Ultras magazin br.4

BH magazin za navijaÄ?e

Godina I broj 4

cijena 4 KM, 3 EUR, 20 Kn

Izdavač: Bohering d.o.o. Sarajevo Glavni i odgovorni urednik Renato Gerard redakcija@ultrasmagazin.ba Zamjenik glavnog i odgovornog urednika Zlatan Delismajlović zlatan@ultrasmagazin.ba pr manager Enes Agić pr.manager@ultrasmagazin.ba

Dopisnici: Nedim Čimpo - Horde Zla nedim@ultrasmagazin.ba Ivo Škobić - Ultras Zrinjski ivo@ultrasmagazin.ba Marin Pavlović - Škripari marin@ultrasmagazin.ba Enes Halvadžija - Manijaci enes@ultrasmagazin.ba Jasmin Bejtović - Red Army jasmin@ultrasmagazin.ba Zlatan Delismajlović - Robijaši zlaja@ultrasmagazin.ba Ljubiša Vučinić - Fukare ljubisa@ultrasmagazin.ba Anel Halavac - Sila Nebeska i USK anel@ultrasmagazin.ba Aljoša Bobić - Aljo - Foto SN Aleksandar Kostović - Sokolovi i RS sasa@ultrasmagazin.ba

SADRŽAJ

Feljoton - Edukacija II ......................... 4

Intervju Bihać City Boys ......................... 9

Predstavljamo Belaj Boys ................ 12

Predstavljamo Apače ........................ 16

Reportaža BBB VS Torcida .................. 19 Predstavljamo Gerilu

......................... 26

Predstavljamo Armada

.................... 34

Reportaža Delije VS Grobari ................. 40 Dvoranski sportovi ............................. 46

KUP BiH ................................................ 55

Navijačka Premier liga .......................... 59

PREDGOVOR

Kao što ste primjetili ovaj broj kasni sa izlaskom , ali razlozi su tehničke prirode.

Morali smo da malo promjenimo sistem distribucije, s obzirom da se magazin ne može kupiti svuda,tako da smo bili primorani da od ovoga broja uvedemo par novih stvari što se tiče distribucije . Našli smo, a tražimoi dalje u Štampa: Logotip d.o.o. Široki Brijeg svakom gradu par trafika gdje će magazin biti SIGURNO u prodaji tako da nećete morati Grafički dizajni priprema štampe magazin tražiti nego sa sigurnošću će te znati Admir Begović gdje ima da se kupi. Neke adrese prodajnih mjesta su objavljene, u ovome broju, a aktualLektor izaciju novih prodajnih mjesta ćete moći Dijana Smajić pogledati na našoj web stranici: www.ultrasmagazin.ba . Druga nova mogućnost kup Kontakt P.P. 164 71000 Sarajevo ovine koju će te sigurno ocijeniti, je slanje redakcija@ultrasmagazin.ba magazina poštom na vašu adresu. Način distribucija@ultrasmagazin.ba slanja magazina i adrese nekih prodajnih www.ultrasmagazin.ba mjesta možete pogledti na web stranici.

Inače u ovom broju vam donosimo, reportaže Marketing sa derbija Dinamo – Hajduk i Crvena Zvezda marketing@ultrasmagazin.ba Partizan, gdje smo imali naše saradnike na licu mjesta. Dalje tu je i opširan text o edukaciji i objašnjenje nekih pojmova iz navijačkog svijeta. S obzirom na obilje materijala koje smo dobili u ovome broju donosimo samo 1 kolo navijačke premijer lige, zbog dobrih izvještaja sa kupa BiH i izvještaja sa dvoranskih sportova,koje bi bilo šteta ne objaviti s obzirom na uloženi trud naših dopisnika, i dobra izdanja nekih grupa. U slijedećem broju biće 8 kola navijačke premijer lige. Još jednom izvinjavamo se za kašnjenje, ali sve je to razlog našeg okruženja i situaciju u našoj zemlji počev od distributera, nedostatka slobodnog vremena jer većina momaka koji rade na ovome projektu imaju svoje zaposlenje I ovo rade u svom slobodnom vremenu.

Redakcija

UJEDINJENI ROBIJAŠI

Udruženje navijača NK Čelik «Ujedinjeni Robijaši» je odlučilo da se ponovo aktivira, odnosno da izabere nove članove, koji će voditi ovo Udruženje. Ujedinjeni Robijaši imaju svoju strukturu, način djelovanja i ciljeve koje želi postići, kako bi navijačka grupacija «Robijaši» bila organizovana na višem nivou, što, htjeli mi to priznati ili ne, do sada i nije bio slučaj. Pripadnici podgrupa Robijaša ( JBČ, Zenica Boys, UZF, SPSP, Illegal Crew i CWF) su se odlučili na reorganizaciju Udruženja, čiji je rad jedno vrijeme stao zbog napuštanja prijašnjih članova, zbog ovih ili onih razloga... Sada su tu novi momci koji su i do sada radili sve ono što se moglo vidjeti na slikama, TV-u i ostalim medijima, a što predstavlja segmente navijačkog djelovanja jedne skupine ( koreografije, bakljade, dimljade, bajrake, transparente).

Ujedinjene Robijaše predstavlja skup «navijački obrazovanih momaka», koji od svega što rade za tribinu apsolutno nemaju nikakve koristi, naprotiv, izdvajaju mnogo vremena, truda i novaca kako bi se organizovale, a samim tim i finansirale koreografije i sve ostalo što čini jednu skupinu navijački aktivnom. Udruženje apsolutno ne želi da ulazi u politiku kluba, jer pravi navijač treba da razmišlja samo o tribini i o tome kako doprinijeti boljoj organizaciji iste. Jedina preokupacija je aktivan rad na organizovanju navijača, boljoj edukaciji i svemu ostalom što će naš Jug Bilinog polja činiti jačim i prepoznatljivijim.

Svaka organizovana navijačka skupina treba da ima «timove», koji su zaduženi za marketing grupe, edukaciju navijača, grupu koja će smišljati koreografije, izgled tribine (transparenti, bajraci itd.), grupu koja će smišljati nove pjesme (bez kopija) i naravno prijevoz navijača.

Upravo na tom principu je zamišljeno ovo Udruženje i za sve to ima članove koji imaju «šlifa» za takvo nešto, i zato vjerujemo da su dovoljno navijački edukovani, da bi mogli učestvovati u radu na tako zahtjevnim stvarima.

300 bar šalova (3 varijante), koji su urađeni u prethodnom periodu, je djelo momaka koji djelimično rade u grupi za marketing. Isto tako i dukserice (40 komada), koje su urađene, ali nažalost i kopirane od «pijačara», kojima ćemo stati u kraj, kada dođe pravi trenutak za to. Ima još dosta toga što je urađeno ili će se uraditi ako

nam «neke okolnosti» budu dozvoljavale da u tome uspijemo. Mnogo toga ostaje van ovog navijačkog magazina, jer sve naše ideje ne želimo iznositi u javnost i da kao takve budu zloupotrebljavane. Mi kao Udruženje navijača želimo da djelujemo u korist samih navijača, da se borimo protiv svega onoga što smatramo da će nam ići na štetu i samim tim rušiti ugled, koji Robijaši imaju na ovim prostorima.

Kao Udruženje Robijaša, radit ćemo na principu samofinansiranja, jer smatramo da svaka organizovana navijačka grupacija mora raditi na taj način, gdje će se preko jakog «marketinga» moći zarađivati sredstva od prodaje šalova, dukseva, kapa i ostalih navijačkih rekvizita. Mnogo toga se kroz sezonu uradi, od koreografija, parola, bakljada, ali s druge strane sve to mnogo košta. Navijačka grupacija, koja ne radi na principu samofinansiranja, ne može za sebe reći da je «organizovana» i zato potenciramo ovaj segment, koji mora biti sastavni dio ideologije organizovanja navijača.

Udruženje će se finansirati i od članskih karata koje će koštati 10 KM godišnje. Svaki Robijaš, koji razmišlja na isti način kao što je zamišljeno ovo Udruženje ili ukoliko ima smisla za nešto (a nije se imao kome obratiti) može postati član Udruženja i tako, ne samo finansijski, već i na svaki drugi način, pomoći navijačkoj skupini «Robijaši». Želimo da okupimo urbane momke, navijače koji će 7 dana u sedmici razmišljati samo o navijačkim stvarima, a ne o tome ko će biti trener, ko predsjednik, direktor ili ekonom kluba .

Ukoliko želite postati član Udruženja, raditi zajedno s momcima na koreografijama, aktivno učestvovati u novčanim akcijama za finansiranje juga, posjetite www.robijasi.org , učestvujte aktivno na forumu ili ukoliko imate pitanja kontaktirajte nas na info@robijasi.org. Ako Bog da, uskoro ćemo dobiti i našu prostoriju, nakon čega će sve biti lakše.

Udruženje građana navijača i simpatizera NK ''Čelik'' Zenica “UJEDINJENI ROBIJAŠI” Adresa: Ulica Sestara Ditrih 2, 72000 Zenica, Bosna i Hercegovina Web: www.robijasi.org e-mail: info@robijasi.org

Korteo Hordi Zla (Slavija – Sarajevo 2004./05.)

Pripremili: Zlatan Delismajlović i Nedim Čimpo

FELJTON: Edukacija -

Edukativni tekst u sklopu ovog broja donosi pojašnjenja navijačkih pojmova, koja su za dosta ljudi još uvijek nepoznata. Bh. scena još uvijek je ''zelena'' što se tiče nekih stvari iz navijačkog miljea. Nadamo se da ćemo Vam ovim putem uspjeti približiti bar osKORTEO – predstavlja najstariji i najupečatljiviji izraz praktičnog navijačkog djelovanja. Možemo ga definisati kao organizovanu uličnu pješačku povorku, koja se kreće u ritmu pjesama, vijorenja zastava i skandiranja, kojom navijači dolaze na stadion ili odlaze sa njega.

Korteo ima veliki značaj u subkulturnom svijetu navijača. On nevidvljivom rukom objedinjuje svoje članove tako da oni u datom momentu simbolično osjećaju da predstavljaju jedno tijelo, jednu grupu, jednu organizaciju... Njime se učvršćuje jedinstvo grupe i povećava osjećaj pripadnosti njenih članova. Korteo se prvi put pojavio u Italiji sredinom 70-ih godina da bi danas kao navijački izraz bio rasprostranjen

II dio

novne pojmove vezane za navijačku subkulturu, i da će nakon čitanja ovog broja mnogi konačno shvatiti šta je njihova uloga na tribini i kako treba da se ponašaju na istoj...

širom Europe. Na našoj navijačkoj sceni korteo nije nepoznat pojam. Dosta puta mogli su se vidjeti kortea naših grupa, ali ipak smatramo da on nije zastupljen onoliko koliko bi trebao biti...

TRIBINA - predstavlja dio stadiona predviđen za gledaoce. Navijačke tribine obično se nalaze iza gola, ali izuzetaka uvijek ima. Izbor navijačke tribine zavisi od mnogobrojnih faktora, kao što su: konstrukcija samog stadiona, tradicija, veličina tribina, njena pogodnost za organizovanje kopa i slično. Stanje na našim stadionima dosta je specifično, tako da je teško generalizovati naše navijačke tribine.

Navijačka tribina Jug – Robijaši (Čelik – Sarajevo 2006./07.)

KOP - predstavlja formirano mjesto na tribini ili jednom njenom dijelu gdje se skupljaju najvatreniji navijači. To je jezgro navijačke tribine, koje je aktivno tokom cijele utakmice i koje nikada ne sjedi. U kopu se navija, dižu parole, pali pirotehnika, dižu stendardi, postavljaju koreografije i odrađuju ostale navijačke aktivnosti tokom utakmice. Svaki navijač, koji se nalazi u kopu treba biti svjestan da se tu nalazi da bi navijao i dao svoje maksimalno učešće u radu grupe. Kop se može prostirati preko cijele navijačke tribine, ali ima slučajeva kada na jednoj tribini postoji više kopova. Ovaj izraz u naše

brzinom zauzeo tribine Starog kontinenta, pa je danas veoma teško vidjeti neku ozbiljniju grupu bez članova koji ga preferiraju. Danas casual navijači na utakmice idu bez ikakvih navijačkih obilježja (kape, šalove, dresove) osim male značke sa amblemom kluba. Navijači koji se vežu za ovaj stil često preferiraju ''skupocjene'' marke po kojima su prepoznatljivi na tribinama.

Neke od njih su: Burberry, Fred Perry, Henri Lloyd, Lacoste, Aquascuttum ... i iznad svih Stone Island. Pomenuti stil zadnjih nekoliko godina zarazio je sve grupe u BiH...

Casual ekipa Red Army ispred Vječne vatre (Sarajevo – Velež 2006./07.)

krajeve stigao je sa Ostrva. U kolijevci fudbala, Engleskoj, kopovi predstavljaju sinonime za same navijačke tribine. Imena tribina obično u sebi sadrže riječ ''kop''. Prije su u pravilu te tribine bile stajaće i jeftinije, jer se slabo šta moglo vidjeti od utakmice, pa su zato navijači tu dolazili. Najpoznatija među njima svakako je legendarna sjeverna tribina Anfield Roada, čiji je naziv ''The Cop'' . Ime Kop nastalo je po tome što je ta tribina podsjećala na brdo Spion Kop iz Burskih ratova. Na našoj sceni kop je specifičan i zavisi od grupe do grupe...

