Tragovi kod eksplozija-seminarski

UNIVERZITET U SARAJEVU FAKULTET ZA KRIMINALISTIKU, KRIMINOLOGIJU I SIGURNOSNE STUDIJE SARAJEVO

Maja Trišić Adela Krivanek Nenad Vujičić

TRAGOVI EKSPLOZIJA (seminarski rad)

Sarajevo, 2010.

UNIVERZITET U SARAJEVU FAKULTET ZA KRIMINALISTIKU, KRIMINOLOGIJU I SIGURNOSNE STUDIJE SARAJEVO

Maja Trišić Adela Krivanek Nenad Vujičić

TRAGOVI EKSPLOZIJA (seminarski rad)

Predmet: Kriminalistika 5 - Forenzika Mentor: Doc.dr. Nebojša Bojanić Studenti: Maja Trišić, Adela Krivanek, Nenad Vujičić

Sarajevo, maj, 2010.

1. UVOD ZNAČAJ I DJELOVANJE EKSPLOZIVA Eksplozivi su kemijski spojevi ili smjese koje pod djelovanjem vanjskog impulsa (mehanički, toplinski ili njihova kombinacija) u obliku topline, udara, trenja i sl. mogu izazvati ekstremno brzu kemijsku reakciju (eksploziju), praćenu oslobađanjem velike količine topline i nastajanjem zagrijanih plinovitih produkata pod tlakom mnogo većim od tlaka okoline.

Zbog te razlike u tlaku plinovi se brzo šire, pri čemu se dio energije pretvara u rad, što rezultira rušenjem i razaranjem. Učinci mogu biti jako veliki zbog trenutačnosti reakcije. Kod gotovo svih eksploziva, eksplozija je zapravo vrlo brza ili trenutačna oksidacija, a samo manji broj eksploziva (bakreni acetilid, azidi) raspada se izravno na sastavne dijelove. Neke vrste eksploziva, kao acetilidi, ne razvijaju plinove nego tlak prilikom eksplozije nastaje od finih, čvrstih čestica ugljika. Eksplozivnost kemijskih spojeva uzrokuju nestabilne atomske skupine u njihovim molekulama, kao što su O-O u peroksidima i ozonidima, O-Cl u kloratima i perkloratima, NO2 u dušikovim spojevima i nitratima, N N u azidima i diazo-spojevima, N C u fulminatima, C C u acetilenima i acetilidima.

Kod eksploziva se događa kemijska eksplozija gdje se kemijsko razlaganje eksploziva događa ili: • • •

Gorenjem (za razlaganje služi kisik iz eksploziva) ili deflagracijom (mala brzina razlaganjaeksploziva od sloja do sloja prenošenjem topline) ili detonacijom (razlaganje eksploziva odsloja do sloja vrlo brzim udarnim valom).

Gotovo sve eksplozive obilježava brzina detonacije (brzina širenja detonacijskog vala kroz eksploziv, odnosno brzina širenja eksplozije kroz eksploziv; u m/sec), a zatim brizantnost (razorna snaga koja se utvrđuje kao tlak detonacije), snaga (radna sposobnost eksploziva), prijenos detonacije (razmak prijenosa detonacije s patrone na patronu; u cm), kao i energija eksploziva, obujam plinova, specifični tlak, temperatura eksplozije, gustoća eksploziva, bilanca kisika, osjetljivost (na udar, trenje, iniciranje, toplinsko djelovanje itd.) te otpornost na vodu, na mraz i sl.

Detonacijski raspad ili deflagracijsko izgaranje eksploziva rezultira oslobađanjem plinovitih produkata visoke temperature i tlaka. Utrošeni rad koji je nastao eksplozijom određene količine eksploziva ovisi o obujmu plinova koji su rezultat reakcije deflagracije ili detonacije, temperaturi i toplini na kojoj se razvijaju plinovi. Prikazat ćemo to jednadžbom W = p ∆ V = f (T) W je rad, p je tlak, ∆V je povećanje obujma pri reakciji (za tekuće i krute detonacijske eksplozive praktički jednako obujmu razvijenih plinova), T je apsolutna temperatura. Temperatura T je to viša (a prema tome i rad W to veći), što je veća toplina razvijanja pri reakciji određene količine eksploziva i što je manja masa (i toplinski kapacitet) produkata te reakcije. Na toj se spoznaji temelji ocjenjivanje radne sposobnosti eksploziva.

Toplina eksplozije je toplina koja se razvija kada jedinica mase eksploziva potpuno reagira prema jednadžbi izgaranja ili raspada, uz pretpostavku da se eksploziv prije reakcije i produkti poslije reakcije nalaze pod standardnim uvjetima. Izražava se u kilodžulima po kilogramu (kJ/kg). Kao mjera ukupne energije koja postaje raspoloživa za eksploziju, najvažnija je fizikalno-kemijska značajka u svih eksploziva. Osim topline eksplozije, ostale važnije značajke eksploziva su: brzina eksplozije, gustoća i snaga eksploziva, osjetljivost na udar, količina kisika i dr.

Mehanizam izgaranja progresivnih i brizantnih eksploziva je različit. U progresivnim eksplozivima sporo rasprostiranje zbiva se mehanizmom deflagracije, a gotovo trenutno rasprostiranje brizantnih eksploziva mehanizmom detonacije.

Deflagracija je ubrzano izgaranje plamenom (pali eksplozivnu smjesu ispred sebe - podzvučno). Kada se eksploziv na jednom mjestu zapali inicijacijom, stvara se plamena fronta koja napreduje tako da se

susjedni slojevi zagrijavaju plamenom i u njih difundiraju aktivne molekule koje daju poticaj reakciji.

Brzina rasprostiranja reakcije (napredovanje plamene fronte) jednaka je po redu veličine brzini prijenosa topline vođenjem i prijenosa mase difuzijom, te kao i one ovisi o vanjskim čimbenicima (tlak, temperatura i dr).

Mehanizam izgaranja progresivnih i brizantnih eksploziva je različit. U progresivnim eksplozivima sporo rasprostiranje zbiva se mehanizmom deflagracije, a gotovo trenutno rasprostiranje brizantnih eksploziva mehanizmom detonacije.

Deflagracija je ubrzano izgaranje plamenom (pali eksplozivnu smjesu ispred sebe - podzvučno). Kada se eksploziv na jednom mjestu zapali inicijacijom, stvara se plamena fronta koja napreduje tako da se susjedni slojevi zagrijavaju plamenom i u njih difundiraju aktivne molekule koje daju poticaj reakciji.

Brzina rasprostiranja reakcije (napredovanje plamene fronte) jednaka je po redu veličine brzini prijenosa topline vođenjem i prijenosa mase difuzijom, te kao i one, ovisi o vanjskim čimbenicima (tlak, temperatura i dr.).

Detonacija nastaje tako da s mjesta inicijacije prolazi udarni val tlaka kroz masu eksplozivne tvari. Čelo tog vala tvori valni brijeg koji putujući nadzvučnom brzinom poput jakog udara djeluje na sloj ispred vala i time u njemu povisuje temperaturu na više tisuća stupnjeva. U svezi s tim nastaje kemijska reakcija detonacijskog raspada sloja eksploziva, čijim se produktima i razvijenom reakcijskom toplinom tlak povisuje na ekstremne vrijednosti (reda veličine 105 bara), te time omogućuje dalje širenje brijega udarnog vala.

Za razliku od deflagracije u kojoj se plinoviti produkti izgaranja kreću u smjeru protivnom smjeru napredovanja plamene fronte, kod detonacije se plinoviti produkti reakcije kreću u istom smjeru kao i detonacijski val, pa tako mogu biti njihovi nositelji.

Razlika između rasprostiranja reakcije kroz eksplozivnu tvar deflagracijom i detonacijom može se usporediti s razlikom između širenja mirisa i širenja zvuka kroz mirni zrak. U oba slučaja širenje koje predstavlja difuziju ili ovisi o njoj neusporedivo je sporije od širenja koje predstavlja val tlaka ili ovisi o njemu. Brzina širenja plamene fronte deflagracije reda je veličine 10-4 …. 101 m/s, a širina zone reakcije se mjeri u milimetrima. Brzina širenja detonacije koja jako ovisi o temperaturi i tlaku reda je veličine 103m/s, a širina zone reakcije po pravilu ne prelazi 10-4 mm.

Brzina detonacijskog vala (detonacijska brzina) za danu eksplozivnu tvar ne ovisi o vanjskim čimbenicima, ali ovisi o gustoći punjenja, jakosti inicijalnog paljenja eksplozivne tvari i kritičnom promjeru eksplozivnog punjenja. Ako je promjer punjenja veći od te vrijednosti, brzina detonacije ne ovisi o njemu (idealna detonacijska brzina). Razlika između deflagracije i detonacije nije uvjetovana kemizmom reakcije ili njezinim mehanizmom. Ista reakcija eksplozije može se zbivati bilo kao deflagracija bilo kao detonacija, a pod pogodnim uvjetima deflagracija može prijeći naglo u detonaciju, ali i obrnuto (pod nepovoljnim uvjetima).

