vibović, predstavnica udruge gđa Nada Kolarić, učenice osmog razreda Stella Pasarić i Marija Katarina Branović te ravnateljica škole gđa Mirjana Friganović. Gospodin Vibović najljepše se zahvalio na donaciji te podržao projekt i akciju s nadom da će se akcija u dogovoru s Fondom za zaštitu okoliša proširiti i izvan lokalne zajednice. Ovim projektom i akcijom obilježili smo 22.travnja, Dan planete Zemlje, iako se akcije koje doprinose zaštiti okoliša i održivom razvoju u školi odvijaju tijekom cijele godine. Doprinijeli smo Europskoj godini volontiranja s naglaskom da nitko ne mora, ali svatko može skupljati i donositi čepove u školu.

Na ovaj način učenici se od malena uče brizi za druge te kako na vrlo jednostavan način, uz malo dobre volje, mogu biti korisni u svojoj lokalnoj zajednici i šire.

Sve ljude dobre volje još uvijek pozivamo da slobodno povremeno navrate u „Treću“ s vrećicom plastičnih čepova.

Nataša Boj, učiteljica informatike

PROVJERI KOLIKO ZNAŠ O RASPROSTRANJENOSTI ŠUMA PO KONTINENTIMA 1. Na kojem se kontinentu nalaze najveće površine šuma? a) U Africi b) U Europi c) U Aziji d) U Južnoj Americi 2. Koliku površinu zauzimaju šume u Europi? a) 14% b) 24% c) 44% d) 54% 3. U kojem toplinkom pojasu nalazimo tropske kišne šume? a) U žarkom pojasu b) U sjevernom i južnom umjerenom pojasu c) U sjevernom i južnom hladnom pojasu d) U svim toplinskim pojasevima 4. Koje vrste drveća nalazimo u području tropskih kišnih šuma? a) Jelu i smreku b) Iroko i meranti c) Johu i topolu d) Trešnju i hrast 5. U kojoj su državi najrasprostranjenije tropske kišne šume? a) U Indoneziji b) U Brazilu c) U Nigeriji d) U Maleziji 6. Kako se zove površinom naj­veća tropska kišna šuma na Zemlji?

a) Andaluzija b) Anatolija c) Arabija d) Amazonija 7. Prema procjenama stručnjaka, površine šuma svake se godine: a) povećavaju b) smanjuju c) još nije točno utvrđeno d) uopće ne mijenjaju 8. Gdje u rasprostranjene tajge? a) U Europi, Aziji i Sjevernoj Americi b) U Europi, Aziji,Africi c) U Južnoj americi, Australji i Africi d) Na svim kontinentima 9. Najveći postotak rasprostranjenosti mediteranskih šuma u Europi imaju: a) Hrvatska i Italija b) Grčka i Albanija c) Španjolska i Portugal d) Malta i Andora 10. U kojoj zemlji Južne Amerike možemo naći mediteranske šume? a) U Argentini b) U Boliviji c) U Čileu d) U Brazilu Test osmislili Mladi geografi Rješenja: 1. d), 2. c), 3. a), 4. b), 5. b), 6. d), 7. b), 8. a), 9. c), 10. c)

došli su do informacije kako hitna služba u Opatiji prikuplja plastične čepove i donira ih udruzi „Vitezovi Malte“, a ona ih prodaje i na taj način novčano potpomaže različite humanitarne projekte diljem svijeta.

Tako je stvorena ideja o sakupljanju plastičnih čepova i u III. OŠ Čakovec.

Ideju je podržalo Učiteljsko vijeće i svi zaposlenici škole i akcija je krenula. Od prosinca 2010. do travnja 2011. sakupljeno je oko 300 kg plastičnih čepova.

Kako je škola aktivni član svoje lokalne zajednice i surađuje s različitim udrugama, odlučeno je da će se čepovi donirati Udruzi oboljelih od leukemije i limfoma iz Čakovca, koja će za iste nas-

15

TEMA BROJA I NASTAV INTEGRIRAN

NI DAN

“ŠUME ZA LJUDE”

“Moramo sačuvati šume za svoju djecu, unuke i one koji se tek trebaju roditi. Moramo sačuvati šume za one koji ne mogu govoriti u svoje ime, poput ptica, životinja, riba i drveća.”

(Poglavica Qwatsinas, Nuxalk) Vođeni ovim riječima, kao i činjenicom kako je ova godina posvećena šumama, u školi smo se bavili različitim aktivnostima kako bismo dali svoj doprinos u isticanju važnosti očuvanja i zaštite šuma za ljude i sav živi svijet. Prije radionica u predvorju škole uvodno predavanje o šumama održao je upravitelj Šumarije Čakovec dipl. ing.

Benjamino Horvat.

ŠUMSKA VILA KNEJA Za integrirani dan učenici 1.b razreda u školu su donijeli mnogo šumskih plodova: kestene, žireve, divlji šipak, glog, suhe grančice i šareno jesenje lišće… List po list, plod po plod i eto je! Nastala je čuvarica šuma – vila Kneja! Neka zauvijek vlada šumama i čuva ih! Vilu Kneju izradile su učenice 1.b razreda: Hana Miller, Lana Horvat, Paola Djerdji, Renea Hertelendi i Katarina Bartolić.

Razredna nastava,1.b razred Voditeljica: učiteljica Petra Kovač

Uvodno predavanje o šumama, B. Horvat

Hrvatski jezik - knjižnica

OPJEVANA ŠUMA (Četiri godišnja doba)

Na satu hrvatskoga jezika učenici 7.a i 7.b razreda promišljali su o šumi i prirodi, te povezanosti čovjeka i prirode kroz četiri godišnja doba. Svoja razmišljanja i osjećaje pokušali su izreći u kratkim lirskim minijaturama. Svoje su stihove potom povezali s glazbom i slikom te je tako nastao slikokaz „Opjevana šuma” koji možete pogledati na mrežnim stranicama škole. Mi vam donosimo nekoliko literarnih ostvaraja nastalih u ovoj radionici.

Kroz grane struji novi život.

Ljudi se zaljubljuju u šarenilo cvijeća.

Ema Škoda, 7.b Zriju plodovi drvenih divova Divim im se u tišini.

Antonio Čanadi, 7.b

Jesenje boje tope se u magli.

Tražim se.

Ne mogu pronaći put.

Karla Dujić, 7.a Odjednom zahladi.

Dječja srca topla su Od radosti.

Sven Lisjak, 7.b

Voditelji: učiteljica Tihana Preksavec i knjižničar Dražen Ružić

16

TEMA BROJA

Engleski jezik

O ŠUMI I NA ENGLESKOM JEZIKU Na satu engleskog jezika učenici pe­ tih razreda raspoznavali su lišće i drveće u šumi te naučili njihove nazive na engleskome jeziku.Ponovili su i imena životinja koje žive u šumi. Sve su to uobličili u osmosmjerke i zagonetke.

Voditeljica: učiteljica Dijana Oreški Vidović Matematika – informatika, 8. razred

ŠTO JE ETAT? Učenici osmih razreda su se na satovima matematike i informatike bavili istraživanjem podataka na internetu.

Istražili su u čijem su vlasništvu šume u RH, zanimao ih je, također, i prirast šuma, drvne zalihe te šume prema vrstama dveća. Istražili su što je to ETAT i tražili zanimljivosti o šumama u RH. Nakon što su pronašli podatke, u Excelu su izradili proračune i grafički prikazali određene podatke, a zatim su sve to zajedno sa zanimljivostima i svojim porukama za kraj uvrstili u prezentacije.

Voditeljice: Ksenija Gačal, učiteljica matematike i Nataša Boj, uč. informatike

Fizika i kemija

OSMOZA DRVETA

(Projektna nastava za učenike sedmih razreda) Zadaci i ciljevi nastave: pokusom dokazati mekoću/tvrdoću pojedinih vrsta drveta i naglasiti namjenu pojedinih vrsta prema mekoći/tvrdoći. Nakon istraživanja, učenici su izradili slikokaz, a onda proputovali „školom“ i svoje znanje prezentirali drugim voditeljima i učenicima.

Na mrežnim stranicama škole nalazi se slikokaz u kojem je predstavljen projekt, te kviz na temu projekta.

Nositelji aktivnosti: učenici 7. razreda Voditeljica: Jelisava Živković, uč. fizike

17

TEMA BROJA

Hrvatski i njemački jezik

ŠUME U MITOVIMA I LEGENDAMA Učenici šestih razreda proučavali su mitove i legende u kojima se spominju šume i šumski svijet te su se na temlju toga nastojali literarno i likovno izraziti.

Nakon toga su radove uz pomoć učitelja njemačkog jezika prevodili na njemački jezik. Evo nekih njihovih ostvaraja.

Voditelji: Melita Vinković, učiteljica hrvatskog jezika i Nikola Pongrac, učitelj njemačkog jezika.

Povijest, informatika

“ŠUMSKI RED” MARIJE TEREZIJE Učenici osmih razreda istraživali su na internetu podatke vezane uz povijest šumarstva na našim prostorima. Proučili su 1.propis o šumarstvu koji datira još iz 1769. godine, a riječ je opropisu „Šumski red“ Marije Terezije. Bavili su se i poviješću šumskih rasadnika te istraživali povijest šumarstva u Međimurju.

Voditeljice: učiteljica povijesti Marija Blažić, učiteljica informatike Nataša Boj

Geografija i informatika

RASPROSTRANJENOST ŠUMA PO KONTINENTIMA Učenici 7. razreda prikupljali su i istraživali podatke u o rasprostranjenosti šuma po kontinentima. Na temelju prikupljenih podataka pripremili su slikokaz i kviz znanja.

Voditeljice: uč. geografije Vesna Katuša i uč. inf. Nataša Boj

18

Vjeronauk

ČOVJEK JE ODGOVORAN ZA SVE ŠTO JE STVORENO U vjeronaučnoj radionici učenici su se prisjetili stvaranja svijeta i trećeg dana kada je Bog stvorio biljni svijet. Razgovarajući shvatili su da je Bog stavio stablo spoznaje dobra i zla u Edenski vrt kako bi Adamu i Evi dao izbor da svojom slobodnom voljom odluče hoće li Ga poslušati ili ne. Zatim su krenuli u izradu stabla spoznaje dobra i zla (plakat) kojim su željeli produbiti svijest o čovjekovoj odgovornosti za sve stvoreno, s posebnim naglaskom na šume. Na grane su stavili svoje poruke o tome što žele a što ne žele za naše šume. Shvatili su da su nam šume darovane i da ih s osjećajem divljenja i zahvalnosti čuvamo jer tako čuvamo svoj život.

Nositelji aktivnosti: učenici osmih razreda Voditeljica: Katarina Pahek Čajić, vjeroučiteljica

TEMA BROJA Glazbena kultura

U RITMU KIŠE I OLUJE U uvodnom dijelu sata učenici 5. razreda oponašali su zvukove vjetra i kiše. Zatim je po sluhu obrađena pjesma „Jutarnji vjetar“ i kod pjevanja svake kitice učenici su primijenili vježbu s uvodnog dijela sata. Zatim je, također po sluhu, obrađena i pjesma „Vjetar“ Nikše Njirića. Drugi dio sata započeo je slušanjem skladbe A. Vivaldija, „Ljeto“ (III. stavak – oluja). Učenici su dobili zadatak da potaknuti glazbom nacrtaju šumu u ljetnoj oluji. Dok su crtali, nekoliko su puta slušali originalnu skladbu, a zatim i njezinu obradu poznatu pod nazivom „Storm“. Na kraju sata svi su radovi izloženi na ploči, a dio radova nalazi se u fotogaleriji na školskom webu.

Voditeljica: Marina Korunek, učiteljica glazbene kulture

Informatika

STORY OF STUFF Na satu informatike učenici su pretražujući Internet pronašli niz zanimljivih priča (filmova) autorice Annie Leonard koje će vas zasigurno potaknuti na razmišljanje o navikama koje nikako ne doprinose održivom razvoju. Evo filmića po njihovom izboru koje svakako trebate

Priroda – terenska nastava

MOŽEMO SE IZGUBITI U ŠUMI, ALI NE SMIJEMO IZGUBITI ŠUMU

Da bi se razumjelo prirodu, mora se s njom i živjeti. Vođeni ovom idejom, učenici šestih razreda svoju su učionicu prirode nakratko zamijenili Perivojem Zrinski. Ondje su promatrali i proučavali drveće zastupljeno u kontinentalnoj listopadnoj šumi: bukvu, hrast, grab, javor, jasen, brezu. Navedenim vrstama mjerili su opseg debla, napravili otiske kore, promatrali listove i izgled krošnje te sakupljali plodove. U razredu su od sakupljenog materijala izradili plakate, a evo i njihovih zaključaka: Važno je poznavati drveće koje čini šumu jer šume imaju veliko značenje za život ljudi. Šume su izvor hrane i kisika, stanište životinjama i sklonište ljudima. Važne su za očuvanje klime i bioraznolikosti. Znamo da još mnogo toga moramo naučiti i o šumama i o prirodi, no nakon ovog sata svi smo se složili s uzrečicom: „Možemo se izgubiti u šumi, ali ne smijemo izgubiti šumu“.

Voditeljica: uč. Sanja Janušić

pogledati: Stuff (Stvari), Bottled water (Voda u boci – flaširana voda), Cosmetics (Kozmetika), Electronics (Elektronika), Cap & Trade (Tržište ugljika)

Matematika, 7.razred

ODREĐIVANJE VISINE STABLA TALESOVOM METODOM Cilj nastave bio je upoznati učenike s nekim postupcima određivanja visine stabla konkretno – Talesovom metodom. Nakon kratkog teorijskog dijela učenici su dobili zadatke izmjeriti visine nekih stabala u okolici škole pomoću Talesove metode. Mjerenja su izvršena 2 puta, a dobiveni rezultati iskazani su crtežima i proračunom koji je nakon mjernja izvršen u učionici.

Voditelj: Ivan Malašić, uč. matematike

19

TEMA BROJA ko – školu E o m a lj v a t s Pred tin na Muri r a M i t e v S Š O

Grozdovi

Fašnička povorka prošla je k

“DJELUJ LOKALN Gđa Vesna Branilović, pedagoginju OŠ Sveti Martin na Muri Gđa Vesna Branilović, glavna koordinatorica projekta Eko - škola, pedagoginja OŠ Sveti Martin na Muri:

Trudimo se što manje povrijediti zemlju Što to znači biti Eko – škola?

Eko – škola je utvari škola u školi. To je zaseban program koji provodimo uz sav onajedovni program koji moramo provoditi kao i svaka druga škola. Prilično je naporno, no cijela je naša općina sklona održivom razvoju i ekološki usmjerena pa je logično da u takvom opkruženju

Ružičaste vile

20

Naša suradnja i druženje s OŠ Sveti Martin na Muri započela je na inicijativu naše psihologinje Elizabete Haček, te pedagoginje škole Sveti Martin na Muri, gđe Vesne Branilović.

Kako obje škole sudjeluju u brojnim ekološkim akcijama, odlučili smo se povezati i razmijeniti iskustva. Naše prijatelje iz OŠ Sveti Martin najprije smo ugostili mi, u našoj školi.

Predstavili smo im svoje eko akcije i pozvali ih na prikaz projekta „Tri Katarine“ što su ga realizirali naši „Mali kustosi“.

Zauzvrat, naša je ekipa dobila prigodu gostovati na Eko – fašniku koji je dio bogatog ekološkog programa OŠ Sveti Martin na Muri. U nastavku, donosimo dio fašničke atmofere te razgovor s pedagoginjom škole Vesnom Branilović.

i mi budemo eko – škola. Cilj eko – škole je učiti kako živjeti, a da u današnje doba maksimalnoga zagađivanja što manje povrijedimo prirodu i našu Zemlju.

Jesu li u projekt uključeni vi učenici

i učitelji u školi?

Jesu, no najaktivniji su članovi eko­ loške grupe koju vodi učiteljica razredne nastave Marija Prajner i članovi naše eko – patrole koju vodi knjižničarka Ana

Šareni klaunovi osvojili su 2. nagradu

Knjižničarka OŠ Sv. Martin Ana Šp lavec Trstenjak, ravnatelj Tomisla Branilović, Tihana Preksavec i uče

TEMA BROJA

kroz mjesto

“Hipiji” su osvojili žiri svojom porukom mira i ljubavi

U povorci smo naišli i na dvije Štrumpfete

NO - MISLI GLOBALNO” Špoljarić. Što radi eko – patrola?

To je skupina učenika koji promatraju i zapažaju sve što se događa u školi i oko nje, a vezano je uz prirodu. Otkriju li nešto što ne valja, daju prijedloge kako ćemo to popraviti.

Koje još aktivnosti provodite kao eko – škola?

Svake godine imamo po jedan eko projekt.Imali smo već projekte „Voda“ i „Mura“, a ove godine imamo projekt „Martinska kronika“ koji ćemo realizirati u svibnju kao Dan otvorenih vrata škole. Tamo će se predstaviti svih četrnaest naselja naše općine sa svojim posebnostima i karakteristikama, a zanimljivost je i da će voditelji biti učenici.

Oni će kroz projekt voditi učitelje. Ove godine još nam je u planu i zanimljiv pro-

poljarić, prof. Srebrenka Pukav Poljak, pedagoginja Vesna enici iz III. OŠ Čakovec

jekt pod nazivom „Budući regionalni park Mura“. Tu su još i sudjelovanja i organizacije eko – kvizova, te naš tradicionalni Eko – fašnik. Što je Eko – fašnik?

To je projekt čiji su pokrovitelji Turistička zajednica Sveti Martin i naša Općina. Održava se, kao i svaki drugi fašnik svake godine u isto vrijeme.

Ima dva cilja. Prvi je čuvanje pokladnih običaja našega kraja, a drugi, kao što mu i ime govori, suradnja s prirodom. U Eko – fašniku sudjeluje cijela škola, maskiraju se čitavi razredi tako da zajedno prikazuju neku eko poruku ili eko kritiku. Maske su, naravno, ručne izrade, od ekoloških materijala, a najvažnije je da do izražaja dođe kreativnost i mašta. Najbolji razredi dobivaju nagrade pokrovitelja, a zajednički nam je moto „Za zdravu Zem-

“Gruntovčani” u trenutcima odmora

lju“. Što mislite o ovoj suradnji naših dviju škola?

To je odlična zamisao, jedna dobra razmjena aktivnosti važnih za održivi razvoj. Živimo u različitim sredinama – vi imate akcije vezane uz vaš urbani okoliš, mi imamo Muru, mlin, skelu, školski voćnjak…Mislim da možemo mnogo toga razmijeniti, nadopuniti se i, nadam se, trajno surađivati. Dora Ristić, 8.a

I naša Bruna Močnik je među nagrađenima

21

OJ, KUĆO VESELA

Mali recitatori Rajna Međimurec i B izvođenjem kajkav

Obljetnica života i r

Veliki i mali zbor predstavili su se međimurskim pjesmama „Međimurje zeleno“, „Ljubav se ne trži“ i „Ftiček se je ženil“. Pripremila ih je učiteljica Marina Korunek.

ŠKO

PROSL

40. ROĐ

naši stari. na igre koje su se nekada igrali Mali folkloraši podsjetili su nas Panić.

Pripremala ih je učiteljica Vesna

Plesna skupina je (zajed no s učiteljicom Petrom Ko vač) osmislila i na prired izvela koreografiju „Lepa bi Jana“. Pjesme međimurs ke kantautorice Lidije Bajuk, „Na Ivanjsko naveč erje „ i „Grad se beli“ te jed nostavni i nježni pokreti, osvojili su srca publike. Dv adeset plesača na čelu s na šom bivšom učenicom, plesačicom Dorom Kopja r, ispunili su pozornicu top linom.

