#1 mrtvi do mraka suki stakhaus novela charlaine harris

Chiarissima www.bosnaunited.net

1

Chiarissima www.bosnaunited.net

CHARLAINE HARRIS

MRTVI DO MRAKA Serijal o Sookie Stackhouse - knjiga prva

2

Chiarissima www.bosnaunited.net

1 G

odinama sam čekala na vampira, a onda je on ušetao u bar.

Sve otkako su prije dvije godine vampiri iskoračili iz lijesa (kako to oni u šali kažu), nadala sam se kako bi jedan od njih mogao navratiti u Bon Temps. U našem je mjestu bilo svih ostalih manjina - zašto ne bi bilo i ovih najnovijih, zakonom priznatih neumrlih? Ali, izgleda da ruralna sjeverna Louisiana nije bila previše privlačna vampirima; s druge strane, New Orleans im je bio prava meka - zahvaljujući Anne Rice, kužite?

Bon Temps nije jako daleko od New Orleansa. Svi koji su navraćali u bar, pričali su da ako na bilo kojem uglu New Orleansa bacite kamen, pogodit ćete vampira. Makar se to ne preporuča.

Međutim, ja sam čekala baš svog vampira.

Nije teško pogoditi da ne izlazim baš previše. I to ne zato što nisam privlačna. Jer jesam.

Imam plavu kosu i plave oči i dvadeset pet mi je godina; noge su mi čvrste, grudi bujne, a struk vretenasto tanak. Dobro mi stoji odjeća za tople dane koju je Sam odabrao za nas konobarice: crne kratke hlače, bijela majica kratkih rukava, bijele čarape i crne tenisice Nike.

Ali imam jedan hendikep. Tako to ja nastojim doživjeti.

Gosti bara kažu da sam jednostavno luda.

Kako god bilo, krajnji je rezultat da gotovo nikad ne izlazim s muškarcima. Zato su mi sitne ugodnosti jako važne.

A on je sjedio za jednim od mojih stolova - taj vampir.

Odmah sam znala što je. Zapanjilo me što se nitko drugi nije okrenuo i zablenuo u njega.

Nisu imali pojma! No njegova je koža meni imala nekakav odsjaj i ja sam jednostavno znala.

Došlo mi je da zaplešem od sreće. Zapravo i jesam malo pocupnula, tamo kod šanka. Sam Merlotte, moj šef, podigao je pogled s pića koje je spravljao i uputio mi smiješak. Zgrabila sam poslužavnik i notes i otišla do vampirova stola. Nadala sam se da mi je ruž na usnama još uvijek besprijekoran, a kosa u repu uredna. Bila sam pomalo napeta i mogla sam osjetiti kako mi osmijeh razvlači usne.

Izgledao je zadubljen u misli, pa sam ga imala prilike temeljito proučiti prije nego što je podigao pogled. Bio je visok oko metar osamdeset, procijenila sam. Gusta smeđa kosa bila mu je zalizana unatrag i padala sve do ovratnika, a njegovi dugi zalisci učinili su mi se neobično starinski. Bio je blijed, naravno; ipak je bio mrtav, ako vjerujete starim pričama. Politički korektna teorija, koju su sami vampiri javno podupirali, kaže da je ovaj vampir bio žrtva virusa zbog kojeg je nekoliko dana bio naizgled mrtav, a otada pa nadalje alergičan na sunčevo svjetlo, srebro i češnjak. Detalji se razlikuju ovisno o tome koje novine čitate. Ovih su dana bile krcate vijestima o vampirima.

3

Chiarissima www.bosnaunited.net

U svakom slučaju, imao je lijepe, oštro ocrtane usne i izvijene tamne obrve. Nos mu se spuštao ravno iz tog luka, poput nosa nekog princa s bizantskog mozaika. Kad je konačno podignuo pogled, vidjela sam da su mu oči još tamnije od kose, a bjeloočnice nevjerojatno bijele.

"Izvolite, što želite?" upitala sam gotovo raspamećena od sreće.

Podigao je obrve. "Imate li flaširanu sintetičku krv?" upitao je.

"Ne, žao mi je! Sam je poslao narudžbu, trebala bi stići sljedeći tjedan."

"Onda crno vino, molim vas", rekao je, a glas mu je bio hladan i bistar, poput izvorske vode koja žubori preko glatkih stijena. Glasno sam se nasmijala. Bio je presavršen.

"Ne obraćajte pažnju na Sookie, gospon, ona vam je luda", javio se poznati glas iz separea do zida. Sva se moja sreća raspršila, premda sam mogla osjetiti kako mi osmijeh još uvijek napinje usne. Vampir je zurio u mene, promatrao kako mi živost nestaje s lica.

"Odmah ću vam donijeti vino", rekla sam i otišla, i ne pogledavši samodopadno lice Macka Rattraya. Bio je ovdje gotovo svake večeri, zajedno sa svojom ženom Denise. Zvala sam ih Štakorići. Svojski su su trudili zagorčavati mi život sve otkako su se uselili u iznajmljenu kampprikolicu u Four Tracks Corneru. Nadala sam se da će ih voda odnijeti iz Bon Tempsa jednako brzo kao što ih je nanijela.

Kad su prvi put došli u Merlotteov bar, vrlo sam nepristojno prisluškivala njihove misli znam, prilično nisko od mene. Ali i meni, kao i bilo kome drugome, zna biti dosadno i, premda se uglavnom trudim blokirati tuđe misli koje mi pokušavaju strujati umom, nekad jednostavno popustim. Zato sam o Rattrayevima saznala neke stvari koje vjerojatno nitko drugi nije znao.

Kao prvo, znala sam da su bili u zatvoru, iako nisam znala zbog čega. Kao drugo, pročitala sam kakve je prljave misli Mack Rattray imao o mojoj malenkosti. A onda sam čula Deniseine misli o tome kako je napustila bebu koju je rodila prije dvije godine i koja nije bila Mackova.

I, povrh toga, nisu ostavljali napojnice.

Sam je natočio čašu stolnog crnog i stavio ga na moj poslužavnik, pritom pogledavajući prema vampirovu stolu.

Kad je vratio pogled na mene, postalo mi je jasno da je i on shvatio kako je naš novi gost jedan od neumrlih. Sam ima plave oči poput Paula Newmana, dok su moje više mutno plavosive.

Sam je također plavokos, samo što mu je kosa gruba i više boje užarenog zlata. Uvijek je malo rumen od sunca i iako se u odjeći čini sitan, vidjela sam ga jednom kako bez majice istovaruje kamion i bio je prilično mišićav. Nikad ne prisluškujem Samove misli. On mi je šef. Događalo mi se da sam morala dati otkaz jer bih saznala stvari koje nisam željela znati o svom šefu.

No Sam nije ništa komentirao, samo mi je dodao vino. Provjerila sam je li čaša kristalno čista i vratila se do vampirova stola.

"Vaše vino, gospodine", rekla sam ceremonijalno i pažljivo stavila čašu na stol točno pred njega. Ponovo me pogledao; iskoristila sam priliku i zagledala se u njegove lijepe oči. "Uživajte", rekoh ponosno. Iza mene je Mack Rattray zaurlao: "Hej, Sookie! Treba nam još jedan vrč piva!"

Uzdahnula sam i okrenula se pokupiti prazni vrč sa stola Štakorića. Primijetila sam da je Denise večeras u dobrom izdanju, utegnuta u uski topić i vruće hlačice, dok joj je kuštrava smeđa kosa

4

Chiarissima www.bosnaunited.net

lebdjela oko glave u pomodnim busenovima. Denise nije bila neka ljepotica, ali je bila tako napadna i samouvjerena da je trebalo neko vrijeme da se to shvati.

Nešto kasnije na svoj sam užas vidjela da su se Rattrayevi premjestili za vampirov stol.

Razgovarali su s njim. Nije mi se činilo da naročito aktivno sudjeluje u razgovoru, ali nije ni pokušavao otići.

"Pogledaj ono!" rekla sam zgađeno svojoj kolegici Arlene. Arlene je crvenokosa i puna pjegica, deset godina starija od mene i četiri se puta udavala. Ima dvoje djece i ponekad imam dojam da me smatra svojim trećim.

"Onaj novi, ha?" reče nezainteresirano. Arlene je trenutno u vezi s Reneom Lenierom, i premda mi nije jasno što vidi u njemu, Arlene djeluje prilično zadovoljno. Mislim da joj je Rene bio drugi muž.

"Oh, on je vampir", rekoh, zadovoljna što mogu s nekim podijeliti svoje oduševljenje.

"Zbilja? Ovdje? Ma tko bi rekao", rekla je uz smiješak, kako bi pokazala da joj je drago što uživam. "No nije baš bistar, srce, ako sjedi sa Štakorićima. S druge strane, Denise se baš uživjela."

Tek kad mi je Arlene ukazala na to, i meni je postalo jasno; ona puno bolje od mene zna procijeniti kako stoje stvari po pitanju seksa, zahvaljujući njezinu bogatom, a mom siromašnom iskustvu.

Vampir je bio gladan. Za sintetičku krv, koju su razvili Japanci, stalno se priča da zadovoljava vampire u pogledu hranjivih sastojaka, ali im ne može baš utažiti glad, zbog čega s vremena na vrijeme zna biti "nesretnih incidenata". (Što je vampirski eufemizam za slučajeve priklanih ljudi.) I evo sada Denise Rattray kako gladi svoje grlo i okreće vrat ovamo pa onamo... koja drolja.

Tada je u bar ušetao moj brat Jason i prišao mi da me zagrli. On zna da žene vole muškarce koji su privrženi svojoj obitelji, pa još i ljubazni prema hendikepiranima, tako da je ovaj zagrljaj bio dvostruki plus njegovu imidžu. A nije da Jasonu trebaju dodatni bodovi povrh onih koje sam po sebi ima. Zgodan je. Može biti i itekako zloban, no većina žena sasvim dragovoljno prelazi preko toga.

"Hej, seko, kako je baka?"

"Dobro je, kao i uvijek. Navrati da vidiš."

"Hoću. Koja je večeras za akciju?"

"Pogledaj sam." Kad se Jason počeo osvrtati, primijetila sam kako su se ženske ruke uskomešale oko kosa, bluza, usana.

"Hej, eno DeeAnne. Je li slobodna?"

"Došla je s kamiondžijom iz Hammonda. Upravo je u WC-u. Pazi se."

Jason mi se nacerio i u tom mi trenutku nije bilo jasno kako sebičnost tog osmijeha nije očita drugim ženama. Čak je i Arlene popravila majicu kad je Jason ušao u bar, a nakon četiri muža čovjek bi očekivao da zna bar donekle procijeniti muškarca. Dawn, druga konobarica s kojom sam radila, zabacila je kosu i ispravila leđa kako bi istaknula svoje poprsje. Jason joj je ljubazno mahnuo. Odglumila je podsmijeh. Nije baš u dobrim odnosima s Jasonom, ali ipak želi da je on primijeti.

5

Chiarissima www.bosnaunited.net

Bilo je puno posla - svi su subotom uvečer u neko doba svraćali kod Merlottea - pa sam na neko vrijeme izgubila svog vampira iz vida. Kad sam sljedeći put ulovila slobodni trenutak da provjerim što se s njim događa, pričao je s Denise. Mack ga je gledao s takvim žarom u licu da sam se zabrinula.

Približila sam se stolu, buljeći u Macka. Naposljetku sam spustila svoju barijeru i počela slušati.

Mack i Denise su bili u zatvoru zbog cijeđenja vampira.

To me duboko potreslo, ali sam ipak automatski odnijela vrč piva i nekoliko čaša do bučnog stola za kojim je sjedilo četvero ljudi. Kako vampirska krv navodno privremeno ublažava simptome bolesti i povećava potenciju, nešto poput Prednizona i Viagre u jednom, postojalo je ogromno crno tržište za autentičnu, čistu vampirsku krv. Gdje postoji tržište, postoje i dobavljači; a u ovom su slučaju, upravo sam saznala, dobavljači bili taj ološ Od Štakorića. Nekada su hvatali vampire i cijedili ih, prodajući male ampule krvi i po dvjesto dolara za komad. Vampirska je krv bila popularna droga barem već dvije godine. Neki bi kupci poludjeli popivši čistu vampirsku krv, ali to nije nimalo usporilo tržište.

U pravilu, iscijeđeni vampir ne bi dugo potrajao. Cjeditelji bi vampira proboli kolcem ili ga jednostavno ostavili negdje na otvorenom. Kad bi izašlo sunce, to bi bilo to. Tu i tamo su novine pisale o izmjeni uloga, kad bi se vampir uspio osloboditi. Tada ste imali mrtve cjeditelje.

Moj je vampir upravo ustajao i bio na izlasku sa Štakorićima. Mack je susreo moj pogled i vidjela sam preneraženost kad je primijetio kakav mi je izraz lica. Okrenuo se, ignorirajući me kao i sve ostale.

To me razbjesnilo. Jako. Što da učinim? Dok sam se premišljala u nedoumici, oni su izišli van. Da potrčim za njima i kažem vampiru što ga čeka, bi li mi uopće povjerovao? Nitko mi drugi nije vjerovao. Oni koji iz nekog razloga i jesu, mrzili su me i bojali me se jer sam im čitala misli skrivene u glavama.

Arlene me jedne večeri preklinjala da pročitam misli njezina četvrtog muža kad je jedne večeri došao po nju, jer je bila poprilično sigurna da razmišlja o napuštanju nje i djece, no odbila sam je jer sam željela zadržati jedinu prijateljicu koju imam. Čak ni njoj nije uspjelo izravno me zamoliti, jer bi time onda potvrdila da posjedujem taj dar, to prokletstvo. Ljudi to nisu mogli priznati. Bilo im je potrebno da misle da sam luda. Što sam nekad zbilja skoro i bila!

Pa sam oklijevala, zbunjena, uplašena i ljuta, a onda sam shvatila da jednostavno moram nešto učiniti. Potaknuo me pogled koji mi je Mack uputio - kao da sam ništavna.

Kliznula sam niz šank do Jasona, koji se trudio pokositi DeeAnne s nogu. Vladalo je opće mišljenje da za DeeAnne nije potrebno puno truda. Kamiondžija iz Hammonda strijeljao ga je pogledom s druge strane šanka.

"Jasone", brzo sam rekla. Okrenuo se prema meni i uputio mi pogled upozorenja. "Čuj, je li onaj lanac još uvijek u prtljažnom dijelu tvog kamioneta?"

"Ne odlazim od kuće bez njega", lijeno je rekao, dok su mu oči proučavale moje lice u potrazi za znakovima nevolje. "Ideš se tući, Sookie?"

6

Chiarissima www.bosnaunited.net

Nasmiješila sam se, tako već naviknuta na smješkanje da mi nije bilo teško. "Svakako se nadam da ne", rekoh veselo.

"Hej, trebaš pomoć?" Naposljetku, ipak mi je bio brat.

"Ne, hvala", rekoh, trudeći se zvučati umirujuće. A onda sam skoknula do Arlene. "Slušaj, moram malo ranije otići. Stolovi su mi poluprazni, možeš me zamijeniti?" Mislim da nikada prije nisam od Arlene tražila takvo što, iako sam ja nju često mijenjala. I ona je meni ponudila svoju pomoć. "Sve je u redu", rekoh. "Vratit ću se ako uspijem. Ako počistiš moj dio, ja ću počistiti tvoju kamp-prikolicu."

Arlene je entuzijastično zakimala crvenom grivom.

Pokazala sam na vrata za zaposlenike, pa na sebe, i prstima odglumila hodanje, kako bih Samu dala na znanje da odlazim.

Kimnuo je. Nije izgledao previše sretan.

I tako sam izašla na stražnja vrata, trudeći se što tiše koračati po šljunku. Parkiralište za zaposlenike nalazilo se iza bara, a do njega se dolazilo kroz vrata koja vode u spremište. Tamo je bio kuharov auto, kao i Arlenein, Dawnin i moj. S moje desne strane, na istoku, stajao je Samov kamionet ispred njegove kamp-prikolice.

Prešla sam sa šljunčanog parkirališta za zaposlenike na asfalt koji je prekrivao puno veće parkiralište za goste, smješteno zapadno od bara. Šuma je okruživala čistinu na kojoj je stajao Merlotteov bar, a rubovi parkirališta uglavnom su bili prekriveni šljunkom. Sam ga je dobro osvijetlio pa je zbog nadrealističkog odsjaja visokih parkirališnih svjetala sve izgledalo vrlo neobično.

Ugledala sam ulubljeni crveni sportski auto Štakorića, što je značilo da su blizu.

Naposljetku sam pronašla Jasonov auto. Bio je crn, s posebno napravljenim akvamarinskim i ružičastim šarama na bočnim stranama. On je doista volio biti zamijećen. Stala sam na ispušnu cijev i prokopala po stražnjem dijelu kamioneta u potrazi za lancem debelih karika, koji je Jason nosio u slučaju neprilika. Zamotala sam ga i ponijela prislonjena uz tijelo kako ne bi zvcketao.

Razmislila sam jedan trenutak. Jedino iole privatno mjesto kamo su Rattrayevi mogli namamiti vampira nalazilo se na kraju parkirališta gdje su se krošnje doslovce nadvijale nad automobile. Pa sam se odšuljala u lom smjeru, trudeći se hodati brzo i pognuto.

Svakih nekoliko sekundi zastala bih i osluhnula. Uskoro sam začula stenjanje i slabe glasove.

Prošla sam između automobila i ugledala ih točno tamo gdje sam mislila da će biti. Vampir je ležao na leđima na tlu, lice mu je bilo iskrivljeno u agoniji, dok je sjaj lanaca prelazio preko njegovih zglavaka i gležnjeva. Srebro. Dvije male ampule krvi već su ležale na tlu pokraj Deniseinih nogu, a dok sam ih promatrala, spojila je novu epruvetu na iglu. Podveza iznad lakta okrutno mu se usijecala u ruku.

Bili su mi okrenuti leđima, a vampir me još uvijek nije ugledao. Raz-motala sam lanac tako da je skoro čitav metar slobodno visio. Koga da prvo napadnem? Oboje su bili sitni i opaki.

Sjetila sam se Mackova prezrivog ignoriranja i činjenice da mi nikada nije ostavio napojnicu.

Prvo Mack.

Nikad prije zapravo nisam sudjelovala u tuči. Nekako sam joj se radovala.

7

Chiarissima www.bosnaunited.net

Iskočila sam iza kamioneta i zamahnula lancem. Mlatnuo je Macka preko leđa dok je klečao pokraj žrtve. Zaurlao je i skočio na noge. Bacivši jedan pogled, Denise je krenula brže-bolje spojiti treću epruvetu. Mackova se ruka spustila u čizmu i izvukla nešto sjajno. Teško sam progutala. Imao je nož u ruci.

"Opa", rekoh i nacerih se.

"Droljo luda!" zaurlao je. Zvučao je kao da ga raduje što će se poslužiti nožem. Previše sam se uživjela da bih svoju mentalnu barijeru držala podignutom, pa sam u jasnom bljesku vidjela što bi mi Mack želio učiniti. To me zbilja dovelo do ludila. Krenula sam prema njemu s jasnom namjerom da ga ozlijedim što je jače moguće. Međutim, bio je spreman pa je skočio na mene s nožem dok sam zamahivala lancem. Zamahnuo je prema mojoj ruci i zamalo me porezao. Lanac se odbio i omotao oko njegova kržljavog vrata poput ljubavnika. Mackov se trijumfalni urlik pretvorio u grgljanje. Ispustio je nož i stao objema rukama grepsti po karikama. Gušeći se, svalio se na koljena na grubi asfalt, istrgnuvši mi lanac iz ruke.

I tako ode Jasonov lanac. Brzo sam se prignula i pokupila Mackov nož, držeći ga kao da se znam njime služiti. Denise je pritom nasrnula na mene, izgledajući poput brđanske vještice u snopovima i sjenama sigurnosnih svjetala.

Stala je kao ukopana kad je vidjela da držim Mackov nož. Počela je psovati i kleti i govoriti svakakve ružne stvari. Pričekala sam da se ispuše, pa rekla: "Odlazite. Istog. Trena."

Denise je pogledom punim mržnje bušila rupe u mojoj glavi. Pokušala je pokupiti ampule krvi, ali sam joj siknula neka ih ostavi na miru. Pa je povukla Macka na noge. Od njega su još uvijek dopirali zvukovi gušenja i grgljanja dok se držao za lanac. Denise ga je nekako odvukla za sobom prema njihovu autu i ugurala ga na suvozačko mjesto. Izvukavši nekakve ključeve iz džepa, sjela je za volan.

Kad sam začula riku upaljenog motora, iznenada sam shvatila da Štakorići sada imaju novo oružje. Brže nego što sam se ikada kretala, dotrčala sam do vampirove glave i dahnula: "Odgurni se nogama". Primila sam ga ispod ruku i povukla svom snagom, a on je uskočio, odupro se nogama i odgurnuo. Taman smo došli do ruba ceste i stabala, kad je crveni auto uz riku projurio na nas. Denise nas je promašila za manje od metra jer je morala skrenuti kako ne udarila u bor.

Tada sam čula kako se moćni motor auta Štakorića udaljava.

"O, joj", dahnula sam i kleknula uz vampira jer me koljena više nisu željela držati. Teško sam disala cijelu minutu, pokušavajući se sabrati. Vampir se malo pomaknuo pa sam ga pogledala.

Zaprepastila sam se kad sam ugledala snopiće dima kako se uzdižu s njegovih zglobova, tamo gdje ih je doticalo srebro.

"O, jadniče", rekoh ljuta na sebe što se nisam odmah pobrinula za njega. Još uvijek pokušavajući povratiti normalno disanje, počela sam raspetljavati tanke srebrne trake, koje su izgledale kao dio nekog dužeg lanca. "Jadničak", šapnula sam, a da mi je tek naknadno palo na pamet kako je neprimjereno to zvučalo. Spretnih sam prstiju, pa sam mu vrlo brzo oslobodila zglobove. Stala sam se crvenjeti kad mi je iznenada na pamet palo pitanje kako li su mu samo Štakorići uspjeli odvući pažnju, da ga uspiju postaviti u položaj u kojem ga mogu zauzdati lancem?

8

Chiarissima www.bosnaunited.net

Vampir si je obujmio prsa rukama dok sam mu otpetljavala srebro omotano oko nogu.

Gležnjevi su mu bolje prošli jer se cjeditelji nisu potrudili zategnuti mu nogavice traperica i staviti srebro na golu kožu. "Žao mi je što nisam stigla brže", rekoh skrušeno. "Za minutu će ti biti bolje, zar ne? Želiš li da odem?"

"Ne." To me oraspoložilo, sve dok nije dodao: "Možda se vrate, a ja se još uvijek ne mogu boriti."

Hladni mu je glas bio neujednačen, ali ne bih baš mogla reći da se čulo da dašće.

Skiseljeno sam ga pogledala, i dok se oporavljao, poduzela sam nekoliko mjera opreza. Sjela sam okrenuvši mu leđa, kako bi imao malo privatnosti, Znam kako je neugodno kad netko bulji u tebe kad ti je loše. Čučnula sam na asfalt, pazeći na parkiralište. Nekoliko je automobila otišlo, novi su došli, ali nijedan nije prišao našem kraju, uz šumu. Po kretanju zraka oko mene, znala sam kad se vampir uspravio u sjedeći položaj.

Nije odmah progovorio. Okrenula sam glavu u lijevo da ga pogledam. Bio je bliže nego što sam mislila. Njegove su se velike tamne oči zagledale u moje. Očnjaci su mu se povukli; malo mi je bilo žao zbog toga.

"Hvala ti", rekao je ukočeno.

Dakle tako, nije mu bilo drago što ga je spasila žena. Tipično muško.

Budući da je bio tako neljubazan, pomislila sam kako i ja mogu učiniti nešto neotesano, pa sam ga poslušala, potpuno otvarajući svoj um.

I... ništa nisam čula.

"Oh", rekoh. Čula sam šok u vlastitom glasu i jedva da sam bila svjesna što govorim. "Ne mogu te čuti."

"Hvala ti!" rekao je vampir, prenaglašeno mičući usnama.

"Ne, ne... Mogu te čuti dok govoriš, ali..." I u svom sam uzbuđenju učinila nešto što inače nikada ne bih, jer je bilo napadno, osobno, i otkrivalo je da sam hendikepirana. Potpuno sam se okrenula prema njemu, stavila ruke s obje strane njegova blijedog lica i koncentrirano se zagledala u njega. Fokusirala sam se sa svom svojom energijom. Ništa. Bilo je to kao da si cijelo vrijeme primoran slušati radio, k tome postaje koje nisi sam odabrao, i odjednom okreneš na valnu duljinu koju ne možeš primiti.

Bilo je bajno.

Oči su mu postajale šire i tamnije, iako je bio sasvim miran.

"Oh, ispričavam se", rekoh posramljenim glasom. Brzo sam povukla ruke i nastavila promatrati parkiralište. Počela sam lupetati o Mačku i Denise, cijelo vrijeme razmišljajući kako bi bilo prekrasno imati partnera kojeg ne bih mogla čuti osim ako ne bi odlučio progovoriti naglas. Kako je predivna bila njegova tišina. "... pa sam odlučila da bi bilo najbolje da dođem ovamo i pogledam kako si", zaključila sam, nemajući nikakve ideje o tome što sam ranije rekla.

9

Chiarissima www.bosnaunited.net

"Došla si me spasiti. Bilo je to vrlo hrabro od tebe", rekao je tako zavodničkim glasom da bi DeeAnne istreslo ravno iz njezinih crvenih sintetičkih gaćica.

"Prestani s tim", rekoh" oporim glasom, naglo se spustivši na zemlju.

Izgledao je zabezeknuto cijelu sekundu prije nego što mu se lice vratilo u blijedu glatkoću.

"Nije li te strah biti sama s gladnim vampirom?" upitao je, a između riječi mu se provuklo nešto prepredeno i opasno.

"Nije."

"Misliš da ti se ništa ne može dogoditi jer si me spasila, da u meni nakon svih ovih godina još uvijek ima malo sentimentalnosti? Vampiri se često okrenu protiv onih koji im vjeruju. Znaš, mi nemamo ljudskih vrijednosti."

"I mnogi se ljudi okrenu protiv onih koji im vjeruju", napomenuh mu. Mogu biti praktična.

"Nisam totalna blesača." Ispružila sam ruku i okrenula glavu. Dok se oporavljao, omotala sam lanac Štakorića oko vrata i ruku.

Naočigled je zadrhtao.

"Ali u tvojim se preponama nalazi jedna sočna arterija", rekao je nakon stanke koja mu je trebala da se oporavi, glasom skliskim poput zmije na padini.

"Da slučajno nisi bio prost", rekoh mu. "To ti neću tolerirati."

Ponovo smo se gledali u tišini. Bojala sam se da ga nikad više neću vidjeti; na kraju krajeva, njegov prvi posjet Merlotteovu baru nije bio previše uspješan. Pa sam pokušavala upiti što je više moguće detalja; dugo, dugo ću još nositi ovaj susret u srcu i ponavljati ga u sjećanju. Bio je rijetkost, čisti zgoditak. Poželjela sam ponovo dotaknuti njegovu kožu. Nisam se mogla sjetiti kakva je bila. Ali, to bi značilo kršenje nekih granica lijepog ponašanja, a i vjerojatno bi ga potaklo da ponovo počne s onim zavodničkim sranjem. "Želiš li popiti krv koju su skupili?" neočekivano me upitao. "Na taj bih ti način mogao iskazati svoju zahvalnost." Pokazao je prema začepljenim ampulama koje su ležale na asfaltu.

"Moja ti krv navodno može poboljšati seksualni život i zdravlje."

"Mojem zdravlju ništa ne fali", rekoh mu iskreno. "A seksualni mi život ne postoji. Radi s njima što ti je volja."

"Mogla bi ih prodati", predložio je, ali mislim da je samo želio vidjeti što ću reći na to.

"Ne želim ih ni dotaknuti", rekoh uvrijeđeno.

"Drugačija si", rekao je. "Što si ti?" Po načinu na koji me promatrao, izgledao je kao da po glavi prevrće moguće odgovore. Na svoje zadovoljstvo, nisam mogla čuti nijedan od njih.

"Eto. Zovem se Sookie Stackhouse i konobarica sam", rekoh mu. "A kako se ti zoveš?" Palo mi je na pamet da bih ga barem to mogla pitati, a da ne ispadnem drska.

"Bill", rekao je.

Prije nego što sam se uspjela zaustaviti, svalila sam se na guzicu od smijeha. "Vampir Bill!" rekla sam. "Mislila sam da ćeš se zvati Antoine ili Basil ili Langford! Bill!" Već se dugo nisam tako cerekala. "Pa, vidimo se, Bille. Moram se vratiti na posao." Mogla sam osjetiti kako mi napeti osmijeh sjeda na svoje mjesto čim sam se sjetila Merlotteova bara. Stavila sam ruku Billu na rame i pridigla se. Bio je čvrst kao stijena i našla sam se na nogama tako brzo da sam se

10

Chiarissima www.bosnaunited.net

morala zaustaviti kako se ne bih spotakla. Provjerila sam čarape, kako bih se uvjerila da su u istoj visini, i pregledala odjeću u potrazi za poderotinama koje su mogle nastati za vrijeme okršaja sa Štakorićima. Obrisala sam stražnjicu, jer sam sjedila na prljavom pločniku, i mahnula Billu kad sam krenula preko parkirališta.

Bila mi je ovo poticajna večer, o kojoj ću još dosta razbijati glavu. Veselje u meni bilo je gotovo ravno osmijehu na mome licu dok sam razmišljala o tome.

Ali Jason će se jako ljutiti zbog svog lanca.

Kad sam završila s poslom te večeri, odvezla sam se kući, smještenoj samo nekih šest kilometara južno od Merlottea. Nakon što sam se vratila u bar, Jasona (i DeeAnne) više nije bilo, što je također bilo dobro. Dok sam se približavala kući moje bake, u kojoj sam živjela, u glavi sam premotavala sve što se večeras dogodilo. Kuća se nalazi odmah prije groblja Tall Pines, koje leži uz usku dvosmjernu župnu cestu. Tu je kuću počeo graditi moj praprapradjed, koji je imao nekih svojih ideja o privatnosti, tako da ste morali skrenuti sa župne ceste na prilaz, proći kroz šumarak i tek tada biste stigli na čistinu na kojoj je stajala kuća.

Nije se radilo ni o kakvoj građevini od povijesnog značaja, jer je većina slarijih dijelova s godinama bila uklonjena i zamijenjena, a ujedno je, naravno, dobila električnu struju, kanalizaciju i izolaciju, sve te lijepe moderne stvari. No još uvijek ima limeni krov koji zasljepljujuće sja za sunčanih dana. Kad je krov trebalo zamijeniti, htjela sam staviti obične crepove, ali moja baka to nije dopustila. Premda sam platila popravak, ovo je ipak bila njezina kuća; i, naravno, opet je stavljen lim.

Bila povijesna ili ne, živjela sam u ovoj kući negdje od svoje sedme godine, a prije toga sam je često posjećivala. Zato sam je voljela. Bila je to velika, stara obiteljska kuća, vjerojatno prevelika samo za baku i mene. Imala je široko pročelje prekriveno zatvorenom verandom i cijela je bila oličena u bijelo, jer je baka tradicionalna do srži. Prošla sam kroz veliki dnevni boravak, nakrcan pohabanim namještajem razmještenim onako kako nam se sviđalo, pa hodnikom otišla do prve spavaće sobe slijeva, one najveće.

Adele Hale Stackhouse, moja baka, sjedila je uspravno u svom visokom krevetu, nejakih ramena poduprtih s oko milijun jastuka. Na sebi je imala pamučnu spavaćicu dugih rukava, čak i po ovako toploj proljetnoj noći, a na noćnom stoliću još joj je gorilo svjetlo. Knjiga joj je bila otvorena u krilu.

"Bok", rekoh.

"Bok, dušo."

Moja je baka jako sitna i jako stara, ali kosa joj je još uvijek gusta i tako sijeda da gotovo ima jedva primjetan zelenkasti odsjaj. Nosi je u niskoj punđi tijekom dana, ali noću joj je raspuštena ili u pletenici. Pogledala sam naslovnicu njezine knjige.

"Opet čitaš Danielle Steele?"

"Joj, ta žena zbilja zna ispričati priču." Velika zadovoljstva moje bake bila su čitanje Danielle Steele, gledanje sapunica (koje je nazivala svojim "pričama") i pohađanje sastanaka nebrojenih klubova kojima je pripadala, činilo se, cijelog svog odraslog života. Omiljeni su joj klubovi bili Potomci dičnih pokojnika i Vrtlarsko društvo Bon Tempsa.

"Pogodi što se dogodilo večeras", rekoh.

11

Chiarissima www.bosnaunited.net

"Što? Dogovorila si s nekim izlazak?"

"Ne", rekoh, pokušavajući održati osmijeh na licu. "Vampir je došao u bar."

"Opa! Je li imao očnjake?"

Vidjela sam ih kako sjaje na parkirališnom svjetlu, kad su ga Štakorići cijedili, ali nije bilo potrebe da to opisujem baki. "Naravno, ali bili su mu uvučeni."

"Vampir, i to baš ovdje u Bon Tempsu." Baka je bila sretna kao malo dijete. "Je li ujeo koga u baru?"

"Ma ne, bako! Samo je sjeo i popio čašu crnog vina. Zapravo, naručio ga je, ali ga nije popio.

Mislim da je samo želio društvo."

"Pitam se gdje je odsjeo."

"Teško da bi to nekome rekao."

"Ne", reče baka, načas razmislivši. "Vjerojatno ne. Je li ti se svidio?"

E, to je bilo dosta teško pitanje. Malo sam promozgala. "Ne znam. Bio je jako zanimljiv", oprezno sam rekla.

"Jako bih ga voljela upoznati." Ta me bakina izjava nije iznenadila, jer je ona uživala u novim stvarima skoro isto koliko i ja. Nije bila jedna od onih reakcionara koji su bez razmišljanja odlučili da su vampiri prokleti.

"Ali, bolje da sad idem spavati. Samo sam čekala da se vratiš kući da ugasim svjetlo."

Sagnula sam se da je poljubim i rekla: "Laku noć".

Pritvorila sam vrata za sobom i čula kako gasi svjetiljku. Moja mačka Tina napustila je mjesto na kojem je do tada spavala, došla do mene i privila mi se uz nogu. Podigla sam je u naručje i malo pomazila prije nego što sam je poslala van preko noći. Bacila sam pogled na sat. Bilo je skoro dva ujutro i krevet me dozivao.

Moja se soba nalazila s druge strane hodnika. Kad sam se prvi put uselila u ovu sobu, nakon što su mi umrli roditelji, baka je donijela moj namještaj iz roditeljske kuće, kako bih više osjećala da mi je sada tu dom. Taj je namještaj još uvijek bio ovdje: krevet za jednu osobu, stolić od bijelog drveta s ogledalom, mala komoda s ladicama.

Upalila sam svjetlo, zatvorila vrata i počela se razodijevati. Imala sam barem pet pari crnih hlačica i brojne bijele majice, jer su se vrlo lako prljale. Tko zna koliko mi je pari bijelih čarapa bilo zarolano u ladici. Stoga nije bilo potrebe da večeras perem odjeću. Bila sam preumorna i za tuširanje. Ali sam oprala zube i skinula šminku s lica, stavila hidratantnu kremu i skinula gumicu s kose.

Uvukla sam se u krevet, odjevena u omiljenu majicu za spavanje s likom Mickeyja Mousea, koja mi je dopirala gotovo do koljena. Okrenula sam se na bok, kao i uvijek, i počela uživati u tišini sobe. U ove sitne noćne sate mozak je isključen gotovo svima, više nema vibracija, nije potrebno odvraćati upadice. S tim sam mirom imala tek toliko vremena da pomislim na vampirove tamne oči prije nego što sam, iscrpljena, utonula u dubok san.

12

Chiarissima www.bosnaunited.net

Sutradan u vrijeme ručka sjedila sam pred kućom u sklopivoj aluminijskoj ležaljci, svake sekunde postajući sve tamnija. Bila sam u svom omiljenom bijelom bikiniju bez naramenica, u kojem je bilo nešto više mjesta nego prošloga ljeta, pa sam bila izuzetno zadovoljna.

Tada sam začula automobil kako dolazi niz prilaz. Jasonov se crni kamionet s ružičastim i akvamarinskim ukrasima zaustavio na samo metar od mojih nogu.

Jason je sišao iz auta - jesam li spomenula da njegov kamionet ima one ogromne sportske gume? - i ukočeno krenuo prema meni. Na sebi je imao svoju uobičajenu radnu odjeću: kaki majicu i hlače, s nožem u koricama pripasanim za remen, kao što je nosila većina općinskih cestovnih radnika. Samo, po načinu na koji je hodao, znala sam da je ljut.

Stavila sam tamne naočale.

"Zašto mi nisi rekla da si sinoć pretukla Rattrayeve?!" Moj se brat bacio u aluminijsku vrtnu stolicu pokraj moje ležaljke. "Gdje je baka?" upitao je sa zakašnjenjem.

"Vješa veš", rekoh. Baka je koristila sušilicu samo ako je morala, ali zapravo je uživala u vješanju mokre odjeće na sunce. Naravno, štrik za sušenje bio je u stražnjem dvorištu, gdje i treba biti. "Za ručak sprema pohane šnicle sa slatkim krumpirom i graškom koji je zasadila prošle godine", dodala sam znajući da će to Jasonu barem malo odvratiti pažnju. Nadala sam se da će baka ostati iza kuće. Nisam željela da čuje ovaj razgovor. "Pričaj tiše", podsjetila sam ga.

"Rene Lenier jutros je jedva dočekao da dođem na posao kako bi mi ispričao što se dogodilo.

Navratio je sinoć do prikolice Rattrayevih kako bi kupio travu i Denise je izgledala kao da će nekoga ubiti kada se dovezla. Rene kaže da je poželio da ga je netko ubio, koliko je ljuta bila.

Rene i Denise jedva su zajednički unijeli Macka u prikolicu, a potom su ga odvezli u bolnicu u Monroe." Jason me prostrijelio optužujućim pogledom.

"A je li ti Rene rekao da me Mack napao nožem?" upitala sam odlučivši da je napad najbolji način da riješim ovo. Bilo mi je jasno da je Jasonova razdraženost uvelike posljedica činjenice da je sve ovo čuo od nekoga drugog.

"Nije mi spomenuo, čak i ako mu je Denise rekla", rekao je polako, i primijetila sam da mu se lijepo lice mrači od bijesa. "Napao te nožem?"

"Morala sam se obraniti", rekla sam kao da je to jasna stvar. "I uzeo je tvoj lanac." Sve je to bila istina, iako malo izvitoperena.

"Vratila sam se u bar kako bih ti sve to ispričala," nastavila sam, "ali ti si već bio otišao s DeeAnne, a kako mi nije bilo ništa, jednostavno se nije isplatilo tražiti te. Znala sam da bi se osjećao dužnim krenuti za njim da sam ti rekla za nož", dodala sam diplomatski. Bilo je podosta istine u tome, jer se Jason jako voli tući.

"Kog si vraga uopće radila tamo?" pitao je, ali izgledao je opuštenije pa sam znala da je prihvatio moja objašnjenja.

"Jesi li znao da su Štakorići, uz to što su dileri, također i cjeditelji vampira?"

Sad je bio fasciniran. "Ne... Stvarno?"

"Pa, jedan od sinoćnjih gostiju bio je vampir, a oni su ga cijedili na Merlotteovu parkiralištu!

Nisam to mogla dopustiti."

"Vampir je došao tu, u Bon Temps?"

13

Chiarissima www.bosnaunited.net

"Da. Čak i ako nemaš žarku želju imati vampira za najboljeg prijatelja, ne možeš dopustiti smeću poput Štakorića da ga cijedi. Nije to kao crpljenje benzina iz auta. Ostavili bi ga u šumi da umre." Premda mi Štakorići nisu ispričali svoje namjere, dala bih se kladiti u to. Čak i da su ga prekrili nečime da preživi dan, iscijeđenom bi vampiru trebalo barem dvadeset godina da se oporavi - barem je tako bilo rečeno na Opri. I to samo ako se drugi vampir brine o njemu.

"Taj je vampir bio u baru kad i ja?" Jason me zbunjeno upitao.

"A-ha. Tamnokosi tip koji je sjedio sa Štakorićima."

Jason se nacerio na moj nadimak za Rattreyeve. Ali još uvijek nije želio završiti s onim sinoć.

"Kako si znala da je vampir?" upitao je, ali kad me pogledao, bilo je očito da je poželio da se ugrizao za jezik.

"Jednostavno sam znala", rekla sam najsmirenijim mogućim glasom.

"Dobro." I cijeli neizgovoreni razgovor protekao je između nas.

"U Homulki nema vampira", Jason je rekao obazrivo. Nagnuo je glavu kuko bi mu lice uhvatilo malo sunca i znala sam da smo se maknuli s opasne teme.

"Istina", složih se. Homulka je bio grad koji je Bon Temps obožavao mrziti. Već smo generacijama bili rivali u američkom nogometu, košarci i povijesnom značenju.

"Nema ni u Roedaleu", rekla je baka iza nas, na što smo se i Jason i ja trgnuli. Moram odati priznanje Jasonu. Svaki put kad vidi baku, skoči mi noge i zagrli je.

"Bako, imaš li u pećnici dovoljno hrane i za mene?"

"Za tebe i za još dvoje", reče baka, uputivši mu osmijeh. Nije bila slijepa za njegove mane (niti moje), ali ga je voljela. "Upravo me nazvala Everlee Mnson. Rekla mi je da si se sinoć spetljao s DeeAnne." "Čovječe, u ovom gradu ne možeš ništa napraviti a da te ne uhvate na djelu", reče Jason iako zapravo nije bio ljut.

"Ta je DeeAnne," reče baka upozoravajućim tonom kad smo svi krenuli prema kući, "koliko znam, već jednom bila.trudna. Samo budi oprezan da ne zatrudni i s tobom, inače ćeš plaćati do kraja života. S druge strane, to bi možda bio jedini način da dobijem praunuke!"

Baka je već iznijela jelo na stol i kad je Jason objesio svoju kapu, sjeli smo i pomolili se.

Tada su baka i Jason počeli tračati ljude u našem malom gradu i župi (oni su to nazivali "nadoknađivanjem propuštenog"). Moj je brat radio za općinu, bio je nadzornik radova na cesti.

Imala sam dojam da se Jasonov radni dan sastoji od vozikanja uokolo u općinskom kamionetu, odlaska s posla na kraju radnog vremena i potom vozikanja uokolo cijele noći u svom kamionetu.

Rene je bio jedan od radnika koje je Jason nadzirao, a išli su zajedno u srednju školu.

Dosta su se družili s Hoytom Fortenberryjem.

"Sookie, morao sam zamijeniti bojler u kući", rekao je Jason iznenada. On živi u staroj kući naših roditelja, gdje smo živjeli do trenutka kad su poginuli u nenadanoj poplavi. Otada smo živjeli s bakom, ali se Jason, nakon završene dvije godine koledža, preselio natrag u kuću, čija je polovica, prema papirima, pripadala meni.

"Trebaš li novaca za to?" pitala sam.

"Ma ne, imam dovoljno."

14

Chiarissima www.bosnaunited.net

Oboje primamo plaće, ali ujedno primamo mali prihod od fonda uspostavljenog kad je na imanju mojih roditelja postavljena naftna bušotina. Izvor se iscrpio za nekoliko godina, ali su se naši roditelji, a potom i baka, pobrinuli da novac bude uložen. Jason i ja bili smo dobro potkoženi i to nam je uštedjelo puno muka. Ne znam kako bi nas baka uspjela podići da nije bilo tog novca.

Odlučno je odbijala prodati ijedan komad zemlje, no njezini prihodi nisu veći od socijalne pomoći. To je jedan od razloga zašto se nikad nisam preselila u svoj stan. Ako kupujem namirnice dok živim s njom, ona to smatra razumnim; ali ako bih kupovala namirnice i donosila ih u njezinu kuću, ostavljala ih na stolu i odlazila svojoj kući, to bi smatrala milostinjom i naljutila bi se.

"Koju si vrstu uzeo?" pitala sam, tek toliko da pokažem interes.

Umirao je od želje da mi objasni; Jason je bio lud za tehnikom i želio je u detalje objasniti kako je uspoređivao cijene dok je kupovao novi bojler. Slušala sam s onoliko zanimanja koliko sam uspjela odglumiti.

A onda je prekinuo samog sebe. "Hej, Sook, sjećaš li se Maudette Pickens?"

"Naravno", rekoh iznenađeno. "Maturirale smo iste godine."

"Netko je sinoć ubio Maudette u njezinu stanu."

Baka i ja smo se zagledale u njega. "Kada?" baka je pitala, čudeći se kako već nije Čula nešto o tome.

"Tek što su je jutros pronašli u njezinoj spavaćoj sobi. Šef ju je pokušavao nazvati da sazna zašto nije došla na posao jučer i danas, i kako mu se nitko nije javljao, odvezao se do nje, pronašao upravitelja zgrade i zajedno su otključali stan. Znaš da je živjela preko puta DeeAnne?"

Bon Temps je imao samo jedan pošteni stambeni kompleks koji se sastojao od tri dvokatnice u obliku slova U, pa samo točno znali o čemu je riječ.

"Tamo je bila ubijena?" Postalo mi je zlo. Jasno sam se sjećala Maudette. Imala je jaku vilicu i veliku stražnjicu, lijepu crnu kosu i mišićava ramena.

Nije bila pretjerano nadarena, bistra ni ambiciozna. Koliko sam se sjećala, radila je na benzinskoj postaji/trgovini Grabbit Kwik.

"Da, mislim da je tamo radila barem godinu dana", Jason je potvrdio.

"Kako se to dogodilo?" Baka je imala onaj kiseli izraz lica kakav imaju pristojni ljudi koji žele što brže čuti loše vijesti.

"Imala je vampirske ugrize na unutrašnjoj strani svojih - ovaj - bedara", moj brat je rekao, buljeći u svoj tanjur. "Ali nije ju to ubilo. Bila je zadavljena. DeeAnne mi je rekla da je Maudette voljela ići u vampirski bar u Shreveport kad bi dobila par slobodnih dana, bit će da je tamo zaradila ugrize. Vjerojatno Sookien vampir nema nikakve veze s tim."

"Maudette je bila krvodajka?" Zavrtjelo mi se u glavi dok sam zamišljala sporu, zdepastu Maudette odjevenu u egzotične crne haljine kakve krvodajci vole. "Što je to?" pitala je baka. Mora da je propustila emisiju Sally-Jessy na dan kad se raspravljalo o tom fenomenu.

15

Chiarissima www.bosnaunited.net

"Muškarci i žene koji vole biti u društvu vampira i vole da ih grizu. Vampiroljupci. Sve mi se čini da ne izdrže naročito dugo, jer previše vole vampirske ugrize i prije ili poslije dobiju jedan previše."

"Ali Maudette nije umrla od ugriza." Baka je željela biti sigurna da je nij e shvatila.

"Ne. Zadavljena je." Jason je počeo privoditi svoj ručak kraju. "Zar ti ne točiš uvijek benzin u Grabbitu?" pitala sam. "Naravno, kao i mnogi drugi."

"I zar se nisi viđao s Maudette neko vrijeme?" upitala ga je baka.

"Moglo bi se tako reći", Jason je oprezno odgovorio.

To bi značilo da je spavao s Maudette kad nije mogao naći nijednu bolju.

"Nadam se da te šerif neće pozvati na razgovor", rekla je baka, odmahujući glavom kao da će tako smanjiti mogućnost da do toga dođe.

"Molim?" Jasonovo je lice postalo crveno, a stav defenzivan.

"Viđao si Maudette u dućanu kad si išao po benzin, recimo da ste izlazili i sad je odjednom nađu mrtvu u stanu u kojem si već bio", sažela Nii n i. Nije bilo puno, ali je ipak bilo nešto, a u Bon Tempsu je bilo tako malo misterioznih ubojstava da sam bila uvjerena kako će tijekom istrage svaki kamen biti prevrnut.

"Nisam jedini koji odgovara tom opisu. Mnogi drugi frajeri tamo toče benzin i svi poznaju Maudette."

"Da, ali u kojem smislu?" neuvijeno ga je upitala baka. "Ona nije bila prostitutka, zar ne?

Sigurno je onda pričala s kim se sve viđa."

"Samo se voljela zabavljati, nije bila profesionalka." Poznavajući njegov sebični karakter, bila sam ugodno iznenađena što Jason brani Maudette. Moj mi je stariji brat malo porastao u očima. "Pretpostavljam da je bila malo osamljena", dodao je.

Jason nas je tada obje pogledao i vidio da smo iznenađene i dirnute.

"Govoreći o prostitutkama," zabrzao je, "jedna se u Monroeu specijalizirala za vampire. Ima frajera koji stoji sa strane s kolcem u rukama, za slučaj da se koji vampir zanese. Pije sintetičku krv kako bi joj organizam bio dobro snabdjeven."

To je definitivno promijenilo temu razgovora, pa smo baka i ja počele smišljati pitanje koje bismo mogle postaviti, a da ne ispadnemo nepristojne.

"Pitam se koliko naplaćuje?" odvažila sam se, a kad nam je Jason rekao cijenu koju je čuo, zinule smo u čudu.

Kad smo jednom skrenuli s teme Maudetteina ubojstva, ručak se nastavio u uobičajenom tonu, a završio Jasonovim pogledavanjem na sat i izjavom da mora otići baš kad je stiglo vrijeme za pranje suda.

Ali bakin se um još uvijek bavio vampirima, saznala sam uskoro. Kasnije, dok sam se šminkala za posao, došla je u moju sobu. "Što misliš koliko je star vampir kojeg si upoznala?"

16

Chiarissima www.bosnaunited.net

"Nemam pojma, bako." Stavljala sam maškaru širom otvorenih očiju, nastojeći ih držati mirno kako se ne bih ubola u oko, pa mi je glas ispao smiješan, kao da sam na audiciji za horor film.

"Misliš li da... da bi se mogao sjećati rata?"

Nisam morala pitati kojeg rata. Naposljetku, baka je bila osnivački član Potomaka dičnih pokojnika.

"Moguće", rekoh, okrećući lice s jedne strane na drugu, kako bih provjerila jesam li ravnomjerno nanijela rumenilo.

"Misliš li da bi mogao navratiti da nam priča o njemu? Mogli bismo održati posebni sastanak."

"Po noći", podsjetila sam je.

"Oh, da, naravno." Potomci su se obično nalazili u knjižnici u podne, noseći ručak sa sobom u vrećici.

Razmislila sam o tome. Bilo bi vrlo nepristojno da kažem vampiru kako bi trebao doći u bakin klub zato što sam spasila njegovu krv od cjeditelja, ali se možda sam ponudi, ako mu natuknem nešto. Nije mi se to sviđalo, ali sam bila voljna učiniti to za svoju baku. "Pitat ću ga sljedeći put kada dođe", obećala sam joj.

"Ako ništa, mogao bi doći i razgovarati sa mnom, a ja bih snimila njegova sjećanja", predložila je baka. Mogla sam čuti kako joj mozak radi dok je razmišljala kakav bi to uspjeh bio za nju. "Drugim članovima bi to bilo jako zanimljivo", dodala je revno.

Suspregnula sam smijeh. "Predložit ću mu", rekoh. "Vidjet ćemo."

Kad sam otišla, baka je sasvim očito već kovala planove.

Nije mi palo na pamet da bi Rene Lenier priču o sukobu na parkiralištu mogao ispričati i Samu.

No Rene je bio baš radišan. Kad sam tog poslijepodneva došla na posao, pretpostavila sam da je nemir koji se osjećao u zraku bio posljedica Maudetteina ubojstva. No bila sam u krivu.

Sam me ugurao u spremište čim sam ušla. Nije mogao stajati na mjestu koliko je bio ljut.

Dobro mi je natrljao nos.

Sam se nikada prije nije ljutio na mene i ubrzo sam bila na rubu suza.

"A ako misliš da je mušterija u opasnosti, to kažeš meni i onda se ja pobrinem za to, a ne ti", ponovio je šesti put kad sam konačno shvatila da U Sama to bio strah za mene.

Uhvatila sam tu misao prije nego što sam čvrsto spustila svoju barijeru. čitanje misli šefu vodilo je u katastrofu.

Ni u jednom trenutku mi nije palo na pamet da Sama - ili ikoga drugog pitam za pomoć.

"A ako misliš da nekoga zlostavljaju na našem parkiralištu, trebaš pozvati policiju, a ne otići tamo poput kakva osvetnika", uspuhao se Sam. Njegova svijetla, uvijek rumena put sad je bila crvenija nego ikada, a divlja, zlatna kosa izgledala je kao da se nije počešljao.

"U redu", rekoh, pokušavši govoriti smireno i držati oči širom otvorene kako mi ne bi potekle suze. "Jesam li otpuštena?"

17

Chiarissima www.bosnaunited.net

"Ne! Ne!" uzviknuo je, izgledajući još ljući. "Ne želim te izgubiti!" Zgrabio me za ramena i malo protresao. Onda se zaustavio i zagledao u mene svojim velikim, zapanjujuće plavim očima i mogla sam osjetiti nalet vrućine kako izvire iz njega. Dodirivanje pojačava moj hendikep, pa nemam izbora nego čuti i osobu koja me dodiruje. Dugo sam ga gledala ravno u oči, a onda sam se pribrala i uzmaknula unatrag, tako da su mu ruke spale s mene.

Okrenula sam se i preplašeno izišla iz spremišta.

Naučila sam par uznemirujućih stvari. Sam me želi; a njegove misli ne mogu čuti tako jasno kao misli drugih ljudi. U par sam naleta dobila dojam o tome što osjeća, ali ne i što misli. Bilo je to više kao nošenje prstena koji mijenja boje s obzirom na raspoloženje, nego kao primanje faksa s podacima.

I? Što sam učinila u vezi s tim dvjema informacijama? Apsolutno ništa.

Nikad prije nisam na Sama gledala kao napavaljiva muškarca - barem što se povaljivanja mene tiče - iz više razloga. Ali najjednostavniji je bio taj što ni na koga nisam tako gledala, ne zato što nemam hormona - itekako ih imam - ali oni su uvijek potisnuti, jer je seks za mene prava katastrofa. Možete li zamisliti da znate sve o čemu vaš partner razmišlja tijekom seksa? Upravo tako. Stvari u stilu: "Bože, vidi ovaj madež... guza joj je malo velika... kad bi se barem pomaknula malo udesno... zašto ne skuži i...?" Jasno vam je. Dovoljno je da vas ohladi, vjerujte mi. A tijekom seksa jednostavno nema načina da održim mentalnu barijeru na mjestu.

Drugi je razlog taj što mi se Sam sviđa kao šef i što volim svoj posao, koji me tjera da budem izvan kuće i aktivna i da zarađujem, pa se neću pretvoriti u usidjelicu, čega se moja baka pribojava. Rad u uredu mi je pretežak, a koledž mi je bio jednostavno nemoguć, zbog ozbiljne koncentracije koju je tražio. Jednostavno me iscrpljivao.

Zato sam u ovom trenutku željela razmisliti o naletu želje koju sam osjetila iz njega. Nije da mi je išta otvoreno predložio ili da me bacio na pod spremišta. Osjetila sam njegove osjećaje i mogu ih izignorirati ako poželim. Poštovala sam delikatnost situacije i pitala sam se je li me Sam namjerno dotaknuo, kao da doista zna što sam.