CASUAL – je nastao krajem 70-ih i početkom 80-ih godina u Velikoj Britaniji. Vremenom se infiltrirao u sve navijačke skupine širom Starog kontinenta. Sama riječ ''casual'' (u prijevodu normalan, neodređen, neprimjetan, neočekivan) govori sve. Nakon donošenja velikog broja zakona o navijačima i velike represivne kampanje tokom 70-ih i 80-ih godina, navijači na Ostrvu tražili su način kako da izbjegnu policiju i druge organe reda, pa su sa sebe ''skinuli'' sve što ih je moglo povezati sa tribinom i navijanjem. Tako je rođen casual stil. Stil je munjevitom

ULTRAS – pokret nastaje sredinom 60-ih godina u Italiji. U to vrijeme pojavljuju se prve organizovane navijačke skupine, čiji je prvenstveni cilj odvajanje navijača od ostalih (tzv. mirnih) gledalaca. Navijanje postaje više od pukog posmatranja utakmice. Navijači počinju da mijenjaju svoj mentalitet i počinju da ''navijački'' razmišljaju 24 sata. Vrši se izrada navijačkih rekvizita (kapa, šalova, majica) i pojavljuju se prvi transparenti na stadionu. Članove ovih grupa proglašavaju ''Ultrasima'' dok se sam stil naziva Ultras stil. Pripadnik ultras stila danas veoma mnogo pažnje obraća na reprezentovanje svoje grupe. Kako bi se grupa pokazala u što boljem svjetlu, ultrasi na tribini organizuju spektakle i koreografije. Na utakmice se obavezno nose rekviziti (šalove, duxeve, polo majice, kape) svoje navijačke skupine. Važna stvar kod pripadnika ovog pokreta je organizacija tribine, koja mora da bude besprijekorna. Ultras navijači odbijaju svaku pomoć od kluba i finansiraju se samostalno. Na našoj sceni postoji veliki broj navijača, koji preferiraju ovaj stil iako ponekad u često izmijenjenom obliku...

BAR ŠAL - predstavlja tzv. šal na pruge. Ova vrsta šala predstavlja cijenjeni modni detalj kod navijača koji preferiraju ultras stil. Kvalitet izrade navijačkih rekvizita, pa tako i bar šala, jako je važan jer odražava ozbiljnost i stepen organizacije grupe. Bar šal je nastao na Ostrvu mada je popularizacijom casual stila danas dosta marginisan. Masovno ga i dalje furaju navijači Liverpoola. Sve se više uzima standard kako je samo ''bar šal'' pravi navijački šal, dok ostali predstavljaju simpatizerske šalove, što u stvari nije tačno. Pravi navijački šalovi su oni koji prave navijači za navijače. Na našoj sceni svaka ozbiljna grupa posjeduje barem jednu vrstu bar šala...

Bar šal – Urban Corps (The Maniacs)

parenta predstavlja ozbiljnost i ogledalo grupe.

Na utakmici se stavlja na vidno mjesto (obično ograda, ukoliko je stadion ima) ispred mjesta na kojem se grupa nalazi. Transparent predstavlja ''najjače'' obilježje jedne navijačke skupine. Svaki navijač će nastojati da zaštiti svoj transparent svim sredstvima. Danas su ''u fazonu'' mali transparenti. Po navijačkim kanonima zapadnih zemalja gubljenje transparenta od strane druge navijačke skupine automatski predstavlja i gašenje grupe. Na našoj sceni to nije slučaj... Šarpata Manijaka

ŠARPATA – se naziva još i šalijada. Predstavlja vizuelni dekor na tribinama kada svi navijači u kopu rašire šalove. Posebno je lijep dekor kada se na tribinama vide rašireni samo bar šalovi...

TRANSPARENT – predstavlja zastavu sa natpisom ili grbom, grupe ili ekipe, koju on predstavlja. Transparent sa skupinom ide kuda ide i skupina. On je najveći reprezent jedne navijačke grupe. Članovi grupe poklonit će veliku pažnju i mnogo vremena izradi transparenta kako bi on što ljepše izgledao. Kvalitet trans-

Mali transovi - Škripari

Koreografija Robijaša (Čelik – Sarajevo 2006./07.)

KOREOGRAFIJA - predstavlja vizuelni dekor koja se diže i širi na rukama. Ona predstavlja kao izraz navijačkog djelovanja na tribinama. sastavni dio navijačke koreografije. Nikada se Pri izradi koreografije navijači se koriste ra- ne stavlja na ogradu niti se njome maše. Na zličitim elementima kao što su: šetalice, parole, šetalici se obično nalazi neka slika, grb, amnajloni, kartoni, baloni i drugo... Koreografija je blem, kojom se želi ostaviti određeni dojam ili veoma bitan izraz navijačkog djelovanja jer se poruka. Šetalica se na rukama obično drži njom pokazuje organizovanost i sposobnost veoma kratko vrijeme. Prema navijačkim grupe. Koreografije se obično ''rade'' početkom kanonima ista šetalica se može koristiti samo utakmice, premda to ne mora biti pravilo. jednom. Šetalice su posljednjih godina dosta Posljednjih godina na našoj sceni imali smo pri- zastupljene na bh. navijačkoj sceni... liku vidjeti mnogo lijepih koreografija.

STENDARDI - predstavljaju zastave na dva ŠETALICA - predstavlja manju ili veću zastavu koplja koje se tokom utakmice drže na rukama.

Šetalica – Sila Nebeska (Jedinstvo – Sarajevo 2006./07.)

Za razliku od barjaka, stendardima se ne maše.

BARJAK - predstavlja zastavu na jednom koplju kojom se maše tokom cijele utakmice. Navijači zaduženi za mahanje barjakom najčešće se nalaze u donjim dijelovima tribine.

Stendardi - Škripari

STROBOVI - predstavljaju vrstu baklji koje blicaju i koje se često koriste kao dio kompletne koreografije na tribini. Na našoj tifo sceni strobovi se veoma rijetko koriste.

maltretira i ponižava navijače bez ikakvog razloga. Samim tim ovaj pokret predstavlja vid borbe protiv toga. Pokret je dobrano zahvatio i našu scenu. Širom naše države mogu se vidjeti grafiti, tetovaže, majice sa natpisom ACAB.

ACAB – je skraćenica za All Caps Are Bastards. Ova skraćenica predstavlja akronim kojim se izražava bunt protiv sve učestalije policijske represije. Sam pokret, ako ga tako možemo nazvati, nastao je 80-ih godina u Engleskoj da bi se vremenom proširio i na ostali dio Europe.

ACAB je u stvari bunt protiv represivnog djelovanja organa reda u bilo kojem obliku. Često se dešava da represivni organ zlostavlja, tuče,

INDIJANAC ili ŠABAN – predstavlja pogrdni naziv za simpatizera koji (možemo tako reći) nije navijački obrazovan. Indijanci su navijači koji ne poštuju nikakve navijačke kodekse. Dolaze na utakmice ofarbanih lica, sa obilježjima stranih klubova, nose dresove preko jakni, razne šešire i velike cirkuske kape, perike... Svaka ozbiljna navijačka skupina treba da poradi na edukaciji ovih ljudi i da im objasni kako treba da se ponašaju na tribini. Naše tribine bile su pune ovakvih likova, ali u posljednje vrijeme napravljen je korak naprijed. Bh. navijačke grupe počele su ozbiljnije da rade na njihovom obrazovanju i odstranjivanju sa tribine...

U ugodnoj atmosferi caffe bara Pogy razgovarali smo sa prvom i najjačom podgrupom Sile Nebeske, Bihać City Boys.

Za početak možete li nam reći ko su ustvari B.C.B? B.C.B. je prva podgrupa Sile Nebeske koja daje maksimalnu podršku NK Jedinstvo.

Kako je nastala podgrupa?

Podgrupa je nastala radi lakše organizacije rada na tribini. Nas nekoliko frendova koji redovno idemo na utakmice odlučili smo osnovati podgrupu, ali to nikako ne znači da se mi izdvajamo iz Sile Nebeske i da nešto radimo protiv grupe.

Koliko članova broji podgrupa B.C.B. i da li postoje neki kriteriji prilikom učlanjenja u podgrupu?

Imamo 20 članova. Da, postoje kriteriji. Morate biti visoki 191cm, teški cca 91kg, plave oči, bijele zube itd :) :) Možete li nam opisati ulogu B.C.B. u radu Sile Nebeske?

Uglavnom ne radimo ništa :) Šalimo se.

Pripremamo koreografije i razne druge aktivnosti važne za rad Sile Nebeske.

Ostali navijači u BiH vole reći za Vas, a i za

Silu Nebesku da ustvari lutamo u opredjeljenju. Da li je to istina? Jeste li vi, Sila Nebeska, fašisti, patriote ili nešto treće?

‘De nas pitaj nešto teže :) Sila Nebeska je podijeljena po tom pitanju, ali B.C.B. su desničari.

Mrzimo proklete komunjare :) Koji je navijački stil zastupljen u B.C.B? Ultras i casual.

Sada kada smo vas predstavili čitateljima, upoznali ko je ustvari B.C.B i kakvu ulogu ima u radu Sile Nebeske, da pređemo na pitanja o utakmici protiv Sarajeva. Vaše viđenje utakmice iz navijačkog ugla?

Možemo reći da se trud oko organizacije utakmice isplatio. Koreografija se sastojala iz tri dijela: šetalice, siluete grada Bihaća i parole Bihać Guardian. U drugom poluvremenu upalili smo 20-ak baklji, podigli dvije parole. Mi iz B.C.B. smo jako zadovoljni urađenim.

Poznato je da su nam Horde Zla najveći rivali. Došli su u Bihać nakon par godina pauze. Komentar?

Mnogi pričaju kako to nisu «prave» Horde Zla, kako su to neki agenti ili šta već ali nas to ne zanima. Pohvale za brojnost i ništa više. Ostalo nula. Jako slabo navijanje, pola ih je sjedilo.

Možete li nešto više reći o dešavanjima nakon utakmice?

Rado bi komentarisali, ali se bojimo policije :) Navijačka scena u BiH? Zadnjih godina dosta smo napredovali u svim pogledima. Dosta manjih grupa se dokazuje, dok su neke veće grupe u velikoj krizi. Svakako je zanimljivo.

Komentar prvog kola nastavka?

Iznenađenje nam je odlazak Fukara u Široki.

Robijaši po ko zna koji put naivno dobili batine.

Lešinari fino odradili Modriču, Red Army, Manijaci veoma dobri.

Red Army? woooow Simpatični su, ono baš simpa škvadra :) Davno su kružile priče iz Red Armyja kako se mi njima trebamo izviniti za navodno puštanje utakmice Banovićima. Kakve veze B.C.B i Sila Nebeska imaju sa tim?

Možda im se neko drugi treba izviniti zbog toga, ali nama je bilo super. Odradili smo par koreografija od tih para, otišli u Sanski Most, grijali se u našim prostorijama ćumurom :):) hehe Imali smo dosta koristi :) Nije javna tajna da nam je pao jedan transparent u Banja Luci?

Istina, ali to nema direktno veze sa B.C.B. To je bila jedna neopreznost mlađe ekipe, a i nekorektnost Lešinara koji su u dosta većem broju napali dva momka. Izvukli smo pouku iz toga.

Najveći problem u ovoj sezoni, a i prije Sile Nebeske su gostovanja. Šta B.C.B radi po tom pitanju?

Jebiga, nestalo ćumura, nestalo para od

Banovića, nema gostovanja :) Sve smo potrošili na buseve za Sanski Most :) Evo sada ozbiljno. Geografski položaj nam ne ide nikako u korist. Za svako gostovanje nama treba 1 000 KM, ili cca 20 KM po osobi, što je za dečke koji ne rade stvarno puno, ma previše. Pa vidite koliko nama dođe grupa ovdje i kada dođu, dođe jedan bus i hvale se kako su došli u velikom broju. To Vam sve govori kako nam je teško. Ali to nam ne smije biti izgovor. Radit ćemo na tom pitanju.

Da li Vaš rad pomaže gradonačelnik Lipovača ili neko drugi?

Sve sami radimo, pripremamo i odvajamo iz vlastitih džepova.

Kako Vam se sviđa Ultras magazin?

Redovno čitamo brojeve Ultras magazina. Magazin je sasvim OK, iako imamo zamjerke na neke izvještaje od pojedinih dopisnika, ali nećemo kvariti ovaj ugodan razgovor.

I za kraj poruka čitateljima Ultras magazina?

Volimo vas sviju :)

Sve do sada izašle brojeve magazina, mozete naručiti na sljedeci način. Uplatite na pošti ili putem banke na naš račun, novac u zavisnosti koliko naručujete magazina i javite nam emailom ili pismenim putem, vašu adresu, i kada je izvršena uplata. Od trenutka uplate magazin šaljemo na vašu adresu za 5 dana. Cijena magazina je 4 KM, u cijenu je uključena i poštarina.