22

Povodom 40. obljetnice naše ško Centru za kulturu. U kulturno zajedničkoga naziva “Međimurje ze zbor, plesna skupina, tamburaš

Na završetku programa svim uzvanicima Friganović. Progovorila je o dugogodišnjem posebno ponosi visokim rezultatima koje naš

OJ, KUĆO VESELA

Borna Činć oduševili su publiku vskih pjesama.

rada III. OŠ Čakovec

OLA

Mali zbor pratio je i tamburašk

i orkestar naše škole.

LAVILA

ĐENDAN

ole organizirali smo priredbu u o - umjetničkom programu eleno” sudjelovali su veliki i mali ška skupina i mali folkloraši.

Voditelji priredbe Nikola Vugrinec,

Tena Benčik i Helena Šardi

Leona Glavak, 6. b

a obratila se ravnateljica škole Mirjana m kvalitetnom radu škole te istakla kako se ša škola postiže na vanjskom vrednovanju.

kovec te im

Ča sve radnike III. OŠ zvala na pozornicu po u u. aj ol kr šk na za je ili a in Ravnateljic e što su dosad uč se zahvalila za sv

23

OJ, KUĆO VESELA će us osvojio tre x e N b lu k e c bu Break dan lentu u Zagre a rt e p u S a n mjesto

Naši break dance dečki s članovima žirija i finalisticom Rebeccom Posavec

UPORNOST I PREDANOST SE PREPOZNAJU Čakovečki Break dance klub Nexus u trećoj sezoni Supertalenta Nove TV zauzeo je vrlo visoko treće mjesto. Svoj doprinos ovako visokom plasmanu dao je i jedan učenik naše škole, plesač istoimenoga kluba, Lui Kavran.

Break dance skupina Nexus djeluje već sedam godina slijedeći u svojim treninzima i koreografijama svjetske plesne trendove te sudjelujući u brojnim humanitarnim i kulturnim projektima te plesnim produkcijama.

Nakon uvjerljive pobjede na zagrebačkom TREPS festivalu u kategoriji Urbani plesni izrazi u svibnju 2011.g., break dance dečki u istoj su postavi odlučili svoj trud i talent pokazati široj hrvatskoj javnosti te su se prijavili na audiciju svjetski poznatog Supertalenta.

Deni Glavina, Zlatko Tomašić, Vanja Tomašić, Philipp Kutnjak, Vedran Glavina, Kevin Kutnjak, Lui Kavran, Lino Zadravec i Ivan Kukovec na audiciji su besprijekorno

24

odradili svoju plesno-akrobatsku koreografiju pod nazivom „Click to dance“ i oduševili članove strogog i vrlo kritičnog žirija: Ninu Badrić, Dubravka Merlića i Enisa Bešlagića, koji su ih, zasluženo, poslali direktno u polufinale.

Zahvaljujući ponajprije napornom i predanom radu te odličnim, maštovitim koreografijama koje su osmišljavali trener Saša Mikac te pomoćni treneri Martin Turk i Marko Jurjević, te uz nezaobilaznu pomoć glasova publike, stigli su i do samog finala. U finalu Supertalenta izveli su pravi plesno-scenski spektakl te kombinirajući break dance s našom poviješću odlično prezentirali naše

OJ, KUĆO VESELA

“Nexusovci” su svojim kreativnim i maštovitim nastupima oduševili žiri

T UVIJEK Međimurje. Nastup su dodatno oplemenili i obogatili članovi Zrinske garde koji su se pojavili na pozornici kao dio cijelog spektakla.

Svim Nexusovcima iskrene čestitke!

Dokazali su da talent, ali u prvom redu upornost, predanost i ljubav prema onome što radiš uvijek bivaju prepoznati i nagrađeni.

Lui Kavran o nastupu na Supertalentu „Bilo je vrlo naporno, probe smo imali svaki dan, često se putovalo na relaci­ ji Čakovec – Zagreb“. Najviše vremena potrošili smo na pripremu finalnoga nastupa. Prije izlaska na pozornicu osjećao sam uvijek malu nervozu, ali na samoj pozornici bi nestala. To ipak nije isto kao da moraš nastupiti sam. Puno je lakše kad si dio grupe. Žiri je bio strog, to im je i posao, ali kad su dolazili k nama u zabinje, bili bi opušteniji. Za razliku od njih, voditelji Igor Mešin i Rene Bitorajac stalno su se zafrkava­li. Oni su stvarno otkačeni, baš onakvi kakve ih gledamo na televiziji.

Posebno su mi ostali u sjećanju trenutci kad su svi sudionici birali poklone za siromašnu djecu. Drago mi je što sam imao prigodu učiniti i nešto humano. Moram spomenuti i da smo imali veliku moralnu, ali i financijsku podršku roditelja, čitavo vrijeme, a posebno u pripremi završnog nastupa u finalu Supertalenta.“ Janja Petrović, 6.b

Veliko iščekivanje.

Tko ide u Superfinale?

Spektakularni nastup dostojan superfinala

25

OJ, KUĆO VESELA Dani hrvatskoga jezika u OŠ Draškovec Uzvanike i natjecatelje pozdravila je ravnateljica OŠ Draškovec, Margit Mirić

Komisija za odabir najboljih vijesti

DANI HRVATSKOGA JEZIKA NA HRVATSKO-MAĐARSKI NAČIN Dani hrvatskoga jezika u OŠ Draškovec održani su kao završni dio projekta „Tragovima Zrinskih“. U dva dana, 8. i 9. ožujka, održane su radionice starih zanata, plesa i glazbe, likovna, povijesna i novinarska radionica, te radionica kajkavskih riječi. U radionicama je sudjelovalo više od četiri stotine učenika i uzvanika iz Hrvatske i Mađarske, a među njima se našla i naša novinarska ekipa.

Na otvorenju su nas pozdravili članovi Zrinskih kadeta iz Murakerestura, a potom su slijedile radionice. Likovna i novinarska radionica imale su i natjecateljski karakter. Novinarski zadatak bio je pisanje vijesti na zadanu temu, a prema odabiru stručnog žirija koji su činili poznati mađarski i međimurski novinari, najuspješniju vijest napisala je učenica Ozana Matoš iz OŠ Kotoriba. Jednu od nagrada osvojila je i naša novinarka Tea Franjić iz 8.b.

Osim proglašenja najboljih vijesti, na novinarskoj se radionici raspravljalo o tome kako nastaje vijest, o njezinoj strukturi te o tome zašto je baš ova novinarska vrsta prozvana „kraljicom novinarstva“. O organizaciji susreta razgovarali smo s jednom od organizatorica, učiteljicom hrvatskog jezika u OŠ Draškovec, Ivanom Beti, a kako su u organizaciji i provedbi programa sudjelovali i gosti iz Mađarske, donosimo vam i razgovor s gospodinom Ladislavom Gujašom, mađarskim novinarom i urednikom dvojezičnog časopisa „Mi i Mura, Mura i mi.“

26

Odakle ideja za organizaciju ovakvoga susreta?

Susret je dio Hrvatska – Mađarska IPA 2007.-2013. projekta koji zajednički sufinanciraju Republika Hrvatska i Republika Mađarska. S ovime ulazimo u njegovu završnicu.

Je li organizacija bila teška?

Bilo je potrebno dosta rada i truda, no nije bilo teško. Osim toga, kad vidite ovakav odaziv, onda znate da se svaki rad i trud isplatio. Posebno me veselio i angažman onih koji su se prijavili za radionice. Ljudi su zvali, pitali, provjeravali jesu li radovi stigli na vrijeme, što pokazuje da smo doista uspje-

Ivana Beti, učiteljica hrvatskoga jezika u OŠ Draškovec

TRUD NAM SE VIŠESTRUKO ISPLATIO li zainteresirati ljude i škole, a to nam je bio i cilj.

Vrlo zanimljiva suradnja Hrvatska – Mađarska. Kako je to počelo?

To je sve počelo zato jer je naša ra­ vnateljica, profesorica Margit Mirić, po­ rijeklom Mađarica i ona godinama po­du­pire tu suradnju. Kakvu god priredbu organizirali (božićne priredbe, ples…), uvijek nastojimo uključiti naše prijatelje iz Mađarske.

Dvanaestero naših učenika sedmih razre-

da cijelu je godinu učilo mađarski jezik, a ravnateljica je odlazila u mađarsku školu i tamo se učio hrvatski. Rezultat te suradnje je jedna dvojezična hrvatsko - mađarska vježbenica koja je trenutno u tisku i trebala bi izaći krajem mjeseca.

Radionice su imale i povijesni karakter.

Da. Ovaj dio projekta nazvan je „Tragovima Zrinskih“ tako da su sve radionice imale malo povijesnog „štiha“.

OJ, KUĆO VESELA

Ladislav Gujaš, glavni urednik časopisa „Mi i Mura, Mura i mi“

NOVINARSTVO JE KREATIVAN I ZANIMLJIV POSAO

Časopis “Mi i Mura, Mura i mi” na hrvatskom i mađarskom jeziku

Gospodin Ladislav Gujaš, jedan od gostiju iz Mađarske bio je jedan od članova žirija u novinarskoj radionici. Prije nego što je počeo uređivati dvojezični časopis „Mi i Mura, Mura i mi“, radio je u školi kao učitelj tjelesne i zdravstvene kulture hrvatskoga jezika, a nakon toga trinaest je godina uređivao tjednik za Hrvate u Mađarskoj „Hrvatski glasnik“.

O čemu pišete? Časopis je tematski, dakle, uvijek se obrađuje jedna zajednička tema. U prvom smo broju predstavljali mjesta i općine koje su se uključile u projekt, u drugom smo govorili o školama, treći je bio posvećen običajima (Martinje, Božić…), a ovaj četvrti govori o starim zanatima i etno zbirkama.

Kako je nastao ovaj dvojezični časopis?

I on je dio IPa projekta i rezultat je suradnje Društva Hrvata kraj Mure u Mađarskoj i KUD –a Kotoriba. Osim što nas vežu prijateljske veze, mi smo se, eto, zajedno odlučili prijaviti u ovaj projekt. Osim časopisa imamo i svoju mrežnu stranicu, a u pripremi je i elabo­rat za izradu monografije.

Kako dobivate povratne informacije od čitatelja?

Naš časopis je besplatan, dijelimo ga na različitim priredbama i manifestacijama poput ove i u takvim prigodama, kroz razgovore s ljudima dobivam povratne informacije. Komentare dobivam i putem e – maila. Osim toga, vodim i jednu radio – emisiju, SUDIO M, također za Hrvate u Mađarskoj pa i na taj način dolazim do informacija.

Kako je biti urednikom dvojezičnoga časopisa?

Vrlo zanimljivo. Ja sam dvojezičan, govorim i hrvatski i mađarski pa s te strane nema problema. Tekstovi se objavljuju paralelno, na oba jezika, i popraćeni su slikama. Posebno je zanimljivo što dobivam povratne informacije od čitatelja s jedne i druge strane. Mnogi stariji ljudi iz Hrvatske nekada su govorili mađarski, ali ga više ne koriste i sad im je zanimljivo provjeriti koliko toga još znaju jer mogu čitati tekstove na mađarskom, a potom provjeriti svoje znanje čitajući hrvatsku varijantu teksta.

A, s druge strane, u Mađarskoj dosta ljudi govori hrvatski, iako ne na visokom nivou, pa im je ovaj naš časopis prigoda da uče.

Što je za vas novinarstvo?

Novinarstvo je zanimljiv i kreativan posao. Ima svoje lijepe i ružne strane, ali po mom mišljenju one ljepše prevladavaju. Kad su ljudi ogorčeni i nemaju drugog izlaza, često potraže pomoć medija jer ih nitko drugi ne sluša i jako je dobar osjećaj kad znaš da si na neki način nekome pomogao. Osim toga, novinarstvo ti pruža mogućnost da se krećeš među ljudima, putuješ, upoznaš nove ljude.

Dakle, ako među vama ima onih koji osjećaju afinitet prema ovom poslu, neka nastave i budu uporni. Isplatit će se.

Dora Ristić, 8.a

27

OJ, KUĆO VESELA ŽUPANIJSKO NATJECANJE “ČITANJEM DO ZVIJEZDA”

Prije pisanja

Upute

Sus

NAJBOLJI IZBORILI NAS REGIONALNOM NATJE 9. prosinca 2011. godine održalo se treće po redu Županijsko natjecanje „Čitanjem do zvijezda“ čiji je domaćin bila Osnovna škola Prelog.

Na ovaj se način želi potaknuti učenike na istraživanje, otkrivanje, kre­ ativno stvaranje te čitanje s razumijeva­ njem.

Pozdravne riječi uputili su ravnateljica Osnovne škole Prelog Nina Lesing-

er, pročelnica Međimurske županije za obrazovanje, kulturu i sport Sonja Tošić – Grlač, voditelj Županijskog stručnog vijeća Dražen Ružić te predsjednica Povjerenstva Tihana Preksavec.

Natjecanje se sastojalo od dva dijela: kviza znanja i prezentacije plakata.

Učenici su ispit pisali 45 minuta.

Za vrijeme ispravljanja ispita i procjene plakata natjecateljima se na zanimljiv

način predstavio poznati književnik Božidar Prosenjak.

Nakon književnog susreta članovi Povjerenstva objavili su rezultate. Za najbolji plakat nagradu je dobila učenica Ivona Levak iz OŠ Ivanovec, drugo mjesto osvojila je Nives Krnjak iz OŠ Belica i treće Maja Oskoruš iz II. OŠ Čakovec.

U kvizu znanja pobijedila je ekipa OŠ Nedelišće sa 144 bodova, drugo mjesto osvojila je ekipa III. OŠ Čakovec sa 134 boda, dok se na trećem mjestu nalazi ekipa OŠ Prelog sa 128 boda.

Novost je da je ovo natjecanje od ove godine dobilo i regionalnu razinu pa će ekipe OŠ Nedelišće i III. OŠ Čakovec, te autorice najboljih plakata, Ivona Levak i Nives Krnjak svoj talenat i znanje moći potvrditi i na regionalnom natjecanju u Varaždinu.

Reakcije natjecatelja nakon pismenog dijela natjecanja Atmosfera

28

Kakva su bila pitanja?

Matija Zadravec, OŠ gornji Mihaljevec:

OJ, KUĆO VESELA

sret s književnikom B. Prosenjakom

STUP NA ECANJU

Ivona Levak, najbolji plakat

- Pa... bila su prilično teška,a na par njih nisam znao odgovoriti, ali trema je sad prošla i osjećam se dobro.

Melani Štefić, OŠ Donja Dubrava: - Pa onako ok, na većinu sam znala odgovore, ali sam pomalo nervozna jer sam nešto zaboravila napisati.

Nives Krnjak, drugi najbolji plakat

Nina Horvat, OŠ Ivana Novaka Ma­cinec: - Za onoga tko je pažljivo čitao nije bilo baš teško. Neka pitanja su bila detaljna, ali bilo je i lakših.

Ivana Marciuš, OŠ Prelog: - Meni nisu bila teška, neka malo detaljnija od drugih ...

Niko Grubić, 2. OŠ Čakovec: - Pa teška, većinom se radi o detaljima.

Dora Oletić

Adela Bec

Matija Zadravec

Melani Štefić

Nina Horvat

Ivana Marciuš

Niko Grubić

Dora Turk

Adela Beč, OŠ Ivanovec: - Nisu bila teška, ali bilo je par trik pitanja.

Dora Turk, OŠ Sv. Martin: - Bila su ...pa malo teška.

Dora Oletić, OŠ Sv. Martin na Muri: - Pitanja su malo teška.

Janja Petrović, 6. b

29

OJ, KUĆO VESELA aj o svoj zavič

Upoznajem

Krenuli smo u 8:10. Pada kiša! Prvo smo došli u košaraštvo u Donji Vidovec i gledali kako se rade košare. Dobili smo male košare s bombonima i krenuli dalje. Stigli smo na farmu „Muškatljin“ moje prijateljice Rajne. Svi smo jahali, vidjeli divlje svinje i malenog ovna.

Rajnini baka i djed naložili su vatru da nam ne bude hladno Nakon farme, posjetili smo HE Čakovec koja je smještena u Orehovici.

Sve su nam pokazali: odakle dolazi struja u naše domove, vidjeli smo„strujno“ jezero i dizalicu. Mislila sam da će mi nešto pasti na glavu i zdrobiti me.

Prošli smo kroz Čakovec i došli do pivnice „Cimper“, pogledali rudnik, ho­dali po staklu teškom 2 tone (ja u te

Na farmi “Muškatljin”

MOJ ZAVIČAJ MEĐIMURJE

2 tone ne vjerujem pa se nisam usudila hodati po njemu jer je ispod bio dubok rudnik). Razgledali smo međimursku „hižu“, dobro pratili prezentaciju i tada shvatili kako je nama lijepo i da je tehnologija jako napredovala od davne 1918. godine. Nisam mogla vjerovati da su neki od tih rudara još uvijek živi i da su se jako namučili za svoju djecu. Žene su i onda bile jako lijepe, ali što im je to vrijedilo kad su morale puno raditi za svoju djecu. Probali smo domaći čips od jabuke

i ledeni čaj, malo se poigrali, natrčali i krenuli dalje. Došli smo do gornjeg dijela Međimurja, a učitelj nam je objasnio kako se ti dijelovi nazivaju na engleskom.

Stigli smo do obiteljskog gospodarstva Trstenjak. Upoznali smo vlasnika, koji je bio star, ali ljubazan i sve nam objasnio.

Jedna soba bila je puna narodnih nošnji i lijepih lustera. Lutke su bile obučene u narodne nošnje. Vidjeli smo vjenčanicu u kojoj su se žene udavale. Bila je lijepa.

Gospodin nam je pokazao svoja dva

Posjet HE Čakovec 30

bazenčića u kojem su bili lopoči, a pokraj su bile crvene i bijele ruže. Jedna malena prostorija bila je puna slika nošnji i slika Djevice Marije s Isusom. Najstarija nošnja bila je stara 150 godina. Kade su se nalazile u jednoj mračnoj kućici, u kojoj su samo nedostajali štakori, ali, srećom nije ih bilo. Kade su bile malene i drvene, a ne kao naše današnje. Ljudi su se vozili u kolima, a ne kao danas u limuzinama.

Sve se promijenilo u posljednjih 150 godina i postalo modernije. U to vrijeme nije bilo telefona, automobila…

Krunili smo kukuruz, probali domaći čaj od kamilice i kolače. Padala je kiša i bilo je hladno pa smo skakali da se ugrijemo. I uspjelo nam je. Više nam nije bilo hladno. Krenuli smo. Putem smo vidjeli vode, polja i kuće. Došli smo do najvišeg vrha Međimurja, Mohokosa, visokog više od 300 metara. Kad bih sada nabrajala još jednom sva mjesta kroz koja smo prošli, ne znam bih se li ih mogla sjetiti.

Došli smo do Čakovca, do škole, a nije bilo još ni 16:00 sati. Naše putovanje po Međimurju je sretno i prebrzo završilo.

Kad sam uvečer umorna legla u krevet, razmišljala sam da već skoro 9 godina živim u Međimurju, a još ga nisam cijelog obišla.

Miša Ovčar, 3.c

OJ, KUĆO VESELA

O

pijski dan

atski olim bilježen Hrv

U žaru borbe... potezanje užadi, 7. razredi

I ove godine, već tradicionalno, obilježili smo u školi Hrvatski olimpijski dan. Umjesto uobičajenog pješačenja i druženja s učenicima I. OŠ Čakovec u Mačkovcu, ovaj puta ostali smo na sportskim terenima naše škole, no dobrog raspoloženja i pravog sportskog nadmetanja nije nedostajalo, baš kao što i priliči Hrvatskom olim­pijskom danu.