Pobrinula sam se da više ne ostanem nasamo s njim, ali moram priznati da sam te noći bila jako potresena.

Sljedeće su dvije večeri bolje protekle. Naš se odnos vratio na staro. Laknulo mi je. Razočarala sam se. Također sam jedva stajala na nogama jer je Maudetteino ubojstvo uzrokovalo procvat posla u Merlotteovu baru. Svakakve su priče kružile Bon Tempsom, a televizijska ekipa iz Shreveporta napravila je kratak prilog o strašnoj smrti Maudette Pickens. Premda nisam bila na sprovodu, moja je baka išla i rekla da je crkva bila krcata. Jadna, okruglasta Maudette, sa svojim izgrickanim bedrima, bila je zanimljivija mrtva nego ikada za života.

Stizala su mi dva slobodna dana i brinulo me da se neću uspjeti sresti s vampirom Billom.

Trebala sam mu prenijeti bakin poziv. Nije više navraćao u bar i počela sam se pitati hoće li ikada više doći.

Ni Mack i Denise se više nisu vratili u Merlotte, ali su se Rene Lenier i Hoyt Fortenberry pobrinuli da znam kako su mi zaprijetili grozotama. Ne mogu reći da sam se ozbiljno uznemirila.

Kriminalno smeće poput Štakorića lutalo je autocestama i naseljima s kamp-prikolicama diljem Amerike, nedovoljno pametno ili moralno da se smiri na jednom mjestu i živi produktivno. Što

18

Chiarissima www.bosnaunited.net

se mene ticalo, oni nikada nisu ostavili nikakav pozitivan trag u ovome svijetu, niti su vrijedili koliko je crno pod noktom. Prešla sam preko Reneovih upozorenja.

Ali on je zbilja uživao prenositi ih. Rene Lenier je bio nizak poput Sama, ali dok je Sam bio rumen i plavokos, Rene je bio tamnoput i imao glistu, grubu crnu kosu prošaranu sjedinama.

Rene je često navraćao u bar na pivo i u posjet Arlene, jer je ona (kako je volio pričati svima u baru) bila njegova omiljena bivša žena. Imao ih je tri. Hoyt Fortenberry bio je nešto zagonetniji od Renea. Ni tamnokos ni svjetlokos, ni krupan ni sitan. Uvijek je djelovao veseo i davao pristojne napojnice. Divio se mom bratu Jasonu više nego je to Jason zasluživao, ako se mene pitalo.

Bilo mi je drago da Renea i Hoyta nije bilo one večeri kad se vratio vampir.

Sjeo je za isti stol.

Sad kad je vampir zbilja bio ispred mene, postala sam pomalo sramežljiva. Shvatila sam da sam zaboravila gotovo nezamjetljiv sjaj njegove kože. Preuveličala sam njegovu visinu i jasne crte njegovih usana. "Što ćeš popiti?" pitala sam.

Podignuo je pogled prema meni. Zaboravila sam i kako su mu oči duboke. Nije se nasmiješio niti je trepnuo; bio je tako nepokretan. Po drugi sam se put opustila u njegovoj tišini. Kad sam spustila barijeru, osjetila sam kako mi se lice opušta. Bilo je jednako dobro kao masaža (pretpostavljala sam). "Što si ti?" upitao me. Već me drugi put pitao istu stvar.

"Konobarica", rekla sam, ponovo namjerno krivo shvaćajući njegovo pitanje. Mogla sam osjetiti kako mi smiješak ponovo sjeda na mjesto. Moj komadićak mira je nestao.

"Crno vino", naručio je i ako je bio razočaran, to se iz njegova glasa nije dalo iščitati.

"Naravno", rekoh. "Sintetička bi krv trebala stići u sutrašnjoj pošiljci, "Čuj, možemo li popričati kad mi završi smjena? Htjela bih te zamoliti za jednu uslugu."

"Naravno. Dužnik sam ti." Definitivno mu nije bilo drago zbog toga.

"Ne pitam za sebe!" i sama sam postajala sve ozlojeđenija. "Za svoju baku. Ako ćeš biti budan - dobro, pretpostavljam da hoćeš - kad mi završi posao u pola dva, bi li ti bilo jako teško naći se sa mnom kod ulaza za zaposlenike na stražnjoj strani bara?" Kimnula sam prema vratima, a rep mi je poskočio po ramenima. Očima je popratio kretnje moje kose.

"Drage volje."

Nisam bila sigurna je li samo kavalir, što je prema bakinim riječima bila normalna stvar u davnini, ili mi se jednostavno ruga.

Oduprla sam se iskušenju da mu isplazim jezik ili se bučno izbeljim. Okrenula sam se na peti i odmarširala natrag do šanka. Kad sam mu donijela vino, dao mi je napojnicu od 20 posto.

Nedugo potom bacila sam pogled na njegov stol i otkrila kako ga više nema. Pitala sam se hoće li održati obećanje.

Arlene i Dawn otišle su kući prije nego što sam ja bila spremna; još nisam bila gotova sa spremanjem, iz ovog ili onog razloga, uglavnom stoga što se pokazalo da su svi držači za salvete u mom dijelu poluprazni. Pozdravila sam šefa kad sam otišla po svoju torbicu koja bi dok sam radila ležala zaključana u njegovu uredu. Čula sam ga kako lupka u muškom WC-u, vjerojatno 19

Chiarissima www.bosnaunited.net

zato što pokušava popraviti vodokotlić koji curi. Otrčala sam u ženski WC i da si provjerim šminku i frizuru.

Kad sam izišla, vidjela sam da je Sam već isključio rasvjetu na parkiralištu za goste. Samo je svjetlo na banderi ispred njegove prikolice obasjavalo parkiralište za zaposlenike. Sam je na veliku Arleneinu i Dawninu radost zasadio živicu ispred svoje kamp-prikolice i one su ga neprestano zezale da je lijepo podštucana.

Meni je bila baš lijepa.

Kao i obično, Samov je kamionet bio parkiran ispred prikolice, pa je moj auto bio jedini koji je preostao na parkiralištu.

Izvila sam vrat, gledajući sjedne strane na drugu. Billa nije bilo. Iznenadilo me koliko sam se razočarala. Zbilja sam očekivala da će ispasti kavalir, pa čak i ako mu srce (je li ga uopće imao?) govori drugačije.

Možda će, pomislila sam uz osmijeh, iskočiti iza nekog stabla ili se uz jedan puf! iznenada pojaviti ispred mene s crveno obrubljenim plaštem na ramenima. Ali ništa od toga se nije dogodilo pa sam se odvukla do svog auta.

Nadala sam se iznenađenju, ali ne onome koje sam dobila.

Mack Rattray iskočio je iza mog auta i u jednom mi se koraku dovoljno približio da me tresne u vilicu. Nije se nimalo suzdržavao, pa sam pala na šljunak kao vreća krumpira. Jauknula sam kad sam pala, ali pad je izbacio sav zrak iz mene, kao i nešto kože s mene, pa sam ostala bez glasa, bez daha i bespomoćna. Tada sam ugledala Denise kako zamahuje teškom čizmom i taman sam imala dovoljno vremena da se sklupčam prije nego što su me Štakorići počeli cipelariti.

Bolje odmah došla, snažna i neumoljiva. Instinktivno sam prekrila lice rukama, primajući udarce po podlakticama, nogama i leđima.

Mislim da sam bila uvjerena kako će nakon prvih nekoliko udaraca stati i siknuti upozorenja i psovke na mene, a potom otići. Međutim, sjećam se onog trenutka kad sam shvatila da me namjeravaju ubiti.

Mogla sam tako pasivno ležati i primati udarce, ali nisam imala namjeru ležati i čekati da me ubiju.

Sljedeći put kad mi se približila jedna noga, bacila sam se, uhvatila je i zgrabila svom snagom. Pokušala sam ugristi, ako ništa, barem označiti jednoga od njih. Nisam uopće znala čiju nogu držim.

Tada sam iza sebe začula režanje. O ne, doveli su psa, pomislila sam. Režanje je definitivno zvučalo prijeteće. Da sam mogla racionalno razmišljati, kosa bi mi se nakostriješila na glavi.

Primila sam još jedan udarac u kralježnicu i tada je udaranje stalo.

Posljednji mi je udarac učinio nešto stravično. Čula sam kako mi disanje postaje otežano, a iz pluća mi je počeo dopirati nekakav čudan, mjehuričast zvuk.

"Koji je to vrag?" Mack Rattray je upitao, zvučeći itekako prestravljeno.

Ponovo sam začula režanje, bliže, odmah iza mene. A iz drugog sam smjera čula nekakvu bijesnu riku. Denise je počela zapomagati, a Mack psovati. Denise je iščupala nogu iz mojih ruku koje su postale jako slabe. Slropoštale su se na tlo. Kao da s njima više ništa nisam mogla. Iako 20

Chiarissima www.bosnaunited.net

mi je pogled bio zamagljen, mogla sam vidjeti da mi je desna ruka slomljena. Lice mi je bilo mokro. Bojala sam se dalje procjenjivati kakve su mi ozljede.

Mack je počeo urlati, a onda i Denise, a potom se činilo kao da se svašta događa oko mene, ali se nisam mogla pomaknuti. Jedino što sam mogla vidjeti bili su moja slomljena ruka, natučena koljena i tama ispod mog automobila.

Nakon nekog vremena spustila se tišina. Iza mene je zacvilio pas. Hladni nos se očešao o moje uho i topli jezik ga je polizao. Pokušala sam podići ruku da pogladim psa koji mi je nesumnjivo spasio život, ali nisam uspjela. Začula sam svoj uzdah. Činilo mi se da je dopro iz velike daljine.

Suočivši se s činjenicama, rekoh: "Umirem." To mi se činilo sve više stvarnim. Žabe i zrikavci koji su dotad parali noć utihnuli su pred gungulom i bukom na parkiralištu, pa je moj slabašni glas jasno odzvonio i nestao u in l a k u . Začudo, uskoro potom sam začula dva glasa.

Tada su dva koljena prekrivena krvavim trapericama ušla u moje vidno polje. Vampir Bill se nadvio nad mene kako bih mu mogla vidjeti lice. Usne su mu bile umrljane krvlju, a očnjaci su mu bili vani, bijelo se ljeskajući nad donjom usnom. Pokušala sam mu se nasmiješiti, ali me lice nije željelo poslušati.

"Podići ću te", rekao je Bill. Zvučao je mirno. "Umrijet ću ako to učiniš", šapnula sam.

Pažljivo me pregledao. "Ne još", rekao je nakon te procjene. Začudo, osjećala sam se bolje nakon toga; tko zna koliko je ozljeda vidio za svog životnog vijeka, pomislila sam.

"Boljet će", upozorio me.

Bilo je teško zamisliti išta što me ne bi boljelo.

Podvukao je ruke pod mene prije nego što sam imala prilike uplašiti se. Vrisnula sam, ali bio je to slabašan pokušaj.

"Brzo", rekao je užurban glas.

"Idemo natrag u šumu, da se sklonimo", rekao je Bill, privijajući moje tijelo uza se kao da ne teži ni grama.

Hoće li me pokopati tamo, daleko od pogleda? Nakon što me upravo spasio od Štakorića?

Gotovo mi nije bilo stalo.

Malo mi je laknulo kad me položio na tepih od borovih iglica u tmini šume. U daljini sam mogla vidjeti odsjaj parkirališnih svjetala. Osjetila sam kako mi kroz kosu curi krv i osjećala sam bol u slomljenoj ruci i agoniju dubokih masnica, ali najstrašnije od svega bilo je ono što nisam mogla osjetiti.

Nisam osjećala svoje noge.

Abdomen mi je bio pun, težak. Fraza "unutarnje krvarenje" zaglavila mi se u mislima, kakve god bile.

"Umrijet ćeš ako ne učiniš točno ono što ti kažem", reče Bill. "Žao mi je, ali ne želim biti vampir", rekoh, a glas mi je bio slab i isprekidan.

"Nećeš biti", rekao je nježnije. "Izliječit ćeš se. Brzo. Ja imam lijek. Ali moraš to željeti."

21

Chiarissima www.bosnaunited.net

"Onda izvadi taj lijek", šapnula sam. "Umirem." Mogla sam osjetiti kako me sivilo privlači.

U djeliću mozga koji je još uvijek primao signale iz vanjskoga svijeta, začula sam Billa kako je zastenjao, kao da se ozlijedio. Tada je pritisnuo nešto uz moje usne.

"Pij", rekao je.

Pokušala sam isplaziti jezik i uspjela. Bili je krvario, stišćući ranu kako bi potaknuo krv iz svog zgloba da potekne u moja usta. Zagrcnula sam se. Ali sam željela živjeti. Natjerala sam se na gutanje. Još jednom sam progutala.

Odjednom je krv dobila dobar, slankast okus, poput životnog soka. Moja zdrava ruka se podigla, moja je šaka pritisnula vampirov zglob uz moja usta. Sa svakim sam se gutljajem osjećala bolje. I nakon minute sam zaspala.

Kad sam se probudila, još uvijek sam bila u šumarku, još uvijek ležala na tlu. Netko je bio ispružen pokraj mene; bio je to vampir. Vidjela sam njegov odsjaj. Osjećala sam njegov jezik na svojem tjemenu. Lizao mi je ranu na glavi. Nisam mu baš mogla zamjeriti.

"Jesam li drugačijeg okusa od drugih ljudi?" pitala sam.

"Jesi", rekao je dubokim glasom. "Što si ti?"

Pitao me to već treći put. Treća sreća, baka je uvijek govorila.

"Hej, pa ja nisam mrtva", rekoh. Iznenada sam se sjetila kako sam očekivala da sam gotova.

Pomaknula sam ruku, onu slomljenu. Bila je slaba, ali više nije visjela. Mogla sam osjetiti svoje noge, pa sam i njima prodrmala. Pokusno sam udahnula i izdahnula i bila zadovoljna s blagom boli. S mukom sam se podigla u sjedeći položaj. Nije bilo baš lako, no nije bilo ni nemoguće.

Osjećala sam se kao kad sam kao mala imala upalu pluća i ovo je bio prvi dan bez groznice.

Slaba, ali blažena. Bila sam svjesna da sam preživjela nešto strašno.

Prije nego što sam se uspjela uspraviti, stavio je ruke ispod mene i privio me uza se. Naslonio se na stablo. Bilo mi je jako udobno sjediti u njegovu krilu, glave naslonjene na njegova prsa.

"Ja sam telepat", odgovorila sam mu. "Mogu čuti ljudske misli." "Čak i moje?" Zvučao je samo znatiželjno.

"Ne. Zato mi se toliko i sviđaš", rekoh, plutajući u moru ružičastog blaženstva. Nisam imala volje prikrivati svoje misli.

Osjetila sam kako mu je zagrmjelo u prsima kad se nasmijao. Smijeh mu je bio malo promukao.

"Uopće te ne čujem", nastavila sam blebetati snenim glasom. "Nemaš pojma kako je to spokojno. Nakon što sam cijeli život slušala bla, bla, bla, sada ne čujem... ništa."

"Kako ti uspijevaju izlasci s muškarcima? Dečkima tvojih godina sigurno je samo jedna misao na pameti - kako te odvesti u krevet."

"Pa, ne. Ne ide mi. I, iskreno, mislim da je muškarcima cilj odvesti ženu u krevet bez obzira na to koliko im je godina. Ne izlazim s muškarcima. Svi misle da sam luda, znaš, jer im ne mogu reći istinu; a istina je da ću izludjeti od svih tih misli, svih tih glava. Izašla sam nekoliko puta, kad sam tek počela raditi u baru, s dečkima koji nisu to znali o meni. Ali svaki put je bilo isto.

Nemoguće je koncentrirati se da ti bude ugodno s nekim i da se za nekoga zapališ, kad možeš

22

Chiarissima www.bosnaunited.net

čuti kako se pitaju bojiš li kosu ili kako misle da nemaš lijepu guzu ili kad zamišljaju kako ti izgledaju grudi."

Odjednom mi se razbistrilo u glavi i ja sam shvatila koliko sam sebe otkrila ovome biću.

"Oprosti", rekoh. "Nisam te željela opterećivati svojim problemima. Hvala ti što si me spasio od Stakorića."

"Moja je krivica što su uopće uspjeli doći do tebe", rekao je. Mogla sam nazreti bijes ispod mirne površine njegova glasa. "Da sam pristojno došao na vrijeme, ovo se ne bi dogodilo. Zato sam ti dugovao malo svoje krvi. Dugovao sam ti izlječenje."

"Jesu li mrtvi?" Bilo me sram kako mi je glas zazvučao ciktavo.

"O, da."

Teško sam progutala. Nisam mogla žaliti što je svijet ostao bez Štakorića. Ali morala sam biti potpuno iskrena: nisam mogla izbjeći činjenicu da sjedim u krilu ubojice. Pa ipak, bila sam prilično sretna što tu sjedim, dok me on grli.

"Trebala bih biti zabrinuta zbog toga, ali nisam", rekoh prije nego što sam shvatila što ću reći.

Opet sam osjetila onaj hrapavi smijeh.

"Sookie, o čemu si željela razgovarati sa mnom večeras?"

Trebalo mi je dosta da se prisjetim. Premda sam se fizički čudesno oporavila od udaraca, mentalno sam se osjećala malo maglovito.

"Moja bi baka jako željela znati koliko si star", rekoh, oklijevajući. Nisam imala pojma koliko je to pitanje osobno za vampire. Dotični me vampir gladio po leđima, kao da smiruje mače.

"Pretvoren sam u vampira 1870. godine, kad mi je bilo trideset ljudskih godina." Pogledala sam ga; sjajno mu je lice bilo bezizražajno, a oči crni bezdani u tmini šume.

"Jesi li se borio u ratu?"

"Jesam."

"Imam osjećaj da ćeš se naljutiti. Ali bi jako razveselilo moju baku i njezin klub ako bi pristao razgovarati s njima o ratu, o tome kakav je doista bio."

"Klub?"

"Moja baka pripada Potomcima dičnih pokojnika."

"Dični pokojnici." Nisam mogla pročitati vampirov glas, ali je bilo jasno, bez ikakve sumnje, da nije sretan.

"Slušaj, ne moraš im pričati o crvima i infekcijama i gladovanju", rekoh. "Oni imaju svoju sliku američkog Građanskog rata i, iako nisu glupi ljudi - preživjeli su druge ratove - željeli bi znati više o načinu života u to vrijeme, o uniformama i kretanjima trupa." "Čiste stvari."

Duboko sam udahnula. "Tako je." "Hoće li te to usrećiti?"

"Kakve to veze ima? Usrećilo bi baku, a budući da si u Bon Tempsu i očito želiš živjeti u ovom kraju, to bi ti pomoglo da te tu prihvate."

23

Chiarissima www.bosnaunited.net

"Hoće li te to usrećiti?"

Nije bio tip osobe kojoj možeš vrdati. "Pa, da." "Onda dobro."

"Baka te zamolila da jedeš prije nego što dođeš", rekoh. Ponovo sam začula hrapav smijeh, ovaj put dublji. "Sad se radujem što ću je upoznati. Smijem li jedne večeri svratiti do tebe?"

"Ah. Naravno. Sutra mi je zadnja večernja smjena, a od preksutra imam dva slobodna dana, pa mi četvrtak odgovara." Podigla sam ruku da pogledam na sat. Radio je, ali je staklo bilo prekriveno skorenom krvlju. "Uf, fuj", rekoh. Polizala sam prst i slinom obrisala brojčanik.

Pritisnula sam gumb koji osvjetljava kazaljke i zagrcnula se kad sam vidjela koliko je sati.

"O, Bože, moram kući. Nadam se da je baka otišla spavati."

"Vjerojatno se brine što si tako kasno navečer sama vani", primijetio je Bill. Zvučao je prijekorno. Možda je pomislio na Maudette? Na trenutak mi je bilo jako nelagodno, dok sam se pitala je li ju Bill zapravo poznavao, je l i ga pozvala k sebi doma. Ali sam odbacila tu ideju jer sam tvrdoglavo odbijala razmišljati o neobičnoj, groznoj prirodi Maudetteina života i smrti; nisam željela da taj užas baci sjenu na moj komadićak sreće.

"Takav mi je posao", rekoh kiselo. "Nema druge. Ionako ne radim uvijek noću. Ali kad mogu, onda radim."

"Zašto?" Vampir me gurnuo natrag na noge, a onda se lagano podignuo s t l a .

"Bolje napojnice. Više posla. Nemam vremena za razmišljanje."

"Ali noću je opasnije", rekao je s neodobravanjem.

Pravi se našao pričati. "Nemoj sad još zvučati kao moja baka", blago sam ga prekorila. Skoro smo došli do parkirališta.

"Stariji sam od tvoje bake", podsjetio me. Time je razgovor naglo završio.

Kad sam izašla iz šumarka, zastala sam i pogledala oko sebe. Parkiralište je bilo mirno i spokojno, kao da se lamo ništa nije dogodilo, kao da samo sat vremena ranije na tom komadu šljunka nisam skoro bila isprebijana do smrti, kao da tamo Štakorići nisu dočekali svoj krvavi kraj.

U baru i Samovoj prikolici svjetla su bila ugašena. Šljunak je bio mokar, ali ne i krvav.

Moja torbica ležala je na haubi mog auta.

"A gdje je pas?" rekoh.

Okrenula sam se pogledati svog spasioca.

Nije ga bilo.

24

Chiarissima www.bosnaunited.net

2

V

rlo sam kasno ustala sutradan ujutro. Što nije bilo začuđujuće. Baka je, na moje olakšanje, spavala kad sam došla kući i mogla sam se uvući u krevet a da je ne probudim.

Pila sam kavu za kuhinjskim stolom, a baka je čistila ostavu, kad je zazvonio telefon. Baka se popela na stolac pokraj šanka, sjela u svoju uobičajenu pozu za čavrljanje, i podigla slušalicu.

"Hal-o?" rekla je. Iz nekog razloga uvijek je zvučala iznervirano, kao tla je telefonski poziv posljednja stvar koja joj treba u tom trenutku. No ja nisam znala da tome nije tako.

"Hej, Everlee. Ne, sjedim ovdje i razgovaram sa Sookie, upravo je ustala iz kreveta. Ne, nisam čula nikakve vijesti danas. Ne, nitko me još nije nazvao. Što? Kakav tornado? Sinoć je bilo vedro. Four Tracks Corner? Zbilja? Ne! Ma nije valjda! Stvarno? Oboje? C, c, c. Što je rekao Mike Spencer?"

Mike Spencer je bio župni mrtvozornik. Preplavio me jeziv osjećaj. Popila sam kavu i natočila si novu šalicu. Vjerojatno će mi trebati.

Minutu kasnije baka je spustila slušalicu. "Sookie, nećeš vjerovati što ne dogodilo!"

Bila sam spremna kladiti se da ću povjerovati. "Što?" pitala sam, trudeći se da ne izgledam kao krivac.

"Premda je sinoć vrijeme bilo lijepo, izgleda da se kod Four Tracks Cornera spustio tornado!

Prevrnuo je onu unajmljenu prikolicu tamo na čistini. Poginulo je ono dvoje koje je u njoj živjelo, zapeli su nekako ispod prikolice, pa ih je zgnječila. Mike kaže da nikada nije vidio takvo što."

"Hoće li slati tijela na obdukciju?"

"Mislim da mora, iako je uzrok smrti poprilično jasan, prema Stellinim riječima. Prikolica leži na boku, auto im je napola na njoj, dok su u dvorištu počupana stabla."

"O, Bože", šapnula sam, razmišljajući o snazi koja je bila potrebna da se takvo što inscenira.

"Dušo, nisi mi rekla je li sinoć navraćao tvoj prijatelj vampir."

Poskočila sam od nečiste savjesti i tek tada shvatila da je baka jednostavno promijenila temu razgovora. Svakog me dana ispitivala jesam li vidjela Billa i sada sam, napokon, mogla reći da jesam - ali ne laka srca.

25

Chiarissima www.bosnaunited.net

Kako se moglo i očekivati, baka je cupkala od uzbuđenja. Ushodala se po kuhinji kao da nam se najavio princ Charles.

"Sutra navečer. Kada ga možemo očekivati?" pitala je.

"Kad padne mrak. To je sve što mogu reći."

"Na ljetnom smo računanju vremena, pa je to vjerojatno dosta kasno." Baka je razmislila.

"Odlično, stići ćemo prije toga pojesti večeru i oprati suđe. I imat ćemo cijeli dan sutra da spremimo kuću. Onaj tepih nisam čistila sigurno godinu dana!"

"Bako, pričamo o tipu koji spava pod zemljom po cijele dane", podsjetila sam je. "Mislim da se nikada ne bi sjetio ni pogledati tepih."

"Pa, ako to ne radim radi njega, radim to radi sebe, da se mogu ponositi", rekla je nepobitno.

"Osim toga, mlada damo, otkud ti znaš gdje on spava?"

"Dobro pitanje, bako. Ne znam. Ali se mora skloniti od svjetla i biti na sigurnom, pa je to moja pretpostavka."

Ubrzo sam shvatila da ništa ne može spriječiti moju baku da upadne u mahnito stanje kućnog ponosa. Dok sam se spremala za posao, otišla je u dućan, unajmila čistač tepiha i započela s čišćenjem.

Na putu za Merlotte, malo sam skrenula na sjever i odvezla se do Four Tracks Cornera. Bilo je to križanje staro koliko i ljudske naseobine u tom području. Sada su prometni znakovi i asfalt dali formalni izgled mjestu gdje su se, prema lokalnim predanjima, nekoć križala dva lovačka puta. Prije i l i poslije će t u niknuti kuće u rančerskom s t i l u i trgovine razasute uz cestu, pretpostavljala sam, ali za sada je ondje stajala samo šuma u kojoj se, prema Jasonovu pričanju, još dobro dalo loviti.

Kako nije bilo ničega što bi me spriječilo u mojoj nakani, odvezla sam se niz utrti puteljak do čistine gdje je stajala unajmljena kamp-prikolica Rattreyevih. Zaustavila sam auto i zabezeknuto se zagledala kroz vje-trobransko staklo. Vrlo mala i stara prikolica ležala je zdrobljena neka tri metra iza svoje originalne lokacije. Ulubljeni crveni auto Rattreyevih još uvijek se nalazio na jednom kraju zgnječene prikolice. Po čistini je ležalo istrgnuto grmlje i razne krhotine, a stabla iza prikolice pokazivala su znakove velike sile koja je prošla između njih; grane su bile slomljene, a vrh jednog bora visio je na komadu kore. U krošnjama je bilo odjeće, pa čak i jedna tepsija.

Polako sam izašla iz auta i ogledala se oko sebe. Šteta je bila jednostavno nevjerojatna, posebno kad sam znala da je nije počinio tornado; vampir Bill je to inscenirao kao objašnjenje za smrt Rattreyevih.

Stari je džip dokloparao preko brazdi utrtih u tlo i zaustavio se pokraj mene. " M a jel' to Sookie Stackhouse!" doviknuo je Mike Spencer. "Otkud ti ovdje, djevojko? Ne moraš na posao?"

"Moram, gospodine. Ali, poznavala sam Šta- Rattrayeve. Ovo je jednostavno prestrašno."

Nadala sam se da je to dovoljno neodređeno. Sad sam primijetila da je s Mikeom stigao i šerif.

"Prestrašno. Pa, da. Čuo sam", reče šerif Bud Dearborn, izlazeći iz džipa, "da si se malo zakačila s Mackom i Denise prošloga tjedna na Merlotteovu parkiralištu."

26

Chiarissima www.bosnaunited.net

Osjetila sam nalet hladnoće negdje u području jetre kad su se dvojica muškaraca postavila ispred mene.

Mike Spencer je bio upravitelj jednog od dva pogrebna poduzeća u Bon Tempsu. Kao što je Mike uvijek brzo i jasno isticao, pogrebno poduzeće Spencer i sinovi pokapalo je bilo koga; međutim, klijenti su im bili samo bijelci. Istovremeno, samo su obojeni birali pogrebno poduzeće Spokojni počinak. Mike je bio krupan sredovječni muškarac, s kosom i brkovima boje bijeloga čaja i s naklonošću prema nošenju kaubojskih čizama i kravata od uzice, koje nije mogao nositi dok je radio u Spenceru i sinovima. Sad i h je imao na sebi. Šerif Dearborn, kojeg je pratila reputacija dobroga čovjeka, bio je nešto stariji od Mikea, ali u formi i jak, sve od glave prekrivene gustom sijedom kosom pa do teških cipela na nogama. Imao je rošavo lice i brze, smeđe oči. Svojedobno je bio dobar prijatelj mog oca.

"Da, gospodine, imali smo nesuglasica", rekoh iskreno, najbezazlenijim glasom. "Želiš li mi ispričati što se dogodilo?" Šerif je izvadio kutiju Maribora i zapalio cigaretu običnim metalnim upaljačem.

I tada sam napravila grešku. Trebala sam mu jednostavno sve ispričati. Za mene su svi mislili da sam luda, a neki i da sam priglupa. Ali nisam mogla naći razloga zašto bih išta objašnjavala Budu Dearbornu. Nije bilo razloga, osim razboritosti.

"Zašto?" upitala sam.

Njegove male smeđe oči odjednom su se izoštrile, a prijateljski izraz lica je nestao.

"Sookie", rekao je s krajnjim razočaranjem u glasu. Nisam mu povjerovala ni sekunde.

"Nisam ja ovo učinila", rekoh, mahnuvši prema poprištu razaranja.

"Ne, nisi", složio se. "Ali, ipak, poginuli su samo tjedan dana nakon što su se zakačili s nekim, pa mislim da sam dužan postaviti koje pitanje."

Ponovo sam razmotrila opciju da mu se oduprem pogledom. Dobro bih se osjećala, ali mislim da nije bilo vrijedno toga. Postajalo mi je jasno da mi reputacija glupave djevojke može ići na ruku.

Možda jesam neobrazovana i neiskusna, ali nisam glupa i nenačitana.

"Pa, pokušali su ozlijediti mog prijatelja", priznala sam, pognuvši glavu i zagledavši se u tenisice.

"Je li možda riječ o onom vampiru koji živi u staroj Comptonovoj kući?" Mike Spencer i Bud Dearborn su izmijenili poglede.

"Da, gospodine." Iznenadila sam se kad sam čula gdje Bill živi, ali to oni nisu primijetili.

Godine nereagiranja na stvari koje čujem a ne želim znati pružile su mi dobru kontrolu nad izrazom lica. Stara Comptonova kuća nalazila se ravno preko polja od nas, s iste strane ceste.

Između naših kuća nalaze se samo šuma i groblje. Kako praktično za Billa, pomislila sam i nasmiješila se.

"Sookie Stackhouse, zar ti baka dopušta da se družiš s tim vampirom?" izleti Spenceru.

"Svakako je to možeš priupitati", predložih zločesto, jedva čekajući vidjeti bakinu reakciju na to da netko samo natukne da se ne brine dobro o meni. "Znate, Rattrayevi su pokušali iscijediti Billa."

27

Chiarissima www.bosnaunited.net

"Dakle, Rattrayevi su cijedili vampira? I ti si ih zaustavila?" ubacio se šerif.

"Jesam", rekoh, pokušavši izgledati odlučno.

"Cijeđenje vampira zbilja je ilegalno", kontao je.

"Nije li zločin ubiti vampira koji te nije napao?" pitala sam.

Možda sam malo pretjerala s naivnošću.

"Vrlo dobro znaš da je, iako se ne slažem s tim zakonom. Ali takav je zakon i ja ću ga provoditi", rekao je šerif ukočeno.

"I vampir im je samo tako dopustio da odu, bez ikakve prijetnje osvetom? Nije rekao ništa u stilu da bi želio da su mrtvi?" Mike Spencer je postavljao glupa pitanja.

"Tako je." Nasmiješila sam se obojici, a onda pogledala na sat. Sjetila sam se krvi na njegovu staklu, moje krvi, koju su iz mene izbili Rattreyevi. Morala sam pogledati kroz tu krv da vidim koliko je sati.

"Ispričavam se, moram na posao", rekoh. "Doviđenja, gospodine Spencer, doviđenja, šerife."

"Doviđenja, Sookie", reče šerif Dearborn. Izgledao je kao da mi želi postaviti još pitanja, ali ih ne zna uobličiti. Bilo mi je jasno da nije bio sasvim sretan zbog prizora pred njim, a i sumnjala sam da se taj tornado pojavio na ijednom radaru. Pa ipak, tamo su ležali prikolica i auto, tamo su bila stabla, a Rattrayevi su bili mrtvi ispod svega toga. Što biste drugo mogli zaključiti nego da ih je ubio tornado? Pretpostavila sam da su tijela bila poslana na obdukciju i pitala se koliko se može njome ustanoviti pod ovakvim okolnostima.

Ljudski je um izvanredna stvar. Šerif Dearborn je sigurno znao da su vampiri vrlo snažni. Ali ipak nije mogao zamisliti koliko snažan vampir može biti: dovoljno snažan da prevrne prikolicu i zdrobi je. I meni je to bilo teško shvatiti, a ja sam sasvim dobro znala da kod Four Cornersa nije bilo nikakva tornada.

Cijeli je bar šuškao o smrti Rattreyevih. Nakon pogibije Macka i Denise, Maudetteina je smrt prešla u drugi plan. Nekoliko puta sam uhvatila Samov pogled na sebi i pomislila na ono sinoć, pitajući se koliko je znao. Ali sam se bojala postaviti ikakvo pitanje u slučaju da ništa nije vidio.

Znala sam tla neke stvari koje su se sinoć dogodile ne mogu objasniti, ali bila sam tako zahvalna što sam živa da sam odgodila razmišljanje o njima.

Nikad se prije nisam tako jako smješkala dok sam teglila pića, nikad nisam s toliko poleta uzvraćala ostatak mušterijama, nikad tako dobro pamtila narudžbe. Nije me mogao usporiti čak ni stari čupavi Rene, iako me svaki put kad bih prošla pokraj stola za kojim je sjedio s Hoytom i još par drugih pajdaša uporno pokušavao uvući u neki opsežni razgovor.

Jedan dio vremena Rene je igrao ulogu ludog Cajunca, iako je cajunski akcent kojim je govorio bio lažan. Njegovi su roditelji dopustili da njihovo naslijede izblijedi. Svaka žena koju je oženio bila je divlja i imala težak život. Kratki brak s Arlene dogodio se dok je ona još bila mlada i bez djece, a ona mi je ispričala da je u to doba s vremena na vrijeme radila stvari od kojih joj se danas diže kosa na glavi. Odrasla je otada, ali Rene nije. Arlene mu je bila zbilja privržena, što me iskreno čudilo.

Svi su te večeri u baru bili uzbuđeni zbog neobičnih događaja u Bon Tempsu. Žena je bila ubijena, i to na zagonetan način; ubojstva su se u Bon Tempsu obično lako rješavala. I bračni par

28

Chiarissima www.bosnaunited.net

je poginuo nasilnom smrću zbog neobične prirodne katastrofe. Ono što se potom dogodilo, pripisala sam tom uzbuđenju. Ovo je mjesni bar, s tek nekolicinom redovitih gostiju koji dolaze izvan grada, i nikada nisam imala puno problema s neželjenom pažnjom. Ali te je večeri jedan krupni plavokosi muškarac sa širokim crvenim licem, koji je sjedio za stolom pokraj Reneova i Hoytova, kliznuo rukom uz jednu nogavicu mojih hlačica dok sam donosila pivo.

Takvo što se u Merlotteu ne dopušta.

Došlo mi je da ga klepnem poslužavnikom po glavi, kad sam osjetila da se ruka miče. Osjetila sam kako netko stoji točno iza mene. Okrenula sam glavu i ugledala Renea, koji je napustio mjesto gdje je sjedio a da to nisam ni primijetila. Spustila sam pogled za njegovom rukom i vidjela da drži i steže ruku plavokosog muškarca. Crveno lice plavokosoga postajalo je šareno.

"Hej, stari, pusti me!" plavokosi muškarac je protestirao. "Nisam mislio ništa loše."

"Nećeš dirati nikoga tko ovdje radi. Takvo je pravilo." Rene je možda nizak i mršav, ali bilo tko u baru bi se kladio na našeg lokalnog dečka protiv snažnijeg posjetitelja.

"U redu, u redu."

"Ispričaj se dami."

"Ludoj Sookie?" U glasu mu se čula nevjerica. Izgleda da je već prije bio ovdje.

Reneova ruka mora da je jače stegnula njegovu jer sam vidjela kako mu suze frcaju na oči. "Žao mi je, Sookie, okej?"

Kimnula sam što sam dostojanstvenije mogla. Rene je naglo pustio muškarčevu ruku i mahnuo palcem kako bi mu poručio da se gubi. Plavokosi tip je brže-bolje projurio kroz izlaz.

Prijatelj je otišao za njim.

"Rene, trebao si me pustiti da sama to riješim", rekoh mu vrlo tiho kad se činilo da su gosti nastavili sa svojim razgovorima. Već smo babama tračarama dali dovoljno materijala za nekoliko sljedećih dana. "Ali hvala što si se zauzeo za mene."

"Ne želim da itko uznemiruje Arleneinu prijateljicu", rekao je Rene kao da se to podrazumijeva. "Merlotte je lijepo mjesto i svi želimo da takvo i ostane. Osim toga, nekad me, znaš, podsjećaš na Cindy."

Cindy je bila Reneova sestra. Odselila se u Baton Rouge prije godinu i l i dvije. Cindy je bila plavokosa i plavooka: osim toga, nijedna mi druga sličnost s njom nije padala na pamet. Ali mi se činilo da ne bi bilo pristojno to i reći. "Viđaš li se uopće sa Cindy?" upitala sam ga. Hoyt i još jedan lip za stolom izmjenjivali su rezultate i statistike Shreveport Captainsa.

"Tu i tamo", rekao je Rene, vrteći glavom kao da je želio reći da bi volio da je može vidjeti češće. "Radi u bolničkoj kafeteriji."

Potapšala sam ga po ramenu. "Moram na posao."

Kad sam došla do šanka po svoju novu narudžbu, Sam mi je uputio upitan pogled. Raširila sam oči kako bih mu pokazala da sam bila začuđena Reneovom reakcijom, a Sam je jedva primjetno slegnuo ramenima, kao da je želio reći da nikada ne znaš kako će netko postupiti.

Ali kad sam otišla iza šanka po još salveta, vidjela sam da je izvadio bejzbolsku palicu koju je držao za hitne slučajeve ispod kase.

29

Chiarissima www.bosnaunited.net

Baka me držala zaposlenom cijeli sljedeći dan. Ona je brisala prašinu i usisavala i brisala podove, a ja sam ribala zahode - treba li vampirima uopće ikada zahod, pitala sam se, grebući četkom po školjci. Baka me natjerala da usisam mačje dlake s kauča. Ispraznila sam sve kante za smeće.

Ispolirala sve stolove. Čak sam obrisala perilicu i sušilicu za rublje, za Boga miloga.

Kad me baka požurila da se odem otuširati i presvući, shvatila sam da u vampiru Billu vidi mog udvarača. Malo sam se čudno osjećala zbog toga. Kao prvo, baka je toliko očajnički željela da imam društveni život, da je čak i vampir bio dovoljno dobar za mene; kao drugo, ta mi ideja uopće nije bila odbojna; kao treće, Bill bi mogao sve ovo nanjušiti; četvrto, mogu li uopće vampiri raditi one stvari kao ljudi?

Otuširala sam se, našminkala i odjenula haljinu, jer sam znala da bi baka u suprotnom dobila mlade. Bila je to plava pletena pamučna haljinica sa sitnim ivančicama po sebi, uža nego što je baka voljela i kraća nego što je Jason smatrao prikladnim za svoju sestru. Čula sam sve to prvi put kad sam je obukla. Stavila sam svoje male, žute kuglaste naušnice, a kosu sam podigla žutom banana-kopčom.

Baka mi je uputila jedan čudan pogled koji nisam uspjela protumačiti. A k o bih joj pročitala misli, na jednostavan bih način saznala o čemu je riječ, ali to je grozno napraviti nekome s kime živiš, pa sam pazila da to ne činim. Ona je obukla suknju i bluzu koju je često nosila na sastanke Potomaka dičnih pokojnika, koja nije bila dovoljno dobra za crkvu, ali ni dovoljno obična za svakodnevno nošenje.

Mela sam verandu, na koju smo potpuno zaboravile, kad je stigao. Bio je to vampirski dolazak: jedne sekunde ga nije bilo, a već u drugoj je stajao tamo u dnu stubišta i promatrao me.

Nacerila sam se. "Nisi me uplašio", rekoh.

Bilo mu je malo neugodno. "To mi je navika," rekao je, "pojaviti se tako. Ni inače ne pravim previše buke."

Otvorila sam vrata. "Uđi", pozvah ga i on se uspeo stepenicama, ogledavajući se.

"Sjećam se ove", rekao je. "Premda nije bila tako velika."

"Sjećaš se ove kuće? Baka će se oduševiti." Krenula sam ispred njega u dnevni boravak, dozivajući usput baku.

Baka je došla u dnevni boravak dostojanstvenim korakom i prvi put sam uočila kako se jako potrudila napraviti frizuru od svoje guste, sijede kose, koja je za promjenu bila uredna i zaglađena i omotana oko njezine glave u kompliciranoj punđi. Bila je i našminkana.

Pokazalo se da se Bill u društvenim situacijama snalazi jednako dobro kao moja baka.

Pozdravili su se, zahvalili jedno drugome, dali si komplimente i naposljetku je Bill završio na kauču, a moja je baka, nakon što je donijela tri čaše ledenog čaja od breskve, sjela u naslonjač, jasno mi nagovještavajući da se smjestim pokraj Billa. Nije bilo načina da se izvučem iz toga a da ne postane još očitije, pa sam sjela pokraj njega, ali sam se skutrila na rubu, kao da ću svakog trenutka skočiti i dotočiti mu njegovu ritualnu čašu ledenog čaja.

Pristojno je dotaknuo usnama rub čaše i vratio je na stol. Baka i ja smo potegnule duge, nervozne gutljaje.

30

Chiarissima www.bosnaunited.net

Baka je odabrala nezgodnu temu za početak. Rekla je: "Vjerojatno ste čuli za neobični tornado."

"Ne, pričajte", rekao je Bill, a glas mu je bio poput svile. Nisam ga se usuđivala pogledati, nego sam sjedila prekriženih ruku, pogleda uprta u njih.

Baka mu je zatim ispričala o čudnovatom tornadu i o smrti Štakorića Rekla mu je kako je cijela stvar bila zbilja grozna, ali da je jasno što se dogodilo, a nato mi se učinilo da se Bill malkice opustio.

"Skoknula sam tamo jučer na putu za posao", rekla sam, ne podižući pogled. "Do prikolice."

"Je li izgledalo kako si očekivala?" Bill je pitao. U glasu mu je bila samo znatiželja.

"Ne", rekoh. "Ništa takvo ne bih mogla zamisliti. Bila sam zbilja... u čudu."

"Sookie, pa već prije si vidjela štetu od tornada", rekla je baka iznenađeno.

Promijenila sam temu. "Gdje si kupio ovu majicu, Bille? Zbilja je lijepa." Na sebi je imao kaki hlače i majicu kratkih rukava sa zelenim i smeđim prugama, ulaštene mokasinke i tanke smeđe čarape.

"U Dillardu", rekao je, a ja sam ga pokušala zamisliti u šoping-centru u Monroeu, možda, dok se drugi ljudi okreću da bi vidjeli to egzotično biće svjetlucave kože i predivnih očiju. Otkud mu novac da plati? Kako pere odjeću? Liježe li gol u svoj lijes? Ima li auto ili jednostavno lebdi onamo kamo poželi ići?

Baki se svidjela normalnost Billovih navada kupovine. Osjetila sam još jednu bolnu žaoku, promatrajući je kako zadovoljno gleda mog navodnog udvarača u svom dnevnom boravku, pa makar je (prema popularnoj literaturi) žrtva virusa koji ga je učinio prividno mrtvim.

Baka se upustila u ispitivanje Billa. Ljubazno i vidljivo dragovoljno joj je odgovarao. U redu, bio je pristojan mrtvac.

"Vaša je rodbina bila iz ovoga područja?" baka je upitala.

"Moj otac potječe od Comptonovih, a majka od Loudermilkovih", rekao je spremno. Izgledao je dosta opušteno.

"Dosta je još živih Loudermilkovih", rekla je baka sretno. "Ali, bojim se da je stari gospodin Jessie Compton umro prošle godine."

"Znam", rekao je Bill. "Zato sam se i vratio. Zemlja je opet pripala meni, a kako su se stvari u našoj kulturi promijenile prema ljudima mojih sklonosti, odlučio sam položiti pravo na nju."

"Jeste li poznavali Stackhouseove? Sookie kaže da imate dugu povijest." Bila sam zadovoljna kako je baka to uobličila. Uputila sam smiješak svojim rukama.

"Sjećam se Jonasa Stackhousea", reče Bill na bakino oduševljenje. "Moji su živjeli ovdje dok je Bon Temps još uvijek bio samo rupa u cesti na rubu granice. Jonas Stackhouse se doselio ovamo sa svojom ženom i četvero djece kad sam bio šesnaestogodišnji mladić. Nije li ovo kuća koju je sagradio, barem dijelom?"

Primijetila sam da Billov govor, kad bi razmišljao o prošlosti, ima drugačiju kadencu i rječnik. Pitala sam se koliko je promjena u slengu i tonu njegov engleski pretrpio tijekom stoljeća.

31

Chiarissima www.bosnaunited.net

Naravno, baka je bila u genealoškom raju. Željela je znati sve o Jonasu, prapraprapradjedu njezina muža. "Je li držao robove?" pitala je.

"Gospođo, ako me sjećanje ne vara, imao je kućnu ropkinju i roba u polju. Kućna je ropkinja bila sredovječna, a rob koji je radio u polju vrlo krupan i vrlo snažan mladić po imenu Minas. No Stackhouseovi su uglavnom sami obrađivali svoja polja, poput moje obitelji."

"To je upravo ono o čemu bi moj mali klub rado slušao! Je li vam Sookie ispričala..." Baka i Bill su nakon puno ljubaznog okolišanja dogovorili datum kad će se Bill obratiti Potomcima na noćnome sastanku.

"A sada, ako ćete ispričati Sookie i mene, možda bismo se mogli prošetati. Lijepa je noć."

Polako, kako bih je primijetila, njegova je ruka posegnula za mojom, podižući me istovremeno na noge. Ruka mu je bila hladna i čvrsta i glatka. Bill zapravo nije tražio bakino dopuštenje, ali i nije da baš nije pitao.

"Da, da, vas dvoje, samo naprijed", rekla je moja baka, sretno se uskomešavši. "Toliko stvari moram pregledati. Morat ćete mi reći sva lokalna imena kojih se sjećate iz vremena dok ste još bili..." i tu je baka zastala, i ne želeći reći ništa što bi ga moglo povrijediti.

"Stanovnik Bon Tempsa", predložila sam.

"Naravno", odgovorio je vampir i prema njegovim stisnutim usnama bilo mi je jasno da se trudi ne nasmiješiti.

Nekako smo se našli na vratima i znala sam da me Bill podignuo i brzo premjestio. Iskreno sam se nasmiješila. Volim neočekivane stvari.

"Brzo se vratimo", rekoh baki. Mislim da nije primijetila moj neobični skok jer je skupljala naše čaše.

"Oh, ne morate se žuriti radi mene", rekla je. "Ja sam sasvim u redu."

Vani su žabe i bube pjevale svoju svakonoćnu ruralnu operu. Bill me i dalje držao za ruku kad smo zašli u dvorište puno mirisa mlade trave i pupoljaka. Moja mačka Tina izašla je iz sjene i zatražila škakljanje, pa sam se nagnula da je počešem po glavi. Na moje iznenađenje, mačka se očešala o Billove noge, a on nije učinio ništa da je spriječi.

"Sviđa ti se ova životinja?" pitao je jednoličnim glasom. "To je moja mačka", rekoh. "Zove se Tina i jako mi se sviđa." Bez komentara Bill je mirno stajao i pričekao da Tina ode svojim poslom u tminu, daleko od svjetla s verande. "Želiš li sjesti na ljuljačku ili na vrtne stolice, ili bi se možda želio prošetati?" pitala sam jer sam se sada osjećala kao domaćica.

"Prošećimo malo. Trebam ispružiti noge."

Njegova me izjava malčice unervozila, ali sam se uputila niz dugi prilaz u smjeru dvosmjerne župne ceste koja je prolazila između naših kuća.

"Je li te prikolica uznemirila?"

Pokušala sam smisliti kako da se izrazim.

"Osjećam se jako... hmmm. Krhko. Kad se sjetim prikolice."

"Znala si da sam jak."

32

Chiarissima www.bosnaunited.net

Mahnula sam glavom lijevo-desno, razmišljajući o tome. "Da, ali nisam shvaćala koliko si doista jak", rekoh mu. "Ili inovativan."

"Tijekom godina postanemo dobri u skrivanju onoga što smo učinili."

"Pretpostavljam, dakle, da si ubio hrpu ljudi."

"Nekolicinu." Njegov mi je glas poručivao da to prihvatim.

Prekrižila sam ruke iza leđa. "Jesi li bio gladniji kad si postao vampir? Kako se to dogodilo?"

Nije to očekivao. Uputio mi je pogled. Mogla sam osjetiti njegove oči na sebi, iako smo sada bili u mraku. Stabla su se nadvijala nad nama. Stopala su nam gazila po šljunku.

"Kako sam postao vampir, to je sada preduga priča", rekao je. "Ali da, k a d sam bio mlađi, slučajno sam ubio nekoliko puta. Nikada nisam bio siguran kada ću sljedeći put jesti, shvaćaš li?

Uvijek su nas lovili, naravno, a sintetička krv nije postojala. I tada nije bilo toliko ljudi kao sada.

Ali dok sam bio živ, bio sam dobra osoba - odnosno, prije nego što sam pokupio virus. Pa sam pokušavao ostati civiliziran, za svoje žrtve birati zle ljude i nikada se ne hraniti djecom. Ako ništa, nikada nisam ubio dijete. Sada je drugačije. Mogu u bilo kojem gradu otići u kliniku koja radi cijelu noć i doći do sintetičke krvi, iako je odvratna. Ili mogu platiti kurvu i dobiti dovoljno krvi za nekoliko dana. Ili mogu opsjeniti nekoga da mi iz ljubavi dozvoli da ga ugrizem i potom potpuno zaboravi na to. A više mi i ne treba u tolikoj mjeri."

"Ili možeš naći djevojku koja ozljeđuje glavu", rekoh.

"O, ti si bila desert. Štakorići su bili obrok."

Prihvati to.

"Opa", rekoh bez daha. "Daj mi trenutak."

I dao mi ga je. Među milijun muškaraca ne bi se našao ni jedan koji bi mi dao taj trenutak, a da pritom ništa ne kaže. Otvorila sam um, potpuno spustila sve brane, opustila se. Njegova me tišina preplavila. Stala sam, zatvorila oči, izdahnula s olakšanjem koje je bilo preveliko da bi ga se moglo opisati.

"Jesi l i sad sretna?" pitao je kao da je znao.

"Jesam", dahnula sam. U tom sam trenutku osjećala kako je, bez obzira na to što je ovo biće pokraj mene učinilo, ovaj mir neprocjenjiv nakon cijeloga života naklapanja drugih umova unutar mog.

"I ja se uz tebe dobro osjećam", rekao je, iznenadivši me.

"Kako to misliš?" pitala sam sanjivim, sporim glasom.

"Nema straha, žurbe, osude. Ne moram te opsjeniti da te navedem da zastaneš, da popričamo."

"Opsjeniti?"

"Hipnotizirati", objasnio je. "Svi se vampiri manje-više time koriste.! Prije nego što je sintetička krv bila razvijena, morali smo uvjeriti ljude da smo bezopasni... ili ih uvjeriti da nas uopće nisu vidjeli... ili ih prevariti i da misle kako su vidjeli nešto drugo, kako bismo se nahranili."

"Radi li to na meni?"

"Naravno", zvučao je šokirano.

33

Chiarissima www.bosnaunited.net

"U redu, učini to onda."

"Pogledaj me."

"Mrak je."

"Nije važno. Pogledaj mi u lice." Stao je pred mene, ruke su mu počivale na mojim ramenima, a njegov pogled na meni. Mogla sam vidjeti slabašan odsjaj njegove kože i očiju.

Zagledala sam se gore prema njemu, pitajući se hoću li početi kokodakati ili se svlačiti.

Ali... apsolutno se ništa nije dogodilo. Osjećala sam samo praktički omamljenu opuštenost zato što sam s njim.

"Osjećaš li moj utjecaj?" upitao je. Zvučao je malo bez daha.

"Nimalo. Žao mi je", rekoh pokorno. "Vidim samo kako sjajiš."

"Možeš to vidjeti?" Ponovo sam ga iznenadila.

"Naravno. Zar ne mogu svi?"

"Ne. Ovo je čudno, Sookie."

"Ako ti tako kažeš. Mogu li vidjeti kako levitiraš?"

"Ovdje?" zvučao je kao da se zabavlja.

"Naravno, zašto ne? Osim ako ne postoji neki razlog?"

"Ne, nema razloga." Pustio je moje ruke i počeo se dizati.

Oduševljeno sam ciknula. Odlebdio je uvis kroz noć, svjetlucajući poput bijele kugle na mjesečini. Kad je bio otprilike pola metra iznad zemlje, zadržao se u zraku. Činilo mi se da mi se smješka odozgo.

"Svi to možete?" upitala sam ga.

"Možeš li ti pjevati?" "Ne, nemam sluha."

"Pa, ni mi ne možemo svi raditi iste stvari." Bill se polako spustio i bešumno stao na zemlju.

"Većina ljudi je gadljiva kad se radi o vampirima. Izgleda da ti nisi", komentirao je.

Slegnula sam ramenima. Tko sam ja da budem gadljiva zbog nečega što je neuobičajeno? Čini se da je razumio jer je nakon stanke, tijekom koje smo nastavili šetati, rekao: "Je li ti oduvijek bilo teško?"

"Da, oduvijek." Nisam mogla drukčije reći, premda nisam željela kukati. "Najgore je bilo kad sam bila jako mala, jer tada nisam znala kako postaviti svoje barijere. Naravno, čula sam misli koje nisam trebala čuti, pa sam ih ponavljala, kako to obično djeca rade. Moji roditelji nisu znali što da rade sa mnom. Mojem je ocu bilo posebno neugodno. Majka me naposljetku odvela k dječjoj psihologici, koja je točno znala što sam, ali se nije mogla pomiriti s tim pa je pokušavala mojim roditeljima objasniti da čitam govor njihova tijela i da dobro uočavam stvari, pa lako mogu zamisliti da čitam lude misli. Naravno, nije mogla priznati da doslovno čujem tuđe misli jer se to jednostavno nije uklapalo u njezin svijet.

U školi sam bila loša jer mi je bilo jako teško koncentrirati se kad se n i drugi nisu. Ali na testovima bih uvijek dobivala dobre rezultate jer su se drugi koncentrirali na svoje testove... to mi je malo olakšalo stvari. Ponekad su moji roditelji mislili da sam lijena jer ne dobivam dobre 34

Chiarissima www.bosnaunited.net

ocjene iz svakodnevnih zadaća. Neki su profesori u školi mislili da imam poteškoća s učenjem; ne bi povjerovao koje su sve teorije padale. Svaka dva mjeseca, č i n i mi se, morala sam ići na preglede očiju i ušiju i na snimanje mozga... Bože. Jadni moji starci su se naplaćali svega i svačega. Ali nikada nisu mogli priznati jednostavnu istinu. Barem naglas, shvaćaš li?"