Ovo je najjednostavniji način da dobijete magazine . Prilikom uplate upišite: Primalac: BOHERING d.o.o. Sarajevo, broj računa: 140 101 001 3968 227, svrha doznake: Narudžba za(naglasiti koje brojeve magazina naručujete prvi, drugi, treći ili četvrti) Ovo vrijedi samo za čitaoce iz BiH, a za čitaoce iz inostranstva, osim Hrvatske, jedina mogućnost kupovine magazina je putem kreditne kartice na našoj internet stranici www.ultrasmagazin.ba. Magazine možete kupiti na većini kioska u BiH, a na sljedećim kioscima ga ima sigurno u prodaji: SARAJEVO: Kod uličnih prodavača novina u “ Ferhadiji” Trafika STR “FAS”Osman Topal Paše, Grbavica Trafika STR ”ILMA”Hamdije Čemerlića na mostu kod B. pumpe EP Trafika STR ”EKO” Hamdije Čemerlića Pofalići (na autobuskoj stanici kod B. pumpe EP Trafika STR “HANNA” Aleja lipa Hrasno Fan – shop Željezničar, Stadion Grbavica (svi brojevi u prodaji) Trafika STR “KIKI”, Grbavička ulica kod pijace (preko puta Borova i Apoteke) ZENICA: Trafika STR “Fudbal”, Maršala Tita 58 (pored kamenog mosta) Trafika STR “Maja”, Bulevar Kulina Bana bb (istočna strana stadiona Bilino polje) MOSTAR: Trafika ”BUNUR” Braće Fejića bb TUZLA: Plivač d.o.o " Trafika autobuska stanica, Slavinovići (preko puta Hotela Tehnograd) Trafika autobuska stanica, kod " Iskre " (Preko puta ljetne bašte Hotela Bristol).

Trafika na raskrsnici kod “Jupitera” i Doma Armije (kod nove zgrade Opštine Tuzla) Radnja kod Ljubiše

HRVATSKA (Zagreb): Na broj telefona: 098 160 5867 Nova prodajna mjesta koja nadjemo biće objavljena na našoj web stranici: www.ultrasmagazin.ba. ovom prilikom pozivamo sve privatne trafike, i sve one koji imaju interes za prodaju magazina i direktnu saradnju sa nama da nam se jave na e-mail:distribucija@ultrasmagazin.ba ili na adresu : ULTRAS MAGAZIN P.P. 164 71000 SARAJEVO

predstavljamo

Pripremio: Mirza Agić

Organizacija Belaj Boysa nastala je daleke 2001. godine, kada je naša A reprezentacija gostovala u Beču protiv Austrije. Međutim, ideja je postojala duže, barem među nama vođama koji smo bježali od kuće da bi išli na tekme ’96. u Ljubljanu ili ’98. u Zagreb. Utakmica u Beču nam je dala šansu da nešto organizujemo ovdje u Beču gdje ima veliki broj Bosanaca . Mi smo već 10 mjeseci prije te utakmice počeli sa organizacijom kao što su kupovanje bubnjeva, transparenata, majica, traženje sponzora, skupljanje raje itd. Što se tiče našeg imena pravo smo se lako dogovorili pošto to ime nije nastalo da bi zvučalo opasno, nego jednostavno u tim godinama mi smo fakat bili belajsuzi, tako da smo tada sebe našli u tom imenu. Tako smo nekako pravo brzo došli do našeg današnjeg imena. Sjećam se kako smo zajedno luftali školu i išli po gradu i samo pravili neke belaje i naravno uvijek bili ludi za fudbalom. Išli k’o djeca na tekme bečkog Rapida gdje smo skupljali navijačko iskustvo, kao mladi, koje nam danas puno pomaže. Ova organizacija je jednostavno dio našeg života koju nam ne može niko uzeti, ovo je naše djetinjstvo kroz koje smo zajedno prolazili i u dobrim i u lošim vremenima.

BB u Beogradu

Podršku Belaj Boysa naša reprezentacija je dobila, osim u Austriji, u Ljubljani, Zagrebu, Luxemburgu, San Marinu, Belgiji, Srbiji, Dortmundu, Češkoj U21, u Zenici protiv Norveške, Španije, Belgije, Mađarske, Grčke, u Sarajevu na Koševu protiv Austrije, Izraela, Litvanije, Danske, SCG, Češke U21...

Omiljena putovanja:

Za mene je ubjedljivo najbolje putovanje bilo Brisel na kojem je bilo 15.000 bosanskohercegovačkih navijača, koji je ujedno bio i rekord gostujućih navijača u Belgiji. Navijanje nije stajalo niti sekunde, dok je naša reprezentacija gubila, a cijeli stadion je ujedno gorio od bezbroj baklji i dimnih gdje su Belgijanci ostali bez riječi. (Fare BB)

Moje omiljeno putovanje je bilo u Češkoj, kada smo bodrili mladu reprezentaciju u Jablonecu (Baražu). Bilo nas je oko pedesetak i napravili smo, za mene, odličnu bakljadu poslije naše himne, gdje smo upalili oko 10 baklji i stadion u Jablonecu pokrili prelijepom narandžastom dimnom zavjesom. Iz još jednog velikog razloga mi je Češka u dobrom sjećanju, jer su se sve navijačke skupine, Belaj Boysi, BHL i BHF zajedničkim snagama navijali i pružili otpor češkoj policiji, koja je dolazila u naš kop da nas hapsi. Nisu imali dovoljno policije u Jablonecu, tako da su budili specijalce iz drugih bližih gradova. Napolju je ispala frka, gdje su pokupili našeg vođu i vođe ostalih navijačkih skupina.

No poslije izvjesnog vremena naš je vođa pušten sa ostalim momcima. Najpozitivnije je zato što su se sve tri navijačke skupine, u sta-

BB u Briselu

dionu, ispred stadiona i u zatvoru zajedno odbranili od češke policije. (Mirza BB)

Moje omiljeno putovanje je ubjedljivo Beograd.

Svi smo mi djeca iz rata i svi mi imamo nešto u sebi kad se spomene Srbija i Beograd i iz tog razloga za mene nije bilo ni diskusije da se tamo ide.

Krenuli smo sa svojim autobusom i skupili smo 25 hrabrih momaka, najstariji je imao 27, a najmlađi 17 godina, a većina je bila ispod 23. Bilo nas je oko 550 hrabrih, sjajnih Bosanaca, koji su došli u srce Srbije i dokazali smo da imamo muda i da se nikoga ne bojimo. Stajali smo rame uz rame, mi, BHF, BHL, Robijaši, Fukare, Horde Zla, Manijaci, Red Army, Siuxi i Torcida Sandžak, ti momci, ili ako hoćete te grupe, su odbranile navijački ponos naše zemlje.

Ovim putem još jednom pozdravljam sve momke koji su bili sa nama na Marakani. O utakmici neću puno, jer svi koji su je pratili su imali mogućnost da vide ko i šta su oni. Nakon utakmice smo se ponosno vratili kućama sa razbijenim staklima i sa dvije rupe od metka iznad lijeve gume od autobusa, ispod vozača.

Taj put će ostati zauvijek u mom sjećanju. Za mene i sve moje momke koji su bili u Beogradu to je bila naša navijačka diploma, poslije 4 godine navijanja širom Europe. (Pireli BB)

Najgore putovanje:

Za mene je ubjedljivo najgore putovanje na Maltu, gdje smo išli 37 sati u jednom pravcu.

Prošli cijelu Italiju, prešli smo trajektom do Sicilije, da bi morali da doživimo naš najveći poraz, jer smo morali da ostanemo na Siciliji, jer smo zakasnili na zadnji trajekt. Pokušali smo sve, plaćali smo ribare, privatne brodove, graničare, policiju, čak i avio kompanije, ali smo morali da se predamo, niko nam nije mogao po-

moći. Kada smo uvidjeli situaciju i pomirili se sa njom, htjeli smo da barem pogledamo utakmicu na televiziji.Obišli smo sve kafiće i kladionice grada Cosenice, da bi i tu doživjeli sljedeći poraz, jer nijedna televizija nije prenosila utakmicu uživo. Tu smo utakmicu tužno morali da pratimo putem telefona sa ljudima koji su ostali u Beču. Bili smo puni želje i adrenalina za tu utakmicu, ali nam nije bilo suđeno da je gledamo. (Bigi BB)

Furka:

Naša furka je oduvijek bila okupljanje i druženje naših Bosanaca u Beču i dijaspori. Predstavljanje naše zemlje širom Europe. Uvijek smo bili ljubitelji Ultras scene, iako ne volimo to naglašavati, ali naša furka je oduvijek bila paljenje baklji, dimnih, furanje dobrih transova, zastava, normalno uvijek pratnja bubnja i neprekidnog navijanja tokom svih 90 minuta. Jednom riječju Belaj Boysi su oduvijek bili i ostat će vatreni navijači naše reprezentacije. Članstvo:

Svi koji žele da se učlane u navijačku grupu BELAJ BOYS su dobro došli!

Jedini preduslov za članstvo je ljubav prema bosanskom fudbalu i društvu.Da bi postali član BELAJ BOYSA potrebno je da izvršite uplatu članarine, i kako bi bili članovi naše navijačke skupine i dijelili sve prednosti naših članova, jeftinija putovanja i Belaj Boys rekvizite. Sve ostale informacije možete dobiti na našoj stranici www.belajboys.com.

predstavljamo

Kao i svaki grad koji ima neki ili nekoliko sportskih kolektiva,tako je i grad Srebrenik imao svoj klub. FK Gradina iz Srebrenika je osnovan davne 1963. godine.U tadašnjoj zajedničkoj državi SFRJ takmičio se u jednoj od Republičkih liga. Kao i svaki tim, ekipa, tako je i FK Gradina imala svoje simpatizere, koji su se okupljali da bi pratili svoje ljubimce. S vremenom, sve više i više gledalaca je posjećivalo Gradski stadion u Srebreniku. Međutim, ma koliko navijača, pristalica dolazilo, nisu imali nikakvog naziva.

Godine 1986. grupa mladića osnovala je navijačku skupinu pod nazivom Blue Wariors koja je pod tim imenom postojala sve do pred početak rata, to jest sve do 90-ih.Pošto je tada bila u modi duga kosa,a većina navijača, to jest pristalica FK Gradina je imala istu, neko se sjetio da se iz imena Blue Wariors preimenuju u navijačku skupinu APACHI. Ratni pokliči, duge kose, luđačko navijanje i bodrenje svoje ekipe bio je prepoznatljiv za navijače FK Gradina, popularne Apache.

Ratna dešavanja koja su počela uskoro,zaustavila su u većem dijelu BiH sportska takmičenja. Dosta navijača je dalo svoje živote u

ratu, dosta ih je otišlo negdje u daleki svijet.

Početkom sezone 1994./95. FK Gradina igra odlučujuću utakmicu u Tuzli sa Slobodom za ulazak u tadašnju ligu Bosne i Hercegovine.

Pobjedom od 3:2 nad ekipom Slobode, FK Gradina je ušla u tadašnju ligu, sa ekipama Slobode, Željezničara, Sarajeva, Čelika, Bosne iz Visokog i drugih. Na tadašnjoj utakmici, popularni Apachi su se do Tuzle prebacivali na svakojake načine.Većina navijača je putovala u 3 autobusa, autima, a čak i jedan kamion je prebacio tada određenu grupu navijača.

Svaka utakmica, da li ona bila domaćinska ili gostujuća Apachi su pratili i bodrili svoju Gradinu. Visoko, Sarajevo, Tuzla, Zenica, ma gdje god da je Gradina gostovala, imala je svoje navijače. Apachi su čak išli i u Bihać - stopajući.

Najveća posjećenost je bila dolascima u Srebrenik ekipa Sarajeva, Željezničara, Slobode, Lukavca i Čelika.

Utakmica koja je ostala svima nama u sjećanju je ona koja je odigrana protiv Olimpika, odigrana u Sarajevu, po nemogućim uslovima.

Izmjenjivali su se kiša, snijeg, sunce, vjetar, za isti dan.

Ali ni to nije spriječilo popularne Apache da idu da bodre svoje plavo-bijele. Na toj utakmici se jedan od navijača razbolio i poslije nekoliko dana preminuo.

Utakmicom u Kup-u BiH 1998. godine, kada je gostovala ekipa Sarajeva, do sad je bila najposjećenija utakmica u Srebreniku. Također, tu je i utakmica sa Željezničarom 1996. kada je Gradina pobijedila sa 6:1.

Ispadanje FK Gradina u niži rang, dosta je destabiliziralo neke navijače, koji su bili skeptični, pa su tada u manjem broju navraćali na Gradski stadion. Ali pravi zaljubljenik i navijač ni tada ne odustaje, pa se čak i u nižem rangu išlo na gostovanja kao u Livno, Posušje, daleku Hercegovinu. Sve ne bi li dali toliko potrebnu snagu i samopouzdanje svojim plavima...

Ponovnim ispadanjem u još niži rang (II liga Sjever) zbog nedostatka novca, navijači ne odustaju od svojih igrača, ljubimaca...S vre-

menom, dobrim i lošim igrama Gradine, na stadion se vraća sve više i više navijača. U toj ligi, najupečatljivija i jedna od najljepših slika na stadionima, je bila velika, ogromna zainteresovanost navijača, samih građana grada Srebrenika.

Gradina je igrala gradski derbi sa NK Aidom i tada su navijači napravili nešto veoma lijepo, nešto što se viđa na europskim utakmicama.

Dekor šalova, zastava, nekoliko dimnih zavjesa

i velika bakljada upriličeni su tada u prelijepoj sportskoj atmosferi.

Gradina ponovno ulazi u veći rang (I Liga Federacije BiH), što je za navijače Apache značilo mnogo. Odlasci na gostovanje protiv Veleža, Sarajeva, Kreševa i još neka, pokazatelj su kako i koliko se voli klub. Svakom utakmicom dolazi sve više navijača koji prepoznaju pravu ljubav prema klubu, prema navijanju. Navijač ne može biti svatko. Dokazano..

Dosta koreografije, navijačke pjesme, navijačka himna, šalovi, sve to posjeduje navijačka skupina Apacha.

Gostovanja u Gradačcu u jesenjem dijelu sezone 2006./07. pokazatelj su koliko Apachi vole svoj klub. Autobus i nekoliko auta, pokazali su kako treba da se navija. Bez ijednog incidenta, bar što se navijanja tiče, nije bilo. Tako treba navijati. Bakljada, dimna zavjesa viđena je i tada u Gradačcu.