Zlata Zorko, učiteljica tjelesne i zdravstvene kulture, glavna organizatorica obilje­ žavanja Hrvatskog olimpijskog dana u našoj školi:

Osnovni je cilj da svi sudjelujemo Smatrate li da je cilj obilježavanja ovo­ godišnjeg Hrvatskog olimpijskog dana postignut?

- Mislim da jest, jer uvijek nam je najvažnije

NAJVAŽNIJE JE DA SE IGRAMO Doživljavaju li učenici ova nadmetanja kao prava natjecanja ili je to ipak za njih samo igra?

I jedno i drugo. Stvarno se bore, vidi se da

im je stalo da pobjede, bilo kao ekipi ili kao pojedincima, no nikad nije bilo nikakvih svađa ni sukoba. Nadmeću se cijelim srcem, ali sportski, pošteno, a upravo tako i treba biti.

Helena Šardi, 6. b

ekli...

Učenici su r

ZAŠTO OBILJEŽAVAMO HRVATSKI OLIMPIJSKI DAN?

da u njegovom obilježavanju svi sudjeluju – i učenici i učitelji. Prošle godine nismo obilježili Hrvatski olimpijski dan zbog lošeg vremena, ali svaki puta do sada bilo je dobro. Tako je bilo i sada. Svi su sudjelovali, raspoloženje je bilo dobro, možemo biti zadovoljni.

Ove godine nije bilo tradicionalnog pje­ šačenja prema Mačkovcu?

- Nije bilo pješačenja jer smo imali premalo vremena za organizaciju. Inicijativa je postojala, kolege iz I. OŠ su krenuli prema Mačkovcu i tamo su se našli s OŠ „Petar Zrinski“ Šenkovec.

I održali natjecanja i druženje, no mi smo ovaj puta ipak ostali u školi. Slijedeće godine opet ćemo organizirati hrvatski olimpijski dan i sigurno ćemo ići.

Gita Šarić, 7.a: - Na Olimpijski dan mi u školi imamo našu Olimpijadu. Ove godine se nisam natjecala. Bila sam dio pomoćnog osoblja koje pomaže u pripremi terena i donosi sportske rekvizite. Svrha Olimpijskog dana je natjecanje i druženje pa ja mogu reći da sam u njemu sudjelovala pomažući, navijajući i družeći se s prijateljima.

Gita Šarić

Eno Peršić, 3.c: - Olimpijski dan je dan kad nosimo bijele majice jer je to znak mira i nenasi­ lja, a sport je mir. Ovaj dan je važno obilježiti jer se i sportom borimo protiv nasilja, a mi smo „Škola bez nasilja“.

Lorena Magić, 4.b: - Olimpijski dan obilježavamo zato da njegujemo i razvijamo naš sportski duh. Važno je danas sudjelovati i natjecati se, ali najvažnije je da se svi igramo.

Lorena Magić

Eno Peršić

31

OJ, KUĆO VESELA Humanitarne akcije u III. OŠ Čakovec

ŽIVOT NAM VRAĆA SAMO ONO ŠTO DAJEMO DRUGIMA Već godinama III. OŠ Čakovec potiče svoje učenike na sudjelovanje u različitim humanitarnim akcijama. I ovo predblagdansko vrijeme u školi protječe u znaku humanosti i darivanja.

Prva u nizu bila je akcija prikupljanja odjeće za štićenike CARITASA koja je završena 7. 12.

2011. Istovremeno, započela je i akcija Centra za socijalnu skrb „Daruj prijatelja“ u kojoj naša škola sudjeluje već treću godinu. Poklon paketi za nepoznate prijatelje, dopremljeni u Centar oko Božića.

Od 12. prosinca u školi je započela i akcija prikupljanja slatkiša koju organizira „Lions club“ Zrinski Čakovec. Svi razredni odjeli također su uključeni i u kupnju UNICEFOVIH čestitaka, a do kraja polugodišta traje i CARITASOVA akcija „Za tisuću radosti“. U ovu akciju učenici se uključuju simboličnom kupnjom straničnika za knjige za koji uplaćuju do 5,00 kuna.

Ponosni smo što se naši učenici rado i u velikom broju odazivaju svim ovakvim akcijama, što ih roditelji zajedno s nama uče humanosti i ljepoti davanja i dijeljenja. Čineći dobra djela, činimo dobro i sebi, jer život nam uvijek vraća ono što iskreno i od srca dajemo drugima.

Tihana Preksavec, učiteljica hrvatskog jezika

Božićna radion ica 1. c razreda

BOŽIĆNI SOBOVI I SNJEGOVIĆI Kad se slože male ruke učenika 1.c i malo veće ruke njihovih mama, tata i baka uz malu pomoć učiteljice, nastanu mnogi lijepi i zanimljivi radovi. Nadamo se da će Vam ove fotografije prenijeti barem djelić ugođaja naše radionice koju smo održali 16.12. povodom Božića i Nove godine.

Već se veselimo i željno iščekujemo neku novu radionicu.

Učiteljica razredne nastave, Nataša Hajdinjak

32

OJ, KUĆO VESELA Državni LiDraNo, Šibenik 2011.

Jeste li ikada napisali krivu zadaću i zbog toga umjesto da dobijete jedinicu doživjeli veliki uspjeh? E, ja jesam. Umjesto zadane teme o suprotnostima, ja sam napisala priču o svom tati. Mojoj učiteljici Zdenki rad se jako dopao pa ga je htjela objaviti u našem školskom listu „Grlica“, ali joj je učiteljica Tihana koja uređuje list predložila da rad pošalje na LiDraNo.Tako je započela moja velika pustolovina.

Moja priča o tati najprije je stigla na međuopćinsku smotru u Malu Suboticu. Dobila sam brojne pohvale za rad, ali i zato jer sam bila najmlađa na okruglom stolu. Jedan od članova komisije čak mi je rekao da mu obavezno pošaljem razglednicu iz Šibenika!

Nakon nekoliko dana učiteljica me obavijestila da se moj rad plasirao na županijsku smotru. I učiteljica i ja bile smo presretne, a mama je isplakala sto suza rados-

Moj rad je pozvan, i tako sam ja krenula put Šibenika gdje sam s učiteljicom provela tri nezaboravna dana.

U Šibenik smo putovali autobusom i već nam je na putu bilo jako zabavno i veselo. Smijali smo se i pjevali. Ipak, jedva sam čekala da stignemo.

Mama mi je pričala da je Šibenik jedan od najljepših i najstarijih gradova na našoj obali i da ga zovu još i Krešimirov grad. Bila je u pravu. Stvarno je prelijep. Smjestili smo se u hotelu „Ivan“. Moje cimerice bile su Samanta i Iva, cure iz osmog razreda. Već idući dan imali smo okrugli stol. Članovi komisije podijelili su nas u manje skupine kako bi svatko od nas mogao predstaviti svoj rad. Moja me učiteljica pripremila kako bih svoj rad mogla lijepo i izražajno pročitati. Svi smo dobili Zbornik radova i priznanje.

nica. Kad su na županijskom LiDraNu nakon programa pročitali moj rad i moje ime među pet predloženih za državnu smotru, bila sam jako ponosna. Mama je, naravno, opet cmizdrila. Moj je rad sada otputovao u Zagreb gdje će državna komisija odrediti tko ide dalje.

Jedva sam dočekala dan kad su objavljene liste pozvanih na državni LiDraNo.

Nakon okruglog stola otišli smo na ručak, a onda smo odgledali prigodni program i predstavu „Ružno pače.“ Navečer, na završnoj priredbi, trebala sam pročitati svoj rad. Bila bi to velika čast za mene, ali ja sam svoje mjesto ipak odlučila prepustiti jednom dječaku koji ima oštećen vid. Njemu je to značilo još više nego meni.

Žana Žilić - razgledavanje Krešimirovog grada

“MOJ TATA ANĐEO” DOVEO ME DO ŠIBENIKA Treći dan, nakon doručka, otišli smo u razgledavanje Krešimirovog grada. Posjetili smo crkvu, prošetali gradom, otišli u suvenirnicu i na kraju se počastili sladoledom. Čim smo se vratili u hotel, uzeli smo svoje stvari i krenuli prema autobusu koji će nas vratiti u Čakovec.

Moja avantura je završila. Tako to ide. Sve što je lijepo, kratko traje. Žana Žilić, 3.c

Dodjela priznanja i zbornika na okruglom stolu

Literarna radionica

33

OJ, KUĆO VESELA

IZRADA ANĐELA ČUVARA Tog dana, uoči Božića, posjetili su nas učenici Gospodarske škole Čakovec, budući aranžeri. Imali smo radionicu izrade anđela. Anđele smo izrađivali od papira, grančica, borovih iglica, oraha i ukrasa. Orasi su nam poslužili kao glave, grančice i borove iglice kao krila, a ukrase smo stavljali svaki na svoj način. Bilo nam je lijepo i dobro smo se zabavljali. S ponosom smo kući nosili lijepe anđele koji će nas čuvati za bla­ gdane.

Niko Dering, 3. c

Učenici s gostima iz Gospodarske škole

U tiskari „Zrinski“

JURAJ ZRINSKI - OSNIVAČ PRVE TISKARE U MEĐIMURJU

Dan jabuka obilježili smo izradom plakata i degustacijom slastica od tog ukusnog i zdravog voća

16. 11. 2011. bili smo u tiskari „Zrinski“. Pred ulazom u tvornicu vidjeli smo kip Jurja Zrinskog koji je bio osnivač prve tiskare u Međimurju. U tiskari smo vidjeli mnogo strojeva. Bilo je jako zanimljivo vidjeti kako su se knjige tiskale nekada, kada se slagalo slovo po slovo. Danas strojevi dobivaju upute preko računala. Iz strojeva izlaze gotovi listovi knjiga, časopisa, kalendara, atlasa, slikovnica. Radnici u tiskari ih onda slože, zalijepe korice i zapakiraju. Na kraju susreta svi smo dobili po jedan lijep strip s igračkama.

Li Kavran, 2. a

DAN JABUKA 20. 10. 2011. obilježili smo Dan jabuka. Upoznali smo različite vrste jabuka. Gledali smo ih, čitali njihove neobične nazive, opipali ih i jeli. Na fotografijama smo vidjeli kako izgleda voćnjak Kristijanovih roditelja, pronašli smo i pjesme o jabukama. Sjetili smo se priča, narodnih izreka i poslovica u kojima se javlja jabuka kao simbol zdravlja i mudrosti. Pronašli smo i recepte za jela od jabuka. Od jabuka se rade kolači, sok, ocat i čips. Cijeli smo dan uživali u slasnim pitama i savijačama od jabuka koje su ispekle naše mame i bake. Sljedećih nekoliko dana osvježavali smo se tim zdravim plodovima iz voćnjaka naših roditelja.

Filip Cvjetićanin, 2. a

34

Radnici pripremaju knjige za tisak

OJ, KUĆO VESELA JA

U MUZEJU PREPARIRANIH ŽIVOTIN

KAO DA ĆE SVAKI ČAS OŽIVJETI

Ove jeseni bila sam u Muzeju prepariranih životinja u Nedelišću. Ži­ votinje se nalaze u velikim staklenim vitrinama. Izgledaju kao da su žive. Na početku se mogu vidjeti smeđi medvjed, vukovi, jeleni i srne s mladuncima, sokoli, bjeloglavi sup i druge ptice.

Pokraj njih smještene su ribe različitih

vrsta i veličina, patke i leptiri. Jedan dio zauzimaju životinje primorskih krajeva. Tu sam vidjela galebove i sabljarku.

S druge strane nalaze se različiti kukci.

Sve to bilo mi je jako zanimljivo, ali sam se i malo bojala. Razmišljala sam što bi se moglo dogoditi da su sve te životinje žive.

Vlasnica muzeja objasnila mi je da je te

3. c u posjeti Gimnaziji Čakovec

životinje preparirao njezin otac. Od njega je i ona naučila tehniku prepariranja, ali i naslijedila ljubav prema životinjama.

U muzeju me posebno oduševila jedna slika mora. More izgleda kao da je pravo. Isto tako izgledaju i galebovi koji su smješteni ispred te slike. Kao da će svaki čas poletjeti. Magdalena Keček, 2. a

MALI FIZIČARI

S učiteljicom Zdenkom posjetili smo Gimnaziju, srednju školu u Čakovcu. U tu školu išla je moja mama i zato sam bila jako uzbuđena.

U gimnaziji su nam učenici s profesoricom Melitom Sambolek pokazali puno pokusa, a ja ću vam danas opisati samo neke od njih. Prvi pokus radili smo s dvije čaše. U veliku čašu stavili smo malo vode. Na manju čašu stavili smo papir. Kad smo pokušali prelijati vodu iz velike čaše u malu, papir nije propuštao tekućinu. U drugom pokusu smo veliku bocu napunili vodom i u nju smo stavili neku šibicu na kojoj je bila žvakaća guma.

Zatim smo uzeli učiteljičin mobitel i približili ga boci. Svi smo mislili da mobitel privlači šibicu ali, zapravo je učenik Gimnazije stiskao bocu.

Sličnih pokusa bilo je još puno, svi su bili jako zanimljivi i dugo bi trajalo da vam svaki opišem.

Moj razred je uživao i svi su nas pohvalili da smo bili marljivi i znatiželjni fizičari. Ira Pucko , 3. c

Posjet staklarskoj radionici “Kavran”

ŠTO SVE MOŽE BITI STAKLO

U staklarskoj radionici

23. 11. 2011. godine, mi, učenici 2. a razreda, išli smo posjetiti staklarnicu „Kavran“. Tamo smo vidjeli kako nastaju predmeti od stakla, kako se rade okviri za slike i kako staklo postaje nelomljivo. Upoznali smo zanimanja stolar i staklar. Svaki učenik je na poklon dobio jedno ogledalo koje su napravili u toj tvornici. Domaćini su nas počastili klipićima, slatkišima i sokovima. Uživali smo u učenju i čašćenju.

Viktorija Petković, 2. a

35

OJ, KUĆO VESELA

112- Zaštita i spašavanje

ŠTO NAPRAVITI U SLUČAJU ELEMENTARNE NEPOGODE 25. 10. 2011. zajedno s učenicima 1. a razreda učili smo o zaštiti i spašavanju. Od predavača iz Centra za spašavanje naučili smo što napraviti u slučaju da dođe do potresa, poplave ili požara. Znamo koje brojeve treba nazvati ako vidimo da se događa nešto opasno. Vidjeli smo i potpuno opremljenog vatrogasca, policajca i čuli kako se razgovara pomoću voki-tokija.

Na kraju smo dobili slikovnice i rasporede sati. U slikovnici su križaljke i zadatci o zaštiti i spašavanju.

Petar Strahija, 2.a

U društvu policajaca i vatrogasaca

Lucija Bainac u razgovoru s književnikom

Međunarodna smotra „Ivica Kičmanović 2011.”

NAŠI “KIČMANOVIĆI” U ZAGREBU Početkom lipnja 2011. održani su u Zagrebu 27. „Dani Ante Kovačića“ i 25. susret „Ivica Kičmanović“. Na smotri su sa svojim radovima sudjelovale četiri naše učenice. Od literarnih radova, komisija je nagradila rad Žane Žilić (2.c) „Moj tata anđeo“ (mentorica učiteljica Zdenka Novak) te pohvalila prozni uradak „Zima“ , Tine Čatlaić iz 4.a razreda (mentorica učiteljica Štefanija Mustač). Od novinarskih radova pohvaljeni su kritički osvrt „Prijateljstvo (ni)je kupoprodajni ugovor“, Tee Franjić te reportaža „Stezica, pukanica i koščica“ Lucije Bainac, učenica 8. b razreda (mentorica učiteljica Tihana Preksavec).

S ponosom ističemo kako su na ovogodišnjem „Kičma­ noviću“ Međimurci bili među najbrojnijima, a nagradu je za ukupni doprinos i kvalitetan rad dobila i literarna družina OŠ Štrigova. Iskrene čestitke štrigovskim literatima i njihovoj voditeljici, učiteljici Sanji Jerosimić. Nakon što je završen službeni dio te podijeljene nagrade i priznanja najboljima, „Kičmanovići“ su se na presici družili s popularnim književnikom Mirom Gavranom.

Lucija Bainac, 8.b

U zoološkom vrtu

MAJMUN MI JE DAO RUKU, A SLON SURLU Ja sam ove godine bila u zoološkom vrtu u Beogradu. Vidjela sam jako puno životinja, s nekima sam se i igrala i zabavljala. Majmun mi je davao ruku, a slon surlu. Nisam se usudila približiti lavovima, tigrovima, žirafama i vukovima. Bila sam i u baby zoološkom vrtu. Tamo sam hranila male koze.

Tara Dominić, 2. a

36

Književni susret s Mirom Gavranom vodio je organizator susreta, gospodin Stjepan Laljak

OJ, KUĆO VESELA UMJETNOST POKRETA

PLESNA SKUPINA III. OŠ ČAKOVEC

Ples je najstarija i najdublja umjetnost. Dolazi iz dubine i kao val lave diže se visoko preko svih granica. Iskreniji od riječi, izražajniji od boje, topao, harmoničan, raznobojniji od glazbe. Prirodan kao voda, vatra, drvo, nebo, a izražava sve što je život, bol, pjesma, ljepota, more, vulkan, livada, cvijet – sve što je čovjek. Ponekad bolan kao patnja, lagan kao let ptice… Ples je glazba kretnje. Ples je vječan! Plesom možeš sve… osjetiti najdublje emocije, možeš prikazati bilo što! Možeš i učiti godišnja doba, promet, parne i neparne brojeve, imenice… Stoga, svaki četvrtak točno u podne gornji kat III. osnovne škole počinju ispunjavati glazbeni zvuci. Čas veseli, čas sjetni, žestoki, tajnoviti, romantični…sve ovisi o priči koju pretvaramo u tok pokreta. Iza vrata se izmjenjuje četrdesetak plesača od 1. do 4. razreda koji marljivo vježbaju i pričaju svoje plesne priče. Tako su kroz godine nastale nezaboravne koreografije „Tko je prava Pipi?“, „Čudesna šuma“, „Zimski kanon“, „Četiri godišnja doba“, „Inspector Gadget“, „Muzej starih satova“ , „Lepa Jana“ i mnoge druge.

Uživamo u svakoj novoj plesnoj pustolovini. Ponekad zna biti naporno, ali nam je i jako veselo! Uživajte i ponosite se zajedno s nama.

Učiteljica Petra Kovač, voditeljica plesne skupine III. osnovne škole

MEĐUNARODNA IZLOŽBA FOTOGRA

FIJA U ZAGREBU

KAKO IZRAZITI BOL?

Međunarodna izložba „BOL“ dio je projekta „KAKO IZRAZITI OSJEĆAJ U MEDIJU DIGITALNE FOTOGRAFIJE“.

Ovaj likovni projekt u cijelosti se ostvaruje suradnjom Međunarodnog društva za obrazovanje putem umjetnosti – InSEA. Od 331 prijavljene fotografije učenica i učenika iz Brazila, Lat-

vije, Portugala, Španjolske, SAD –a i Hrvatske za izložbu je odabrano 86 fotografija. Fotografije naših učenica Paule Baček (8.a razred) i Lee Vidačić, (8.b razred) također su među odabranim fotografijama i ušle su u katalog izložbe koja se održala 19. 12. 2011. u galeriji Miele u Zagrebu.

Marija Šilec, učiteljica likovne kulture

37

OJ, KUĆO VESELA

MAŠTOMATIKA Učitelj na satima matematike naj­ češće nema vremena i prostora za razvijanje učeničke kreativnosti, ili ga ima vrlo malo.