"Ali su znali u sebi."

"Da. Jednom je moj otac pokušavao odlučiti hoće li uložiti novac u dućan s autodijelovima, pa me posjeo uza se kad je čovjek koji je namjeravao otvoriti dućan došao k nama. Kad je otišao, tata me poveo van, pogledao u daljinu i rekao: 'Sookie, govori li on istinu?' Bio je to jako čudan trenutak."

"Koliko si godina imala?"

"Sigurno manje od sedam, jer su poginuli kad sam bila u drugom razredu osnovne škole."

"Kako?"

"U naletu poplave. Uhvatila ih je na mostu zapadno odavde." Bill nije komentirao. Naravno, on je smrti vidio napretek. " I ? Je l i taj čovjek lagao?" upitao je nakon nekoliko sekundi.

"O da. Planirao je tati uzeti novac i pobjeći." "Imaš dar."

"Dar. Baš." Osjetila sam kako mi se kutovi usana spuštaju. "Čini te drugačijom od ostalih ljudi." " M a nemoj mi reći." Kratko smo hodali u tišini. "Znači, ti sebe uopće ne smatraš ljudskim bićem?'

"Ne, već dugo vremena."

"Zbilja vjeruješ da si izgubio dušu?" To je Katolička crkva propovijedala o vampirima.

"Otkud bih to znao?" rekao je gotovo usputno. Bilo je očito da je toliko puta razmišljao o tome da mu je ta misao bila sasvim poznata. "Osobno mislim da ne. U meni postoji nešto što nije okrutno, ubilačko, čak i nakon svih ovih godina. Iako mogu biti i jedno i drugo."

"Nije tvoja krivnja što si bio zaražen virusom."

Bill je frknuo i čak uspio pritom zvučati elegantno. "Teorije postoje otkako postoje vampiri.

Možda je ta točna." Odjednom je izgledao kao da mu je bilo žao što je to rekao. "Ako vampiri postaju zbog virusa," nastavio je nonšalantnije, "taj je virus selektivan."

"Kako se postaje vampirom?" Čitala sam svakakva objašnjenja, ali ov bi bilo autentično.

"Morao bih te iscijediti odjednom ili tijekom dva ili tri dana do ruba! smrti i onda ti dati svoje krvi. Otprilike četrdeset osam sati bila bi naizgled mrtva, ponekad i do tri dana, a onda bi ustala i postala biće noći. I bila bi jako gladna."

Zadrhtala sam od načina na koji je rekao "gladna".

"Nema drugog načina?"

"Drugi su mi vampiri ispričali da ljudi koje obično grizu dan za danom mogu iznenada postati vampiri. Ali to zahtijeva konstantno, duboko hranjenje. Drugi, u istim uvjetima, samo postanu anemični. S druge strane, kad su ljudi na samrti iz nekih drugih razloga, poput automobilskih nesreća ili zbog predoziranja, proces može poći... jako krivo."

35

Chiarissima www.bosnaunited.net

Naježila sam se. "Vrijeme je da promijenimo temu. Što namjeravaš napraviti s Comptonovom zemljom?"

"Namjeravam živjeti tamo dokle god mogu. Umoran sam od lutanja od grada do grada.

Odrastao sam na selu. Sad kad imam legalno pravo postojati i mogu otići u Monroe ili Shreveport ili New Orleans po sintetičku krv ili prostitutke specijalizirane za moju vrstu, želim ostati ovdje. Barem vidjeti je l i to moguće. Desetljećima sam lutao."

"U kakvom je stanju kuća?"

"Dosta lošem", priznao je. "Pokušavam je očistiti. To mogu po noći. Ali trebaju mi majstori da obave neke popravke. Stolarija mi ide dobro, ali nemam pojma o elektrici."

Jasna stvar da nema. "Čini mi se da treba zamijeniti električne vodove", nastavio je Bill, zvučeći u svakom pogledu poput bilo kojeg drugog zabrinutog kućevlasnika.

"Imaš li telefon?"

"Naravno", rekao je iznenađeno.

"Pa koji je onda problem s majstorima?"

"Teško je doći do njih noću, teško ih je dobiti da se nađu sa mnom da i m objasnim što treba napraviti. Boje se ili misle da ih netko zeza preko telefona." U Billovu se glasu mogla čuti frustracija, iako mu je lice bilo okrenuto od mene.

Nasmijala sam se. "Ako želiš, ja ću ih nazvati", ponudila sam se. "Mene poznaju. Iako svi misle da sam luda, znaju da sam poštena."

"Učinila bi mi veliku uslugu", reče Bill nakon kratkog oklijevanja. "Mogli bi raditi preko dana nakon što se nađem s njima i dogovorimo što treba popraviti i koliko će to koštati."

"Kako je zapravo nezgodno to što ne možeš van preko dana", rekoh neobzirno. Nikada prije nisam pomislila na to.

Billov je glas bio suh. "Doista je."

"I to što moraš sakrivati mjesto počinka", nastavila sam lupetati. Kad sam shvatila zašto Bill šuti, ispričala sam se. "Žao mi je", rekoh. Da nije bio mrak vidio bi da sam se zacrvenjela.

"Vampirovo mjesto počinka tijekom dana njegova je najčuvanija tajna", rekao je ukočeno.

"Ispričavam se."

"Prihvaćam ispriku", rekao je nakon stanke. Došli smo do ceste i pogledali u oba smjera kao da očekujemo taksi. Mogla sam ga jasno vidjeti na mjesečini, sad kad smo se odmaknuli od stabala. I on je mene mogao vidjeti. Dobro me promotrio.

"Tvoja haljina je boje tvojih očiju."

"Hvala." Ja njega nisam mogla vidjeti tako jasno.

"No, nema je baš previše."

"Molim?"

"Teško mi se priviknuti na mlade dame s tako malo odjeće na sebi", reče Bill.

36

Chiarissima www.bosnaunited.net

"Imao si par desetljeća da se navikneš na to", rekoh prkosno. " M a hajde, Bille! Već četrdeset godina se nose kratke haljine!"

"Više su mi se sviđale duge suknje", rekao je s nostalgijom. "Sviđalo mi se rublje koje su žene prije nosile. Podsuknje."

Nepristojno sam frknula.

"Imaš li uopće podsuknju?" upitao je.

"Imam vrlo lijepi najlonski negliže bež boje s čipkom", rekoh razljućeno. "Da si ljudski frajer, rekla bih da me usmjeravaš na razgovor o mojem donjem rublju!"

Nasmijao se tim dubokim, hrapavim smijehom koji je imao tako jak utjecaj na mene. "Imaš li taj negliže na sebi, Sookie?"

Isplazila sam mu jezik jer sam znala da me može vidjeti. Podigla sam rub svoje haljine, otkrivajući čipku negližea i još nekoliko centimetara svoje potamnjele kože.

"Sretan?" upitala sam.

"Imaš lijepe noge, ali i dalje mi se više sviđaju duge suknje." "Tvrdoglav si", rekoh mu. "To mi je moja žena uvijek govorila." "Bio si oženjen."

"Da, postao sam vampir s trideset godina. Imao sam ženu i troje žive djece. Moja sestra Sarah živjela je s nama. Nikad se nije udavala. Njezin mladić je poginuo u ratu."

"Građanskom ratu." "Da. Ja sam se vratio s bojišta. Bio sam jedan od srećkovića. Barem sam tako mislio u to vrijeme."

"Borio si se za Konfederaciju", rekoh znatiželjno. "Da još uvijek imaš svoju uniformu i obučeš je za klub, gospođe bi se onesvijestile od radosti."

"Potkraj rata mi nije ostalo puno od uniforme", rekao je smrknuto. "Bili smo u dronjcima i gladni." Izgledao je kao da se stresao. "Više mi ništa nije značila nakon što sam postao vampir", rekao je, a glas mu je ponovo bio leden i dalek.

"Spomenula sam nešto što te uznemirilo", rekoh. "Žao mi je. O čemu bi želio razgovarati?"

Okrenuli smo se i pošli polako niz prilaz prema kući.

"O tvom životu", rekao je. "Reci mi što radiš kad ustaneš ujutro."

"Ustanem iz kreveta. Zatim ga odmah pospremim. Doručkujem. Tost, nekad žitarice, nekad jaja, i kavu - operem zube, otuširam se i obučem. Nekad obrijem noge, znaš. Ako je radni dan, odem na posao. Ako ne radim do navečer, nekad odem u šoping ili odvezem baku u trgovinu ili posudim film pa ga pogledam ili se sunčam. I dosta čitam. Srećom, baka je još uvijek živahna.

Ona pere, pegla i većinom kuha." "Što je s mladićima?"

"Pa pričala sam ti o tome. Jednostavno je nemoguće." "I što ćeš onda, Sookie?" upitao me nježno.

"Ostarjeti i umrijeti", rekoh odrješito. Previše se puta dotaknuo nečega oko čega sam bila osjetljiva.

37

Chiarissima www.bosnaunited.net

Na moje iznenađenje, Bill je posegnuo za mojom rukom. Sad kad smo malo naljutili jedno drugo, dotakli se osjetljivih tema, zrak između nas bio je nekako čišći. U tihoj noći, vjetrić je podizao kosu oko mog lica.

"Izvadi kopču", zamolio je.

Nije bilo razloga da to ne učinim. Povukla sam ruku i posegnula za kopčom. Stresla sam glavom da oslobodim kosu. Stavila sam kopču u njegov džep kad nisam imala drugdje s njom.

Kao da je to najnormalnija stvar na svijetu, Bill mi je provukao prste kroz kosu, rasipajući je po mojim ramenima.

Dotaknula sam njegove zaliske, kad je diranje očito bilo dopušteno. "Dugi su", primijetila sam.

"Takva je bila moda", rekao je. "Sreća za mene da nisam nosio bradu poput mnogih muškaraca tada, ili bih je imao za vječnost."

"Nikad se ne moraš brijati?"

"Ne, srećom sam se taman bio obrijao." Izgledao je fasciniran mojom kosom. "Srebrna je na mjesečini", rekao je vrlo tihim glasom.

"Ah. Što ti voliš raditi?"

Mogla sam vidjeti sjenu osmijeha u mraku.

"I ja volim čitati." Razmislio je. "Volim filmove... naravno, pratio sam cijeli njihov začetak.

Volim društvo ljudi koji vode običan život. Nekad m i je potrebno društvo drugih vampira, iako mnogi vode dosta različit život od mene."

Na trenutak smo šetali u tišini.

"Voliš li televiziju?"

"Ponekad", priznao je. "Neko sam vrijeme snimao sapunice i gledao ih noću, dok sam mislio da zaboravljam kako je to biti čovjek. Nakon nekog vremena sam prestao jer sam zbog primjera koje sam vidio u tim serijama poželio zaboraviti na ljudskost." Nasmijala sam se.

Zašli smo u svjetlo koje je okruživalo kuću. Mislila sam da bi nas i baka mogla dočekati u ljuljački na verandi, ali je nije bilo. I u dnevnom je boravku gorjela samo jedna prigušena svjetiljka. Zbilja, bako, pomislila sam gorko. Ovo je bilo kao da me novi mladić doveo kući nakon prvog izlaska. Čak sam se uhvatila kako razmišljam hoće li me Bill poljubiti ili ne. S njegovim razmišljanjem o dugim haljinama, vjerojatno bi pomislio da je takvo što neprimjereno.

No, ma koliko se ljubljenje s vampirom činilo blesavim, shvatila sam da upravo to želim učiniti više od ičega.

Nešto me stisnulo u grudima, neka gorčina, zbog još jedne stvari koja mi je uskraćena. A onda sam pomislila: zašto ne?

Zaustavila sam ga, lagano ga povukavši za ruku. Ispružila sam se na prstima i poljubila ga u sjajni obraz. Udahnula sam njegov miris, običari ali slabašno slankast. Nosio je dašak kolonjske vode.

38

Chiarissima www.bosnaunited.net

Osjetila sam kako je zadrhtao. Okrenuo je glavu i usne su nam se dotakle. Nakon jednog trenutka podigla sam ruke i obavila mu ih oko vrata. Njegov se poljubac produbio i ja sam razdvojila usne. Nitko me nikad nije ovako poljubio. Poljubac je trajao i trajao dok nisam pomislila kako je cijeli svijet uvučen u ovaj poljubac, u vampirova usta na mojima. Mogla sam osjetiti kako dišem brže i poželjela sam da se dogode i druge stvari Odjednom se povukao. Izgledao je potreseno, zbog čega mi je bilo beskrajno drago. "Laku noć, Sookie", rekao je još jednom me pogladivši po kosi.

"Laku noć, Bille", rekoh. I sama sam zvučala prilično nesigurno. "Pokušat ću sutra nazvati neke električare. Javit ću ti što su rekli."

"Svrati do mene sutra navečer - ako ne radiš."

"Može", rekoh. Još sam se uvijek pokušavala pribrati.

"Vidimo se, onda. Hvala ti, Sookie." Tada se okrenuo i pošao kroz šumu prema svojoj kući.

Kad je ušao u mrak, postao je nevidljiv.

Ostala sam buljiti kao glupača, sve dok se nisam stresla, ušla u kuću otišla ravno u krevet.

Neprimjereno dugo sam budna ležala u krevetu, pitajući se mogu li neumrli zaista raditi one stvari. Također sam se pitala bih li mogla iskreno razgovarati s Billom o tome. Ponekad se činio jako staromodnim, a ponekad normalnim kao da je dečko iz susjedstva. Dobro, ne baš, ali dosta normalnim. Činilo mi se istovremeno prekrasnim i patetičnim tošto jedino biće koje sam do sada upoznala, i s kojim se želim poševiti, nije čovjek. Moji m i je telepatija drastično smanjila opcije.

Mogla sam se već poševiti samo da bih se poševila, naravno, ali sam čekala seks u kojem ću zbilja uživati.

A što ako to učinimo i nakon svih ovih godina otkrijem da nisam talentirana za to? Ili mi se možda ne svidi. Možda sve knjige i filmovi pretjeruju. Kao i Arlene, koja nikako ne može shvatiti da ja ne želim slušati o njezinu seksualnom životu.

Konačno sam zaspala i sanjala duge, mračne snove.

Sutradan sam ujutro, između odgovaranja na bakina pitanja o mojoj šetnji s Billom i našim budućim planovima, obavila nekoliko telefonskih poziva. Pronašla sam dva električara, vodoinstalatera i još neke majstore koji su mi dali brojeve telefona na koje ih se može dobiti noću, te sam se pobrinula da shvate kako poziv Billa Comptona nije nečija neslana šala.

Naposljetku sam legla van na sunce na kojem sam se pržila kad mi je baka donijela telefon.

"Tvoj šef", rekla je. Baki se Sam sviđao, i mora da je rekao nešto što ju je razveselilo jer se smješkala od uha do uha.

"Bok, Same", rekoh, vjerojatno zvučeći ne baš pretjerano oduševljeno jer sam znala da nešto nije u redu na poslu.

"Dawn nije došla, srce", rekao je.

"A... k vragu", rekoh, znajući da ću morati na posao. "Već sam isplanirala dan, Same." To bi mi bilo prvi put. "Kad moram doći?"

"Možeš li barem od pet do devet? To bi mi jako pomoglo."

39

Chiarissima www.bosnaunited.net

"Hoću li dobiti još jedan puni slobodni dan?" "Što kažeš da Dawn jedne večeri odradi pola tvoje smjene?

Progunđala sam dok je baka stajala pokraj mene kamena lica. Znala sam da će mi poslije očitati bukvicu. "Ma, dobro", rekoh gunđajući. "Vidimo s e u pet."

"Hvala ti, Sookie", rekao je. "Znao sam da mogu računati na tebe."

Trudila sam se dobro osjećati zbog toga. Bila je to dosadna vrlina. Uvijek |e može računati na Sookie da će uskočiti i pomoći jer ona nema život!

Naravno, mogu k Billu svratiti i iza devet. Ionako će biti budan cijelu noć.

Posao mi nikada nije prolazio tako sporo. Imala sam problema s koncentracijom i održavanjem mentalne barijere jer sam cijelo vrijeme razmišljala o Billu. Srećom, nije bilo puno gostiju, inače bih čula pregršt neželjenih misli. A i ovako sam saznala da Arlene kasni mjesečnica i da se boji da je trudna. Prije nego što sam stigla razmisliti, zagrlila sam je. Upitno me pogledala, a onda se zacrvenjela u licu.

"Jesi li mi pročitala misli, Sookie?" upitala me upozoravajućim tonom. Arlene je bila jedna od rijetkih ljudi koji su jednostavno prihvaćali moju sposobnost, ne pokušavajući je objašnjavati ili me kategorizirati kao nakazu jer sam takva. Premda, primijetila sam, to nije baš često spominjala, niti je o tome govorila normalnim glasom. "Žao mi je, nisam namjerno", ispričala sam se. "Ne mogu se koncentrirati danas."

"U redu, onda. Ali nemoj da ti se to ponovi." I Arlene mi je, dok su joj plamene kovrče skakutale po obrazima, zaprijetila prstom ispred lica.

Došlo mi je da zaplačem. "Žao mi je", ponovila sam i otišla u spremište da se priberem.

Morala sam se uozbiljiti i zadržati suze. Čula sam kako se iza mene otvaraju vrata.

"Hej, Arlene, rekla sam da mi je žao!" poviknula sam, želeći da me ostavi na miru. Nekad bi Arlene pobrkala telepatiju i vidovitost. Bojala sam se da će me pitati je li zbilja trudna. Bolje bi joj bilo da kupi kućni test za trudnoću.

"Sookie", bio je to Sam. Okrenuo me prema sebi. "Što je bilo?"

Glas mu je bio nježan i gurnuo me mnogo bliže suzama.

"Trebao bi zvučati grubo da ne zaplačem!" rekoh.

Nasmijao se, ne jako, malčice. Obgrlio me. "Što je bilo?" Nije namjeravao odustati i otići.

"Ma..." i tada sam se zaustavila. Nikada, baš nikada nisam otvoreno razgovarala o svom problemu (jer tako sam ga doživljavala) sa Samom niti s bilo kim drugim. Svi u Bon Tempsu su čuli glasine o tome zašto sam čudna, ali izgleda da nitko nije shvaćao da sam morala non-stop slušati: njihova mentalna naklapanja, želeći to ili ne - svakoga dana, bla, bla, bla...

"Jesi li čula nešto što te uznemirilo?" Glas mu je bio tih i staložen. Dotaknuo me posred čela, pokazavši mi da točno zna kako to ja mogu "čuti".

"Da."

40

Chiarissima www.bosnaunited.net

"Ne možeš si pomoći, jel' tako?" "Ne." "Mrziš to, jel' tako, srce?" "O, da."

"Onda nisi ti kriva, zar ne?"

"Trudim se ne slušati, ali ne mogu stalno dizati barijeru." Osjetila sam k a k o m i niz obraz k l i z i suza koju nisam uspjela suspregnuti.

"Tako to radiš? Kako dižeš barijeru, Sookie?"

Bio je iskreno zainteresiran, nije mislio da sam luda k'o šlapa. Podigla sam pogled, ne previše, i zagledala se u njegove upadljive, briljantno plave oči.

"Ma... teško je to objasniti nekome tko to ne može... Podignem ogradu - ne, ne ogradu, to je kao da spajam čelične ploče - između mog mozga i tuđih mozgova."

"Moraš te ploče držati uspravnima?"

"Da. Za to je potrebno jako puno koncentracije. Kao da cijelo vrijeme držim mozak odvojenim. Zato ljudi misle da sam luda. Pola mog mozga pokušava držati čelične ploče uspravnima, a druga polovica pamti narudžbe, pa mi katkad ne preostane puno za suvisao razgovor." Osjetila sam golem nalet olakšanja već samo stoga što mogu razgovarati o tome. "Čuješ li riječi ili samo primaš dojmove?"

"Ovisno o tome koga slušam. I o stanju tih ljudi. Ako je netko pijan i l i zbilja poremećen, onda su samo slike, vizije, nakane. Ako je trijezan i normalan, onda su riječi i pokoja slika."

"Vampir kaže da njega ne možeš čuti."

Osjetila sam se vrlo čudno pri pomisli da su Bili i Sam razgovarali o meni. "Tako je", priznala sam.

"Opušta li te to?"

"O, da", rekoh svim srcem.

"Možeš li mene čuti, Sookie?'"

"Ne želim ni pokušati!" zabrzah. Krenula sam prema vratima spremišta i zastala primivši kvaku. Izvadila sam maramicu iz džepa hlačica i obrisala trag suze s obraza. "Budem li ti pročitala misli morat ću dati otkaz, Same! drag si mi, sviđa mi se ovdje." " Pokušaj ipak kojiput, Sookie", rekao je usputno, okrenuvši se da na-zubljenim nožićem koji je nosio u džepu otvori kutiju s viskijem. "Ne brini se za mene. Imaš posao ovdje dokle god to želiš."

Obrisala sam stol po kojem je Jason prosuo sol. Navratio je ranije da pojede hamburger s pomfritom i strusi nekoliko piva.

Pretumbavala sam Samovu ponudu u glavi.

Neću ga danas pokušati čuti. Spremanje za mene. Pričekat ću dok bude zauzet nečim drugim.

Samo ću se uvući i malo osluhnuti. Pozvao me, što Je apsolutno jedinstven događaj.

Milo m i je lijepo dobiti poziv.

41

Chiarissima www.bosnaunited.net

Popravila sam šminku i počešljala se. Kosu sam nosila raspuštenu, kad se izgleda Billu tako sviđalo, pa mi je smetala cijelu večer. Taman mi je bilo vrijeme za polazak, pa sam uzela torbicu iz ladice u Samovu uredu.

Comptonova se kuća, kao i bakina, nalazila daleko od ceste. Sa župne se ceste vidjela malo bolje nego bakina i, za razliku od nje, imala pogled na groblje. Razlog tome (barem djelomično) ležao je u činjenici da se Comptonova kuća nalazila na povišenom području. Bila je na vrhu brežuljka i imala puni kat. Bakina je kuća iznad prizemlja imala par gostinskih soba i tavan, makar sve zajedno nije bilo više od polovice kata.

Comptonovi su u nekom trenutku svoje duge povijesti imali jako lijepu kuću. Čak je i u mraku odisala određenom ljupkošću. Ali po danu se vidjelo da su se stupovi oljuštili, drveni zidovi izvitoperili, a dvorište pretvorilo u džunglu. Usred vlage i vrućine Lousiane, nasadi u dvorištima vrlo se brzo otmu kontroli, a stari gospodin Compton nije htio zaposliti nekoga da se bavi njegovim vrtom. Kad je postao preslab, jednostavno ga je zapustio.

Na kružni prilaz već godinama nitko nije dosipao novi šljunak, pa sam se drndavo dovezla do ulaznih vrata. Vidjela sam da je cijela kuća osvijetljena i polako počela shvaćati da ova večer neće proteći kao prethodna. Ispred kuće je bio parkiran još jedan automobil: bijeli Lincoln Continental s tamnoplavim krovom. Na plavo-bijeloj naljepnici je pisalo: VAMPIRI GA SIŠU. Na crveno-žutoj je stajalo: POTRUBI AKO SI DAROVATELJ KRVI! A na personaliziranim registarskim tablicama pisalo je jednostavno: ZUBI 1.

Ako Bill već ima društvo, možda bi bilo bolje da odem kući. No bila sam pozvana i očekivao me.

Oklijevajući sam podigla ruku i pokucala.

Vrata je otvorila vampirica.

Sjajila se kao luda. Bila je visoka barem metar osamdeset i tamnoputa. Na sebi je imala odjeću od likre. Kombinacija joj se sastojala od flamingo ružičastog sportskog grudnjaka i tajica do listova u istoj boji, te prebačene i otkopčane bijele muške košulje.

Pomislila sam kako izgleda dozlaboga jeftino, a najvjerojatnije i apsolutno zamamno iz muške perspektive.

"Hej, ljudska mačkice", zaprela je.

I odjednom sam shvatila da sam u opasnosti. Bill me u više navrata upozorio da nisu svi vampiri poput njega, a i sam je imao trenutaka u kojima nije bio baš jako dobar. Ovome biću nisam mogla čitati misli, ali čula sam joj okrutnost u glasu.

Možda je naudila Billu. Možda mu je ljubavnica.

Sve mi je to projurilo kroz glavu, ali se ništa od toga nije vidjelo na meni. Imala sam godina i godina iskustva sa samokontrolom. Nabacila sam široki zavodnički osmijeh, ispravila leđa i veselim glasom rekla: "Bok! Dogovorila sam se s Billom da ću mu večeras donijeti, neke informacije. Je li slobodan?"

Vampirica mi se nasmijala, što nije bilo ništa na što već nisam navikla. Smiješak mi se za mrvicu proširio. Ova je zvjerka isijavala opasnost kao što žarulja isijava toplinu.

"Ova ljudska curica kaže da ima neke informacije za tebe, Bille", viknula je preko svog (vitkog, smeđeg, predivnog) ramena.

42

Chiarissima www.bosnaunited.net

Pokušala sam da nikako ne pokažem olakšanje. "Želiš li vidjeti malecku? Ili da joj jednostavno dam ljubavni ugriz?"

Preko mene mrtve, bijesno sam pomislila, a onda sam shvatila da bi se baš to moglo desiti.

Nisam čula Billa, ali vampirica se povukla jedan korak i ja sam ušla u staru kuću. Bježanje ne bi pomoglo; ova bi me vampirica sigurno srušila prije nego što bih napravila pet koraka. Još uvijek nisam vidjela Billa, a nisam mogla biti sigurna da je dobro sve dok ga ne vidim. Smoći ću hrabrost da ovo pregrmim, nadajući se najboljem. To mi dosta dobro ide.

Velika primaća soba bila je natrpana starim namještajem i ljudima. Ne, ne ljudima, shvatila sam kad sam bolje pogledala; bila su samo dva ljudska bića, uz još dva neobična vampira.

Oba su vampira bili muškarci i bijelci. Jedan je imao izbrijanu glavu i tetovaže na svakom vidljivom centimetru kože. Drugi je bio još viši od vampirice, možda metar devedeset, duge valovite tamne kose i fantastične građe.

Ljudi su bili manje impresivni. Žena je bila plava i punašna, stara oko trideset pet ili više godina. Nosila je bar pola kile šminke viška. Izgledala je istrošeno poput stare čizme. Muškarac je bio druga priča. Nije imao više od dvadeset jedne godine. Bio je crnomanjast, možda Hispanoamerikanac, nizak i zgodno građen. Na sebi je imao podrezane traper-hlače i više ništa.

Osim šminke. Nisam pokazala nikakvu reakciju na to, ali mi se nije svidjelo.

Tada se Bill pomaknuo i ugledala sam ga kako stoji u sjenama tamnog hodnika koji vodi iz dnevnog boravka u stražnji dio kuće. Pogledala sam ga, pokušavajući se orijentirati u ovoj neočekivanoj situaciji. Na moje zaprepaštenje, uopće nije izgledao umirujuće. Lice mu je bilo vrlo mirno, posve nepronično. Iako nisam mogla povjerovati da uopće razmišljam o tome, u tom bi mi trenutku bilo super da mogu zaviriti u njegov um.

"Pa, sada možemo imati prekrasnu večer", rekao je dugokosi vampir. Zvučao je oduševljeno.

"Je li to tvoja mala prijateljica, Bille? Tako je svježa."

Došlo mi je da mu odgovorim s nekoliko riječi koje sam naučila od Jasona.

"Ako možete ispričati Billa i mene na minutu," rekoh iznimno ljubazno, kao da je riječ o sasvim normalnoj večeri, "sređivala sam mu majstore za kuću." Pokušavala sam zvučati poslovno i suzdržano, premda kratke hlače, majica kratkih rukava i tenisice koje sam nosila nisu ulijevali previše poslovnog poštovanja. Ali sam se nadala da odajem dojam kako ljubazne ljude koje srećem tijekom svog radnog dana ne doživljavam kao prijetnju.

"A mi smo čuli da se Bill hrani samo sintetičkom krvlju", rekao je tetovirani vampir. "Izgleda da smo krivo čuli, Diane."

Vampirica je nakrivila glavu i dobro me promotrila. "Ne bih bila tako sigurna. Izgleda mi kao djevica."

Mislim da Diane nije mislila na himen.

Napravila sam nekoliko nehajnih koraka prema Billu, svim srcem se nadajući da će me obraniti ako se dogodi najgore, ali nisam bila potpuno, sigurna u to. Još uvijek sam se smješkala, nadajući se da će progovoriti, pomaknuti se.

43

Chiarissima www.bosnaunited.net

I onda je to i učinio. "Sookie je moja", rekao je, a glas mu je bio tako hladan i gladak da ne bi nimalo poremetio površinu vode da je bio kamen bačen u nju.

Strogo sam ga pogledala, ali sam imala dovoljno pameti da ne zucnem.

"Jesi li se dobro brinula o našem Billu?" Diane je pitala.

"Jebeno te se ne tiče", odgovorila sam joj, upotrijebivši jednu od Jaso-novih riječi i zadržavši osmijeh. Rekla sam da lako planem.

Nastupila je nagla, kratka stanka. Činilo mi se da me svi, i ljudi i vampiri, proučavaju tako pažljivo kao da mi žele izbrojati dlačice na podlakticama. Tada se visoki vampir počeo njihati od smijeha, a ostali su ga slijedili, Dok su se oni kreveljili, približila sam se Billu. Njegove tamne oči su me fiksirale - on se nije smijao - i stekla sam snažan dojam da želi, žarko koliko i ja, da mu mogu pročitati misli.

Bilo je jasno da je u nekakvoj opasnosti. A ako je on u opasnosti, onda sam i ja.

"Imaš neobičan osmijeh", rekao je visoki vampir zamišljeno. Više mi se sviđao kad. se smijao.

"Ma, Malcolme", rekla je Diane. "Sve ljudske žene tebi izgledaju ne-obično."

Malcolm je sebi privukao muškarca i uvalio mu dug poljubac. Postalo mi je zlo. Takve su stvari privatne. "Istina", reče Malcolm, odmaknuvši se trenutak kasnije, na vidljivo razočaranje niskog muškarca. "Ali nešto ne štima s ovom. Možda ima bogatu krv."

"Ma", rekla je plavuša glasom koji bi mogao ljuštiti boju sa zidova. "To je samo luda Sookie Stackhouse."

Pažljivije sam je pogledala i, kad sam u glavi s nje izbrisala nekoliko godina teškog života i većinu šminke, konačno je prepoznala. Janella Lennox radila je u Merlotteu dva tjedna, a onda ju je Sam otpustio. Odselila se u Monroe, ispričala mi je Arlene.

Tetovirani je vampir zagrlio Janellu i primio je za grudi. Mogla sam osjetiti kako mi se krv povlači iz lica. Bilo mi je zlo. Postalo je još gore. prepustivši se razvratu poput tetoviranog vampira, Janella je stavila ruku na njegove prepone i počela ga masirati.

Ako ništa, barem sam sad jasno vidjela da su vampiri sposobni za seks.

U tom me trenutku ta spoznaja i nije toliko oduševila.

Malcolm me promatrao, a ja sam pokazala da mi smeta to što vidim.

"Ona je nevina", rekao je Billu s osmijehom punim iščekivanja.

"Ona je moja", Bill je ponovio. Ovaj put glas mu je bio žešći. Da je bio čegrtuša, njegovo upozorenje ne bi moglo biti jasnije od ovoga.

"Hajde, Bille, ne možeš mi reći da dobivaš sve što ti treba od ove malecke", rekla je Diane.

"Izgledaš mi blijedo i izmučeno. Ne brine se ona dobro za tebe."

Primakla sam se Billu za još jedan centimetar.

"Dođi," ponudila je Diane, koju sam počela mrziti, "okusi Liamovu žensku ili Malcolmova ljepotana, Jerryja."

Janella nije reagirala na to što je nude okolo, vjerojatno stoga što je bila previše zauzeta otkopčavanjem Liamovih traperica, ali je Malcolmov ljepotan Jerry spremno kliznuo prema 44

Chiarissima www.bosnaunited.net

Billu. Smješkala sam se kao da će mi puknuti vilica dok je Jerry grlio Billa, ljubio ga u vrat, trljao svoje grudi o Billovu košulju.

Naprezanje na licu mog vampira bio je strašan prizor. Očnjaci su mu kliznuli van. Prvi put sam ih vidjela u potpunosti izvučene. Sintetička krv i t e k a k o nije zadovoljavala sve Billove potrebe.

Jerry je počeo lizati mjesto u dnu Billova vrata. Više nisam mogla držati svoju barijeru podignutom. Budući da su troje prisutnih bili vampiri, čije misli nisam mogla čuti, a Janella je bila posve okupirana drugim stvarima, preostao je Jerry. Osluhnula sam i došlo mi je da povratim.

Drhteći od iskušenja, Bill se počeo naginjati kako bi zabio svoje očnjake u Jerryjev vrat, kad sam rekla: "Ne! On ima sino-virus!"

Kao da je netko prekinuo čaroliju, Bill me pogledao preko Jerryjeva ramena. Teško je disao, ali su mu se očnjaci povukli. Iskoristila sam taj trenutak i napravila još nekoliko koraka. Sad sam bila na samo metar od Billa.

"Sino-AIDS", rekoh.

Alkoholizirane i nadrogirane žrtve imale su kratkotrajan utjecaj na vampire, a neki od njih su navodno uživali u toj opijenosti; no, ljudska krv zaražena AIDS-om nije, kao ni spolno prenosive bolesti ili ostali virusi koji more čovječanstvo, imala utjecaja na vampire.

Osim sino-AIDS-a. Čak ni sino-AIDS nije ubijao vampire kao što je virus AIDS-a ubijao ljude, ali bi neumrle jako oslabio na gotovo mjesec dana. Tijekom tog razdoblja bilo ih je izuzetno lako uhvatiti i probosti kolcem. A s vremena na vrijeme bi se dogodilo da vampir umre ponovo? i bez probadanja kolcem, ako bi se nahranio zaraženim čovjekom više nego jednom. Još uvijek rijedak u SAD-u, sino-AIDS se ukorijenio u lukama poput New Orleansa, kroz koje su prolazili mornari i putnici iz različitih zemalja raspoloženi za zabavu.

Svi su se vampiri ukipili, piljeći u Jerryja kao da je zamaskirana smrt; a za njih je možda i bio.

Mladi me ljepotan potpuno iznenadio. Okrenuo se i skočio na mene. Nije bio vampir, ali bio je snažan, očito tek u ranoj fazi bolesti, te me pribio uza zid s lijeve strane. Jednom je rukom obuhvatio moj vrat, a drugu je podignuo da me udari u lice. Moje su se ruke još uvijek podizale u obrani kad je Jerryjeva ruka zastala, a tijelo mu se ukočilo.

"Pusti joj vrat", Bill je rekao tako zastrašujućim glasom da sam se i sama uplašila. Strahovi u meni taložili su se takvom brzinom da nisam bila sigurna hoću li se ikada ponovo osjećati sigurnom. Ali Jerryjevi prsti nisu popuštali i ja sam zacviljela i protiv svoje volje. Skrenula sam pogled i kad sam pogledala Jerryjevo sivo lice, shvatila sam da ga je Bill primio za ruku, a Malcolm za noge, te da se Jerry toliko boji da ne može shvatiti što se to traži od njega.

Soba mi se zamaglila, a glasovi su munjevito ulazili u moju glavu i izlazili iz nje. Jerryjev je um pulsirao u mojem. Nisam ga mogla istjerati. Misli su mu bile preplavljene slikama ljubavnika koji mu je prenio virus, ljubavnika koji ga je ostavio zbog vampira, ljubavnika kojeg je sam Jerry ubio u napadu ljubomore. Jerry je shvatio da mu se približava smrt koju će mu donijeti vampiri koje je želio ubiti, te ga je razjarila činjenica da nipošto nije zarazio dovoljno vampira da bi zadovoljio svoju želju za osvetom.

45

Chiarissima www.bosnaunited.net

Mogla sam vidjeti Dianeino lice preko Jerryjeva ramena. Smješkala se. Bill je slomio Jerryjevo zapešće.

Vrisnuo je i pao na pod. Krv je ponovo jurnula u moju glavu i skoro sam se onesvijestila.

Malcolm je podignuo Jerryja i ponio ga do kauča, nonšalantno kao da se radi o smotanom tepihu.

Ali Malcolmov izraz lica nije odražavao nonšalantnost. Znala sam da će Jerry imati sreće ako mu smrt bude brza.

Bill je stao pred mene na Jerryjevo mjesto. Njegovi prsti - prsti koji su upravo slomili Jerryjevo zapešće - masirali su mi vrat nježnošću kakvu je posjedovala moja baka. Stavio je prst na moje usne kako ne bih nešto zucnula.

Zatim me obgrlio i okrenuo nas prema ostalim vampirima.

"Ovo je bilo vrlo zabavno", reče Liam. Glas mu je bio hladan, kao da ga Janella nije upravo vrlo intimno masirala tamo na kauču. Nije se potrudio n i pomaknuti tijekom cijelog incidenta.

Vidjele su mu se nove tetovaže kakve nisam mogla ni za živu glavu zamisliti. Bilo mi je zlo. "Ali mislim da bismo se trebali vratiti u Monroe. Moramo porazgovarati s Jerryjem k a d se probudi, zar ne, Malcolme?"

Malcolm je prebacio onesviještenog Jerryja preko ramena i kimnuo Liamu. Diane je izgledala razočarano.

"Ali, dečki", protestirala je. "Nismo saznali kako je ovaj curetak znao za virus."

Dvojica su vampira istovremeno uperili pogled prema meni. Liam si je usput dopustio trenutak da doživi vrhunac. O da, vampiri su mogli raditi one stvari, itekako. Nakon kratkog zadovoljnog uzdaha, rekao je: "Hvala, Janella. To je dobro pitanje, Malcolme. Kao i obično, naša Diane je došla do srži." Tri vampirska gosta su se stala smijati kao da je Liam ispričao dobar vic, ali ja sam osjećala samo prestravljenost.

"Još uvijek ne možeš govoriti, je li, srce?" Bill je stegnuo moje rame dok je postavljao pitanje, kao da već nisam znala kamo smjera.

Odmahnula sam glavom.

"Vjerojatno bih je mogla natjerati da govori", ponudila se Diane. "Diane, zaboravljaš", Bill je rekao nježno.

"Oh, da. Ona je tvoja", rekla je Diane. Ali nije zvučala prestrašeno ili uvjereno.

"Morat ćemo se vidjeti neki drugi put", rekao je Bill, a iz glasa mu se jasno dalo iščitati da ostali ili moraju otići, ili se sukobiti s njim.

Liam je ustao, zakopčao hlače i mahnuo svojoj ljudskoj ženi. "Idemo, Janella, izbacuju nas."

Dok se protezao, tetovaže su mu poskočile po jakim rukama. Janella je prešla rukama preko njegovih rebara, kao da ga se jednostavno ne može zasititi, a on ju je odgurnuo od sebe, lagano kao da je muha. Izgledala je zabrinuto, ali ne i preplašeno kao što bih bila ja na njezinu mjestu.

Nije to bilo ništa novo za Janellu.

46

Chiarissima www.bosnaunited.net

Malcolm je podignuo Jerryja i bez riječi ga iznio kroz ulazna vrata. Ako je dobio virus od Jerryja, Malcolm još uvijek nije osjećao posljedice. Diane je izašla posljednja, prebacivši torbicu preko ramena i osvrnuvši se s vragolastim pogledom.

"Onda ćemo ostaviti vas dvoje golupčića same. Bilo je zabavno, medeni", rekla je veselo i zalupila vratima iza sebe. Čim sam začula kako auto kreće, onesvijestila sam se.

Nikad prije mi se to nije dogodilo u životu, i nadala sam se da nikad više i neće, no imala sam osjećaj kako imam izgovor za to.

Iz nekog sam razloga dosta vremena uz Billa provodila u nesvijesti. Bila je to ključna misao i znala sam da zavređuje dosta razmišljanja, ali ne u ovom trenutku. Kad sam se osvijestila, sve što sam ranije iskusila i čula navalilo je natrag i ovaj put mi je uistinu došlo na povraćanje. Istog me trena Bill prevalio preko ruba kauča. No uspjela sam se suzdržati, možda i zato što nije bilo puno hrane u mom želucu.

"Ponašaju li se svi vampiri ovako?" šapnula sam. Grlo me boljelo tamo gdje ga je Jerry stisnuo. "Bili su grozni."

"Pokušao sam te uloviti u baru kad sam saznao da više nisi kod kuće rekao je Bill praznim glasom. "Ali već si bila otišla."

Premda sam znala da od toga neće biti nikakve pomoći, počela sam plakati. Bila sam sigurna da je Jerry sada već mrtav i imala sam osjećaj da moram nešto učiniti kako bih to spriječila, no nisam mogla šutjeti kad je skoro zarazio Billa. Toliko me stvari tijekom ove kratke epizode takol duboko uznemirilo, da nisam znala oko čega bih se prvo krenula uzrujavati U samo petnaestak minuta iskusila sam strah za svoj život, za Billov život (no dobro - za njegovo postojanje), nevoljko prisustvovala seksualnom činu koji bi trebao biti strogo privatna stvar, vidjela svog potencijalnog dragog na mukama dok žudi za krvlju (naglasak je na žudnji) i skoro bila i zadavljena od strane bolesne muške prostitutke.

Bolje razmislivši, dala sam si neograničenu dozvolu za plakanje. Sjela sam i cmizdrila i brisala lice maramicom koju mi je Bill dao. Znatiželja probuđena pitanjem zašto bi vampiru trebala maramica, bila je samo dašak normalnosti poplavljen mojim uznemirenim suzama.

Bill je bio dovoljno pametan i nije me zagrlio. Sjeo je na pod i bio dovoljno ljubazan da me ne gleda dok se nisam potpuno obrisala.

"Kad vampiri žive u gnijezdima," rekao je iznenada, "često postanu okrutniji jer se međusobno potiču. Vide samo druge poput sebe, a to ih jedino podsjeća na to koliko su se udaljili od svoje čovječnosti. Ne priznaju zakone koje sami nisu postavili. Vampiri poput mene, koji žive sami, više su u doticaju s vlastitom humanošću."

Slušala sam njegov mekani glas, polako razmišljajući o njegovim riječima, dok mi se trudio objasniti neobjašnjivo.

"Sookie, naš se život sastoji od zavođenja i uzimanja, a tako je za neke od nas bilo stoljećima.

Sintetička krv i ljudi koji nas prihvaćaju preko volje to neće promijeniti preko noći - čak ni za nekoliko desetljeća. Diane, Liam i Malcolm su zajedno već pedeset godina."

47

Chiarissima www.bosnaunited.net

"Baš krasno", rekoh, a u glasu mi se moglo čuti nešto što nikada prije nije: gorčina. "Njihova zlatna obljetnica."

"Možeš li zaboraviti sve ovo?" pitao je. Njegove velike, tamne oči bile su sve bliže i bliže.

Njegove su usne bile na pet centimetara od mojih.

"Ne znam." Riječi su iskočile iz mene. "Znaš, nisam znala možeš li raditi one stvari."

Obrve su mu se upitno izvinule. "Raditi...?"

"Imati..." zaustavila sam se, pokušavajući smisliti pristojan način da se Izrazim. Večeras sam vidjela više vulgarnosti nego za cijelog života i nisam željela nastaviti u tom tonu. "Erekciju", rekoh, izbjegavajući njegov pogled.

"Sad znaš bolje." Trudio se ne zvučati kao da ga to zabavlja. "Sposobni smo za seks, ali ne možemo napraviti niti imati djecu. Zar se ne osjećaš bolje sad kad znaš da Diane ne može roditi dijete?"

U tom mi je trenutku puknuo film. Otvorila sam oči i čvrsto ga pogledala. "Da mi se slučajno nisi rugao."

"O, Sookie", rekao je, a ruka mu se podigla da me pogladi po obrazu.

Izmakla sam se i s mukom se podigla na noge. Nije mi pomogao, što je bilo dobro, nego je nastavio sjediti na podu i promatrati me mirnim pogledom iz kojeg se ništa nije moglo iščitati.

Očnjaci su mu se bili povukli, ali sam znala da je još uvijek gladan. Ko mu je kriv.

Torbica mi je ležala na podu pokraj ulaznih vrata. Nisam bila previše sigurna na nogama, ali su me nosile. Izvukla sam popis električara iz džepa i stavila ga na stol. " M o r a m ići."

Odjednom se našao ispred mene. Opet je učinio ono nešto vampirsko. "Mogu li te poljubiti na rastanku?" pitao je, ruku spuštenih niz tijelo, tako očito dajući do znanja da me neće dotaknuti dok ja ne dam zeleno svjetlo.

"Ne", rekoh naprasno. "Nakon njih to ne bih mogla podnijeti."

"Navratit ću k tebi u posjet."

"Dobro. Možda."

Posegnuo je pokraj mene da mi otvori vrata, ali sam mislila da je posegnuo za mnom pa sam se trznula.

Okrenula sam se na peti i skoro potrčala prema autu, dok su mi suze opet maglile pogled.

Bilo mi je drago što je vožnja do kuće bila tako kratka.

48

Chiarissima www.bosnaunited.net

3

T

elefon je zvonio. Prekrila sam glavu jastukom. Valjda će se baka javiti? No iritantni je zvuk bio ustrajan, pa sam shvatila da je baka očito otišla u trgovinu ili da radi u stražnjem dvorištu. Izmigoljila sam do noćnog ormarića, ne baš sretna, ali očito bez izbora. S glavoboljom i kajući se, poput osobe koja proživljava strašan mamurluk (premda su moje muke bile potaknute emocijama a ne alkoholom), ispružila sam drhtavu ruku i zgrabila slušalicu.

"Da?" pitala sam. Nije ispalo dobro. Pročistila sam grlo i pokušala ponovo. "Halo?"

"Sookie?"

"Aha. Sam?" "Da. Čuj, srce, učiniš mi uslugu?" "Što?" Danas sam ionako trebala raditi i nisam željela odrađivati i svoju i Dawninu smjenu.

"Skokni do Dawn i vidi što je s njom, molim te. Ne javlja se na telefon i nije došla. Dostava je upravo stigla i moram reći dečkima gdje da istovare kamion."

"Sada? Želiš da sada odem tamo?" Moj me stari krevet nikad prije nije ovako jako držao prikovanu za sebe.

"Možeš li?" Prvi put se činilo d a j e uočio moje neobično raspoloženje. Nikada mu nisam nešto odbila.

"A valjda", rekoh, ponovo osjećajući umor na samu tu pomisao. Nisam bila previše luda za Dawn niti je ona bila previše luda za mnom. Bila je uvjerena da sam joj pročitala misli i rekla Jasonu nešto što je ona razmišljala o njemu, zbog čega je on prekinuo s njom. Kad bih se toliko bavila Jasonovim romansama, ne bih imala vremena jesti ni spavati.

Otuširala sam se i obukla odjeću za posao, sve brzinom puža. Sav mi se polet ispuhao, poput gaziranog soka ostavljenog na zraku. Pojela sam žitarice i oprala zube, a kad sam pronašla baku, rekla sam joj kamo idem; vani je u koritu pokraj stražnjih vrata sadila petunije. Čini se da nije sasvim shvatila na što mislim, ali se ipak nasmiješila i mahnula. Baka je svakog tjedna postajala sve više gluha, ali znala sam da to nije ništa čudno s obzirom na to da joj je ipak bilo sedamdeset osam godina. Bilo je fantastično što je uopće bila tako jaka i zdrava, a um joj je bio bistar poput potoka.

Dok sam odlazila obaviti svoju neželjenu zadaću, razmišljala sam o tome kako je baki sigurno bilo teško podići još dvoje djece nakon što je već odgojila svoju. Moj otac, njezin sin, poginuo je kad je meni bilo sedam a Jasonu deset godina. Kad su mi bile dvadeset tri godine, bakina kći, moja teta Linda, umrla je od raka maternice. Hadley, njezina kći, izgubila se u istoj 49

Chiarissima www.bosnaunited.net

supkulturi koja je iznjedrila Štakoriće čak i prije nego što je teta Linda preminula, a do dana današnjeg nismo imali pojma zna li Hadley uopće da joj je majka mrtva. To je mnogo tuge koja se mora preboljeti, pa ipak, baka je uvijek bila jaka radi nas.

Zagledala sam se kroz vjetrobransko staklo prema tri dupleks-kućice s jedne strane Ulice Berry, koja se sastojala od oronulog bloka ili dva zgrada što se pružao iza najstarijeg dijela središta Bon Tempsa. Dawn je živjela u jednoj od njih. Uočila sam njezin zeleni kompaktni auto na prilazu jedne od bolje očuvanih kuća, te se zaustavila iza njega. Dawn je pokraj svojih ulaznih vrata objesila košaru punu begonija, no izgledale su osušeno. Pokucala sam.

Pričekala sam minutu-dvije i ponovo pokucala.

"Sookie, trebaš pomoć?" Glas mi je bio poznat.Okrenula sam se i podigla ruku do očiju, sklanjajući ih od jutarnjeg sunca. Rene Lenier stajao je uz svoj kamionet, parkiran s druge strane ceste pokraj jedne od niskih montažnih kuća koje su bile načičkane po ostatku naselja.

"Pa", počela sam nesigurna treba li mi pomoć ili ne, i može li mi je Rene uopće pružiti. "Jesi li vidio Dawn? Nije danas došla na posao, a ni jučer se nije javila. Sam me zamolio da svratim."

"Sam bi sam trebao obavljati svoj prljavi posao", rekao je Rene, i osjetila sam bolesnu potrebu da obranim vlastitog šefa.

"Došla je dostava, trebalo je istovariti kamion." Okrenula sam se i ponovo pokucala. "Dawn", viknula sam. "Daj, pusti me unutra." Pogledala sam betonski trijem. Borova pelud počela je padati prije dva dana. Dawnin je trijem sav bio žut. Vidjeli su se jedino moji tragovi. Osjetila sam trnce na potiljku.

Jedva sam bila svjesna činjenice da Rene nelagodno stoji uz vrata svog automobila, ne znajući bi li ostao ili otišao.

Dawnin je dupleks bio mala jednokatnica, a ulaz mu je bio udaljen t e k korak-dva od susjednog. Mali prilaz bio je prazan, a na prozorima nije bilo zavjesa. Izgledalo je kao da je Dawn privremeno bez susjeda. Dawn je imala dovoljno ponosa da objesi zavjese: bijele s tamnim zlatn i m cvjetovima. Bile su navučene, ali materijal je bio tanak i bez šavova, u Dawn nije spustila jeftine tanke aluminijske rolete. Skicnula sam unutra i otkrila da u dnevnom boravku ima tek nešto namještaja s buvljaka. Na stoliću pokraj grbavog naslonjača stajala je šalica za kavu, a stari kauč prekriven iskačkanom dekicom bio je gurnut do zida.

"Mislim da ću pogledati otraga", doviknuh Reneu. Krenuo je preko ceste kao da sam mu dala znak, a ja sam sišla s trijema. Moja su stopala okrznula prašnjavu travu, žutu od borove peludi, i znala sam da ću morali očistiti tenisice, možda čak i zamijeniti čarape prije posla. Tijekom sezone borove peludi sve postaje žuto. Auti, biljke, krovovi, prozori, sve je prekriveno zlaćanom izmaglicom. Lokve i barice kišnice imaju žućkastu pjenu po rubovima.

Dawnin kupaonski prozor bio je tako diskretno visok da nisam mogla pogledati kroz njega.

Spustila je grilje u spavaćoj sobi, ali ne do kraja. uspjela sam malo nazreti kroz rebra. Dawn je ležala u krevetu na leđima. Posteljina je bila divlje razbacana. Noge su joj bile raširene. Lice joj je bilo natečeno i bezbojno, a iz usta joj je visio jezik. Muhe su puzale po njemu. Čula sam kako mi Rene prilazi straga.

"Idi zovi policiju", rekoh.

50

Chiarissima www.bosnaunited.net

"Što kažeš, Sookie? Vidiš je?"

"Idi zovi policijul" "Dobro, dobro!" Rene se brzo povukao.

Neka ženska solidarnost mi nije dala da Reneu dopustim da vidi Dawn o v a k v u bez njezina dopuštenja. A moja kolegica s posla teško da je više mogla dati dopuštenje.

Stajala sam okrenuta leđima prozoru, u velikom iskušenju da ponovo pogledam unutra, u slabašnoj nadi da sam prvi put pogriješila. Buljeći u stan pokraj Dawninog, udaljen tek neka dva metra, pitala sam se kako njezini ukućani nisu čuli njezinu smrt, koja je sasvim sigurno bila nasilna.

Ponovo se pojavio Rene. Na njegovu se tamnom licu ocrtavala velika zabrinutost, a bistre smeđe oči sumnjičavo su sjale.

"Hoćeš li nazvati i Sama?" pitala sam. Bez riječi se okrenuo i otišao svojoj kući. Bio je jako drag. Unatoč svojoj sklonosti tračanju, Rene je uvijek bio spreman pomoći kad bi se za to ukazala potreba. Sjetila sam se kako je došao do nas pomoći Jasonu da postavi ljuljačku na bakinoj verandi; bilo je to zalutalo sjećanje na dan toliko različit od ovog.

Susjedni je dio dupleksa bio jednak Dawninom, pa sam gledala ravno prema prozoru spavaće sobe. Tada se na njemu pojavilo jedno lice i prozor se podignuo. Izvirila je razbarušena glava.

"Sookie Stackhouse, što ti radiš ovdje?" upitao me spori, duboki muški glas. Gledala sam ga jedan dugi trenutak, konačno prepoznavši lice i istovremeno se trudeći ne previše izravno buljiti u glatka, gola prsa ispod lica.

"JB?" "Tko drugi."

S JB-jem du Roneom sam išla u srednju. Čak su i neki od mojih rijetkih spojeva bili s JBjem, koji je bio jako drag, ali ne previše bistar, tako da mu nije bilo važno čitam li mu misli ili ne. Čak i u današnjim okolnostima mogla sam uživati u JB-jevoj ljepoti. Kad su vam hormoni stalno pod paskom poput mojih, ne treba im puno da podivljaju. Uzdahnula sam pri pogledu na njegove mišićave ruke i grudi. "Što radiš ovdje?" ponovio je pitanje.

"Izgleda da se nešto loše dogodilo Dawn", rekla sam, nesigurna treba li mu išta reći ili ne. "Šef me poslao ovamo da je potražim kad nije došla na posao."

"Unutra je?" JB se jednostavno provukao kroz prozor. Imao je na sebi kratke odrezane hlače.

"Molim te, nemoj gledati", zamolila sam ga, podigavši ruku, i bez upozorenja počela plakati.

I to sam često radila u posljednje vrijeme "Grozno izgleda, JB." "Joj, dušo", rekao je, usput me - blaženo mu bilo seosko srce - zagrlivši i potapšavši po ramenu. Kad god bi nekoj ženi zatrebala utjeha, JB-ju Roneu to je, tako mu Boga, bilo na prvome mjestu.

"Dawn je voljela grubo", rekao je utješno, kao da to sve objašnjava.

Možda bi objasnilo nekima, ali ne i neiskusnoj meni. "Štoje voljela grubo?" upitah, nadajući se da imam maramicu u džepu hlačica.

Podigla sam pogled prema JB-ju, koji se malo zacrvenio.

51

Chiarissima www.bosnaunited.net

"Dušo, ona je voljela... gle, Sookie, ne moraš to slušati."