Svakim danom sve više i više je pravih navijača koji vole svoju Gradinu. Pored fudbalskih utakmica Apachi prate i svoje odbojkaše, što na gostovanjima, tako i kući. I uvijek su bili pravi.

U dobrim odnosima navijačka skupina popularnih ''indijanaca'' Apacha je sa navijačima iz Lukavca i Željezničara. Veliki broj navijača prati i Željezničar, kada su na prostorima TK.

Naravno, Apachi su kao i većina navijača, članovi navijačke skupine BHF što su pokazali odlascima na Maltu, Luxemburg, Sarajevo, Zenicu...

Voli se sport, voli se navijanje. U navijanju treba uživati. To su Apachi do sad pokazali bezbroj puta.

Ovih dana je osnovano Udruženje Građana Navijači i prijatelji Srebrenika. Dobili su i usaglasili svoj navijački status, predsjedništvo, skupštinu. U pripremi su novi šalovi, kape, navijačke kartice. Broj navijača svakim danom sve više i više raste. Trenutno Apachi imaju registrovanih 1587 svojih pristalica koji na sve načine potpomažu svoje udruženje, za odlazak na gostovanja, dresove, majice...

Ne treba da se brinemo za budućnost navijačkog udruženja Apachi...

Podgrijavanje atmosfere

Pripremio: Vedran Tolić Fotografije preuzete sa jutarnji.hr, index.hr i net.hr

Već mjesecima se pričalo o velikom derbiju. Svi su ga željno iščekivali i radovali mu se. Dva dana prije utakmice desila se nevjerojatna pogreška od strane klupskih čelnika Dinama. Na press konferenciju vezanoj za derbi, umjesto predsjednika udruge navijača Dinama Ivana Šaguda, pojavio se za sada nepoznati čovjek i predstavio se u njegovo ime. Pomenuta osoba inicirala je pomirenje kluba sa Udrugom navijača. Nakon ovog saznanja BBB – i su se obratili javnosti službenim saopštenjem i negirali bilo kakvo pomirenje Uprave kluba i Udruge navijača, te samo prisustvo predsjednika Udruge na pomenutoj pressici. Zaista je neshvatljivo kako neko od čelnih ljudi Dinama nije mogao shvatiti da to nije predsjednik udruge? Naravno odgovor Torcide nije se dugo čekao. Navijači bilih su se oglasili službenim saopštenjem u kojem je stajalo kako se to samo može u Dinamu desiti i da se njima to nikad ne bi desilo... Sa tim izjavama su malo podgrijavali atmosferu. Torcida je pred derbi najavila brojku od 5000 navijača, ali se ta brojka nije ostvarila. Hajduk bodrilo ''samo'' 4000 Torcidaša. Dugo vremena Torcida nije bila toliko brojna na maksimirskom jugu.

Sukobi na dan utakmice

Policija je prije utakmice zabilježila 2 sukoba navijača. Jedan je bio u 16 sati na Kaptolu gdje je dvadesetak maloljetnih BBB-a napalo dalmatinskog srednjoškolca. Lovili su ga po gradu i ispred katedrale su ga stigli i počeli cipelariti.

Policija je spriječila veći sukob tako što je došla sa troja patrolna kola i dva interventna kombija. Četvorica maloljetnih BBB-a su privedeni u stanicu.

Nešto kasnije, u 17 sati, na Trgu bana Josipa Jelačića, šestorica nepoznatih navijača napala su jednog mladića i izudarali ga rukama i nogama. Po dolasku policije svi su uspjeli pobjeći . Mladić je prevezen u Kliniku za trauma-

Hapšenje jednog od navijača Dinama tologiju (Draškovićeva bolnica). Do ponoći je privedeno ukupno 65 navijača od čega je 50-ak Bad Blue Boysa, te 15-ak Torcidaša. Većina njih je privedena zbog alkohola, dok će ih 20-25 biti procesuirano zbog tučnjave.

Dolazak Torcide...

Policija uspješno rješava probleme

Torcida je u Zagreb stigla sa 50 autobusa i sa vozom popularno zvanim ''bili vlak''. Na stadionu ih je bilo oko 4000. Za utakmicu je bilo spremno 800 policajaca (2/3 interventna policija), 430 redara i zaštitara. čak su i helikopteri pratili Torcidin dolazak na stadion. Policija je otišla toliko daleko sa organizacijom da je pratila blogove,internet forume, te su samim tim pokrili sva navijačka područja...

''Bili vlak''

Korteo Torcide Stadion... ulazu na stadion. Na stadionu je bilo oko 30 000 ljudi od čega je sjever dolje bio pun, dok je Na ulazu u stadion mjere su bile toliko stroge gornji dio bio poluprazan. Jug je bio gotovo da su neki čak ostavljali mobitele, ključeve itd. skoro popunjen od strane Torcide. kod kuće od straha da im se ne zaplijene na

Bad Blue Boys na početku utakmice

Tekma

BBB-i su se držali pravila da se prije utakmice šuti, ali neki navijači plavih to očito nisu shvatili pa su na Torcidino navijanje uzvratili zvižducima. Međutim, nakon što ih je vođa koji je imao dobro ozvučenje na sjeveru upozorio da šute, odmah su se smirili. Ograda BBB-a je bila lijepo posložena sa transparentima. Posebno se isticao novi trans BAD BLUE BOYS ZAGREB. Isto tako na jugu su bili transparenti

Torcida na početku utakmice

uredno posloženi.

Na izlazak igrača na teren, BBB-i gromoglasno skandiraju pjesmu ''Dinamo šampion...''.

Spušta se parola NEKA NAŠA NOVA PJESMA TEBI SNAGE DA. Sve to je popraćeno prekrasnom koreografijom, koja se sastojala iz šetalice na sredini na kojoj je bio prikazan navijač sa Dinamovim šalom oko vrata. Oko šetalice dignute su crne vreće. Pojedini navijači su imali plave markere na sebi i tako ocrtavali crte.

Parola BBB-a

Koreografija sa šetalicom

Jedna od pozitivnijih stvari za Torcidu je bilo dizanje šalova u 5. minuti. Sve to popraćeno je sa zastavama. Bio je to veoma lijep vizualni prizor.

Međutim, ostaje neshvatljivo zašto u momentu popularne šarpate nisu podignute sve zastave nego se svakih 5 minuta dizala po jedna zastava. U 10. minuti Torcida se prvi put malo jače oglasila. Do tada su navijali konstantno, ali nisu mogli nadglasati sjever (samo na trenutke im to uspijeva). U 20. minuti Torcida diže provoka-

tivnu parolu POZDRAV IZ METKOVIĆA. Najsmješnije od svega je to da su se upravo oni ograđivali od zapaljene udruge BBB-a u Metkoviću, tako da zaista ova poruka nema veze s vezom. A na to BBB-i uzvraćaju skandiranjem ''...Tito partija Hajdukova armija i Vi ste Titovi Tito je vaš...'' Nakon toga BBB-i dižu parolu: NEKAD JUGOSLOVENI DANAS HRVATI? NISTE VI OD ONIH KAKO VITAR PUŠE.

Šarpata Torcide

Parola Torcide

Parola BBB – a

Prva bakljada desila se u 30. minuti kada je Dinamo poveo sa 1:0. Tada je zapaljeno 20-ak baklji od čega su neke završile na terenu.

Odmah nakon toga još jedna parola BBB-a na kojoj je pisalo TORCIDA JE NAJJAČA, te se ispod diže parola NA INTERNETU. Sve to vrijeme BBB-i su zaista pokazali homogenost i snagu navijanja. U 37. minuti se Torcida oglasila pjesmom ''...Samo tebe volim ja i više nikoga…'' i to im je bilo jedno od rijetkih oglašavanja u prvom poluvremenu. Torcida je cijelo prvo poluvrijeme pokušavala nešto. Sa obzirom na brojnost mogli su to sve skupa puno bolje izvesti, jer su se čuli tek na momente. Sjever je cijelo vrijeme odjekivao pjesmom. Tome je doprinijelo i ozvučenje na sjeveru, iako treba reći da se i vođa zaista puno potrudio. Repertoar pjesama je bio predobar. Torcidine pjesme se nisu čule (tek su se uspjele čuti 2-3 puta) tako da se njihove pjesme ne mogu komentirati.

U drugom poluvremenu BBB-i dižu nekoliko ogromnih zastava koje su bile čak 5 puta veće od Torcidinih (dvoje ljudi je moralo mahati sa njima). Torcida se u drugom poluvremenu

Bakljada Boysa

Nova parola BBB –a

probudila iz zimskog sna, te su se mnogo bolje čuli i izgledali puno bolje nego u prvom dijelu.

Torcida gotovo uvijek uspijeva prošvercati topovski udar. Tako je bilo i ovaj put. Oko 70. minute bacili su jedan topovski udar čiji je prasak iznenadio sve na stadionu. U tom periodu BBB-i konstantno mašu sa 4 ogromne zastave. Izgledalo je prelijepo kada su mahali sa zastavama dok su svi na sjeveru digli šalove.

Zastave na sjeveru

Nakon toga pale se tri Torcidina transparenta (slika 18) koja su bila zaplijenjena, te nekoliko baklji uz parolu 16 GODINA USPJEŠNE SARADNJE VI DAJETE MI PALIMO. U 80. minuti Torcida se budi bakljadom. Zapalili su oko 20-ak baklji i to lijepo popratili sa navijanjem. Tih zadnjih desetak minuta Torcida se totalno diže. Razlog tome je bio Hajdukov gol u 84. minuti. U tim trenucima grmi na obje strane dok na terenu nastaje panika. Torcida pokušava animirati igrače da postignu izjednačujući pogodak, dok BBB-i uzvraćaju skandiranjem ''...Hoćemo pobjedu...'' Nakon što su shvatili da se Torcida totalno probudila počinju skandirati ''...Dobit ćete batina...''

Paljenje Torcidinih transparenata

Nakon utakmice Torcida na jugu pali stolice. Zapalili su 7-8 stolica. Veće demoliranje stadiona spriječila je brza intervencija policije.

Parola BBB - a

Bakljada Torcide

Bakljada Torcide

Rezime

Sve u svemu derbi je navijački opravdao očekivano. BBB-i i Torcida pružili su odličnu navijačku predstavu na Maksimiru. BBB-i su pokazali da sa pravom nose titulu najbolje navijačke skupine. S druge strane ne treba zaboraviti niti na brojnost Torcide.

Obje grupe za derbi su pripremile velike zastave, ali je neshvatljiva Torcida koja je samo nekoliko minuta mahala sa svim zastavama, dok su BBB-i mahali sa njima cijelo drugo poluvrijeme. Što se tiče pirotehnike, unatoč velikom osigu-

ranju, pirotehnika je unesena. BBB-i su zapalili oko 40-ak baklji (koje su palili u više navrata) dok je Torcida imala pirotehnički repertoar od 20-ak baklji, koje su zapaljene u posljednjih 10ak minuta. Još jedan plus za Torcidu je topovski udar.

Najveća prednost u ovom derbiju Torcidi ide za brojnost na jugu. Impresivno je bilo vidjeti 4000 gostujućih navijača. Na kraju treba reći kako je neshvatljivo da su na jugu pojedinci odsjedili cijelu u utakmicu, umjesto da su bodrili svoj Hajduk.

Torcida pred kraj susreta

Problemi s policijom nakon lomljenja stolica

Travnička Gerila nastala je 1989. godine, mada je i do tada FK"Borac"Travnik imao navijače koji su sebe nazivali "Veziri". Veziri su pratili FK "Borac" i kod kuće i na strani, ali to nije bilo navijanje kakvo danas gledamo na našim stadionima.

Gerilu su osnovali mlađi momci, koji su po uzoru na druge navijačke skupine, u vezirski grad uveli pjesme, transparente, šalove, bubnjeve itd. U početku Gerila je bila grupa od stotinjak momaka, a godinu kasnije, sezone 1990./1991., kada je FK "Borac" Travnik imao dobre rezultate i trebao ući u II ligu tadašnje Jugoslavije, Gerili su se pridružili i Veziri prihvativši novo ime "Gerila". Gerila je tada brojala oko 500 momaka, koji su vjerno bodrili FK "Borac".Prvo gostovanje je bilo u Zenici, a igrala se Kup utakmica FK "Čelik" - FK "Borac", rezultat je bio u našu korist, 0 - 1. Evo još nekih prijeratnih gostovanja: Zavidovići (Krivaja) Hrasnica (Famos), Mostar (Lokomotiva). Pred sam početak rata, FK "Borac" mijenja ime u NK"Travnik", ali zbog ratnih dejstava i prekida prvenstva, ne ulazi u II ligu . Tada Gerila kao i

svi navijači u BiH zbog ratnih dešavanja prave pauzu do sezone 1995./1996.

Tokom rata veliki broj naših navijača odlazi iz Travnika i više se ne vraća.Gerila se poslije rata ponovo rađa i te nove generacije Gerile su jedni od rijetkih u BiH, koji su u poslijeratnom periodu išli na gostovanja. Zenica, Tuzla, Kakanj, Bugojno, Sarajevo su samo neki od gradova u kojima je Gerila gostovala, a pošto NK "Travnik" tada nije bio standardan premijerligaš, u II ligi smo išli i po nekim selima u kojima do tada nikad nisu gostovali niti jedni navijači.Sezona 1996./97. i 1997./98. bila je jedna od lošijih sezona za NK "Travnik", dok je rukometni klub "Borac" Travnik, predvođen tadašnjim trenerom Samirom Maslićem, nizao dobre rezultate, tako se i Gerila više posvetila RK "Borac". Borac 1997. godine osvaja Kup BiH u sarajevskoj Skenderiji, gdje je RK "Borac" pobijedio RK "Željezničar" rezultatom 26:21,a mala dvorana je skoro čitava ispunjena navijačima iz Travnika. Sezona 1997./1998. za RK "Borac" bila je najuspješnija, jer su uz nesebičnu podršku Gerile postali prvaci BiH.