Pritom se ne misli na kreativnost u načinu rješavanja nekog računskog, pa čak niti grafičkog zadatka. Odnosi se to na primjenu naučenih znanja i vještina u nekoj matematičkoj temi, ali na vlastiti način, uz vlastite ideje učenika.

Tako učenici osmaši nakon za­ vr­ še­ ne teme Pitagorin poučak dobivaju mogućnost da se iskažu u raznovrsnim tehnikama i materijalima u izradi radova u kojima prikazuju tzv. Pitagorino drvo ili Puževu kućicu, dok učenici petih razreda crtaju oblike po volji nadahnuti geometrijskim li­ko­vima ili smišljaju kreativne zadatke s razlomcima. Čak je i složenu konstrukciju osne simetrije uz malo strpljenja moguće izvesti preslikavanjem točaka na prozoru.

Upravo u takvim radovima često do izražaja dolazi upravo kreativnost, ali i upornost i preciznost učenika.

Evo primjera!

Pripremila: učiteljica Ksenija Gačal

Zasladite se razlomcima!

Razlomke možete vježbati na različite, vrlo zanimljive načine. Mi smo ih uvježbavali tako da je svaki od nas donio na sat matematike po jednu čokoladu.

Prvo smo prebrojali koliko kockica ima čokolada, a zatim smo pojeli zadani dio.

Na taj smo način dobro uvježbali razlomke, a usput se i zasladili. Pokušajte i vi : a) Prebroji kockice na svojoj čokoladi. Pojedi jednu dvanaestinu čokolade.

Koliko si kockica pojeo/la? b) Pojedi sada dvije kockice. Koliko je to iskazano razlomkom?

Ovakve slatke zadatke možeš smišljati i sam/a kod kuće za cijelu obitelj.

Osim čokolade možeš koristiti jabuku koju ćeš rezati na zadane dijelove, krišku integralnoga kruha ili neku drugu namirnicu. Čokolada je slatka, no treba misliti i na zube!

Janja Petrović, 6.b

Učahurene poslovice Podijeli riječi na tražene razlomke i otkrij poslovice!

1. Prve dvije petine riječi PRIČA + treća i četvrta petina riječi TRAVA + I Prva trećina riječi SAN + prva trećina riječi ENA Treća petina riječi DUPIN + prva polovina riječi RIJEKA + prve tri petine riječi ATENA + prva i šesta šestina riječi LJUBAVI Prva polovina riječi PREPASTI + O + prve tri petine riječi ZNANJE + JU Prva i druga petina riječi NETKO + prva polovina riječi VODA + LJ + prva osmina IVANČICA 2. Prve dvije petine riječi PATKA Zadnje dvije petine riječi SVIME + T Prve dvije petine riječi NOMAD ZB+ zadnja polovina riječi VIJORI ILI+ Prve dvije šestine riječi MUZIKA Prve dvije sedmine riječi DRUŽENJE + O Prve dvije četvrtine riječi ŠUMA Prve dvije petine riječi TIKVA

Mateja Podvezanec 6.b

Anda Pintarić

Barbara Turk, 8. c, kućicu sve do √140

Saša Velicki, 8. c

38

OJ, KUĆO VESELA

1. Riječ: prva petina riječi TOČNO + zadnja trećina riječi SLATKO 2. Riječ: prve dvije petine riječi RAKUN + prve dvije trećine riječi NOS 3. Riječ: šesta sedmina riječi BARBARA + zadnje dvije sedmine riječi TULIPAN + zadnja petina riječi SNOVI 4. Riječ: četvrta sedmina riječi BUNDEVA + prva polovina riječi VILA + prva polovina riječi JELO 5. Riječ: prva polovina riječi SRNA + sedma jedanaestina riječi PRIJATELJSTVO + zadnja polovina riječi NEĆE 6. Riječ: prva polovina riječi GRAD + druga desetina riječi MATEMATIKA + prva trećina riječi BIRANJE

Jana Penić, 6.a

Nikolina Kralj - strojno urezivanje u plastiku Prve tri petine riječi PRIČA + Prve tri četvrtine riječi JATO + Zadnja polovina riječi FOTELJA_________________ Prva polovina riječi MORE + Prve dvije petine riječi ŽEDAN + Treća četvrtina riječi KIŠA________________ Prve dvije petine riječi IMELA + Zadnje dvije trećine riječi BAT + Peta šestina riječi PROFIL_____________

Stela Pasarić koristila je konac i čavliće

Dvije polovine riječi JEDI + Prve dvije trećine riječi NOĆ____________ Prva četvrtina riječi AKUZATIV + Druga petina riječi LOPTA______________ Treća i osma jedanaestina riječi NASTAVNIČKI_______________ Prva trećina riječi PRAZAN + Druga, treća i četvrta četvrtina riječi MIJA + Prva i druga devetina riječi TEMPERATURA + LJ______________ Nina Bočkaj 6.b

, nacrtala je puževu 0

GEOMETRIJSKA MAŠTALICA Na zadnjem satu matematike krajem prvoga polugodišta za učenike petih razreda nije bilo računanja, morali su samo osloboditi maštu i geometrijskim likovima crtati bilo što. Bilo je tu kućica, gusjenica, dužina, svega i svačega... Uvjerite se i sami što sve može geometrija!

Leona Glavak 6.b

Ema Pongrac

Osna simetrija

39

OJ, KUĆO VESELA

IMA DJECE KOJ NIŠTA DO KRA Tribinom za roditelje na temu prehrane u studenome na kojoj je gostovao dr. med. Branko Vrčić, predavač kliničke prehrane i specijalist anesteziologije i intenzivne medicine, u našoj su školi ponovno pokrenute rasprave o školskoj užini i mogućnostima njezina poboljšanja. Iako smo već u nekoliko navrata ranijih godina u takve rasprave uključivali učenike kao najvažnije sudionike cijele priče, odlučili smo to učiniti i ove godine, i to na, smatramo, najbolji mogući način. Svakom djetetu dali smo mogućnost da izrazi svoje mišljenje odgovaranjem na ponuđena pitanja o prehrani u školi.

U prosincu 2011. godine razrednici su primijenili upitnik od 10 pitanja u svim razredima od 2.a do 8.b razreda. Prve smo razrede izuzeli zbog mogućih teškoća u prim-

jeni i s obzirom na to da je njihovo iskustvo sa školskim užinama najkraće – tek tri mjeseca. Tako je ispitivanjem obuhvaćen 321 učenik: 150 učenika razredne i 171 učenik predmetne nastave.

45% 45%

40%

40%

35%

35%

21%

30%

PN

20% 15%

RN

20%

14%

PN RN

8%

10%

3%

5%

5%

40

28%

25%

15%

17%

10%

0%

30%

15%

25%

0%

nikad ništa

da, ponekad

da, uvijek

po povratku iz škole (prijepodne)

prije nastave (popodne)

prije i poslije nastave

navečer

OJ, KUĆO VESELA

OJA NE POJEDU AJA NASTAVE Prvo smo željeli provjeriti važnu stvar: doručkuju li naši učenici ujutro, prije nastave. Ustanovili smo da to NIKADA ne čini četvrtina ispitanih učenika, s time da je među njima veći udio starijih, učenika predmetne nastave. Postotak onih koji to čine ponekad, je najveći, dok uvijek to čini tek 35% učenika. Ovi rezultati trebali bi biti poziv i ohrabrenje svim učenicima i roditeljima da bi SVAKO DIJETE trebalo u školu doći s barem par zalogaja ili gutljaja „nečega“ da se ne dogodi da mozak ili organizam općenito radi bez „pogonskog goriva“.

no iznosi 91%, dok je onih koji to nikada ne čine tek 9%.

Posebno nas je zanimalo što jedu za užinu oni koji se ne hrane u školi. Najveći dio njih kupuje neku vrstu peciva ili slatkiš, koji se, smatramo, nikako ne mogu po kvaliteti usporediti s užinom koja se nudi u školi. Tek je sedmero učenika(od kojih je samo jedan učenik predmetne nastave), odgovorilo da užinu donosi od kuće. Osobito zabrinjava podatak da jedanaestero učenika za užinu ne pojede ništa, a čak šestero od njih je na ranije pitanje odgovorilo da ne doručkuje nikad ništa. Zamislite koji se zahtjevi postavljaju pred dijete u školi, a ono NIJE POJEPitanjem kada učenici obično ručaju kod kuće željeli LO NIŠTA do kraja nastave! smo saznati je li velik udio onih koji su cijeli dan na suhoj hrani ili usputnim obrocima do cjelovitog kuhanog obro90.0% ka. Saznali smo da takvih, na sreću, ima tek 9%.

80.0% 70.0%

80%

60.0%

70%

50.0%

41.0% PN

40.0%

60% 36%

50%

RN

30.0% 20.0%

40% 30% 20%

PN

10.0%

RN

0.0%

4.1% ja to želim

6.8%

1.0%

roditelji tjeraju užinaju prijatelji bez odgovora iz razreda

13%

Na sljedeća pitanja odgovarali su učenici koji uzimaju užinu: 292 učenika od kojih su 138 učenika razredne i 0% 154 učenika predmetne nastave. ne, nikada da, povremeno da, stalno Kao najčešći razlog uzimanja užine učenici navode da to Pitanjem „Uzimaš li užinu u školi?“, potvrdili smo po- sami žele (oko 80%), dok onih koji to čine radi društva ima tek datak o visokom broju učenika koji se hrane u školi: 20% oko 15%. Udio onih koje roditelji na to tjeraju je zanemariv, s učenika to čini povremeno, a čak 71% stalno, što ukup- time da se radi uglavnom o učenicima predmetne nastave.

10%

5%

41

OJ, KUĆO VESELA

90%

40.0%

80%

35.0%

70%

30.0%

60%

37.5%

25.0%

50%

PN

40%

RN

20.0%

10.0%

20%

5.0%

0%

15.0%

0.0%

0.5%

premala

uglavnom dovoljna

previše

Posebno nas je zanimalo je li školska užina učenicima količinom dovoljna. Daleko najveći broj učenika izjasnio se da im je užina uglavnom dovoljna (78,5%) u čemu je udio učenika predmetne nastave nešto manji (37,5%).

Užina je premala za 19% učenika, od čega je, očekivano, više starijih učenika (15%). Vrlo je mali broj učenika, ali ih ipak ima, koji tvrde da im je užina preobilna (2,5%) od čega, razumljivo, 2% otpada na učenike razredne nastave.

30.0% 25.0% 17.0%

15.0%

15.0%

6.5%

PN RN

13.0%

10.0%

15.0% PN RN

0.3%

0.0%

1.0%

ne uzmeš uzmeš, uzmeš i svejedno bez sve mi je kušaš i prepus;š pojedem odgovora dobro ostaviš drugome

Svatko od nas mogao bi izdvojiti određenu hranu koju ne voli, što je sasvim normalno i nije razlog da se u zajednici – bilo u obitelji, a osobito u takvoj kao što je škola, odustane od pojedinih namirnica.

Ono čemu učimo naše učenike jest da ne bacaju užinu koju ne vole: bolje da ju prepuste prijatelju ili jednostavno uopće ne uzmu.

S obzirom da je jelovnik za svaki tjedan objavljen tjedan dana unaprijed, svatko može za dan u kojem je užina koju ne voli donijeti od kuće nešto drugo. Pitanjem što čine kada je za užinu nešto što ne vole, saznali smo da skoro trećina učenika još uvijek takvu užinu uzme, kuša i baci.

35.0%

20.0%

8.0%

15.0%

30%

10%

28.0%

Dio je učenika, iako vrlo mali, osim ponuđenih odgovora dodao „svejedno pojedem“, a ima i onih kojima sve užine prijaju.

Pitanje „Koja ti je užina najbolja“ bilo je otvorenog tipa, tako da je svaki učenik bez ograničenja mogao nav0.0% esti što voli. nedovoljno ukusna donekle ukusna dobra vrlo dobra odlična U mnoštvu različitih odgovora nismo saznali puno novog: kao najbolje „vrte se“ uvijek iste užine. Izdvajamo 10 Učenici su imali priliku dobro im znanom skalom od 1 najpoželjnijih, s time da valja, osobito kod nekih, obratiti do 5 procijeniti koliko im je školska užina ukusna: 1 znači pažnju na udio odgovora dobivenih od učenika razredne i nedovoljno ukusna, a 5 odlična. Najveći postotak učenika predmetne nastave. odlučio se za kategorije vrlo dobra (29%) i dobra (28%), a odmah iza toga slijedi ocjena odlična s 22,5% odgovora.

Navedeni podaci su frekvencije, odnosno brojevi kojiAko zbrojimo odgovore dobra, vrlo dobra i odlična, dobima se pojavljuju pojedini odgovori, a ne postoci, s obzivamo visoki postotak od 79,5%, dok je onih učenika kojima je užina nedovoljno ukusna 2,5%, čime možemo biti rom da se nisu izjašnjavali svi učenici, ili je dio njih odgovarao neodređeno (sve, ne znam, kuhano i sl.) zadovoljni.

5.0%

42

2.0%

OJ, KUĆO VESELA

VRSTA UŽINE

RN

PN

UKUPNO

pizza

29

51

80

crispy pops

25

38

63

sendvič

12

16

28

burek

9

14

23

špageti bol.

12

11

23

pomfrit i k.

7

12

19

hrenovka u lisnatom

2

16

18

corn flakes

12

4

16

ćufte

0

14

14

griz

8

4

12

Prijedloge za poboljšanje užine svrstali smo u četiri skupine.

Prvu skupinu čine odgovori 25 učenika razredne nastave koji nemaju prijedloge jer su zadovoljni (nekima je užina čak savršena!).

Sljedeću skupinu čine opći prijedlozi koje u nastavku nabrajamo uz podatak o broju učenika koji su ih naveli: • Više (samo) zdrave hrane, toplo – 8 RN, 4 PN • Veći obroci – 1 RN, 5 PN • Variva ne ujutro – 5 PN • Užina iza 3. sata – 3 PN • Više napitaka – 1 RN, 2 PN • Pranje ruku, prekratki odmor, raznovrsnije, više umaka na špagete, luk uz ćevape, ne mazati žličicom, brza hrana, suvremenija jela, više domaćeg, da djeca biraju, djeca uzimaju hranu po narudžbi, kuhana hrana je hladna.

Za neke užine bi učenici voljeli da se manje pojavljuju ili bi ih potpuno izbacili: • grah – 1 RN, 12 PN • variva – 13 PN • griz – 4 PN • paštetu – 3 PN • burek – 1 RN, 2 PN • ćufte, gulaš – 2 PN • Pizza, pomfrit, nutella, špagete, pužići s čoko­ ladom, manje kuhano, manje namaza,…

Zanimljivo je primijetiti da tu ima i užina koje su učenici navodili kao najbolje, ali tako je kad se o ukusima raspravlja. Ulazi se u začarani krug kojem nema kraja: ono isto što netko voli drugi ne želi jesti i obrnuto. Takvih iskustava imamo i u obitelji, a možete tek zamisliti koliko

se to potencira kad se radi o velikim zajednicama poput naše u školi.

Posljednju skupinu sugestija za poboljšanje užine čine prijedlozi da nekih jela bude više ili da se uvedu nova: • voće – 9 RN, 4 PN • pizza – 2 PN, 11 PN • sladoled – 12 RN • lazanje – 12 PN • palačinke–10 RN,2 PN • sokovi – 9 PN • hamburger – 8 PN • juhe – 6 RN, 3 PN • špinat – 1 RN, 6 PN • piletina – 6 RN • pomfrit – 5 PN • salata – 3 RN, 2 PN • kolači – 5 RN • langoš, čokolino- 5 PN • puding, krafna -4 RN • špageti, senvič, peciva – 3 PN • tijesto sa sirom, povrće, hot-dog, slatkiši …

Među njima se pojavljuju ona jela za koja ne postoje tehničke mogućnosti u školskoj kuhinji koja je uređena za pripremanje većeg broja užina, ali manjeg broja ručkova (lazanje, palačinke).

Ima tu i prijedloga s kojima bi se većina roditelja teško složila, pogotovo kad su slatkiši u pitanju (teško bismo i mogli nabrojiti sve koje učenici nabrajaju), a bilo je i šaljivih prijedloga (svaki dan janjetina, jela po narudžbi).

Što reći na kraju? Pitanje školske užine je važno i svakako mu treba pridati dužnu važnost - vjerojatno zato ono i izaziva uvijek burne rasprave. Ali u tim raspravama treba i puno tolerancije, jer svatko, bilo učenik ili roditelj, ima pravo na svoje mišljenje.

S druge strane treba uvažavati i organizacijske mogućnosti škole, kao i tehnička ograničenja školske kuhinje. Na kraju, ne smijemo zaboraviti ni činjenicu da je osnovna djelatnost škole odgoj i obrazovanje učenika, pa je i užina u njenoj funkciji, odnosno služi tome da učenicima omogući da svoje dužnosti i obaveze u školi obavljaju koncentrirano i sa što manje teškoća.

Elizabeta Haček psihologinja škole

OJ, KUĆO VESELA

DANI

CU CA U VRATIŠIN AN G Ž DR. VINKA

OŠ Domašinec predstavili su mladi folkloraši

OŠ Mursko Središće ponosi se rudarskom poviješću svoje općine

“ETNO STVARALAŠTV Treći po redu „Dani dr. Vinka Žganca” održani su u OŠ Vinka Žganca Vratišinec 20. siječnja 2011.

Susret je zamišljen kao niz radionica na temu „Etno stvaralaštvo moga zavičaja“. Glavna koordinatorica susreta bila je knjižničarka škole domaćina Lidija Kovačić Faić, a radionice za učenike OŠ Vratišinec pripremili su knjižničari i učenici iz OŠ Belica, OŠ Nedelišće, OŠ Domašinec, OŠ Mursko središće, II. OŠ Čakovec, III. OŠ Čakovec te domaćini iz OŠ Vratišinec. Program je započeo u 8,30 h predstavljanjem svih škola koje su sudjelovale u pripremi radionica, te filmom o Vratišincu čiji je autor Dino Farkaš, bivši učenik OŠ Vratišinec. Okupljenima se riječima dobrodošlice obratio i ravnatelj OŠ Vratišinec, gospodin Željko Maček te glavna koordinatorica susreta, gospođa Lidija Kovačić Faić. a potom je uslijedila podjela po grupama i početak rada u radionicama.

Evo popisa radionica u koje su se učenici domaćini mogli uključiti prema vlastitom interesu: 1. Izrada pjesmarice – OŠ Belica, voditeljica Bojana Grgić

44

OŠ Vratišinec s ponosom nosi ime velikog međimurskog etnomuzikologa, doktora Vinka Žganca pa stoga i ne čudi projekt posvećen njegovu životu i radu koji se u toj školi održava već treću godinu.

2. Izrada etno straničnika – II. OŠ Čakovec, voditeljica Nina Vugrinec 3. Izrada digitalnog stripa o životu i radu dr. Vinka Žganca – III. OŠ Čakovec, voditelji Dražen Ružić i Ti­ ha­na Preksavec 4. Izrada slikokaza – OŠ Doma­ šinec, voditeljica Marija Tot 5. Radioemisija – OŠ Mursko Sre­ dišće, voditeljica Leona Jug 6. Žene moga zavičaja – OŠ Ne­ delišće, voditeljica Zora Hajdarović 7. Rodoslovno stablo dr. Vinka Žganca – OŠ Vratišinec, voditeljica Lidija Kovačić Fajić Radionice su uz pomoć voditelja ug­ lavnom vodili učenici gostujućih škola.

Tako u sklopljena i nova prijateljstva, a da se radilo jako dobro i puno pokazalo se na kraju u prikazu rezultata po radionicama.

Na kraju, upoznali smo ravnatelja Državnog arhiva za Međimurje, gospodina Juricu Cesara, koji je uz pomoć slikokaza govorio o djelatnostima Arhiva.