Naširoko me se smatralo čistunkom, što mi je bilo donekle ironično. U ovome mi je trenutku to bilo nezgodno.

"Možeš mi reći, bile smo kolegice", rekoh, a JB svečano kimne, kao da je to imalo smisla.

"Pa, dušice, ona je voljela da je muškarci - znaš, grizu i udaraju." JB je izgledao kao da su ga te Dawnine sklonosti čudile. Mora da sam napravila grimasu jer je rekao: "Znam, ni ja ne shvaćam kako to neki ljudi mogu voljeti." JB nikada nije propuštao priliku pa me objema rukama obgrlio i nastavio tapšati, no nekako se koncentrirao na sredinu mojih leđa (provjeravao je nosim li grudnjak), a potom se preselio dosta niže (JB-ju su se sviđale čvrste stražnjice, koliko me pamćenje služilo).

Mnogo mi je pitanja bilo na vrhu jezika, ali su ostala u mojim ustima. Stigla je policija, u liku Kenye Jones i Kevina Priora. Kad je načelnik gradske policije zaposlio Kenyu i Kevina, pričalo se da time udovoljava svom smislu za humor jer je Kenya bila visoka skoro metar osamdeset, kože boje gorke čokolade i s tijelom koje bi moglo izdržati uragan. Kevin je imao možda metar sedamdeset, bio prekriven pjegicama po svakom vidljivom centimetru blijedog tijela, uske, žilave grade trkača. Za živo čudo, K i K su se dobro slagali, iako su se neke njihove svađe još pamtile.

Sada su oboje izgledali kao policajci.

"O čemu je ovdje riječ, gospođice Stackhouse?" upitala je Kenya. "Rene k a ž e da se nešto dogodilo Dawn Green?" Proučila je JB-ja dok je pričala, ti za to je vrijeme Kevin proučavao tlo oko nas. Nisam imala pojma s kojom svrhom, ali sam bila sigurna da neka policijska svrha postoji. "Šef me poslao ovamo da vidim zašto Dawn nije jučer i danas došla na posao", rekla sam.

"Pokucala sam na vrata ali nije otvorila, iako joj je auto ovdje. Zabrinula sam se, pa sam pošla oko kuće vireći kroz prozore. Tu je unutra." Pokazala sam iza njih i oboje se okrenulo i pogledalo kroz prozor. Tada su pogledali jedno drugo i kimnuli kao da su upravo obavili cijeli razgovor.

Dok je Kenya prilazila prozoru, Kevin je otišao do stražnjih vrata.

JB je zaboravio na tapšanje dok je promatrao policajce na dužnosti. Zapravo, usta su mu bila malo otvorena i otkrivala savršene zube. Više od svega je želio proviriti kroz prozor, ali se nije mogao progurati pokraj Kenye, koja je zauzela gotovo sav slobodni prostor.

Nisam više željela vlastite misli. Opustila sam se, spustila barijeru i poslušala misli ostalih. Iz žamora sam odabrala jedan tok misli i koncentrirala se na njega.

Kenya Jones se ponovo okrenula prema nama, zureći kroz nas, uopće nas ne vidjevši.

Razmišljala je o svemu onome što ona i Kevin moraju napraviti da istraga bude obavljena prema svim pravilima, koliko je to u moći redarstvenih snaga Bon Tempsa. Razmišljala je o tome kako je čula loše stvari o Dawn i njezinoj sklonosti grubom seksu. Razmišljala je kako je ne iznenađuje što je Dawn ovako skončala, premda joj je bilo žao bilo koga tko završi tako da mu muhe plaze po licu. Bilo joj je žao što je pojela onu ekstra krafnu tog jutra u Nut Hutu jer bi je sad mogla povratiti, a to bi bilo ponižavajuće za nju kao policajku i crnkinju.

Potražila sam drugi program.

52

Chiarissima www.bosnaunited.net

JB je razmišljao o Dawn kako umire tijekom divljeg seksa samo nekoliko metara dalje od njega, i premda je to strašno, pomalo je i uzbuđujuće, a Sookie je još uvijek odlično građena. Želio je da je može poševiti odmah sada. Tako je draga i dobra. Iz misli je potjerao poniženje koje je osjetio kad je Dawn tražila da je udari, a on nije mogao, no to je bilo staro poniženje.

Drugi program.

Kevin je došao iza ugla, razmišljajući kako on i Kenya ne bi smjeli propustiti nikakav dokazni materijal i da mu je drago što nitko ne zna da je uopće spavao s Dawn Green. Bio je bijesan što je netko ubio ženu koju je poznavao i nadao se da ubojica nije crnac, jer bi to uzrokovalo još više napetosti u njegovu odnosu s Kenyom.

Drugi program.

Rene Lenier je želio da netko dođe i iznese tijelo iz kuće. Nadao se da nitko ne zna da je spavao s Dawn Green. Njegove su misli bile malo nejasne, bile su jako tmurne i zamršene. Neke ljude jednostavno nisam mogla jasno pročitati. Bio je jako uznemiren.

Sam je došao i žurno mi prišao, malo usporivši kad je vidio da me JB dodiruje. Nisam mogla čitati Samove misli. Mogla sam osjetiti što osjeća (sada je to bila mješavina zabrinutosti, brige i bijesa), ali nisam mogla izdvojiti ni jednu jedinu misao. To je bilo tako fascinantno i neočekivano da sam izašla iz JB-jeva zagrljaja, želeći prići Samu, zgrabiti njegove ruke, pogledati ga u oči i zbilja pronjuškati po njegovoj glavi. Sjećala sam se kad me dotaknuo, a ja sam se povukla. Sad me osjećao u svojoj glavi i premda je nastavio hodati prema meni, njegov se um povukao.

Unatoč pozivu koji mi je uputio, nije znao da ću vidjeti da je drugačiji od o s t a l i h ; t o sam uspjela razabrati prije nego što me blokirao.

Nikad nisam osjetila nešto takvo. Kao da su se zalupila željezna vrata. Ravno meni u lice.

Bila sam na rubu da instinktivno pružim ruku prema njemu, ali mi je ruka pala niz tijelo. Sam je namjerno gledao Kevina, a ne mene. "Što se događa?" upitao ga je.

"Provalit ćemo u ovu kuću, gospodine Merlotte, osim ako nemate ključ." Zašto bi Sam imao ključ?

"To mi je gazda", šapnuo mi je JB u uho i ja sam poskočila. "Ozbiljno?" pitala sam glupavo.

"On je vlasnik sva tri dupleksa."

Sam je kopao po džepovima i izvukao hrpu ključeva. Znalački je prebirao po njima, zaustavivši se kod jednog, izdvojivši ga, skinuvši s obruča i predavši ga Kevinu.

"Ovaj otvara prednja i zadnja vrata?" Kevin je upitao. Sam je potvrdno kimnuo. Još uvijek me nije pogledao.

Kevin je otišao do stražnjih vrata, izvan vidokruga, a mi smo tako tiho stajali da se čulo okretanje ključa u bravi. U sljedećem je trenutku bio u spavaćoj sobi s mrtvom ženom i mogli smo vidjeti kako mu se iskrivljuje lice kad je osjetio smrad. Stavivši jednu ruku preko nosa i usta, nagnuo se nad tijelo i opipao bilo na vratu. Tad je pogledao kroz prozor i odmahnuo glavom svojoj partnerici. Kenya je kimnula i krenula na ulicu kako bi se preko radiovezeu svom patrolnom autu javila u postaju.

53

Chiarissima www.bosnaunited.net

"Čuj, Sookie, hoćeš li izaći večeras sa mnom na večeru?" pitao je JB. "Ovo te je teško pogodilo, treba ti malo zabave da te rastereti."

"Hvala, JB." Bila sam itekako svjesna da nas Sam sluša. "Vrlo je lijepo od tebe što si me pozvao. Ali čini mi se da ću večeras raditi duže."

Samo jednu sekundu JB-jevo je lijepo lice bilo prazno. Tada ga je preplavilo shvaćanje. "Da, Sam će morati zaposliti neku drugu", primijetio je. "Moja sestrična iz Springhilla traži posao.

Možda je zvrcnem. Sad bismo mogli živjeti vrata do vrata."

Nasmiješila sam mu se, iako sam bila sigurna da je to bio slabašan osmijeh, stojeći rame uz rame s čovjekom s kojim sam radila dvije godine. "Žao mi je, Sookie", rekao je tiho.

"Zbog čega?" Moj mi se glas učinio jednako tihim. Hoće l i priznati ono što se odvilo između nas - odnosno, ono što se nije odvilo? "Što sam te poslao da vidiš što je s Dawn. Trebao sam sam doći. Bio sam siguran da se samo spetljala s nekim novim i da je treba podsjetiti da mora doći na posao. Posljednji put kad sam došao po nju t a k o se jako derala na mene da se nisam ponovo želio suočavati s tim. Pa sam poput obične kukavice poslao tebe i ti si je morala pronaći ovakvu."

"Pun si iznenađenja, Same."

Nije se okrenuo niti me pogledao, ili dao ikakav odgovor. No njegovi su prsti obujmili moje.

Jedan dugi trenutak stajali smo na suncu držeći se za ruke, dok su nas ljudi mimoilazili. Dlan mu je bio vruć i suh, a prsti snažni. Osjećala sam se kao da sam se zbilja spojila s drugim ljudskim bićem. Ali tada je njegov stisak popustio i Sam je pošao razgovarati s detektivom koji je upravo izlazio iz svog auta, a JB me počeo ispitivati o tome kako je Dawn izgledala i svijet je opet uronio u isti stari dir.

Kontrast je bio okrutan. Ponovo sam osjetila umor i prisjetila se prošle noći s više detalja nego što sam željela. Svijet je izgledao kao okrutno i zlo mjesto, svi njegovi stanovnici bili su sumnjivci, a ja jaganjce koje luta kroz dolinu smrti sa zvoncem oko vrata. Otapkala sam do svog auta, otvorila vrata i postrance se uvukla na sjedište. Dovoljno ću stajati danas; bolje da sjedim koliko mogu.

JB je došao za mnom. Sad kad me ponovo otkrio, nije se mogao odvojiti. Sjetila sam se vremena dok sam još bila u srednjoj školi, kad je baka gajila iluzije o stalnoj vezi između nas. Ali razgovor s JB-jem, čak i čitanje njegovih misli, bili su zanimljivi koliko i osnovnoškolska početnica odraslom čitatelju. To što je tako priglup um bio smješten u tako razvijeno tijelo, bila je jedna od Božjih šala.

Kleknuo je pred mene i primio me za ruku. Zatekla sam se kako se nadam da će neka pametna, bogata dama naići i udati se za JB-ja, brinuti se za njega i uživati u onome što nudi.

Bila bi to dobra pogodba.

"Gdje sad radiš?" upitala sam ga, tek toliko da skrenem misli.

"U tatinu skladištu", rekao je.

54

Chiarissima www.bosnaunited.net

Taj je posao bio zadnja opcija, nešto čemu se JB vraćao kad bi bio otpušten s drugih radnih mjesta jer je učinio nešto glupo, ili se nije pojavio, ili je smrtno uvrijedio nekog šefa. JB-jev je otac imao dućan autodijelovima.

"Kako su tvoji?"

"Ma, dobro su, Sookie, trebali bismo poći nekamo skupa."

Nemoj me izazivati, pomislila sam.

Jednog ću dana popustiti pred svojim hormonima i učiniti nešto zbog čega ću zažaliti; a mogla bih proći i puno gore toga da to obavim s JB-jem. Ali izdržat ću i nadati se nečemu boljem. "Hvala, zlato", rekla sam. "Možda i budemo. Ali sada sam malo uzrujana."

"Jesi li zaljubljena u onog vampira?" upitao me direktno.

"Otkud ti to?"

"Dawn mi je rekla." JB-jevo se lice smračilo kad se sjetio da je Dawn mrtva. Ono što je Dawn doista rekla, saznala sam skenirajući JB-jev um, glasilo je: "Onaj novi vampir se interesira za Sookie Stackhouse. Ja bih mu bila bolja. Njemu treba žena koja može podnijeti malo grubosti.

Sookie bi vrištala d a j e dotakne."

Nije imalo smisla ljutiti se na mrtvu osobu, ali nakratko sam si dopustila upravo to.

A onda je detektiv krenuo prema nama i JB je ustao i odmaknuo se.

Detektiv je zauzeo JB-jevo mjesto, čučnuvši ispred mene. Mora da sam loše izgledala.

"Gospođice Stackhouse?" upitao je. Koristio je onaj tihi, napeti glas kojim se mnogi profesionalci služe u kriznim situacijama. "Ja sam Andy Bellefleur." Obitelj Bellefleur je živjela u Bon Tempsu otkako je Bon Temps postojao, pa mi njegovo prezime, čije je značenje bilo "lijepi cvijet", nije bilo smiješno. Dapače, promatrajući blok mišića od kojih se sastojao detektiv Bellefleur, bilo mi je žao bilo koga tko bi se nasmijao. Dotični izdanak obitelji završio je srednju školu prije Jasona, a ja sam bila godinu dana mlada od njegove sestre Portije.

I on je mene uspio prepoznati. "Kako ti je brat?" pitao je, još uvijek tiim glasom, ali ne više onako neutralnim. Zvučalo je kao da su se on i Jason nekoliko puta porječkali.

"Dobro je, koliko ga vidim", odgovorila sam.

"A baka?"

Nasmiješila sam se. "Jutros je izašla zasaditi cvijeće."

"To je krasno", rekao je, iskreno kimajući glavom u gesti koja je istovremeno trebala pokazati divljenje i čuđenje. "Nego, koliko shvaćam, ti radiš kod Merlottea."

"Tako je."

"Kao i Dawn Green?" "Da." "Kad si zadnji put vidjela Dawn?"

"Prije dva dana. Na poslu." Već sam se osjećala iscrpljeno. Ne poma-knuvši noge s tla ni ruke s upravljača, naslonila sam glavu postrance na naslon vozačkog sjedišta.

"Jeste li tada razgovarale?"

Pokušala sam se prisjetiti. "Mislim da ne."

"Jesi li bila bliska s gospođicom Green?"

55

Chiarissima www.bosnaunited.net

"Ne." "A zašto si došla danas ovamo?"

Objasnila sam mu kako sam jučer mijenjala Dawn i ispričala mu Samov jutrošnji poziv.

"Je li ti gospodin Merlotte objasnio zašto nije želio sam doći ovamo?"

"Da, došao mu je dostavni kamion. Sam mora dečkima pokazati gdje da istovare kutije." Sam je također često sudjelovao u istovarivanju kako bi ubrzao proces.

"Misliš li da je gospodin Merlotte bio u kakvoj vezi s Dawn?"

"Bio joj je šef."

"Ne, izvan posla."

"Ne." "Zvučiš dosta sigurno." "I jesam."

"Jesi li ti u kakvoj vezi sa Samom?" "Nisam."

"Kako onda možeš biti tako sigurna?"

Dobro pitanje. Zato što sam s vremena na vrijeme znala čuti njezine misli, koje su mi dale naslutiti da možda nije mrzila Sama, ali da joj definitivno nije bio drag? Ne bi baš bilo pametno reći takvo što detektivu.

"Sam održava izuzetnu profesionalnost u baru", rekoh. Zvučalo je i neuvjerljivo, čak i meni.

Premda je bila živa istina.

"Znaš li išta o Dawninu privatnom životu?"

"Ne." "Niste se družile?"

"Ne baš." Misli su mi odlutale dok je detektiv zamišljeno sagnuo glavu. Barem je tako izgledao.

"Zašto?"

"Pa, valjda nismo imale ništa zajedničko." "Kao što? Daj mi primjer."

Duboko sam izdahnula, ozlojeđeno puhnuvši. Ako nismo imale ništa zajedničko, kako sam mu mogla dati primjer?

"U redu", rekoh polako. "Dawn je imala vrlo aktivan društveni život i voljela se družiti s muškarcima. Nije baš bila luda za druženjem sa ženama. Obitelj joj je iz Monroea, pa ovdje nije imala nikakvih obiteljskih veza. Pila je, a ja ne pijem. Oduvijek sam puno čitala, a ona nije. Jel' to dovoljno?"

Andy Bellfleur je proučavao moje lice da vidi jesam li bezobrazna. Mora da ga je umirilo ono što je vidio.

"Znači vas dvije se uopće niste viđale nakon radnog vremena?"

"Tako je."

"Nije li ti onda neobično što te Sam Merlotte tražio da provjeriš što je s Dawn?"

56

Chiarissima www.bosnaunited.net

"Ne, nimalo", rekoh odlučno. Barem se sada nije činilo neobičnim, nakon što je Sam opisao Dawnin ispad gnjeva. "Na putu mi je za posao, a nemam djece kao Arlene, druga konobarica u našoj smjeni. Meni je bilo jednostavnije." Ovo je bilo poprilično logično, pomislila sam. Da sam rekla da je Dawn vikala na Sama posljednji put kad je navratio ovamo, to bi dalo upravo pogrešan dojam. "Što si radila prekjučer poslije posla, Sookie?"

"Nisam išla na posao. Imala sam slobodan dan."

"A za taj si dan bila isplanirala...?"

"Sunčala sam se i pomogla baki pospremati kuću i kasnije smo imale društvo."

"A tko bi to bio?"

"To bi bio Bill Compton."

"Vampir."

"Tako je."

"Koliko je dugo gospodin Compton bio u vašoj kući?"

"Ne znam. Možda do ponoći ili jedan."

"Kakav ti se činio?"

"Normalan."

"Razdražljiv? Ljutit?"

"Ne." "Gospođice Stackhouse, morat ćemo još s vama porazgovarati u policijskoj postaji. Ovo će ovdje potrajati, kao što vidite." " U redu, valjda."

"Možete li doći za nekoliko sati?"

Pogledala sam na sat. "Ako me Sam ne bude trebao na poslu."

"Znate, gospođice Stackhouse, ovo je ipak važnije od posla u baru."

Sad mi je stvarno bilo dosta. Ne zato što je mislio da je istraga ubojstva važnija od dolaska na posao na vrijeme; u tome sam se slagala s njim. Stvar je bila u njegovoj neizgovorenoj predrasudi prema mom poslu.

"Možda misliš da moj posao i nije nešto, ali to je posao u kojem sam dobra i koji mi odgovara. Imam pravo na poštovanje jednako kao tvoja sestra odvjetnica, Andy Bellefleur, i da to nisi zaboravio. Nisam glupa i nisam drolja."

Detektiv je pocrvenio, polako i neprivlačno. "Ispričavam se", rekao je ukočeno. Još uvijek je pokušavao ignorirati stare veze, zajedničku srednju školu, poznavanje članova obitelji.

Razmišljao je o tome kako je trebao postati detektiv u nekom drugom gradu, gdje bi se mogao ponašati prema ljudima onako kako se policajac treba ponašati.

"Ne, bit ćeš bolji detektiv ovdje ako zaboraviš takav stav", rekoh mu. Sive oči šokirano su mu se raširile i djetinjasto mi je bilo drago što sam ga uznemirila, premda sam znala da ću prije ili poslije platiti za ovo. Uvijek bih platila, kad god bih ljudima dala uvid u svoj hendikep.

57

Chiarissima www.bosnaunited.net

Uglavnom, ljudi bi jedva dočekali da se maknu od mene kad bih im pokazala što sve mogu, ali Andy Bellefleur je bio fasciniran. "Istina je, dakle", dahnuo je, kao da smo negdje sami, umjesto da sjedimo na prilazu oronulog dupleksa u provinciji Louisiane.

"Ne, zaboravi", zabrzala sam. "Jednostavno ponekad mogu odrediti što drugi ljudi misle po njihovu izgledu."

Namjerno je zamislio kako mi otkopčava bluzu. Ali sad sam bila na oprezu, ponovo u uobičajenom stanju barikadirane opsade, pa sam mu se samo vedro nasmiješila. Ali bilo je očito da ga nisam prevarila.

"Kad budeš spreman, dođi u bar. Možemo razgovarati u spremištu ili Samovu uredu", rekla sam čvrsto i prebacila noge u auto.

Kad sam stigla u bar, unutra je vladao žamor. Sam je pozvao Terryja Bellefleura, Andyjeva bratića u drugom koljenu, ako me pamćenje dobro služilo, da pripazi na bar dok on razgovara s policijom kod Dawnine kuće, Terry je imao loša iskustva u ratu u Vijetnamu i jedva krpao kraj s krajem od nekakve invalidnine. Bio je ranjen, uhvaćen, zarobljen dvije godine i sada su mu misli najčešće bile toliko zastrašujuće da sam bila posebno oprezna kad god sam mu bila u blizini.

Terry je imao težak život i normalno ponašanje padalo mu je čak teže nego meni. Hvala Bogu, Terry nije pio.

Danas sam ga ovlaš poljubila u obraz kad sam došla po svoj poslužavnik i oprala ruke. Kroz prozorčić, koji je gledao na malu kuhinju, mogla sam vidjeti kuhara Lafayettea Reynolda kako okreće hamburgere i potapa košaru pomfrita u vrelo ulje. U Merlotteu se može naručiti nekoliko vrsta sendviča i to je to. Sam ne želi imati restoran, već bar s nešto hrane.

"Nije da nisam počašćen, ali čemu to?" reče Terry, podigavši obrve. Terry je imao riđu kosu, ali kad je bio neobrijan moglo se vidjeti da su mu zalisci sijedi. Puno je vremena provodio vani, ali nikada zapravo ne bi potamnio. Koža bi mu dobila grub, crvenkast izgled, zbog čega su mu se ožiljci na lijevom obrazu još više isticali. To ga izgleda nije smetalo. Arlene se jedne noći napila i spavala s njim, i u povjerenju mi ispričala da Terry ima još ožiljaka, čak gorih od onog na obrazu.

"Samo zato što si ovdje", rekoh.

"Je li istina ono o Dawn?"

Lafayette je stavio dva tanjura na prozorčić. Namignuo mi je, zamah-nuvši svojim gustim, umjetnim trepavicama. Lafayette ima na sebi puno šminke. Toliko sam se navikla na njega da o tome više nisam ni razmišljala, ali sada me njegovo sjenilo za oči podsjetilo na onog dečka Jerryja. Dopustila sam bez prigovora da ga odvedu tri vampira. To je vjerojatno bilo loše, ali realno. Nisam ih mogla spriječiti da ga odvedu. Nisam mogla obavijestiti policiju kako bi ih sustigli na vrijeme. Ionako je već umirao i imao je namjeru sa sobom povesti što je više vampira i ljudi bilo moguće; a i sam je već bio ubojica. Rekla sam svojoj savjesti da je ovo posljednji razgovor o Jerryju koji vodimo.

"Arlene, hamburgeri su gotovi", Terry je zazvao, trgnuvši me natrag u stvarnost. Arlene je došla po tanjure. Njezin je pogled govorio da će me prvom prilikom iscijediti za odgovore.

Charlsie Tooten je također došla na posao. Ona je popunjavala prazninu kad bi jedna od stalnih konobarica b i l a bolesna ili jednostavno ne bi došla na posao. Nadala sam se da će Charlsie preuzeti Dawnin posao. Oduvijek mi je bila draga.

58

Chiarissima www.bosnaunited.net

"Da, Dawn je mrtva", rekla sam Terryju. Čini se da mu moja duga stanka nije smetala. "Što joj se dogodilo?"

"Ne znam, ali nije umrla u snu." Vidjela sam krv na posteljini, ne puno, a l i nešto.

"Maudette", rekao je Terry i odmah sam shvatila.

"Možda", rekoh. U svakom je slučaju bilo moguće da je onaj tko je ubio Dawn, također ubio Maudette.

Naravno, tog dana su svratili svi iz župe Renard, ako ne na ručak, onda barem na poslijepodnevnu kavu ili pivo. Ako im radno vrijeme nije bilo prilagodljivo, svratili su nakon posla na putu kući. Dvije mlade žene u našem gradu ubijene istog mjeseca? Naravno da su ljudi željeli tračati.

Sam se vratio oko dva; vrućina je isijavala s njegova tijela, a znoj mu je kupao s lica jer je na mjestu zločina stajao na dvorištu bez sjene. Rekao mi je da je Andy Bellefleur poručio kako će uskoro doći ponovo razgovarati sa mnom.

"Ne razumijem zašto", rekla sam, možda mrvicu zlovoljno. "Nikad se nisam družila s Dawn. Što joj se dogodilo, jesu li ti rekli?"

"Netko ju je zadavio nakon što ju je malo izudarao", rekao je Sam. "Ali, imala je i stare tragove zubi na sebi. Kao i Maudette."

"Puno je vampira, Same", odgovorila sam mu na neizgovoreni komentar.

"Sookie." Glas mu je bio tako ozbiljan i tih. Prisjetila sam se kako me držao za ruku kod Dawnine kuće, a onda sam se sjetila kako me izbacio iz svog uma, znajući da kopam po njemu, znajući da me može držati vani. "Srce, Bill je u redu tip za jednog vampira, ali on jednostavno nije čovjek."

"Srce, nisi ni ti", rekla sam vrlo tiho, ali jako oštro. I okrenula sam leđa j Samu, ne želeći baš priznati zašto sam tako ljuta na njega, ali svejedno želeći da toga bude svjestan.

Radila sam kao luđakinja. Kakve god je mane imala, Dawn je bila učinkovita, a Charlsie jednostavno nije mogla držati korak. Bila je voljna raditi, i bila sam sigurna da će uhvatiti ritam bara, ali večeras smo Arlene i ja morale obaviti većinu posla.

Te večeri i noći, nakon što se saznalo da sam upravo ja otkrila tijelo, zaradila sam tonu love na napojnicama. Samo sam držala dostojanstven izraz na licu i prebrodila to, ne želeći uvrijediti mušterije koje su samo željele znati isto što i svi ostali u mjestu.

Na putu kući dopustila sam si malo opuštanja. Bila sam iscrpljena. Ka< sam skrenula na mali prilaz iza šumarka koji je vodio do kuće, ni na kraj pameti nije mi bilo da ću ugledati Billa Comptona. Stajao je naslonjen na bor i čekao me. Provezla sam se pokraj njega s namjerom da ga ignoriram Ali zatim sam se zaustavila.

Otvorio mi je vrata. Izašla sam, ne gledajući ga u oči. Izgledao je kao da uživa u noći, onako kako ja nikada ne bih mogla. Postojalo je previše tabua iz djetinjstva u vezi s noći i mrakom, i stvorovima koji stvaraju tajanstvene zvukove.

Kad bolje razmislim, Bill je bio jedan od tih stvorova. Nije ni čudo da se osjećao spokojnim.

59

Chiarissima www.bosnaunited.net

"Hoćeš li zuriti u stopala cijele noći ili ćeš razgovarati sa mnom?" rekao je glasom koji je bio tek nešto jači od šapta.

"Dogodilo se nešto što bi trebao znati."

"Pričaj." Pokušavao mi je nešto učiniti: osjećala sam kako njegova moć lebdi oko mene, ali sam je odgurnula. Uzdahnuo je.

"Ne mogu stajati", rekla sam umorno. "Sjednimo na tlo ili nešto. Bole me noge."

Kao odgovor me podignuo i posjeo na haubu auta. Zatim je stao pred mene, prekriženih ruku, sasvim očito iščekujući.

"Pričaj."

"Dawn je ubijena. Isto kao i Maudette Pickens." "Dawn?"

Odjednom sam se osjećala mrvicu bolje. "Druga konobarica iz bara."

"Ona crvenokosa, koja se puno puta udavala?"

Puno sam se bolje osjećala. "Ne. Ona tamnokosa, koja se stalno bokov i m a sudarala s tvojom stolicom kako bi je zamijetio."

"A ona. Navratila je k meni."

"Dawn? Kada?"

"Kad si otišla neku večer. One večeri kad su drugi vampiri bili ovdje. Imala je sreće što se mimoišla s njima. Bila je vrlo samouvjerena u svoju sposobnost da se nosi sa svime."

Pogledala sam ga. "Zašto je imala sreće? Zar je ne bi zaštitio?"

Billove su oči bilo potpuno tamne na mjesečini. "Mislim da ne bih", rekao je.

"Ti si..."

"Ja sam vampir, Sookie. Ne razmišljam poput tebe. Ne marim automatski za ljude."

"Ali mene si zaštitio."

"Ti si drukčija."

"Da? Konobarica sam kao i Dawn. Dolazim iz obične obitelji, kao i Maudette. Po čemu sam drukčija?"

Odjednom sam bila bijesna. Znala sam što slijedi.

N jegov me hladni prst dotaknuo posred čela. "Drukčija", rekao je. "Nisi poput nas. Ali nisi ni poput njih."

Osjetila sam tako jak nalet bijesa da je bilo gotovo božanski. Iznebuha sam ga udarila, što je bilo potpuno sumanuto. Kao da sam se sudarila s Brinkovim oklopnim vozilom. U sekundi me povukao s auta i pribio uza sebe, jednom rukom čvrsto priljubivši obje moje uz bokove.

"Ne!" vrisnula sam. Batrgala sam se i borila, ali nije bilo nikakve šanse. Naposljetku sam se mlitavo oslonila na njega.

Disanje mi je bilo nepravilno, kao i njegovo. Ali mislim da to nije bilo iz istog razloga.

"Zašto si mislila da moram znati za Dawn?" zvučao je tako razumno, Čovjek bi pomislio da se hrvanje nije ni dogodilo.

60

Chiarissima www.bosnaunited.net

"Pa, gospodine Tamni prinče," rekoh bijesno, "Maudette je imala stare ožiljke od ugriza na preponama, a Sam je doznao od policije da ih je i Dawn imala."

Da se tišina može okarakterizirati, njegova bi se nazvala zamišljenom. Dok je razmišljao, ili što god već vampiri rade, njegov je stisak popustio. Jedna mu je ruka počela odsutno masirati moja leda, kao da sam štene koje je zacviljelo.

"Ali kažeš da nisu umrle od tih ugriza?"

"Ne. Zadavljene su."

"Onda nije vampir." Ton njegova glasa govorio je da je to neupitno "Zašto ne?"

"Da se vampir hranio ovim ženama, bile bi iscijeđene a ne zadavljene Ne bi bile tako protraćene."

Taman kad bih se počela osjećati ugodno uz Billa, rekao bi nešto tako hladno, tako vampirsko, da sam morala sve ispočetka.

"Onda," rekoh umorno, "ili imamo vještog vampira s velikom moći samokontrole, ili nekoga tko je odlučio ubijati žene koje su bile s vampirima."

"Hmmm."

Nijedna od tih mogućnosti nije mi baš ugodno padala.

"Misliš li da bih ja to učinio?" pitao je.

Nisam očekivala to pitanje. Promeškoljila sam se u njegovu nepopustljivom zagrljaju kako bih ga pogledala.

"Izuzetno si se potrudio da mi daš do znanja koliko si okrutan", podsjetila sam ga. "Što bi zbilja želio da vjerujem?"

A bilo je tako prekrasno ne znati. Gotovo sam se nasmiješila.

"Mogao sam ih ubiti, ali ne bih to učinio ovdje, ni sada", rekao je. Na mjesečini je bio potpuno bezbojan, isticale su mu se samo tamne jame očiju i tamni lukovi obrva. "Ovdje želim ostati. Želim dom."

Vampir koji žudi za domom.

Bill je pročitao izraz mog lica. "Nemoj me žaliti, Sookie. To bi ti bi pogreška." Kao da me voljom tjerao da ga gledam u oči.

"Bille, ne možeš me opsjeniti, ili što god već radiš. Ne možeš me začarati da skinem majicu kako bi me mogao ugristi, ne možeš me uvjeriti da uopće nisi bio ovdje, ne možeš ništa na što si inače navikao. Moraš biti normalan sa mnom, ili me jednostavno natjerati silom."

"Ne," rekao je, svojim usnama gotovo na mojima, "neću primijeniti silu."

Borila sam se protiv nagona da ga poljubim. Ali sam barem znala da je to moj vlastiti nagon, ne neki umjetni.

"Dakle, ako to nisi bio ti," rekoh, boreći se da mi misli ne odlutaju, "onda su Maudette i Dawn poznavale nekog drugog vampira. Maudette je odlazila u vampirski bar u Shreveportu. Možda je i Dawn. Hoćeš li me odvesti tamo?"

"Zašto?" pitao je znatiželjno.

61

Chiarissima www.bosnaunited.net

Nikako nisam mogla objasniti što znači biti u opasnosti nekome koga to odavno ne dira.

Barem noću. "Nisam sigurna hoće li se Andy Bellefleur potruditi", slagala sam.

"Zar ovdje još uvijek ima Bellefleura?" rekao je i nešto drugo mu se pojavilo u glasu. Ruke su mu se stisnule oko mene, gotovo do ruba bola.

"Ima", rekoh. "Ima ih dosta. Andy je policijski detektiv. Njegova sestra Portia je odvjetnica.

Bratić Terry mu je ratni veteran i barmen. Zamjenjuje Sama. Ima ih još puno."

"Bellefleur..."

Gnječio me.

"Bille", rekoh glasom visokim od panike.

Odmah je popustio stisak. "Oprosti", rekao je službenim tonom.

"Moram u krevet", rekoh. "Zbilja sam umorna, Bille."

Spustio me na šljunak ne proizvevši ni zvuka. Uputio mi je pogled.

"Onim drugim vampirima si rekao da ti ja pripadam", rekla sam.

"Jesam." "Što ti je to točno značilo?"

"To znači da ću ih ubiti ako se pokušaju nahraniti tobom", rekao je. "To znači da si ti moje ljudsko biće."

"Moram priznati da mi je drago što si to učinio, ali nisam sasvim sigurna što podrazumijeva to da sam tvoje ljudsko biće", rekla sam oprezno. "I ne sjećam se da me itko pitao slažem li se s tim." "Što god to bilo, vjerojatno je bolje od zabavljanja s Malcolmom, Liamom i Diane."

Nije imao namjeru dati izravan odgovor.

"Hoćeš li me odvesti u bar?"

"Kada ponovo imaš slobodnu večer?"

"Preksutra."

"Onda se vidimo kad zađe sunce. Ja vozim."

"Imaš auto?"

"Kako misliš da putujem od mjesta do mjesta?" Na njegovu se sjajnom licu možda pokazao osmijeh. Okrenuo se i stopio sa stablima. Preko ramena je dodao: "Sookie, nemoj me razočarati."

Ostala sam stajati otvorenih usta.

Nemoj me razočarati. Baš.

62

Chiarissima www.bosnaunited.net

4

P

olovica klijentele u Merlotteu mislila je da je Bill imao veze s ožiljcima na tijelima ubijenih žena. Ostalih pedeset posto je mislilo kako je Maudette i Dawn ugrizao neki drugi vampir iz nekog od većih gradova dok su obilazile vampirske barove, te da su zaslužile to što su dobile kad su već željele spavati s vampirima. Jedni su smatrali da je djevojke zadavio vampir, a drugi da ih je promiskuitet doveo do katastrofe.

Međutim, sve koji su zalazili u Merlotte, brinula je mogućnost da bi još neka žena mogla biti ubijena. Ne bih mogla nabrojiti koliko mi je puta bilo rečeno da se pazim, da se čuvam svog prijatelja Billa Comptona, da zaključavam vrata i nikoga ne puštam u kuću... Kao da to ne bih i inače radila.

Budući da je "izlazio" s obje žrtve, Jasonu su izražavali sućut, ali su ga i sumnjičili. Navratio je do kuće jednoga dana i cijelih se sat vremena jadao, dok smo ga baka i ja pokušavale ohrabriti da nastavi sa svojim poslom kao što bi to nedužan čovjek i učinio. Ali prvi put otkako znam za sebe moj zgodni brat bio je jako zabrinut. Nije da mi je baš bilo drago što je u nevolji, ali.nije mi ga baš bilo ni žao. Znam da je to bilo nisko i jadno od mene.

Nisam savršena.

Toliko sam nesavršena da sam, unatoč smrti dviju žena koje sam poznavala, provela previše vremena pitajući se što je Bill mislio kad je rekao da ga ne razočaram. Nisam imala pojma kakva je odjeća primjerena za vampirski bar. Nisam se namjeravala obući u nekakav glupi kostim, kao što su radili neki posjetitelji, koliko sam čula.

Nisam definitivno imala nikoga koga bih mogla pitati. Nisam bila dovoljno visoka ni koščata da odjenem odjeću od likre kakvu je nosila Diane.

Konačno sam iz stražnjeg dijela ormara izvadila haljinu koju nisam imala prilike puno nositi.

Takva se haljina nosila na zanimljive spojeve, onda kada ste htjeli izazivati zanimanje osobe s kojom se nalazite. Imala je niski, četvrtasti izrez, bez rukava. Bila je uska i bijela. Materijal je bio načičkan jarkocrvenim cvjetovima s dugim, zelenim stapkama. Ten mi je bio sjajan, a grudi su mi se isticale. Stavila sam crvene emajlirane naušnice i obula izazovne crvene cipele s visokom petom. Uzela sam crvenu pletenu torbicu od rogoza. Nanijela sam laganu šminku i raspustila svoju valovitu kosu.

Bakine su se oči raširile kad sam izašla iz svoje sobe.

"Dušo, prekrasno izgledaš", rekla je. "Neće ti biti hladno u toj haljini?"

Nacerila sam se. "Ne, mislim da neće. Vani je toplo."

63

Chiarissima www.bosnaunited.net

"Ne bi se ogrnula lijepim, bijelim džemperom?"

"Ne, mislim da ne", nasmijala sam se. Dovoljno sam potisnula ostale vampire iz svijesti da mi je seksi izgled ponovo bio u redu. Bila sam podosta uzbuđena zbog izlaska, iako sam zapravo ja bila ta koja je pozvala Billa van, i prije bi se moglo reći da idemo u potragu za činjenicama. I to sam pokušavala zaboraviti, kako bih se mogla jednostavno zabaviti.

Sam me nazvao da mi kaže da me čeka ček s plaćom. Pitao me hoću li svratiti po njega, kao što sam obično činila ako sutradan nisam išla na posao.

Odvezla sam se do Merlottea, pomalo nervozna zato što dolazim ovako sređena.

No kad sam ušla kroz vrata, počastili su me trenutkom zaprepaštene tišine. Sam mi je bio okrenut leđima, ali Lafayette je gledao kroz svoj prozorčić, a Rene i JB bili su za šankom.

Nažalost, tamo je bio i moj brat Jason, čije su se oči razrogačile kad se okrenuo da bi pogledao u što se to Rene zabuljio.

"Sjajno izgledaš, curo!" uzviknuo je Lafayette entuzijastično. "Gdje si kupila tu haljinu?"

"Ma, imam ovu staru krpu već godinama", rekoh, rugajući se, i on se nasmijao.

Sam se okrenuo da vidi čemu se to Lafayette divi. I njegove su se oči razrogačile.

"Tako mi svega", dahnuo je. Osjećala sam se vrlo smeteno dok sam išla prema Samu kako bih uzela svoju plaću.

"Dođi u ured, Sookie", rekao je i otišla sam za njim u malu prostoriju pokraj spremišta. Rene me letimično zagrlio dok sam prolazila pokraj njega, a JB me poljubio u obraz.

Sam je prokopao po hrpi papira na svom stolu i konačno pronašao moj ček. Ali mi ga nije dao.

"Ideš nekamo posebno?" pitao je, gotovo nevoljko.

"Idem na spoj", rekla sam, trudeći se zvučati nonšalantno.

"Sjajno izgledaš", rekao je i vidjela sam da je progutao slinu. Oči su mu bile užarene.

"Hvala. Ovaj, Same, mogu li dobiti svoj ček?"

"Naravno." Pružio mi ga je i ja sam ga ubacila u torbicu.

"Vidimo se, onda."

"Vidimo se." Ali umjesto da mi da znak da krenem, Sam mi se približio i omirisao me. Prinio je lice mome vratu i udahnuo. Njegove su se sjajne plave oči na trenutak sklopile, kao da procjenjuje moj miris. Lagano je ispustio vrući dah po mome vratu.

Izašla sam iz ureda i otišla iz bara, zbunjena i zaintrigirana Samovim ponašanjem.

Kad sam se vratila kući, nepoznati je auto bio parkiran ispred kuće. Bio je to crni Cadillac, sjajan poput stakla. Billov auto. Otkuda vampirima novac za kupnju ovakvih automobila?

Odmahnuvši glavom, popela sam se na trijem i ušla u kuću. Bill se s iščekivanjem okrenuo prema vratima; sjedio je na kauču i razgovarao s bakom, koja se naslonila na rukohvat stare, glomazne fotelje.

Kad me ugledao, stekla sam prilično siguran dojam da sam pretjerala i da se zbilja naljutio.

Lice mu se umirilo. Oči su mu sijevnule. Prsti su mu se zgrčili kao da njima nešto podiže.

64

Chiarissima www.bosnaunited.net

"Može ovako?" pitala sam nervozno. Osjetila sam kako mi je krv jurnula u obraze.

"Može", rekao je konačno. Ali njegova je stanka bila dovoljno duga da naljuti moju baku.

"Svatko s imalo mozga u glavi mora priznati da je Sookie jedna od najljepših djevojaka u okolici", rekla je glasom koji je na površini bio prijateljski, ali je ispod površine bio čvrst poput čelika.

"Da, naravno", složio se, ali mu je glas bio neobično ravan.

Nek' ide k vragu. Potrudila sam se koliko sam mogla. Ispravila sam leda i rekla: "Onda?

Idemo?"

"Da", rekao je ponovo i ustao. "Doviđenja, gospođo Stackhouse. Bilo mi je zadovoljstvo vidjeti vas opet."

"Pa, lijepo se zabavite vas dvoje", rekla je mekšim glasom. "Oprezno vozite, Bille, i nemojte previše popiti." Podignuo je obrvu. "Nećemo, gospodo." Baka nije reagirala na to.

Dok sam ulazila u auto, Bill mi je držao vrata pažljivo proračunatim nizom manevara, kako bi što više mene ostalo unutar haljine. Zatvorio je vrata i sjeo na vozačko mjesto. Pitala sam se tko ga je učio voziti. Henry Ford, vjerojatno. "Žao mi je ako nisam primjereno odjevena", rekla sam, gledajući ravno pred sebe.

Išli smo polako preko kvrgavog prilaza kroz šumu. Auto se iznenada zaustavio.

"Tko je to rekao?" upitao je vrlo nježnim glasom.

"Gledao si me kao da sam učinila nešto krivo", prasnula sam.

"Samo nisam siguran hoću li te moći uvesti onamo i izvesti odande a da ne ubijem nekoga."

"Sarkastičan si", i dalje ga nisam gledala.

Primio me za zatiljak i natjerao da se okrenem prema njemu.

"Izgledam li sarkastično?" upitao me.

Tamne su mu oči bile široke i promatrale su me bez treptanja. "Ovaj... ne", priznala sam.

"Tada prihvati to što ti kažem."

Vožnja do Shreveporta protekla je uglavnom u tišini, ali ne neugodnoj. Bill je većinu vremena puštao glazbu. Bio je sklon Kennyju G-u.

Vampirski bar Fangtasia nalazio se u predgrađu Shreveporta načičkanom trgovinama, u blizini supermarketa Sam's i trgovine igračkama Toys 'R'Us. Nalazio se unutar niza prodavaonica u kojem je u ovo doba noći sve osim bara bilo zatvoreno. Ime mu je bilo ispisano iznad vrata, kričavo crvenim neonskim slovima, a fasada je bila obojena čeličnosivo, u kontrastu s crvenim ulaznim vratima. Tko god da je bio vlasnik, smatrao je sivu boju manje očitom od crne, jer je i interijer bio uređen u istim tonovima.

Na ulazu me legitimirala jedna vampirica. Naravno, Billa je prepoznala kao pripadnika svoje vrste i dala mu to na znanje laganim kimanjem glave, no mene je pozorno proučila. Voštano blijeda, poput svih bjelačkih vampira, bila je zastrašujuće zgodna u dugačkoj crnoj haljini sa širokim rukavima. Pitala sam se je li pretjerani "vampirski" izgled bio njezina ideja ili ga je odabrala jer su ga njezini ljudski klijenti smatrali prikladnim.

65

Chiarissima www.bosnaunited.net

"Već godinama nitko nije provjeravao koliko sam stara", rekoh, tražeći u svojoj crvenoj torbici vozačku dozvolu. Stajali smo u malom, skučenom ulaznom prostoru bara.

"Više ne znam pogoditi ljudske godine, a moramo biti jako oprezni da ne poslužujemo maloljetnike. U bilo kojem obliku", rekla je uz nešto što je vjerojatno trebao biti ljubazan osmijeh. Bacila je pogled postrance prema Billu, odmjerivši ga od glave do pete s neugodnim zanimanjem. Neugodnim barem za mene.

"Već par mjeseci te nisam vidjela", rekla mu je, a glas joj je bio hladan i sladak do maksimuma.

"Ljudiram se", objasnio je, i ona je kimnula. "Što si joj to rekao?" šapnula sam dok smo hodali niz kratki hodnik i prošli kroz crvena dvostruka vrata u glavnu prostoriju.

"Da pokušavam živjeti među ljudima." Željela sam čuti nešto više o tome, ali tada sam bacila prvi sveobuhvatni pogled na unutrašnjost Fangtasije. Sve je bilo u sivim, crnim i crvenim tonovima. Po zidovima su bile poredane uokvirene slike svakog vampira koji je svoje očnjake pokazao na velikom platnu: od Bele Lugosija do Georgea Hamiltona i Garyja Oldmana, od poznatih do opskurnih. Svjetlo je bilo prigušeno, što, naravno, nije bilo ništa neobično; neobična je bila klijentela. I postavljeni znakovi upozorenja.

Bar je bio krcat. Ljudski su posjetitelji bili podijeljeni na vampiroljupce i turiste.

Vampiroljupci (zvali su ih krvodajci) su bili odjeveni u svoju najraskošniju odjeću. Od tradicionalnih ogrtača i frakova za muškarce do mnogih imitacija Morticije Addams za žene.

Odjeća je bila u rasponu od imitacija kostima Brada Pitta i Toma Cruisea u Intervjuu s vampirom do modernijih odjevnih predmeta koji su vjerojatno nastali pod utjecajem Gladi za krvlju. Neki su krvodajci nosili umjetne očnjake, neki su u kutovima usana imali nacrtane potočiće krvi ili na vratovima znakove ugriza. Bili su nevjerojatni i nevjerojatno patetični.

Turisti su izgledali kao bilo koji drugi turisti, jedino su možda bili malo skloniji pustolovinama. No, kako bi se uživjeli u duh bara, gotovo svi su bili odjeveni u crno poput krvodajaca. Možda je to bio dio turističkog paketa? "Ponesite nešto crno za svoj uzbudljivi posjet pravom vampirskom baru!

Slijedite pravila i sve će biti u redu, a vi ćete dobiti uvid u to egzotično podzemlje."

Raštrkani među tim ljudskim asortimanom, poput pravih dragulja u kutiji punoj štrasa, bili su vampiri, njih petnaestak. I oni su uglavnom bili odjeveni u crno.

Stajala sam nasred podija, ogledajući se oko sebe s mješavinom zanimanja, divljenja i natruhe gađenja, a Bill šapnu: "Izgledaš poput bijele svijeće u rudniku ugljena."

Nasmijala sam se i prošli smo između raštrkanih stolova do šanka. Bio je to jedini šank na kojem sam ikada vidjela istaknut sanduk tople buteljirane krvi. Bill je, naravno, naručio jednu bocu, a ja sam duboko uzdahnula i naručila džin i tonik. Barmen mi se nasmiješio, pokazujući mi da su mu očnjaci malo izvirili od zadovoljstva što će me poslužiti. Pokušala sam uzvratiti osmijeh i istovremeno izgledati skromno. Bio je Indijanac s dugom, ravnom i poput ugljena crnom kosom, grbava nosa, tankih usana i vižljaste građe.

66

Chiarissima www.bosnaunited.net

"Što ima, Bille?" barmen je upitao. "Dugo se nismo vidjeli. Tvoj večerašnji obrok?" Kimnuo je prema meni dok je stavljao pića na šank pred nas. "Ovo je moja prijateljica Sookie. Željela bi ti postaviti neka pitanja."

"Pitaj bilo što, lijepa ženo", rekao je barmen, ponovo se nasmiješivši. Više mi se sviđao kad su mu usne bile u ravnoj crti.

"Jesi li ikada ovdje u baru vidio ovu ili ovu ženu?" pitala sam, izvadivši iz torbice Maudetteinu i Dawninu fotografiju iz novina. "Ili ovog muškarca?" Sa strepnjom sam izvadila bratovu sliku. "Žene jesam, ali ne i muškarca, iako izgleda vrlo ukusno", rekao je barmen, ponovo mi se osmjehnuvši. "Tvoj brat možda?"

"Da." "Kakve mogućnosti", šapnuo je.

Srećom pa sam imala puno prakse u kontroliranju izraza lica. "Sjećaš li se s kim su se ove žene družile?"

"To ne bih znao", brzo je odgovorio, a lice mu je postalo bezizražajno. "To je nešto što ne primjećujemo ovdje. Nećeš ni ti."

"Hvala", rekoh ljubazno, shvativši da sam prekršila pravilo"bara. Očito je bilo opasno pitati tko je s kim otišao. "Hvala na trudu."

Pogledao me, još uvijek razmišljajući. "Ova je", rekao je prstom pokazavši Dawninu sliku, "željela umrijeti."

"Kako znaš?"

"Svi koji dolaze ovamo žele to na ovaj ili onaj način", rekao je to tako nonšalantno da mi je bilo jasno da to uzima zdravo za gotovo. "To smo mi. Smrt."

Stresla sam se. Bill me primio za ruku i povukao do upravo ispražnjenog separea.

Naglašavajući Indijančeve izjave, natpisi postavljeni u pravilnim razmacima na zid davali su na znanje: "Ne grizite se u baru", "Zabranjeno zadržavanje na parkiralištu", "Svoje osobne stvari obavljajte drugdje", "Zahvaljujemo na posjetu. Ulazite na vlastiti rizik."

Bill je odčepio bocu jednim prstom i otpio gutljaj. Pokušala sam ne gledati, ali nisam uspjela.

Naravno, vidio mi je izraz lica i odmahnuo glavom.

"Ovo je stvarnost, Sookie", rekao je. "Moram od nečega živjeti." Između zubi su mu ostale crvene mrlje.

"Naravno", rekoh, pokušavajući oponašati nonšalantni barmenov ton. Duboko sam uzdahnula. "Misliš li da i ja želim umrijeti kad sam došla ovamo s tobom?"

"Mislim da želiš saznati zašto drugi ljudi umiru", rekao je. Ali nisam bila sigurna je li to zbilja vjerovao.

Nisam imala dojam da je Bill stigao shvatiti da se sam nalazi u nesigurnom položaju. Gucnula sam svoje piće, osjetivši toplinu džina kako se širi u meni.

Jedna se krvodajka približila separeu. Bila sam napola sakrivena Billovim tijelom, no svi su me vidjeli kad sam ušla s njim. Bila je koščata i kovrčave kose. Nosila je naočale koje je utrpala 67

Chiarissima www.bosnaunited.net

u torbicu dok nam se približavala. Nagnula se preko stola i primaknula usne na pet centimetara od Billa.

"Hej, opaki", rekla je glasom za kojeg je mislila da je zavodnički. Kvrcnula je po Billovoj boci jarkocrveno lakiranim noktom. "Ja imam pravu stvar." Pogladila se po vratu kako bi bila sigurna da ju je shvatio.

Duboko sam udahnula i svladala se. Ja sam pozvala Billa ovamo, ne obratno. Nisam imala pravo komentirati ono što bi on odabrao raditi ovdje, premda sam u glavi imala iznenađujuće živu sliku sebe kako na blijedom, pjegavom obrazu ove droljice ostavljam otisak šamara. Bila sam potpuno mirna kako ne bih Billu dala nikakve naznake onoga što mi se vrti po glavi.

"Imam društvo", rekao je Bill nježno.

"Ona nema tragova ugriza na vratu", djevojka je primijetila, priznavši moje postojanje jednim prezirnim pogledom. Isto je tako mogla reći: "Kukavice!" i uperiti prstom. Pitala sam se je li vidljiva para koja mi šišti iz ušiju.

"Imam društvo", Bill je ponovio, ovaj put ne tako nježno. "Ne znaš što propuštaš", rekla je, a njezine su velike svijetle oči uvrijeđeno sijevnule.

"Znam itekako", rekao je.

Ustuknula je kao da sam je zbilja ošamarila i bijesnim se korakom vratila do svog stola.

Na moje gađenje, bila je tek prva od četvero. Ti ljudi - muškarci i žene - željeli su biti intimni s vampirom i nisu se toga sramili.

Bili ih se svih riješio mirno i staloženo.

"Tiha si", rekao je kad je otišao četrdesetogodišnji muškarac čije su oči zbilja zasuzile kad ga je Bill odbio.

"Ne znam što bih rekla", odgovorila sam, izvrsno se kontrolirajući.

"Mogla si ih otpraviti. Zar želiš da te ostavim? Zanima li te netko drugi ovdje? Long Shadow, tamo za šankom, zacijelo bi se obradovao da se može malo provesti s tobom, siguran sam u to."

"O, za Boga miloga, ne!" Ne bih se osjećala sigurnom ni s jednim drugim vampirom u baru.

Previše bi me bilo strah da su kao Liam ili Diane. Bill je okrenuo svoje tamne oči prema meni i kao da je čekao da kažem još nešto. "Makar, moram se raspitati je li tko vidio Dawn ili Maudette ovdje." "Želiš li da idem s tobom?"

"Molim te", rekla sam i zazvučala uplašenije nego sam htjela. Željela sam ga zamoliti tako da ispadne kao da bi mi bilo drago da mi pravi društvo.

"Onaj vampir tamo je privlačan; već dva puta te promotrio", rekao je. Gotovo sam se pitala je li se i on ugrizao za jezik.

"Zezaš me", rekoh nesigurno nakon jednog trenutka.

Vampir kojeg mi je pokazao doista je bio privlačan. Zapravo, bio je predivan: plavokos i plavook, visok i širokih ramena. Na sebi je imao čizme, traperice i prsluk. I to je to. Poput frajera na naslovnicama ljubića. Nasmrt sam ga se bojala.

68

Chiarissima www.bosnaunited.net

"Zove se Eric", rekao je Bill.

"Koliko je star?"

"Jako star. On je najstarije biće u ovom baru." "Je li zao?"

"Svi smo mi zli, Sookie. Svi smo vrlo jaki i vrlo nasilni."

"Ti nisi", rekoh. Vidjela sam kako mu se lice smrknulo. "Ako želiš živjeti među ljudima, nećeš raditi asocijalne stvari."

"Baš kad pomislim da ne možeš biti naivnija, kažeš nešto pronicavo", rekao je kratko se nasmijavši. "U redu, idemo popričati s Ericom."

Eric, koji mi je zbilja dobacio dva-tri pogleda, sjedio je u društvu vampirice koja je bila jednako lijepa kao i on. Već su odbili nekoliko ljudskih udvarača. Jedan je opsjenuti mladić čak dopuzao do njih i poljubio vampiričine čizme. Pogledala je dolje prema njemu i šutnula ga u rame. Bilo je očito da se jedva suzdržala da ga ne šutne u lice. Turisti su se trznuli i jedan je par ustao i brzo otišao, ali krvodajcima ova scena nije predstavljala ništa posebno.

Kad smo se približili, Eric je podignuo namršten pogled dok nije shvatio tko su uljezi.

"Bille", rekao je, kimnuvši. Čini se da se vampiri ne rukuju.