Toplinski učinci reakcija eksplozije (topline eksplozije) znatno su manji nego, na primjer, topline izgaranja industrijskih goriva (trotil 3980 kJ/kg – antracit 33600 kJ/kg), ali se reakcijom eksplozije energija razvija u tako kratkom vremenskom razmaku (detonacija unutar 10-7 …10-5s) da je postignuta snaga to veća što je veća brzina reakcije. Razmak vremena unutar kojeg se dogodi detonacija nije identičan s razmakom vremena unutar kojeg eksplozija izazvana detonacijom uzrokuje razoran rad. Brzina detonacije ne može poslužiti kao osnova za izračun učinka eksplozije kao cjeline, ali intenzitet deformacije i drobljenja postignutih eksplozijom u neposrednoj blizini eksploziva (brizantno djelovanje eksploziva) uglavnom ovisi o koncentraciji energije na čelu detonacijskog vala.

2. OSIGURANJE LICA MJESTA EKSPLOZIJE Osiguranje mjesta događaja je uvijek hitno i prijeko potrebno, kako zbog opasnosti od traseološkog informacijskog deficita tako i zbog kritičkog gnoseološkog vremena kada je riječ o presonalnim izvorima obavijesti (krivulja zaboravljanja). „Razlozi nužnosti hitnog osiguranja lica mjesta zajedno s

tragovima i predmetima djela leže u njihovoj informativnoj vrijednosti i odraz su primjene kriminalističkog načela hitnosti. Samim tim osiguranje lica mjesta zajedno s tragovima i predmetima djela ulazi u kompleks radnji koje su usko povezane s provođenjem istražnih radnji, primarno uviđajem. Uspjeh uviđaja i drugih istražnih radnji zavisit će u prvom redu od toga da lice mjesta bude zatečeno u što manje izmjenjenom stanju.“ (Modly) Tokom izvršenja različitih krivičnih djela danas se koriste različiti eksplozivi , od kojih su neki proizvedeni u tzv. „kućnoj radinosti“. Posljedice upotrebe eksploziva, bez obzira na pobude, u pravilu rezultiraju velikim materijalnim štetama i ljudskim žrtvama. S obzirom na mjesto gdje je izazvana eksplozija, njen uzrok, upotrebljeno sredstvo i sl. Nastaju i različite posljedice eksplozije sa specifičnim tragovima, a zbog velike razorne moći eksploziva, mjesto događaja koje je potrebno osigurati može da bude vrlo veliko, objekti uništeni ili jako oštećeni, predmeti i stvari razbacani ili izgorjeli, ljudska tijela izgorjela, raskomadana ili teško povrijeđena, tako da efikasno osiguranje takvog mjesta imperativno traži veći broj uniformisanih policajaca. Na mjestu događaja nalaze se i brojni tragovi i predmeti koji otkrivaju tok djela, dokazuju sam čin postojanja djela i koji su od značaja za razjašanjavanje slučaja, otkrivanje i pronalazak izvršioca i dokazivanja njegove krivice.

Ovisno o situaciji koja bude na licu mjesta, nekada će biti potrebno provesti i tzv. Dubinsko osiguranje s blokadom saobraćajnica, naročito ako prijeti opasnost od novih eksplozija – sekundarnih. Zbog toga, „treba poduzeti adekvatne mjere sigurnosti, a u slučaju požara hitno pozvati vatrogasnu ekipu radi preduzimanja adekvatnih mjera“, ili druge stručnjake, ovisno od vrste događaja.

Odgovornost i dužnost prvog ovlaštenog službenog lica koji stigne na lice mjesta eksplozije je da poduzme potrebne korake u smislu zaštite i obezbjeđenja područja do najveće moguće mjere, i on je taj koji prvi dostavlja informacije na osnovu kojih operativni dežurni odlučuje da li će uviđajni tim izaći na lice mjesta. U slučajevima eksplozija to je uvijek neophodno. Obezbjeđenje lica mjesta eksplozije je operativno – taktičko – tehnička mjera i radnja. Cilj je zaštita tragova i predmeta krivičnog djela, cijele situacije na mjestu krivičnog događaja, zaticanje svjedoka i njihovo zadržavanje, u skladu sa odredbama ZKP BiH, odnosno zadržavanje osumnjičenika ako je poznat i prisutan, te poduzimanje hitnih mjera prve intervencije i sl.

Situacije na mjestu događaja postavljaju svoje zahtjeve i prioritete koje su u suprotnosti s apsolutnim traseološkim razlozima, npr. pružanje pomoći žrtvama ili otklanjanjem opasnosti i sl. Riječ je o neodgodivim razlozima zbog kojih traseološki postulati nisu u funkciji, tj. moraju odstupiti. Tako se, zbog razloga humanosti ili opasnosti, dopuštaju izmjene činjeničnog stanja na mjestu budućeg uviđaja. Isto tako, traseološki razlozi nerijetko traže da ovlaštena službena lica uđu u tzv. unutrašnji krug mjesta događaja prije dolaska uviđajne ekipe radi provizorne zaštite tragova, pružanja pomoći žrtvama i sl. Od policajaca koji obezbjeđuju lice mjesta traži se određena razina stručnosti iz područja traseologije i kriminalističke psihologije. Mjesto krivičnog događaja treba ne samo čuvati nego i sačuvati. Saglasno jednoj od temeljnih kriminalističkih postavki da je krivično djelo ogledalo, odraz izvršioca, mjesto krivičnog događaja javlja se kao polazna i završna tačka kriminalističkih istraživanja.

Lice mjesta mora biti vidno obilježeno, tzv. psihološka barijera ( „stop policija“, konopci, barikade, automobili policajaca i sl.), te sa strateškim razmještanjem policajaca će biti prevencija od ulaska neovlaštenih lica i životinja na lice mjesta. Naravno, što prije treba poduzeti izražene napore da se ukloni sav neovlašteni personal s lica mjesta i započne sa prikupljanjem obavjesti svih vrsta, kao i

hitna identifikacija lica, razdvajanje potencijalnih svjedoka i presumptivnih okrivljenika i stavljanje pod siguran i učinkovit nadzor. Kad ostali policajci stignu na lice mjesta, područje se mora izolirati.

Svi koji nemaju specifičan i validan razlog da budu na licu mjesta, treba da budu tretirani kao takvi.

Nijedan drugi aspekt istrage nije izražen u tolikoj mjeri mogućnosti greške kao što je očuvanje i zaštita lica mjesta. Mjesto zločina su posebno podložna pažnji viših rukovodnih nivoa i medija, kao i emocionalno pogođenih susjeda i radoznalaca. Svako lice koje uđe na mjesto zločina je potencijalno u prilici da uništi fizičke dokaze, čak i ako to čini nenamjerno. Posebni slučajevi osiguranjalica mjesta događaja su oni kada na mjestu događaja ima mrtvih lica s obzirom na to da je skoro uvijek riječ o trilemi: ubistvo, samoubistvo ili nesretan slučaj, stoga se traži brz izlazak na mjesto događaja po primljenoj obavijesti. Prisustvo uniformisanog policajca je neophodno da bi se naznačila zaštita lica mjesta u prvoj fazi istrage. Kada su sva povrijeđena i umrla lica zbrinuta i sve hitne situacije urađene ( gašenje vatre, oslobađanje talaca, idt.), policajac koji je osigurao lice mjesta treba razmotriti svoje akcije i korigovati ih da bi sačuvao dodatne dokaze koji su predviđeni tokom tih prvih kritičkih momenata.

Po mišljenju Vernon J. Geberth, postoji pet osnovnih faktora koji se mogu okarakterisati kao kontaminatori lica mjesta. Ovi faktori sami za sebe ili u kombinaciji sa drugim događajima stvaraju probleme i nepopravljivu štetu na licu mjesta. Ti faktori su: 1. Vrijeme, 2. Rođaci i prijatelji žrtve 3. Osumnjičeni ili saučesnici, 4. Radoznali posmatrači, sakupljači suvenira, kradljivci, 5. Pripadnici ostalih agencija, visoki zvaničnici i dr.

Ova lica utiču na dokaze svojim kretanjem na licu mjesta, radoznalošću, namjernim ili nenamjernim ostavljanjem predmeta na licu mjesta. Primarni cilj u ovoj fazi istrage je sačuvati lice mjesta tačno onakvo kakvo je bilo kada se događaj desio. Najteži zadatak prvog ovlaštenog službenog lica je da sačuva lice mjesta od dodatnih ovlaštenih službenih lica i ljudi koji rade u hitnim službama, a koji će se pojaviti na licu mjesta.