Zadnje kolo se igralo u tuzlanskom Mejdanu, Travničani su sa Tuzlacima odigrali neriješeno, što je bilo dovoljno za titulu, a Tuzlacima za opstanak. Treba reći da je travnička Gerila zauzela skoro čitav Mejdan i napravila izvanrednu atmosferu. Tada smo u Travnik došli kasno navečer zajedno sa rukometašima, gdje nas je dočekalo hiljade sugrađana sa kojima smo

po rezultatu. Godina 2002. za RK "Borac" je nesretna, jer nakon skraćivanja lige, te ulaska klubova iz Republike Srpske u jedinstvenu ligu, RK "Borac" ispada u niži rang takmičenja.

Nadamo se da će ove godine opet RK "Borac" ući u društvo najboljih, pošto naš klub, svakako to i zaslužuje, te da će uskoro zaigrati u novoj dvorani SRC "Pirota".Danas je brojnost

podijelili radost titule. Pošto se za izlazak u Evropu morao igrati playoff, Travničani su u finalu pobijedili RK "Bosna" iz Visokog u Skenderiji, gdje nas je došlo u velikom broju, tako da nisu svi, na žalost, mogli ući u dvoranu. Liga prvaka i utakmica sa RK "Ševerden"iz Tibilisija (Gruzija) će svakom od nas ostati u lijepom sjećanju, samo po navijanju i atmosferi, ali ne i

Gerile manja u odnosu na prijeratnu, a razlog je to što su se mnogi Travničani iz nekih razloga opredijelili da navijaju za druge timove npr. "Željezničar" ili "Sarajevo". Što se tiče odnosa sa drugim navijačima iz BiH, u najboljim odnosima smo sa zeničkim Robijašima, ali svi drugi navijači su dobrodošli na stadion Pirota, ako žele sportski bodriti svoj klub.

Tako i mi želimo, da nas prihvate drugi navijači ukoliko dođemo na njihov stadion.Gerila je tokom svoje historije imala i puno incidenata sa navijačima drugih timova, ali o tome nećemo pisati na ovoj stranici.Šalove i druge navijačke rekvizite uglavnom nabavljamo o svom

trošku.Treba spomenuti da su nas donirali i NK "Travnik" i RK "Borac" koliko su bili u mogućnosti, a tu je i Konfekcija "Borac" (zastave i transparenti) i neki privatni poduzetnici u Travniku, kojima se ovim putem zahvaljujemo.

tifonet www.tribina.info

Navijački portal www.tribina.info predstavlja jedan od rijetkih bh. navijačkih portala na globalnoj mreži. Urednici ove internet prezentacije dolaze iz nekoliko različitih bh. grupa. Za veoma kratko vrijeme ovaj portal uspio je da privuče veliki broj posjetioca. Cilj portala, kako sami urednici kažu, je ''...navijački vodič koji će prije svega blagovremeno informirati navijače o svemu u navijačkom svijetu...''.

Sadržaj portala je odličan. Svakodnevno se na njemu mogu pronaći vijesti vezane za tifo scenu kako iz Bosne i Hercegovine, tako i iz svijeta. Uz vijesti na portalu se nalazi sekcija galerija, u kojoj je moguće pronaći foto izvještaje sa tekućih utakmica Premijer lige. Naravno tu je i neizbježni forum. Osim svega pomenutog urednici pomenute internet prezentacije često objavljuju edukativne tekstove pokušavajući navijačku kulturu dignuti na jedan veći nivo...

www.tribina.co.yu

U oktobru mjesecu 2002. godine jedna mala ekipa odlučuje da napravi internet prezentaciju srpske navijačke scene koju nazivaju Tribina, adresa sitea je od prvih dana ista, www.tribina.co.yu.

Osnovna ideja te prezentacije je bila poboljšavanje komunikacije (informacija) među navijačima u Srbiji, prezentovanje grupa (posebno "manjih"), praćenje noviteta, dešavanja na samoj sceni, ali i edukacija mlađih navijača.

Liberalan stav uredništva privukao je mnogo ljudi na forum, ne samo sa prostora Srbije,već i navijači iz zemalja u okruženju, ali i iz cijelog svijeta počeli su redovno da posjećuju ovaj site.

Već nakon godinu dana rada Tribine mogli smo da primjetimo prve rezultate našeg zalaganja, mnoštvo već zaboravljenih grupa se ponovo aktiviralo, sve više su grupe polagale na svoju prezentaciju i svoj prostor na Tribini, koji smo bili spremni da ustupimo.

Prekretnicu od pojavljivanja ove prezentacije, donosi incident na vječitom derbiju u kojem policija bez potrebe otvara paljbu gumenim mecima na navijače, i tom prilikom teško povređuju jednog maloljetnog navijača, a to je bio potez kojim su bili ogorčeni svi navijači.

Uz pomoć posjetilaca Tribine, i pored pokušaja policije da zataška ovaj slučaj, incident je došao do medija, koji zajedno sa navijačima široj javnosti predstavljaju ovaj događaj. Za to vrijeme na Tribini se spontano počinje sa pričom o protestu protiv ovakve policijske represije i iz navijačke solidarnosti nastaje akcija "Stop Represiji Nad Navijačima". Uredništvo Tribine ispisuje proglas u ime navijača iz Srbije i šalje ga svim značajnijim medijima u Srbiji, u pokušaju da pažnju javnosti skrene na policijsku represiju, koja je i dan danas prisutna na našim stadionima.

Uporedo sa slanjem tog proglasa medijima, uspijevamo da motivišemo naše navijačke grupe na zajednički, organizovani protest. Kao rezultat te inicijative, po prvi put kod nas se desilo da iz navijačke solidarnosti veliki procenat navijačkih grupa iznese identičnu parolu u jednom kolu prvenstva. Širom zemlje, na stadionima se pojavljuje transparent na kojem je pisalo "Stop Represiji Nad Navijačima", a ubrzo se pojavljuju grafiti, naljepnice, plakati...

Danas Tribina predstavlja mjesto gdje se informišu svi navijači sa prostora ex Yu, ali i navijači sa svih meridijana. Prisustvo raznih navijačkih grupa forum čini kvalitetnim i interesantnim, forum na kojem se pojavljuje svaka bitna informacija iz navijačkog života ove zemlje, ali i cijelog svijeta.

Ovu priliku koristimo da uputimo pozdrave svim navijačima iz BiH, koji zajedno sa nama čine Tribinu interesantnim mjestom za okupljanje svih navijača.

predstavljamo

ozi87@armada-rijeka.hr

Priča o navijačkoj grupi iz Rijeke počinje 1987. godine kada se odabrano društvo okuplja na popularnoj terasi robne kuće „RI“ na Korzu. Rijeka je naravno imala svoje navijače i puno prije, ali ovo je prvi slučaj da se mlađi dečki okupljaju i osnivaju pravu navijačku skupinu. Ekipi od tridesetak mlađih dečki, okupljenih na spomenutoj terasi, kojima je zajednička ljubav bila Rijeka, imalo je za cilj napraviti navijačku skupinu. Ostalo je samo pitanje imena i tada je Edi Rauher predložio naziv legendarne španjolske flote – Armada. Isto je odmah prihvaćeno. Prva utakmica Armade je gostovanje u Titogradu na polufinalu kupa bivše države protiv Budućnosti.

Koreografija sa ovosezonske utakmice sa Hajdukom na Kantridi Slijedećih godina Armada postaje sve jača, bro- rana, te dolazak u Rijeku nikome nije bio izlet. jnija i organiziranija iako treba napomenuti da Neredi su se dešavali na većini derbija. U je u ekipu osnivača rijetko ulazio netko novi. pamćenju ostaju YU - Heysel na utakmici RiEkipa je doslovno skupa živjela, zajedno prop- jeka-Hajduk (1988.) kada je ispaljena raketa sa utovala sve stadione u ex Yugi. Zapažena su Zapada pogodila fotoreportera u glavu, Rijekagostovanja po svim većim gradovima, a neke Dinamo 01.11.1987., popularno nazvan po priče i anegdote će se vječno pamtiti. Odbijeni grafitu, „Dan mrtvih“, kada je bačen prvi napad višestruko brojnijih grobara u Beogradu, topovski udar i kada je spontano, tokom cijele stavljanjem boce pod vrat Pampija, nošenje utakmice, zapaljen rekordan broj baklji (skoro ključa br.13 na Banjicu radi razmontiravanja cijelu utakmicu je gorila bar jedna baklja) i razbitribine, urnebesno gostovanje u Zagrebu, dva jen reportažni kombi HTV-a. Neredi su zabilfamozna gostovanja u Ljubljani... ježeni i protiv Crvene Zvezde kada u sezoni Tada Armada nije spadala u veliku navijačku 1989./90. Armada prije kraja utakmice izlazi sa skupinu, već je bila posebna što je zbog svoje svog Zapada i kreće prema istočnoj tribini. višestruko manje brojnosti bila jako respekti-

Rezultat svega je taj da su cigani pobjegli u teren. Bilo je još mnogo takvih detalja koji ne mogu da stanu na ovo mjesto poput odlazaka u

mlađa ekipa koja će kasnije preuzeti vodstvo tribine i 1995. osnovati Klub navijača Armada Rijeka. Sa tom ekipom dolaze i neki noviteti na

Bakljada protiv Crvene Zvezde u sezoni 1989./90.

Ljubljanu na utakmice Olimpije protiv srpskih klubova, ulijetavanje na legendarnoj utakmici Dinamo-Zvezda…

Armada je grupa koja je uvijek bila nekoliko kopalja ispred rezultata kluba, čija je brojnost i vjernost najčešće iskazivana kada je klub bio u najtežim situacijama. Prva koreografija, što je jedan od zaštitnih znakova Armade, bila je na utakmici Rijeka-Olimpija (zadnja sezona jugolige 1990./1991.). Sastojala se od ogromnih, metar puta metar, crveno bijelih kartona koji su činili hrvatski grb. Armada je (što je generalno i po ovom podatku i po mnogo drugih) bila prva na ovim prostorima u nekim stvarima. Pamti se odlazak na utakmicu protiv Rada kada je ''otet'' gradski autobus, šaranje Croatia Armada po Beogradu i to sve od 32 navijača.

Početkom domovinskog rata većina prve ekipe i nekoliko mlađih odlazi na ratišta te tada vlada lagano zatišje na tribinama. No tu se rađa tada

tribinu pa su sve češće koreografije, standardne bakljade, legendarna 60. minuta (kada Armada uvijek pali baklje) i drugo...

Armada je tih godina od drugih grupa često proglašavana najboljom grupom u Hrvatskoj zbog svoje vjernosti i posebnog stila. Armadine koreografije i akcije bile su tema mnogih navijačkih razgovora. Armada je izbacila prve zastave na 2 motke koje su danas standard svih navijačkih grupa. 1997. na 10. godišnjicu Armade, organizirana je impresivna bakljada na svim tribinama oko cijelog terena. Armadinu ogradu tada su krasile velike cerade i veliki transparenti i barjaci Sezona 1998./99. je bila posebna po brojnosti jer se Rijeka borila za naslov prvaka i bila pokradena od državnog kluba Croatie. Nakon te sezone brojnost navijača na stadionu je rapidno pala, ali se stvorila jedna mlađa generacija koja je aktivna i dan danas.

Utakmica posljednjeg kola sa Osijekom u sezoni 1998./99.

U slijedećim sezonama Armada mijenja izgled ograde, sve više se pojavljuju mali transparenti na križ kojeg su u slijedećim sezonama pokupile i ostale grupe. Zapamćena je i utakmica između Rijeke i Partizana kada drugo poluvrijeme cijeli stadion pjeva jednu te istu pjesmu unatoč rezultatu 0:3. Tada je stadion Kantrida zadnji put bio pun

Parola upućena zagrebačkom klubu na utakmici sa Dinamom 2001. /02.

Bakljade Armade na Maksimiru 2001./02.

Koreografije koje su se redale slijedećih sezona izazivale su divljenje svih i dizale standard na hrvatskoj navijačkoj sceni i tada za razliku od danas nije bilo konkurencije u tom segmentu.

Koreografija protiv Selte iz Viga u Kupu Uefa 2002./03.

Koreografija protiv Dinama u Kupu 2003./04.

Koreografija protiv Dinama u Kupu 2003./04.

Ĺ etalica na utakmici protiv Hajduka 2004./05.

Koreografija na utakmici protiv Hajduka 2004./05.

Armada je vrlo aktivna i na reprezentativnim utakmicama, te je bila na svim kvalifikacijskim utakmicama i naravno na svim natjecanjima, te je po izgledu i ekipi uvijek bila vrijedna poštovanja.

Euro gostovanja Rijeke su rijetkost, ali i toga se

skupilo... Incognito se bilo u Beogradu, u Vigu 70 ljudi, na Malti 50, Lovechu 40, u Irskoj 30, Ankari 15, na Cipru 5 itd. Lako je zaključiti da je bilo malo gostovanja. Iako je udaljenost ogromna i povezanost nikakva, na kraju je uvijek tu bila riječka Armada.