Nismo se odmah približili stolu, već je Bill stao na sigurnoj udaljenosti, a kako je čvrstim stiskom držao moju ruku iznad lakta, i ja sam se morala zaustaviti. Ovo je za njih vjerojatno bila pristojna udaljenost.

"Tko ti je prijateljica?" upitala je vampirica. Premda je Eric imao blagi naglasak, ova je žena govorila čisto američki, a svaka bi se mljekarica dičila takvom okruglom glavicom i lijepim crtama lica. Nasmiješila se i očnjaci su joj iskočili, malo pokvarivši cijelu sliku.

"Bok, ja sam Sookie Stackhouse", rekoh pristojno. "Ma baš si slatka", rekao je Eric, a ja sam se nadala da misli na moju osobnost.

"Ne baš", rekoh.

Eric me na trenutak iznenađeno pogledao. Tad se nasmijao, kao i vampirica.

"Sookie, ovo je Pam, a ja sam Eric", rekao je plavokosi vampir. Bill i Pam su si vampirski kimnuli.

Uslijedila je stanka. Progovorila bih, ali mi je Bili stezao ruku.

"Moja prijateljica Sookie željela bi postaviti nekoliko pitanja", rekao je Bill.

Vampiri su izmijenili poglede pune dosade.

Pam je rekla: "Nešto u stilu: koliko su nam dugi očnjaci i u kakvim Ijesovima spavamo?"

Glas joj je bio prepun prezira i bilo je očito da mrzi takva pitanja turista.

"Ne, gospođo", rekoh. Nadala sam se da mi Bill neće iščupati ruku. Bila sam mirna i ljubazna.

Zapanjeno me pogledala.

Koji ju je vrag toliko zapanjio? Pomalo mi je bilo dosta toga. Prije nego što mi je Bill mogao dati još koji bolni nagovještaj, otvorila sam torbicu i izvadila slike. "Zanima me jeste li vidjeli

69

Chiarissima www.bosnaunited.net

neku od ovih žena ovdje u baru." Nisam htjela izvaditi Jasonovu sliku pred ovom vampiricom.

To bi bilo kao da stavljam zdjelicu mlijeka pred mačku.

Pogledali su slike. Billovo lice bilo je bezizražajno. Eric je podignuo pogled. "Bio sam s ovom", rekao je hladno, dotaknuvši Dawninu sliku. "Sviđala joj se bol."

Iz Paminih se uzdignutih obrva vidjelo da se iznenadila što mi je Eric odgovorio. Osjećala se nekako dužna slijediti njegov primjer. "Vidjela sam ih obje. Nikad nisam bila s njima. Ova je bila", trznula je prstom prema Maudetteinoj slici, "patetično biće."

"Puno vam hvala, neću vam više smetati", rekla sam i pokušala se okrenuti i otići. No Bill mi je još uvijek držao ruku zarobljenu.

"Bille, zbilja si toliko vezan za svoju prijateljicu?" upitao je Eric.

Trebao mi je trenutak da shvatim njegovo pitanje. Zgodni Eric je pitao može li me posuditi.

"Ona je moja", rekao je Bill, ali nije zarežao kao što je morao režati pred zlim vampirima iz Monroea. Pa ipak, zvučao je poprilično odlučno.

Eric je nagnuo zlatnu glavu, ali me ponovo odmjerio od glave do pete. Ako ništa, krenuo je od mog lica.

Bill se opustio. Naklonio se Ericu, u svoj naklon nekako uključivši i Pam, te se odmaknuo dva koraka, konačno mi dopustivši da okrenem leđa vampirskom paru.

"Ajme meni, o čemu se tu radilo?" bijesno sam šapnula. Sutra ću imati ogromnu masnicu.

"Stariji su od mene nekoliko stoljeća", rekao je Bill, izgledajući jako vampirski.

"To je vaš poredak kljucanja? Prema godinama?"

"Poredak kljucanja", rekao je Bill zamišljeno. "Dobar izraz." Gotovo se nasmijao. Bilo mi je jasno prema načinu na koji mu se usna trznula.

"Da si bila zainteresirana, morao bih te prepustiti Ericu", rekao mi je nakon što smo sjeli natrag za naš stol i srknuli svoja pića.

"Ne", rekla sam oštro.

"Zašto nisi ništa rekla kad su krvodajci dolazili za naš stol i pokušavali me zavesti?"

Nismo funkcionirali na istoj valnoj duljini. Možda vampiri nisu marili za nijanse u ljudskim odnosima. Izgleda da sam morala objasniti nešto što se baš nije dalo objasniti.

Iz čistog sam očaja ispustila glas vrlo neprimjeren za jednu damu.

"Okej", rekoh oštro. "Slušaj me, Bille! Kad si došao u moju kuću, morala sam te pozvati. Kad si došao ovamo sa mnom, morala sam te pozvati. Ni jednom me nisi pozvao van. Skrivanje u mraku na prilazu moje kuće se ne broji, kao ni zamolba da navratim do tebe i donesem ti popis majstora. Uvijek sam ja bila ta koja je pozivala tebe. Kako da ti kažem da moraš ostati sa mnom ako to ne želiš? Ako će ti one djevojke dopustiti da im piješ krv - ili onaj tip, kad smo već kod toga - ne mislim da ti imam pravo stajati na putu!"

70

Chiarissima www.bosnaunited.net

"Eric je puno zgodniji od mene", reče Bill. "Moćniji je i, koliko shvaćam, seks s njim je nezaboravan. Toliko je star da mu je dovoljan samo gutljaj da održi snagu. Gotovo više nikada ne ubija. Prema vampirskim mjerilima, on je pozitivan lik. Još uvijek možeš poći s njim. Još uvijek te promatra. Da nisi sa mnom, pokušao bi te opsjeniti."

"Ne želim poći s Ericom", rekoh tvrdoglavo. "A ja ne želim poći ni s jednim krvodajcem", reče on. Minutu-dvije smo sjedili u tišini. "Dakle, sve je u redu", rekoh, mrmljajući. "Da." Razmišljali smo o tome još nekoliko trenutaka. "Želiš li još nešto popiti?" pitao je. "Da, osim ako se ne moraš vratiti." "Ne, u redu je."

Otišao je do šanka. Ericova prijateljica Pam je otišla, a Eric je izgledao kao da mi pokušava prebrojiti trepavice. Trudila sam se držati pogled prikovan za svoje ruke, kako bih pokazala skromnost. Osjetila sam kako me preplavljuje nekakvo peckanje i bila sam neugodno svjesna da Eric pokušava utjecati na mene. Riskirala sam jedan brzi pogled i zbilja me s iščekivanjem promatrao. Zar sam trebala skinuti haljinu? Zalajati? Tresnuti Billa u potkoljenicu? Sranje.

Bill se vratio s našim pićima.

"Znat će da nisam normalna", rekoh natmureno. Billu nije bilo potrebno objašnjenje.

"Krši pravila pokušavajući te opsjeniti nakon što sam mu rekao da si moja", reče Bill. Zvučao je prilično ljutito. Njegov glas nije postajao gnjevniji, kao što bi se to dogodilo s mojim, već je bio sve hladniji.

"Izgleda da to govoriš svima", promrmljala sam. A ništa ne radiš u vezi s tim, dodala sam u sebi.

"To je vampirska tradicija", ponovo mi je objasnio Bill. "Ako te proglasim svojom, nitko se drugi ne može pokušati nahraniti tobom."

"Nahraniti se mnome, kakva li lijepa izraza", rekoh oštro i Bill je doista pune dvije sekunde na licu imao izraz očaja.

"Ja te štitim", rekao je, a glas mu nije imao uobičajeni neutralni ton.

"Je li ti ikada palo na pamet da nije meni..."

Zaustavila sam se. Zatvorila sam oči. Izbrojila do deset.

Kad sam se ponovo usudila pogledati Billa, oči su mu netremice bile uprte u moje lice.

Praktički sam mogla čuti kotačiće u njegovoj glavi.

"Tebi... nije potrebna zaštita?" polako je pogodio. "Ti štitiš... mene?"

Ništa nisam rekla. Mogu ja to.

Ali on je obuhvatio moj potiljak i okrenuo me prema sebi kao da sam lutka. (Ta mi je njegova navika počela ići na živce.) Tako je napeto gledao u moje oči da sam imala dojam da mi probija tunele u mozak.

Napućila sam usne i puhnula mu u lice. "Bu", rekoh. Bilo mi je jako neugodno. Bacila sam pogled na ljude u baru, popuštajući svoju barijeru, slušajući.

71

Chiarissima www.bosnaunited.net

"Dosadno", rekoh mu. "Ovi su ljudi dosadni."

"Zbilja, Sookie? O čemu razmišljaju?" Bilo je olakšanje čuti njegov glas, čak i ako je bio malo neobičan.

"O seksu, seksu, seksu." Bila je to istina. U baru su svi do jednog razmišljali o seksu. Čak i turisti, koji uglavnom nisu razmišljali o tome da bi se sami upustili u seks s vampirima, ali su zamišljali kako se krvodajci ševe s njima.

"O čemu ti razmišljaš, Sookie?"

"Ne o seksu", odgovorih brzo i iskreno. Upravo sam se nemalo iznenadila.

"Zbilja?"

"Razmišljala sam o tome kolike su nam šanse da se izvučemo odavde bez problema.

"Zašto si razmišljala o tome?"

"Jer je jedan turist infiltrirani policajac. Upravo je otišao u WC jer zna da tamo jedan vampir cucla vrat nekom krvodajcu. Već je pozvao pojačanje preko svoje male radioveze."

"Idemo", rekao je jednoličnim glasom, i brzo smo se izvukli iz separea i krenuli prema vratima. Pam je nestala, ali dok smo prolazili pokraj Ericova stola, Bill mu je poslao nekakav znak. Eric je jednako spretno kliznuo sa svoje stolice, uspravivši se do pune veličanstvene visine.

Korak mu je bio puno duži od našeg, tako da nas je pretekao kod izlaza, zgrabivši izbacivačicu za ruku i odvukavši je van zajedno s nama.

Baš kad smo bili na izlazu, sjetila sam se da je šanker Long Shadow dragovoljno odgovorio na moja pitanja, pa sam se okrenula i pokazala mu prstom u smjeru vrata, dajući mu nepogrešiv znak da ode. Izgledao je uznemireno koliko vampir može izgledati. Dok me Bill vukao kroz dvostruka vrata, on je već bacao krpu.

Eric nas je vani čekao pokraj svog auta - naravno, Corvette.

"Bit će racija", rekao je Bill.

"Kako znaš?"

Bill nije znao kako bi odgovorio.

"Od mene", rekoh, oslobodivši ga muke.

Ericove velike plave oči sjale su čak i u tmini parkirališta. Bit će potrebno objašnjenje.

"Pročitala sam misli jednog policajca", promrmljala sam. Kriomice sam pogledala Erica da vidim njegovu reakciju, a on je buljio u mene jednako kao vampiri iz Monroea. Zamišljeno.

Gladno.

"Zanimljivo", rekao je. "Imao sam jednom vidovitu. Bilo je nevjerojatno."

"Je li vidovita bila istoga mišljenja?" Glas mi je zvučao ogorčenije nego što sam to željela.

Mogla sam čuti kako je Bill udahnuo.

Eric se nasmijao. "Neko vrijeme", rekao je dvosmisleno. Čuli smo sirene u daljini pa su Eric i izbacivačica bez daljnjeg razgovora ušli u auto i nestali u noći. Njegov je auto bio nekako tiši od ostalih. Bill i ja smo se užurbano vezali i upravo smo izlazili s jedne strane parkirališta kad je policija došla s druge. Sa sobom su imali vampirsku 72

Chiarissima www.bosnaunited.net

maricu, specijalni kombi sa srebrnim šipkama. Vozila su je dvojica očnjacima obdarenih policajaca. Iskočili su iz marice i došli do ulaza u klub brzinom koja ih je u mojim ljudskim očima učinila pukim mrljama.

Prošli smo nekoliko blokova kad je Bill iznenada skrenuo na parkiralište još jednog zatamnjenog niza trgovina. "Što...?" počela sam, ali nisam stigla dalje. Bill mi je otkopčao pojas, gurnuo moje sjedalo unazad i zgrabio me prije nego što sam uspjela dovršiti rečenicu. Uplašila sam se da se ljuti i isprva sam se odgurnula od njega, ali jednako sam se tako mogla pokušati odgurnuti od stabla.

Onda su njegova usta pronašla moja i bilo mi je jasno što mu je.

Uf, itekako se znao ljubiti. Možda smo na nekim razinama imali komunikacijskih problema, ali ne i na ovoj. Dobro smo se zabavljali nekih pet minuta. Osjećala sam kako mi se sve što treba u valovima kreće kroz tijelo. Unatoč tome što je naš položaj na prednjim sjedalima bio malo nezgodan, uspjela sam se osjećati udobno, uglavnom stoga jer je Bill bio tako snažan i obziran.

Gricnula sam ga za kožu. Ispustio je zvuk poput režanja.

"Sookie!" Glas mu je bio hrapav.

Odmaknula sam se od njega, možda centimetar.

"Ako to ponoviš, imat ću te htjela ti to ili ne", rekao je i bilo mi je jasn da to i misli.

"Ne želiš to", rekoh konačno, trudeći se da ne zvuči kao pitanje.

"O, da, želim", i zgrabio je moju ruku i pokazao mi.

Odjednom se pokraj nas pojavilo sjajno rotacijsko svjetlo.

"Policija", rekoh. Vidjela sam siluetu kako izlazi iz patrolnog automobila i kreće prema Billovu prozoru. "Nemoj da vidi da si vampir, Bille", brzo sam rekla, bojeći se posljedica racije u Fangtasiji. Premda većina policijskih snaga nije imala ništa protiv toga da im se u poslu priključe vampiri, na ulici je vladalo dosta predrasuda, posebno prema miješanim parovima.

Policajčeva teška ruka zakucala je po prozoru.

Bill je upalio motor i uključio gumb koji je spustio prozor. Ali ništa nije rekao i shvatila sam da mu se očnjaci još nisu povukli. Da je otvorio usta bilo bi zbilja očito da je vampir.

"Dobra večer, policajče", rekoh.

"Dobra večer", rekao je s odmjerenom pristojnošću. Sagnuo se da pogleda unutra. "Vas dvoje znate da su sve trgovine ovdje zatvorene zar ne?"

"Da, gospodine."

"Jasno je meni da ste se malo pohvatali i nemam ja ništa protiv toga ali bi bilo bolje da odete to obaviti kod kuće."

"Hoćemo" žustro sam kimnula, a Billu je uspjelo ukočeno nagnu glavu prema naprijed.

"Napravili smo raciju u baru nekoliko blokova niže", rekao je redarstvenik ležerno. Mogla sam vidjeti samo djelić njegova lica, ali izgledao je krupan i srednjih godina. "Da ne dolazite vas dvoje slučajno odande?"

"Ne", rekoh.

"Vampirski bar", dometnuo je murjak." "Ne. Mi ne."

73

Chiarissima www.bosnaunited.net

"Dajte samo da malo osvijetlim vaš vrat, gospodična, ako nije problem." "Nema problema."

Zbilja je pošteno svojom starom baterijskom svjetiljkom proučio moj, a potom i Billov vrat.

"U redu, samo provjeravam. Ajmo, vas dvoje, krenite dalje." "Hoćemo."

Billovo je kimanje bilo još ukočenije. Dok je policajac čekao, kliznula sam natrag u svoje sjedalo i prikopčala pojas, a Bill je ubacio u rikverc i izašao s parkirališta.

Bill je bio bijesan. Cijelim putem kući nadureno je (pretpostavljala sam) šutio, dok je meni cijela stvar bila smiješna.

Veselilo me što Bill nije indiferentan prema mojim čarima, kakve god bile. Počela sam se nadati kako će me jednoga dana ponovo poželjeti poljubiti, možda duže i jače, i možda čak napravimo korak dalje? Trudila sam se ne nadati se previše. Zapravo je postojalo nekoliko stvari koje Bill nije znao o meni - koje nitko nije znao - pa sam jako pazila da mi očekivanja budu skromna.

Kad me dovezao do bakine kuće, obišao je auto i otvorio mi vrata, zbog čega sam začuđeno podigla obrve; ali ja prva neću spriječiti kavalira. Pretpostavljala sam da Bill zna kako imam sasvim sposobne ruke i da sam U stanju shvatiti mehanizam otvaranja vrata. Kad sam izašla, ustuknuo je.

To me povrijedilo. Ne želi me ponovo poljubiti; žao mu je zbog ranije epizode. Vjerojatno čezne za onom prokletom Pam. Ili čak možda za Long Shadowom. Sinulo mi je da upražnjavanje seksa tijekom nekoliko stoljeća ostavlja dosta mjesta eksperimentiranju. Zar bi bilo tako strašno pridodati telepatkinju na popis?

Malo sam pogrbila ramena i obgrlila se rukama.

"Hladno ti je?" odmah je priupitao, zagrlivši me. Ali to je bio fizički ekvivalent kaputa, činilo se da pokušava biti što dalje od mene, koliko mu Je to dopuštala duljina ruku. "Žao mi je što sam te gnjavila. Neću više", rekoh, pokušavši održati jednoličan glas. Rekavši to, shvatila sam da se baka i Bill nisu dogovorili kad će Bill pričati pred Potomcima, ali ona i Bill morat će to riješiti sami.

Mirno je stajao. Konačno je rekao: "Nevjerojatno si... naivna." Ovaj put čak tu izjavu nije dopunio onom primjedbom da sam pronicava.

"Pa", rekoh bezizražajno. "Jesam li?"

"Ili si možda jedna od Božjih budala", rekao je, a to je zazvučalo još gore, kao da sam Kvazimodo ili nešto slično.

"Valjda ćeš", rekoh kiselo, "jednostavno morati saznati."

"I bolje da ja budem taj koji će to saznati", rekao je smrknuto, što uopće nisam shvatila.

Otpratio me do vrata i zbilja sam se nadala još jednom poljupcu, no on me samo cmoknuo u čelo.

"Laku noć, Sookie", šapnuo je.

Na trenutak sam oslonila svoj obraz uz njegov. "Hvala ti što si me poveo", rekoh, brzo se odmaknuvši prije nego što pomisli da tražim nešto više. "Više te neću zvati." I prije no što je moja odlučnost isparila, ušla sam u tamnu kuću i zalupila vrata Billu u lice.

74

Chiarissima www.bosnaunited.net

5 S

ljedećih sam nekoliko dana itekako imala o čemu razmišljati. Za osobu koja bi uvijek gomilala nove obaveze kako bi se izbavila od dosade, nakupilo se dovoljno materijala za tjedne i tjedne razmišljanja. Već su samo ljudi iz Fangtasije bili vrijedni promišljanja, da se vampiri i ne spominju. Tako sam žarko željela upoznati barem jednog vampira, a sad sam ih poznavala više nego što sam ikada željela.

Puno je muškaraca iz Bon Tempsa i okolnog područja bilo pozvano u policijsku postaju da odgovore na pokoje pitanje o Dawn Green i njezinim navadama. Da stvar bude gora, detektiv Bellefleur je stekao običaj visjeti u baru po završetku svog radnog vremena, nikad ne popivši više alkohola od jednog piva, ali pazeći na sve oko sebe. Kako Merlotteov bar baš i nije bio leglo ilegalnih aktivnosti, nikome to previše nije smetalo, jednom kad su se navikli da je Andy ondje.

Uvijek je nekako birao stol u mom dijelu bara. I počeo se poigravati mnome. Kad bih došla do njegova stola, razmišljao bi o nečemu provokativnom, pokušavajući me natjerati da nešto kažem. Izgleda da nije shvaćao koliko je to nepristojno. Stvar je bila u provokaciji, a ne u uvredi.

Samo je želio da mu ponovo pročitam misli. Nije mi bilo jasno čemu.

U jednom me trenutku, kad sam mu po peti ili šesti put nešto donosila, mislim dijetnu CocaColu, zamislio kako se hvatam sa svojim bratom. Bila sam toliko nervozna kad sam išla prema njegovu stolu (znajući da će me čekati nešto, ali ne i što točno) da više nisam bila samo ljuta, već sam se našla na rubu suza. To me podsjetilo na nimalo sofisticirano mučenje kroz koje sam prošla u osnovnoj školi.

Andy je s iščekivanjem podignuo pogled, i kad je ugledao moje suze, iznenađujući mu je spektar osjećaja u brzom redoslijedu prešao preko lica: likovanje, žaljenje i onda čisti sram.

Izlila sam prokletu Coca-Colu po njemu.

Prošla sam pokraj šanka i izašla ravno kroz stražnja vrata. "Što je to bilo?" upitao je Sam oštro. Bio mi je za petama.

Odmahnula sam glavom, ne želeći mu objašnjavati, i izvadila prastaru maramicu iz džepa svojih hlačica da obrišem oči.

"Je li ti govorio ružne stvari?" pitao je Sam, dubljim i ljućim glasom.

"Razmišljao je o njima," rekoh nemoćno, "da me iznervira. Zna." "Kurvin sin", rekao je Sam, što me šokiralo i gotovo vratilo u normalu. Sam nikada nije psovao.

75

Chiarissima www.bosnaunited.net

No jednom kad sam počela plakati, kao da nisam mogla prestati. Skupilo mi se dosta sitnih tuga i sada je došlo vrijeme da se isplačem zbog njih.

"Hajde, vrati se", rekoh, posramljena svojim cmizdrenjem. "Bit ću dobro za koju minutu." Čula sam stražnja vrata kako se otvaraju i zatvaraju. Mislila sam da me Sam poslušao. Ali umjesto toga Andy Bellefleur je rekao: "Ispričavam se, Sookie."

"Gospođica Stackhouse za tebe, Andy Bellefleur", rekoh. "Mislim da bi bilo bolje da pronađeš tko je ubio Maudette i Dawn, nego da igraš prljave mentalne igrice sa mnom."

Okrenula sam se i pogledala policajca. Izgledao je vrlo posramljeno. Sinulo mi je da ga je iskreno sram.

Sam je ljuljao rukama, frcajući od ljutite energije.

"Bellefleur, sjedni u dio neke druge konobarice ako se vratiš", rekao je, ali u glasu mu je bilo puno potisnutog nasilja.

Andy je pogledao Sama. Imao je dva puta nabijenije tijelo i bio viši za pet centimetara od njega. Ali u tom bih se trenutku kladila na Sama, a izgledalo je da se ni Andy ne usuđuje prihvatiti izazov, ako ni zbog čega, onda zbog zdravog razuma. Samo je kimnuo i prešao preko parkirališta do svog automobila. Sunce je bljeskalo po plavim pramenovima u njegovoj smeđoj kosi. "Žao mi je, Sookie", rekao je Sam. "Nisi ti kriv." "Želiš li slobodan dan? Nije gužva danas."

"Ne. Završit ću svoju smjenu." Charlsie Tooten je polako kopčala stvari, ali se ne bih dobro osjećala da odem. Bio je to Arlenein slobodan dan.

Vratili smo se u bar i iako nas je par ljudi pogledalo sa zanimanjem kad smo ulazili, nitko nas nije pitao što se dogodilo. Samo je jedan par sjedio u mom dijelu, ali bili su zauzeti hranom i čaše su im bile pune, tako da me nisu trebali. Počela sam slagati vinske čaše. Sam se naslonio na pult pokraj mene.

"Je li istina da će Bill Compton večeras govoriti na sastanku Potomaka dičnih pokojnika?"

"Tako kaže moja baka."

"Ideš?"

"Nisam planirala." Nisam željela vidjeti Billa dok me ne nazove i dogovori izlazak sa mnom.

Sam više ništa nije rekao. Međutim, kasnije popodne, kad sam otišla po svoju torbu u njegov ured, ušao je za mnom i stao prčkati po nekim papirima na svom stolu. Izvadila sam četku za kosu i pokušavala otpetljati nekakav čvor u repu. Iz načina na koji se Sam motao okolo, bilo je jasno da želi razgovarati sa mnom i mene je iznenada preplavio val ozlojeđenosti zbog te neizravnosti tipične za muškarce.

Poput Andyja Bellefleura. Mogao me je jednostavno pitati o mom hendikepu, umjesto da igra igrice sa mnom.

Poput Billa. Mogao je jednostavno reći kakve su mu namjere, umjesto ovog čudnog toplohladnog odnosa.

76

Chiarissima www.bosnaunited.net

"Dakle?" rekoh, oštrije no što sam namjeravala.

Zacrvenio se pod mojim pogledom.

"Pitao sam se bi li htjela poći sa mnom na sastanak Potomaka i poslije na kavu."

Zaprepastila sam se. Četka je zastala usred zamaha. Nekoliko mi je stvari prozujalo kroz glavu: dodir njegove ruke dok smo se držali ispred kuće Dawn Green, zid na koji sam naletjela u njegovu umu, činjenica da baš nije pametno izlaziti sa svojim šefom.

"Naravno", rekoh nakon podulje stanke.

Kao da je odahnuo. "Super. Onda ću te pokupiti kod kuće oko sedam i dvadeset. Sastanak počinje u pola osam."

"U redu, vidimo se onda."

Bojeći se da ću napraviti nešto čudno ako ostanem tamo, zgrabila sam torbu i krenula prema autu. Nisam se mogla odlučiti bih li se zlurado cerekala ili stenjala zbog vlastite gluposti.

Bilo je petnaest do šest kad sam stigla kući. Baka je već stavila večeru na stol budući da je morala ranije izaći kako bi odnijela pića na sastanak Potomaka koji se održavao u općinskoj zgradi.

"Sve se pitam, bi li on mogao doći da sastanke održavamo u dvorani za druženje Baptističke crkve Dobre vjere?" reče baka iznebuha. Ali ja nisam imala problema shvatiti na što je mislila.

"Oh, mislim da bi", rekoh. "Mislim da nije istina da se vampiri boje religijskih predmeta. Ali nisam ga nikad pitala."

"Ali tamo visi jedan zbilja veliki križ", baka je nastavila.

"Ipak ću doći na sastanak", rekoh. "Sa Samom Merlotteom."

"Tvojim šefom Samom?" Baka se jako iznenadila.

"Tako je."

"Hmmm. Tako dakle." Baka se počela smješkati dok je postavljala tanjure na stol. Pokušavala sam smisliti što da odjenem dok smo jeli sendviče i voćnu salatu. Baka je bila uzbuđena zbog sastanka, zbog toga što će slušati Billa i predstaviti ga svojim prijateljima, a doslovce se vinula u svemir (vjerojatno sve do Venere) zbog toga što sam dogovorila izlazak s muškarcem. Živim muškarcem.

"Poslije idemo van," rekoh, "pa pretpostavljam da ću se vratiti kući nekih sat vremena nakon što sastanak završi." U Bon Tempsu nije bilo puno mjesta na kojima se moglo popiti kavu. A u tim se restoranima nije bilo baš ugodno zadržavati.

"U redu, dušo. Ne moraš žuriti." Baka se već odjenula i nakon večere sam joj pomogla ukrcati u auto poslužavnike s kolačićima i veliku posudu s kavom, koju je kupila baš za ovakve prigode.

Dovezla je auto do stražnjih vrata, što nam je uštedjelo mnogo hodanja amo-tamo. Nije mogla biti sretnija, bila je uzbuđena i brbljala je cijelo vrijeme dok smo ukrcavale stvari. Ovakve je večeri voljela.

Svukla sam odjeću konobarice i navrat-nanos uskočila pod tuš. Dok sam se sapunala, smišljala sam što ću obući. Ništa što je crne ili bijele boje, u to sam bila sigurna; bilo mi je već dosta Merlotteovih boja za konobarice. Ponovo sam obrijala noge. Nisam imala vremena oprati i

77

Chiarissima www.bosnaunited.net

osušiti kosu, no to sam učinila prethodne večeri. Širom sam otvorila vrata ormara i zabuljila se u sadržaj. Sam je već vidio haljinu s bijelim cvjetovima. Kompletić od trapera nije bio dovoljno lijep za bakine prijatelje. Naposljetku sam izvukla kaki hlače i svilenu bluzu kratkih rukava, boje bronce. Imala sam smeđe kožnate sandale i smeđi kožnati remen koji će dobro ići uz to. Stavila sam lančić i velike zlatne naušnice, i bila sam spremna. Kao da je znao, Sam je u tom trenutku pozvonio na ulaznim vratima.

Zbunili smo jedno drugo kad sam otvorila vrata.

"Slobodno uđi, ali mislim da nemamo vremena—" "Rado bih ušao, ali mislim da nemamo vremena—" Nasmijali smo se.

Potegnula sam vrata i zaključala ih, a Sam je požurio otvoriti vrata svog kamioneta. Bilo mi je drago što sam obukla hlače jer sam se zamislila kako pokušavam ući u visoku kabinu u jednoj od svojih kraćih suknji.

"Treba ti pomoć?" upitao je s nadom.

"Mislim da ću moći", rekla sam, pokušavajući se ne nasmiješiti. Šutjeli smo putem do općinske zgrade koja se nalazila u starijem dijelu Bon Tempsa - dijelu koji je potjecao iz vremena prije rata. Sama zgrada nije bila predratna, ali je na tom mjestu prije postojala građevina koja je bila uništena tijekom rata, no nitko nije znao čemu je služila.

Potomci dičnih pokojnika bili su miješano društvo. Bilo je nekih vrlo starih i vrlo krhkih članova, kao i nešto mlađih i živahnijih, a tu i tamo bilo je čak i sredovječnih muškaraca i žena.

Međutim, nije bilo mladih članova, na što se baka često tužila, značajno me pogledavajući.

Gospodin Sterling Norris, bakin dugogodišnji prijatelj i gradonačelnik Bon Tempsa, bio je službeni domaćin večerašnjeg sastanka. Stajao je na ulazu, rukovao se i kratko čavrljao sa svakim tko je ušao.

"Gospođice Sookie, svakim danom si sve ljepša", rekao je gospodin Norris. "I, Same, tebe nismo vidjeli sto godina! Sookie, je li istina da je ovaj vampir tvoj prijatelj?"

"Da, gospodine."

"Možeš li sa sigurnošću reći da nam ne prijeti nikakva opasnost?"

"Da, sigurna sam da je tako. On je jako draga... osoba." Biće? Entitet? Ako vam se sviđaju živi mrtvaci, on je simpa tip?

"Ako ti tako kažeš", rekao je gospodin Norris nesigurno. "U moje doba, tako nešto bilo je samo bajka."

"Oh, gospodine Norris, ovo je još uvijek vaše doba", rekoh s veselim osmijehom na usnama kakav se očekivao od mene, a on se nasmijao i pokazao nam da uđemo, što se, pak, očekivalo od njega. Sam me uzeo za ruku i nekako me usmjerio prema predzadnjem redu metalnih stolica, a ja sam mahnula svojoj baki dok smo sjedali. Sastanak je baš trebao početi i u prostoriji je bilo četrdesetak ljudi. Poveliko okupljanje za Bon Temps. No Billa još uvijek nije bilo.

Upravo je u tom trenutku predsjednica Potomaka, ogromna i čvrsta žena po imenu Maxine Fortenberry, stupila na podij.

78

Chiarissima www.bosnaunited.net

"Dobra večer! Dobra večer!" zagrmjela je. "Naš nas je počasni gost baš nazvao da nas obavijesti kako ima problema s autom i da će kasniti par minuta. Stoga krenimo s poslovnim dijelom našeg sastanka dok ga čekamo."

Skupina se smirila i prošli smo kroz sve dosadne dijelove. Sam je sjedio pokraj mene ruku prekriženih na prsima i desne noge prebačene preko lijeve u gležnju. S posebnom sam pažnjom održavala um zatvorenim, a lice nasmijanim, pa sam se malo obeshrabrila kad se Sam nagnuo prema meni i šapnuo mi: "Smiješ se opustiti."

"Mislila sam da sam opuštena", šapnula sam i ja njemu.

"Mislim da ti ne znaš kako se to radi."

Podigla sam obrve. Izgleda da ću morati reći nekoliko stvari gospodinu Merlotteu nakon sastanka.

U tom je trenutku ušao Bill i zavladao je potpun tajac dok su se oni koji ga prije nisu vidjeli privikavali na njegovu prisutnost. Ako niste nikada prije bili u društvu vampira, na to se zbilja morate priviknuti. Pod fluorescentnim svjetlom Bili je stvarno izgledao puno više neljudski nego pod prigušenom rasvjetom Merlotteova bara ili pod jednako prigušenim svjetlom svojega doma.

Nije bilo šanse da ga netko zamijeni za običnog čovjeka. Bio je jako blijed, a duboke sjene njegovih očiju izgledale su tamnije i hladnije. Nosio je lagano plavo odijelo i kladim se da je to bio bakin savjet. Odlično je izgledao. Dominantna linija luka njegovih obrva, krivina njegova odvažnog nosa, istesane usne, bijele ruke s dugim prstima i pažljivo manikiranim noktima...

Izmijenio je nekoliko riječi s predsjednicom i šarmirao je do obrva svojim odmjerenim osmijehom.

Nisam znala je li Bill opsjenio cijelu prostoriju ili su ovi ljudi sami po sebi prijemčivi za njega, ali svi su sa zanimanjem šutjeli i iščekivali.

Tada me Bill ugledao. Kunem se, obrve su mu se trznule. Malo mi se naklonio i ja sam kimnula u pozdrav, ne pronalazeći u sebi osmijeha koji bih mu poslala. Čak sam i u gužvi stajala na rubu dubokog ponora njegove tišine.

Gospoda Fortenberry je najavila Billa, ali se ne sjećam što je rekla ili kako je zaobišla činjenicu da je Bili druga vrsta bića.

Tada je Bili počeo svoj govor. Imao je pripremljene bilješke, iznenađeno sam primijetila. Sam se pokraj mene nagnuo naprijed, očiju fiksiranih na Billovo lice. "... nismo imali pokrivača i bilo je jako malo hrane", smireno je govorio Bill. "Bilo je puno dezertera."

Potomcima to nije bila omiljena činjenica, no nekolicina ih je potvrdno kimala glavama. Opis se zacijelo slagao s onim što su doznali pri vlastitom izučavanju.

Jedan je starac u prvome redu dignuo ruku.

"Gospodine, jeste li kojim slučajem možda poznavali mog pradjeda Tollivera Humphriesa?"

"Da", reče Bill nakon pauze. Lice mu nije ništa odavalo. "Tolliver mi je bio prijatelj."

I samo na trenutak u njegovu se glasu pojavilo nešto toliko tragično da sam morala zaklopiti oči.

"Kakav je bio?" drhtavo je upitao starac.

79

Chiarissima www.bosnaunited.net

"Pa, bio je ludo odvažan, što ga je odvelo u smrt", rekao je Bill s oporim osmijehom. "Bio je hrabar. U životu nije zaradio ni centa koji nije spiskao."

"Kako je poginuo? Jeste li bili prisutni."

"Da, bio sam prisutan", rekao je Bill umorno. "Vidio sam kad ga je pogodio sjevernjački snajper u šumi, trideset kilometara odavde. Bio je spor od gladovanja. Kao i svi mi. Negdje sredinom jutra, jednog vrlo hladnog jutra, Tolliver je vidio da je dječaka iz naše trupe pogodio metak dok je ležao u lošem zaklonu usred polja. Nije ga ubio, nego bolno ranio. Ali preostalo mu je dovoljno snage, pa nas je dozivao cijelo jutro. Dozivao nas je da mu pomognemo. Znao je da će inače umrijeti."

Cijelu je prostoriju zavila tišina, mogla se čuti muha.

"Vrištao je i stenjao. Gotovo sam ga sam ustrijelio da zašuti, jer sam znao da je samoubojstvo poći po njega. Ali nisam se mogao natjerati da ga ubijem. To bi bilo umorstvo a ne rat, opomenuo sam se. Ali kasnije sam požalio što ga nisam ustrijelio, jer Tolliver je manje od mene mogao trpjeti dječakovo zapomaganje. Nakon dva sata rekao mi je da namjerava pokušati spasiti dječaka. Usprotivio sam mu se. Ali Tolliver mi je rekao da Bog želi da on to pokuša. Molio se dok smo ležali u šumi. lako sam rekao Tolliveru da Bog ne želi od njega da uludo protrati svoj život - da ima ženu i djecu koji se kod kuće mole za njegov sigurni povratak - Tolliver me zatražio da odvratim neprijatelja dok on pokušava spasiti dječaka. Istrčao je u polje kao da je proljetni dan, a on odmoran. I došao je do dječaka. Ali tada se prolomio pucanj i Tolliver je pao pokošen. A nakon nekog vremena dječak je ponovo počeo zapomagati." "Što se dogodilo s njim?" upitala je gospođa Fortenberry, najtiše što je mogla.

"Preživio je", rekao je Bill, a u glasu mu se čuo ton od kojeg mi se koža naježila. "Preživio je cijeli dan i uspjeli smo ga spasiti te noći."

Dok je Bill pričao, ti su ljudi nekako ponovo oživjeli. Za starca u prvome redu sada je postojala vrijedna uspomena, uspomena koja je puno govorila o karakteru njegova pretka.

Mislim da nitko tko je te večeri došao na sastanak nije bio doista spreman slušati o Građanskom ratu od jednog preživjelog. Bili su očarani; bili su poljuljani.

Kad je Bill odgovorio i na posljednje pitanje, zagrmio je pljesak, bar onoliko koliko četrdesetero ljudi može zagrmjeti plješćući. Čak je i Sam, ne baš veliki Billov obožavatelj, uspio zatapšati.

Poslije su svi željeli prozboriti koju s Billom - svi osim mene i Sama. Dok je nevoljni počasni govornik bio okružen Potomcima, mi smo se iskrali do Samova kamioneta. Otišli smo do restorana Crawdad, prave rupčage koja je slučajno nudila odličnu hranu. Nisam bila gladna, ali je Sam uz kavu naručio pitu od limete.

"Ovo je bilo zanimljivo", reče Sam oprezno.

"Billov govor? Da", rekoh jednako oprezno.

"Osjećaš li nešto prema njemu?"

Nakon svih uvijanja, Sam je odlučio iz neba pa u rebra.

"Da", rekoh.

80

Chiarissima www.bosnaunited.net

"Sookie," reče Sam, "nemaš budućnosti s njim."

"S druge strane, već je dugo ovdje. Vjerojatno će biti ovdje još nekih četiristo godina."

"Nikad ne znaš što će se dogoditi s vampirom."

Nisam imala što reći na to. Ali, kako sam istaknula Samu, nisam mogla znati ni što će biti sa mnom, ljudskim bićem.

Natezanje oko toga predugo je potrajalo. Naposljetku sam, sva izmož-dena, rekla: "Što se to uostalom tebe tiče, Same?"

Rumena mu se koža zajapurila. Zagledao se svijetloplavim očima u moje.

"Sviđaš mi se, Sookie. Kao prijateljica, a možda ponekad i kao nešto više..."

Ha? "Bilo bi mi žao da doneseš krivu odluku."

Zagledala sam se u njega. Mogla sam osjetiti kako mi lice poprima skeptičan izraz, obrve se približavaju, a rubovi usana podižu.

"Baš", rekoh glasom koji je bio jednak mom izrazu lica. "Oduvijek si mi se sviđala."

"Toliko da si morao čekati da netko drugi pokaže interes pa da mi to spomeneš?"

"Zaslužio sam to." Izgledao je kao da se nešto premišlja, kao da želi nešto reći, ali se ne usuđuje. Što god bilo, očito to nije mogao prevaliti preko usana.

"Idemo", predložila sam. Bilo bi teško ponovo okrenuti razgovor na neutralne teme, pretpostavljala sam. Bolje da pođem kući.

Bila je to čudna vožnja natrag. Sam je cijelo vrijeme izgledao kao da će nešto reći, a onda bi odmahnuo glavom i nastavio šutjeti. Bila sam toliko ozlojeđena da sam ga imala želju tresnuti.

Vratili smo se kući kasnije nego što sam planirala. Bakino je svjetlo gorjelo, ali je ostatak kuće bio u mraku. Nisam vidjela njezin auto, pa sam pretpostavila da je parkirala otraga kako bi istovarila ostatke ravno u kuhinju. Ostavila je svjetlo na verandi za mene.

Sam je obišao auto i otvorio mi vrata i ja sam izašla. Ali mi je u mraku noga fulala gazište, pa sam nekako ispala. Sam me uhvatio. Prvo me primio za nadlaktice da me uravnoteži, a onda me jednostavno obujmio. I poljubio.

Pretpostavila sam da će to biti tek pusa za laku noć, ali njegove se usne nikako nisu odvajale.

Zapravo je bilo više nego ugodno, ali iznenada je moj unutarnji cenzor rekao: "To ti je šef".

Nježno sam se odmaknula. Odmah je shvatio da se odmičem i nježno spustio dlanove niz moje ruke, te mi samo obujmio šaku. Krenuli smo šutke prema vratima.

"Bilo mi je lijepo", rekla sam meko. Nisam željela probuditi baku, a nisam željela ni zvučati prpošno.

"I meni. Možemo ponoviti?"

"Vidjet ćemo", rekoh. Zbilja nisam znala što osjećam prema Samu.

Pričekala sam da čujem kako se njegov kamionet okreće prije nego što sam ugasila svjetlo na verandi i ušla u kuću. Otkopčavala sam košulju dok sam hodala, umorna i spremna za krevet.

81

Chiarissima www.bosnaunited.net

Nešto nije bilo u redu.

Stala sam usred dnevne sobe. Pogledala sam oko sebe. Sve je izgledalo normalno, nije li?

Da. Sve je bilo na svom mjestu. Bio je to miris.

Nekakav metalni miris. Miris bakra,snažan,slankast. Miris krvi.

Bio je sa mnom ovdje dolje, a ne gore gdje su gostinske sobe bile uredne i osamljene.

"Bako?" zazvala sam. Mrzila sam podrhtavanje u svom glasu.

Natjerala sam se na pokret. Natjerala sam se otići do vrata njezine sobe. Soba je bila netaknuta. Palila sam svjetla kako sam prolazila kroz kuću.

Moja je soba bila ista kao što sam je ostavila.

Kupaonica je bila prazna.

Nužnik je bio prazan.

Upalila sam posljednje svjetlo. Kuhinja je bila...

Vrištala sam, ponovo i iznova. Ruke su mi beskorisno mlatarale po zraku, sa svakim vriskom sve više podrhtavajući. Začula sam tresak iza sebe, ali nije me bilo briga. Tada su me velike ruke zgrabile i maknule, i veliko je tijelo stalo između mene i onoga što sam vidjela na kuhinjskome podu. Nisam prepoznala Billa, ali me podigao i odnio u dnevnu sobu odakle to više nisam mogla vidjeti.

"Sookie", rekao je oštrim glasom. "Zašuti! Nema koristi od ovoga!"

Da je bio ljubazan prema meni ne bih prestala urlati.

"Oprosti", rekoh još uvijek izvan sebe. "Ponašam se kao onaj dječak."

Blijedo me pogledao.

"Onaj iz tvoje priče", rekoh tupo.

"Moramo pozvati policiju."

"Naravno."

"Moramo nazvati." "Čekaj. Kako si stigao ovamo?"

"Tvoja me baka odvezla kući, ali sam htio najprije svratiti ovamo s njom da joj pomognem istovariti auto."

"A zašto si još uvijek ovdje?" "Čekao sam te."

"Onda, jesi li vidio tko ju je ubio?"

"Ne. Otišao sam kući, preko groblja, da se presvučem."

Na sebi je imao traperice i majicu Grateful Deada. Odjednom sam počela smijuljiti.

"Savršeno", rekoh, presavijajući se od smijeha.

Jednako naglo sam zaplakala. Uzela sam telefon i nazvala 911. Andy Bellefleur je stigao za pet minuta.

82

Chiarissima www.bosnaunited.net

Jason je došao čim sam ga uspjela dobiti na telefon. Pokušala sam ga nazvati na četiri-pet različitih mjesta i konačno sam ga dobila u Merlotteovu baru. Terry Bellefleur je te večeri radio za šankom i nakon što je rekao Jasonu da ode do bakine kuće, zamolila sam ga da nazove Sama i kaže mu da imam problema i da neću moći doći na posao nekoliko dana.

Terry mora da je odmah nazvao Sama koji je došao do kuće za pola sata, još uvijek u odjeći koju je nosio na spoju ranije te večeri. Vidjevši ga, spustila sam pogled, prisjetivši se kako sam otkopčala bluzu dok sam prolazila kroz dnevnu sobu, na što sam potpuno zaboravila; no nisam izgledala nedolično. Sinulo mi je da me Bill vjerojatno zakopčao. Mislila sam da će mi zbog toga kasnije biti neugodno, ali u tom sam trenutku bila zahvalna.

I onda je došao i Jason, a kad sam mu rekla da je baka mrtva, i to ubijena, samo me pogledao.

Kao da se ništa nije događalo iza njegovih očiju. Kao da mu je netko izbrisao sposobnost upijanja novih činjenica. Tada je ono što sam rekla sjelo na mjesto i moj je brat pao na koljena na mjestu gdje je stajao, a ja sam kleknula pred njega. Zagrlio me i položio glavu na moje rame, i samo smo tako ostali neko vrijeme. Nije više preostao nitko osim nas.

Bill i Sam su bili u prednjem dvorištu, sjedili su na vrtnim stolicama, sklonivši se policiji s puta. Uskoro su Jasona i mene zamolili da barem izađemo na verandu, pa smo i mi sjeli van.

Večer je bila blaga i ja sam sjela licem okrenuta prema kući koja je sva sjala poput rođendanske torte, a ljudi koji su ulazili i izlazili bili su poput mrava koje su pustili na proslavu. Sva ta uskomešanost okruživala je tkivo koje je nekoć bilo moja baka. "Što se dogodilo?" konačno je upitao Jason.

"Vratila sam se sa sastanka", rekoh vrlo polako. "Nakon što je Sam otišao, znala sam da nešto nije u redu. Pogledala sam u svaku sobu." Ovo je bila priča o tome kako sam pronašla svoju baku mrtvu, službena verzija. "I kad sam ušla u kuhinju, ugledala sam je."

Jason je vrlo polako okrenuo glavu tako da me pogleda u oči.

"Ispričaj mi." Šutke sam odmahnula glavom. Ali imao je pravo znati. "Bila je pretučena, ali mislim da se pokušala obraniti. Tko god da je to učinio, izbo ju je. A onda ju je, čini mi se, zadavio."

Nisam mogla ni pogledati brata u oči. "Ja sam kriva." Glas mi je bio tek šapat.

"Otkud ti to?" reče Jason, zvučeći samo tupo i usporeno.

"Vjerojatno je netko došao ubiti mene, kao što je ubio Maudette i Dawn, ali samo je baka bila ovdje."

Vidjela sam kako Jason pretumbava tu misao po glavi.

"Trebala sam biti kod kuće večeras dok je ona na sastanku, ali me u zadnji tren Sam pozvao da idem s njim. Moj je auto bio ovdje kao i obično jer smo išli Samovim kamionetom. Baka se parkirala otraga dok je istovarivala stvari, tako da je izgledalo kao da sam samo ja kod kuće.

Povezla je Billa kući, ali on joj je pomogao da istovari stvari i otišao se presvući. Kad je otišao, tko god da je to bio... ubio je nju."

"Kako znamo da to nije bio Bill?" upitao je Jason kao da Bill ne sjedi odmah pokraj njega.

83

Chiarissima www.bosnaunited.net

"Kako znamo da to nije bio bilo tko?" rekoh ogorčena bratovim sporim kopčanjem. "Mogao bi biti bilo tko, bilo tko koga poznajemo. Ne mislim da je to bio Bill. Ne mislim da je Bill ubio Maudette i Dawn. Ali mislim da je onaj tko je ubio Maudette i Dawn, ubio i baku."

"Jesi li znala", reče Jason malo preglasno, "da je baka ostavila ovu kuću samo tebi?"

Kao da me pljusnuo vjedrom ledene vode u lice. Vidjela sam da se i Sam lecnuo. Billove su oči postale tamnije i hladnije.

"Ne. Uvijek sam mislila da ćemo je ti i ja podijeliti kao i onu drugu." Kuću naših roditelja u kojoj je sada Jason živio.

"Ostavila ti je i svu zemlju."

"Zašto to govoriš?" Bila sam spremna ponovo zaplakati, baš kad sam se uvjerila da više nemam suza.

"Nije bila fer!" vikao je. "Nije bila fer i sada to ne može ispraviti!"

Počela sam se tresti. Bill me povukao iz stolice i počeo hodati sa mnom gore-dolje po dvorištu. Sam je sjeo ispred Jasona i počeo s njim razgovarati, iskreno, tihim i napetim glasom.

Bill me zagrlio, ali nisam mogla prestati drhtati.

"Je li to zbilja mislio?" pitala sam, ne očekujući da mi Bill stvarno odgovori.

"Ne", rekao je. Podigla sam iznenađeno pogled.

"Ne, nije mogao pomoći tvojoj baki i nije se mogao nositi s idejom da netko čeka tebe i ubija nju umjesto tebe. Zato se morao naljutiti zbog nečega. I umjesto da se naljuti na tebe jer nisi ubijena, ljut je zbog drugih stvari. Samo prijeđi preko toga."

"Mislim da je prilično nevjerojatno to što mi govoriš", rekoh mu iskreno.

"Oh, pohađao sam večernju školu psihologije", rekao je Bill Compton, vampir.

A ja nisam mogla ne pomisliti: lovci uvijek proučavaju svoju lovinu. "Zašto bi mi baka ostavila sve ovo, a ništa Jasonu?"

"Možda ćeš to otkriti kasnije", rekao je, i to mi se učinilo razumno. Tada je Andy Bellefleur izašao iz kuće i stao na stepenice, zagledavši se u nebo kao da su tamo ispisani tragovi.

"Compton", oštro je pozvao. "Ne", rekoh i glas mi je zazvučao poput režanja.

Vidjela sam da me Bill pogledao s blagim iznenađenjem, što je za njega bila prilično jaka reakcija.

"Sad će se to dogoditi", rekoh bijesno.

"Doista si me štitila", rekao je. "Mislila si da će me policija sumnjičiti za ubojstvo onih dviju žena. Zato si željela provjeriti da su i drugi vampiri mogli doći do njih. Sad misliš da će me ovaj Bellefleur pokušati optužiti za smrt tvoje bake."

"Da." Duboko je uzdahnuo. Bili smo u mraku, uz drveće koje je okruživalo dvorište. Andy je ponovo zazvao Billovo ime.

"Sookie," rekao je Bill nježno, "uvjeren sam da si trebala biti žrtva, uvjeren kao i ti." Šokiralo me što to čujem od nekog drugog.

84

Chiarissima www.bosnaunited.net

"I nisam ih ja ubio. Pa ako je ubojica isti kao i njihov ubojica, onda to nisam ja i on će to uvidjeti. Čak i ako je Bellefleur."

Krenuli smo natrag prema svjetlu. Željela sam da se ništa od ovog nije dogodilo. Željela sam da svjetla i ljudi nestanu, svi oni, a i Bill. Željela sam biti sama u kući sa svojom bakom i željela sam da ona izgleda sretno kao što je izgledala kad sam je posljednji put vidjela.

Bilo je to uzaludno i djetinjasto, ali sam svejedno to poželjela. Bila sam izgubljena u tom snu, toliko izgubljena da nisam vidjela da se nešto sprema prije nego što je bilo kasno.

Moj brat Jason stao je pred mene i ošamario me.

To je bilo toliko neočekivano i bolno da sam izgubila ravnotežu, posrnula u stranu i tvrdo pala na koljeno.

Jason je ponovo krenuo prema meni, ali Bill je iznenada stao ispred mene, sagnut, s izbačenim očnjacima i pakleno strašan. Sam se bacio na Jasona i srušio ga na tlo, možda malo tresnuvši Jasonovim licem o zemlju da ga nauči pameti.

Andy Bellefleur je bio zapanjen tim iznenadnim nasiljem. Ali nakon trenutka oklijevanja, stao je između naše dvije grupice na dvorištu. Pogledao je Billa i progutao slinu, ali je rekao jednoličnim glasom: "Smiri se, Comptone. Neće je ponovo udariti."

Bill je duboko disao, pokušavajući kontrolirati svoju glad za Jasonovom krvlju. Nisam mogla pročitati njegove misli, ali sam mogla pročitati znakove njegova tijela.

Ni Samove misli nisam baš mogla pročitati, ali mi je bilo jasno da je jako ljut.

Jason je ridao. Njegove su misli bile konfuzan, tužan nered.

A Andyju Bellefleuru se nitko od nas nije sviđao, i želio je da svakog od nas može zatvoriti iz ovog ili onog razloga.

Umorno sam ustala i dotakla bolni obraz, kako bih odvratila samu sebe od boli u srcu, od goleme tuge koja me preplavila.

Pomislila sam da ova noć nikada neće završiti.

Bio je to najveći sprovod ikada održan u župi Renard. Tako je svećanik rekao. Pod blistavim nebom ranoga ljeta, moja je baka bila pokopana uz moju majku i oca u obiteljskoj grobnici na prastarom groblju između Comptonove i bakine kuće.

Jason je bio u pravu. Sada je to bila moja kuća. Kuća i dvadeset jutara zemlje oko nje bili su moji, kao i prava na iskapanje. Bakin novac, koliko ga je bilo, bio je pravedno podijeljen između nas i baka je odredila da Jasonu dam svoju polovicu kuće naših roditelja ako želim zadržati puno pravo na njezinu kuću. To je bilo jednostavno učiniti i nisam željela novac od Jasona za tu polovicu, iako je moj odvjetnik izgledao sumnjičavo k a d sam mu to rekla. Jason bi poludio da sam mu samo spomenula da mi plati za moju polovicu; činjenica da sam dijelom i ja bila vlasnica nikada mu ionako nije bila stvarna. Pa ipak, to što je baka cijelu kuću ostavila meni bio je velik šok za njega. Shvaćala ga je bolje nego ja.

Sva sreća što imam i drugih prihoda osim konobarenja, teško sam pomislila pokušavajući se koncentrirati na nešto drugo osim na gubitak bake. Plaćanje poreza na zemlju i kuću, plus održavanje kuće, što je baki barem djelomično bila preuzela na sebe, zbilja će mi stanjiti prihode.

85

Chiarissima www.bosnaunited.net

"Pretpostavljam da ćeš se htjeti preseliti", rekla mi je Maxine Forten-berry dok je čistila kuhinju. Maxine je donijela nadjevena jaja i salatu sa šunkom, te pokušavala biti od posebne pomoći pri ribanju.

"Ne", rekoh iznenađeno.

"Ali, dušo, pa to se dogodilo upravo ovdje..." Maxineino se debelo lice naboralo od brige.

"Imam puno više lijepih sjećanja na ovu kuhinju od loših", objasnila sam "Oh, baš dobar način gledanja na to", rekla je iznenađeno. "Sookie ti si zbilja pametnija nego što ti ljudi priznaju." " M a hvala vam, gospodo Fortenberry", rekoh, i ako je i čula moj opori Ion, nije reagirala.

Možda joj je to bilo pametno.

"Hoće li tvoj prijatelj doći na sprovod?" U kuhinji je bilo jako toplo Pozamašna, četvrtasta Maxine tapkala je lice kuhinjskom krpom. Mjesto gdje je baka ležala oribale su njezine prijateljice, Bog ih blagoslovio "Moj prijatelj. Oh, Bill? Ne, ne može." Blijedo me pogledala.

"Sprovod će se održati po danu, naravno." I dalje nije shvaćala. "Ne može izaći po danu."