Sve izmjene na mjestu događaja prije dolaska uviđajne ekipe i zatečena lica treba registrirati. Ništa se ne smije dirati, pomicati i sl. sve do dinamičke faze uviđaja. Izuzev, ukoliko postoji opasnost od uništenja pojedinih tragova, najčešće usljed atmosferskih uslova ( kiša, snijeg, hladnoća, toplota, vjetar i dr.) potrebno je preduzeti mjere na njihovoj blagovremenoj zaštiti po metodama kriminalističke tehnike. U nekim slučajevima moguće je odmah pribjeći dinamičkoj fazi uviđaja, ako postoji opasnost od odlaganja, tako da se trenutno vidljivi tragovi poslije ne bi mogli fiksirati. Prilikom dolaska na lice mjesta treba sačiniti plan postupanja, pa makar on bio i ad hoc, kao i zabilježiti osnovne podatke koji u narednim fazama itrage mogu biti od neprocjenjive važnosti. Po dolasku na lice mjesta treba poduzeti aktivnosti koje će pomoći u očuvanju lica mjesta i naknadno u pisanju izvještaja. Neke od aktivnosti bi mogle da budu: zabilježiti datum i vrijeme, zabilježiti tačnu lokaciju, zabilježiti koja su lica zatečena na licu mjesta, zabilježiti vremenske prilike, zabilježiti sve vanjske i unutrašnje jačine svjetla, zabilježiti tačke sa kojih se moglo posmatrati lice mjesta, možda postoje

očevici, zabilježiti sve brojeve registarskih tablica i opis svih vozila u zoni lica mjesta i onih koja pokušavaju da napuste lice mjesta, vozilo parkirati na način da se zaštiti lice mjesta, ali ne parkirati na način da ometa saobraćaj (ako je to moguće), niti da se ometa neka druga agencija), po noći, ako je moguće, parkirati vozilo kako bi farovi vozila pomogli pri osvjetljenju lica mjesta, provjeriti kompletno šire okruženje kako bi se našli eventualni osumnjičeni, žrtve ili mogući svjedoci, u vrijeme dolaska na lice mjesta sve treba smatrati dokazom dok se ne eliminiše odgovarajućim istražnim tehnikama. Sve treba biti sačuvano i zabilježeno do dolaska uviđajne ekipe, kako bi joj se predočile potrebne informacije u skladu s njihovim instrukcijama. Takođe, treba obavezno zabilježiti bilo kakvu izjavu ili objašnjenje očevidaca, žrtava ili mogućih osumnjičenih, bilo kao audio zapise ili kao zabilješke u rukopisu, po potrebi odmah zatražiti dodatno osoblje i sl.

3. PRIKUPLJANJE PODATAKA SUBJEKTIVNE PRIRODE NA LICU MJESTA EKSPLOZIJE Posebno treba obratiti pažnju na sljedeće grupacije očevidaca: •

Lica koja su bila očevici događaja,

•

Lica koja su prva došla na lice mjesta događaja,

•

Lica koja mogu pružiti podatke o napadnutom objektu, izgledu lica mjesta prije izvršenja djela i okolnostima koje su neposredno prethodile krivičnom djelu,

•

Lica koja mogu pružiti podatke o izvršiocu i drugim relevantnim činjenicama

Nakon što se pronađu ovakva lica, s njima treba obaviti informativne razgovore, koji se vode pojedinačno, tako da ostali ne čuju šta je ko izjavio. U toku razgovora treba nastojati da se dobije što više informacija o krivičnopravno relevantnim činjenicama i indicijama o tome kada se i kako događaj odigrao, ko je ili ko bi mogao biti izvršilac, da li je neko vidio izvršioca, kako on izgleda(lični opis), da li neko poznaje izvršioca, u kom pravcu je otišao, ko su sve očevici događaja, ko sve može pružiti korisne informacije o događaju, učiniocu i sl. Od svakog lica treba uzeti lične podatke i tačnu adresu.

U ovakvim i sličnim situacijama poželjno je da policajci već imaju pripremljene obrasce, kako bi svi podaci bili jednoobraznog sadržaja.

4. OTKLANJANJE NOVIH OPASNOSTI Najvažnija takva radnja je saznanje da li postoji opasnost od nove eksplozije i preduzimanje mjera u vezi s tim. Ne mogu se dati i sugerisati činjenice koje ukazuju na mogućnost dalje eksplozije, već to mora stručnjak procjenjivati na osnovu vlastitog iskustva u svakom pojedinačnom slučaju. U našim uslovima tu ocjenu daju stručnjaci koje nazivamo KDZ-e tehničarima, ali je poželjno uključiti i stručnjake drugih profila koji bi bili od koristi u slučaju davanja mišljenja o mogućim novim eksplozijama. Moguće je da prva eksplozija posluži samo kao mamac za ljude ili ovlaštena službena lica da bi druga eksplozivna naprava izazvala veće žrtve. Prva radnja koja se preduzima u ovakvim ili sličnim slučajevima je obezbjeđenje da se svi ljudi drže na sigurnoj distanci. Stručnjak mora učiniti veoma brzu procjenu i na bazi njegovog mišljenja će odlučiti koja je to sigurna distanca. Druga bitna radnja koju treba da razmotri je da li postoji neka mogućnost da suzbije strah od druge eksplozije i ako je tako, da saglasno djeluje. U tome se može on rukovoditi samo činjenicama koje je utvrdio.

Neke se situacije mogu predvidjeti. On može kritički istražiti potencijalne izvore iniciranja. Ako je eksplozija prouzrokovala vatru, tada vrijeme postaje kritični elemenat. Ponekad je moguće, poslije prvog opserviranja i ispitivanja smisliti pogodan postupak za brzo uklanjanje izvora opasnosti. Treba se sjetiti da sprječavanje druge eksplozije nije nikad skuplje od života i, ako postoji sumnja u izvodivost sprječavanja, najbolje je skloniti se i pustiti da dođe do eksplozije.

5. BRIGA O VLASTITOJ SIGURNOSTI Prvi prioritet treba biti život bez obzira koji dokazi se mogu uništiti, zaštita života je prioritet broj jedan, provjeriti stanje u kome se nalaze svjedoci i žrtve, znakove života i kakvu vrstu pomoći treba pružiti, pozvati službu hitne pomoći i pružiti prvu pomoć, ako je potrebno, objasniti medicinskom osoblju kojim putem da se kreću, tako da ne dođe do nepotrebnih oštećenja tragova na licu mjesta i da što prije stignu do žrtve, provjeriti do kojih se medicinskih ustanova žrtva može najlakše transportovati, zatražiti od medicinskog osoblja da zabilježe izjave žrtava ukoliko ih daju u toku transporta, nastojati da policija sačeka žrtvu u bolnici, ukoliko neko ne prati žrtvu na putu s lica mjesta događaja, da li su opasne materije problem ili to mogu postati (hemijske ili biološke prijetnje)?

6. EKSPLOZIVNE PRIJETNJE Ukoliko se radi o eksplozivnom sredstvu, neophodan je dodatni oprez zbog moguće sekundarne eksplozije čiji je cilj da zadrži osoblje agencija uključenih u akciju spašavanja ili istragu: a) Upozoriti sve prisutne na licu mjesta, uključujući žrtve, svjedoke i dr., na moguće opasnosti b) Požar ili mogućnost požara c) Električni vodovi d) Opasne materije, objekti ili oprema s kojom pripadnici timova mogu doći u dodir: sirove hemikalije, droge, šprice, tjlelesne izlučevine, odjeća, seksualne igračke, razne zamke i sl. e) Blokirati lice mjesta i obezbjediti ulaz za drugo neophodno osoblje ili opremu f)

Čuvanje dokaza

g) Sposobnost ljudstva da kontroliše masu i/ili probleme u saobraćaju ili druge slične dužnosti h) Situacija sa taocima i)

Zabarikadiran osumnjičeni ili više njih i sl.

7. MJERE ZAŠTITE I LIČNA ZAŠTITNA OPREMA Nikada ne pristupati mjestu događaja bez odgovarajuće lične zaštitne opreme: a) Mjesto krivičnog djela, kao izvor kontaminacije: ljudska krv i tjelesne izlučevine (osušene ili u tečnom stanju), ljudsko tijelo ili druge vrste ostataka,

b) Koristiti univerzalne mjere predostrožnosti: rukovati ljudskom krvlju i tjelesnim izlučevinama kao da su potencijalno zarazni, c) Zabranjeno je jesti, piti, pušiti, šminkati se na mjestu krivičnog djela, d) Paziti na opasnost biološke, hemijske i mehaničke prirode, e) Paziti na oštre objekte, kao što su hipodermičke igle, noževi, brijači, slomljeno staklo, ekseri, metalni predmeti ili drugi predmeti, f)

Nikada golim rukama ne dirati slomljeno staklo. Treba koristiti četku i lopaticu, mašice ili pincetu,

g) Kada se vrši istraga skučenog ili uskog prostora, treba koristiti ogledala, baterijske lampe i četkice za boje, prije nego što se predmeti dodirnu rukama, h) Nikad se ne smiju prekrivati kakavim drugim predmetima hipodermičke igle, kao što su gumice za olovku i sl., i)

Stavljati sve šprice, igle i druge oštre predmete u nepobrojnu posudu, uz upozorenje da je unutra biološki opasan materijal, tj. moguće „bakterijske ozljede“.

Lična sigurnost je uvijek na prvom mjestu u ograničenju od povreda i bolesti kojima se izlažu kako ovlaštena službena lica tako i pripadnici drugih službi. Ovo uključuje i rad kriminalističkotehničkih i drugih neophodnih forenzičkih laboratorija.

Na mjestu događaja kriminalista, kriminalistički tehničar, stručno lice, vještak ili drugi sudionici u postupku, mogu biti izloženi različitim opasnostima. Opasnost podrazumjeva postojanje rizičnih situacija kojima se izlažu pripadnici raznih agencija uključenih u rad na licu mjesta događaja, kao i u svim narednim fazama postupka.