Uslijedila je podjela zahvalnica i zahvala domaćina svim školama, mentorima i učenicima koji su sudjelovali u radionicama.

U razgovoru s ravnateljem OŠ Vra­ tišinec, gopodinom Željkom Mače­k­­­ om saznali smo da su „Dani dr. Vinka Žganca“ za 2013. godinu već u pripremi.

Veselimo se novim susretima!

OJ, KUĆO VESELA

Male folklorašice iz škole domaćina

U radionicama se radilo punom parom

VO MOGA ZAVIČAJA“ Gospodin Željko Maček, ravnatelj OŠ dr. Vinka Žganca

DOKTOR ŽGANEC VAŽNA JE OSOBA ZA MEĐIMURJE, ALI I CIJELU HRVATSKU Kako je stvorena ideja za ovaj projekt?

- 1995. godine, osamostaljenjem od Murkog Središća, naša je škola dobila autonomiju i od tada nosi ime doktora Vinka Žganca. Vratišinec je njegovo rodno mjesto i već nas ta činjenica obvezuje da njegujemo i čuvamo uspomenu na njega i njegovo stvaralaštvo.

Osim toga, on je bio etnograf, muzikolog, prozaik, dakle čovjek polivalentnih sposobnosti, akademik koji je zadužio Međimurje, ali i Hrvatsku.

Ovo je treća godina projekta „Da­ ni Vinka Žganca“ i tema je etno st­ varalaštvo našega zavičaja. Koje su se te­me obrađivale protekle dvije godine?

- Prve godine stavili smo naglasak na povijest Međimurja. Voditelj je bio profesor povijeti Tomislav Sušec. Prošle godine obrađivali smo glazbu, a voditelj je bio profesor glazbene kulture Stjepan Horvat. Što je po Vašem mišljenju najvažnije postići ovim radionicama?

- Najvažnije je da vi, učenici, koji su­ djelujete u projektu puno naučite, da vam ovdje kod nas bude lijepo i ugodno, te da se uz učenje međusobno družite i steknete neka nova prijateljstva.

Zna li se već tema za sljedeći susret, u školskoj godini 2012./13.?

- Zna. Tema će biti folklor. Nastavljamo na isti način, u ovom radioničkom st­ilu i nadamo se da ćemo sljedeće godine

pozvati u gos te i jednu zagrebačku školu koja također nosi ime dr. Vinka Žganca.

Janja Petrović, 6.b Fotografije: Helena Šardi, 6.b

45

OJ, KUĆO VESELA ENOG BORAVKA

MRVICE IZ PRODUŽ

U produženom boravku nikad ne nedostaje zanimljivih radionica

U “Boravku” se pišu i zadaće

Marijana Šmit Krznar, Saša Novaković i Mihael Fodor

TETA I STRIČEKI ILI UČ

Koliko djece trenutno pohađa Boravak?

Saša: Ima ih četrdeset i četvero i raspoređeni su u dvije smjene. U A smjeni ih je četrnaest, a u B smjeni trideset.

Marijana: Zajedno smo svi samo u međusmjeni između 11,00 i 13 i 30 h jer nam tada druga smjena dolazi s nastave.

Svi ste radili i u razredu. Koliko se rad u nastavi razlikuje od ovoga u Boravku?

Mihael: Dosta. Najviše u pripremama za rad,a i u tome što mi ovdje obrazovnim sadržajima posvećujemo najviše dva sata dnevno i uglavnom se posvećujemo odgojnim vrijednostima.

A djeca?

Saša: Drugačija su ovdje. Slobodnija su.

Ipak ovo nije razred, nego svojevrstan prijelaz iz vrtića u školu pa na neki način služi i da bi djeca lakše prebrodila promjene koje donosi škola.

U Produženim boravku svi imaju iste šalice, ali se točno zna čija je koja!

46

Kako se pripremate za rad? Morate li znati cijelo gradivo od 1. do 4. razreda?

Marijana: Zapravo, moramo znati gradivo od prvog do trećeg razreda! Moramo biti snalažljivi, ponekad i improvizirati jer mi nikada ne znamo unaprijed što djeca u školi uče prije nego što dođu k nama. Iskustvo je jako važno. Kod kuće uglavnom pripremamo samo kostur, okvirnu pripremu, a onda to nadopunjavamo u školi nakon razgovora s djecom ili njihovim učiteljima i učiteljicama.

Zato i dolazimo na posao jedan sat ranije.

Naše službeno radno vrijeme je od 8,00, a mi stižemo u 7,00h i dogovaramo se.

Kako organizirate pisanje zadaća s obzirom da ovdje imate učenika od prvog do trećeg razreda?

Saša: Ponekad, ako je moguće, svi pišu zadaću iz istog predmeta, na primjer matematike. No to je teško izvedivo jer zadaće nisu iste čak ni u tri prva razreda. Kad ne ide tako, podijelimo se u grupe i svatko radi svoje.

Jeste li vi teta i stričeki ili učiteljica i učitelji?

Marijana: Uglavnom smo učitelji, iako nas djeca ponekad prozovu i mamama ili tatama što nije čudno jer puno vremena provodimo s njima.

SATNICA PRODUŽENOGA BORAVKA Od 7,00 do 8,00 –okupljanje, slobodne aktivnosti Od 8,00 do 9,00 – doručak Od 9,00 do 9,30 – jutarnji sastanak Od 9,30 do 11,00 – obrazovni dio Od 11,00 do 11,40 – doček druge smjene, radionice, slobodne aktivnosti ili izlazak u prirodu Od 11,40 do 12,00 – ručak Od 12,00 do 13,00 – boravak u prirodi Od 13,00 do 14,00 – povratak iz prirode, ispraćaj prve smjene na nastavu, popodnevni sastanak Od 14,00 do 15,00 – obrazovni dio 15,00 – užina Do 16,00 – pisanje zadaća, slobodne aktivnosti, igra

OJ, KUĆO VESELA

Učiteljica Marijana vodi popodnevni sastanak na kojem se svi zajedno dogovaraju o aktivnostima i obavezama koje ih čekaju, ali raspravljaju i o novostima, zanimljivostima i problemima

Učitelj Saša Novaković s dečkima i curama iz boravka

ČITELJICA I UČITELJI? A što je s ocjenama?

U Produženom boravku nema ocjena, no djecu ipak treba nekako nagraditi i ocijeniti za njihov trud i lijepo ponašanje, a i upozoriti na ono što nije dobro. Cijeli tjedan svi budno prate ponašanje svakog boravkaša. Prati se kako se tko ponaša, ispunjava li sve obveze koje su mu za taj tjedan dodijeljene i, što je posebno važno, kakav je prijatelj. Na popodnevnom ili jutarnjem sastanku boravkaši sami među sobom predlažu nekoga tko je, prema njihovom mišljenju zadovoljio sve kriterije za dodjeljivanje nagradne kartice. Odabrani učenik ili učenica između tridesetak kartica izvlači dvije, a potom od te dvije odabire jednu za sebe. Prema vlastitoj želji može birati između n kih od sljedećih nagrada: „Jedan dan bez obaveza“, „25 minuta igre na računalu“, „Biti prvi u redu za ručak“… Odabrani učenik svoju karticu s ponosom nosi tjedan dana oko vrata, ali ako tijekom tog tjedna zanemari ili ne odradi neku od svojih obaveza, ostaje bez kartice!

Ako netko ne izvršava svoje obaveze i ne pridržava se pravila, umjesto nasmiješenog dobit će Tužnog smješka, a sve obaveze koje nije izvršio pomiču se na sljedeći tjedan.

Radovi keramike za Dan škole

Nagradne kartice služe kao ocjene

Boravkaši obilježavaju Dan planete Zemlje s učiteljicom Ivanom Šlezak

47

OJ, KUĆO VESELA

ANKETA Zašto volim Boravak?

Ana Tropša, 1.a

- „Volim Boravak jer mi se lijepo igrati na kompjutoru i volim s drugom djecom slagati legače. Najljepše mi je bilo kad sam prvi put došla u Boravak jer su me jako lijepo dočekali i jer su učitelji i učiteljica bili jako dobri.“

Ria Baksa, 2.b

„Na Boravku mi je jako lijepo. Ima puno djece. Najviše volim društvene igre i slaganje lego kockica.

Što je Produženi boravak?

Jakov Kovačević, 1.a

Mateo Desnica, 2.a

„To je kao da smo na DOD-u.“

„To je za onu djecu koju roditelji nemaju vremena čuvati.“

Magdalena Židov, 1.a

„Dok čekaš mamu i tatu da dođu po tebe i dok si popodne čekaš da buš išel na nastavu.“

„To je tam gdje se čeka da idemo na nastavu i pišu se zadaće.“

48

Lovre Mesarić,1.c

Hugo Mađarić, 1.a

Ako ti tata i mama dugo rade, pa si sam, pa ne možeš biti doma ili ti je daleko kuća, onda ostaneš na Produženom boravku do četiri.

Ela Vabec, 2.b

Mjesto gdje djeca mogu boraviti.

Gdje mogu i učiti i igrati se.

Helena Šardi, 6. b

OJ, KUĆO VESELA la

ija Izrada sapuna od prirodnih mater

LAVANDINA SVJEŽINA

Svake školske godine, povodom Dana škole, prodaju se u holu ručni radovi učenika pojedinih razreda po simboličnim cijenama.

Likovna grupa s učiteljicom Marijom Šilec izrađuje razne figure i posudice od gline, origami naušnice, ručno bojene marame…

Mladi tehničari s učiteljicom Jelisavom Živković za tu priliku pripreme vjetrenjače i druge različite predmete od drveta, geometrijske likove od kartona, žica i sličnih tehničkih materijala.

I učitelji iz produženoga boravka sa svojim polaznicima sudjeluju u prigodnoj prodaji izrađujući slike, kalendare te razne proizvode od drveta.

Kako je naša razrednica Sanja Janušić profesorica prirode i biologije, nekolicina učenika iz mog razreda za prošli je Dan škole s oduševljenjem prihvatila njezinu ideju te smo se okušali u izradi sapuna od lavande i matičnjaka.

Kad su se svi koji su mislili raditi sapun okupili u učionici biologije (31.05.2011.), razrednica nam je pomogla sve pripremiti. Janova mama kupila je glicerinsku bazu, a naša razrednica donijela je vlastitu lavandu i matičnjak (melisu) koji miriši po limunu.

Podijelili smo zaduženja. Cure su sjeckale glicerinsku bazu na sitne i tanke komadiće da se brže rastope. Sitne komadiće baze stavili smo u mali lončić koji smo zagrijali.

Nakon što se glicerin otopio, unutra smo ulili maslinovo ulje te osušene listove matičnjaka i lavande. Sve smo premjestili u drugu posudu i ostavili da se stvrdne.

Nakon tjedan dana ponovno smo se našli. Gotove sapune omotali smo i zavezali ukrasnom vrpcom na koju smo objesili etiketu. Tom etiketom “reklamirali” smo naš sapun “Lavandina svježina”. Svoj “štand” u holu uredili smo posipavši lavandu na sve strane.

Na Dan škole svi su učitelji bili zadovoljni našim sapunima. Neki su pitali zašto nismo napravili još? A...mi smo odlučili da ćemo (možda) sljedeće godine...napraviti još više sapuna...drugačijih vrsta...oblika...mirisa...Jedva čekam!!

Anja Kunčić, 7.c

49

OJ, KUĆO VESELA

U Belgiji 2010. u stilu slavne grupe “The Beatles”

Start s tamburicama Kako ste se, zapravo, vas dvojica na­šli i prepoznali?

FILIP: Prvi naš zajednički nastup dogodio se na školskoj priredbi u petom razredu. Obojica smo svirali tamburice u tamburaškom orkestru.

Ja sam godinu dana stariji pa vjerojatno ne bismo nikada saznali da imamo zajedničke interese da nije bilo tamburica…

ARMANDO: Da, od tada je krenula ta neka vibra. Učiteljica Marina Korunek pokrenula je tu ideju da bismo mogli probati svirati s električnim gitarama u školi i mi smo tek tada shvatili da se obojica bavimo time. Tako je počelo.

A tip glazbe? Jeste li se i u tome odmah našli?

FILIP: Pa naravno! To je bio najmanji problem. U to vrijeme svi smo bili rokeri i metalci.

Bili ste naš prvi školski rock bend.

ARMANDO: Nismo baš bili pravi be­nd, ali smo prvi svirali električne gitare na školskoj priredbi.

FILIP: Mi smo se tada borili svim snagama da školski bend svira na završnom plesu osmih razreda. Za naš oproštajni ples ipak nismo svirali…

ARMANDO:…ali mi jesmo! Mi smo svirali godinu dana kasnije na svojem završnom plesu i drago mi je što je to sad postala tradicija.

Ipak smo uspjeli!

Bend je prošao kroz mnoge postave. Tko je sve bio u prvom sastavu?

FILIP: U prvom sastavu bili su: Fabijan Logožar – bubnjevi, Egon Rešetar – gitara, Armando – bas gitara i ja, također gitara. Ubrzo je Egon otišao, a pridružio nam se klavijaturist Hrvoje Krištofić.

Prvi nastup?

ARMANDO: Prvi nastup imali smo u dvorani u Maloj Subotici nakon samo tri zajedničke probe. Nismo uopće imali pjevača pa smo izvlačili šibice da odlučimo tko će pjevati.

50

“Restartovci” u backstageu, 2009.

OD “TRDOG R Oni su Armando Kanižaj i Filip Srnec, bivši učenici naše škole. Kao trinaestogodišnjaci s grupom Restart osvajali su publiku svojom mladošću i energijom, a danas kao Restart unplugged osvajaju i domaće i svjetske pozornice, prvenstveno glazbom. Ostvarili su svoje dječačke snove, snove o kojima sanjaju gotovo svi dečki u osnovnjaku. No, kako i sami kažu, imati bend ne znači samo uzeti gitaru i svirati…

FILIP: Na žalost, ja sam izvukao tu naj­kraću šibicu. To je zvučalo…Užas! No, prvi nastup je ipak prvi nastup. Bili smo zadovoljni jer smo svirali.

Faza „Trdog rocka“ Nakon tog prvog nastupa uslijedio je i prvi festival.

FILIP: Je. Nakon tog prvog nastupa „uletio“ nam je poziv na međimurski festival „Kre Mure i Drave“ i sad smo se nas četvorica osnovnoškolaca uhvatili pisanja pjesme na kajkavskom. Bilo je svega. Najprije smo se mučili oko teksta, a onda smo, na kraju, došli na snimanje bez bubnjara! Bili smo tek sedmi razred, ni sami nismo znali što točno hoćemo. Htjeli smo svašta, a skoro je ispalo ništa.

Tko je na kraju uspio napisati sk­ladbu?

ARMANDO: Moj tata, Duško Kanižaj, napisao je tekst, a glazba i aranžman su Filipovo i moje djelo. Tako je nastala naša prva autorska skladba u sedmom razredu osnovne škole, „Trdi rock“. I bubnjar se naknadno pojavio pa smo i snimanje obavili.

FILIP: I taj naš „Trdi rock“ dobio je nagradu slušatelja kao najslušanija skladba na radijskim postajama s festivala „Kre Mure i Drave“. Tada smo shvatili da to što radimo ima smisla, da je dobro.

I počele su prave svirke?

FILIP: Počeli smo svirati u „Klubu mladih“ koji se baš u to vrijeme kad smo mi počeli raditi ponovno otvorio. I mi smo bili među prvim bendovima koji su napunili taj prostor. To su bili naši prvi malo veći koncerti.

OJ, KUĆO VESELA

Filip i Armando u “električnoj” fazi, Brugge 2010.

ROCKA” DO TIŠINE ARMANDO: Tamo smo održali i koncert za Valentinovo, čak smo izdali i DVD s tog koncerta. I, naravno, sviralo se svugdje gdje se moglo, osim po kafićima. Čak i na trgu u gradu. Gdje god su imali pozornicu veću od pet metara, mi smo svirali.

Je li među svim tim nastupima bio i neki koji biste posebno izdvojili?

ARMANDO: U tom razdoblju, najveći nam je uspjeh bio sudjelovanje na prvom malo većem festivalu na Toto-moru gdje smo svirali kao predgrupa grupi Psiho modo pop. Bilo je to u ljeto 2009. Netko od nas čak su se i vratili s mora da bi mogli svirati na tom festivalu.

FILIP: Tada nam se počelo događati da više nismo morali sami tražiti gaže, nego su ljudi tražili nas.Prepoznali su nas, bili smo im zanimljivi. Iz današnje perspektive gledano, nismo bili toliko glazbeno kvalitetni koliko smo bili simpatični, jer smo bili mladi i puno smo polagali na energičnost nastupa. Mi smo skakali, mi smo se derali, mislili smo da to ide uz glazbu koju izvodimo i ljudima se ta naša neposrednost i prirodnost sviđala.

Onda ste sigurno imali neki dobar pr­ostor za vježbanje da nikome ne smetate svi­rkom?

ARMANDO: Prošli smo sve. Od tavana do podruma preko radnih soba. Bila nam je dobra svaka prostorija u koju stanu bubnjevi i dva pojačala.

Kako ste otkrili Imagine festival?

FILIP: Od profesorice u gimnaziji saznali smo da se u Zagrebu održava taj festival. On se održava svake godine, u različitim periodima u 25 zemalja Europe i svijeta. Pobjednici festivala u svojoj zemlji za nagradu sljedeće godine na-

stupaju kao gosti na Imagine festivalu neke druge zemlje. Što je viši plasman, dalji je put – tako nekako.

ARMANDO: Mi smo se, dakle prijavili, na taj festival hrvatskih bendova u Zagrebu. A da bismo mogli nastupiti, trebala nam je nova skladba i njezina studijska snimka.

Kako to izgleda? Pravo studijsko sni­ manje?

FILIP: To je jedna od najstresnijih stvari koja se može dogoditi jednome glazbeniku – prvi ulazak u studio. Pogotovo kad si još tako mlad i neiskusan kakvi smo bili mi. Ti dođeš i misliš da si najpametniji, da znaš sve, da si zvijezda, a onda te tamo popljuju, i kako god svirao, što god odsvirao, nikad nije dovoljno dobro.Ja

sam gitaru snimao cijeli jedan dan. To svaki ton mora doslovce biti na svom mjestu, a mi nismo bili naviknuti tako svirati. Čak i trzalica kojom sviraš mora biti određene debljine zbog kvalitete zvuka. Nije svaka dobra! Bili smo još uvijek djeca, a našli smo se odjednom u rukama profesionalnih producenata koji su od nas tražili da budemo profesionalci. Bilo je vrlo teških trenutaka.

Samo što i suze nisu potekle…

ARMANDO: Meni je bilo još gore. Osim što su me gotovo uvjerili da ne znam svirati, izbacili su mi pola dionice što je za mene, onako mladog i tvrdoglavog bilo nezamislivo. Bilo je prilično burno, ja sam se bunio, čak i svađao, ali smo na kraju ipak postigli kompromis i snimili našu prvu studijsku pjesmu „Tama“.

Jedan od najvažnijih nastupa u “elektro” fazi! Na Totomoru su bili predgrupa PSIHOMODO POPU...

51

OJ, KUĆO VESELA

“Restart unplugged” na Imagine festivalu 2011.

Ipak su se sav taj trud i muka na kraju isplatili?

FILIP: Jesu, višestruko. Na zagrebačkom Imagine festu odsvirali smo „Tamu“ i pjesmu „Jump“ grupe Van Halen i osvojili drugu nagradu – gostovanje na Imagine festu u Belgiji sljedeće godine. Osim toga, to snimanje u studiju sve nas je spustilo na zemlju. Mi smo morali shvatiti da nismo ni jedini ni najbolji. To nam je bila škola koja je rezultirala drugačijim shvaćanjem glazbe.