"Oh, pa naravno!" Lupnula se po čelu, kao da pokreće zahrđali motor "Baš sam blesava. Zbilja bi se spržio?" "Pa, kaže da bi."

"Znaš, jako mi je drago što je održao onaj govor u klubu, to je zbilja jako pomoglo da postane dio zajednice." Kimnula sam, ne slušajući je.

"Sookie, ljudi su se zbilja uzbunili zbog ovih ubojstava. Puno se priča o vampirima, kako su odgovorni za te smrti." Pogledala sam je stisnutih očiju.

"Da se nisi ljutila na mene, Sookie Stackhouse! Budući da je Bill bio toliko drag i ispričao nam sve one fascinantne priče na sastanku Potomaka većina ljudi smatra da on ne bi bio sposoban za sve te grozne stvari koje su učinjene tim ženama." Upitala sam se kakve sve priče kruže i stresla na tu pomisao. "Ali imao je neke posjetitelje koji se baš nisu svidjeli pojedinim ljudima."

Pitala sam se misli li na Malcolma, Liama i Diane. Ni meni se oni nisu sviđali i othrvala sam se automatskom porivu da ih branim.

'Vampiri se međusobno razlikuju jednako kao i ljudi", rekoh.

"Upravo sam to rekla Andyju Bellefleuru", rekla je, žustro kimajući glavom. "Rekla sam, Andy, trebao bi krenuti za tim nekim drugim vampirima, onima koji ne žele naučiti kako živjeti među nama, koji nisu kao Bill Compton koji se zbilja trudi uklopiti. U pogrebnom zavodu mi je pričao da je konačno uspio srediti kuhinju."

Mogla sam samo buljiti u nju. Pokušala sam zamisliti što bi Bill kuhao u svojoj kuhinji. Što će mu kuhinja uopće?

Ali nikakvo odvraćanje misli nije funkcioniralo i postalo mi je jasno da ću neko vrijeme cmizdriti i zbog najmanje sitnice. Što i jesam.

Na sprovodu je Jason stajao pokraj mene. Izgleda da ga je prošao nalet bijesa prema meni i da se ponovo pribrao. Nije me doticao niti razgovarao sa mnom, ali me nije ni udarao. Osjećala sam se jako osamljeno. Ali dok sam gledala preko brda, shvatila sam da cijeli grad tuguje sa mnom.

Na uskim je prilazima groblju bilo automobila dokle pogled seže, a oko šatora pogrebnog zavoda bilo je na stotine ljudi odjevenih u crno. I Sam je bio tamo u odijelu (uopće nije ličio na sebe), a

86

Chiarissima www.bosnaunited.net

Arlene je stajala uz Renea u nedjeljnoj haljini sa cvjetnim uzorkom. Lafayette je stajao skroz na začelju s Terryjem Bellefleurom i Charlsie Tooten; bar je izgleda bio zatvoren! Došli su i svi bakini prijatelji - svi koji su još uvijek mogli hodati. Gospodin Norris je otvoreno plakao sa snježnobijelom maramicom pritisnutom uz lice. Maxineino je debelo lice bilo izborano linijama tuge. Dok je svećenik govorio to što je morao, dok smo Jason i ja sami sjedili na klimavim stolicama na rasklapanje u dijelu za obitelj, osjetila sam kako se nešto u meni odvojilo i odletjelo uvis, u sjajno plavetnilo: i znala sam da je bez obzira na to što joj se dogodilo, baka sada kod kuće.

Ostatak dana protekao je u izmaglici, hvala Bogu. Nisam ga se željela sjećati, nisam željela znati niti da se događa. Ali jedan se trenutak isticao.

Jason i ja smo stajali pokraj stola u blagovaonici u bakinoj kući, sklopivši privremeno primirje. Dočekivali smo ožalošćene, koji su se uglavnom svojski trudili ne buljiti u masnicu na mom obrazu.

Tupo smo prolazili kroz taj proces. Jason je razmišljao kako će poslije otići kući i napiti se, i kako me neće morati vidjeti neko vrijeme, i da će poslije biti sve u redu, a ja sam razmišljala uglavnom sasvim jednako. S izuzetkom napijanja.

Pristupila nam je dobronamjerna žena, jedna od onih koje dobro promisle baš svaku moguću posljedicu situacije koja ih se, kao i prvo i osnovno, uopće ne tiče.

"Jako mi vas je žao, djeco", rekla je i ja sam je pogledala; nisam joj se za živu glavu mogla sjetiti imena. Bila je metodistica. Imala je troje odrasle djece. Ali mi je njezino ime jednostavno pobjeglo.

"Znate, bilo je tako tužno vidjeti vas dvoje tako same danas, toliko me to podsjetilo na vaše roditelje", rekla je, a lice joj se naboralo u masku sućuti, za koju sam znala da je automatska.

Bacila sam pogled na Jasona, pogledala opet ženu i kimnula.

"Da", rekla sam. Ali sam čula njezinu misao prije nego je progovorila. Problijedjela sam.

"Ali gdje je danas bio Adelein brat, vaš praujak? Još uvijek je živ, zar ne?"

"Nismo u kontaktu", rekoh, i moj bi ton obeshrabrio bilo koga osjećaj-nijeg od ove gospođe.

"Ali on je njezin jedini brat! Sigurno ste..." glas joj je utihnuo kad su joj kombinacije mog i Jasonova pogleda konačno doprle do svijesti.

I prije je nekoliko ljudi kratko prokomentiralo odsutnost našeg ujaka Bartletta, ali smo im odaslali signale da je to "obiteljska stvar" koji su sve srezali u korijenu. Ta žena - ma kako joj je bilo ime? - jednostavno nije bila dovoljno brza da ih pročita. Donijela je salatu s tacosima, koju sam odlučila baciti ravno u smeće čim ona ode.

"Stvarno mu moramo reći", rekao je Jason tiho nakon što je otišla. Podigla sam svoju barijeru; nisam imala želje znati o čemu razmišlja.

"Ti ga nazovi", rekoh.

"Dobro."

I to je bilo sve što smo rekli jedno drugome do kraja tog dana.

87

Chiarissima www.bosnaunited.net

6 O

stala sam kod kuće tri dana nakon sprovoda. Predugo sam izbivala, morala sam natrag na posao. Ali sam stalno razmišljala o stvarima koje jednostavno moram učiniti, ili sam bar sebe u to uvjerila. Ispraznila sam bakinu sobu. Arlene je slučajno navratila i zatražila sam je da mi pomogne jer jednostavno nisam mogla biti tamo sama s bakinim stvarima, tako poznatima i prožetima njezinim osobnim mirisom Johnsonova pudera za bebe i kreme protiv bolova Campho-Phenique.

I tako mi je moja prijateljica Arlene pomogla da sve spakiram i odnesem u centar za prikupljanje pomoći. Proteklih nekoliko dana u sjevernom je Arkansasu bilo tornada i sigurno će nekome tko je sve izgubio dobro doći odjeća. Baka je bila sitnija i mršavija od mene, a osim toga, njezin se ukus jako razlikovao od mog, stoga nisam željela ništa njezino osim nakita. Nikad ga nije puno nosila, ali njezin je malobrojan nakit bio pravi i meni neprocjenjiv.

Bilo je nevjerojatno što je sve baka uspjela ugurati u svoju sobu. Nisam željela ni razmišljati o onome što je pohranila na tavanu: s tim ću se pozabaviti kasnije, ujesen, kad na tavanu bude podnošljivija temperatura, a ja budem imala vremena za razmišljanje.

Vjerojatno sam bacila više stvari nego što sam trebala, ali sam se osjećala učinkovitom i jakom što imam snage za to, pa sam bila drastična. Arlene je zamatala i pakirala, ostavljajući sa strane samo papire i fotografije, pisma, račune i poništene čekove. Moja baka nikada u životu nije koristila kreditnu karticu i nikada ništa nije kupila na otplatu, Bog je blagoslovio, što mi je uvelike olakšalo sređivanje papira.

Arlene je pitala za bakin auto. Bio je star pet godina i imao malu kilometražu. "Hoćeš li prodati svoj i zadržati njezin?" pitala je. "Tvoj je noviji, ali manji."

"Nisam razmišljala o tome", rekla sam. I shvatila da ne mogu razmišljati o tome, da je pospremanje bakinih stvari sve što mogu podnijeti taj dan.

Pred kraj dana u sobi više nije bilo bake. Arlene i ja smo preokrenule madrac i ja sam iz navike napravila krevet. Bio je to stari krevet na četiri stupa, izrezbaren s rižinim uzorkom.

Oduvijek sam smatrala da je namještaj u njezinoj sobi prekrasan i sinulo mi je da je sada moj.

Mogla bih se useliti u veću sobu i imati svoju kupaonicu umjesto da koristim onu u hodniku.

Odjednom sam baš to željela učiniti. Namještaj u mojoj sobi bio je donesen iz kuće mojih roditelja nakon što su poginuli i bio je to namještaj za curice; nekako me previše podsjećao na barbike i zajednička dječja noćenja.

Makar druga djeca nisu često noćila kod mene, niti ja kod njih.

88

Chiarissima www.bosnaunited.net

Ne, ne, ne, neću ponovo upasti u tu staru zamku. Ono sam što jesam i imam svoj život i mogu uživati u stvarima; malim užicima koji me gone naprijed.

"Mogla bih se preseliti ovamo", rekla sam Arlene dok je zatvarala kutiju.

"Nije li to malo prebrzo?" pitala je. Zacrvenjela se kad je shvatila da je zazvučala kao da kritizira.

"Bilo bi jednostavnije biti ovdje nego s druge strane hodnika s praznom sobom u mislima", rekoh. Arlene je promislila o tome, čučnuvši pokraj kartonske kutije sa selotejpom u ruci.

"Shvaćam", složila se, kimnuvši svojom plamteće crvenom glavom.

Ukrcale smo kartonske kutije u Arlenein auto. Ljubazno se složila da će ih ostaviti u sabirnom centru na putu kući, i ja sam zahvalno prihvatila ponudu. Nisam željela da me itko promatra znajući, žaleći me, dok darujem bakinu odjeću, cipele i spavaćice.

Kad je Arlene odlazila, zagrlila sam je i poljubila u obraz, a ona se zagledala u mene. To je bilo izvan granica koje je naše prijateljstvo do tada imalo. Sagnula je glavu prema mojoj i nježno smo se lupnule čelima.

"Ludice jedna", rekla je s dragosti u glasu. "Posjeti nas. Lisa bi željela da ih ponovo čuvaš."

"Reci joj da je teta Sookie pozdravlja, kao i Cobyja."

"Hoću." I Arlene je odšetala do svog auta. Plamteća joj se kosa u valovima vijorila oko glave, a na njezinu je jedrom tijelu uniforma konobarice izgledala kao jedno veliko obećanje.

Sva se moja energija raspršila dok se Arlenein auto truckao niz prilaz i između drveća.

Osjećala sam se milijun godina starom, samom i osamljenom. Tako će biti od sada nadalje.

Nisam bila gladna, ali mi je sat rekao da je vrijeme za jelo. Otišla sam u kuhinju i izvadila jednu od mnogih Tupperwareovih posuda iz frižidera. U njoj je bila salata od puretine i grejpa, i bila je dobra, ali sam samo sjedila za stolom i vilicom brljala po njoj. Odustala sam, vratila je u zamrzivač i otišla u kupaonicu na neophodno tuširanje. Ormari su uvijek prašnjavi, pa čak ni tako dobra kućanica kao što je bila moja baka nije mogla pobijediti prašinu.

Tuš mi je godio. Vruća voda kao da je sprala nešto moje žalosti. Našamponirala sam kosu i istrljala svaki centimetar kože, obrijala noge i pazuha. Kad sam izašla iz kade, počupala sam obrve i stavila losion za tijelo, dezodorans i sprej za raspetljavanje kose te sve ostalo čega sam se dokopala. S kosom raspuštenom niz leda u vodopadu mokrih uvojaka, navukla sam pidžamu bijelu majicu s ptičicom Tweety - i uzela češalj, Imala sam naviku sjediti pred televizorom da imam što gledati dok rašče šljavam kosu, što je uvijek mučan posao.

Moj se kratki nalet svrhovitosti istrošio i osjećala sam se gotovo tupa Zazvonilo je zvono na vratima baš kad sam se vukla prema dnevnoj sobi s češljem u jednoj i ručnikom u drugoj ruci.

Pogledala sam kroz špijunku. Na verandi je strpljivo stajao Bill.

Pustila sam ga da uđe, ne osjećajući ni sreću ni žalost što ga vidim.

Pomalo iznenađeno me pogledao: pidžama, mokra kosa, bose noge. Bez šminke.

"Uđi", rekoh.

"Jesi li sigurna?"

89

Chiarissima www.bosnaunited.net

"Jesam."

I ušao je, ogledajući se oko sebe kao i uvijek. "Što radiš?" pitao je, vidjevši hrpu stvari koje sam stavila sa strane jer sam mislila da bi ih bakini prijatelji možda željeli: gospodin Norris bi možda bio sretan dobiti uokvirenu sliku svoje i bakine majke, na primjer.

"Ispraznila sam danas bakinu sobu", rekoh. "Mislim da ću se useliti nju." Odjednom više nisam znala što bih rekla. Okrenuo se i pažljivo pogledao.

"Daj da ti raščešljam kosu", rekao je.

Kimnula sam, ne mareći. Bill je sjeo na kauč cvjetnog uzorka i pokazao na stari otoman smješten ispred njega. Poslušno sam sjela i on se malo primaknuo, obuhvativši me svojim bedrima. Počevši od tjemena, počeo je iščešljavati moju zamršenu kosu.

Kao i uvijek, njegova je mentalna tišina bila dobrodošla. Svaki put je bila poput ulaska u hladan bazen nakon dugog, prašnjavog putovanja na vrućini.

Kao bonus, Billovi su dugi prsti izgleda bili savršeni za bavljenje mojom gustom grivom.

Sjedila sam zaklopljenih očiju, postupno se umirujući. Mogla sam osjetiti male pokrete njegova tijela iza sebe dok me češljao. Skoro pa sam mogla osjetiti kucanje njegova srca, pomislila sam, i tada shvatila kako je to neobična pomisao. Njegovo srce, napokon, ne kuca.

"Ovo sam znao raditi svojoj sestri Sari", promrmljao je tiho, kao da zna da sam se sva umirila i ne želi me uznemirivati. "Imala je kosu tamniju od tvoje, još dužu. Nikad je nije kratila. Kad smo bili djeca i kad bi mi majka bila zaposlena, dala bi mi da radim na Sarinoj kosi."

"Je li Sarah bila mlada ili starija od tebe?" pitala sam sporim, omamljenim glasom.

"Bila je mlađa. Bila je tri godine mlađa."

"Jesi li imao još braće i sestara?"

"Moja je majka izgubila dvoje na porođaju", rekao je polako, kao da se jedva prisjeća.

"Izgubio sam brata Roberta kad mu je bilo dvanaest, a meni jedanaest. Dobio je groznicu koja ga je ubila. Danas bi ga nakljukali penicilinom i bio bi u redu. Ali tada nisu mogli. Sarah je preživjela rat, skupa s mojom majkom, ali mi je otac preminuo dok sam bio u vojsci; imao je, što sam tek naknadno shvatio, moždani udar. Moja je žena tada živjela S mojom obitelji, zajedno s mojom djecom..."

"Oh, Bille", rekoh tužno, gotovo šaptom, jer je izgubio toliko mnogo.

"Nemoj, Sookie", rekao je, a glas mu je povratio hladnu jasnoću.

Neko je vrijeme radio u tišini sve dok nisam osjetila da češalj lako prolazi kroz moju kosu.

Uzeo je bijeli ručnik koji sam prebacila preko rukohvata kauča i počeo mi lagano brisati kosu.

Dok je to radio, prolazio je prstima kroz nju kako bi joj dao volumen.

"Mmmm", rekoh i, čuvši se, shvatila sam da to više nije zvuk nekoga koga se umiruje.

Osjetila sam kako mi njegovi hladni prsti podižu kosu s vrata, a zatim i dodir njegovih usana u samom dnu vrata. Nisam mogla govoriti niti micati se. Polako sam izdahnula, pokušavajući ne napraviti nijedan drugi zvuk. lisne su mu se pomakle do mog uha i uhvatio mi je ušnu resicu između zuba. Tada mu je uletio jezik. Njegove su me ruke obuhvatile, preklapajući se preko mojih grudi, potežući me prema sebi.

90

Chiarissima www.bosnaunited.net

Za divno čudo, mogla sam čuti samo ono što je govorilo njegovo tijelo, a ne one tričarije iz umova koje mogu samo obezvrijediti ovakve trenutke. Njegovo je tijelo govorilo nešto vrlo jednostavno.

Podignuo me s lakoćom, kao da sam dijete. Okrenuo me tako da sam mu sjela u krilo, licem okrenuta prema njemu i nogama smještenim uz njegove. Zagrlila sam ga i malo se sagnula da ga poljubim. Poljubac je trajao i trajao, ali nakon nekog vremena Bill je jezikom uhvatio ritam, ritam koji je čak i netko bez iskustva poput mene mogao prepoznati. Majica se podigla do vrha mojih bedara. Moje su ruke počele bespomoćno milovati njegove. Začudo, na pamet mi je pala tepsija karamela koju je baka stavila na štednjak kad bi radila slatkiše, i ja sam pomislila na njihovo rastopljeno, toplo, slatko zlato.

Ustao je sa mnom još uvijek obmotanom oko sebe. "Kamo?" upitao me.

I pokazala sam na bivšu sobu moje bake. Unio me tako, nogu obavijenih oko sebe, glave na njegovu ramenu, i polegnuo na čisti krevet. Stao je pokraj kreveta i ja sam ga gledala kako se brzo i uredno razodijeva na mjesečini koja je dopirala kroz prozore bez kapaka. Iako sam itekako uživala gledajući ga, znala sam da moram učiniti isto; ali još mi je uvijek bilo malo neugodno, pa sam samo skinula majicu sa sebe i bacila je na pod.

Zabuljila sam se u njega. Nikad u životu nisam vidjela nešto tako lijepo i istovremeno zastrašujuće.

"Oh, Bille", rekla sam sa zebnjom kad je legao pokraj mene na krevet. "Ne želim te razočarati."

"To nije moguće", šapnuo je. Njegove su oči promatrale moje tijelo kao da je gutljaj vode na pustinjskoj dini.

"Ne znam baš mnogo", priznala sam jedva čujnim glasom.

"Ne brini. Ja znam puno." Ruke su mu počele lutati mojim tijelom, dotičući me tamo gdje me nitko prije nije dotaknuo. Iznenađeno sam se trznula i tada mu se otvorila.

"Hoće li ovo biti drugačije od seksa s normalnim muškarcem?" pitala sam.

"O, da."

Upitno sam ga pogledala.

"Bit će bolje", rekao mi je u uho i osjetila sam val čistog uzbuđenja.

Pomalo sramežljivo sam spustila ruku i dotakla ga, a on je ispustio vrlo ljudski zvuk. Nakon nekoliko trenutaka, zvuk je postao dublji.

"Sada?" pitala sam, a glas mi je bio isprekidan i drhtav. "O, da", rekao je i već bio na meni.

Trenutak kasnije je saznao do koje sam mjere zapravo neiskusna.

"Trebala si mi reći", rekao je, ali vrlo nježno. Zaustavio se s gotovo opipljivim naporom.

"O, molim te, nemoj stati!" zamolila sam ga, misleći kako će mi tjeme eksplodirati, kako će se nešto drastično dogoditi ako ne nastavi.

"Nemam namjeru stati", obećao je pomalo smrknuto. "Sookie... boljet će."

Kao odgovor sam se pridigla. Nemušto je prostenjao i ušao u mene.

91

Chiarissima www.bosnaunited.net

Zadržala sam dah. Ugrizla sam se za usnu. Jao, jao, jao.

"Mila", rekao je Bill. Nitko me nikad prije nije tako nazvao.

"Kako si?" Bio vampir ili ne, drhtao je od naprezanja da se suzdrži.

"Dobro", nisam zvučala uvjerljivo. Preživjela sam početnu oštru bol i izgubila bih hrabrost da nismo nastavili. "Sada", rekoh i jako ga ugrizoh za rame.

Dahnuo je i trznuo se, i zbilja se počeo gibati. Isprva sam bila nesigurna, ali sam počela hvatati ritam i držati korak. Moja ga je reakcija uzbudila i počela sam osjećati da je nešto odmah iza ugla, da tako kažem - nešto jako veliko i dobro. Rekla sam: "Oh, molim te, Bille, molim te!" i zabila nokte u njegove bokove, još malo, još malo, i onda mu je mali pomak omogućio da se još direktnije pritisne uz mene, i prije nego što sam se uspjela pribrati, poletjela sam, letjela, ugledavši bjelinu prošaranu zlatnim linijama. Osjetila sam Billove zube na vratu i rekoh: "Da!" Osjetila sam prodiranje njegovih očnjaka, ali bila je to sitna bol, uzbudljiva bol, i dok je svršavao u mene osjetila sam kako je popio malo krvi iz rane.

Dugo smo tako ležali, s vremena na vrijeme još pomalo podrhtavajući. Neću zaboraviti njegov okus i miris dok sam živa, nikada neću zaboraviti kako sam se osjećala dok je bio u meni prvi put - moj prvi put uopće -nikada neću zaboraviti to zadovoljstvo.

Konačno se Bill pomaknuo i legao pokraj mene, podigavši se na jedan lakat i stavivši drugu ruku na moj trbuh. "Prvi sam ti." "Da." "O, Sookie." Sagnuo se da me poljubi, usnama prateći liniju moga grla.

"Vidiš i sam da ne znam puno", rekoh sramežljivo. "Ali je li tebi bilo dobro? Mislim, barem otprilike jednako kao s drugim ženama? Postat ću bolja."

"Možeš postati vještija, Sookie, ali ne možeš postati bolja." Poljubio me u obraz. "Čudesna si."

"Hoće li me boljeti?"

"Znam da će ti zvučati čudno, ali ne sjećam se. Jedina djevica s kojom sam ikad bio bila je moja žena, a to je bilo prije stoljeće i pol... da, koliko se sjećam, dosta će te boljeti. Nećemo moći ponovo voditi ljubav dan ili dva."

"Tvoja krv liječi", primijetila sam nakon male stanke, osjećajući kako se rumenim.

Na mjesečini sam mogla vidjeti kako se pomiče da me bolje pogleda. "Istina", rekao je. "Bi li to željela?"

"Naravno. Ti ne?"

"Da", dahnuo je i ugrizao se za ruku.

Bilo je tako iznenadno da sam jeknula, ali on je ležerno umočio prst u svoju krv i, prije nego što sam se uspjela ukočiti, gurnuo ga u mene. Počeo ga je vrlo nježno pomicati i za koji me trenutak, nego što, više nije boljelo.

"Hvala", rekla sam. "Sad mi je bolje."

Ali nije izvadio prst.

"Oh", rekoh. "Želiš ponovo tako brzo? Možeš li?" A dok mu se prst nastavio gibati ja sam se ponadala da može.

92

Chiarissima www.bosnaunited.net

"Pogledaj i vidi", ponudio je s tračkom zabavljanja u glasu. Šapnula sam, jedva prepoznajući sebe: "Reci mi što želiš da radim."

I rekao mi je.

Sutradan sam se vratila na posao. Bez obzira na Billove iscjeliteljske sposobnosti, bilo mi je malo nezgodno, ali sam se osjećala itekako moćno. Bio je to potpuno nov osjećaj za mene. Bilo je teško ne osjećati se - "bestidno" je zasigurno bila kriva riječ - možda bi "nevjerojatno samodopadno" bilo bliže.

Naravno, u baru su bili isti stari problemi - kakofonija glasova, njihovo zujanje, upornost. Ali nekako sam ih bolje uspijevala utišati, strpati u džep. Bilo mi je lakše držati podignutu barijeru i osjećala sam se osjetno opuštenije. A možda mi je zato što sam bila opuštenija - o, kako sam bila opuštena - bilo lakše održavati barijeru? Ne znam. No osjećala sam se bolje i bila sam sposobna prihvaćati sućuti gostiju s mirom umjesto suza.

Jason je svratio na ručak i popio nekoliko piva uz svoj hamburger, što nije bilo uobičajeno za njega. Obično nije pio tijekom radnog vremena. Znala sam da će se naljutiti ako mu išta kažem, pa sam ga samo pitala je li sve u redu. "Šerif me danas ponovo zvao", rekao je tihim glasom. Ogledao se oko sebe da vidi sluša li nas tko, ali tog dana nije bilo puno gostiju u baru jer se u općinskoj zgradi održavao sastanak Rotarijanskog kluba. "Što te pitao?" Moj je glas bio jednako tih.

"Koliko sam se često viđao s Maudette, jesam li uvijek išao po benzin tamo gdje je ona radila... Iznova i iznova i iznova, kao da već nisam odgovorio na ta pitanja sedamdeset pet puta.

Moj šef je na rubu strpljenja, Sookie, i ne mogu ga kriviti. Nije me bilo na poslu barem dva dana, možda i tri, koliko sam puta išao u policijsku postaju."

"Možda bi bilo dobro da nađeš odvjetnika", rekla sam s nelagodom.

"To je i Rene rekao."

Onda smo se Rene Lenier i ja slagali. "Što je sa Sidom Mattom Lancasterom?" Sidney Matthew Lancaster, ovdašnji sin i ljubitelj koktela Whiskey Sour, bio je na glasu kao najagresivniji parnični odvjetnik u župi. Sviđao mi se jer se uvijek kad sam ga posluživala u baru prema meni odnosio s poštovanjem.

"On mi je možda najbolja šansa." Jason je izgledao mrzovoljno i natmureno koliko to jedna simpatična osoba može biti. Izmijenili smo poglede. Oboje smo znali da je bakin odvjetnik prestar da bi vodio Jasonov slučaj ako ikada, Bože sačuvaj, dođe do uhićenja.

Jason je bio previše zaokupljen sobom da bi primijetio išta neobično kod mene, a ja sam obukla bijelu golf-majicu (umjesto uobičajene s okruglim izrezom) radi zaštite koju mi je kragna pružala. Arlene nije bila slijepa poput mog brata. Cijelo je jutro bacala poglede prema meni, i kad se oko tri sata posao usporio, bila je prilično sigurna da me skužila.

"Curo," rekla je, "ti si se zabavljala?"

Okrenula sam se crvena kao semafor. Riječ "zabavljanje" moju je vezu s Billom činila neozbiljnijom nego što je bila, ali je bila točna. Nisam znala da li da se postavim iznad nje i

93

Chiarissima www.bosnaunited.net

kažem: "Ne, vodila sam ljubav", ili da držim jezik za zubima, ili da joj kažem da je se ne tiče, ili da samo kliknem: "Da!" "Oh, Sookie, tko je taj tvoj muškić?"

Ajoj. "Pa, zapravo, nije..."

"Nije odavde? Nije valjda da hodaš s nekim vojnikom iz Bossier Cityja?"

"Ne", rekoh, oklijevajući.

"Sam? Vidjela sam kako te gleda."

"Ne." "Tko onda?"

Ponašala sam se kao da me je sram. Ispravi leđa, Sookie Stackhouse, strogo sam se opomenula. Suoči se s tim.

"Bill", rekla sam, uzaludno se nadajući da će reći samo: "Ma da?"

"Bill", rekla je Arlene praznim glasom. Primijetila sam da se Sam približio i prisluškuje. Kao i Charlsie Tooten. Čak je i Lafayette gurnuo glavu kroz svoj prozorčić.

"Bili", rekoh, pokušavši zvučati čvrsto. "Znaš ga. Bill."

"Bill Auberjunois?"

"Ne." "Bill...?"

"Bill Compton", rekao je Sam odlučno baš kad sam zinula reći istu stvar. "Vampir Bill."

Arlene je bila zapanjena, Charlsie Tooten je potiho kriknula, a Lafayette je izgledao kao da će mu ispasti donja vilica.

"Dušo, zar ne možeš izlaziti s običnim ljudskim frajerom?" upitala me Arlene kad joj se vratio glas.

"Obični ljudski frajer me nije pozvao van." Osjećala sam kako mi se boja naselila u obraze.

Stajala sam ravnih leđa, osjećajući se prkosno i, sigurna sam, izgledajući tako.

"Ali, srećo," Charlsie Tooten je zapištala svojim djetinjim glasom, "draga... Bill, je li, ima onaj virus."

"Znam to", rekoh s jasnom nervozom u glasu.

"Mislio sam da ćeš reći da izlaziš sa crncem, ali ti si našla nešto još bolje, nije li tako, curo?" rekao je Lafayette, kopkajući svoj lak za nokte.

Sam nije ništa rekao. Samo je stajao oslonjen na šank, a oko usta mu je bila bijela linija kao da gricka obraz iznutra.

Zabuljila sam se u svakog pojedinačno, tjerajući ih da progutaju ili ispljunu to što imaju.

Arlene se prva sabrala. "U redu onda. Ali bolje mu je da se lijepo odnosi prema tebi ili ćemo izvući kolce!"

Svi su se mogli nasmijati na to, premda slabašno.

"I uštedjet ćeš na namirnicama!" Lafayette je istaknuo.

94

Chiarissima www.bosnaunited.net

Ali onda je Sam jednim potezom uništio cijelo to labavo prihvaćanje, našavši se najednom pokraj mene i povukavši kragnu moje majice.

Tišina mojih prijatelja mogla se rezati nožem.

"Ma, sranje", rekao je Lafayette tihim glasom.

Pogledala sam Samu ravno u oči, pomislivši kako mu nikada neću oprostiti što mi je to napravio.

"Ne diraj mi odjeću", rekla sam, odmaknuvši se jedan korak i vrativši kragnu na mjesto. "Moj privatni život nije tvoja briga."

"Bojim se za tebe. Brinem se za tebe", rekao je, a Arlene i Charlsie su odjednom našle pametnija posla.

"Ne, ne brineš, ili barem ne potpuno. Ljut si kao ris. E pa, slušaj me, prijatelju. Nikada nisi stao u red."

Otišla sam od njega prebrisati plastičnu plohu jednog stola. Onda sam prikupila sve soljenke i dopunila ih. Onda sam provjerila posudice s paprom i bočice s ljutim umakom na svakom stolu i u svakom separeu, kao i bočice Tabasca. Samo sam nastavila raditi i gledati pred sebe i postupno se atmosfera smirila.

Sam je bio u svom uredu i sređivao papire ili što god, nije me bilo briga dok god je svoje mišljenje držao za sebe. Još uvijek sam se osjećala kao da je strgnuo zastor s privatnog dijela mog života kad je otkrio moj vrat i nisam mu oprostila zbog toga. Ali Arlene i Charlsie su si pronašle nekog posla, poput mene, i kad je počela gužva nakon radnog vremena, opet smo se osjećali više-manje ugodno.

Arlene je pošla za mnom u ženski toalet. "Slušaj, Sookie, moram te pitati. Jesu li vampiri zbilja onako dobri u krevetu kako svi pričaju?"

Samo sam se nasmiješila.

Bill je došao u bar te večeri, čim je pao mrak. Trebala sam raditi doka-sno, budući da je jedna od konobarica iz večernje smjene imala problema s autom. Jedne ga minute nije bilo, a druge se pojavio, usporavajući da ga mogu vidjeti kako dolazi. Ako je Bill imao ikakvih sumnji oko obznanjivanja naše veze, nije ih pokazivao. Podignuo je moju ruku i poljubio je u gesti koja bi, da ju je itko drugi izveo, izgledala kao grozno pretvaranje. Osjetila sam dodir njegovih usana na ruci sve do nožnih prstiju i znala sam da mu to nije promaklo.

"Kako si mi večeras?" šapnuo je i ja sam zadrhtala.

"Malo..." shvatila sam da to ne mogu izgovoriti.

"Možeš mi reći kasnije", predložio mi je. "Kad ćeš biti gotova?" "Čim Susie stigne."

"Dođi k meni."

"Dobro." Nasmiješila sam se ozareno, osjećajući vrtoglavicu.

A Bill mi je uzvratio smiješak i, kako je moja blizina utjecala na njega, iskočili su mu očnjaci, zbog čega je možda svima osim meni bilo malčice - nelagodno.

95

Chiarissima www.bosnaunited.net

Sagnuo se da me poljubi, samo me lagano dodirnuo usnama po obrazu i okrenuo se otići. Ali upravo u tom je trenutku večer otišla k vragu.

Ušli su Malcolm i Diane, otvorivši vrata kao da ulaze u velikom stilu, kao što i, naravno, jesu.

Pitala sam se gdje je Liam. Vjerojatno je parkirao auto. Nisam se usudila ponadati da su ga ostavili kod kuće.

Ljudi u Bon Tempsu lagano su se navikavali na Billa, ali razmetljivi Malcolm i jednako razmetljiva Diane uzrokovali su priličnu pometnju. Prva mi je pomisao bila da to neće pomoći da se ljudi naviknu na mene i Billa.

Malcolm je na sebi imao kožnate hlače i nekakvu žičanu majicu. Izgledao je kao da je sišao s naslovnice rock-albuma. Diane je nosila jednodijelni žuto-zeleni kombinezon od likre ili nekog drugog vrlo tankog, rastezljivog materijala. Bila sam sigurna da bih joj mogla prebrojiti stidne dlake da mi je bilo do toga. Crnci nisu puno zalazili u Merlotteov bar, ali ako je ikoji crnac tu bio apsolutno siguran, bila je to Diane. Vidjela sam Lafayettea kako je kroz svoj prozorčić proždire očima u otvorenom divljenju, pojačanom trunčicom straha.

Ugledavši Billa, dvoje je vampira kriknulo u lažnom iznenađenju, poput mahnitih pijanaca.

Koliko sam razabirala, Bill nije bio sretan što ih vidi, ali čini se da je njihov upad mirno podnio, kao i inače.

Prvo Malcolm, a zatim i Diane poljubili su Billa u usne.

Bilo je teško razlučiti koji je od ta dva pozdrava jače uvrijedio posjetitelje bara. Billu bi bilo bolje da pokaže gnušanje, i to brzo, pomislila sam, ako želi ostati u dobrim odnosima s ljudskim stanovnicima Bon Tempsa.

Bill, koji nije bio blesav, ustuknuo je korak i obgrlio me, odvajajući se od vampira i stajući uz ljude.

"Dakle, tvoja mala konobarica je još uvijek živa", reče Diane jasnim glasom koji se čuo u cijelom baru. "Kako fantastično."

"Baka joj je ubijena prošloga tjedna", reče Bill tiho, pokušavajući utišati Dianeinu želju da napravi scenu.

Njezine su me prekrasne luđačke smeđe oči fiksirale i ja sam osjetila hladnoću.

"Ma hajde?" rekla je i nasmijala se.

To je bilo to. Nitko joj sada više neće oprostiti. Da je Bill tražio načina da se ukopa, ovo bi bio scenarij koji bih ja napisala. S druge strane, gnušanje koje sam osjećala kako raste medu ljudima u baru, moglo se Billu obiti 0 glavu jednako kao i odmetnicima.

Naravno... za Diane i njezine prijatelje, Bill je bio odmetnik.

"Kad će te netko ubiti, maco?" Prošla je noktom ispod moje brade, a ja sam joj odgurnula ruku.

Bila bi na meni da je Malcolm nije zgrabio za ruku, lijeno, gotovo bez napora. Ali vidjela sam napor u načinu na koji je stajao.

96

Chiarissima www.bosnaunited.net

"Bille," rekao je razgovornim glasom, kao da nije napinjao svaki mišić da drži Diane mirnu, "čujem da ovaj grad drastičnom brzinom gubi ljude niske stručne spreme koji rade u uslužnim djelatnostima. A ptičica iz Shreveporta mi je rekla da ste ti i tvoja prijateljica svratili u Fangtasiju i raspitivali se o vampiru s kojim su možda bile ubijene krvodajke. Dobro znaš da je to povjerljiva informacija", nastavio je Malcolm i odjednom mu se lice tako uozbiljilo da je bilo zastrašujuće. "Neki od nas ne žele ići na - bejzbolske - utakmice i..." prebirao je po sjećanju u potrazi za nečim odvratno ljudskim, bilo mi je jasno, "roštilje! Mi smo Vampiri." Nakrcao je tu riječ veličanstvenošću i opsjenom i bilo mi je jasno da mnogi u baru potpadaju pod njegov utjecaj. Malcolm je bio dovoljno inteligentan da zna kako treba izbrisati negativan utjecaj koji je ostavila Diane, istovremeno sipajući prezir prema nama kojima je bio upućen.

Nagazila sam na njegovo stopalo punom težinom svojega tijela. Pokazao mi je očnjake. Ljudi u baru su trepnuli i trznuli se iz transa.

"Radije otiđite odavde, gospodine", reče Rene. Bio je natkriljen nad šank, laktovima štiteći svoje pivo.

U jednom se trenutku nije znalo na koju će stranu vaga prevagnuti, u baru se moglo dogoditi krvoproliće. Nitko od ostalih ljudi nije baš shvaćao koliko su snažni ni koliko okrutni ovi vampiri. Bill je stao pred mene, što je svaki gost u Merlotteu primijetio.

"Pa, ako smo neželjeni..." reče Malcolm. Iz njegova je nabijenog, muževnog tijela iznenada dolepršao nježni glasić. "Ovi bi dobri ljudi jeli meso, Diane, i radili ljudske stvari. Sami. Ili s našim nekadašnjim prijateljem Billom."

"Mislim da bi mala konobarica rado radila jednu vrlo ljudsku stvar s Billom", počela je Diane, kad ju je Malcolm uhvatio za ruku i izbacio iz prostorije prije nego što je mogla napraviti više štete.

Cijeli bar kao da je zajednički zadrhtao kad su izašli, a ja sam pomislila da je bolje da odem, iako se Susie još uvijek nije pojavila. Bill me čekao vani; kad sam ga pitala zašto, rekao mi je da se želio uvjeriti da su zbilja otišli.

Slijedila sam Billa do njegove kuće razmišljajući kako smo se prilično lako izvukli iz ovog vampirskog posjeta. Pitala sam se zašto su Malcom i Diane došli; bilo mi je čudno da putuju tako daleko od kuće i iznebuha odluče navratiti u Merlotte. Kako se uopće nisu ni trudili asimilirati, možda su željeli Billu otežati uklapanje.

Comptonova kuća bila je vidljivo drugačija nego prošli put kad sam bila tamo, one grozne večeri kad sam upoznala druge vampire.

Majstori su se zbilja iskazali, bilo iz straha ili zato što je Bill dobro plaćao, nisam imala pojma. Možda oboje. Dnevni boravak dobio je novi strop a nove su tapete bile bijele s delikatnim uzorkom. Drveni pod bio je očišćen i sjajio se kao u davna vremena. Bill me odveo do kuhinje.

Naravno bila je oskudna ali svijetla i vedra i imala je nov novcat frižider krcat buteljiranom sintetičkom krvi (bljak).

Kupaonica u prizemlju bila je raskošnna .

Koliko sam znala, Bili nikada nije koristio kupaonicu; barem ne za primarne ljudske potrebe.

Gledala sam oko sebe zadivljeno Prostor za tu ogromnu kupaonicu dobiven je spajanjem bivše ostave i polovice stare kuhinje.

97

Chiarissima www.bosnaunited.net

"Volim se tuširati", rekao je pokazujući tuš-kabinu u jednom kutu. Bila je dovoljno velika za dvoje odraslih i možda još jednog ili dva patuljka "I volim ležati u toploj vodi." Pokazao je prema središtu prostorije gdje se nalazila ogromna kada okružena platformon od cedrovine, sa stepenicama na dvije strane.

Tegle s biljkama bile su postavljene svugdje uokolo. Kupaonica se nalazila usred vrlo raskošne džungle, koliko se to moglo postići u sjevernoj Louisiani. "Što je to?" upitala sam zadivljeno. „Prijenosna kupelj“ reče Bill ponosno. Ima crpke koje se pojedinačno mogu podesiti tako da svaka osoba dobiva točno određenu jačinu mlaza vode. Minibazen“, pojednostavnio je. „Ima sjedala“ rekoh, gledajući unutra. Unutrašnjost je pri vrhu dekorirana zelenim i plavim pločicama.

S vanjske strane su se nalazile moderne ručice. Bill ih je okrenuo i počela je šikljati voda.

"Možda bismo se mogli okupati zajedno? Predložio je Bill Osjećala sam kako su mi se zažarili obrazi i srce mi je počelo brže udarati.počelo "Možda sada?" Billovi su prsti vukli moju majicu iz crnih hlačica-.

"Pa čuj... možda." Nikako ga nisam mogla izravno pogledati kad god bih pomislila da je ovaj - okej, muškarac - vidio više mene nego itko drugi, uključujući i mog doktora.

"Jesam li ti nedostajao?" pitao me dok mi je otkapčao hlačice i gulio ih s mene.

"Jesi", spremno sam rekla jer sam znala da je to istina.

Nasmijao se i kleknuo da mi odveže tenisice. "Što ti je najviše nedostajalo, Sookie?"

"Nedostajala mi je tvoja tišina", rekoh bez razmišljanja.

Podigao je pogled. Prsti su mu se zaustavili usred potezanja jednog kraja žniranca.

"Moja tišina", reče.

"To da ne mogu čuti tvoje misli. Ne možeš zamisliti, Bille, kako je to predivno."

"Mislio sam da ćeš reći nešto drugo." "Pa, i to mi je nedostajalo."

"Pričaj mi o tome", predložio je, skidajući mi čarape i prelazeći prstima UZ moja bedra, povlačeći gaćice i hlačice. "Bille, sram me je", protestirala sam.

"Sookie, neka te ne bude sram kad si sa mnom. Ponajmanje kad si sa mnom." Uspravio se, oslobađajući me majice i posežući iza mene kako bi mi otkopčao grudnjak, prelazeći prstima preko tragova koje su ostavile naramenice, potom se posvetivši mojim grudima. U nekom je trenutku i/uo sandale.

"Pokušat ću", rekoh, gledajući u svoje nožne prste. "Skini me."

E pa to sam mogla. Okretno sam mu otkopčala košulju i polako je Izvukla iz njegovih hlača i svukla s ramena. Otkopčala sam mu remen i počela raditi na gumbu hlača. Bio je čvrsto zakopčan i imala sam što raditi.

Pomislila sam da ću zaplakati ako gumb uskoro ne popusti. Osjećala sa m se nespretno i nesposobno.

Primio me za ruke i poveo ih do svojih prsa. "Polako, Sookie, polako", reče, a glas mu je postao blag i drhtav. Mogla sam osjetiti kako se opuštam centimetar po centimetar, i počela sam ga milovati po prsima kao što je on milovao mene, okrećući rudlave dlačice oko prstiju i lagano 98

Chiarissima www.bosnaunited.net

štipajući njegove ravne bradavice. Ruka mu je pošla iza moje glave i lagano je pritisnula. Nisam znala da muškarci to vole, ali Billu se zbilja sviđalo, pa sam se jednako posvetila i drugoj. Dok sam to radila, ruke su mi nastavile raditi na prokletom gumbu i ovaj put je spremno popustio.

Počela sam mu svlačiti hlače, gurnuvši prste u njegove gaće.

Pomogao mi je da se spustim u kadu, dok nam se voda komešala oko nogu.

"Da te prvo operem?" pitao je. "Ne", rekoh bez daha. "Daj mi sapun."

99

Chiarissima www.bosnaunited.net

7

S

ljedeće smo noći Bill i ja vodili uznemirujući razgovor. Bili smo u njegovu krevetu, ogromnom krevetu s izrezbarenim uzglavljem i novim novcatim madracem marke Restonic. Plahte su mu bile cvjetnoga uzorka kao i tapete, i sjećam se da sam se zapitala voli li da mu na stvarima bude otisnuto cvijeće jer ga ne može vidjeti u stvarnosti, barem ne onako kako bi ga trebalo vidjeti... na danjem svjetlu.

Bill je ležao na boku i promatrao me. Te smo večeri bili u kinu; Bill je bio lud za filmovima o svemircima, možda je osjećao srodnost s bićima iz svemira. Bila je to prava pucačina u kojoj su gotovo svi svemirci bili ružni, gadni i željni ubijanja. Pjenio se oko toga dok smo bili na večeri i poslije kad s mo išli k njemu. Bilo mi je drago kad je predložio da isprobamo novi krevet.

Bila sam prva koja je s njim legla na njega.

Promatrao me, što je i inače volio, otkrivala sam. Možda je osluškivao otkucaje mog srca, budući da je mogao čuti stvari koje ja nisam, ili je možda gledao kako mi pulsira žila, jer je mogao i vidjeti stvari koje ja nisam. Razgovor je skrenuo s filma koji smo gledali na skorašnje izbore u župi (Bill se namjeravao registrirati za glasanje poštom), a potom na naša djetinjstva.

Shvatila sam da se Bill očajnički trudi sjetiti kako je to biti obična osoba.

"Jesi li se ikada igrala 'pokaži mi svoje' sa svojim bratom?" pitao je. "Danas kažu da je to normalno, ali nikada neću zaboraviti kako je moja majka ubila Boga u mom bratu Robertu kad ga je našla u grmlju sa Sarom."

"Ne", rekoh, trudeći se zvučati nonšalantno, ali mi se lice ukrutilo i mogla sam osjetiti grč straha u želucu.

"Ne govoriš istinu."

"Govorim", fiksirala sam pogled na njegovu bradu, nadajući se da će mi nešto pasti na pamet da promijenim temu. Ali Bill je bio jako uporan. "Dakle, ne sa svojim bratom. S kim onda?"

"Ne želim pričati o tome." Stisnula sam šake i mogla sam osjetiti kako se zatvaram.

Ali Bill je mrzio kad ga se izbjegava. Bio je naviknut da mu ljudi kažu sve što ga zanima jer je bio naviknut koristiti opsjenu da bude po njegovu.

"Reci mi, Sookie." Glas mu je bio ulagivački, a oči velika jezera znatiželje. Prešao je palcem preko mog trbuha i ja sam zadrhtala.

"Imala sam... čudnog ujaka", rekoh, osjećajući kako mi poznati kruti osmijeh rasteže usne.

100

Chiarissima www.bosnaunited.net

Podignuo je svoje tamne, izvijene obrve. Nije još čuo taj izraz.

Rekoh što sam odsječnije mogla: "Tako se naziva odrasli rođak koji zlostavlja svoje... djecu iz obitelji."

Oči su mu planule. Progutao je; vidjela sam kako mu se miče Adamova jabučica. Nacerila sam se. Ruke su mi krenule micati kosu s lica. Nisam se mogla zaustaviti.

"I netko je to tebi učinio? Koliko si bila stara?"

"Oh, počelo je kad sam bila jako mala", i osjetila sam kako mi se disanje ubrzava, srce jače udara, simptome panike koje sam uvijek dobivala s prisjećanjem. Koljena su mi se približila i spojila. "Mislim da mi je bilo pet godina", blebetala sam, pričajući sve brže i brže. "Sigurno ti je jasno da me nikad nije, eh, poševio, ali mi je radio druge stvari", i sad su mi ruke drhtale pred očima gdje sam ih postavila da se zaštitim od Billova pogleda. "A najgora stvar, Bille, najgora", nastavila sam, ne uspijevajući se zaustaviti, "je ta da sam uvijek kad je došao u posjet, svaki put sam znala što će mi napraviti jer sam mu mogla čitati misli! I nisam mogla ništa učiniti da to zaustavim!" Rukama sam prekrila usta da se natjeram na šutnju. Nisam smjela pričati o tome.

Okrenula sam se na trbuh da sakrijem i potpuno se ukočila.

Prošlo je puno vremena prije nego što sam osjetila Billovu hladnu ruku na ramenu. Položio ju je, tješeći me.

"To je bilo prije nego što su ti roditelji umrli?" upitao je uobičajeno hladnim glasom. Još uvijek ga nisam mogla pogledati.

"Da." "Rekla si svojoj mami? Ništa nije poduzela?"

"Ne. Mislila je da imam prljav um ili da sam našla neku knjigu u knjižnici koja me naučila nečemu što prema njezinu mišljenju još nisam bila spremna znati." Sjećala sam se njezina izraza lica, uokvirenog kosom koja je bila dvije nijanse tamnija od moje plave. Bilo je stisnuto od odbojnosti. Odrasla je u vrlo konzervativnoj obitelji i odlučno je branila bilo kakvo javno pokazivanje nježnosti ili samo spominjanje teme koju je smatrala nepristojnom. "Čudi me što su ona i moj otac izgledali sretno", rekoh svom vampiru. "Bili su toliko različiti." A onda sam shvatila koliko je ludo bilo to izreći. Okrenula sam se na svoju stranu.

"Kao da mi nismo", rekoh Billu i pokušah se osmjehnuti. Billovo je lice bilo jako mirno, ali sam mogla vidjeti kako mu se trza mišić na vratu.

"Jesi li rekla svom ocu?"

"Da, taman prije nego što je poginuo. Bilo mi je previše neugodno pričati s njim o tome kad sam bila mlađa; a mama mi nije vjerovala. Ali nisam više mogla izdržati, znajući da ću viđati svog ujaka Bartletta barem dva vikenda svakog mjeseca kad dođe u posjet."

"Još uvijek je živ?"

"Ujak Bartlett? Da, naravno. On je bakin brat, a baka je bila majka mog oca. Ujak mi živi u Shreveportu. Ali kad smo se Jason i ja preselili k baki, nakon smrti mojih roditelja, prvi put kad je ujak Bartlett došao u njezinu kuću, ja sam se sakrila. Kad me baka pronašla i pitala zašto, ispričala sam joj. I ona mi je povjerovala." Ponovo sam osjetila olakšanje koje sam osjetila tog dana, prekrasan zvuk bakina glasa dok mi obećava tla više nikada neću morati vidjeti njezina brata, da on više nikad, nikad neće doći u kuću.

101

Chiarissima www.bosnaunited.net

I nije. Odrekla se vlastitog brata kako bi me zaštitila. Isto je pokušao s bakinom kćeri Lindom kad je bila mala, ali baka je zakopala taj incident u sjećanju, odbacila ga kao zabunu. Rekla mi je da nakon toga više nikada nije ostavila svog brata samog s Lindom, gotovo ga je prestala pozivati k sebi doma, ali da istovremeno nije mogla povjerovati da je dirao intimne dijelove njezine djevojčice.

"Dakle, i on je Stackhouse?"

"O, ne. Vidiš, baka je postala Stackhouse udajom, ali prije toga je bila Hale." Pitala sam se zašto mu to moram objašnjavati. Imao je dovoljno južnjačke krvi, čak i ako je bio vampir, da može pratiti tako jednostavno obiteljsko stablo.

Bill je izgledao udaljeno, miljama daleko. Odbila sam ga svojom mračnom, ružnom pričicom, a itekako sam sledila krv i u vlastitim žilama. "Čuj, idem ja", rekoh i skliznuh s kreveta, saginjući se po odjeću. Brže nego što sam mogla vidjeti, sišao je s kreveta i uzeo odjeću iz mojih ruku.

"Nemoj me sada ostaviti", rekao je. "Ostani."

"Večeras sam sva cmizdrava." Dvije su mi suze kapnule s obraza i nasmiješih mu se.

Prstima je obrisao suze s mog lica, a potom mu je jezik pošao njihovim tragom.

"Ostani sa mnom do svitanja", rekao je.

"Ali moraš prije nego što svane ući u svoju rupicu-skrivalicu."

"Gdje?"

"Gdje god već provodiš dane. Ne želim znati gdje je to!" Podigla sam ruke kako bih naglasila svoje riječi. "Ali zar ne moraš otići tamo prije prvog tračka svjetla?"

"Oh", rekao je. "Znat ću kad moram. Osjetim kad stiže jutro."

"Dakle, ne možeš zaspati?"

Ne. "U redu. Hoćeš li meni dati da malo odspavam?"

"Naravno da hoću", rekao je, naklonivši se poput džentlmena, s malom razlikom u tome što je bio potpuno gol. "Malo kasnije." A onda, dok sam lijegala u krevet i pružala ruke prema njemu, rekao je: "Dosta kasnije."

Naravno, ujutro sam bila sama u krevetu. Ležala sam neko vrijeme i razmišljala. I prije su me s vremena na vrijeme obuzimale sitne, nelagodne misli, ali sada su prvi put mane moje veze s vampirom iskočile iz vlastite rupice-skrivalice i obuzele mi mozak.

Nikada neću vidjeti Billa na danjem svjetlu. Nikad mu neću pripremiti doručak, nikad se nećemo naći na ručku. (Mogao je podnositi da me gleda dok jedem hranu, iako mu se cijela stvar baš i nije sviđala, a uvijek s a m poslije jela morala dobro oprati zube, što je ionako bila dobra navika.)

Nikad neću imati dijete s Billom, što je bilo dobro jer barem ni sa m morala razmišljati o kontracepciji, ali...

102

Chiarissima www.bosnaunited.net

Nikada neću nazvati Billa u ured da mu kažem da navrati u dućan po mlijeko na putu kući.

Nikad se neće učlaniti u Rotarijance ili održati govor o odabiru karijere u srednjoj školi ili trenirati klince bejzbol.

Nikad neće ići u crkvu sa mnom.

I u tom sam trenutku, ležeći budna - osluškujući kako ptice cvrkuću svoju jutarnju pjesmu i kamione koji počinju tandrkati niz cestu dok se diljem Bon Tempsa ljudi bude i pristavljaju kavu, idu po novine i planiraju svoj dan - spoznala da biće koje volim leži negdje u nekoj rupi u tlu, po svim mjerilima mrtav do mraka.

Do tog sam se trenutka već toliko oneraspoložila da sam, dok sam se dovodila u red i oblačila u kupaonici, morala smisliti neku dobru stranu svega. Činilo se da mu je zbilja stalo do mene. Bilo je zapravo lijepo, ali uznemirujuće ne znati točno koliko.

Seks s njim bio je apsolutno predivan. Nisam ni sanjala da može biti lako dobro.

Nitko me neće gnjaviti dok sam Billova djevojka. Sve ruke koje su me lapšale neželjenim milovanjima sada su počivale u krilima svojih vlasnika. A onaj tko je ubio moju baku samo zato što ga je zatekla dok je čekao mene, neće dobiti novu priliku za to.

I mogla sam se opustiti s Billom, što je bio tako rijedak luksuz da mu nisam mogla staviti cijenu. Um mi je mogao lutati do mile volje, a ne bih naučila ništa što mi on ne bi sam rekao. I u tome je bila stvar.

Tako sam se zamišljena spustila niz Billove stepenice do svog auta.

Na moje iznenađenje, tamo je bio Jason u svom kamionetu.

Nije se baš radilo o radosnom trenutku. Dovukla sam se do njegova prozora.

"Vidim da je istina", rekao je. Dodao mi je stiropornu šalicu kave iz Grabbit Quicka. "Uđi u auto."

Sjela sam do njega. Bilo mi je drago zbog kave, ali sam svejedno bila na oprezu. Odmah sam podigla barijeru u glavi. Polako i bolno je kliznula na svoje mjesto, kao da se gura u steznik koji je ionako pretijesan.

"Nemam ti pravo ništa reći", rekao mi je. "Pogotovo zbog načina na koji sam živio svoj život posljednjih par godina. Koliko mogu procijeniti, on ti je prvi, zar ne?"

Kimnula sam.

"Dobar je prema tebi?"

Ponovo kimnuh. "Moram ti nešto reći."

"Okej."

"Ujak Bartlett je sinoć ubijen."

Zabuljila sam se u njega, a para iz šalice se podigla između nas kad sam podigla poklopac.