8. PROSTORNO ODREĐENJE LICA MJESTA EKSPLOZIJE „Opseg mjesta događaja koji treba osigurati ovisi od karaktera događaja, lokacije mjesta događaja, vrste krivičnog djela, načina izvršenja, vrste tragova i predmeta i sl. Mjesto krivičnog djela treba osigurati što prije. U slučaju dvojbe u pogledu prostora koji treba osigurati, treba osigurati veći prostor.“ (Modly D., Korajlić N.) Način osiguranja diktiran je objektivnim okolnostima svakog konkretnog slučaja, lokacijom mjesta događaja, vrstom i prirodom tragova i predmeta, atmosferskim i ostalim uslovima i drugim modalitetima događaja.

Mjesto događaja može obuhvatati više od jednog mjesta, mada obično istraga eksplozije počinje na mjestu gdje je došlo do eksplozije, tj. gdje je djelo izvršeno ili gdje su nastupile posljedice, odnosno gdje je pokušano. U obzir se uzimaju faze izvršenja krivičnog djela: faza prije djela (ante delictum), faza izvršenja djela ( tempore delicti) i faza poslije djela (post delictum). Mjesto na kome se dogodilo krivično djelo smatra se primarnim mjestom događaja, a sve ostale lokacije smatraju se sekundarnim mjestom događaja, koje može uključivati: 1) Mjesto gdje su vršene pripreme (sklapanje eksplozivne naprave, proizvodnja pojedinih komponenti i sl.),

2) Mjesto gdje se desio napad, 3) Mjesto gdje je otkriven bilo kakav fizički dokaz vezan za krivično djelo (npr. eksploziv, alat), 4) Vozilo koje je korišteno za prevoz izvršilaca do mjesta izvršenja i bjekstva sa lica mjesta.

Vrlo je važno da policajac koji dođe na lice mjesta bude svjestan mogućnosti postojanja višestrukog lica mjesta. Tehnički govoreći, lice mjesta počinje tamo gdje je osumnjičeni pretvorio namjeru u djelo, nastavlja se kroz pravac bijega i uključuje svaku lokaciju gdje fizički dokazi ili tragovi mogu biti locirani.

Kako bi se mogle objasniti okolnosti mjesta događaja, trebalo bi ga prethodno identificirati, tj. odrediti: •

Njegovu preciznu lokaciju,

•

Granice rasprostranjenosti,

•

Objekte koji ga čine,

•

Stanje koje vlada na mjestu događaja, i

•

Okvirne odrednice pristupa daljnjoj obradi.

Mjesto događaja predstavlja ostvarenu psihologiju izvršioca i žrtve krivičnog djela, jer se ljudska psiha izražava u djelatnosti. Saglasno kriminalističkoj postavci da je djelo ogledalo izvršioca, mjesto krivičnog događaja je u mnogim slučajevima polazna i završna tačka svih kriminalističkih istraživanja.

Nakon identifikacije mjesta događaja, potrebno ga je prostorno odrediti, a kao jedna od mogućnosti je: •

Obezbjediti najveće područje što je moguće

•

Napraviti brzu i objektivnu procjenu lica mjesta na osnovu:

•

o

Oštećenih objekata

o

Prisustva bilo kakvog fizičkog dokaza

o

Izjave očevidaca

o

Prisustvo prirodnih granica (zgrada, kuća, betonska podzida, drvo i sl.)

Imati na umu mogućnost postojanja višestrukog lica mjesta.

Cilj je uspostaviti link između različitih strana mjesta zločina, žrtve, fizičkog dokaza i osumnjičenog.

Sve ove komponente moraju biti povezane sa uspješnim rješenjem slučaja. „Svaki kontakt između predmeta ili lica ostavlja svoj trag, makro ili mikro. Fizički je nemoguće da izvršilac izvrši krivično djelo, a da ne ostavi mikrotragove i istodobno s mjesta izvršenja ne ponese mikro tragove( sa sredstva izvršenja, žrtve, objekta napada i sl.). Ovaj lanac prijenosa mikrotragova uvijek je prisutan. Ti tragovi kao stvarni dokazi, odnosno budući predmeti vještačenja koje izvršilac ne znajući odnosi sa sobom ili ih ostavlja na mjestu događaja povezuju ga sa izvršenim djelom-Sulzer Fray“. Tako

iskustvom i upućenošću, te sistemskom analizom predmetnog mjesta događaja može se utvrditi koja vrsta materijalnih tragova ondje postoji, gdje otkriti tragove na određenom tipu mjesta događaja unutar klasifikacije, kako prepoznati, prikupiti, pohraniti i obraditi te tragove, te naposljetku kako rekonstruisati mjesto događaja.

Za određivanje prostora koji se treba osigurati u slučaju kada je došlo do eksplozije mnogi izvori ističu vrlo jednostavno pravilo da se udaljenost najudaljenijeg komada-krhotine od centra eksplozije produži za 50% i ta dužina uzme za radijus područja koje treba fizički osigurati, znači zabraniti pristup neovlaštenim licima. Naročito je značajno kako definisati određenu zonu za lica koja mogu imati pristup do mjesta, a nisu članovi tima za obavljanje istrage. Poželjno je da ta zona bude na oko 3 metra unutar vanjskog parametra. (Ljudi koji će raditi u zoni vanjskog parametra su: policajci viših činova, vatrogasci i predstavnici drugih službi za spasavanje, medicinsko osoblje, vojska, druga lica iz organa bezbjednosti, političari, druge važne ličnosti, predstavnici medija i sl.) Osim ovog parametra treba uspostaviti i sekundarni parametar. Obično je to teško uraditi ako se radi o gusto naseljenom mjestu gdje se ljudi brzo okupljaju.

Potrebno je što hitnije uspostaviti unutrašnji parametar oko centra eksplozije i ograničiti tu zonu pomoću barikada, policijske trake ili drugih tipova barijera.

Centar eksplozije i neposredno područje oko njega (oko 7 metara, zavisno od količine i vrste korištenog eksploziva) će sadržavati najznačajnije materijalne tragove.

Pošto akcija spašavanja povrijeđenih i poginulih može trajati danima, uz sami centar eksplozije kretat će se uposleni iz raznih agencija-službi. Bilo bi dobro da za ovakve situacije timovi koji rade na ovakvim događajima urade posebne kartice u bojama, gdje bi svaka boja označavala do koje granice pojedina agencija smije da ulazi kako bi službenici koji rade na obezbjeđenju mogli propuštati iste, a sve iz razloga smanjenja kretanja po licu mjesta i zaštite tajnosti podataka.

U nekim slučajevima može taj prostor reducirati na operativnu veličinu, npr. zbog omogućavanja odvijanja saobraćaja ako se eksplozija desila u kući i sl. prostor treba biti potpuno zaštićen od ulaska neovlaštenih lica, uključujući i službena lica koja nisu neposredno angažirana u ekipi za obradu mjesta događaja, jer se lako na đonovima cipela mogu iznijeti dragocjeni sitni fragmenti i tragovi. Ovom aktivnošću treba da rukovodi stručnjak koji procjenjuje kakva i kolika mu je pomoć potrebna i određuje ekipu za taj posao. Ta ekipa, takođe, uspostavlja kontrolu komuniciranja i osiguranja lica mjesta od kontaminacije prilikom posjete policijskih, pravosudnih ili političkih i drugih rukovodilaca.

Iskustva ukazuju da više tragova unište ovlaštena službena lica nego posmatrači. Takođe se mora voditi računa da se trag ne zakopa u zemlju, a po napuštanju lica mjesta trebaju se pregledati đonovi cipela.

Zavisno od toga gdje se lice mjesta nalazi, tj. u zatvorenom ili otvorenom prostoru, biće različit koncept pristupa obezbjeđenju lica mjesta. Ako je na otvorenom, njegovo određivanje će biti izvršeno na osnovu vrste lokacije, pješačkih staza, saobraćaja, mjesta ulaska i izlaska, vremenskih uslova i mnogih drugih faktora koji su specifični za tu lokaciju, dok se u zatvorenom prostoru obezbjeđenje vrši relativno lako. Ukoliko se radi o zatvorenom prostoru, najbolji način za obezbjeđenje lica mjesta je zatvaranje i zaključavanje prostorije, odnosno zatvorenog prostora i postavljanje obezbjeđenja, koje ne bi trebalo nikome dozvoliti pristup u prostorije.

9. PREGLED ŠIREG PROSTORA LICA MJESTA EKSPLOZIJE Na toj zoni kretanja ovlaštena službena lica treba da pregledaju kontejnere za smeće, grmlje i dr.

Rastinje, vozila, ruševine, garaže, napuštene objekte i druga mjesta koja su pogodna za skrivanje predmeta. U pregledu šireg prostora za pregled lica mjesta ulazi i traženje i pregledanje objekata koji se nalaze na pravcu kretanja izvršioca.

Prilikom pronalaska predmeta koji bi se mogli dovesti u vezu, iste ne bi trebalo pomjerati bez valjanog razloga, te ih samo označiti i isti će biti obrađeni u statičkoj i dinamičkoj fazi uviđaja.

Materijalni tragovi moraju biti u originalnom stanju, odnosno u kakvom su pronađeni, te se u takvom stanju odnijeti i u laboratorij u cilju njihove kvalitetne naučne obrade.