Belgija?

ARMANDO: U Belgiju smo krenuli 22.

04. 2010. nakon što smo snimili i spot za pjesmu „Tama“, posvađali se, raspali i opet sastali. A taj put… to je bio baš onaj pravi rokerski život o kojemu smo sanjali. Nas četvorica, kombi i vozač. Sa sobom smo ponijeli dvjestotinjak naljepnica s natpisom „Restart“- Croatia i našom slikom. I lijepili smo ih gdje god bismo stali. Na svakoj klupi, kod svake benzinske…Tko zna, možda se za kojih dvadeset godina vratimo…

FILIP: Nosili smo sa sobom i oko pet stotina razglednica i naš CD s tom jedinom skladbom koju smo imali i to smo svima dijelili. Nek’ se zna za nas!

Kakav je bio nastup?

FILIP: Imali smo tri nastupa. Prvi je bio na glavnom trgu u Brigeu, a drugi u jednom belgi-

jskom pubu s pravim engleskim štihom u kojem se točilo samo pivo i svi su bili ludi rokeri.

Napravili smo pravu feštu tamo! Treći nastup bio je na samom festivalu u velikoj dvorani tipa „Vatroslav Lisinski“. Po veličini i kvaliteti zvuka – nešto fantastično, a za nas, činilo nam se, i najviše što smo mogli postići u tom rangu.

Resetiranje u tišinu Nakon Belgije, „Restart“ se raspao.

Kako je stvoren „Restart unplugged“?

ARMANDO: nakon raspada „Restarta“ bilo je još nekoliko pokušaja u raznim sastavima, odradili smo i par koncerata u tom „elektro“ sastavu, a onda smo nas dvojica shvatili da želimo nešto drugo i da nam ide bolje kad smo sami.

Zamijenili smo električne gitare akustičnima, a pridružila nam se i pjevačica, Tajana Toplek.

Tako je nastao „Restart unpluget“.

Nešto potpuno drugačije od deranja i skakanja s električnim gitarama po pozornici, pretpostavljam?

FILIP: Potpuno drugačije i zahtjevnije.

Ovakvih bendova nema puno kod nas. Kad smo mi počinjali, postojala su dva. Bavimo se obradom pop i rock pjesama, i nastojimo ih izvesti s dvije akustične gitare jednako kvalitetno kao da svira pet instrumenata. Prije nam je bila važna energija, sad smo se posvetili kvaliteti glazbe. To

Armando Kanižaj Horoskopski znak: škorpion Boja: zelena Hrana: ćevapi Knjiga ili film? film – akcija i romantična komedija Status: hm … hm … slobodan (?)

Idealna žena: svaka osoba može biti zanimljiva i kvalitetna na svoj način

52

iziskuje i više vježbe. Prije je svatko svoje vježbao doma i onda bismo se sastali i svirali. Sad baš radimo. Mi smo se promijenili i naši su zahtjevi prema onome što radimo drugačiji. A i isplativo je. S takvom glazbom lakše upadneš u kafić, atmosfera je intimnija jer ne trebaš puno prostora.

Sviramo tiše i kontakt s publikom je jači.

Prošla godina (2011.) donijela vam je i najveći uspjeh u karijeri.

ARMANDO: Da. 2011. ponovno smo kr­ e­nuli. Vratio nam se Fabijan Logožar, kao gost, s instrumentom koji se zove kahon. To je neka vrsta udaraljke punog zvuka. Izgleda poput drvenog sanduka po kojemu se lupa rukama. S njim smo snimili novu pjesmu “Tajna“.

FILIP: Opet smo se prijavili na Imagine festival u Zagrebu i osvojili čak tri nagrade. Put u Rumunjsku, snimanje i promociju spota na CMC-u (Croatian Music Channel) i gitarsko combo pojačalo.

Što mislite, što vas je to toliko izdvojilo od drugih?

ARMANDO: To što smo shvatili da bend nije samo sviranje. Da bi bend bio uspješan, treba se puno družiti i dobro upoznati jedni druge.

Tako se stječe povjerenje, a ono je osnovica svega. Bend je bend ako je svatko u stanju pokriti svakoga. I ako netko ima loš dan, i ne ide mu, da onih ostalih troje, petero, sedmero, nije važno koliko ih ima, rade u tom trenutku za njega.

FILIP: I, treba uopće izbaciti pojam „protivnici“. Svi moramo biti suradnici i pozitivna konkurencija. Treba poslušati svakoga, jer od svakoga se može nešto naučiti. I od onih na najvećim pozornicama, kao i od onih koji sviraju na ulici u gradu. Sve može biti važno, čak i način na koji netko drugi drži gitaru u ruci.

Filip će sljedeće godine na studij u Zagreb, a Armando još jednu godinu ostaje u Čakovcu. Što će biti s bendom?

FILIP: ja ću dogovarati gaže u Zagrebu…

ARMANDO: …a ja u Čakovcu pa ćemo putovati na relaciji Čakovec – Zagreb sve dok i ja ne dođem na studij. Onda, nadamo se, bit će svirke po Zagrebu. No to je još jedna stepenica više, za neki novi razgovor, u budućnosti.

Helena Šardi, 6. b

Filip Srnec Horoskopski znak: rak Boja: plava Hrana: tjestenina u bilo kojem obliku Knjiga ili film?

Knjiga (Dostojevski i Brown) Status: u vezi Idealna žena: duhovita, zabavna, pametna, sa smislom za glazbu.

(I sve je to već našao u jednoj osobi. Svaka čast!)

OJ, KUĆO VESELA ŽELJKA HORVAT - VUKELJA

U naš razred došla je Željka Horvat Vukelja. Pričala nam je priče. Donijela je torbu punu stvari koje su oživjele kad smo ih glumili. Bilo nam je lijepo. Puno smo se smijali.

Lovro Hranilović, 1.b Sviđala mi se spisateljičina ČAROBNA TORBA i lutkice koje u njoj putuju, njeno Kazalište iz torbe. Sretna sam što je došla u naš razred!

Katarina Bartolić, 1.b Volim njene Slikopriče! Sviđaju mi se sve njene knjige..

Laura Novak, 1.b Ja sam glumila morsku zvijezdu u priči o morskom krastavcu koji je htio biti najljepši u moru. Pomogla sam mu sašiti novu odjeću.

Anja Balent, 1.c Meni je bilo najzanimljivije kad smo uređivali čarape. Jedna je imala rupu na stražnjici, jedna je smrdjela, a jedna je bila predugačka. Na kraju su bile kao nove!

Vito Križaić, 1.b

NAŠ SUSRET S PRAVOM SPISATELJICOM

Vito Križaić, 1. b

Lovro Hranilović, 1. b

Laura Novak, 1. b

Anja Balent, 1. b

Katarina Bartolić, 1. b

NJEMAČKI BEZ MUKE Tog utorka učenici četvrtog razreda donijeli su na sat njemačkoga jezika sokove i kekse iako nije bio ničiji rođendan. Podijelili su se u skupine i razgovarali s prijateljima. Razgovor se, dakako, vodio na njemačkom jeziku, a sokovi i keksi poslužili su kako bi atmosfera bila što opuštenija i prirodnija.

Osim što su usavršavali govorne vještine na njemačkom jeziku, naučili su ponešto novo jedni o drugima, a uz to se i odlično zabavili.

Petra Bainac, 4.a

53

OJ, KUĆO VESELA nda Predstavljamo članove školskog be

„Grlica“ vam predstavlja dečke koji su nakon što su „Restartovci“ otišli iz osnovne škole odlučili nastaviti tradiciju. Svi članovi novog školskog benda idu u glazbenu školu i imaju petice iz glazbenog. Izvode obrade domaćih i stranih rock skladbi, ali bi se moglo dogoditi da zasviraju i haevy metal. Na repertoaru trenutno imaju tridesetak skladbi i pripremaju se za nastup na godišnjoj školskoj priredbi i završnom plesu osmih razreda.

SHOW MUST Florijan Gjergji, 8.a Njegov je instrument gitara, a počeo je svirati prije tri godine. Glazba mu, kaže, ispunjava slobodno vrijeme, a uz nju često i uči matematiku! Na prvom je nastupu imao tremu, no sad više nema problema s tim. Kad je riječ o curama, vrlo je tajnovit tako da nismo uspjeli saznati je li zauzet, no otkrio nam je da „ona prava“ za njega ne mora biti glazbeno obrazovana. Nakon osnovne škole upisat će se u TIOŠ, a nastavit će ići i u glazbenu školu jer bi se jednoga dana rado i profesionalno bavio glazbom.

HOROSKOPSKI ZNAK: Ovan NAJDRAŽA BOJA: Plava NAJDRAŽI PREDMET: Tjelesni NAJGORI PREDMET: Nema ga GLAZBALO: Gitara KNJIGA ILI FILM: Film PLAVUŠA ILI CRNKA? : Ljubičasta

54

OJ, KUĆO VESELA

Fran Jagar, 7.b Bubnjeve svira jednu godinu, a klavijature već sedam. Kao dječak rado je lupao po loncima pa mu je otac predložio da radije lupa po bubnjevima. Buka pozitivno utječe na njega, čak mu pomaže da se koncentrira na učenje! Njegov je glazbeni uzor grupa Rolling Stones. Nakon osnovnjaka planira upisati gimnaziju u Varaždinu. Ove godine imao je prvi nastup sa školskim bendom.

Priznaje da mu je bilo neobično svirati pred tolikim ljudima, ali nije imao tremu.

T GO ON

HOROSKOPSKI ZNAK: Vaga NAJDRAŽA BOJA: Plava NAJDRAŽI PREDMET: Matematika NAJGORI PREDMET: Povijest GLAZBALO: Bubnjevi KNJIGA ILI FILM: Film PLAVUŠA ILI CRNKA? Svejedno Pripremila: Helena Šardi, 6.b

Ivan Srnec, 8. b

Denis Hižman, 7.b

Svira klavir i peti je razred glazbene škole. Dolazi iz glazbene obitelji, pa je bilo logično da i on nastavi tim putem.

No, glazba je za njega zabava i za sada ne razmišlja o tome da se njome i profesionalno bavi u budućnosti. Najviše voli rock, a glazbeni su mu uzori stari rockeri poput onih iz grupe AC/DC. U bendu je, osim što svira, i glavni vokal. Nakon osnovne škole ide u gimnaziju. Što se cura tiče, nema neki određeni tip koji mu se sviđa i još uvijek je slobodan!

Ljubav prema glazbi naslijedio je od oca, baš kao i gitaru koja mu je ostala nakon njegove prerane smrti. Svirati je počeo učiti sa sedam godina. Od glazbe najviše voli metalce. Nastupi su za njega samo zabava i zato nikada nema tremu. Glazbenu školu nastavit će pohađati i nakon što završi osnovnu školu. Njegova je želja jednoga dana imati vlastiti bend u Zagrebu. Djevojku još nema jer mu se, kako sam kaže, teško odlučiti za jednu kad su sve lijepe i zgodne!

HOROSKOPSKI ZNAK: Bik NAJDRAŽA BOJA: Plava NAJDRAŽI PREDMET: Tjelesni NAJGORI PREDMET: Nema ga GLAZBALO: Gitara i klavir KNJIGA ILI FILM: Film PLAVUŠA ILI CRNKA?: Svejedno, ali mora biti pametna

NAJDRAŽA BOJA: Crna NAJDRAŽI FILM: Johnny English NAJDRAŽI PREDMET: Tjelesni i glazbeni NAJGORI PREDMET: Fizika i geografija GLAZBALO: Gitara HOROSKOPSKI ZNAK: Vodenjak KNJIGA ILI FILM: Film PLAVUŠA ILI CRNKA? Pametna plavuša

55

OJ, KUĆO VESELA

LITERARNO- LIKOVNI PODLISTAK 56

OJ, KUĆO VESELA Prijateljstvo Za vrijeme velikog odmor prijateljica i ja smo se posvađale. Tena, Petra, Ena i Hana pokušale su nas smiriti, ali nisu uspjele.

Odjednom se pred nama pojavio vražićak i počeo nas naganjati po školi. Ispred jedne učionice bila je grupa djece. Izgubile smo se u mnoštvu, htjele smo se sakriti pred vražićkom. Dok nas je tražio odjurile smo do knjižnice i na polici pronašle knjigu zanimljivog naslova „Čarobnjaštvo“.

Otvorile smo ju i prolistale. Pronašle smo stranicu na kojoj je pisalo „Kako pozvati anđela?“.

Istovremeno smo izgovorile. „Čiri - bu, čiri - ba, neka se pojavi anđeo s neba!“ Ispred nas se stvorio anđeo. Upitao nas je: „Zašto ste se posvađale?“ Odgovorila sam: „Posvađale smo se zbog sličica i od tada nas progoni vražićak.“ Anđeo je rekao: „U redu, pomoći su vam da se oslobodite vražićka.“ Anđeo otvori knjigu i kaže: „Čiri – bu, čiri – ba vražićku vrati se odakle si i došao.“ Provirile smo iz knjižnice i vidjele da vražićku nema ni traga.

Anđeo nas je spasio od vražićka i vratio prijateljstvo.

Magdalena Kralj, 4.a

Postojiš li ti, Sveti Nikola?

Neki moji prijatelji kažu da Sveti Nikola ne postoji. Moja baka kaže, ako ne vjerujem u tebe, ništa mi se neće ostvariti. Zato se moram sama uvjeriti! Zbog toga ti pišem pismo.

Dragi Sveti Nikola, ove bih godine željela šal, kapu i rukavice, slatkiše i, možda, neku igračku. Željela bih da lijepo proslavimo Nikolinje. Mojem tati i mojoj mami donesi sreću i našu poslušnost, a baki zdravlje i sreću. Našoj cijeloj obitelji donesi radost, sreću, zdravlje i veselje.

Sad si ti na redu! Čekam te!

Jona Döring, 3. b

Šume Moj kišobran Moj kišobran je tamno plave boje. Velik je. Moj kišobran voli kišne dane. Bio je sa mnom na Risnjaku. Vidio je borove, šume i more iz visine. Nakon izleta je ga osušim i objesim. Neka čeka novi kišni dan.

Kristijan Cerovec, 2. a

Moj pas Flopy

U šumi žive male i velike životinje. Šuma nije samo drveće i trava, ona je bogatstvo prirode, čarolija koju ne možete zamisliti. Posebno mjesto na kojem se možemo odmoriti i razmisliti. Ljudi to znaju, a ipak zagađuju šume. Priroda nas okružuje i daje nam život, zrak, hranu i pitku vodu. Ne smijemo bacati boce, papiriće, kutije, stare baterije, stare kućanske aparate ni ostalo smeće u šume, livade ili parkove.

Najveća opasnost prijeti šumi od nesmotrenih izletnika ili šetača koji bacaju opuške. Požar može u sekundi progutati cijelu šumu koja je rasla godinama. Svi moramo brinuti o prirodi, čuvati okoliš – šume koje nas okružuju i žive s nama.

Petra Bainac, 4.a

Jeste li ikada imali kućnog ljubimca ? Ja ih imam mnogo …pet pasa, tri mačke i mnogo ribica.oh, oprostite ! od jučer imam zapravo samo četiri psa…Bongo, Ira, Floki i Bobi.

Pitate se gdje je Flopy? Eh, znate, on je sigurno sada negdje u Raju. Flopy je bio Bongov otac. Imao je trinaest godina i bio je super.

Obožavao je snijeg i sanjke. Sada sigurno mislite da sam poludjela., no u krivu ste! Kada bi napadalo dovoljno snijega , dario bi ga upregnuo u sanjke pa bi zajedno jurili po livadama oko naše kuće. Tako je Flopy odmah vježbao za nastupe na natjecanjima. I da znate , često je pobjeđivao. Flopy je obožavao djecu. Moglis mo jahati na njemu, vuči ga za uši, preskakivati ga, a on bi sve to podnosio i nikada ne bi zalajao.

Stvarno je bio poseban pas.

Sada kada ga više nema, svima nam jako nedostaje. Zakopali smo ga u dvorištu naše kuće, tako da uvijek bude blizu nas. Njegova smrt sve nas je jako pogodila. Flopyja nikada nećemo zaboraviti i uvijek će biti u našim srcima, jer sve dok pričamo o njemu i sjećamo se njega on će zauvijek živjeti s nama. Žana Žilić, 3.c

57

OJ, KUĆO VESELA ŠARENA LJUBAV

Kako je čovjek mali

Ljubav može biti Zelena, plava i crvena, Ali najgora je Ona crna, A najljepša je šarena Kao livada puna cvijeća.

Uvijek poslije crne ljubavi Dolazi ona prava Baš kao i duga poslije kiše

Kako je čovjek mali A život kao rijeka Teče donosi i odnosi Sve uspomene Ljubav je kao oblak Koji pluta Jednom put stane Tad si blizu Drugi put krene Tada si daleko Jakov Vuk, 6. a

Leon Sačer, 6. a

Lav i miš Bila jednom dva velika prijatelja – lav i miš.

Lav: Gladan sam. Što danas imamo za ručak?

Miš: U frižideru imamo komadić sira. Čuje se kucanje na vratima. Kuc, kuc!

Miš: Tko je?

Lisica: Ja sam, vaša prijateljica, lija!

Lav: Uđi, lijo!

Lisica: Dobar dan! Donijela sam vam veliku, slasnu, čokoladnu tortu.

Miš i lav: Dobar dan, lijo!

Miš: Hvala ti, prijateljice lijo! Kako ćemo je podijeliti, ja sam preslab ne mogu ju prerezati?

Lav: Ja neću prljati šape.

Uostalom, ovaj put tortu mogu pojesti ja, a sljedeći put si ti na redu.

Miš: Slažem se, dobra ideja!

Sutradan je lav održao riječ i pojeo miša.

Hana Ovčar, 4.a

Recept za sreću 2 žlice radosti 80 g sreće 15 g veselja 20 g veselog šećera 30 g smiješne čokse Postupak: izmiješamo stavimo u pećnicu na 180 stupnjeva ŠLAG NA KRAJU Jozef Kuqi

58

Čekić i čavlić

Gledanje televizije

Jednog dana čekić Mao po čavliću lupat stao.

Jao, jao čekić mio kako si mi to učinit smio?

Ušuti čavliću mali da te još jednom ne lupim po

Svojim nježnim prstićima Uzmem daljinski Mukotrpno biram programe Jer me strah da ne Naiđem na znanost.

Utvrda učenja.

Tena Vajda, 4.a

Karlo Gužvinec,6.a

OJ, KUĆO VESELA Kaputić – za listić Dogodilo se to prošle godine. Na mojoj trešnji ostao je jedan zlatno smeđi listić. Najljepše mi ga je bilo gledati kako treperi na vjetru. Tada sam pomislila kako je njemu vani hladno i kako bih mu mogla napraviti kaputić.

U tom kaputiću bilo bi mu toplo i ne bi se smrzavao. Dok sam tražila kreaciju za kaputić, listić mi je uletio kroz prozor.

Za tri dana listiću sam obukla kaputić, i objesila ga u sobu.

Katarina Dobranić, 3.b

PROLJEĆE Slušam.

Ptice pjevaju.

U srcu mi radost i toplina.

Katja Čemerin, 7.b Kroz grane struji novi život.

Ljudi se zaljubljuju u šarenilo cvijeća.

Ema Škoda, 7.b

LJETO

U mekom tepihu od lišća Moji koraci šušte.

Fran Jagar, 7.b Jesenje boje tope se u magli. Tražim se.

Ne mogu pronaći put.

Karla Dujić, 7.a Grane natopljene kišama.

Vjetar je položio suhi list U moju kosu.