Koreografija Armade na Poljudu u Kupu 2004./05.

Gostovanje na finalu Kupa na Poljudu u Kupu 2005./06.

Ovogodišnja bakljada protiv Cibalije

Koreografija Armade u finalu Kupa protiv Hajduka 2005./06.

Ovosezonsko gostovanje u Maksimiru

128 derbi

Pripremio: Dino

U subotu 24.02.2007. zadesio sam se poslom u Beogradu, pa sam dio slobodnog vremena iskoristio da pogledam 128. "vječiti derbi" Crvene Zvezde i Partizana. I stvarno imalo se šta vidjeti, kako za fudbalske sladokusce, tako i za one koji više vole propratiti događaje na tribinama. Ovo je bila jedna od upravo tih utakmica, jer interesantnih događaja i situacija nije manjkalo ni ovaj put. Jedino je košava pokvarila cijelokupni dojam derbija. Puhalo je užasno! Nikad se više u životu nisam smrzao, a da ne pada niti snijeg niti kiša!

U Beograd sam stigao jako rano, oko nekih 5.20 u jutro. Iako je bilo tako rano, na glavnoj autobuskoj stanici mogle su se opaziti manje grupice navijača beogradskih klubova iz unutrašnjosti zemlje, koji su lagano pristizali u glavni grad lako uočljivi sa fantomkama (neskopčanim) na glavama. Sjeo sam u prvi kafić, ako ga tako mogu nazvati, na autobuskoj stanici. Ulazim da se zagrijem, popijem kafu i prelistam dnevnu štampu iz koje saznajem da će utakmicu obezbjeđivati 600 pripadnika security službi. Tačan broj pripadnika MUP-a nisam uspio saznati, ali mislim da je

se nalazi stadion Crvene Zvezde i stanicu prije samog stadiona izašao. Po izlasku iz trolejbusa primjetio sam da jedan policijski helikopter konstantno kruži iznad stadiona.

Prateći ekipu od 20-ak momaka iz bočne ulice, izlazim na ulicu koja blagim usponom ide od Autokomande ka stadionu. Za one koji ne znaju, Autokomanda je kružni tok koji se nalazi otprilike na pola puta između Marakane i stadiona JNA. Kolona ljudi ide ka stadionu, uključujem se u kolonu i stižem pred sjevernu tribinu. Delije se nalaze u grupicama od po 1520 ljudi i lako raspoznajem simpatizere od onih pravih zagriženih. Koliko god sam se trudio, nisam uspio da na bilo kome vidim obilježje nekog stranog kluba. Oko stadiona nevjerovatan broj policije (specijalci, žandarmerija i policija na konjima),obezbjeđenje stvarno nevjerovatno! Pošto sam se raspitao gdje je biletarnica i kupio kartu na istoj (cijena karte 800 dinara, 20KM), nakon rigoroznog pretresa (morao sam skinuti i desnu patiku) ulazim na istočnu tribinu koja je podijeljena između simpatizera jednog i drugog kluba! Smjestio sam se pri vrhu solidno popunjene

dovoljno da spomenem da ih je bilo na svakoj većoj raskrsnici u gradu, pred samu utakmicu, a nakon tekme, ispred svake veće "staklene površine" u gradu, stajao je jedan do dva specijalca.

U medijima je bilo najavljeno da će linije gradskog saobraćaja, koje voze ka "Marakani" biti obustavljene od 15.00, što se nije desilo. Ja sam naime stigao istim do dijela grada u kojem

Korteo Grobara na putu prema Marakani istočne tribine, negdje na sredini, podjednako udaljen i od sjevera i od juga! Sjever jako dobro popunjen, tek sa strana prema istoku i zapadu, pri dnu tribine, bile su male šupljine.

Da li zbog košave, koja je puhala, ili nečega drugog, transparenti na ogradi sjeverne tribine su bili jako loše posloženi, viđao sam i puno bolji izgled ograde na sjeveru.

Pored onih, da kažem standardnih transparenata Delija, koje možete vidjeti na izvještajima,slikama i video zapisima, ovaj put su na sjeveru bili okačeni i transparenti navijača Olimpiakosa-Gate 7 i Spartaka iz Moskve sa kojima Delije imaju bratske odnose,a ovom prilikom su ih pozvali u goste. Kako sam uspio da saznam iz Atine su stigle sve vodeće podgrupe Gate 7,a broj Grka bio je najveći do sada u odnosu na ranije posjete Delijama. Rusi su

stigli u manjem broju u odnosu na Grke predvođeni svojim vodećim ekipama (Gladijatori starija ekipa, Fratria i Sindikat). Koliko-toliko "poljuljani" izgled ograde uljapšavalo je 7-8 mega zastava uz samu ogradu, koje su se konstantno viorile. Da li je jaka košava taj dan bili saveznik ili neprijatelj mahača, ne znam, ali znam sigurno da se ne bih mogao zamisliti u njihovoj ulozi!

Na suprotnoj strani, ograda bez ijednog trans-

parenta pristalica "crno-belih" je prvo što sam uočio. Na prvi pogled ostao sam malo razočaran, iskreno očekivao sam puniji jug s obzirom na to koliko se dugo Grobari nisu pojavljivali na stadionu, da su vjerovatno željni da dobru atmosferu, koju prave na košarci u Pioniru, prenesu i na stadion, s obzirom da im voljeni klub već 6 godina nije pobijedio najljućeg rivala, dok na Marakani nisu slavili punih 11 godina. Do početka utakmice ostalo je nekih 15-

Sjever pola sata prije početka utakmice 20 minuta i ja sam se nadao da će se jug nekim čudom ispuniti do posljednjeg mjesta, sa obzirom na natpise u novinama koje sam tog jutra pročitao, da se za jug traži karta više. Ipak je to bila samo još jedna "novinarska patka" u nizu! Izgled južne tribine poboljšalo je 20-ak mega zastava,skoro svih većih grupa i podgrupa sa južne tribine.

Jug pola sata prije početka utakmice

Kako se bližio početak utakmice podgrijavala se i atmosfera na samome stadionu, a počela su i prva prozivanja. "Vi ste Grobari,najjači ste najjači" zagrmilo je sa sjevera uz prethodnu izvedbu "Od topole do topole"! Jug je pak skandirao "Partizan,Partizan"! Sam početak utakmice obilježila je sjajna dimnjada (rozi dimovi) u kombinaciji sa nekoliko upaljenih baklji.

Izvrstan dekor Delija, stvarno, nema se šta dodati, osim što se dimna zavjesa nije zadržala dugo zbog već spomenute košave, koja je taj dan stvarno svima zadavala probleme. Pored sjajnog dekora na samom početku utakmice, Delije su bile dobro "pjevački" raspoložene, mada ni Grobari, iako malobrojniji, nisu nimalo zaostajali za njima, iako bez ikakvog sadržaja na samom početku utakmice!

Sredinom prvog poluvremena sjever je opet u dimu. Ovoga puta na repertoaru su narandžasti

Dimljada Delija dimovi i par baklji. Dimnjada je ipak slabijeg intenziteta za razliku od one sa početka utakmice. Za vrijeme dimnjade je podignuta i parola "Od vas nema ni jače grupe na rečima ni

Bakljada Delija

Parola navijača crveno – belih većih miševa na delima".

Neposredno nakon dimnjade, manja grupa Zvezdinih navijača na zapadnoj tribini, podiže manju šetalicu sa slikom Marka Zogovića, nedavno preminulog navijača "crveno-belih", na kojoj je ispod slike pisalo "...i na nebo to na koje ideš ti sija tvoja zvezda crvena".

Šetalica u spomen nedavno poginulog navijača CZ

38.minut i ludnica, 0-1 za Partizan, jug se i ne vidi kako treba od količine upaljenih baklji, koje su na kraju završavale na atletskoj stazi ispred južne tribine.

Nemoguće je bilo izbrojati ili približno ocijeniti (procijeniti) koliko je baklji upaljeno u narednih minut-dva, ali bilo ih je sigurno preko 150, mada sam nakon završetka utakmice čuo kako su tri vodeće grupacije (Grobari 1970., Grobari Beograd i Južni Front) unutar same grupe, Grobari Jug, raspolagali "arsenalom" od 300 baklji namijenjenih za ovu utakmicu. Nemalo za tim, pred kraj prvog poluvremena, Delije su digle šetalicu na kojoj su imena svih grupa sa kojima su Grobari u dobrim, prijateljskim odnosima uz parolu "Prijatelji, braćo, kumovi, sve vas vole vaši Grobari".

Šetalica Delija posvećena Grobarima i njihovim prijateljstvima s drugim grupama

Bakljada Grobara

Bakljada Delija Nedugo zatim na sjeveru parola "Pametna odluka što niste poneli zastave" uz koju Delije pale desetak grobarskih transparenata oduzetih tokom prethodnih godina.

Sa time se i završilo interesantno i dosta Parola Delija posvećena Grobarima uz paljesadržajno prvo poluvrijeme. Moram priznati da nje grobarskih transparenata je vodeći gol Grobarima dao dodatnog motiva i Iako im dalji razvoj situacije nije išao na ruku elana, navijanje do kraja prvog poluvemena je (golovi za Partizan padali su kao na traci) Delije bilo puno bolje od onoga koje je prethodilo su držale i dalje solidan ritam, dok se jugom vodećem golu Partizana. Opet s druge strane, orilo "Sijaj Zvezdo le"...Zaista je teško bilo zaDelije su konstantno držale jak ritam, iako im pamtiti kojim redoslijedom su se nizali sadržaji sam rezultat nije išao na ruku. i događaji na samoj utakmici, a pogotovo na sjeveru. Bilo ih je previše za nekoga ko je Brzo nakon početka drugog poluvremena došao, prije svega da pogleda utakmicu, uživa dolazi do izjednačenja. U 53.minuti na sjeveru u ambijentu, pa tek onda napravi koju fotku i ludnica, bakljada i puno glasnije navijanje, kasnije sve te utiske pokuša vjerodostojno rezultat su izjednačujućeg gola Zvezde. prenijeti na papir.

Od rezultata 1:2 za Partizan, Grobari su polako počeli preuzimati inicijativu, dok su se na

Šarpata na jugu

sjeveru smjenjivale parole. Prvo se pojavila parola na grčkom, ), koju naravno nisam razu-

pisalo je: "1986.-2007. 21 godinu naša srca kucaju jako i ponosno u Beogradu".

Grobari su tokom cijelog susreta imali samo jednu parolu i to u drugom poluvremenu "Zaključajte Zeku i Bjeku, otključajte jug".

Svakako vrijedi spomenuti i da se sa juga u više navrata,tokom cijele utakmice, pjevalo i skandiralo kontra Grobarima omraženih ljudi iz uprave kluba. Kada sam pomislio da je to to, što se tiče navijačkih sadržaja, i malo se više fokusirao na dešavanja na samome terenu, Delije su me iznenadile novom bakljadom, ovaj put pak ne "običnom". Sjajno pirotehničko izdanje začinili su bijeli strobovi (blic baklje).

Kada se dalo naslutiti da je poraz Zvezde neizbježan, na sjeveru se pojavila i posljednja

Parola Delija na grčkom jeziku

Ista parola na srpskom

Parola Grobara upućena čelnicima kluba mio, da bi koji momenat kasnije Delije na sredini tribine razvukle istu, na srpskom jeziku,

Bakljada Delija pred kraj susreta

parola "Ko vas jeb'o godinama jebat' će vas opet".

Par minuta prije kraja utakmice, napustio sam stadion kako bih se što prije dokopao centra grada, jer gradski prijevoz nije radio, a valjalo se snaći! Po dolasku na Terazije od prijatelja saznajem da se na, u tekstu već spomenutoj, Autokomandi nakon utakmice desila tuča između Grobara i Delija, kao i na Topčideru, naselju u blizini Marakane, prije utakmice.O ishodima istih ne bih puno, jer znam tek ono Zvanično saopštenje MUP –a Srbije

Bilans derbija - 13 povređenih

Jedna osoba teže je povređena, a 12 lakše u sukobima navijača Crvene Zvezde i Partizana tokom intervencije policije u centru Beograda, rečeno je agenciji Beta u beogradskoj policiji.

Teže povređena osoba nije policajac, a među lakše povređenima su osmero policajaca i četiri civila. Posle utakmice koja je odigrana u subotu na stadionu Crvene Zvezde, prive-

Poruka Grobarima za kraj

liko, koliko i većina vas koji ćete ovo čitati, a to je malo! Još jedan interesantan događaj desio se prije utakmice, a to je da je pančevačkoj ekipi Grobara, poznatijih pod imenom "Stoka", u sudaru sa Delijama potpomognutih braćom Grcima i Rusima, pala istoimena zastava, iako je zvaničan stav Grobara bio da se zastave ne nose na utakmicu!

deno je 27 osoba, a protiv pet će biti vođen krivični postupak.

Prema navodima iz SUP-a Beograd, jedna osoba je zadržana zbog napada na policajca na stadionu.

Najveći problem posle utakmice je bio na potezu od Autokomande do Slavije, gde je zbog radova na putu bilo više kamenica, koje su navijači koristili za međusobno gađanje i za gađanje policije.

Dvoranski sportovi K K Slo bo da D it a – K K Ze nic a Č el ik

Još jedno gostovanje solidno je odrađeno, uzevši u obzir udaljenost Tuzle od Zenice (2,5 sata putovanja) i satnicu utakmice (19.00 h). U Tuzlu smo krenuli oko tri sata sa manjim problemima oko prijevoza, ali sve je brzo prevaziđeno i kreće ekipa u dva kombija i dva auta. U putu standardna zajebancija uz ispijanje i motanje svakojakih opojnih sredstava, uz dosta piš-pauza i dosta grafita na putu. Stižemo na plato Mejdana oko šest i deset. Tu izlazimo i počinjemo navijati.