10. ZAŠTITA TRAGOVA KOJI MOGU BITI UNIŠTENI Jedna od veoma bitnih obaveza ovlaštenih službenih lica je da trag od momenta pronalaženja treba osigurati tako da se do momenta korištenja traga u dokazne svrhe osigura njegov identitet i cjelovitost. Iz tog razloga tragove treba zaštititi po svaku cijenu, te voditi naročitu brigu da se u slučaju pojave loših vremenskih prilika ili drugih nepovoljnih uvjeta na terenu, zaštite prisutni tragovi kako ne bi došlo do njihove kontaminacije ili uništenja.

Ako za vrijeme pregleda mjesta događaja pada kiša ili snijeg, odnosno ako bi rosa mogla uništiti dio tragova zaostalog, neeksplodiranog eksplozivnog materijala, tada je potrebno odmah izuzeti takav materijal, ali samo u slučaju kada postoji mogućnost uništenja tragova djelovanjem vremenskih nepovoljnih uvjeta, te je iz tih i sličnih razloga potrebno označiti mjesto na kojem su ti materijali pronađeni, registrirati ih pismeno, te fiksitati fotografijom i/ili TV snimkom, kao i kroki-skicom.

Da bi se tragovi i predmeti krivičnog djela adekvatno provizorno osigurali, potrebno je poznavati vrste tragova, njihove pojavne oblike (morfologija) i mehanizme nastanka. Potrebno je planski postupati prilikom osiguranja mjesta događaja i koristiti raspoloživa priručna zaštitna sredstva.

Tragove treba osigurati i onda kada veza između njih ili njih i krivičnog djela nije očita ili je dvojbena.

11. FAZE UVIĐAJA I NJEGOVE SPECIFIČNOSTI KOD EKSPLOZIJA Vršenje uviđaja kod eksplozija ima svoje specifičnosti kao i sva druga krivična djela, s tom razlikom što je kod eksplozija u haotičnom stanju, zbog efekata koje proizvodi eksplozija, a većina tragova je destruirana. Intezitet fizikalnog razaranja ovisi o tome, je li do eksplozije došlo na otovrenom prostoru ili u zatvorenim prostorijama. U zatvorenom prostoru razaranja su veća, ali je lakše obezbjeđenje lica mjesta. Kada se započne sa vršenjem uviđaja, osnovni zadatak u toku vršenja uviđaja je otkrivanje središta eksplozije i kretanje eksplozivnog vala, kao i traseološka obrada lica mjesta.

Ukoliko se radi o eksplozivnoj napravi traže se njeni dijelovi koji nam u mnogome mogu pomoći prilikom određivanja profila konstruktora eksplozivne naprave (ako se radi o imrovizovanim eksplozivnim napravama). Od izuzetnog je značaja da se registriraju sve termičke i mehaničke promjene u prostoru, uz tačan opis istih i njihovo određenje u prostoru radi unošenja u skicu lica mjesta.

Uzoroci za vještačenje uzimaju se s više mjesta u količini oko 1 kg i pakiraju se u posude koje se mogu hermetički zatvoriti. Najbolje je kretati se u koncentričnim krugovima, odnosno njihovim isječcima, odnosno prilagoditi metodu koja je u datim okolnostima najprikladnija.

Pažnju treba obratiti na termička oštećenja i mehaničke deformacije (cijepanje materijala,, primarne i sekundrane ogrebotine, devijacije materijala i sl.).

12. PRETRAGA LICA MJESTA EKSPLOZIJE Blagovremeno preduzet, sistematičan i detaljan pregled mjesta događaja i pažljiva procjena situacije preduslov su kvalitetne kriminalističke obrade, kako konkretne lokacije tako i događaja u cjelini. Na taj način će se upotpuniti već formalan utisak o prirodi događaja i izbjeći stvaranje pogrešnih procjena, donošenje pogrešnih odluka i preduzimanje neprimjerenih i nepreduzimanje neophodnih radnji.

Početnim pretraživanjem mjesta događaja počinje prepoznavanje i otkriće dokaza, pa stoga pretraga mjesta događaja može biti definisana kao organizovani i legalni pregled mjesta zločina preduzet u cilju lociranja pojedinih predmeta i tragova zločina koji se istražuje. U tom cilju službeno lice koje rukovodi obradom mjesta krivičnog događaja, na bazi pribavljenih informacija, uz asistenciju ostalih službenih lica vrši: prostornu i vremensku orjentaciju mjesta događaja, pažljivo obilazi lice mjesta, preciznije određuje širinu kruga lica mjesta, prepoznaje specijalno problematične zone, bira odgovarajuću tehniku narativnog opisa, pravi preliminarne fotografije, razvija opću teoriju zločina, određuje osoblje i opremu za posebne zadatke, identifikuje i štiti materijalne dokaze, pravi opširne bilješke radi dokumentovanja okolnosti i uslova mjesta događaja i njegove okoline, zadataka i kretanja osoblja.

Cilj obilaženja mjesta događaja je otkrivanje lokacije potencijalnih dokaza i opredjeljenje načina na koji će se vršiti pretraživanje lica mjesta. Ako je to moguće, prvi pregled, to jest preliminarno pretraživanje se vrši bez fizičkog ulaska u uži dio lica mjesta. U suprotnom, obilzaka će početi što je moguće bliže tački ulaza, s tim da će službeno lice najprije sagledati situaciju i pregledati tlo po kom će gaziti. Ako uoči bilo koji dokaz, pored njega, treba da postavi markere kao uozorenje ostalima da ne nagaze na predmet, odnosno trag koji može biti dokaz. Službenici koji vrše pretragu moraju imati znanje o ostacima eksplozije. Moraju biti u stanju prepoznati značajan dokaz kada ga vide. Bolje je prikupiti i sačuvati dokaze za koje će se kasnije pokazati da nemaju nikakvu važnosti, nego ih zanemariti kao nepoznat dio za koji će se kasnije ispostaviti da je važan, ali da je suviše kasno da bi se pribavio.

Sveobuhvatni plan istrage treba sadržavati informacije o podjeli mjesta eksplozije u određena područja, podjelu članova tima u određena područja pretrage, tehnikama i šablonima pretrage, povratnu informaciju vođi tima o pronalasku dokaznog materijala i njihovom bilježenju, fotografisanju i lociranju na dijagramima/skicama. Potrebno je posvetiti pažnju tome da svaka sekcija mjesta eksplozije bude pokrivena i da nijedna ne bude ispuštena.

13. SISTEMATSKO PRETRAŽIVANJE LICA MJESTA DOGAĐAJA RADI PRONALAŽENJA DOKAZA Jedina solucija je spora i metodična pretraga svakog traga i razdvajanje poznatog od nepoznatog, te utvrđivanje šta je pripadalo samoj napravi a šta ne. Mnoge tragove u početku neće biti moguće odrediti kojoj grupi pripadaju: žice, dijelovi izolir traka i sl. tragovi mogu poticati od sata, uređaja koji

su se nalazili u prostoriji ili druge opreme, ili su mogli biti sastavni dijelovi eksplozivne naprave.

Papirne kese ili kartonske kutije su često prisutne u okolini, te ne treba isključiti mogućnosti da je upravo jedna od ovih kesa ili kutija korištena za transport eksplozivne naprave. Često je neophodna pomoć i proizvođača određene opreme kako bi se identificirali određeni predmeti. Materijalni dokaz može biti sve, od masivnih objekata do mikroskopskih tragova, a lokacije na kojima se konkretni dokaz može pronaći uslovljene su, ne samo prirodom konkretnog materijalnog dokaza i vrstom događaja koji se istražuje, već i brojnim drugim okolnostima koje se vezuju za situaciju mjesta njegovog odigravanja.

Sistematsko pretraživanje podrazumjeva kretanje u krugu mjetsa događaja usklađeno sa činjenicom, odnosno procjenom, postojanja materjalnih dokaza i poštovanje nekog od modela pretrage. U postupku otkrivanja dokaza pažnju treba obratiti na lako pristupačan prostor na kome se traži i kriminalistički obrađuje ono što je vidljivo, a potom se pristupa traganju za onim što je prikriveno. Pri tome, treba se koncentrisati na dokaze prolazne prirode, a zatim na one koji su po prirodi trajniji. Svo vrijeme na umu se mora imati i mogućnost da su neki dokazi pomjereni. Praktične postupke pronalaženja i fiksiranja materijalnih dokaza treba da vrši jedan službenik, i to, kako radi obezbjeđenja dosljednosti i jednoobraznosti u postupanju pri pretraživanju, otkrivanju i fiksiranju dokaza, tako i radi pravilne procjene obavljenog i preostalog posla. Odstupanje od ovog općeg pravila neophodno je u slučajevima velike prostorne rasprostranjenosti i složenosti mjesta događaja. U takvim slučajevima učesnike u vršenju uviđaja treba podijeliti u timove.