"Mrtav je?" rekoh, pokušavajući shvatiti. Jako sam se trudila da nikada ne razmišljam o njemu, i sada kad mi je on bio na pameti, sljedeće što čujem je da je mrtav.

103

Chiarissima www.bosnaunited.net

"Vau." Kroz prozor sam se zagledala u ružičasto svjetlo na horizontu, Osjetila sam nalet slobode. Jedina osoba koja se osim mene toga sjećala, jedina koja je u tome uživala, koja je do kraja tvrdila da sam ja započela i nastavila bolesne aktivnosti koje su nju tako zadovoljavale... bila je mrtva. Duboko sam uzdahnula.

"Nadam se da je u paklu", rekoh. "Nadam se da ga svaki put kad pomisli na to što mi je učinio, demon vilama bocne u guzicu."

"Bože, Sookie!"

"Tebe nikada nije dirao."

"I ja mislim!" "Što time želiš reći?"

"Ništa, Sookie! Ali koliko znam nikada nije dirao nikoga osim tebe!" "Ma nemoj. Zlostavljao je i tetu Lindu."

Jasonovo lice je problijedjelo od šoka. Konačno sam uspjela doprijeti do svog brata. "Baka ti je to rekla?" " Da" "Meni nikada nije ništa rekla."

"Baka je znala da ti je teško što ga više nećeš vidjeti, kad joj je bilo jasno da ga voliš. Ali ti nije mogla dopustiti da budeš nasamo s njim jer nije mogla biti sto posto sigurna da su ga zanimale samo djevojčice."

"Viđao sam se s njim proteklih nekoliko godina."

"Zbilja?" To mi je bila novost. I baki bi bila novost.

"Sookie, on je bio star čovjek. Bio je jako bolestan. Imao je problema s prostatom i bio slab, i morao je koristiti hodalicu."

"To ga je vjerojatno usporilo u natjeravanju petogodišnjakinja."

"Preboli to više!"

"Baš! Kao da mogu!"

Ljutito smo se promatrali s udaljenosti automobilskog sjedišta. "I? Što mu se dogodilo?" konačno sam upitala nevoljko. "Netko mu je sinoć provalio u kuću." "Da? I?" "I slomio mu vrat. Bacio ga je niz stepenice."

"Okej. Eto, sad znam. Sad idem doma. Moram se istuširati i spremiti za posao."

"To je sve što ćeš reći?" "Što bih još trebala reći?"

"Ne želiš znati za pogreb?"

"Ne." "Ne želiš znati za njegovu oporuku?" "Ne." Digao je ruke. "U redu", rekao je kao da mi je svim silama pokušavao nešto dokazati, ali je sad shvatio da se meni ne da ništa dokazati.

104

Chiarissima www.bosnaunited.net

"Što još? Ima još nešto?" upitah.

"Ne. Samo ti je praujak umro. Mislio sam da je to dovoljno."

"Zapravo si u pravu", rekoh, otvorivši vrata i izlazeći. "To je dovoljno." Podigla sam čašu.

"Hvala na kavi, braco."

Tek kad sam došla na posao sjelo mi je.

Brisala sam čašu i zapravo uopće nisam razmišljala o ujaku Bartlettu, kad su mi iznenada prsti odrvenjeli.

"Isuse Kriste, judejski pastiru", rekoh, promatrajući komade stakla pokraj svojih nogu. "Bill ga je dao ubiti."

Ne znam zašto sam bila tako sigurna da sam u pravu, ali sam postala uvjerena u to iste sekunde kad mi je palo na pamet. Možda sam čula Billa kako telefonira dok sam bila u polusnu. A možda je Billov izraz lica kad sam mu ispričala o ujaku Bartlettu pokrenuo tihi alarm.

Pitala sam se bi li Bill platio drugom vampiru novcem ili uzvraćanjem na isti način.

Radno vrijeme provela sam sva skamenjena. Nisam mogla nikome povjeriti svoja razmišljanja, nisam čak mogla reći da mi je zlo a da me ne pitaju što se događa. Zato nisam uopće pričala, samo sam radila. Izbacila sam iz glave sve osim sljedeće narudžbe koju sam trebala donijeti. Odvezla sam se kući pokušavajući zadržati takav osjećaj skamenjenosti, ali sam se morala suočiti s činjenicama kad sam ostala sama.

Izbezumila sam se.

Znala sam, zbilja jesam, da je Bill sigurno ubio jednu ili dvije osobe tijekom svog dugog, dugog života. Kad je bio mladi vampir, kad mu je trebalo puno krvi, prije nego što je stekao kontrolu nad svojim potrebama dovoljno da može preživjeti od gutljaja ovdje, srka tamo, a da zbilja ne ubije onoga koga siše... sam mi je rekao da se dogodila pokoja smrt za to vrijeme. I ubio je Rattrayeve. Ali da Bill nije intervenirao, oni bi me one noći ubili iza Merlotteova bara, bez sumnje. Bila sam prirodno sklona pomilovati ga od tih smrti.

Po čemu se razlikovala smrt ujaka Bartletta? I on mi je naudio, i to jako, pretvorio mi već dovoljno teško djetinjstvo u noćnu moru. Nisam li osjetila olakšanje, čak i zadovoljstvo, kad sam čula da je pronađen mrtav? Nije li moje zgražanje nad Billovom intervencijom imalo zadah licemjerja najgore vrste?

Da. Ne? Umorna i nevjerojatno zbunjena, sjela sam na stepenice pred kućom, rukama obuhvativši koljena, i čekala da padne mrak. U visokoj su travi pjevali cvrčci kad je došao, tako tiho i brzo da ga nisam čula. Jedne sam sekunde bila sama s noći, a već druge je Bill sjedio na stepenici pokraj mene. "Što želiš raditi večeras, Sookie?" Obgrlio me.

"Oh, Bille", glas mi je bio bremenit očajem.

Ruka mu je spuznula. Nisam podigla pogled prema njegovu licu, ionako ga ne bih mogla vidjeti u mraku.

"Nisi to trebao učiniti."

105

Chiarissima www.bosnaunited.net

Barem se nije trudio poricati.

"Drago mi je da je mrtav, Bille. Ali ne mogu..."

"Misliš li da bih te ikada povrijedio, Sookie?" Glas mu je bio tih i šuškav, poput koraka kroz suhu travu.

"Ne. Začudo, mislim da me ne bi povrijedio čak ni kad bi bio jako ljut na mene."

"Onda...?"

"Ovo je kao da mi je dečko Kum, Bille. Sad me strah reći bilo što u tvojoj prisutnosti. Nisam navikla da moji problemi imaju ovakvo rješenje."

"Volim te."

Nikad to prije nije rekao, a možda sam i sada to samo zamislila, kad mu je glas bio tako tih i šaputav.

"Zbilja, Bille?" nisam podigla glavu, i dalje čela prislonjena na koljena. "Zbilja."

"Onda me moraš pustiti da živim svoj život, Bille, ne možeš ga mijenjati za mene." "Željela si da ga promijenim kad su te Rattrayevi tukli."

"Imaš pravo. Ali ne možeš uređivati moj svakodnevni život. Bit će dana kad ću se naljutiti na neke ljude i ljudi će se ljutiti na mene. Ne mogu se brinuti o tome hoće li zato biti ubijeni. Ne mogu tako živjeti, maco. Shvaćaš li me?"

"Maco?" ponovio je.

"Volim te", rekla sam. "Ne znam zašto, ali je tako. Želim te nazivati svim tim sladunjavim imenima koja upotrebljavaš kad nekog voliš, bez obzira na to kako glupo zvuče budući da si vampir. Želim ti reći da si moj mačak, da ću te voljeti dok ne ostarimo i posijedimo - iako se to neće dogoditi. Da znam da ćeš mi uvijek biti vjeran - hej, ni to se neće dogoditi. Stalno nalijećem na zid kad ti pokušam reći da te volim, Bille." Utihnula sam. Sve sam suze već isplakala.

"Ova je kriza došla ranije nego što sam mislio", rekao je Bill iz tmine. Cvrči su nastavili svoje zborno pjevanje i dugo sam ih slušala.

"Da." "Što sada, Sookie?" "Trebam malo vremena."

"Prije...?"

"Prije nego što odlučim je li ljubav vrijedna patnje." "Sookie, kad bi samo znala koliko si drugačijeg okusa, koliko te želim zaštititi..."

Po Billovu mi je glasu bilo jasno da je podijelio vrlo nježne osjećaje sa mnom. "Začudo," rekoh, "isto to ja osjećam za tebe. Ali ja moram živjeti ovdje i moram živjeti sa sobom, i moram razmišljati o nekim pravilima koja moramo postaviti."

"I što ćemo sada?"

"Ja ću razmišljati. A ti radi što god si već radio prije nego što si me upoznao."

"Pokušavao sam otkriti mogu li se ljudirati. Pokušavao sam smisliti kime bih se hranio kad bih mogao prestati piti onu prokletu sintetičku krv."

106

Chiarissima www.bosnaunited.net

"Znam da ćeš se - hraniti nekime osim mene." Jako sam se trudila da mi glas ostane miran.

"Molim te neka to ne bude nitko odavde, nitko koga moram viđati. Ne bih to mogla podnijeti. Nije fer od mene da te to tražim, ali ipak tražim."

"Ako ti nećeš izlaziti niti spavati s nekim drugim."

"Neću." Bilo je lako obećati.

"Hoće li ti smetati ako dođem u bar?"

"Ne. Nikome neću reći da nismo zajedno. Neću pričati o tome."

Nagnuo se prema meni. Mogla sam osjetiti pritisak na svojoj ruci dok se njegovo tijelo naslanjalo na nju.

"Poljubi me", rekao je.

Podigla sam glavu i okrenula je i usne su nam se srele. Buknuo je plavi plamen, ne narančasta i crvena vatra, ne ta vrsta vrućine: plavi plamen. Nakon sekunde su me obujmile njegove ruke.

Nakon još jedne sekunde moje su ruke obujmile njega. Počela sam se osjećati kao da nemam kosti, kao da sam mlohava. Uz uzdah sam se odgurnula.

"O, ne smijemo, Bille." Čula sam kako udiše zrak. "Naravno, ako se rastajemo", rekao je tiho, ali nije zvučao kao da je vjerovao da to zbilja mislim. "Definitivno se ne bismo smjeli ljubiti. A još manje bih smio željeti da te bacim na trijem i jebem dok se ne onesvijestiš."

Koljena su mi doslovno klecala. Njegove namjerno sirove riječi, koje je izgovarao tim ledenim, slatkim glasom, još su više potakle žudnju u meni. Bila je potrebna sva moja snaga, sva moguća samokontrola, da se podignem i uđem u kuću.

Ali jesam.

Sljedećeg sam tjedna počela krojiti život bez bake i Billa. Radila sam noću, vrlo naporno.

Posebnu sam pažnju, prvi put u svom životu, posvećivala bravama i sigurnosti. Tamo je negdje bio ubojica, a ja više nisam imala svog moćnog zaštitnika. Razmišljala sam o nabavci psa, ali se nisam mogla odlučiti koju pasminu želim. Moja mačka Tina bila mi je jedina zaštita u smislu da je uvijek reagirala kad bi se netko približio kući.

S vremena na vrijeme zvao je bakin odvjetnik, obavještavajući me ka ko napreduje dovođenje u red njezine ostavštine. Primila sam i pozive od Bartlettova odvjetnika. Moj mi je ujak ostavio dvadeset tisuća dolara, veliku sumu za njega. Skoro sam odbila naslijeđe. Ali sam ponovo promislila. Dala sam novac lokalnom centru za mentalno zdravlje, naglasivši da je namijenjen liječenju djece koja su bila žrtve zlostavljanja i silovanja.

Bilo im ga je drago primiti.

Pila sam vitamine, gomile vitamina, jer sam bila malo anemična. Pila sam puno tekućine i jela puno proteina.

I jela sam češnjaka koliko me bilo volja, što Bill nije mogao podnijeti. Rekao mi je da mi čak izlazi na pore kad sam jednom večerala kruh s češnjakom i špagete bolonjez.

107

Chiarissima www.bosnaunited.net

Spavala sam, spavala i spavala. Ostajući budna noću nakon radnog vremena, postala sam kronično neispavana.

Nakon tri dana osjećala sam se fizički obnovljenom. Zapravo, činilo mi se da sam malo jača nego prije.

Počela sam upijati stvari koje su se događale oko mene.

Prvo sam primijetila da su mještani zbilja bijesni na vampire koji su svili gnijezdo u Monroeu. Diane, Liam i Malcolm obilazili su barove na lom području, očito u želji da osujete druge vampire koji se pokušavaju Ijudirati. Ponašali su se razvratno, neugodno. U usporedbi s tih troje vampira, eskapade studenata Tehničkog fakulteta Louisiane izgledale su djetinjasto.

Očito im ni na kraj pameti nije bilo da dovode sebe u opasnost. Sloboda obitavanja izvan lijesa lupila im je u glavu. Pravo na legalno postojanje uništilo im je sve inhibicije, svu razboritost i oprez. Malcolm je gricnuo barmena u Bogaloosasu. Diane je plesala gola u Farmervilleu. Liam je izlazio s maloljetnicom u Shongaloou, a i s njezinom majkom. Objema je pio krv. I nijednoj nije obrisao pamćenje.

Rene je u Merlotteu jednog četvrtka navečer pričao s pogrebnikom Mikeom Spencerom, a kad sam im se približila, utihnuli su. To mi je, naravno, privuklo pažnju. Pa sam pročitala Mikeove misli. Skupina lokalaca razmišljala je o tome da spale vampire iz Monroea.

Nisam znala što da učinim. To troje bili su ako ne baš Billovi prijatelji, onda barem svojevrsni istomišljenici. Ali prezirala sam Malcolma, Diane i Liama kao i ostali. S druge strane - uvijek postoji ta druga strana, zar ne? - bilo je protiv mog karaktera da unaprijed znam za ubojstva s predumišljajem i ništa ne poduzmem.

Možda je to bila samo posljedica alkohola. Kako bih provjerila, virnula sam u umove ljudi oko sebe. Na moje zaprepaštenje, mnogi su razmišljali o paležu vampirskog gnijezda. No nisam mogla doći do začetnika te ideje. Bilo je to kao da je otrov iscurio iz jednoga uma i zarazio ostale.

Nije bilo dokaza, apsolutno nikakva dokaza, da je Maudette, Dawn i moju baku ubio vampir.

Zapravo, kružila je glasina da će izvještaj mrtvozor-nika pokazati suprotne dokaze. Ali tih se troje vampira tako ponašalo da su ih ljudi željeli optužiti za nešto, željeli su ih se riješiti, a kako su i Maudette i Dawn imale vampirske ugrize i kako su obje zalazile u vampirske barove, eto, ljudi su jednostavno zbrojili dva i dva i donijeli osudu.

Bill je stigao sedme večeri mog samovanja. Iznenada se pojavio za svojim stolom. Nije bio sam. S njim je bio dječak od možda petnaest godina. I on je bio vampir.

"Sookie, ovo je Harlen Ives iz Minneapolisa", rekao je Bill, kao da je riječ o običnom upoznavanju.

"Harlen", rekoh i kimnuh. "Drago mi je."

"Sookie." I on se meni naklonio glavom.

"Harlen prolazi ovuda na putu iz Minneapolisa za New Orleans", reče Bill, zvučeći istinski pričljivo.

"Idem na odmor", reče Harlen. "Već godinama želim posjetiti New Orleans. Prava je meka za nas, znaš."

108

Chiarissima www.bosnaunited.net

"Oh... pa da", rekoh, pokušavajući zvučati ležerno.

"Postoji taj broj koji možeš nazvati", obavijestio me Harlen. "Možeš odsjesti kod pravog mještanina ili možeš unajmiti..."

"Lijes?" rekoh vedro.

"Pa, da."

"Blago tebi", rekoh, smješkajući se oko glave. "Što ćete popiti? Mislim da je Sam dobio novu pošiljku krvi, Bille, ako želiš? Začinjena A negativna, a imamo i 0 pozitivnu."

"Ah, mislim da ću A negativnu", reče Bill nakon što su on i Harlen komunicirali bez riječi.

"Stiže!" Otišla sam do hladnjaka iza šanka i izvadila dvije boce A negativne, odčepila ih i odnijela natrag na poslužavniku. Cijelo sam se vrijeme smješkala, baš kao nekada.

"Sookie, jesi li dobro?" pitao je Bill prirodnijim glasom, nakon što sam tresnula njihovim bocama na stol pred njih.

"Naravno, Bille", rekoh veselo. Imala sam potrebu razbiti bocu na Billovoj glavi. Harlen, baš.

Prenoćiti, baš.

"Harlen bi se želio kasnije odvesti u posjet Malcolmu", reče Bill kad sam došla pokupiti prazne boce i pitati ih žele li još nešto.

"Sigurna sam da bi Malcolm rado upoznao Harlena", rekoh, pokušavajući ne zvučati onako zločesto kako sam se osjećala.

"Oh, baš mi je super što sam upoznao Billa", reče Harlen, pokazujući mi osmijeh i očnjake.

Harlen je itekako znao biti gad. "Ali Malcolm je prava legenda."

"Pazi se", rekla sam Billu. Željela sam mu reći u kakvu se opasnost uvalio pridošli vampirski trojac, ali nisam mislila da je još stiglo do kritične točke. I nisam to željela reći jasno i glasno jer je Harlen sjedio uz njega, trepćući svojim plavim okicama i izgledajući kao tinejdžerski sekssimbol. "Nikome ti oni ovih dana nisu baš po volji", dodala sam nakon stanke. Nije se radilo o djelotvornom upozorenju.

Bill me samo pogledao, zbunjen, a ja sam se okrenula na peti i otišla od njih.

Zažalila sam taj trenutak, gorko zažalila.

Nakon što su Bili i Harlen otišli, bar se još više zapjenio od razgovora kakav sam čula od Renea i Mikea Spencera. Činilo mi se kao da netko potpiruje vatre, održava stalnu razinu ljutnje. Ali koliko god se trudila, nisam mogla otkriti tko bi to bio, iako sam tu i tamo osluhnula, kako mentalno tako i fizički. Jason je došao u bar i pozdravili smo se, ali ne puno više od toga. Nije mi oprostio zbog moje reakcije na smrt ujaka Bartletta.

Preboljet će. Barem nije razmišljao o paležu, osim možda kako da stvori malo topline u krevetu Liz Barrett. Liz, čak mlada od mene, imala je kratku smeđu kovrčavu kosu i velike smeđe oči i učinila mi se neočekivano razboritom, što me nagnalo da pomislim da je Jason možda sreo sebi ravnu. Nakon što sam ih pozdravila kad su ispraznili svoj vrč piva, shvatila sam da je razina bijesa u baru porasla i da su muškarci doista ozbiljni u svojim nakanama.

Počela sam se nelagodno kretati.

Kako je večer odmicala, aktivnosti u baru postajale su sve frenetičnije. Manje žena, više muškaraca. Više kruženja od stola do stola. Više opijanja. Muškarci su stajali umjesto da sjede.

109

Chiarissima www.bosnaunited.net

Bilo je teško odrediti tko, koga i zašto, jer ionako nije bilo nekog velikog okupljanja. Stvari su se prenosile usmenim putem, šaptalo se od uha do uha. Nitko nije skočio na šank i zaurlao: "Što kažete, dečki? Hoćemo li podnositi ta čudovišta medu nama? Na dvorac!" niti išta slično. Samo, nakon nekog vremena svi su počeli polako odlaziti van, skupljati se u hrpicama na parkiralištu.

Pogledala sam ih kroz jedan od prozora, odmahujući glavom. Ovo nije slutilo na dobro.

I Sam je bio uznemiren. "Što ti kažeš na to?" pitala sam ga i shvatila da je to prvi put cijele večeri da sam mu se obratila zbog nečeg drugog osim da mu kažem "Dodaj mi vrč" ili "Daj mi još jednu margaritu".

"Mislim da nam se stvorila hajka", rekao je. "Ali teško da će sada poći u Monroe. Vampiri će biti budni do jutra."

"Gdje im je kuća, Same?"

"Koliko znam na periferiji Monroea sa zapadne strane - drugim riječima, bliže nama", rekao je. "Ne znam točno."

Odvezla sam se kući nakon zatvaranja, napola se nadajući da ću ugledati Billa kako se smuca po mom prilazu kako bih mu mogla reći što se sprema.

No nisam ga ugledala, a nisam imala namjeru ići do njegove kuće. Nakon dugog oklijevanja, okrenula sam njegov broj telefona, ali mi se javila samo automatska sekretarica. Ostavila sam mu poruku. Nisam imala pojma pod kojim je imenom upisan broj telefona vampirskog trojca, ako uopće imaju telefon.

Dok sam se izuvala i skidala nakit - sve je bilo srebro, eto ti na, Bille! - sjećam se da sam se brinula, ali nisam se brinula dovoljno. Otišla sam u krevet i ubrzo zaspala u spavaćoj sobi koja je sada bila moja. Mjesečina je sjala kroz otvorene grilje, stvarajući čudne sjene na podu. Ali promatrala sam ih samo nekoliko minuta. Bill me nije nazvao i probudio te noći.

Ali telefon je zazvonio rano ujutro, kad se razdanilo.

"Molim?" pitala sam ošamućeno, slušalice pritisnute na uho. Bacila sam pogled na sat. Bilo je pola osam.

"Spalili su vampirsku kuću", rekao je Jason. "Nadam se da tvoj nije bio unutra."

"Molim?" pitala sam ponovo, ali mi je glas sada odražavao paniku.

"Spalili su vampirsku kuću pokraj Monroea. Nakon svitanja. Nalazi se u Ulici Callista, zapadno od Archera."

Sjetila sam se da je Bili spomenuo da će možda odvesti Harlena tamo. Je li ostao?

"Ne", rekoh definitivno.

Da. "Moram ići", rekoh i spustih slušalicu.

Dimila se na jakome suncu. Pramenovi dima izvijali su se prema plavome nebu. Pougljenjeno drvo izgledalo je kao aligatorska koža. Vatrogasni kamioni i policijska vozila bili su parkirani na sve strane u prednjem dvorištu jednokatnice. Grupica znatiželjnika stajala je iza žute trake.

110

Chiarissima www.bosnaunited.net

Ostaci četiriju ljesova ležali su jedan pokraj drugoga na oprljenoj travi. Bila je tu i jedna vreća za tijelo. Krenula sam prema njima, ali činilo mi se da im se nikako ne mogu približiti; bilo je poput sna u kojem nikada ne možeš stići na svoj cilj.

Netko me zgrabio za ruku i pokušao me zaustaviti. Ne mogu se sjetiti što sam rekla, ali se sjećam prestravljenog lica. Prolazila sam kroz ruševine, udišući miris paljevine, smočenog zgarišta, miris koji me neće napustiti do kraja života.

Došla sam do prvog lijesa i pogledala unutra. Ono što je ostalo od poklopca bilo je izloženo svjetlu. Sunce se penjalo na nebu; svakoga će trenutka poljubiti grozotu koja je počivala na promočenoj podstavi od bijele svile.

Je li to bio Bill? Nije bilo načina da se to ustanovi. Tijelo se raspadalo komad po komad meni naočigled. Sićušni komadi su se ljuštili i letjeli na vjetru ili nestajali u oblačiću dima gdje su sunčeve zrake počele doticati tijelo.

U svakom je lijesu ležao sličan užas.

Sam je stajao pokraj mene.

"Možeš li ovo nazvati ubojstvom, Same?"

Odmahnuo je glavom. "Jednostavno nemam pojma, Sookie. Pravno gledano, ubijanje vampira je ubojstvo. Ali trebaš najprije dokazati da je požar podmetnut, iako ne mislim da bi to bilo teško." Oboje smo osjećali miris benzina. Ljudi su se motali oko kuće, penjući se tu i tamo, dovikujući. Nisam imala dojam da ti ljudi obavljaju ikakvo istraživanje poprišta ubojstva.

"Ali ovo tijelo ovdje, Sookie", Sam je uperio prstom prema vreći za tijelo na travi. "To je bio pravi čovjek i to moraju istražiti. Mislim da nikome od one rulje nije palo na pamet da bi čovjek mogao biti s njima, nisu razmišljali ni o čemu osim o tome što će učiniti."

"Pa zašto si onda ovdje, Same?"

"Radi tebe", rekao je jednostavno.

"Neću cijeli dan znati je li Bill medu njima, Same."

"Da, znam." "Što da radim cijeli dan? Kako da čekam?"

"Možda bi lijekovi pomogli", predložio je. "Tablete za spavanje ili nešto takvo?"

"Nemam ništa slično", rekoh. "Nikad nisam imala problema sa spavanjem."

Ovaj je razgovor postajao sve čudniji, ali mislim da nisam mogla reći ništa drugo.

Krupan je muškarac stajao ispred mene, lokalni policajac. Znojio se na jutarnjoj vrućini i izgledao kao da je već satima na nogama. Možda je bio u noćnoj smjeni i morao ostati kad je požar počeo.

"Jeste li poznavali ove ljude, gospodična?" "Jesam. Upoznala sam ih." "Možete li identificirati ostatke?" "Tko bi to mogao identificirati?" pitala sam u nevjerici. Tijela gotovo da više nije bilo, bila su bez oblika i raspadala su se. Izgledao je kao da mu je zlo. "Da, gospodična. Ali ovog

111

Chiarissima www.bosnaunited.net

čovjeka." "Pogledat ću", rekoh prije nego što sam uspjela razmisliti. Naviku da budem od pomoći bilo je teško prekinuti.

Kao da je shvatio da bih se mogla predomisliti, krupni je čovjek kleknuo na oprljenu travu i otvorio vreću. Čađavo lice unutra pripadalo je djevojci koju nikada nisam upoznala. Zahvalila sam Bogu.

"Ne poznajem je", rekoh i osjetih kako mi popuštaju koljena. Sam me uhvatio prije nego što sam pala na tlo, i morala sam se osloniti na njega.

"Jadna cura", rekoh kroz šapat. "Same, ne znam što da radim."

Toga dana su policajci okupirali dosta mog vremena. Zanimalo ih je sve što znam o vampirima koji su bili vlasnici kuće i ja sam im ispričala, no to nije bilo puno. Malcolm, Diane, Liam. Odakle su došli, koliko su stari, zašto su došli u Monroe, tko su im odvjetnici; otkud bih ja mogla znati te stvari? Nikad prije nisam čak ni bila u njihovoj kući.

Kad je moj ispitivač, tko god on bio, saznao da sam ih upoznala preko Billa, zanimalo ga je gdje je Bill i kako može doći do njega.

"Možda je jedan od njih", rekoh, pokazujući na četiri lijesa. "Neću znati do mraka." Ruka mi se podigla sama od sebe i prekrila usta.

Upravo u tom trenutku jedan se vatrogasac počeo smijati, a s njime i njegov kolega.

"Južnjački prženi vampiri!" niži je viknuo muškarcu koji me ispitivao. "Imamo ovdje porciju južnjačkih prženih vampira!"

Nije mu bilo tako prokleto smiješno kad sam ga šutnula nogom. Sam me odvukao, a čovjek koji me ispitivao zgrabio je vatrogasca kojeg sam napala. Kričala sam kao furija i ponovo bih ga napala da me Sam pustio.

Ali nije. Odvukao me do mog auta, a ruke su mu bila jake poput željeznih okova. Odjednom sam dobila viziju koliko bi moja baka bila posramljena da me vidi kako vrištim na javnog službenika, da me vidi kako fizički napadam nekoga. Ta je pomisao ispuhala moju ludu agresiju poput igle u balonu. Pustila sam Sama da me ugura na suvozačko mjesto, i kad je pokrenuo auto, dopustila sam mu da me odveze kući dok sam sjedila u potpunoj tišini.

Prebrzo smo stigli do moje kuće. Bilo je tek deset sati ujutro. Kako smo bili na ljetnom vremenu, morala sam čekati još više od deset sati.

Sam je obavio nekoliko telefonskih razgovora dok sam sjedila na kauču, zureći u prazno.

Prošlo je pet minuta kad se vratio u dnevnu sobu.

"Ajmo, Sookie", rekao je živahno. "Ove grilje su prljave."

"Molim?"

"Grilje. Kako si mogla dopustiti da se ovako zaprljaju?" "Molim?" "Čistit ćemo. Donesi kantu, malo amonijaka i koju krpu. Skuhaj nam kavu."

Krećući se polako i oprezno, u strahu da bih se mogla osušiti i rasplinuti poput tijela u ljesovima, učinila sam onako kako mi je rekao.

Sam je već skinuo zastore u dnevnoj sobi kad sam se vratila s kantom i krpama.

"Gdje je perilica?"

112

Chiarissima www.bosnaunited.net

"Tamo otraga, iza kuhinje", rekoh, pokazujući prstom.

Sam je otišao u praonicu ruku punih zastora. Baka ih je oprala ni mjesec dana ranije, uoči Billova posjeta. Ništa nisam rekla.

Spustila sam jedan kapak, zaklopila ga i počela prati. Kad su grilje bile čiste, oprali smo same prozore. Sredinom prijepodneva počela je kiša. Nismo ih mogli oprati izvana. Sam je uzeo perušku s dugim drškom i pokupio paučinu iz kutova visokog stropa, a ja sam obrisala letvice uza zidove. Skinuo je ogledalo iznad kamina, obrisao dijelove do kojih inače nismo mogli doći, i onda smo očistili ogledalo i ponovo ga objesili. Očistila sam stari mramorni kamin tako da nije preostalo ni traga zimskih vatri. Nabavila sam zgodan paravan s pupoljcima magnolije i stavila ga preko kamina. Očistila sam ekran televizora i Sam ga je podignuo da očistim i ispod njega.

Vratila sam sve filmove u njihove kutije i označila što sam snimila. Maknula sam sve jastuke s kauča i usisala ostatke koji su se nakupili ispod njih, pronašavši dolar i pet centi. Usisala sam tepih i obrisala prašinu s parketa.

Preselili smo se u blagovaonicu i ispolirali sve što se moglo polirati. Kad se drvo stola i stolica sjajilo, Sam me pitao kad sam posljednji put očistila bakinu srebrninu.

Nikad nisam čistila bakinu srebrninu. Otvorili smo ormar i otkrili da je svakako treba očistiti.

Pa smo je odnijeli u kuhinju, pronašli pastu za poliranje srebrnine i počeli polirati. Radio je svirao, ali sam postupno shvatila da ga Sam gasi svaki put kad bi počele vijesti. Čistili smo cijeli dan. Kišilo je cijeli dan. Sam mi se obraćao samo da me uputi na novi zadatak.

Marljivo sam radila. Kao i on.

Kad se počelo mračiti, imala sam najčišću kuću u župi Renard. Sam je rekao: "Idem sad, Sookie.

Mislim da ćeš htjeti biti sama." "Da", rekoh. "Jednom ću ti zahvaliti, ali ne mogu sada. Spasio si me danas."

Osjetila sam njegove usne na čelu i trenutak kasnije čula sam kako su se vrata zalupila.

Sjedila sam za stolom dok je tama punila kuhinju. Kad skoro više ništa nisam mogla vidjeti, izašla sam. Uzela sam svoju veliku baterijsku svjetiljku.

Nije me bilo briga što još uvijek kiši. Na sebi sam imala traper-haljinu bez rukava i sandale, ono što sam navukla na sebe jutros kad me Jason nazvao.

Stajala sam na toplom pljusku, kose zalijepljene za glavu i haljine koja mi je bila priljubljena uz tijelo. Skrenula sam lijevo prema šumarku i krenula kroz njega, isprva polako i oprezno. Kako se Samov umirujući utjecaj povlačio, počela sam trčati, grančice su me šibale po obrazima, oštre biljke su me greble po nogama. Izašla sam iz šumarka i jurnula preko groblja, dok je svjetlo baterijske lampe skakalo po tlu ispred mene. Mislila sam da idem prema kući s druge strane, Comptonovoj kući; ali onda sam shvatila da Bill mora da je ovdje, negdje među ovih šest jutara kostiju i kamenja. Stala sam usred najstarijeg dijela groblja, okružena spomenicima i skromnim nadgrobnim pločama, u društvu mrtvih.

Viknula sam: "Bille Comptonu! Izlazi odmah van!"

Išla sam unaokolo, ogledajući se u gotovo potpunoj tmini, znajući da čak i kad ga ne bih mogla vidjeti, Bill bi mogao vidjeti mene, ako bi mogao vidjeti išta - ako nije bio medu onim 113

Chiarissima www.bosnaunited.net

zagorenim, ljuštećim grozotama koje sam vidjela u prednjem dvorištu kuće na periferiji Monroea.

Nikakav zvuk. Ništa se nije micalo osim nježne, guste kiše.

"Bille! Bille! Izađi!"

Osjetila sam prije nego čula pokret meni zdesna. Okrenula sam snop svjetiljke u tom smjeru.

Zemlja se nadimala. Dok sam gledala, bijela je ruka iskočila iz crvenog tla. Zemlja se počela razmicati i mrviti. Jedna se prilika iskobeljala iz nje.

"Bille?"

Okrenuo se prema meni. Prekriven crvenim linijama i kose pune zemlje, Bill je napravio nesiguran korak u mom smjeru.

Nisam mu mogla ni prići.

"Sookie," rekao je, sad vrlo blizu mene, "zašto si ovdje?" Prvi put je zvučao dezorijentirano i nesigurno.

Mor ala sam mu reći, ali nisam mogla otvoriti usta. "Dušo?"

Pala sam kao kruška. Odjednom sam bila na koljenima u mokroj travi. "Što s e dogodilo dok sam spavao?" Klečao je pokraj mene, nag, dok se kiša slijevala po njemu.

"Nisi odjeven", promrmljala sam "Odjeća bi se samo zaprljala", rekao je razumno. "Kad idem spavati pod zemlju, skinem je."

"Ah. Naravno."

"Sad mi moraš reći."

"Ne smiješ me mrziti." "Što si učinila?"

"Bože mili, nisam ja! Ali sam te mogla bolje upozoriti, mogla sam te zgrabiti i natjerati da me poslušaš. Pokušala sam te nazvati, Bille!" "Što se dogodilo?"

Rukam sam obujmila njegovo lice, dodirujući mu kožu, shvaćajući koliko bih izgubila, koliko još uvijek mogu izdubiti "Mrtvi su, Bille, vampiri iz Monroea. I još netko s njima."

"Harlen", rekao je jednoličnim glasom. "Harlen je tamo prespavao protekle noći, on i Diane su se jako dobro složili." Pustio me da završim, očiju fiksiranih na moje.

"Bili su zapaljeni."

"Namjerno."

"Da" Čučnuo je pokraj mene na kiši, u mraku, lica sakrivenog u sjeni. U ruci sam stezala svjetiljku, a sva snaga me napustila. Osjećala sam njegov bijes.

Osjećala sam njegovu okrutnost. Osjećala sam njegovu glad.

Nikada još nije bio tako potpuno vampir. Ničeg ljudskog nije bilo u njemu.

114

Chiarissima www.bosnaunited.net

Podigao je glavu prema nebu i stao zavijati.

Pomislila sam da će ubiti nekoga, toliki se bijes slijevao s njega. A ja sam mu bila najbliža.

Dok sam polako shvaćala u kolikoj sam opasnosti, Bill me zgrabio za nadlaktice. Polako me privukao sebi. Nije imalo smisla opirati se, zapravo sam shvaćala da bi ga to još više uzbudilo.

Zadržao me na nekih dva centimetra od sebe, tako da sam mu gotovo osjećala miris kože, i previranje u njemu, i okus njegova bijesa.

Usmjeravanje te energije na nešto drugo moglo bi me spasiti. Nagnula sam se ta dva centimetra, položila usne na njegova prsa. Liznula sam kišu s njih, protrljala obraz o njegovu bradavicu, pritisnula se uz njega.

Već sljedećeg trenutka njegovi su zubi okrznuli moje rame, a njegovo me tijelo, čvrsto i kruto i spremno, tako nasilno gurnulo da sam se iznenada našla na leđima u blatu. Ušao je ravno u mene kao da kroz mene pokušava doprijeti do tla. Vrisnula sam, a on je zarežao u odgovor, kao da smo zbilja ljudi od blata, primitivci iz pećina. Moje su ruke, držeći se za kožu na njegovim leđima, osjećale kišu kako se slijeva, krv ispod mojih noktiju i njegove nezaustavljive pokrete.

Mislila sam da će me ukopati u zemlju, u moj grob. Očnjaci su mu zaronili u moj vrat.

Odjednom sam svršila. Bill je počeo zavijati kad je i sam počeo prilaziti vrhuncu, a onda se srušio na mene, izvukavši očnjake i jezikom čisteći ranu.

Pomislila sam da bi me nehotice mogao ubiti.

Mišići me nisu htjeli slušati, čak i da sam znala što želim učiniti. Bill me | podignuo. Odnio me do svoje kuće, otvorio vrata i odnio ravno u veliku kupaonicu. Nježno me položivši na tepih, gdje sam za sobom ostavila blato, kišnicu i malo krvi, Bill je pustio toplu vodu u kadu i, kad je bila puna, stavio me unutra, a potom i sam ušao. Sjedili smo na sjedalima, a noge su nam izvirivale iz tople pjenušave vode koja se ubrzo razbistrila.

Billove su oči zurile u neku udaljenu točku.

"Svi su mrtvi?" rekao je gotovo nečujnim glasom.

"Svi su mrtvi, kao i jedna ljudska djevojka", rekoh tiho. "Što si radila cijeli dan?" "Čistila. Sam me natjerao da očistim kuću."

"Sam", reče Bill zamišljeno. "Reci mi, Sookie. Možćš li čitati Samove misli?"

"Ne", priznala sam, odjednom iscrpljena. Zaronila sam pod vodu a kad sam izašla, Bill je već držao bocu šampona. Našamponirao mi je kosu i isprao je, pa počešljao kao i prvi put kad smo vodili ljubav.

"Bille, žao mi je zbog tvojih prijatelja", rekoh toliko umorna da sam jedva govorila. "1 tako mi je drago da si živ." Zagrlila sam ga oko vrata i položila mu glavu na rame. Bilo je tvrdo poput kamena. Sjećam se da me Bill obrisao velikim bijelim ručnikom, i sjećam se da sam pomislila kako je mekan jastuk, i sjećam se da je legao u krevet pokraj mene i zagrlio me. Tada sam zaspala.

U kasne noćne sate napola sam se probudila čuvši kako se netko kreće po sobi. Mora da sam sanjala, i to ružno, jer kad sam se probudila srce mi je snažno udaralo. "Bille?" zazvala sam, razabirući strah u svom glasu.

115

Chiarissima www.bosnaunited.net

"Što je bilo?" upitao me i osjetila sam kako se krevet udubio kad je sjeo na rub.

"Jesi li dobro?"

"Jesam, bio sam samo vani u šetnji." "Nikoga nema vani?"

"Ne, srce." Mogla sam čuti kako mu odjeća klizi s kože i onda se našao ispod pokrivača sa mnom.

"Oh, Bille, ti si mogao biti u jednom od tih ljesova", rekoh, jer mi je ta agonija još bila svježa u sjećanju.

"Sookie, je li ti palo na pamet da si ti mogla biti u onoj vreći? Što ako dođu ovamo spaliti ovu kuću u zoru?"

"Moraš doći k meni! Neće spaliti moju kuću. Bit ćeš siguran sa mnom", rekoh iskreno.

"Sookie, slušaj: mogla bi umrijeti zbog mene." "Što imam izgubiti?" rekoh glasom u kojem se jasno čula strast. "Otkako sam te upoznala proživljavam najljepše trenutke svog života!"

"Ako umrem, idi Samu."

"Već me prosljeđuješ nekom drugom?"

"Nikada", a smireni mu je glas bio hladan. "Nikada", osjetila sam kako me prima za ramena; oslonio se na lakat uz mene. Približio se malo i osjetila sam cijelo njegovo hladno tijelo uz svoje.

"Slušaj, Bille," rekoh, "nisam obrazovana, ali nisam ni glupa. Nisam baš iskusna niti sam vidjela svijeta, ali mislim da nisam naivna." Nadala sam se da se ne smješka u tmini. "Mogu ih natjerati da te prihvate. Mogu."

"Ako itko može, onda si to ti", rekao je. "Želim ponovo u tebe."

"Misliš...? O, da. Vidim što misliš." Primio me za ruku i poveo je dolje do sebe. "I ja bih to htjela." Itekako sam to htjela, ako sam uopće bila sposobna nakon što me onako razvalio na groblju. Bill je bio tako bijesan da sam se sad osjećala prebijenom. Ali sam osjećala i kako me prožima ona topla žitkost, ono nemirno uzbuđenje na koje me Bill navukao. "Mačak," rekoh, milujući ga gore-dolje, "maco." Poljubila sam ga, osjetila njegov jezik u ustima. Jezikom sam mu dotakla očnjake. "Možeš li bez ugriza?" šapnula sam.

"Mogu. Samo, kad okusim tvoju krv, to je poput velikog finala."

"Hoće li ti biti dovoljno dobro i bez toga?"

"Nikad ne može biti tako dobro, ali ne želim te oslabiti."

"Ako ti ne smeta", oprezno sam rekla. "Trebalo mi je nekoliko dana da se oporavim."

"Bio sam sebičan... kad si tako fina."

"Bit ću još finija ako budem jaka", predložila sam.

"Pokaži mi koliko si jaka", rekao je, zadirkujući.

116

Chiarissima www.bosnaunited.net

"Lezi na leđa. Nisam sasvim sigurna kako to ide, ali znam da drugi to rade." Zajahala sam ga i čula kako mu se ubrzalo disanje. Bilo mi je drago što je soba u mraku, a vani još uvijek lije kiša. Bljesak munje pokazao mi je njegove zažarene oči. Polako sam se namjestila u položaj koji je, nadala sam se, bio pravi, i uvela ga u sebe. Jako sam se uzdala u svoj instinkt, a on me, nego što, nije iznevjerio.

117

Chiarissima www.bosnaunited.net

8

P

onovo zajedno, mojih sumnji barem privremeno prigušenih strahom koji me obuzeo pri pomisli da sam ga izgubila, Bill i ja smo se smirili u neugodnoj rutini.

Ako sam radila u noćnoj, išla bih k Billu nakon posla i obično tamo provela ostatak noći.

Ako sam radila u dnevnoj, Bill bi došao k meni nakon zalaska sunca i gledali bismo televiziju ili išli u kino ili igrali Scrabble. Svaku treću večer sam se morala odmarati ili bi se Bill morao suzdržati od ugriza; inače bih se osjećala slabom i sporom. A postojala je i opasnost da Bill previše popije... Samo sam gutala vitamine i željezo sve dok se Bill nije pobunio na okus. Tada sam smanjila željezo.

Kad bih noću spavala, Bill je radio druge stvari. Nekad je čitao, nekad lutao noću; nekad bi izašao i pod osvjetljenjem sigurnosne rasvjete obavljao poslove u mom vrtu. Ako je ikada pio krv nekome drugom, nije mi rekao i radio je to daleko od Bon Tempsa, što sam i tražila.

Kad kažem da je ova rutina bila neugodna, to je stoga jer mi se činilo kao da nešto iščekujemo. Palež kuće u Monroeu razjario je i (čini mi se) uplašio Billa. Sigurno ga je jedilo što je tako moćan dok je budan, a tako nemoćan dok spava.

Oboje smo se pitali hoće li protuvampirski stav javnosti jenjati sada kad su najproblematičniji vampiri mrtvi.

Iako Bill nije rekao ništa izravno, znala sam prema smjeru u kojem bi naš razgovor povremeno skrenuo, da je zabrinut za moju sigurnost, budući da ubojica Maudette, Dawn i moje bake još uvijek nije uhvaćen.

Ako su muškarci Bon Tempsa i okolnih mjesta mislili da će palež kuće u Monroeu umiriti njihove strahove glede ubojstava, bili su u krivu. Izvješća s obdukcije triju žrtava konačno su dokazala da su imale svu svoju krv kad su bile ubijene. Osim toga, tragovi ugriza na Maudette i Dawn ne samo da su izgledali staro, nego su i bili stari. Uzrok njihove smrti bilo je davljenje.

Maudette i Dawn imale su snošaj prije smrti. I poslije.

Arlene, Charlsie i ja čuvale smo se samostalnog izlaženja na parkiralište, provjeravale jesu li nam domovi još uvijek dobro zaključani prije nego što uđemo, te nastojale zapaziti koji su automobili oko nas dok vozimo. Ali naporno je stalno biti tako na oprezu, od toga stradavaju živci i sigurna sam da smo se sve s vremenom vratile svojim nehajnim navadama. Možda su Arlene i Charlsie imale više opravdanja, jer su živjele s nekim, za razliku od prve dvije žrtve;

118

Chiarissima www.bosnaunited.net

Arlene sa svojom djecom (i Reneom Lenierom, tu i tamo), a Charlsie sa svojim mužem Ralphom.

Ja sam jedina živjela sama.

Jason je dolazio u bar gotovo svake večeri i pobrinuo se da svaki put razgovara sa mnom.

Shvatila sam da pokušava izgladiti stvari između nas i uzvratila sam koliko sam mogla. Ali Jason je sve više pio, a kroz krevet mu je prošlo više žena nego kroz javni WC, iako se činilo da gaji iskrene osjećaje prema Liz Barret. Oprezno smo zajednički prionuli na rješavanje poslova oko ostavštine i ujaka Bartletta, iako se to njega ticalo više nego mene. Ujak Bartlett Jasonu je ostavio sve osim mojih traumi.

Jason mi je jedne večeri, kad je malo previše popio, rekao da je još dva puta išao na policiju i da ga to izluđuje. Konačno je razgovarao sa Sidom Mattom Lancasterom, a Sid Matt mu je savjetovao da više ne ide u policijsku postaju bez njega.

"Kako to da te i dalje navlače tamo?" pitala sam ga. "Mora da postoji nešto što mi nisi rekao.

Andy Bellefleur nije nastavio istraživati nikog drugog, a znam da Dawn i Maudette nisu bile previše izbirljive oko toga koga dovode kući."

Jason se zacrvenjeo. Nikada nisam vidjela svog prezgodnog starijeg brata tako posramljenog.

"Filmići". promrmljao je.

Nagnula sam se prema naprijed kako bih bila sigurna da sam ga dobro čula. "Filmići?" rekoh, ne vjerujući. "Šššš", siknuo je izgledajući posve kriv. "Snimali smo filmiće."

Mislim da mi je bilo jednako neugodno kao i Jasonu. Braća i sestre ne trebaju znati sve jedni o drugima. "I dao si im snimku", rekoh polako pokušavajući ustanoviti koliko je točno Jason bio glup.

Pogledao je u stranu, mutnoplavih očiju romantično staklastih od suza "Kretenu", rekoh. "Čak i ne uzimajući u obzir činjenicu da nisi mogao znati da će to procuriti u javnost, što će se dogoditi kad se jednog dana odlučiš oženiti? Što ako jedna od tvojih bivših pošalje kopiju vašeg malog tanga tvojoj budućoj ženi?"

"Hvala na udarcu ispod pojasa, seko."

Duboko sam uzdahnula. "Okej, okej. Prestao si snimati te filmiće nadam se?" Žustro je zakimao. Nisam mu povjerovala.

"I rekao si Sidu Mattu za to?"

Malo manje žustro je kimnuo.

"I misliš da je to razlog zašto te Andy toliko ganja?"

"Da", rekao je Jason turobno.

"Dakle, ako analiziraju tvoju spermu i ona ne odgovara onoj koja je pronađena u Maudette i Dawn, onda si oslobođen sumnji." Do tada je moje lice postalo zgrčeno poput bratova. Nikada ranije nismo razgovarali o uzorcima sperme.

"Tako Sid Matt kaže. Samo, ja ti ne vjerujem u te stvari."

119

Chiarissima www.bosnaunited.net

Moj brat nije vjerovao najpouzdanijim znanstvenim dokazima koji se mogu iznijeti na sudu.

"Zar misliš da će Andy falsificirati rezultate?"

"Ne. Andy je okej. Samo radi svoj posao. Nemam povjerenja u te DNK gluposti."

"Kretenu", rekoh i okrenuh se odnijeti još jedan vrč piva četvorki iz Rustona, studentima u velikom provodu u pripizdini. Mogla sam se samo nadati da je Sid Matt Lancaster dobar u uvjeravanju.

Razgovarala sam s Jasonom još jednom prije nego što je otišao iz Merlottea. "Možeš li mi pomoći?" upitao me, okrenuvši mi lice koje sam jedva prepoznala. Stajala sam uz njegov stol, a njegova večerašnja djevojka je otišla u WC. Brat me nikad prije nije zamolio za pomoć.

"Kako?"

"Možeš li jednostavno čitati misli muškaraca koji zalaze ovamo i saznati je li netko od njih to učinio?"

"Nije to tako jednostavno kako zvuči, Jasone", rekoh polako, razmišljajući usput. "Kao prvo, on bi prvo morao razmišljati o svom zločinu dok je ovdje, u istom trenutku dok ja prisluškujem.

Kao drugo, ne mogu uvijek čuti jasne misli. Kod nekih je ljudi kao da slušaš radio, mogu čuti svaku sitnicu. Kod drugih dobijem samo masu nedefiniranih osjećaja; kao da slušaš nekoga kako priča u snu, kužiš? Možeš ih čuti da pričaju, možeš vidjeti jesu li sretni ili uznemireni, ali ne možeš razaznati riječi. A ima i situacija kad čujem misao, ali ne znam od koga potječe ako je oko mene gužva."

Jason je buljio u mene. Sada smo prvi put otvoreno razgovarali o mom hendikepu.

"Kako uspijevaš da ne poludiš?" pitao je, odmahujući glavom u čudu.

Baš sam krenula objašnjavati kako dižem svoju barijeru kad se Liz Barrett vratila do stola, popravljene frizure i ruža na usnama. Promatrala sam Jasona kako se ponovo pretvara u ženolovca, kao da je pokretom ramena skinuo težak kaput, i požalila sam što nisam s njim više razgovarala dok je bio sam.

Te noći, kad su se zaposlenici spremali krenuti svojim kućama, Arlene me pitala bih li mogla čuvati njezine klince sutradan navečer. Objema je to bila slobodna večer i ona je željela otići do Shreveporta s Reneom da pogledaju neki film i odu na večeru.

"Naravno!" rekoh. "Prošlo je dosta vremena otkako sam ih posljednji put čuvala."

Odjednom se Arleneino lice skamenilo. Napola se okrenula prema meni, zaustila, predomislila se, razmislila ponovo. "Hoće li... ovaj... hoće li Bill biti tamo?"

"Da. Planirali smo gledati film. Namjeravala sam skoknuti do videoteke sutra ujutro. Ali mogu uzeti i nešto za klince." Odjednom sam shvatila na što cilja. "Hej. Hoćeš reći da ne želiš ostaviti klince sa mnom ako će Bill b iti tamo?" Osjetila sam kako mi se oči stišću, a glas. poprima dublji, ljutiti ton.

"Sookie," počela je nemoćno, "srce, volim te. Ali ne možeš ti to shvatiti, nisi majka. Ne mogu ostaviti svoju djecu s vampirom. Jednostavno ne mogu."

120

Chiarissima www.bosnaunited.net

"Bez obzira na to što sam ja tamo i što također volim tvoju djecu? Bez obzira na to što Bill nikada, ni za milijun godina, ne bi naudio djetetu?" Prebacila sam torbicu preko ramena i izašla kroz stražnja vrata, ostavivši Arlene svu rastrganu. Nego što, i bolje joj je da se uzruja!

Bila sam nešto smirenija kad sam skrenula na cestu prema kući, ali sam se još ljutila. Bila sam zabrinuta zbog Jasona, ljuta na Arlene i gotovo zauvijek ohlađena od Sama, koji se ovih dana pravio da me jedva poznaje. Razmišljala sam trebam li jednostavno otići doma umjesto k Billu i odlučila da bi mi to bilo pametno.

Jasan pokazatelj razmjera njegove brige za mene bilo je to da se pojavio kod mene petnaest minuta nakon što sam se ja trebala pojaviti kod njega.

"Nisi došla, nisi nazvala", rekao je tiho kad sam otvorila vrata.

"Loše sam raspoložena", rekoh. "Kipim."

Mudro je ostao podalje. "Žao mi je ako si se zabrinuo", rekoh nakon jednog trenutka. "Neću ti to ponovo napraviti."

Otišla sam od njega prema kuhinji. Slijedio me, ili sam barem mislila da je tako. Bill je bio tako tih da se to bez gledanja nije moglo znati.

Naslonio se na dovratak dok sam stajala nasred kuhinje, pitajući se zašto sam ušla ovamo, osjećajući bijes kako buja u meni. Ponovo sam postajala ljuta. Zbilja sam željela baciti nešto, napraviti neku štetu. Nisam bila odgojena da se tako prepuštam destruktivnim impulsima.

Suzdržala sam se, čvrsto zatvorila oči i stegnula šake.

"Idem iskopati rupu", rekoh i izađoh kroz stražnja vrata. Otvorila sam vrata spremišta za alat, izvadila lopatu i izašla u stražnje dvorište. Tamo se nalazio komad zemlje gdje nikada ništa nije raslo, nemam pojma zašto. Zabila sam lopatu, gurnula je nogom i izvadila hrpu zemlje. Nastavila sam. Hrpa zemlje se povećavala, a rupa produbljivala.

"Imam odlične mišiće na rukama i ramenima", rekoh, oslonivši se na lopatu i duboko dišući.

Bill je sjedio na stolici i promatrao me. Nije ništa rekao.

Nastavila sam kopati.

Naposljetku sam iskopala vrlo lijepu rupu.

"Namjeravaš nešto zakopati?" pitao je kad je vidio da sam gotova. "Ne", rekoh i pogledah udubinu u tlu. "Zasadit ću stablo." "Koju vrstu?"

"Zimzeleni hrast", rekoh napamet. "Gdje ćeš ga nabaviti?"

"U Vrtnom centru. Otići ću tamo ovaj tjedan." "Treba im puno vremena da narastu." "Što se to tebe tiče?" obrecnula sam se. Vratila sam lopatu u spremište i onda se naslonila na njega, odjednom iscrpljena.

Bill je napravio pokret kao da će me podići.

"Ja sam odrasla žena", graknula sam. "Mogu sama ući u kuću."

121

Chiarissima www.bosnaunited.net

"Jesam li ti nešto učinio?" pitao je. U glasu mu je bilo jako malo ljubavi i to me opametilo.

Sasvim dovoljno sam si dopustila.

"Ispričavam se", rekoh. "Ponovo."

"Zbog čega si tako ljuta?"

Nisam mu mogla samo tako reći za Arlene. "Što ti radiš kad se naljutiš, Bille?"

"Iščupam stablo", reče. "Nekad nekome naudim."

Kopanje rupe nije izgledalo tako loše. Bilo je konstruktivno na neki način. Ali sam još uvijek bila živčana - bilo je to više obuzdano brujanje nego visokofrekventni cvilež. Živčano sam pogledom tražila nešto na čemu ću se iskaliti.

Bill je očito bio stručnjak za čitanje simptoma. "Vodi ljubav", predložio je. "Vodi ljubav sa mnom."

"Nisam raspoložena za ljubav."

"Dopusti mi da te razuvjerim." Ispostavilo se da može.

Barem mi je uspjelo potrošiti višak energije od ljutnje, ali je preostala tuga koju seks nije mogao izliječiti. Arlene me je povrijedila. Zurila sam u prazno dok mi je Bill radio pletenicu, nešto što ga je, čini se, umirivalo.