Skuplja se manja grupica Fukara i uzvraćaju navijanjem. Ulazimo u dvoranu pola sata prije početka tekme, stavljamo trans i malo zeze i zagrijavanja do početka tekme. Negdje 10-ak minuta do početka tekme, u dvoranu ulazi oko 200 fukara na suprotnu tribinu od naše i počinju sa navijanjem. Komotno mogu reći da je bilo

ROBIJAŠI

Fukare na tribinama

Fukare na tribinama solidno navijanje i sa jedne i sa druge strane.

Navijalo se svih 40 minuta. Domaća ekipa u prvom poluvremenu pali jednu baklju, nakon čega se jedan redar zalijeće i oduzima im tu baklju i trčeći iznosi je napolje kao da je bomba koja treba svakog momenta da eksplodira. Na samom početku drugog poluvremena mi palimo 8 vulkana i 8 dimova i ponovo se redari pokušavaju zaletjeti i sada nama oduzeti pirotehniku. Mi ih lagano odbijamo i nastavljamo navijati do samoga kraja. Iako je nas 30ak bilo nadglasano, nismo odustajali od navijanja i navijali smo čak i nakon što je tekma završila. Izlazimo napolje i lagano put Zenice.

Dino UzF

Robijaši u Mejdanu

HORDE ZLA

Stendardi

Liga prvaka: Bosna - Portland San Antonio (rukomet)

Dogovor između dvije ekipe i još par pojedinaca je da se počne aktivnije navijati na rukometnim tekmama. Utakmica Lige prvaka izazvala je veliko interesovanje publike, tako da je dvorana bila popunjena do zadnjeg mjesta. Nas 20-ak odlučujemo da navijamo na zapadnoj tribini, kako bi se odvojili od nama „nepoželjnih“ ljudi koji su navijali na istoku. Navijanje je bilo dobro prvo poluvrijeme uz podignutih nekoliko stenarda, dok smo drugo lošije navijali.

RK Bosna - RK Borac (rukomet)

Okupljamo se pred tekmu sa Borcem i krećemo sa mjesta okupljanja prema dvorani. Tada nas je bilo 15, navijali smo čitavu utakmicu bez prestanka.

Šalijada

RK Bosna - RK Željezničar

(rukomet)

Veoma dobra utakmica sa navijačkog aspekta. Okupljamo se u parku kod ex-Sarajke i krećemo lagano prema dvorani u korteu. Po dolasku na plato, primjećujemo da tzv. TM87 još nisu ušli u dvoranu, i nas 50 pokušava izazvati sukob, ali policija je već bila spremna za naš pokušaj i sprečavaju direktan obračun (Pored toga na platou je bilo par ledenih ploha, ne znam odakle ni kako, pa se neki u kretanju nisu mogli zaustaviti, a najgore je prošao prašinar, kada je svojim padom nasmijao sve prisutne).U dvorani nas je bilo oko 100. Iako malobrojniji tu tekmu od Manijaka, veoma dobro smo im se suprostavili u navijanju. Zapaljeno je nekoliko dimova i baklji nakon čega su privedena tri navijača.

Kolaž

RK Bosna - RK Bosna Visoko (rukomet)

Ponovno okupljanje, druženje i cuga kulminiralo je veoma dobrim navijanjem u dvorani, gdje nas se skupilo oko 30.

Navijalo se čitavu tekmu bez prestanka.

RK Bosna - RK Izvidjač (rukomet)

Baklje Ekipa Hordi Zla pred utakmicu

Ista ekipa na tribinama

MANIJACI

RK Bosna - RK Željezničar (rukomet)

jetanja, ali je murija stala odmah između i ništa značajno nije bilo! Na tribinama nas je bilo troduplo više nego pitara! Navija se cijelo vrijeme! U 52. minuti pale se baklje i u dvorani je opšta ludara! Utakmica se prekida na jedno 5 minuta! Jedna baklja dolijeće na teren i odlazi na pitarsku stranu! Neko od njih uzima je i baca je prema nama! Tu se zalijeće dosta raje i policijska represija počinje! Srećom, utakmica se Korteo Manijaka brzo završila i izlazimo napolje! Profurana je nova pjesma : "Aleee aleeee vi ste blijeda Da je više ovakvih srijeda bilo bi dobro pravo! kopija Delija sa sjevera alee" U korteu Kao što je bilo planirano skupljanje je bilo na krećemo nazad prema Grbavici i tu počinju letGrbavici! Skupila se zaista dobra ekipa i krenuli jeti boce prema pitarima. Ponovo ulijeće specismo u korteu uz pjesmu i navijanje! Na pola jalna i počinje da tuče ! Tukli su sve redom! puta dobivamo i pratnju policije! Na Skenderiju Kako su bili nafurani da nas lome kontao sam dolazimo, i pali se baklja i počinje ludnica! Kad da je bila srpska policija -nevjerovatno nešto! smo stajali na ulazu u dvoranu dolazi i jedan A.C.A.B. Još jedna zadaća, samo ovaj put na manji korteo pitara i tu je došlo do sitnijih zali- rukometu!

Manijaci na tribinama

Malonogometni Bajramski Turnir (nogomet)

Korteo Manijaka prije utakmice

ŠKRIPARI

Široki - Bosna

Bakljada Manijaka

(košarka)

Bakljada Manijaka

Jedna jako dobra navijačka predstava. Dobar broj ljudi je cijelu utakmicu navijao isto kao da se nalazi na nogometnoj utakmici, bez stajanja, ni na minutama odmora ni na poluvremenu. Ekipu je uhvatio zanos i Čuvari grada su pjevani cijelo poluvrijeme. Uglavnom bilo je više nego odlično na košarci,. Treba istaći da se navijalo samo za Široki, na protivnike se nije vršio ni obični pritisak, a kamoli nešto drugo.

Zadar – Široki

Škripari u putu

(košarka)

Ovu pauzu bez nogometa sve bolje koristimo, tako da smo nakon dobrog izdanja prošli vikend na Bosni napravili još jedno, rekao bih dosta bolje, ali ovaj put na gostovanju. Naime, opet smo otišli u Zadar i mislim da nitko nije zažalio.

U srijedu su bile prijave i kako smo i pretpostavili za odlazak je vladalo veliko zanimanje, ali nismo očekivali ovoliki broj. Na kraju se popunio bus i dva auta, dok su još došli naši iz Imotskog, Splita, Zagreba… U dogovoreno vrijeme na polaznom mjestu bila je dosta zanimljiva ekipa, uglavnom mlađa, što je jako pohvalno, pojačana sa par starijih, ‘’zlom lištičkim’’. Odmah se vidjelo da ne može biti loše. Čim se krenulo, počelo se standardno kao i svaki put, mada je ovaj put bilo svega u izobilju i kako je ekipa bila raspoložena, tako je svega nestajalo jako brzo. Granicu prelazimo bez problema, kupimo naše usput, a svako stajanje koristimo za pražnjenje i tankanje sa svime.

Mogu reći da odavno nismo bili bolje

U Zadru

raspoloženi. Zadnji dio busa je diktirao raspoloženje, ostali prihvatali i tako malo po malo, postajalo je sve luđe. Ali ipak smo se uspjeli iskontrolirati dolaskom u Škabrnju, gdje nam se pridružuje naša ekipa iz Zagreba. Sva ludost je nakratko utihnula, postali smo ponosni i dostojni imena kojeg nosimo. Položili smo pripremljeno cvijeće na spomeniku stradalim ljudima ovog kraja.. Dogovaramo se šta i kako dalje, i krećemo ka gradu. Dolaskom pred dvoranu fotografiranje i onda se ekipa razmilila po Zadru na sve strane. Nastavilo se u ludom ritmu, po kafićima, i kasnije u parku kraj stadiona. Neki su malo i pretjerali pa su se hladili, neki nakon hlađenja opet nastavljali i tako do utakmice. Pred početak utakmice svi se skupljamo. Oko šezdesetak Škripara je cijelu utakmicu navijalo bez pada. I kad nije išlo grmili smo, praćeni bubnjem te par zastava na 2 štapa. Vjerujem da nije bilo uopće loše. Kasnije smo od sviju dobili pohvale, pa vjerujemo da je Na tribinama uistinu i bilo tako. Kulminacija je bila u drugom poluvremenu kada se ekipa skida do pasa i u euforiji vrti dvije pjesme do kraja. Na žalost gubimo, ali ne moramo biti žalosni radi toga.

Mi smo svoje obavili kako treba, možemo biti ponosni na nas, na ovo gostovanje.

Nadam se da će ih biti još u budućnosti, nadam se da će sva ekipa, posebice mlađi, nastaviti ići i na ostala gostovanja.

Nakon gostovanja u Zadru vjerovalo se da bi moglo biti dobro i u Zagrebu. Rezultat se mogao pretpostaviti i prije nego se krenulo, ali ipak je do Zagreba doguralo 20 mlađih u mini busu i tri auta starijih. Neki su u Zagreb otišli par dana ranije. Cijelodnevno opijanje i uživanje u Zagrebu.

Pred dvoranom je bilo i nešto studenata, tako da je u dvorani formiran kop od 50-ak ljudi. Oko nas je bilo sigurno još 200-300 “naših”. Navijanje u prvom poluvremenu je bilo prolazno. U drugom, tek nešto bolje u zadnjoj četvtini kada smo gubili 30-ak razlike. Veći dio ekipe je samo nastavio opijanje, dok je jedna ekipa na povratku u ranim jutarnjim satima imala i prometnu nezgodu, ali na sreću nikome ništa nije bilo.

Cibona - Široki

(košarka)

Split - Široki

Još jedno gostovanje, točnije u Splitu protiv tamošnjeg KK Splita. Plakati za odlazak u Split na gostovanje su postavljeni tek u četvrtak.

Malo se zakasnilo, ali dobro je ispalo. Otislo je točno 20 ljudi na Gripe. Većinom sve mlada ekipa plus starija trojica koji su nam dijelili kvalitetne savjete. Krenuli smo ispred udruge, svi spremni za dobru zajebanciju, tako da ja već početak puta bio urnebesan, odmah pjesma, skakanje, lupanje, ali sve u granicama normale.

Velike količine alkohola od piva, svakakvih mješavina i svega što možete zamisliti, bilo je na mjestu dogođaja. Put je brzo protekao. Sve se nekako na brzinu događalo. Ulazak u Split bio je moćan skroz. Pjevalo se kao da smo na utakmici. Vozač nas ostavlja na Gripama i onda svatko svojim putem. Dio ekipe odlazi u obližnji bar, i jedna za drugom, pive padaju kao u filmovima. Ubrzo tu dolaze i ostali ljudi. Vrijeme je za utakmicu. Idemo na dogovoreno mjesto da se nađemo sa ostatkom ekipe. Svi se sastajemo u parku pored dvorane i krećemo u korteu prema ulazu. Baš moćno! Svi ostali prolaznici gledaju u nas, kao tko su ovi

(košarka)

Na putu do Splita sad…Upadamo u dvoranu i vežemo zastavu (crni Škripari standardni). Dali smo do znanja da smo tu. O navijanju neću puno pisati. Navijanje je bilo odlično. Bilo je malih nesuglasica na početku, ali poslije smo se uštimali i sve je bilo OK, sve za pet. Na kraju i rezultat nam ide u prilog. Zadnje dvije minute pojačavamo tempo do maksimuma. Igrači nas dolaze pozdraviti, treneri, izgledaju sretni kao i mi.

Povratak još luđi nego polazak sa Širokog. Za to se moramo zahvaliti klokanima, koji su izgovorili više gluposti za dva sata nego čitav autobus u svim svojim gostovanjima. Dolazak u Široki oko 23.00! Dio ekipe ide na spavanje, a onaj luđi dio nastavlja feštu u disku do zore.

Sve u svemu zanimljivo je bilo skroz i treba ponoviti što prije.

Na tribinama Pecare

U ovoj smo utakmici imali jako dobro izdanje. Sve je bilo kako je i trebalo biti. Dosta raznih ekipa koje su bile raspoložene da naprave jedan pravi show. Pjevalo se cijelu utakmicu. Dignuti su i stendardi. Bio je i malo veći sukob sa redarima i policijom (jednog našeg člana su probali izvesti, ali im to nije pošlo za rukom). Prvo su redari pokušali sami riješiti stvar, ali su naišli na jako žestok otpor pa su kao jedan put ranije pobjegli iza policije. Ništa posebno ali opet se pokazala složnost cijele ekipe.

Široki – Crvena Zvezda

(košarka)

Greškom redakcije u prošlim broju, ove fotografije Red Army sa utakmice Velež - Borac i Velež - Zrinjski nisu bile objavljene. U ovom broju ih objavljujemo i izvinjavamo se za propust.

Velež - Široki

Velež – Široki: Red Army Iako je bio radni dan, odlučilo se opet otići u Vrapčiće, bus nismo mogli dobiti i napravili smo plan otići autima. 7 auta i 37 ljudi je krenulo, ali na žalost došli smo samo do kraja naše županije. Tu nam blokadu pravi masa policije i pod izlikom da nismo najavljeni i da nismo u autobusu prvo nas drže dok utakmica nije počela i onda vraćaju prema Širokom. Na žalost volje smo imali, a završilo je kako je završilo.

ŠKRIPARI

Ljubić - Čelik

Bilo je ovo dosta zanimljivo gostovanje.