14. TRAGOVI EKSPOZIVNE MATERIJE Tragove eksplozivne materije, ekplozivne naprave, upaljača, tempirane naprave i ostale tragove namjernog izazivanja eksplozije na mjestu događaja vrlo je teško pronaći i prikupiti, jer su obično pomješani sa zemljom, žbukom i česticama drugih materijala, ili su deformirani, hemijski promjenjeni, te ih je teško uočiti i identificirati. Da se takvi tragovi pronađu potrebno je dobro poznavati vrste eksplozivnih naprava, njihove dijelove dodatnu opremu, svojstva eksploziva, kao i sve moguće kombinacije sastojaka, jer na mjestu događaja, i to u okolini centra eksplozije vrlo se rijetko mogu pronaći ostaci eksplozive materije vidljivim golim okom, pa se mogu otkriti samo u laboratoriju.

Zbog toga je potrebno da se naslage iz centra eksplozije i iz bliže okoline prosiju kroz sita različitih veličina. Prosijavanje naslaga je veoma važan dio procesa rekonstrukcije mjesta i uzroka eksplozije.

Tragove materijala za koje se smatra da potječu od eksplozivne materije treba mehanički skinuti s podloge na kojoj se nalaze. Tako skinuti materijal se pohranjuje u čiste staklene epruvete ili druge posude manjih dimenzija, koje treba nepropusno zatvoriti plutanim ili plastičnim čepom, odnosno zatvaračem. Radi sigurnosti prijevoza neophodno je uzimati manje količine materijala, te prije slanja na vještačenje ispitati senzitivnost materijala uzorka na mehaničke podražaje.

Ostali oblici tragova su tzv. primarni dijelovi koji mogu biti različitih veličina i od raznih materijala.

Prije opserviranja i slanja na vještačenje takav materijal treba razvrstati prema mjestu nalaza i vrsti.

Prilikom pregleda mjesta eksplozije treba obavezno misliti o tome da se depozit neaktiviranog eksplozivnog sredstva može nalaziti na slijedećem materijalu: u središtu eksplozije na materijalu s rubova oštećenja (vanjski rub kratera i sl.), na materijalu iz unutrašnjosti kratera, na ostacima materijala izbočenog iz središta eksplozije, na površinama okolnih predmeta i objekata i primarnim fragmentima. Veće količine tragova eksplozivne materije bit će na dijelu materijala koji je nekad bio

rubna površina prema eksplozivnoj napravi. Ako je riječ o uotrebi manje količine eksploziva, takve tragove ima smisla tražiti u krugu dva metra oko središta eksplozije. Izvan tog kruga, koncentracije neaktiviranog sksploziva su u pravilu ispod detekcijskog praga pri upotrebi punjenja od 500 grama TNT. 15. TRAGOVI OŠTEĆENJA NASTALIH EKSPLOZIJOM Eksploziv može biti kondenzovani(tj. čvrsti ili tečni) i disperzni(tj. gas ili suspenzije prašine). U jednom slučaju eksplozije može imati oblik detonacije, ili u drugom obliku deflagracija (brzo sagorevanje uz prasak p.m.).

Tako, šireći se od središta eksplozije, udarni talas zajedno sa primarnim fragmentima uzrokuje velika i mnogobrojna oštećenja objekta, predmeta u objektu i ozljeđivanje lica. Ta oštećenja su vidljiva kao: 1) Lomovi, napuknuća i fragmentacija zidova, stropova predmeta, konstrukcijskih metalnih ili drvenih dijelova objekata, plastične deformacije predmeta (istezanja, savijanja, izvijanja i slično) Na osnovu ovakvih oštećenja moguće je prosuditi smjer širenja udarnog vala, snagu eksplozije, te utvrditi mjesto ili mjesta postavljanja eksploziva. Izuzetno su značajni i podaci o lomovima stakla u bližoj i daljoj okolini mjesta eksplozije. Na osnovu ovih podataka može se procijeniti količina upotrebljenog eksplozivnog materijala. Ovo je naročito značajno kada se zna da najveći broj eksplozija koji se ispituje se dešavaju u urbanim sredinama i takva mjesta imaju prozore. Unutar zone oštećenja čak i male eksplozije može biti na stotine staklenih prozora, a kod veće može ih biti na hiljade. Takođe, kao jedan od pouzdanih načina utvrđivanja pritiska je i plastična deformacija, koja se procjenjuje pribavljanjem sličnog objekta kao uzorka i zatim određuje pritisak koji se mora primjeniti na uzorak da prouzrokuje deformaciju sličnu onoj koja je zapažena na originalnom objektu. Aktuelnu tehniku upotrebljenu za stvaranje pritiska na uzorku će varirati u skladu sa tipom eksplozije i veličinom određenog iskrivljenog objekta koji se ispituje.

2) Oštećenja tla u centru eksplozije i njegovoj okolini Eksploziju bombe obično prati jaka detonacija i rušenje. Nakon eksplozije veoma često slijedi požar, a među ruševinama ostaju mrtvi i ranjeni, tako da je rad na utvrđivanju centra i uzroka eksplozije dosta otežan. Vitalni korak u istraživanju neke eksplozije je odrediti centar aksplozije, pa se tome mora posvetiti velika pažnja. U mnogim slučajevima to će biti sasvim jasno već pri ovlašnom pregledu. Zbog toga, u slučajevima obijanja kasa, većinom je jasno da je eksplozija bila na bravi, u ubistvima pomoću pisma-bombe, jasno je da je eksplozija bila u pismima, u nesrećama u tvornicama je obično jasno da je eksplozija bila u određenoj tački mašinerije. Postoje mnogu slučajevi kada to nije tako, gdje postoje znatna oštećenja u prostoriji, naročito u zgradama gdje centar eksplozije može biti kompletno prikriven, no kod difuznih (disperzionih) eksplozija, rijetko je centar eksplozije prikriven.

Po dolasku na lice mjesta letimičnim pregledom potrebno je pretpostaviti lokacije mogućeg centra eksplozije radi organiziranja pretraživanja prostora, naročito ako se radi o otvorenom prostoru.

Centar eksplozije se može utvrditi na osnovu pronalaženja mjesta najvećih mehaničkih oštećenja, koji će nam pomoći da utvrdimo radi li se o koncentriranoj (eksplozija bombe je koncentrirana eksplozija) ili difuznoj-disperznoj ( eksplozije zapaljivih plinova ili para zapaljivih sa zrakom, i eksplozije prašine) eksploziji. Na susjednim objektima, po oštećenjima, pomacima predmeta, oštećenjima nastalim na susjednim objektima, letom fragmenata izbačenih iz centra eksplozije, utvrđuje se pravac djelovanja

sile. Radi preglednosti potrebno je sačiniti dijagram pravca oštećenja, na kojem su označene lokacije oštećenja koja se mogu pripisati eksploziji i koja upućuju na pravac kretanja udarnog talasa ili fragmenata. Što je veći broj takvih zapažanja koji se mogu staviti na dijagram to je veća vjerodostojnost odakle su potekli. Treba nastojati pronaći minimum deste takvih tragova, a ako je moguće više tim bolje. Nije moguće dati opsežnu listu karakteristika na osnovu kojih bi se mogao izvući zaključak o pravcu udarnog talasa, pošto svaki prisutni objekat može, pod nekim okolnostima, dati takvu informaciju. Moguće je navesti neke stvari koje se obično nalaze na licu mjesta eksplozije koje su pokazali vrijednost u vezi s tim. Ako se tim pregledom utvrdi da su sile udarnog vala djelovale iz pravca na kojem su utvrđene intenzivne mehaničke destrukcije, te, ako je pravac leta fragmenata u većem broju slučajeva s tog istog mjesta, tada se sa sigurnošću može utvrditi centar eksplozije i primjena eksplozivnog sredstva.

Kada je u pitanju centar eksplozije poseban značaj ima krater, koji nastaje kada se eksplozija desi blizu površine, bilo iznad ili ispod nje, i tom prilikom nastaju udubljenja koja se opisuju kao krater.

Veličina kratera ovisi od tri faktora: 1) lokacije punjenja u odnosu na tlo-ako je punjenje suviše duboko ispod površine tla, težina zemlje će spriječiti djelovanje na površinu, tako da što bude punjenje bliže površini, to će krater biti plići i širi. Ako je punjenje iznad površine, krater će biti plići i uži u odnosu na onaj koji napravi punjenje postavljeno na površini, a iznad kritične visine neće biti kratera.;2) priroda tla utiče na formiranje kratera-krater će u mekanoj zemlji biti veći nego u tvrdoj i stjenovitoj. Isto punjenje će na pjeskovitoj zemlji napraviti nešto veću pukotinu nego na betonskoj površini;3) od tipa eksploziva, takođe zavisi krater-ako je npr. mjesto stavljanja eksploziva dosta ispod površine zemlje, tada će niskobrizantni eksplozivi proizvesti veći krater od visokobrizantnih eksploziva iste težine. Međutim, na površini je efekat obrnut, pa će niskobrizantni eksplozivi ostaviti slab ili nikakv trag na površini s kojom su bili u kontaktu. Iz veličine kratera se može ponekad izračunavanjem izvući zaključak o težini punjenja. Veličina i oblik punjenja ponekad su vidljivi, naročito kao je stavljena manja količina eksploziva na tvrdu podlogu, tako da se dešava da se veličina patrone jasno ocrta na betonu sa svojim normalnim dimenzijama.