Katja Čemerin, 7.b

Zrake sunca Putuju kroz grane drveća Do mog srca.

Karla Dujić, 7.a

Naboralo se lišće na granama Kao bakino lice.

Gita Šarić,7.a

Zriju plodovi drvenih divova Divim im se u tišini.

Antonio Čanadi, 7.b

Kiša na stazi u naborima drveta Na vlati trave I u mom oku.

Katarina Kovačević, 7.b

Sunča se stablo.

Na grani sjedi dječak I pjeva.

Danijela Hozjan, 7.a Vrućina putuje zrakom.

U hladu i spokoju šume Nalazim spas.

Ena Babić, 7.a Kupa se dan u blještavilu sunca.

Nema zvuka.

Nema vjetra.

Mia Dešić, 7.b

Da sam ja mišić

JESEN

Da sam ja mišić stanovala bih na polju kukuruza, ispod zemlje.

Moja kućica bi bila mala i skromna. Imala bih krasno dvorište, a u njemu ljubičice. U kućici bih imala mali ormarić, a u njemu razne haljine od komušina kukuruza, krevetić od slame, a poplon od prekrasnih borovih grančica te još jedan zidni sat. Pazila bih na urednost i čistoću. Svako jutro išla bih sakupljati hranu i popiti kaplju rose. Uživala bih na popodnevnom suncu, a pred večer bih se igrala s ostalim malim mišićima.

Mislim da je život poljskog miša lijep i pun avantura. Najviše bi mi se svidio svakodnevni boravka na čistom zraku u prirodi.

Ema Bogdan, 3. c

Jutro.

Teški magleni plašt Pritišće šumu.

Jelena Čuka, 7.b

ZIMA Bijela paučina Na pustim granama.

U meni hladnoća.

Jelena Čuka, 7.b Odjednom zahladi.

Dječja srca topla su Od radosti.

Sven Lisjak, 7.b Pobijelila je šuma.

Sad djeca rade bijele ljude Da ju čuvaju.

Antonio Čanadi, 7.b Jutarnja svečanost.

Drvo bliješti u sjaju pahulja.

Karla Dujić, 7.a

59

NITKO NIJE OTOK

U školi smo organizirali niz aktivnosti kako bismo učenicima svih uzrasta pružili osnovne informacije o rizicima spolnogi iskorištavanja i spolnog nasilja te načinima kako se zaštiti, a sve u skladu s njihovim razvojnim sposobnostima...

JEDNO DO PET Provedba kampanje Vijeća Europe za zaustavljanje seksualnog nasilja nad djecom u našoj školi

Problem seksualnog nasilja nad djecom, nažalost, nije novost. Ono postoji otkad i ljudsko društvo, ali, kao i za problem nasilja općenito, osjetljivost suvremenog društva za taj problem veća je nego ranije. Više se njime bavimo, više toga primjećujemo, mjerimo…, pa više toga i otkrivamo.

Statistika govori da jedno od petero djece postaje žrtvom nekog oblika seksualnog nasilja. Zastrašujuće, zar ne?

Međutim, valja naglasiti da se pod seksualnim nasiljem ne smatraju samo aktivnosti koje uključuju tjelesni kontakt ili – kako to većina ljudi najčešće u prvi mah pomisli - silovanje djeteta. Seksualno nasilje može imati različite oblike: seksualno nedoličan ulazak u djetetov osobni prostor, razodijevanje pred djetetom ili nedolično promatranje djeteta

60

dok se razodijeva ili obavlja nuždu, otvoreno seksualno ponašanje pred djetetom, verbalne primjedbe seksualne prirode, dječja pornografija i prostitucija, namjerno dovođenje djeteta u situaciju da gleda seksualne aktivnosti ili seksualno zlostavljanje, vrbovanje djeteta u seksualne svrhe preko interneta… Nažalost popis je vrlo dug, duži nego normalna osoba može pojmiti.

Seksualno nasilje često se događa u obitelji. U velikoj većini slučajeva zlo­ stavljač djeteta je netko koga ono poznaje ili kome vjeruje. Neka djeca žrtve toliko su malena da ne shvaćaju što im se događa i smatraju da je to normalno.

Društvo je dužno pokazati djeci kako i gdje potražiti pomoć, a onda biti spremno i pružiti im je, jer žrtve seksualnog nasilja trpe mnogo više od same nedo-

pustive povrede njihovog tjelesnog integriteta. Seksualno nasilje utječe na njihovo mentalno zdravlje te uništava povjerenje prema odraslima.

Zbog svega navedenog, Vijeće Europe u sklopu programa „Izgradnja Europe za djecu i s djecom“ pokrenulo je kampanju za zaustavljanje seksualnog nasilja nad djecom, sa svrhom unaprjeđenja sustava zaštite djece od seksualnog nasilja. Uz Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, koje je koordinator aktivnosti kampanje u Republici Hrvatskoj, jedan od nositelja provedbe kampanje je i Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa. Upravo je ono potaklo u osnovnim i srednjim školama pokretanje iste kampanje da bi se po­ većala osviještenost i informiranost

NITKO NIJE OTOK U školi smo organizirali niz aktivnosti kako bismo učenicima svih uzrasta pružili osnovne informacije o rizicima spolnog iskorištavanja i spolnog nasilja, te načina kako zaštititi, a sve u skladu s njihovim razvojnim sposobnostima. uče­nika o spolnom nasilju i educiranjem smanjio rizik i broj slučajeva spolnog nasilja.

Tako smo i u našoj školi pokrenuli aktivnosti kojima smo željeli svim učenicima pružiti osnovne informacije o rizicima spolnog iskorištavanja i spolnog nasilja, kao i o načinima kako se zaštititi, a sve u skladu s njihovim razvojnim sposobnostima.

U predmetnoj nastavi su razrednici na satima razrednika proveli neke od ponuđenih aktivnosti kojima su učenici osvijestili što sve uključuje seksualno nasilje i koje su moguće posljedice bilo na tjelesnom, socijalnom ili emocionalnom planu. Učenici su mogli prepoznati tipove dodira na kontinuumu od poželjnih preko nepoželjnih do onih koji uključuju agresiju i napad. Razgovarali su o mogućnostima postupanja u slučaju seksualnog nasilja. Posebno je istaknuta važna činjenica koju valja dobro zapamtiti: nasilje nije odgovornost osobe koja trpi, nego osobe koja ga

čini! Zato se žrtva nema čega sramiti ili osjećati krivom. Naprotiv, važno je seksualno, kao i svaki drugi oblik zlostavljanja, prijaviti starijoj osobi od povjerenja. Jedino se tako situacija može razriješiti i pronaći izlaz iz nje.

U razrednoj nastavi, također na satovima razrednika, progovorili smo o situacijama u kojima jasno, glasno i odlučno treba reći NE - bilo da se radi o povredi osobnog prostora, lošim dodirima, lošim tajnama, sadržajima u časopisima, na televiziji ili internetu koji uznemiruju…ukratko svemu što izaziva loše osjećaje poput srama, krivnje ili straha. NE treba reći svakoj osobi koja izaziva takve osjećaje, ali ponekad i samome sebi kad treba odagnati znatiželju za sadržajima koji opterećuju.

Učenici su upoznati i s važnim pravilom donjeg rublja: netko drugi ne bi smio gledati ili dodirivati dijete po dijelovima tijela koji su obično pokriveni donjim rubljem, niti ono smije dirati ili gledati druge u tim područjima. Djeca su naučila da njihovo tijelo pripada njima te

da ih nitko ne smije dodirivati bez njihova dopuštenja. Podučeni su da mogu odbiti svaki neprimjereni kontakt i kako izaći iz nesigurnih situacija te prijaviti događaj odrasloj osobi u koju imaju povjerenja. Naglašeno je da u tome trebaju ustrajati dok ih netko ozbiljno ne shvati, a na odraslima je da budu pozorni i prijemljivi uza njihove osjećaje i ponašanje. Djeca su pokazala da mogu otvoreno i izravno razgovarati o seksualnosti te da za njih to nije tabu tema. To je svakako ohrabrujuće za roditelje, a i djeca bi trebala uvijek osjećati da o ovim pitanjima mogu razgovarati sa svojim roditeljima. Dobra komunikacija s djetetom je ključna: ona podrazumijeva otvorenost, odlučnost, izravnost i prijateljsko ozračje lišeno straha. Jedino u takvom ozračju i na takav način možemo činiti ono što je najbolja prevencija seksualnog i svih drugih oblika nasilja. Progovorimo li o nasilju, time ga sprječavamo!

Elizabeta Haček psihologinja škole

61

MALI VELIKI LJUDI maganja o p a in d o G – 2012. osobama im n ć o m e n i starim

Baka Olga, gđa. Sandra Međimurec, i novinarska ekipa

Baka Olga s unucima Rajnom i Grgurom

BAKA OLGA

Baka Olga član je obitelji Međimurec. Živi s kćeri Sandrom, zetom Zlatkom te unucima Rajnom i Grgurom.Više puta lomila je noge, no iz nevolja se uvijek izvlačila humorom, a i obitelj je uvijek bila uz nju. No, život joj je donio daleko veće iskušenje. Prije jedanaest godina, još prije nego što su joj se rodili unuci, zbog gangrene je ostala bez noge.

Tada je mislila da je život za nju završio, ali optimizam i vedrina te velika podrška cijele obitelji ponovno su učinili čudo…

Kako je Baka Olga lomila noge Baka Olga nije imala sreće s nogama. Prijelomi su ju pratili od mladosti, no ona se iz svake nesreće koja bi ju snašla izvlačila optimizmom, najčešće šaleći se na vlastiti račun.

Prvi je puta slomila nogu pri sječi stabla. Nakon toga krenula je na fizikalnu terapiju i dok je pokušavala doći do štake slomila je i drugu nogu. Zaradila je teški vanjski prijelom i bila je prva u Čakovcu koja je dobila „fiksere“. Ljudi su ju u čudu gledali gdje god bi se pojavila s tim na nozi. Neki su joj i prilazili i pitali što joj je to.

Baka bi najprije strpljivo objašnjavala o čemu se radi, a kad više nije znala što bi rekla, počela je pričati da su to antene pomoću kojih prisluškuje policiju. Na kraju je zamolila kćer Sandru da joj tu nogu ubuduće prekriva ručnikom kako bi izbjegla pitanja i poglede znatiželjnih ljudi. Opo-

62

ravak je bio dug, ali, kako kaže baka, ima i gorih stvari u životu. Tada nije ni slutila što će joj sve život pripremiti…

Ima li dućana u kojima se kupuje samo jedna cipela?

Prije jedanaest godina baka Olga oboljela je od gangrene. Bolest se razvijala za­strašujućom brzinom i samo četrnaest dana nakon dijagnoze, na samog Svetog Nikolu, morala je na operaciju nakon koje će ostati bez jedne noge.

Njezina kći Sandra i danas se sjeća trenutaka neposredno nakon operacije: “To mi je bio grozan dan. Nikada ga neću zaboraviti. Ulazila sam u bolnicu, penjala se po stepenicama, i razmišljala što uopće reći osobi kojoj su amputirali nogu. Kako ju utješiti. Na kraju, sve se nekako dogodilo spontano. Moja mama se stvar-

no voli zezati i mi smo čak i ovu užasnu situaciju uspjele ublažiti humorom. Došla sam unutra k njoj i rekla: „Znaš kaj? Sad bumo zašparali na tebi jer bumo ti morali kupovati samo jednu cipelu.“ A baka Olga, koja je još bila pod utjecajem narkoze, ozbiljno je upitala: „Kaj stvarno postoje dućani u kojima se može kupiti samo jedna cipela?“ „Onda smo se obje nasmijale i tu se prelomilo. Znale smo da ćemo zajedno i to nekako prebroditi.“

„Dajte kaj se oblečem, ja moram iz kreveta van!“ - Kad je baka Olga stigla iz bolnice, ipak je pokleknula i pala u depresiju. Mislila je tada da je život za nju završen i činilo se da se jednostavno prepustila sudbini. Iz kreveta nije ustala godinu dana. A onda se dogodilo čudo. Rodila se Rajna. Dan kad je ona stigla iz bolnice, baka će zauvijek pamtiti. Čim ju je ugledala, rekla je:

MALI VELIKI LJUDI „Dajte kaj se oblečem, ja moram s kreveta van!“ Tako ju je mala Rajna doslovce izvukla iz kreveta. Uz njezinu pomoć baka Olga uspjela se pomiriti sa svojom sudbinom. I više od toga!

Počela je opet živjeti. Stanom u kojem su tada živjeli kretala se uz pomoć hodalice, skačući na svojoj jednoj nozi. Ubrzo je počela kuhati pa je priprema ručka postala isključivo njezina briga.

Kad je Rajna trebala krenuti u jaslice, baka se ponudila da ju sama čuva. Dobila je podršku obitelji i odlično se snašla. Činilo se da je sve napokon sjelo na svoje mjesto. Baka je pobijedila samu sebe. No, život pred najveće borce stavlja i najveća iskušenja pa je baki Olgi pripremio još jedno…

Nema više hodanja U međuvremenu, rodio se i Grgur, a obitelj se iz stana preselila u kuću. Osim što je i dalje svakodnevno kuhala, baka je sad čuvala i Rajnu i Grgura. Nevjerojatno je kako je u svemu tome uspijevala, no gospođa Sandra ima svoju teoriju: “Specifično je zapravo da djeca idu tako daleko koliko im zapravo omogućava situacija. Grgur je kao mala beba, jednogodišnjak, bio s bakom doma sam. On se nikada nije udaljavao od nje.

Nikada mu to niko nije rekao, ali nikad nije išao na stepenice. Do druge godine igrao se na krevetu s bakom. Nikada nije otišao dolje s kreveta, osim po igračku u dječju sobu i onda bi se odmah vratio natrag. On je izrazito živo dijete, prohodao je s devet mjeseci, ali s bakom je funkcionirao na način na koji samo s njom može funkcionirati. Ni on ni Rajna nikada nisu otišli van kad ih je baka čuvala.

Kad su sami kod kuće, oni funkcioniraju s bakom tako da oni paze nju, a ona njih.“ A onda je baku Olgu zadesila nova nesreća.

Otišla je na rehabilitaciju u Varaždinske toplice, doživjela nezgodu i pala. Slomila je nogu.

Strašnu vijest javila je zetu kako ne bi uzrujala kćer. Gospodin Zlatko sjeća se kako baka ni tada nije izgubila svoju vedrinu i smisao za humor: „Čuj, Zlatko“, rekla mi je baka Olga, ja sam pala i ftrgla sam si nogu, al nemoj niš reći Sandri da se ne brine.“ Ja sam bio toliko zbunjen i zatečen da sam upitao:“Koju nogu?“ A baka mi odgovori: „Pa kaj me to pitaš? Kaj misliš, koju bi si mogla ftrči, kad sam jednu imam!“ Nakon operacije, baka je sjela u invalidska kolica i hrabro krenula dalje, ali ju je zaustavila još jedna nesreća. Kolica su se izmakla ispod nje, pala je i slomila kuk i zdjelicu. Kako zbog bakinih godina i zdravstvenog stanja operacija nije dolazila u obzir, preostalo je jedino mirovanje i nada da će se dogoditi još jedno čudo. Uslijedili su dugi dani oporavka i mirovanja. Rajna i Grgur tih su se dana po svojoj želji preselili u bakin krevet da bi ju čuvali i pomogli joj da ozdravi. Je li to bilo čudo koje je baki bilo potrebno, nitko ne zna, no ona se ipak uspjela oporaviti i ponovno ustati iz kreveta. No liječnici su bili jednoglasni: baka Olga više ne smije hodati jer

U slobodno vrijeme baka štrika za svoje unučice noga, kukovi i zdjelica ne bi izdržali opterećenje.

Jača i od invalidskih kolica Netko drugi možda bi nakon ovoga stvarno digao ruke od svega, ali ne i baka Olga, Iako se sada kreće samo uz pomoć kolica, jednostavno je nastavila tamo gdje je stala. Dok ona kuha i peče kolače, Rajna sjedi na ormariću kraj nje, isprobava jela kuhačom i ocjenjuje bakino kuharsko umijeće, a Grgur se igra u njezinoj blizini.

Odluči li glačati, unuci će joj donijeti rublje. S njima igra društvene igre, uči ih moliti, a ako treba pomaže Rajni i oko zadaće. Kad se zaželi odmora, uzme u ruke knjigu, pogleda neku seriju ili plete. Cijeli je dan aktivna. Kad ne bi imala za koga brinuti, vjerojatno bi već odavno legla u krevet i umrla, priznala nam je baka Olga.

No tako dugo dok god ima motivaciju i neki cilj u životu ima razloga biti jaka, jača od invalidskih kolica.

Leona Glavak, 6. b

Baka čuva Rajnu, a Rajna baku

63

MALI GRAĐANI razovanje b o i j o g d o i k Građans

Župan Ivan Perhoć dodjeljuje volonterske knjižice na svečanosti u povodu Dana Europe i 15. obljetnice Caritasovog dječjeg boravka

Dodjela priznanja Najvolonterima Međimurske županije

Posjet Hrvatskom sa

MALI GRAĐANI U MISIJI STVARANJA

BOLJEG DRUŠTVA

Obilazak dječjeg doma za nezbrinutu djecu u Koprivnici

Lena prezentira lutke kojima su se igrale njezine bake

64

U naš odgojno – obrazovni sustav uvodi se građanski odgoj i obrazovanje čiji je cilj razviti kvalitetno građansko društvo s visoko razvijenom građanskom svijesti i građanskom kulturom.

Ponosni smo što smo jedna od rijetkih škola koja je na tom području pionir. Članovi izvannastavne družine „Mali građani“, ranije „Smješkići“, već nekoliko godina kroz različite projekte putem iskustvenog učenja stvaraju temelje građanske svijesti i kulture. „Mali građani“ prosuđuju, procjenjuju, rješavaju moralne dvojbe, osvjedočuju se kroz vlastito činjenje i tako iznutra razvijaju svoje stavove i vrijednosti. Na taj način osposobljavaju se za suradnju, razvijaju društvene komunikacijske vještine, samopouzdanje i poštovanje prema drugima i drugačijima, razvijaju etičke vrijednosti o pravednosti, solidarnosti, jednakopravnosti, nepotkupljivosti, poštovanju svojeg i tuđeg rada.

Tako izgrađuju kvalitetne građanske osobnosti kojima će izgrađivati bolje društvo sebi i drugima.

Zdenka Novak, dipl. učiteljica razredne nastave

Aleksandar prezentira starinsku igru kojom se igrao njegov djed

Mali volonteri šetači u dječjem boravku Antu

MALI GRAĐANI

Paljenje svijeća sjećanje na Vukovar

aboru

Nagrada Najvolonteri Međimurske županije za 2011. godine

Paljenje svijeća Mali građani su se sjetili Vukovara

Prezentacija projekta Mali volonteri na državnoj smotri

Posjeta dječjem domu za nezbrinutu djecu u Koprivnice

Državna smotra projekata iz Nacionalnog programa za ljudska prava i demokratsko građanstvo

u Caritasovom un Bogdan

Mali volonteri čitači u Caritasovom dječjem boravku Antun Bogdan

Mali volonteri asistenti u nastavi u Caritasovom dječjem boravku Antun Bogdan

65

MALI GRAĐANI

MOJA AVANTURA U ZAGREBU Pripremala sam se tjedan dana.

Trebala sam ići u Zagreb predstaviti naš projekt – „Mali volonteri“.

Probudila sam se u 7 sati, dovoljno rano da se spremim. Trčkarajući sam krenula do škole gdje sam još jedanput probala, malo slušala nastavu i u 8 me sati ispred škole čekao auto kojim smo trebali putovati U autu me čekao službenik iz Grada Čakovca, a dr. Jungvirth, koja je također morala ići s nama, otišla je prije nas. Krenuli smo prema II. osnovnoj školi u Čakovcu. Iz škole su izašle dječja gradonačelnica i njezina razrednica.