Na put prema ''nepoznatom'' Prnjavoru kombijima i automobilima uputilo se tridesetak Robijaša. Put je odlično prošao do Doboja, ali nakon te dionice bilo je dosta problema da se pronađe pomenuti gradić (nepoznavanje cesta, radovi na cesti, popravke raznih tunela, korišenje pogrešnih autokarata, deminiranje i slično) pa se jedna ekipa totalno izgubila i prešla nekih 100 km više nego što je trebala. Ipak, na kraju smo se svi našli pred ulazom u grad i u koloni došli do stadiona. Stadion je veoma teško opisati. Mora se vidjeti da bi se mogao potpuno vizuelno doživjeti. Sam teren nije dug više od 70 metara i to dovoljno govori o svemu. Smještamo se na jedinu tribinu (koja ima 4 reda) i stavljamo zastave. Odmah nakon

ROBIJAŠI

toga do nas se smješta nekoliko prašinara, koji na ta četiri reda tribine prave manji kordončić, odvojivši nas od ostalih gledalaca. Iza njih smješta se nekoliko ''okićenih jelki'' koji nas cijelo vrijeme provociraju, ali mi na početku ne obraćamo pažnju na njih. U prvom poluvremenu navijalo se dosta solidno, na momente i odlično. U pauzi, uslijed stalnog provociranja sa suprotne strane, dolazi do odgovora na provokacije, čiji je krajnji epilog višeminutno naguravanje sa policijom. U drugom poluvremenu navija se solidno sve do kraja. Nakon utakmice policija oslobađa prostor od gledalaca i mi nakon kraćeg čekanja napuštamo stadion i krećemo za Zenicu. U povratku ponovo dolazi do gubljenja po raznim šumskim i planinskim putevima, ali na kraju svi stižemo u ''grad smoga''...

Široki - Velež

Široki – Velež: Koreografija Škripara

I za ovu utakmicu smo se spremali, kao što se obično slažemo za slične. Imali smo par sastanaka na kojima su dogovoreni detalji, napravljena je i manja koreografija. Ali uglavnom su se ekipe bazirale na dolazak gostiju, znali smo da neće propustiti doći, znali smo da ih neće biti puno i na sve smo bili spremni, osim na onakvu organizaciju policije. Ugrijavanje je počelo večer prije, neki su tako dočekali i jutro i samo nastavili, po mojim procjenama na ulici nikad do sada nismo imali takvu ekipu. Vještim manevrima policija nam je ipak uspjela skloniti goste na sigurno. Na žalost, dok je većina ekipe još bila oko stadiona, dio ekipe sa tribine je prvih petnaestak minuta iskoristio da pokaže negativnu stranu Škripara i sve ono što smo mi

ŠKRIPARI

Široki – Velež: Škripari

radili do sada u tih petnaest minuta, pokušao upropastiti, ali dolaskom ostalih stanje se popravlja i u prvom poluvremenu do kraja nismo bili loši. Dobro navijanje, koreografija sa stendardima 1996 + ŠKRIPARI + 2006 te stendardi raznih veličina i sporadične baklje. U drugom poluvremenu treba izdvojiti bakljadu od 10-ak baklji i 4 velike dimne par minuta nakon nje. Ostalo kao i prije utakmice. Većina ekipe odlazi sa stadiona, nadmudrivanje sa policijom, ali na žalost neuspješno za nas. Tek jedna raketa i ništa više. Rekao bih slabo s obzirom na pripreme i na samu ekipu. Dosta privedenih sa naše strane, uglavnom neopravdano, ali i oni su igrali na sigurno. Gosti su došli sa 30-ak ljudi i po meni su najkopaktnija ekipa što je gostovala na Pecari. Zastave nisu imali, ali su dobro navijali. Otišli sa stadiona u 75. minuti.

Široki – Velež: Bakljada

Široki – Velež: Dimovi

Široki – Velež: RA pred polazak

Široki – Velež: Pred stadionom u Širokom

Široki – Velež: Na tribinama Pecare

Široki – Velež: RA

BH Navijacka PREMIJER LIGA

Nastavak prvenstva donio je nekoliko zanimljivih navijačkih derbija. U derbiju kola sastali su se Sila Nebeska i Horde Zla. U Širokom je bilo dosta bure, jer su se prvi put na Pecari pojavile Fukare. Robijaši i Ultrasi rutinski su odradili gostovanja u Lukavici, odnosno Bijeljini. Red Army i Manijaci bili su standardno dobri na „malim’’ domaćim utakmicama. Ultrasi nisu dostavli nikakav izvještaj sa tekme u Bijeljini, pa ih zato nećemo ni objaviti, dok su RA i HZ odlučili (zbog internih dešavanja u svojim grupama) da se objavljuju samo slike bez izvještaja. Naravno, redakcija će ovo poštovati...

Jedinstvo - Sarajevo

Jedinstvo – Sarajevo: ''Parola domaćih''

Nakon duge pomenuti da Horde Zla nisu ništa pokazale pauze u prve- osim velike brojnosti, gdje odavno u Bihaću nije nstvu kon- bilo više gostujućih navijača. Na početku utakačno je sve krenulo. Za Silu Nebesku nije bilo mice imali smo koreografiju koja se sastojala iz pauze, pa smo se potrudili da utakmicu protiv tri dijela: silueta grada Bihaća, velike šetalice i Sarajeva dočekamo spremno i da pripremimo parole Bihać Guardian. U prvom poluvremenu lijep dekor na tribinama. Iako je termin utakmice dižemo parolu „ MENTALITA ULTRA ILI bio dosta nezgodan (13.00 h) to nije smetalo HANDŽAR DIVIZIJA!? “. Na početku drugog vjernim navijačima Jedinstva, Sili Nebeskoj da poluvremena dižemo i drugu parolu „ ŠTA se okupi u centru grada i polako zagrijava za ''MAI'' U SARAJEVU? „. Svaki komentar utakmicu. Oko 11.00 h u parku kod ''petokrake'' parola je suvišan. bilo je preko 500 ljudi. PjeJedinstvo – Sarajevo: ''Koreografija Sile Nebeske'' valo se, gradom je odjekivala pjesma o Jedinstvu, Bihaću, što je dalo naslutiti da će odlično biti i na tribinama. Oko 12.00 h smo bili na tribinama. Pola sata kasnije dolaze navijači Sarajeva, Horde Zla u velikom broju, oko 140. Tada nastaje ludnica i još žešće i bolje navijanje sa naše strane. Odmah se mora

Sila Nebeska

U 65. minuti palimo oko 20-ak baklji. Što se tiče navijanja u prvom poluvremenu Sila Nebeska je vrlo dobro navijala, na trenutke odlično. Horde Zla nismo niti jednom čuli.

Ne mogu, a da još jednom ne spomenem iznenađujuće loše navijanje Hordi Zla. Za respektabilnu brojku ljudi to je jako, jako slabo. U drugom poluvremenu navijanje sa naše strane pada, dok su se Horde probudile nakon izjednačujućeg gola. Za kraj treba spomenuti da je ova utakmica proglašena utakmicom visokog rizika i da je na njoj prisustvovao veliki broj policije i da je sve prošlo korektno, bez incidenata.

Horde zla

Jedinstvo – Sarajevo: ''Pozdravna parola gostima''

Jedinstvo – Sarajevo: ''Horde u Bihaću''

Jedinstvo – Sarajevo: ''Horde u Bihaću''

Široki Brijeg - Sloboda

Nakon ove duge pauze napokon je došla nedjelja sa utakmicom, napokon i kiša nije padala, rekao bih sve idealno za jedno lijepo provedeno navijačko poslijepodne.

Vjerovali smo da će biti dobro, ali na kraju se pokazalo i više nego dobro. Ekipa se već od ranih jutarnjih sati okupljala oko Kluba Navijača, kratila vrijeme po parkovima, uživala u suncu i

Škripari

pivi. Najavljeni su i gosti. Mlađi su ih pokušali napasti, ali je policija bila spremna te im je plan propao, ostalima i nisu bili previše zanimljivi. Na stadion se ulazi pred sami početak i staje se iza samog gola. Broj ljudi bio je i više nego odličan za, reklo bi se, ovakvu utakmicu. Navijanje u prvom poluvremenu bilo je više nego dobro, u drugom nešto slabije, ali bitno je da se pjevalo 90 minuta.

Digla se parola iz 2 dijela: DOŠLI SMO ZBOG VAS I OPET ĆEMO ZNAJTE i ZA VAS KRV I SUZE ZATO POBJEDU NAM DAJTE. Napravljena je i lijepa šetalica, te je upaljeno 5 čudnih dimnih od 4 minute, koje je vjetar uspješno raznio. Uglavnom bio je to više nego dobar početak sezone. Došlo je i oko 50 gostujućih navijača sa par novih zastava na ogradi, upalili su par baklji i bacili ih u teren. Digli su i parolu. Plus ide za baklje i za parolu. Iskreno do nas je ponekad dopiralo njihovo mumljanje. U 70 i nekoj minuti 5 ih je redara doslovce pregazilo i izbacilo sa stadiona. Veliki plus što su se pojavili, ali moraju dosta raditi na nekim stvarima.

Početak sezone treba odraditi na najbolji mogući način. Već dvadesetak dana spremali smo se na ovo veoma važno gostovanje. Baklje, parola, novi transevi, sve je bilo spremno. Krenulo se u Široki. Okupljanje je počelo u 7 sati, laganini... Skupilo se više od 80 ljudi. Krećemo sa jednim busom i 4 - 5 putničkih kola. Put je protekao OK sa redovnom pjesmom i zafrkancijama u busu. Putnička auta su išla brže, pa su imala vremena i za roštilj i kupanje u Neretvi. Deset kilometara prije Širokog dočekala nas je policija. Svi smo se skupili i kada smo vidjeli u kakvo smo selo došli, ostali smo sjebani... Od ulaska u stadion počinje pjesma i navijanje. U petoj minuti naša parola Škriparima „ KOLIKO VAS IMA? 2, 4,

Fukare

Željezničar - Posušje

Navijanje, haj'mo reći može dobiti prolaznu ocjenu. Početak tekme ekstra navijamo, dižemo šetalicu koja uz manje probleme ipak izgleda dobro. Palimo nekoliko bakljii i onda krajem

Široki Brijeg - Sloboda: ''Parola domaćih''

Široki Brijeg - Sloboda: ''Koreo Škripara''

6...ANTE ŠTO I TI NE DIŽE RUKU! „. U sedmoj minuti naša bakljada i prekid tekme zbog baklji u terenu. Škripari digli parolu i šetalicu, zapalili par dimnih sasvim solidno i to je za svaku pohvalu. Uz par verbalnih provokacija Škripara i bacanja predmeta prema nama, većih konflikata sa njima nije bilo osim što im se kop raspao početkom drugog poluvremena.

U 75. minuti zaštitari traže da napustimo stadion što mi odbijamo nakon čega počinje lambada suzavaca i palica, tokom koje srećom niko nije nešto teže povrijeđen. Po izlasku iz stadiona ulazimo u kola i bus i vode nas nekim okolnim putem, koji je bogu iza nogu i lagano kući. Negdje u tim brdima saznajemo da je Sloboda uzela bod. Slavlje i pjesma do Tuzle...

Manijaci

prvog, navijanje pada.

Početkom drugog poluvremena skoro da se i ne navija, ali onda zadnjih pola sata pravi delirijum. Ograda je po meni bila standardno dobra, brojnost OK. Sve u svemu, dobro odrađena tekma sa navijačke strane.

Željezničar – Posušje

Željezničar – Posušje

Slavija – Čelik

vanju nije izgle-dala ljepše i kompaktnije. Počinje navijanje koje je tokom cijele utakmice bilo solidno da bi samo nekoliko puta grmilo ono ''pravo''. Razlog tome je uvođenje novih pjesama na tribinu koje su mnogima bile nepoznate, ali ih je raja, malo po malo, počela prihvatati.

Robijaši

Nakon najduže prvenstvene pauze u Evropi konačno je na red došla dugo očekivana nedjelja i gostovanje u Lukavici. Danima prije susreta tražio se prijevoz, ali zbog ‘’velike ljubavi’’ Robijaša i prevozničkih kompanija isti nije pronađen. Na kraju je dogovoreno da se u Lukavicu ide u organizovanoj koloni koju je pred sami polazak sačinjavalo 7-8 kombija i nekoliko privatnih automobila. Put do Istočnog Sarajeva protekao je veoma mirno uz standardnu navijačku pjesmu i stalno stajanje.

Iako se u sarajevskim predgrađima očekivao bliski susret sa nekom od sarajevskih grupa, ovaj put sve je proteklo mirno iako su svi bili spremni da odgovore na eventualni napad.

Pred samu utakmicu na platou ispred stadiona skupilo se oko 150 Robijaša. Zbog gužve na ulazu cijela grupa na stadion ulazi 5 minuta nakon početka tekme. Stavljaju se samo mali transovi. Ograda nikad na gosto-

Slavija – Čelik: ''Parola Zeničana''

Tokom utakmice podignuta je parola posvećena navijačima Slavije na kojoj je pisalo „ JEL' SE TO JATO RASPALO? „. Njihov odgovor bio je veoma smiješan i nije ga potrebno uopšte komentarisati. Do kraja utakmice sporadično su upaljene 2-3 baklje i to je bilo sve što je navijački zanimljivo u ovom susretu. Nakon utakmice ostali smo još neko vrijeme na stadionu i zatim krenuli za Zenicu...

Velež – Orašje

Navijačice KK “Bosna”- Bossice