Krateri mogu biti izvor fragmenata. Ako je eksploziv bio zatvoren, nešto fragmenata će biti upućeno prema dolje. Ako je krater plići i na tvrdoj površini, fragmenti će rikošetirati i biti izgubljeni. Ako je krater u mekoj zemlji ili drugom mekom materijalu, fragmenti će se penetrirati u dno kratera. Nakon fizikalnih ispitivanja, njegova snimanja i uzimanja uzoraka za hemijsku analizu, krater treba kopati i zemlju pretražiti na prisustvo fragmenata, što se može napraviti i u laboratoriji.

3) Sekundarna oštećenja nastala letom fragmenata izbačenih iz centra eksplozije Sekundarni fragmenti mogu poticati od bilo kakvog materijala, pošto potiču od objekta zahvaćenog udarnim talasom. Mada ne daju takve informacije kao primarni fragmenti, to su tragovi iz kojih se mogu dobiti korisni podaci. Proučavanjem takvih fragmenata mogu se pronaći brojne značajne karakteristike za sekundarne fragmente nastale pri eksploziji, ali prisustvo nekoliko takvih osobina povećava vjerovatnost da je eksplozija korektno objašnjenje za njihov nastanak. Druga poteškoća je da karakteristične osobine postaju manje jasne što je dalje punjenje od metala koje je iskomadano.

Prisustvo fragmenata koje ne pokazuje karakteristične tragove eksplozija može indicirati da nije, ustvari, bio prisutan eksploziv ili da je eksplozivno punjenje bilo dalje od metalne površine ili da nađeni fragmenti potiču od metala udaljenog od eksplozivnog punjenja. Zbog toga, zaključci o razlikovanju između ovih mogućnosti se mogu izvući tek nakon pažljivog i temeljitog istraživanja.

Karakteristike koje se mogu zapaziti na metalnim sekundarnim fragmentima za sljedeće: lomovi koji mogu biti dosta kosi, proizvodeći ponekad nazupčanost (kao zidna tvrđava), ili u obliku šiljatih zuba; različiti površinski efekti, kao što su stvaranje jamica s podignutim rubovima (pod povećanjem daju izgled mjesečeve površine), taloženje metala (slično kao kod primarnih fragmenata), erozija površina (kod fragmenata koji potiču iz blizine eksplozivnog punjenja), od djelovanja vrelih gasova; razmrskani fragmenti koji potiču od metala blizu centra eksplozije, ti fragmenti mogu biti u obliku žica i štapića(dugi, tanki s omjerom dužine prema debljini od 20:1, pa do 50:1) čiji poprečni presjek može imati oblik trougla ili pravougaonika, kovrčavih fragmenata, sličnih žičanim, ali savijenim u spirale i zavojnice koje se mogu razlikovati od mašinskih opiljaka po nedostatku tragova alata; zakrivljenih fragmenata-zakrivljenih jednim krajem u krug s malim radijusom krivine; fragmenata prskanja u obliku kupa, kao kod primarnih fragmenata; i u obliku pukotine sa neravnim paralelnim lomovima, često kroz cijelu debljinu metala.

4) Oštećenja nastala vibracijom Dejstva primarno zavise od težine punjenja i razmaka od zgrade. Drugi faktori koji utiču su povezani s punjenjem u odnosu na tlo, prekidima u tlu i povezanosti objekata sa tlom, te da je općenito prihvaćeno da je maksimalna brzina čestica vibracije najbolji kriterij za određivanje potencijala vibracije da uzrokuje oštećenje građevina. Oštećenja će biti različita i ovisit će o prethodnom statičkom stanju objekata. Tada može doći do i do rušenja objekata, tako da se u takvim situacijama mora zatražiti mišljenje građevinskih stručnjaka, kako se osoblje zaduženo za istragu, kao i pripadnici drugih agencija ne bi izlagali nepotrebnom riziku.

5) Pomak predmeta Prilikom eksplozije dolazi do premještanja predmeta i objekata. Ako je došlo do pomjeranja težih objekata, to je najvjerovatnije posljedica djelovanja udarnog talasa, a ne čovječijeg rada, reflektiranog udarnog talasa ili vjetra. U takve objekte spadaju: mašine, šine, teški proizvodi i sirovine, transportna sredstva, kontejneri, teški namještaj, teži kućanski aparati i sl. Llake objekte je teško pobrojati, oni su tako brojni u modernom industrijskom društvu da je nemoguće sve ih pobrojati. Svi oni mogu ukazivati na pravac djelovanja udarnog talasa. Zbog toga, istražitelji trebaju bilježiti stanje i poziciju svake oštećene i premještene građevinske komponente, kao što su: zidovi, plafoni, podovi, krovovi, temelji, potporni stubovi, vrata, prozori, pločnici, putevi i sl. Istražitelji bi trebali zabilježiti i pozicijusvih oštećenih i premještenih dijelova zgrade kao što su: oprema, pribor, oprema za grijanje ili kuhanje, oprema za proizvodnju, odjeća, lična imovina i dr. Treba zabilježiti stanje i poziciju svake oštećene i premještene korisne opreme, kao što su: regulatori gasova goriva, gasne pumpe i rezervoari, električne aparate, električne izolacije i provodnike, spremnici za gorivo, dijelovi eksplozivnih naprava i sl.

6) Djelovanje plamena i toplote Eksplozijom eksplozivnih materija, osim naglog oslobađanja velike količine plinova, koji su uzrokom naglog povećanja pritiska, nastaje visoka temperatura. Ovisno o vrsti eksplozivne materije temperature rastu i do 2000 celzija, i to u vremenu od nekoliko milisekundi. Na osnovu ovih efekata mogu se dobiti informacije o pravcu, koje se dobijaju zaključivanjem na osnovu predmeta koji su pomjereni, imajući u vidu njihov prvobitni položaj. Ti efekti se manifestuju u topljenju i razlaganju materije. Općenito, kontakt između velikih gasova iz udarnig talasa i oklnosti objekta je tako

kratkotrajan da se prenese malo toplote. Međutim, metalne površine koje su u blizini centra eksplozije mogu pokazati fenomen „pranja“ koji je uočljiviji u parcijalnom topljenju površine u vidu mreškanja. Slično je s plastičnim materijalima, lakiranim površinama i sl. na kojima su vidljivi tragovi toplotnog djelovanja u vidu topljenja, te zataljivanja različitih čvrstih čestica. Značajno je da na površinama od drveta, papira, tekstila itd. Dolazi do lake površinske opaljenosti (karbonizacije) tih materijala. Lišće na drveću, žbunje, zatim trava i sl., pokazuju požutjelost i slabije sušenje u pravcu odakle je djelovao udarni talas. Međutim, treba biti pažljiv pri procjeni ovih tragova s obzirom da su mogli nastati usljed djelovanja vrelih gasova razvijenih u požaru koji često slijedi eksploziju. Takođe, „ugljenisanje organskih materijala se može pojaviti, ali to često potiče od drugih uzroka, kao što su zapaljeni gasovi i požar koji slijedi eksploziji. Takvi tragovi moraju, zbog toga, biti veoma pažljivo pregledani prije nego se donese odluka da li indiciraju na pravac eksplozije.

7) Povrede lica zatečenih u zoni zahvaćenoj eksplozijom Eksplozije mogu proizvesti jedinstvene-specifične forme povrede koje se rijetko mogu vidjeti izvan ratnij dejstava. Kada se pojave, one mogu izazvati multisistemske povrede opasne po život i to istovremeno kod više lica. Povrede koje nastaju prate i sam način nastajanja i zavise od vrste i količine materijala koji učestvuje u njenoj izgradnji, okoline, načina pada(ako se radi o bombi), udaljenosti između udara i žrtve, postojanja određenog zaklona mnogih drugih faktora. Čovječije tijelo sadrži šupljine, naročito mišići, pluća, koje su odvojene prema vani s tkivima, koja predstavljaju efikasne dijafragme. Kada je čovjek podvrgnut pritisku udarnog talasa, ove dijafragme reagiraju na pritisak i utvrđivanje njihovoh oštećenja može dati podatke o tome kolikom je pritisku bilo podvrgnuto tijelo. Tipovi povreda uzrokovanih eksplozijom mogu se podijeliti u četiri kategorije: primarne(uzrokovane udarnim talasom i porastom pritiska usljed eksplozije na tijelo), sekundarne(nastaju od rasprsnutih ruševina i djelića bombe), tercijalne(povrede koje se javljaju kada žrtva usljed vjetra bude bačena o neki nepokretni objekat) i kvartarne(povrede su rezultat eksplozije opekotine ili lomovi izazvane rušenjem konstrukcije).

8) Primarni fragmenti Jedna od veoma važnih osobina koja je povezana sa eksplozijom je fragmentacija(osobina kojom nestaju mali komadići materijala-fragmenti). Fragmenti se mogu klasificirati u dvije vrste, primarne i sekundarne. Nastanak primarnih fragmenata može biti određen kao dio prijektovanog dijela eksplozivnih uređaja, kao što je slučaj s vojnom municijom, bombama, šrapnelima i općenito napravama protiv ljudi. Efekti fragmentacije se mogu, takođe naći i kod ručno pravljenih uređaja koji su manje više kopije vojnih eksplozivnih tijela. Treba uzeti kao opće pravilo da su neki eksplozivni uređaji, koji sadrže kartakteristike, kojima indiciraju, napravljeni da razbacuju fragmente preko širokog čvrstog ugla(široko razbacivanje), vjerovatno napravljeni protiv ljudi. Usmjereno razbacivanje fragmenata može indicirati da je uređaj napravljen protiv ljudi, ali uređaj koji posjeduje takve karakteristike, takođe se koriste za probijanje materijala kao što su oklopi i druge metalne ploče.