Do Zagreba smo se šalili i smijuljili. Do Starogradske vijećnice išla sam za dječjom gradonačelnicom, a ona je umjesto u vijećnicu skoro otišla u Sabor. Smjestili smo se u najveću dvoranu na čijem su stropu naslikane

lijepe slike anđela. Kad sam pogledala raspored, skoro sam se srušila. Pa to traje 5 sati! No, i za tu bolest ima lijeka: između je pauza! Ja ću, nažalost, morati čekati tri sata da predstavim naš projekt pa se ipak moram dobro naoružati strpljenjem. Ma, dobro, barem ću nešto naučiti.

Kad je napokon stigao i taj trenutak, u sebi sam se smijuljila i imala trunčicu treme, ali sam samoj sebi rekla: „Ja to mogu, ja to hoću!“ Na kraju, dobro je prošlo. Mogu reći da sam jako ponosna na sebe.

Jedva sam čekala da se vratim kući, bacim na krevet i čvrsto zaspim. Već mi je nedostajala škola. Iz Zagreba smo, kao za inat, izlazili pola sata.

Ipak, jedna želja mi se ostvarila. Kod kuće sam jako brzo zaspala, a drugi dan ponosna na sebe došla u školu.

Miša Ovčar, 3.c

Međužupanijska Smotra projekat zovanja za ljudska prava i demok

MALI VO DRŽAVN Učenici čakovečke III. osnovne škole uspješno su se predstavili na međužupanijskoj Smotri projekata učenika osnovnih i srednjih škola iz područja Nacionalnoga programa odgoja i obrazovanja za ljudska prava i demokratsko građanstvo koja je u četvrtak 31. ožujka održana u Osnovnoj školi „Đuro Ester“ u Koprivnici.

Učenice 2. c razreda Miša Ovčar, Ema Vurušić i Una Jakšić te Dora Pajić iz 3. b razreda oduševile su povjerenstvo predstavljanjem projekta Mali volonteri, te su pozvane na državnu smotru koja će se u svibnju održati u Zagrebu.

Riječ je o projektu kojim se u djece razvija osviještenost za volontiranje, u koji su učenici III. osnovne škole uključeni već dvije godine. Naime, u okviru izvannastavnih aktivnosti oni sa svojim učiteljicama Zdenkom Novak

66

MALI GRAĐANI

ta učenika osnovnih i srednjih škola iz područja Nacionalnoga programa odgoja i obrakratsko građanstvo

OLONTERI POZVANI NA NU SMOTRU U ZAGREB i Katarinom Pahek Čajić, koje su ih pripremile za Smotru, svakog drugog petka volontiraju u Caritasovu dječjem domu „Antun Bogdan“ u Čakovcu, družeći se s djecom s poteškoćama u razvoju i provodeći različite aktivnosti. (Tako skupina „čitača“ čitanjem bajki i priča obogaćuje slobodno vrijeme djece u domu između nastave i terapeutskih vježbi, skupina „šetača“ izvodi djecu u dvorište, skupina „asistenata“ pomaže logopedici u održavanju nastave, a skupina „pjevača“ pjesmom uveseljava svoje prijatelje tijekom terapeutske masaže.)

Miša, Ema, Una i Dora predstavljaju projekt Mali volonteri

Naši predstavnici u Koprivnici s višim savjetnikom za nacionalne programe iz Agencije za odgoj i obrazovanje Tomislavom Ogrinšakom

Prema riječima malih volontera, su­ dje­ lovanjem u projektu proširuju spoznaje te razvijaju osjećaj solidarnosti i suosjećanja za djecu s poteškoćama u razvoju, čineći tako svijet boljim. Ovim putem zahvaljuju svima koji su im pomogli pri organizaciji odlaska na smotru u Koprivnicu, prije svega Međimurskoj županiji koja im je osigurala prijevoz, ravnateljici III. OŠ i svojim mentoricama koje su ih usmjeravale i podupirale u njihovim plemenitim aktivnostima. Zahvaljuju i čakovečkoj gimnazijalki Klari Đurkin, članici Nacionalnog vijeća učenika RH, koja je bila gošća na smotri i potpora našim predstavnicama uoči nastupa.

Zdenka Novak, dipl. učiteljica razredne nastave

67

MALI GRAĐANI

Naši predstavnici u Koprivnici s višim savjetnikom za nacionalne programe iz Agencije za odgoj i obrazovanje s višom savjetnicom Nevenkom Lončarić Jelačić

Male volonterke Miša ovčar i Ema Vurušić izlažu projekt “Mali volonteri”

Aktivnim građanstvom do bolje budućnosti

POUČAVANJE O GRAĐANSKOM

ODGOJU KROZ PROJEKT GRAĐANIN U ponedjeljak 3. listopada u III. osnovnoj školi Čakovec održano je Županijsko stručno vijeće za građanski odgoj i obrazovanje Međimurske županije za osnovne i srednje škole, na kojem su sudjelovala 54 nastavnika i stručna suradnika. Tematska okosnica skupa bio je modul Projekt građanin i učenje za poduzetništvo, u okviru kojeg su predavanja i radionice održali viši savjetnici za nacionalne programe iz Agencije za odgoj i obrazovanje Nevenka Lončarić Jelačić i mr. sc. Tomislav Ogrinšak.

Voditeljica ŽŠV- Zdenak Novak te savjetnici za nacionalne programe u Agenciji za odgoj i obrazovanje, Tomislav Ogrinšak i Nevenka Lončarić Jelaćić

68

U okviru Projekta građanin učenici uče što znači biti aktivan građanin. Cilj je projekta da učenici uoče probleme u svojoj zajednici, istraže ih i ponude rješenja te nastave s njihovom provedbom. Vrijedi istaknuti da je riječ o području odgoja i obrazovanja koje bi - uz konkretno djelovanje - trebalo pridonijeti izgradnji svjetlije hrvatske budućnosti.

Sudionike je na početku skupa pozdravio čakovečki dogradonačelnik Veselin Biševac zaželivši im uspješan rad, a nakon pozdravne riječi ravnateljice III. OŠ, Mirjane Friganović, Male volonterke iz III. OŠ Čakovec, učenice Miša Ovčar, Ema Vurušić, Una Jakšić i Dora Pajić nazočnima su predstavile projekt s kojim su u svibnju sudjelovale na Državnoj smotri projekata iz područja Nacionalnoga programa odgoja i obrazovanja za ljudska prava i demokratsko građanstvo u Zagrebu. Projekt su priopremale uz pomoć voditeljica Zdenke Novak i Katarine Pahek Čajić.

Voditeljice Županijskoga stručnog vijeća za građanski odgoj i obrazovanje Međimurske županije za osnovne i srednje škole, Zdenka Novak, dipl. učiteljica razredne nastave, i Monika Perčić, prof. hrvatskoga jezika, na kraju su sudionike pozvale na stručni skup koji će se 21. studenoga održati u Gospodarskoj školi Čakovec.

Riječ je o nastavku edukacije, o modulu Projekt građanin, a nakon trećeg koraka, o kojem će riječi biti na trećem skupu u siječnju, sudionici će biti osposobljeni provoditi ga s učenicima u svojim školama.

Zdenka Novak, dipl. učiteljica razredne nastave

MALI GRAĐANI

69

MALI GRAĐANI

Najave novih akcija Malih i Velikih volontera

LIN U G O

DONIRAJ SVOJE VRIJEME, POKLONI NEKOME OSMIJEH Odlukom Vijeća Europske unije da se 2011. godina proglasi Europskom godinom volontiranja pokrenute su brojne aktivnosti s ciljem poticanja, informiranja i osnaživanja volonterskih inicijativa. U našoj se školi provodi projekt pod nazivom „Doniraj svoje vrijeme, pokloni nekome osmijeh!“ koji je financiran sredstvima Veleposlanstva Sjedinjenih Američkih Država u Zagrebu.

Ivana i danas šeće Muzejem Ogu

Projekt je kao takav započet u školskoj godini 2010./2011. i nastavlja se u 2011./12., ali obuhvaća neke aktivnosti prožete dobrotom, humanošću i zaštitom okoliša koje se u našoj školi odvijaju već godinama.

Područja djelovanja su: 1. Druženje s djecom s teškoćama u razvoju 2. Darujmo prijatelje 3. Briga za okoliš 4. Pomoć i druženje s odraslima u potrebi 5. Pomoć u učenju i odrastanju U dio aktivnosti uključeni su svi učenici škole i njihovi razrednici, a određene aktivnosti provode pojedini učenici škole koji imaju status volontera i njihovi voditelji.

Voditeljice područja Druženje s djecom s teškoćama u razvoju Zdenka Novak i Katarina Pahek Čajić već treću godinu sa svojim Malim volonterima posjećuju štićenike Caritasovog dječjeg doma „Dr. Antun Bogdan“ i pomažu im u svakodnevnim aktivnostima.

U akciju „Darujmo prijatelje“ koja ide već petu godinu uključeni su svi učenici i razrednici: naši učenici uoči Božića pripremaju osobne poklone ili/i pisamce za nepoznate prijatelje koje žele razveseliti za blagdane. U suradnji sa Centrom za socijalnu skrb ti se pokloni prosljeđuju do djece slabijeg imovinskog statusa.

Uz stalnu brigu za okoliš koju naša škola provodi prikupljanjem sekundarnih sirovina (stari papir, plastični čepovi i jestivo otpadno ulje), ovim projektom su obuhvaćene i radionice koje su u našoj školi provedene u suradnji s Udrugom „Kneja“: Ekološki otisak, Životinjski sustanari i Izrada namještaja od kartona.Voditelj ovog područja projekta, jednako kao i „Pomaganja i druženja s odraslima u potrebi je učiteljica informatike Nataša Boj“. On se sastoji u pomoći koju učenici osmih razreda pružaju odraslim osobama u nabavi namirnica ili lijekova, obavljanju jednostavnijih kućanskih poslova, odlasku u knjižnicu ili jednostavnim druženjem.

Jedini dio projekta u kojemu naši učenici nisu volonteri nego korisnici usluga volontera srednjoškolaca je Pomoć u učenju i odrastanju čiji su voditelji Elizabeta Haček i Davorin Zorko, koordinator za volonterske aktivnosti u Gimnaziji i Ekonomskoj i trgovačkoj školi Čakovec.

Više pojedinosti o projektu „Doniraj svoje vrijeme, pokloni nekome osmijeh!“ i pojedinim njegovim područjima možete naći na web stranicama škole, a o njegovim rezultatima i odjecima više u sljedećem broju Grlice.

Elizabeta Haček, psihologinja škole

70

Fami i Ira uživaju u ogulinskoj torti

Spretne ruke ogulinskih kuhara isp Ogulinskom fe

ulina

i

PINKLEC NA RAME

Odmaramo se u parku uz Đulin ponor

Posjet OŠ Ivane Brlić Mažuranić Ogulin

U ZEMLJI VJEŠTICA I USPAVANOG REGOČA

Ogulin je grad u kojem se rodila najpoznatija hrvatska dječja spisateljica Ivana Brlić Mažuranić.

Kad smo stigli najprije smo posjetili Osnovnu školu Ivana Brlić Mažuranić u središtu Ogulina. Ona je izgrađena na prijedlog Ivana Mažuranića, djeda spisateljice Ivane Brlić Mažuranić, hrvatskog bana i pjesnika. Osobito su mi bili lijepi zidovi škole oslikani likovima iz romana Ivane Brlić Mažuranić. Put nam je pokazivala jedna djevojka prerušena u Tintilinčicu. Zatim smo pogledali lut-

pekle su rođendansku tortu estivalu

karsku predstavu „Haljina žutog maslačka“ održanu na vanjskoj tribini. Tribina je bila kraj Zavičajnog muzeja koji smo isto posjetili. Tamo nam je bila najzanimljivija spomen soba Ivane Brlić Mažuranić. Nakon toga smo krenuli u šetnju gradom jer se održavao Ogulinski festival bajke pa su ulice i trgovi poprimili izgled iz bajki Ivane Brlić Mažuranić.

Tamo smo mogli probati i finu Ogulinsku tortu. Poslije smo posjetili Đulin ponor. Đula je prema legendi bila djevojka koja se zbog nesretne ljubavi bacila u ponor. Vidjeli smo i

vrh planine Klek. Za njega legenda kaže da je to div Regoč koji je zaspao pa su ga skamenile vještice.

Ručak smo imali u restoranu na jezeru Sabljaci u prekrasnom prirodnom ok­ ruženju. Nakon ručka pogledali smo predstavu Jagor i polagali vozački ispit za let na metli. Krenuli smo kući. U autobusu smo pjevali, pričali, spavali i vikali. Jedva sam dočekala da vidim roditelje i pokažem im svoju novu vozačku za metlu.

Ema Bogdan, 3. c

Polažemo vozački ispit za vožnju vještičje metle

71

PINKLEC NA RAME BEČ

Druženje sa sla

vnim kompozi

Povijest bečke glazbe

torima

GLAZBENA MLADEŽ U BEČU

U ČAROBNOM SVIJE Hundertwasser muzej

Članovi Glazbene mladeži uživali su u jednodnevnom izletu u Beču. Njihovo je najvažnije odredište bila nadaleko poznata Kuća glazbe (Haus der Musik), ali nisu propustili pogledati ni poznati Muzej Hundertwasser. Prošetali su bečkim ulicama i uživali u ljepotama i znamenitostima ovoga carskoga grada.

Hundertwasser

72

muzej - unutra šn

jost

Kuća

te ičite instrumen

avali smo razl glazbe - isprob

PINKLEC NA RAME

U društvu slav

m

U šetnji grado

nih kompozito

ra

ETU ZVUKA I GLAZBE Haus der Musik (Kuća glazbe) je interaktivni, moderni muzej. Sastoji se od pet razina, a svaka od njih predstavlja drugačiji svijet glazbe i zvuka.

Ondje možete provjeriti svoj glazbeni talent skladanjem vlastitog valcera ili dirigiranjem uz virtualnog dirigenta,

možete se igrati zvukovima, i svirati na najneobičnijim instrumentima.

Na drugom katu u Kući glazbe ulazite u svijet zvukova i slušanja. Tu možete izvoditi raznovrsne pokuse, isprobavati i slušati svoj glas, svirati na ogromnim instrumentima ili krei-

Istraživanje zvuka

Neobični detalji i asimetrija (Hundertwasser)

usik Haus der M e) (Kuća glazb

73

PINKLEC NA RAME

rati vlastiti CD. Treći kat vraća vas u prošlost, u vrijeme bečke klasike. Svaka prostorija predstavlja dio života i stvaralaštvo poznatih kompozitora tog razdoblja.

Ovdje se možete okušati i kao dirigenti. To je jedinstvena prigoda da slavni orkestar Bečke filharmonije svira kako vi kažete! (Virtualan, naravno!)

Na kraju – glazba budućnosti.

Ovdje svatko može kreirati vlastitu glazbu budućnosti. Tonovi ostanu sačuvani i miješaju se s idejama drugih posjetitelja u Future Music Blenderu. Ovdje možete biti muzičar i komponirati čak i ako niste studirali glazbu.

Muzej Hundertwasser prikazuje stvaralaštvo austrijskog umjetnika Friedensreicha Hundertwassera (1928.–2000.). On je zaokružena cjelina svih djela ovoga umjetnika, spoj njegovih slikarskih djela, grafike i arhitekture, te njegove usmjerenosti prema ekologiji. Muzej Hunderwasser dio je KUNST HAUSA WIEN. Utemeljen je 1991.

Glazba budućnosti

u razinu

Glazbenim stepenicama popeli smo se na drug

Odmor

74

Prema kući glazbe

PINKLEC NA RAME

Katedrala sv .S

tjepana

Staatsoper Wien Beč je pun lijepo uređenih zelenih površina na kojima se ljudi često odmaraju i priređuju obiteljske izlete.

Na jednoj od njih i mi smo odlučili predahnuti i odmoriti noge. Šećući Bečom zaustavili smo se uz Katedralu svetog Stjepana i razgledali zgradu poznate Staatopere. Mi nismo, ali ako poželite, centrom grada možete se provozati i kočijom. Sigurni smo da je zanimljivo i zabavno promatrati Beč iz kočije. Jedini nedostatak ove atrakcije je što je prilično skupa.

Sve do 1918. godine Hofburg je bio sjedište moćnoga Habsburškoga carstva. Ova carska palača nastajala je u razdoblju od 13. stoljeća do samog prijelaza iz 19. u 20. stoljeće. Poznata je i kao zimska rezidencija austrijskih careva, a danas je rezidencija austrijskog predsjednika.

Nama se učinio idealnim mjestom za zajedničku fotografiju.

Saša Velicki, 8.c

tjepana

.S Katedrala sv

Centrom Beča

možete se pro vozati u kočij i

ače Hofberg

Zajedničko fotografiranje ispred pal

75

PINKLEC NA RAME

SJEVENI

ŽAN AVI -Z T I B VELE

učujemo vodiča!

e, ali i opasne. Prepor itske staze su prekrasn

Veleb

U nacio pozdra

ŠETNJA NAD OBLA „Velebitske vilin staze“

Sjeverni Velebit najmlađi je nacionalni park u Hrvatskoj, proglašen 1999 godine.

Jedna od njegovih posebnosti je i Botanički rezervat Zavižan-BalinovacVelika kosa, površine 118 ha, unutar kojeg se nalazi i Velebitski botanički vrt

“Igra”

76

osnovan 1967. godine. Koliko god puta došli i prošetali njegovim stazama, on će vas uvijek osvojiti nečim novim. Čak i ako ga posjetite dva dana za redom, drugi ćete dan vjerojatno otkriti neku biljku koja još jučer nije bila

procvala, prikrivenu među kamenjem, zaštićenu niskim zelenim raslinjem ili izniklu iz gole stijene. U koje god godišnje doba došli, ne ćete pogriješiti.

Ali svakako ponesite toplu odjeću. Čak i ljeti, dok je u nizinama toplo, u velebitskim je visinama prilično

“Bijeg”

PINKLEC NA RAME

ini

Suživot u divlj

onalnom parku “Sjeverni Veleb it” avila nas je i Vel ebitska degenij a

ACIMA svježe! I ne upuštajte se u istraživanje sami, osim ako ste vrsni planinari i dobro poznajete Velebit. Planina je prekrasna, ali krije mnoge opasnosti, zato se u ovakvu pustolovinu najbolje uputiti u društvu iskusnoga vodiča.

enu” “Život u kam

Planinski božur

“Sramežljivost

”

77

PINKLEC NA RAME

Iznad oblaka Jeste li ikada vidjeli oblake pod svojim nogama? Mi se sada možemo pohvali­ti da jesmo.

Na izlasku iz nacionalnog parka Sjeverni Velebit, ispod vrha Vučjak dočekao nas je Planinarski dom Zavižan i istoimena meteorološka postaja, najviša u Hrvatskoj. Dok smo se odmarali od uspona i prikupljali snagu za spust u nizinu, uživali smo u jedinstvenom pogledu. Ispod nas polako su se kotrljali oblaci djelomično prikrivajući obronke Velebita. Čas bi se skupljali, čas razilazili pružajući gotovo svake minute drugačiju sliku.

Taj nas je pogled oduševio u tolikoj mjeri da smo zaboravili i na hladnoću.

Katarina Kovačević, 7.b

avižan” arskog doma “Z

Ispred planin

78

vižan)

Za ? (Meteorološka postaja uje ek oč me ije vr s na o kv Ka

Kojim putem krenuti? (Prije osv ajanja velebitskih sta

za)

UMJESTO DOSADE

79

80