Opće pravilo je za sve takve uređaje da je eksplozivno punjenje zatvoreno u metalne, obične čelične kutije koje pucaju kao rezultat eksplozije u komadiće određenih veličina i razbacuju se svuda okolo ili u određenom pravcu. Primarni frgamenti se ne proizvode isključivo s eksplozivnim punjenjem u metalnim kutijama. Materijal bilo kakve posude će se razbiti na fragmente i oni će biti odbačeni. Svi primarni fragmenti koji su do sada navedeni potiču od neposrednog zatvorenog punjenja. Međutim, svi eksplozivni uređaji sadrže komponente kao dodatak omotima, polazeći od jednostavnog

zapaljivog štapina, pa do priručno ili pomno izrađenih vremenskih mehanizama. Sve komponente, budući da su postavljene neposredno uz punjenje, mogu biti raskomadane eksplozijom i odbačene kao individualni fragmenti. Veoma je bitno da se na mjestu događaja skupi što je moguće više primarnih fragmenata, kao i lokacija oštećenja utzrokovanih primarnim fragmentima. Kada su skupljeni, primarni framgenti razvrstavaju se u dvije vrste: one koji imaju karakterisitike koje daju indikacije na sredstvo od koga potiču i one koji to nisu. Dijelovi eksplozivne naprave koji u okolini centra eksplozije mogu biti pronađeni su sljedeći: fragmenti koji potiču od omotača punjenja eksplozivima, obliku, boji, oznaci, materijalu, fragmenti koji potiču od inicirajućeg mehanizma, detonator ili upaljač, radni mehanizam, fragmenti koji potiču od vanjskih posuda.

16. TRAGOVI KOJI UPUĆUJU NA IZVRŠIOCA DJELA Na širem prostoru mjesta događaja mogu se pronaći tragovi koji direktno ili indirektno ukazuju na izvršioca krivičnog djela, a nastaju njegovim aktivnostima za vrijeme dolaska, aktivnostima kod postavljanja eksplozivne naprave i odlaska sa mjesta događaja. Pregledom mjesta događaja potrebno je obratiti pažnju na takve tragove koji ne moraju biti u neposrednoj blizini centra eksplozije. Na mjestu događaja se mogu očekivati tragovi izvršioca i predmeta koji su njemu pripadali. To mogu biti tragovi gazećih dijelova obuće, papilarnih linija, guma točkova vozila, provalničkog alata, odbačenih opšušaka, šibica (za pripaljivanje sporogorećeg štapina), dijelovi odjeće zaostali traganjem na nekom oštrom dijelu objekta (staklo, grana, trn, ekser i slično), kutije od cigareta, dugmad i slično. Prilikom pregleda mjesta događaja potrebno je takođe obratiti pažnju na stanje i izgled brava na ulaznim vratima i prozorima. Za unošenje eksplozivnog sredstva i kasnije neprimjetno povlačenje s mjesta izvršenja treba imati priliku, a ona se obično pažljivo proučava i bira. Vrsta upotrebljenog eksplozivnog sredstva odrediće vrijeme neophodno za aktiviranje eksplozivne naprave. Praksa pokazuje da bombe mogu biti postavljene na nekoliko sati prije eksplozije, čak i dana. Tako, u vrijeme mobilne telefonije izvršioci imaju priliku da postave eksplozivno sredstvo koje bi bilo aktivirano pozivom tog mobilnog uređaja s drugog mjesta, čak i kontinenta, nekoliko dana, mjeseci ili godina nakon što je eksplozivno sredstvo postavljeno. Zbog toga, alibi osumnjičenog mora biti pažljivo provjeren za vrijeme prije eksplozije, u toku i nakon što se eksplozija deslila. Osumnjičenog treba dovesti u kauzalni odnos s eksplozijom. U tu svrhu poslužiće nam dokazna sredstva(eksplozivno sredstvo i mehanizam kao i drugi tragovi koji će dovesti do identifikacije osumnjičenog). Stoga osumnjičeni se mora detaljno pregledati u pogledu tragova eksploziva. Prljavština ispod noktiju često je puna tragovima supstance koja je bila upotrebljena za izradu priručnih eksplozivnih sredstava. U zavisnosti od vrste eksplozivnog sredstva, mogu se identifikovati i promjene boje, nagorjela mjesta i ostale povrede. Identično je i s odjećom osumnjičenog. Zbog ovih i drugih razloga, stan, radionica i radno mjesto osumnjičenog moraju se detaljno pretražiti s obzirom na eksplozivne materijale kao što su kiseline, nitrati, eksplozivne čahure, fitilji, eksplozivna tijela, razni eksplozivi i dr. Zatim pregledati alat osumnjičenog na kojem se mogu pronaći prašina, boje, razni otpaci i slično. Isto se odnosi na lični pretres i na vozilo osumnjičenog ako isto posjeduje, s obzirom na verziju o navedenim tragovima. Svi dokazi prije nego se maknu trebaju biti fotografisani, tamo gdje su pronađeni, izmjereni i naneseni na skicu, istražitelj takođe treba da pretraži visoka područja kao što su: krovovi, ivice zgrada, drveće i ostala mjesta koja su uključena u pretragu i količinu skupljenog dokaznog materijala korisno je zabilježiti svaki dokazni predmet uključujući datum, mjesto i ime lica koje je prikupilo materijal.

17. PROCEDURA PRIKUPLJANJA, PAKIRANJA I TRANSPORTA TRAGOVA

Jedna od važnih procedura koja se odnosi napronađene tragove je njihovo pakiranje i obilježavanje, jer se pakiranjem i obilježavanjem tragova treba osigurati integritet i identitet traga. Ovisno o vrsti materijala mogu se koristiti razne vrste ambalaže. Najpogodniji način pakiranja dijelova u: papirnate, plastične ili metalne posude, zavisno od predmeta koji treba transportovati. Materijal iz neposredne blizine iz središta eksplozije treba pakirati tako da se ima na umu da na takvom materijalu mogu postojati tragovi eksplozivne materije koji nisu vidljivi. Takve uzorke treba pakirati u plastične vrećice i nepropusno ih zatvoriti zavarivanjem vrećice ili ljepljenjem ljepljive vrpce. Metalne fragmente oštrih rubova treba zaštititi tako da ne dođe do trganja ambalaže, npr. umotavanjem čitavog fragmenta u čist bijeli papir, a zatim stavljanjem u plastičnu ili staklenu ambalažu. Označavanjem uzorka (etiketiranje) osigurava se identitet, što je od posebne važnosti u kasnijem dokaznom postupku. Iz oznake(etikete) uzorka treba biti vidljiva: naziv slučaja, broj slučaja, organizacionu jedinicu agencije koja radi na slučaju, dan i sat uzimanja traga, podatke o žrtvi, podatke o osumnjičenom, mjesto s kojeg je uzet uz oznaku fotografije i skice, lokaciju pronalaska traga, ime i prezime i službeni status lica koje je uzelo uzorke, metoda pakovanja. Ako se o radi o tragovima fragmenta koji su prodrli u materijal susjednih objekata za njihovo vađenje treba se koristiti odgovarajućim oruđem (nožem, iglom, hvataljkom, skalpelom i sl.) ovisno od vrste materijala iz koje se vadi fragment. Prilikom uzimanja tragova postoji opasnost od razređivanja tragova. Prilikom eksplozije ostaci neaktvinog eksploziva mogu biti raspršeni na površini objekta ili tla uz koje je bila postavljena eksplozivna naprava. Takva je površina i razorena djelovanjem eksplozivnog vala. Identifikacija, prikupljanje, osiguranje i pakovanje dokaza mora biti preduzeto na način koji ih štiti, samnjuje mogućnost kontaminacije i obezbjeđuje čuvanje dokaza. Ovi koraci pomažu u dokazivanju elemenata mogućeg zločina i daju osnovu za potpunu, preciznu i objektivnu istragu i vođenje sudskog postupka. Moraju postojati efikasne, tačne i standardizirane metode komuniciranja s osobljem iz laboratorije. Neki od bitnih aspekata ove komunikacije su: dokazni materijal mora biti pravilno spakovan i dokumentiran, prije dostavljanja dokazni materijal mora biti u potpunoj kontroli ovlaštenog lica, sav dokazni materijal mora biti detaljno dokumentiran u pismu kojim se dostavlla u laboratoriju. Količina tragova i njihova važnost je uslovljena jačinom eksplozije i sekundarnim termalnim efektom. Prema nekom pravilu, što je naprava veća, a fragmenti manji, veće je područje njihove rasprostranjenosti. Osim toga potrebno je dostaviti i poznate, odnosno, kontrolne primjerke predmeta koji su se nalazili na mjestu događaja prije eksplozije, npr. primjerak boje sa zidova, primjerak obližnjeg zemljišta, tepiha i sl.