S vremena na vrijeme osjećala sam se poput Billove lutke.

"Jason je došao u bar večeras", rekoh. "Što je želio?"

Bill je ponekad previše dobro čitao ljude.

"Tražio je da mu pomognem čitanjem misli. Želio je da skeniram umove muškaraca koji zalaze u bar dok ne otkrijem ubojicu."

"Osim par desetaka nedostataka, to uopće nije loša ideja."

"Misliš?"

"I mene i tvog brata bi promatrali manje sumnjičavo kad bi ubojica bio iza rešetaka. A ti ćeš biti sigurna."

"Istina, ali ne znam kako bih to obavila. Bilo bi teško i bolno i dosadno probijati se kroz sve te stvari u potrazi za nekom informacijicom, prolaznom misli."

"Ništa bolnije ili teže od toga da te sumnjiče za ubojstvo. Samo si naviknuta da svoj dar držiš pod ključem."

"Zbilja tako misliš?" Htjela sam se okrenuti i pogledati ga, ali me čvrsto držao kako bi završio s pletenicom. Nikada nisam razmišljala o suzdržavanju od čitanja tuđih misli kao o nečem sebičnom, ali u ovom slučaju je to valjda bilo tako. Morala bih narušiti dosta privatnosti.

"Detektiv", promrmljala sam, pokušavajući se vidjeti kao nešto bolje od običnog zabadala.

"Sookie", reče Bill i nešto me u njegovu glasu nagnalo da obratim pažnju. "Eric mi je rekao da te ponovo dovedem u Shreveport."

Bio mi je potreban trenutak da se sjetim tko je Eric. "Oh, veliki vampirski viking?"

122

Chiarissima www.bosnaunited.net

"Vrlo stari vampir", Bill je precizirao.

"Hoćeš reći da ti je naredio da me dovedeš tamo?" Ovo mi se uopće nije sviđalo. Sjedila sam na rubu kreveta, s Billom iza sebe, i sada sam se okrenula da ga pogledam. Ovaj put me nije spriječio. Zagledala sam se u Billa i opazila nešto što nikada prije nisam vidjela. "Moraš to učiniti", rekla sam šokirano. Nisam mogla zamisliti da Billu netko naređuje. "Ali, maco, ja ne želim ići k Ericu."

Vidjela sam da to ništa ne mijenja na stvari. "Što je on? Vampirski Kum?" upitala sam ljuta i u nevjerici. "Je li ti dao ponudu koju ne možeš odbiti?"

"On je stariji od mene. Da budem precizniji, jači je od mene." "Nitko nije jači od tebe", rekoh odlučno. "Da si barem u pravu."

"Dakle, on je na čelu Vampirske regije deset ili nešto slično?" "Da. Nešto slično."

Bill nikada nije pričao o tome kako vampiri nadziru jedni druge. Nije mi to smetalo, sve do sada. "Što želi? Što će se dogoditi ako ne odem?"

Bill je jednostavno preskočio prvo pitanje. "Poslat će nekoga - nekoliko njih - po tebe." "Druge vampire."

"Da." Billove su oči bile neprozirne, sjajne od njegova nehaja, smeđe i zagasite.

Pokušavala sam razmisliti o tome. Nisam navikla da mi se naređuje Nisam navikla na to da nemam ama baš nikakva izbora. Mojoj je tupoj glavi trebalo nekoliko minula da procijeni situaciju.

"Znači, osjećao bi se obavezan boriti se s njima?" "Naravno. Moja si."

Opet to "moja". Izgleda da je zbilja to i mislio. Došlo mi je da zanovijetam, ali sam znala da od toga ne bi bilo pomoći.

"Onda, izgleda, moram ići", rekoh, pokušavši ne zvučati ogorčeno. "To je čista ucjena."

"Sookie, vampiri nisu kao ljudi. Eric se koristi najboljim sredstvom da postigne svoje ciljeve, a to je da te dovede u Shreveport. Nije mi to morao potanko objasniti; dobro sam ga shvatio."

"Pa, shvaćam sada, ali svejedno mrzim to. Nemam izbora! Što uostalom želi od mene?" Očiti odgovor pao mi je odmah na pamet, pa sam prestravljeno pogledala Billa. "O ne, to ne dolazi u obzir!"

"Nećete se ševiti niti će te ugristi, osim ako mene prvo ne ubije." Billovo je sjajno lice izgubilo sve poznate crte i postalo potpuno strano.

"I on to zna," rekoh polako, "stoga sigurno postoji neki drugi razlog zašto me želi u Shreveportu."

"Da," složio se, "ali ne znam koji bi to razlog bio."

"Pa ako nema veze s mojim tjelesnim čarima ili s neobičnom kvalitetom moje krvi, mora da ima s mojom... malom posebnošću."

"Tvojim darom."

123

Chiarissima www.bosnaunited.net

"Baš", rekoh sa sarkazmom u glasu. "Mojim vrijednim darom." Sva ljutnja, za koju sam mislila da sam je se riješila, vratila se i zasjela poput dvjesto kila teške gorile. I bila sam smrtno uplašena. Pitala sam se kako se Bill osjeća. Bilo me strah čak to i upitati.

"Kada?" upitala sam umjesto toga.

"Sutra navečer."

"Pa ovo je valjda loša strana netradicionalne veze." Zurila sam preko Billova ramena u uzorak tapete koju je moja baka odabrala prije deset godina. Obećala sam si da ću promijeniti tapete ako sve ovo preživim.

"Volim te", glas mu je bio poput šapta.

Bill ni za što nije bio kriv. "I ja tebe volim", rekoh. Morala sam se spriječiti da se ne pomolim, molim te, nemoj dopustiti zločestom vampiru da me ozlijedi; molim te, nemoj mu dopusti da me siluje. Ako sam bila u bezizlaznoj situaciji, Bill je bio u dvostruko bezizlaznijoj.

Nisam mogla ni početi procjenjivati količinu samokontrole koja mu za ovo treba. Osim ako je zbilja miran? Može li se vampir suočiti s boli i ovoliko nemoći a da ne osjeti barem nekakvo unutarnje previranje?

Proučavala sam mu lice, poznate jasne crte i mutnobijelu kožu, tamne lukove obrva i ponosnu liniju nosa. Uočila sam kako mu očnjaci tek malo izviruju, dok ih bijes i pohota sasvim izvuku van.

"Večeras", rekao je. "Sookie..." Njegove su me ruke povlačile da legnem uz njega. "Što?"

"Večeras mislim da bi trebala piti moju krv."

Napravila sam grimasu. "Bljak! Zar ti ne treba sva snaga za sutra navečer? Ništa mi nije."

"Kako se osjećaš otkako si pila moju krv? Otkako je moja krv u tebi?"

Razmislila sam. "Dobro", priznala sam.

"Jesi li se osjećala loše?"

"Ne, ali skoro mi nikad nije loše."

"Jesi li imala više energije?"

"Kad je nisi uzimao natrag!" rekoh kiselo, ali sam mogla osjetiti kako mi se usne podižu u smiješak.

"Jesi li se osjećala snažnijom?"

"A valjda jesam." Prvi put sam shvatila kako je nevjerojatno bilo što sam prije tjedan dana sama samcata unijela novu fotelju. "Jesi li lakše kontrolirala svoju moć?" "Da, to sam primijetila."

Pripisala sam to češćem opuštanju. "Ako budeš pila moju krv večeras, sutra ćeš imati više snage." "Ali ti ćeš biti slabiji."

"Ako ne popiješ puno, oporavit ću se tijekom dana dok spavam. i možda ću morati naći nekoga drugog da mu popijem krvi sutra navečer prije nego što odemo."

Bol mi je preplavila lice. Sumnjati da to radi i znati to sa sigurnošću bile su dvije sasvim različite stvari.

124

Chiarissima www.bosnaunited.net

"Sookie, ovo je za nas. Nema seksa ni sa kim drugim, kunem ti se."

"Zbilja misliš da je sve to potrebno?"

"Možda je potrebno. Ako ništa, pomoći će. A nema te pomoći koja bi nam sada bila naodmet."

"Ma dobro. Kako ćemo to obaviti?" Posve nejasno sam se sjećala noći kad sam dobila batina, i nije mi bilo žao.

Upitno me pogledao. Učinilo mi se da se zabavlja. "Zar nisi uzbuđena, Sookie?"

"Jer ću piti tvoju krv? Oprosti, ali to nije nešto što me uzbuđuje."

Odmahnuo je glavom kao da mu je to neshvatljivo. "Zaboravljam", jednostavno je rekao.

"Zaboravljam kako je biti drugačiji. Želiš li vrat, zapešće ili slabinu?"

"Ne slabinu", zabrzala sam. "Ne znam, Bille. Bljak. Svejedno je."

"Vrat", rekao je. "Lezi na mene, Sookie."

"To je kao seks."

"Tako je najlakše."

Pa sam ga zajahala i nježno se spustila. Osjećala sam se neobično. Ovaj smo položaj koristili za vođenje ljubavi i ništa drugo.

"Ugrizi, Sookie", šapnuo je.

"Ne mogu!" protestirala sam.

"Ugrizi ili ću morati nožem."

"Moji zubi nisu oštri poput tvojih."

"Dovoljno su oštri."

"Ozlijedit ću te."

Bezglasno se nasmijao. Mogla sam osjetiti kako mu se prsa podižu ispod mene.

"Kvragu", udahnula sam i, pripremivši se za neugodu, ugrizla ga za vrat. Izvela sam to pošteno, jer nije imalo smisla otezati. Osjetila sam metalan okus krvi u ustima. Bill je lagano zaječao, a ruke su mu prešle preko mojih leđa i spustile se niže. Njegovi su me prsti pronašli. Šokirano sam udahnula.

"Pij", rekao je promuklim glasom i jače sam povukla. Zaječao je, dublje i glasnije i osjetila sam kako se stišće uz mene. Obuzeo me malen val ludosti pa sam se zakačila za njega poput priljepka, a on je ušao u mene, počeo se micati, rukama me sada držeći za bokove. Pila sam i gledala vizije, vizije uvijek spram tamne pozadine; vidjela sam bijele stvorove kako izlaze iz tla i odlaze u lov, osjetila ushit trčanja kroz šumu, lovine koja dašće tamo naprijed i uzbuđenje njezina straha; progon, noge koje trče, osluškivala bubnjanje krvi kroz žile progonjenog...

Bill je prostenjao iz dubine grudi i trznuo se u meni. Podigla sam glavu s njegova vrata i val tamnog užitka odnio me do mora.

Ovo je Louisiane.

bilo

prilično

egzotično

za

jednu

125

telepatsku

konobaricu

iz

sjeverne

Chiarissima www.bosnaunited.net

9

U

suton sljedećeg dana sam se spremala. Bill je rekao da će se negdje nahraniti prije nego što krenemo i, ma koliko me ta pomisao uznemiravala, morala sam se složiti da ima smisla. Imao je pravo i u vezi s tim kako ću se osjećati nakon svog sinoćnjeg malog neformalnog vitaminskog dodatka. Super sam se osjećala. Osjećala sam se jako snažnom, jako pozornom, jako oštroumnom i, začudo, jako zgodnom.

Što da obučem za svoj intervjuić s vampirom? Nisam željela izgledati kao da pokušavam biti seksi, ali nisam ni željela napraviti budalu od sebe odjenuvši bezobličnu vreću. Traperice su izgleda bile pravi pogodak, kao što to obično jesu. Obula sam bijele sandale i obukla svijetloplavu majicu kratkih rukava i širokog izreza. Nisam je nosila otkako sam se počela viđati s Billom jer je otkrivala ugrize. Ali Billovo "posjedovanje" mene ionako se nije moglo večeras dovoljno naglasiti. Sjetivši se kako je policajac posljednji put provjeravao moj vrat, u torbicu sam ugurala šal. Ponovo sam promislila i dodala srebrni lančić. Počešljala sam kosu, koja je izgledala barem tri nijanse svjetlija, i pustila je da mi u kovrčama pada niz leđa.

I baš kad sam se morala boriti sa zamišljanjem Billa s nekim drugim, pokucao je. Otvorila sam vrata i zastali smo na minutu, promatrajući jedno drugo. Usne su mu bile tamnije nego inače, što je značilo da je to obavio. Ugrizla sam svoje usne da se spriječim išta reći.

"Promijenila si se", prvo je rekao.

"Misliš li da će itko drugi to primijetiti?" Nadala sam se da neće. "Ne znam." Ispružio je ruku i otišli smo do njegova auta. Otvorio mi je vrata i okrznula sam ga ulazeći. Ukrutila sam se. "Što nije u redu?" upitao je nakon pauze.

"Sve okej", rekoh, pokušavajući održati normalan glas. Sjela sam na suvozačko mjesto i zagledala se ravno pred sebe.

Rekla sam si da isto tako mogu biti bijesna na kravu od koje je dobio hamburger. Ali ta mi poredba nekako nije štimala.

"Drugačije mirišeš", rekla sam mu nakon što smo se neko vrijeme vozili po autocesti.

Nekoliko smo se minuta još vozili u tišini.

"Sad znaš kako će mi biti ako te Eric dotakne", rekao mi je. "Ali mislim da će meni biti gore jer će Eric uživati dotičući te, a ja baš nisam uživao hraneći se."

Pomislila sam da to baš i nije bila potpuna istina: znam da uvijek uživam u hrani, čak i kad ne jedem svoja omiljena jela. Ali cijenila sam njegov pokušaj.

126

Chiarissima www.bosnaunited.net

Nismo puno pričali. Oboje smo bili zabrinuti oko onoga što nas čeka. I prebrzo smo se opet našli pred Fangtasijom, ovaj se put parkiravši sa stražnje strane. Dok je Bill držao otvorena vrata automobila, morala sam se boriti s porivom da se ne mičem s mjesta i odbijem izaći. Kad sam se jednom natjerala izaći, morala sam se pak boriti protiv intenzivne želje da se sakrijem iza Billa.

Nekako sam dahnula, primila ga za ruku i krenuli smo prema vratima kao da idemo na zabavu koju smo željno iščekivali.

Bill me odmjerio pohvalnim pogledom.

Borila sam se s porivom da se ne namrštim.

Pokucao je na metalna vrata na kojima je šablonskim slovima pisalo FANGTASIA. Bili smo na prilazu za zaposlenike i dostavu koji je prolazio iza svih dućana malog trgovačkog centra. Tu je bilo parkirano još nekoliko automobila, medu njima i Ericov sportski crveni kabriolet. Svi su auti izgledali skupo.

Nećete naći vampira u Fordu Fiesti.

Bill je pokucao: tri puta brzo, dva puta sporo. Tajno Vampirsko Kucanje, valjda. Možda naučim i Tajno Vampirsko Rukovanje.

Vrata je otvorila prekrasna plavokosa vampirica, ona žena koja je bila s Ericom za stolom kad sam prvi put bila u baru. Ustuknula je bez riječi i pustila nas da uđemo.

Da je Bill bio čovjek pobunio bi se na to koliko ga čvrsto stežem za ruku. Žena je pošla prva, brže nego što sam je mogla slijediti pogledom, pa sam požurila. Bill uopće nije bio iznenađen, naravno. Povela nas je kroz spremište, uznemirujuće slično spremištu u Merlotteu, pa u mali hodnik. Prošli smo kroz vrata nama zdesna.

Eric je bio u maloj prostoriji, dominirajući njome. Bill baš i nije kleknuo i poljubio mu prsten, ali mu se prilično duboko naklonio. Još je jedan vampir bio tamo, barmen Long Shadow; bio je večeras u dobrom izdanju, u majici bez rukava i u laganim, širokim hlačama, sve u zagasitozelenoj boji.

"Bille, Sookie", Eric nas je pozdravio. "Poznajete Long Shadowa. Sookie, sjećaš se Pam." Pam je bila plavokosa vampirica. "A ovo je Bruce."

Bruce je bio čovjek, najuplašeniji čovjek kojeg sam ikada dotad vidjela. Itekako sam suosjećala s njim. Sredovječan i trbušast, Bruce je imao prorijeđenu tamnu kosu koja mu se u krutim valovima kovrčala preko tjemena. Imao je mala usta i podbradak. Na sebi je imao lijepo bež odijelo, bijelu košulju i kravatu sa smeđim i tamnoplavim uzorkom. Jako se znojio. Sjedio je u tvrdoj stolici s druge strane stola za kojim je sjedio Eric. Eric je, naravno, zauzeo stolicu za moćnike. Pam i Long Shadow stajali su uza zid nasuprot Ericu, pokraj vrata. Bill je zauzeo svoje mjesto uz njih, ali kad sam mu se krenula pridružiti, Eric je ponovo progovorio.

"Sookie, poslušaj Brucea."

Stajala sam buljeći u Brucea neko vrijeme, čekajući da progovori, dok nisam shvatila što je Eric mislio. "Što točno trebam čuti?" pitala sam, znajući da mi je glas oštar. "Netko je pronevjerio oko šezdeset tisuća naših dolara", Eric je objasnio. Čovječe, netko je zbilja želio umrijeti.

127

Chiarissima www.bosnaunited.net

"I umjesto da sve naše ljudske zaposlenike podvrgnemo smrti ili mučenju, pomislili smo da bi možda bilo bolje da im ti pročitaš misli i kažeš nam tko je krivac."

Rekao je "smrt ili mučenje" jednako mirno kao što ja kažem "Budweiser" ili "Old Milwaukee".

"A što ćete onda učiniti?" pitala sam.

Eric je izgledao iznenađeno.

"Tko god da je, vratit će nam novac", rekao je jednostavno. "A onda?"

Njegove su se velike plave oči stisnule dok me promatrao. "Pa, ako budemo imali dokaza da je počinio kriminalnu radnju, krivca ćemo predati policiji", rekao je glatko.

U laži su kratke noge. "Daj da se mi dogovorimo, Eric", rekoh, ne gubeći vrijeme na osmijeh. Šarmiranje nije palilo kod Erica, a bio je daleko od želje da me povali. Barem u ovom trenutku.

Nasmiješio se, povlađujući mi. "Kako, Sookie?"

"Ako zbilja predate krivca policiji, ovo ću vam ponoviti kad god poželite."

Ericu je poskočila obrva.

"Da, znam da ću vjerojatno morati, htjela-ne htjela. Ali zar nije bolje da dođem vlastitom voljom, ako vjerujemo jedni drugima?" Počela sam se preznojavati. Nisam mogla vjerovati da se cjenkam s vampirom.

Izgledalo je kao da Eric zbilja razmišlja o mom prijedlogu. I odjednom sam mu se našla u mislima. Razmišljao je o tome da me može natjerati da učinim što god želi, bilo kad i bilo gdje, jednostavnom prijetnjom Billu ili nekom čovjeku do kojeg mi je stalo. Ali se želio ljudirati, raditi legalno koliko god može, imati poštene odnose s ljudima, odnosno onoliko poštene koliko to vampirsko-ljudski odnosi mogu biti. Nije želio ubiti nikoga ako baš nije morao.

Bilo je to kao da odjednom upadnete u leglo zmija otrovnica. Bio je to samo bljesak, djelić njegova uma, na neki način, ali me suočilo s potpuno novom stvarnošću.

"Osim toga," zabrzala sam prije nego što shvati da sam mu bila u glavi, "koliko si siguran da je lopov čovjek?"

Pam i Long Shadow su se istovremeno pokrenuli, ali je Eric preplavio prostoriju svojom prisutnošću, naredivši im da budu mirni.

"To je zanimljiva ideja", rekao je. "Pam i Long Shadow su moji partneri u ovom baru, i ako nitko od ljudi nije kriv, vjerojatno ćemo morati pogledati u njihovu smjeru."

"Samo kažem", rekoh skrušeno, a Eric me promatrao ledenoplavim očima bića koje se jedva sjeća kako je to biti čovjek.

"Počni sada s ovim čovjekom", zapovjedio je.

Kleknula sam do Bruceove stolice, pokušavajući odlučiti kako da nastavim. Nikada nisam pokušala formalizirati nešto što je prilično sporadično. Dodir je pomagao; direktni kontakt bi razbistrio prijenos, da se tako izrazim. Uzela sam Brucea za ruku, no učinilo mi se preosobno (i preznojavo), pa sam mu povukla rukav kaputa prema gore. Primila sam ga za zapešće. Zagledala sam se u njegove sitne oči.

Nisam ukrao novac, tko ga je ukrao, koji bi nas glupi luđak tako doveo U opasnost, što će biti s Lillian ako me ubiju, što će biti s Bobbyjem i Heather, zašto uopće radim za vampire, to je čista 128

Chiarissima www.bosnaunited.net

pohlepa i sad plaćam za to, Bože, piše nikad neću raditi za ove stvorove, kako ova luđakinja može saznati tko je ukrao jebeni novac, zašto me više ne pusti, što je ona, je li i ona vampir, ili neka vrsta demona, oči su joj tako neobične, ranije sam trebao utvrditi da nema novca i otkriti tko ga je ukrao prije nego što sam išta rekao Ericu...

"Jesi li ti uzeo novac?" dahnula sam, iako sam već bila sigurna da znam odgovor.

"Ne", Bruce je zastenjao, znoj mu se cijedio s lica, a njegove misli, njegova reakcija na pitanje, potvrdili su ono što sam već znala.

"Znaš li tko je?"

"Da bar."

Ustala sam, okrenula se prema Ericu, odmahnula glavom. "Nije on", rekoh.

Pam je otpratila sirotog Brucea van i uvela sljedećeg ispitanika.

Moj sljedeći subjekt bila je šankerica, odjevena u dugu, crnu haljinu s pozamašnim dekolteom, kuštrave riđeplave kose puštene niz leđa. Naravno, posao u Fangtasiji bio je posao iz snova za krvodajku, a ova je cura imala ožiljke kao potvrdu da je uživala u povlasticama. Bila je dovoljno samouvjerena da se naceri Ericu, dovoljno budalasta da samouvjereno sjedne na drvenu stolicu, čak prekriživši noge poput Sharon Stone - nadala se. Iznenadilo ju je što vidi nepoznatog vampira i novu ženu u prostoriji. Moja je prisutnost nije oduševila, premda ju je pogled na Billa natjerao da obliže usne.

"Hej, mileni", obratila se Ericu, i ja sam odlučila da je sigurno potpuno nemaštovita.

"Ginger, odgovori ovoj ženi na neka pitanja", reče Eric. Glas mu je bio poput kamenog zida, čvrst i neumoljiv.

Ginger je izgleda napokon uspjela shvatiti da je došlo vrijeme da se uozbilji. Sad je prekrižila gležnjeve, sjela s dlanovima položenim na bedra i poprimila ozbiljan izraz lica. "Da, gospodaru", rekla je, a ja sam mislila da ću se pobljuvati.

Bahato je mahnula rukom prema meni, kao da želi reći: "Počni, kolegice služiteljice vampira." Posegnula sam za njezinim ručnim zglobom, a ona je odgurnula moju ruku. "Ne diraj me", rekla je gotovo sikćući.

Bila je to tako ekstremna reakcija da su se vampiri iznenada napeli i mogla sam osjetiti ono pucketanje zraka u prostoriji.

"Pam, drži Ginger da bude mirna", Eric je naredio i Pam se tiho pojavila pokraj Gingerine stolice, nagnula se i položila ruke na Gingerine nadlaktice. Vidjelo se da se Ginger malo koprca jer joj se glava micala amo-tamo, ali Pam joj je gornji dio tijela držala u čvrstom stisku, potpuno nepokretnim.

Prstima sam joj obujmila zapešće. "Jesi li ti uzela novac?" pitala sam, zureći u Gingerine plošne smeđe oči.

Tada je vrisnula, dugo i glasno. Počela me psovati. Slušala sam kaos u djevojčinu majušnom mozgu. Bilo mi je kao da pokušavam hodati po granatiranim razvalinama.

"Zna tko je kriv", rekla sam Ericu. Ginger je tada ušutila, iako je jecala. "Ne može izgovoriti ime", rekoh plavokosom vampiru. "Ugrizao ju je." Dotaknula sam ožiljke na Gingerinu vratu, kao da je bilo potrebno dodatno ilustrirati. "To je neka vrsta prisile", prenijela sam, nakon što sam ponovo pokušala. "Ne može ga ni zamisliti."

129

Chiarissima www.bosnaunited.net

"Hipnoza", Pam je prokomentirala. Stajanje blizu uplašene djevojke izvuklo joj je očnjake.

"Jaki vampir."

"Dovedite njezinu najbolju prijateljicu", predložila sam.

Ginger je već drhtala kao prut na vjetru, a misli koje je bila prisiljena ne misliti prijetile su joj iz svog zaključanog skrovišta.

"Da ona ostane ili ode?" pitala me Pam direktno.

"Neka ode. Samo će uplašiti nekog drugog."

Tako sam se udubila, tako otvoreno koristila svoju moć da nisam ni pogledala prema Billu.

Imala sam osjećaj da bi me to nekako oslabilo. Znala sam gdje se nalazi, da se on i Long Shadow nisu pomaknuli otkako je ispitivanje počelo.

Pam je odvukla drhturavu Ginger. Ne znam što je učinila sa šankericom, ali se vratila s drugom jednako odjevenom konobaricom. Ova se žena zvala Belinda i bila je starija i mudrija.

Belinda je bila brineta, nosila je naočale i imala je najsenzualnije napućene usne koje sam ikada vidjela.

"Belinda, s kojim se vampirom viđala Ginger?" upitao je glatkim glasom Eric kad je Belinda sjela, a ja sam je dodirivala. Konobarica je bila dovoljno pametna da proces prihvati bez riječi, dovoljno inteligentna da shvati da mora biti iskrena.

"S bilo kojim koji ju je htio", reče Belinda iskreno.

U Belindinu sam umu vidjela sliku, ali je morala pomisliti ime.

"Netko odavde?" iznenada sam upitala i tada sam dobila ime. Moje su oči potražile kut u kojem je stajao prije nego što sam uspjela otvoriti usta, i onda se bacio na mene. Long Shadow je preskočio preko stolice u kojoj je sjedila Belinda i obrušio se na mene dok sam čučala ispred nje.

Odbacio me unazad u Ericov stol i samo su me ispružene ruke spasile od očnjaka kojima mi je krenuo iščupati grkljan. Divlje me ugrizao za podlakticu i ja sam vrisnula; barem sam pokušala, ali nakon udarca mi je ostalo tako malo zraka da je zvučalo više kao uznemireni zvuk gušenja.

Bila sam svjesna samo velikog tijela na sebi, boli u ruci i vlastitog straha. Nisam se bojala da bi me Štakorići mogli ubiti sve dok nije bilo prekasno, ali sada sam shvaćala da je Long Shadow spreman ubiti me na mjestu kako bi me spriječio da izgovorim njegovo ime, i kad sam čula grozan zvuk i osjetila kako se njegovo tijelo još jače naslanja na moje, nisam imala pojma što to znači. Vidjela sam njegove oči iznad svoje ruke. Bile su raširene, smeđe, sluđene, ledene.

Odjednom su se zatamnjele i kao da su se ispraznile. Krv je pokuljala iz usta Long Shadowa, zalivši mi ruku. Ušla mi je u otvorena usta i ja sam se zagrcnula. Zubi su mu se opustili, a lice se urušilo. Počelo se borati. Oči su mu se pretvorile u želatinaste šupljine. Čitavi pramenovi njegove crne kose pali su na moje lice.

Bila sam toliko šokirana da se nisam mogla pomaknuti. Nečije ruke su me zgrabile za ramena i počele izvlačiti ispod raspadajućeg trupla. Odgurnula sam se nogama kako bih se brže izvukla.

Nije bilo nikakvog vonja, ali je bilo sluzi, crne sluzi u potocima i apsolutne strave i gađenja pri promatranju kako se Long Shadow nevjerojatnom brzinom raspada. Iz leđa mu je virio kolac.

Eric je stajao i to gledao, poput nas ostalih, no u ruci mu je bio malj. Bill je bio iza mene, izvukavši me ispod Long Shadowa. Pam je stajala kod vrata, držeći Belindu za nadlakticu.

Konobarica je izgledala poljuljano, kako sam vjerojatno i ja sama izgledala.

130

Chiarissima www.bosnaunited.net

Čak je i sluz počela nestajati u dimu. Svi smo stajali kao ukopani dok nije nestao posljednji pramen. Na tepihu je ostao oprljeni trag.

"Morat ćete si nabaviti tepih za ovaj prostor", rekoh iznebuha. Najiskrenije, više nisam mogla podnijeti tišinu.

"Usta su ti krvava", rekao je Eric. Svim vampirima su očnjaci bili u potpunosti izbačeni.

Prilično su se uzbudili.

"Iskrvario je po meni."

"Je li ti štogod ušlo u grlo?"

"Vjerojatno. Što to znači?"

"Tek ćemo vidjeti", rekla je Pam muklim glasom. Promatrala je Belindu na način koji bi mene izrazito usplahirio, ali Belinda je, nevjerojatno, izgledala kao da uživa. "Obično", Pam je nastavila očiju fiksiranih na Belindinim napućenim usnama, "mi pijemo krv ljudima, a ne obratno."

Eric me promatrao sa zanimanjem, onakvim zanimanjem kakvo je Pam imala prema Belindi.

"Kako ti stvari sad izgledaju, Sookie?" upitao je tako glatkim glasom kao da nije upravo pogubio starog prijatelja.

Zbilja, kako su mi stvari izgledale sada? Bistrije. Zvukovi su bili jasniji i mogla sam bolje čuti. Željela sam se okrenuti i pogledati Billa, ali sam se bojala skrenuti pogled s Erica.

"Pa, mislim da ćemo Bill i ja sada krenuti", rekoh kao da nikakav drugačiji ishod nije moguć.

"Obavila sam ovo za tebe, Eric, i sad možemo ići. Nikakvih odmazdi na Ginger, Belindi i Bruceu, okej? Takav je bio dogovor." Krenula sam prema vratima sa sigurnošću koju ni izdaleka nisam osjećala. "Mogu se kladiti da moraš ići provjeriti stanje u baru, zar ne? Tko pripravlja pića večeras?"

"Imamo zamjenu", Eric je rekao odsutno, ne odvraćajući ni trenutka pogled s mog vrata.

"Drugačije mirišeš, Sookie", promrmljao je, primaknuvši mi se za korak.

"Pa, Eric, sjeti se što smo se dogovorili", podsjetila sam ga široka i napeta osmijeha, a glas mi je pucketao dobrim raspoloženjem. "Bill i ja sad idemo kući, zar ne?" Usudila sam se osvrnuti prema Billu. Obeshrabrila sam se. Netremice je gledao širom otvorenih očiju, a usne su mu se povukle u tihom režanju i otkrile izvučene očnjake. Zjenice su mu bile jako raširene. Buljio je u Erica.

"Pam, makni se s puta", rekoh tiho, ali oštro. Jednom kad je Pam prestala misliti na vlastitu žeđ za krvlju, procijenila je situaciju jednim pogledom. Širom je otvorila vrata ureda, gurnula Belindu na hodnik i stala uz njih da nas izvede van. "Pozovi Ginger", predložila sam i smisao onog što sam govorila probio je Paminu maglicu žudnje. "Ginger", dozvala je promuklim glasom i plavokosa je djevojka banula na vrata u hodniku. "Eric te treba", rekla joj je Pam. Gingerino je lice zasjalo kao da ide na spoj s Davidom Duchovnyjem i stvorila se u prostoriji, privijajući se uz Erica, gotovo jednako brzo kao da je vampir. Kao da je sa sebe stresao neku čaroliju, Eric je pogledao Ginger kad je prešla rukama preko njegovih grudi. Dok se saginjao da je poljubi, Eric je pogledao prema meni preko njezine glave. "Vidimo se ponovo", rekao je, i ja sam izvukla Billa kroz vrata u tren oka. Bill nije želio ići. Kao da sam vukla kladu. Ali kad smo izašli u

131

Chiarissima www.bosnaunited.net

hodnik, izgledalo je kao da je malo više svjestan potrebe da nestanemo odande, pa smo se požurili izaći iz Fangtasije i ušli u Billov auto.

Pogledala sam se. Bila sam prekrivena krvlju i izgužvana, i nisam najbolje mirisala. Fuj. Pogledala sam Billa da s njim podijelim svoje gađenje, ali on me promatrao na nepogrešiv način.

"Ne", rekla sam čvrsto. "Pokreni auto i nestanimo odavde prije nego što se još nešto ne dogodi, Bille Comptone. Neka ti bude jasno, nisam raspoložena."

Brzo je krenuo prema meni i prije nego što sam uspjela išta reći, podigao me u naručje.

Njegove su se usne zatim našle na mojima, a sekundu potom je počeo lizati krv s mog lica.

Zbilja sam se uplašila. I zbilja sam bila ljuta. Zgrabila sam ga za uši i odvukla mu glavu od sebe, upotrijebivši svu svoju snagu, koja se pokazala većom nego što sam mislila.

Oči su mu i dalje bile poput pećina u čijim dubinama obitavaju prikaze.

"Bille", viknula sam. Protresla sam ga. "Dođi sebi!"

Polako mu se njegova osobnost počela vraćati u oči. Drhtavo je uzdahnuo. Lagano me poljubio u usne.

"Okej, možemo li sad krenuti kući?" pitala sam, posramljena što mi je glas zvučao tako drhtavo.

"Naravno", rekao je, ni sam ne zvučeći previše stabilno.

"Ovo je bilo kao kad morski psi osjete krv?" pitala sam nakon što smo se petnaest minuta vozili u tišini i bili skoro izvan Shreveporta.

"Dobra analogija."

Nije se morao ispričavati. Radio je ono što mu je bilo prirođeno, ili bar prirođeno koliko to kod vampira već može biti. Nije se ni trudio ispričati. Svidjelo bi mi se da sam čula ispriku.

"Pa, jesam li u frci?" konačno sam upitala. Bilo je dva ujutro i shvatila sam da me to pitanje nije uznemiravalo onoliko koliko je trebalo.

"Eric će te držati za riječ", reče Bill. "A hoće li te osobno ostaviti na miru, ne znam. Želio bih..." ali glas mu se izgubio. Bilo je to prvi put da - sam čula Billa da je nešto zaželio. "Šezdeset tisuća dolara sigurno nije puno novca za vampire", primijetila sam. "Čini se da svi vi imate novca napretek."

"Vampiri, naravno, pljačkaju svoje žrtve", Bill je rekao kao da se to podrazumijeva. "Isprva novac uzimamo od mrtvih. Kasnije, kad steknemo više iskustva, imamo dovoljno sposobnosti kontroliranja da uvjerimo ljude da nam dobrovoljno daju svoj novac a potom zaborave na to.

Neki od nas zapošljavaju menadžere financijskog poslovanja, neki od nas se upuste u posao s nekretninama, neki od nas žive od kamata od svojih investicija. Eric i Pam su zajednički uložili u bar. Eric je dao većinu novca, a Pam ostalo. Poznavali su Long Shadowa stotinu godina i zaposlili ga kao barmena. On ih je izdao."

"Zašto je krao od njih?"

"Mora da mu je bio potreban kapital za neki posao", reče Bill odsutno. "A i ljudirao se. Nije jednostavno mogao otići i ubiti upravitelja banke nakon što ga hipnotizira i uvjeri da mu dade novac. Pa je uzeo od Erica."

132

Chiarissima www.bosnaunited.net

"Ne bi li mu Eric posudio?"

"Da Long Shadow nije bio preponosan da pita, bi", reče Bill.

Ponovo smo utonuli u dugu tišinu. Konačno sam rekla: "Uvijek razmišljam o vampirima kao pametnijim bićima od ljudi, ali zapravo nisu, nije li tako?"

"Ne uvijek", složio se.

Kad smo došli do periferije Bon Tempsa, zamolila sam Billa da me odbaci kući. Iskosa me pogledao i ništa nije rekao. Možda su vampiri ipak bili pametniji od ljudi.

133

Chiarissima www.bosnaunited.net

10

S

utradan, dok sam se spremala na posao, shvatila sam da su mi se vampiri zgadili na neko vrijeme. Čak i Bill.

Bila sam spremna podsjetiti se da sam čovjek.

Problem je bio u tome što sam morala primijetiti da sam izmijenjeni čovjek.

Ništa strašno se nije promijenilo. Nakon prvog unosa Billove krvi, one noći kad su me Štakorići prebili, osjećala sam se izliječeno, zdravo, jače. Ali ne posebno drugačije. Dobro, možda malo više - seksi.

Nakon drugog unosa Billove krvi, osjećala sam se zbilja jakom i bila sam odvažnija jer sam imala više samopouzdanja. Bila sam sigurnija u svoju seksualnost i njezinu moć. I očigledno sam se spretnije i hladnije glave nosila sa svojim hendikepom.

Krvi Long Shadowa sam se slučajno napila. Sljedećeg jutra, promatrajući se u ogledalu, vidjela sam da su mi zubi bjelji i oštriji. Kosa mi se činila svjetlijom i prpošnijom, a oči su mi bile sjajnije. Izgledala sam kao da reklamiram higijenske proizvode ili neku zdravu naviku poput uzimanja vitamina ili mlijeka. Divljački ugriz na ruci (posljednji ugriz koji je Long Shadow ikad napravio, sinulo mi je) nije potpuno zacijelio, ali je bio na dobrom putu.

Onda mi se prevrnula torbica dok sam posezala za njom i sitni novac se otkotrljao ispod kauča. Jednom sam rukom podigla jedan kraj kauča i drugom dograbila novac.

Opa. Uspravila sam se i duboko udahnula. Barem me sunce nije peklo za oči i nisam imala potrebu žvaknuti koga god bih ugledala. Uživala sam u tostu koji sam si pripremila za doručak, umjesto da čeznem za sokom od rajčice. Nisam se pretvarala u vampira. Možda sam bila neka vrsta poboljšanog čovjeka? Život mi je u svakom slučaju bio jednostavniji dok nisam imala dečka.

Kad sam došla u Merlotteov bar, sve je bilo spremno, jedino je još trebalo narezati limun i limete. Posluživali smo ih s koktelima i s čajem, pa sam izvadila dasku za rezanje i oštar nož.

Lafayette je vezivao pregaču dok sam iz velikog frižidera vadila limun.

"Posvijetlila si kosu, Sookie?"

134

Chiarissima www.bosnaunited.net

Odmahnula sam glavom. Pod bijelom pregačom koja ga je obujmila, Lafayette je bio simfonija boja: na sebi je imao majicu na bretele boje fuksije, tamnoljubičaste traperice i crvene japanke, a na očima je imao sjenilo boje maline.

"Izgleda ti zbilja svjetlija", rekao je, skeptično podigavši počupane obrve.

"Bila sam dosta vani na suncu", razuvjerila sam ga. Dawn se nikada nije slagala s Lafayetteom, ili zato što je bio crnac ili zato što je bio homoseksualac, nisam bila sigurna... možda oboje. Arlene i Charlsie su samo prihvaćale kuhara, ali se nisu posebno trudile biti prijateljski nastrojene prema njemu. Ali meni se Lafayette oduvijek nekako sviđao jer je sigurno vodio težak život, ali na zanosan i otmjen način.

Spustila sam pogled na dasku za rezanje. Svi limuni bili su presječeni na četvrtine. Sve limete narezane. Nož mi je u ruci bio sav mokar od sokova. Napravila sam to nesvjesno. U svega tridesetak sekundi. Sklopila sam oči. Isuse Bože.

Kad sam ih otvorila, Lafayette je naizmjence zurio u moje oči i ruke.

"Molim te, reci mi da nisam to stvarno vidio, curo", rekao je.

"Nisi", rekoh. Glas mi je bio hladan i jednoličan, na vlastito iznenađenje. "Ispričavam se, moram skloniti ovo." Stavila sam voće u zasebnim posudama u veliki hladnjak iza šanka, gdje je Sam držao pivo. Kad sam zatvorila vrata, Sam je stajao do njih, ruku prekriženih na grudima.

Nije izgledao sretno.

"Jesi li dobro?" pitao je. Svijetloplavim me očima odmjerio od glave do pete. "Nešto si učinila s kosom?" rekao je nesigurno.

Nasmijala sam se. Shvatila sam da mi je barijera sjela na mjesto bez problema, da taj proces nije morao biti bolan. "Bila sam na suncu", rekoh. "Što ti se dogodilo s rukom?"

Pogledala sam desnu podlakticu. Prekrila sam ugriz flasterom. "Ugrizao me pas." "Je li bio cijepljen?" "Naravno."

Pogledala sam prema Samu, koji mi je stajao blizu, i činilo mi se da njegova gruba, kovrčava, riđeplava kosa pucketa od energije. Činilo mi se da mu mogu čuti otkucaje srca. Mogla sam osjetiti njegovu nesigurnost, njegovu želju. Moje je tijelo odmah reagiralo. Fokusirala sam se na njegove tanke usne, i bogat miris njegova losiona poslije brijanja ispunio mi je pluća, Primaknuo mi se pet centimetara. Osjećala sam kako mu dah ulazi i izlazi iz pluća. Znala sam da mu se penis skrutnjuje.

Tada je kroz ulazna vrata ušla Charlsie Tooten i zalupila ih iza sebe. Oboje smo ustuknuli jedno od drugoga. Hvala Bogu na Charlsie, pomislila sam. Punašna, glupašna, dobroćudna i vrijedna, Charlsie je bila idealna zaposlenica. Udana za Ralpha, dečka još iz srednje škole, koji je radio u jednoj od tvornica za preradu piletine, Charlsie je imala kćer u trećem razredu srednje i drugu, udanu kćer. Voljela je raditi u baru jer je tako mogla izlaziti i družiti se s ljudima, i bila je dobra s pijancima, znala ih je izbaciti iz bara a da se ne posvađa s njima.

"Bok, vas dvoje!" doviknula je veselo. Njezina tamnosmeđa kosa (L'Oreal, rekao je Lafayette) bila je dramatično skupljena na tjemenu, odakle se spuštala u slapu kovrča. Bluza joj je bila besprijekorna, a džepovi kratkih hlačica rastvoreni jer ih je previše natrpala stvarima.

Nosila je guste crne najlonske čarape i tenisice, a umjetni nokti su joj bili boje burgundca, 135

Chiarissima www.bosnaunited.net

"Ona moja kći je trudna. Zovite me baka!" rekla je, i bilo je očito da Charlsie ne može biti sretnija. Zagrlila sam je, kako se i priliči, a Sam ju je potapšao po ramenu. Oboma nam je bilo drago što je vidimo.

"Kad se beba treba roditi?" pitala sam i Charlsie je krenula s pričom. Nisam morala ništa reći sljedećih pet minuta. Tada nam se priključila Arlene, vrata nespretno prekrivenog šminkom da sakrije ljubavne ugrize, i sve poslušala ispočetka. Jedanput su mi se oči susrele sa Samovima, a trenutak potom oboje smo istovremeno skrenuli pogled.

Tada smo počeli posluživati goste za ručak i incident je bio iza nas.

Većina ljudi nije puno pila za vrijeme ručka, možda pivo ili čašu vina. Velika je većina pila ledeni čaj ili vodu. Gosti za vrijeme ručka sastojali su se od ljudi koji su se u to doba našli u blizini Merlottea, redovitih posjetitelja kojima je to već prešlo u navadu, te lokalnih alkoholičara kojima je piće uz ručak bilo već treće ili četvrto. Kako sam počela uzimati narudžbe, sjetila sam se bratove molbe.

Cijeli dan sam prisluškivala i bilo je iscrpljujuće. Nikad nisam provela cijeli dan slušajući tuđe misli; nikad nisam tako dugo držala spuštenu barijeru. Možda nije bilo bolno kao nekad; možda me stvari koje sam čula nisu toliko uznemiravale. Šerif Bud Dearborn sjedio je za stolom s gradonačelnikom Sterlingom Norrisom, prijateljem moje bake. Gospodin Norris me potapšao po ramenu, pritom ustavši od stola, i sinulo mi je da je ovo prvi put da ga vidim nakon bakina pogreba.

"Kako si, Sookie?" pitao je suosjećajnim glasom. I sam je izgledao boležljivo.

"Odlično, gospodine Norris. A vi?"

"Star sam čovjek, Sookie", rekao je s nesigurnim osmijehom. Nije ni pričekao da mu se usprotivim. "Ova me ubojstva iscrpljuju. Nismo imali ubojstvo u Bon Tempsu otkako je Darryl Mayhew pucao u Sue Mayhew, a taj je slučaj bio poprilično jasan."

"To je bilo... kada? Prije šest godina?" pitala sam šerifa samo kako bih ostala uz njih.

Gospodin Norris je bio jako tužan što me vidi jer je mislio da će moj brat biti uhićen zbog ubojstva Maudette Pickens, a z a gradonačelnika je to značilo da je Jason onda najvjerojatnije ubio i baku. Spustila sam glavu da sakrijem oči.

"Mislim da da. Da vidimo, sjećam se da smo se sredili za Jean-Annein plesni nastup... a to je bilo... da, u pravu si, Sookie, prije šest godina." Šerif mi je kimnuo s odobravanjem. "Je li Jason navraćao danas?" pitao je usputno, kao da mu je tek tako palo na pamet.

"Ne, nisam ga vidjela", rekoh. Šerif je naručio ledeni čaj i hamburger; a razmišljao je o tome kako je uhvatio Jasona sa svojom Jean-Anne kako se žvale kao blesavi u stražnjem dijelu Jasonova kamioneta.

O, Isuse. Pomislio je kako je Jean-Anne imala sreće što je Jason nije zadavio. A tada je imao jasnu misao koja me presjekla: šerif Dearborn je pomislio: sve te cure su ionako običan ljudski ološ.

Mogla sam čuti njegovu misao u njezinu kontekstu jer je šerifa slučajno bilo lako pročitati. Čula sam pojedinosti te pomisli. Razmišljao je: "Bez stručne spreme, bez fakulteta, ševe se s vampirima... dno dna."

Malo bi bilo reći da me ta procjena povrijedila i razljutila.

136

Chiarissima www.bosnaunited.net

Automatski sam se kretala između stolova, donoseći pića i sendviče i čisteći ostatke, marljiva kao i inače, lica rastegnuta u taj grozan osmijeh Pričala sam s dvadesetak poznatih ljudi, od kojih je većina imala potpuno nevine misli. Većina je mušterija razmišljala o poslu, ili stvarima koje moraju obaviti kod kuće, ili o nekom problemčiću koji moraju riješiti, kao na primjer nazvati majstora da popravi perilicu suđa ili počistiti kuću jer će za vikend doći gosti.

Arlene je osjećala olakšanje jer je dobila menstruaciju.

Charlsie je bila uronjena u sjajna ružičasta razmišljanja o prilici za besmrtnost utjelovljenoj u svom unuku. Usrdno se molila za laganu trudnoću i porod bez ikakvih problema.

Lafayette je razmišljao kako postaje sve sablasnije raditi sa mnom.

Policajac Kevin Prior se pitao što je njegova partnerica Kenya radila tijekom svog slobodnog dana. On je pomagao majci da raščisti šupu za alat, mrzeći svaku sekundu. Čula sam puno komentara, izgovorenih i neizgovorenih, o mojoj kosi i tenu i flasteru na ruci.

Izgleda da sam bila privlačnija većem broju muškaraca i jednoj ženi. Neki momci, koji su bili u ekspediciji paljenja vampira, razmišljali su kako nemaju šanse kod mene jer sam sklona vampirima, te im je bilo žao zbog tog ishitrenog čina. Zapamtila sam o kojima je riječ. Nisam imala namjeru zaboraviti da su htjeli ubiti mog Billa, iako je u tom trenutku ostatak vampirskog življa bio nisko na popisu mojih omiljenih stvari.

Andy Bellefleur i njegova sestra Portia ručali su zajedno, kao što su običavali barem jednom tjedno. Portia je bila ženska verzija Andyja: srednje visine, zdepaste grade, odlučnih usana i vilice. Sličnost brata i sestre išla je u prilog Andyju, a ne Portiji. Bila je vrlo sposobna odvjetnica, koliko sam čula. Da nije bila žena, preporučila bih je Jasonu kad je razmišljao o tome da mu je potreban odvjetnik... a pritom sam na umu imala više Portijinu dobrobit nego Jasonovu.

Danas se odvjetnica osjećala depresivno jer je bila obrazovana i dobro zarađivala, ali nikada nije bila na spoju. To joj je obuzimalo misli.

Andyju se gadila moja veza s Billom Comptonom, sa zanimanjem je promatrao moj poboljšani izgled i pitao se kako se vampiri seksaju. i njemu je bilo žao što će vjerojatno morati uhititi Jasona. Razmišljao je kako dokazi nisu ništa snažniji protiv Jasona nego protiv izvjesnog broja drugih muškaraca, ali Jason je najviše izgledao uplašen, što je značilo da nešto krije. A tu su i bile snimke koje su pokazivale Jasona u klinču - i to ne baš normalnom, uobičajenom klinču - s Maudette i Dawn.

Zurila sam u Andyja dok sam procesuirala njegove misli, zbog čega mu je bilo nelagodno.

Andy je zbilja znao za što sam sposobna. "Sookie, donijet ćeš to pivo ili ne?" konačno je upitao, mahnuvši ručerdom po zraku kako bi mi prizvao pažnju.

"Naravno, Andy", rekoh odsutno i izvadih jedno iz frižidera. "Hoćeš još čaja, Portia?"

"Ne, hvala, Sookie", rekla je Portia ljubazno, brišući usne salvetom. Portia se prisjećala srednje škole, kada bi dušu prodala za spoj s onim preslatkim Jasonom Stackhouseom. Pitala se čime se Jason sad bavi, ako je uopće sposoban za neku zanimljivu misao - možda bi njegovo tijelo bilo vrijedno žrtve intelektualnog partnera? Dakle, Portia nije vidjela snimke, niti je znala za njih; Andy se ponio kao pošten policajac.

137

Chiarissima www.bosnaunited.net

Pokušala sam zamisliti Portiju s Jasonom i nisam se mogla suzdržati a da se ne osmjehnem.

To bi bio događaj za oboje. Poželjela sam, ne prvi put, da mogu sijati ideje, a ne ih samo žeti.

Do kraja svoje smjene saznala sam - apsolutno ništa. Osim da na videosnimkama koje je nesmotreno napravio moj brat ima vezivanja, što je Andy povezao s tragovima vezanja na vratovima žrtava.

Dakle, sve u svemu, otvaranje mog uma radi mog brata bio je beskoristan pokus. Sve što sam čula još me jače zabrinulo i nisam uhvatila nijednu novu informaciju koja bi nam mogla biti od koristi.

Drugačija vrsta ljudi doći će večeras. Nikad nisam došla u Merlotteov bar samo iz zabave. Da svratim večeras? A što s Billom? Želim li ga vidjeti?

Bilo mi je kao da nemam prijatelja. Nisam imala nikoga s kime bih razgovarala o Billu, nikoga tko ne bi bio šokiran što se s njim uopće viđam, Kako da ispričam Arlene da sam tužna jer su Billovi vampirski frendovi zastrašujući i okrutni, da me jedan od njih sinoć ugrizao, iskrvario mi u usta i onda bio proboden kolcem dok je bio na meni? To nije bila vrsta problema s kojom se Arlene mogla nositi.

Nitko tko bi to mogao nije mi padao na pamet.

Na pamet mi nije padao nitko tko je izlazio s vampirom, a da nije bio vampiroljubac koji ne bira, krvodajac koji će poći s bilo kojom krvopijom.

Kad sam odlazila s posla, poboljšani fizički izgled više mi nije bio dovoljan da se osjećam samouvjereno. Osjećala sam se kao nakaza.

Muvala sam se po kući, kratko odspavala, zalila bakino cvijeće. Predvečer sam pojela nešto što sam podgrijala u mikrovalnoj. Predomišljajući se do zadnjeg trenutka oko toga trebam li izaći, naposljetku sam odjenula crvenu košulju i bijele hlače, stavila nakit i odvezla se natrag u Merlotteov bar.

Bilo mi je jako čudno ući kao mušterija. Sam je bio iza šanka i obrve su mu poskočile kad je zamijetio da sam ušla. Večeras su radile tri konobarice koje sam ovlaš poznavala i drugi je kuhar, vidjela sam kroz prozorčić, pekao hamburgere.

Jason je bio za šankom. Za divno čudo, barski stolac pokraj njega bio je prazan, pa sam se smjestila na njega.

Okrenuo se prema meni s izrazom lica spremnim za novu ženu: usana opuštenih u osmijehu, raširenih i sjajnih očiju. Kad je vidio da sam to ja, izraz lica mu se tako naglo promijenio da je bilo smiješno. "Kog vraga radiš ovdje, Sookie?" upitao je ljutitim glasom. "Čovjek bi pomislio da ti nije drago što me vidiš", dobacila sam. Kad se Sam zaustavio ispred mene, naručila sam burbon i kolu, ne pogledavši ga u oči. "Napravila sam što si me tražio i za sada ništa", šapnula sam svom bratu. "Došla sam ovamo večeras da probam s drugima."

"Hvala, Sookie", rekao je nakon duge pauze. "Valjda ni sam ne znam što tražim od tebe. Hej, jesi li učinila nešto s kosom?" Čak je platio moje piće kad ga je Sam kliznuo pred mene.

Nismo baš imali o čemu pričati, što je zapravo bilo okej, budući da sam pokušavala prisluškivati ostale goste. Bilo je nekoliko stranaca i njih sam prve skenirala da vidim jesu li 138

Chiarissima www.bosnaunited.net

mogući sumnjivci. Nije se činilo da jesu, zaključila sam preko volje. Jedan je intenzivno razmišljao o tome kako mu nedostaje njegova žena, a pozadina je bila da joj je bio vjeran. Drugi je razmišljao kako je prvi put ovdje i da je piće dobro. Treći se samo koncentrirao da uspravno sjedi i nadao da će se uspjeti odvesti natrag u motel, Popila sam još jedno piće.

Jason i ja smo izmjenjivali nagađanja o tome koliko će iznositi račun odvjetnika kad se riješi bakina ostavština. Bacio je pogled prema vratima i rekao: "O, ne." "Što je?" pitala sam, ne okrećući se.

"Seko, dečko ti je došao. I nije sam."

Isprva sam pomislila da je Bill doveo nekog od svojih vampirskih kompanjona, što bi bilo uznemirujuće i ne baš pametno. Ali kad sam se okrenula, shvatila sam zašto je Jason tako ljut.

Bill je bio s nekom ljudskom djevojkom. Držao ju je za ruku, ona mu se nabacivala poput drolje, a on je pogledom proučavao okupljene. Zaključila sam da želi izazvati moju reakciju.

Ja sam ustala sa stolca i zaključila nešto drugo.

Bila sam pijana. Rijetko kad sam pila i od dva burbona s kolom, koje sam brzo slistila jedan za drugim, bila sam ako ne mrtva pijana, onda barem pripita.

Billove oči su susrele moje. Nije baš očekivao da će me tu sresti. Nisam mogla pročitati njegove misli kao Ericove u onom groznom trenutku, ali sam mogla pročitati reakciju njegova tijela.

"Hej, vampiru Bille!" zazvao je Jasonov prijatelj Hoyt. Bill je pristojno kimnuo u Hoytovu smjeru, ali je počeo usmjeravati djevojku - sitnu, tamnokosu - prema meni.

Pojma nisam imala što da radim.

"Seko, kakvu on to igru igra?" reče Jason. Bio je spreman eksplodirati. "Ta cura je krvodajka iz Monroea. Poznavao sam je dok su joj se još uvijek sviđali ljudi."

I dalje nisam imala pojma što da radim. Smoždila me povrijeđenost, ali ju je moj ponos stalno pokušavao zadržati. Tom emocionalnom gulašu morala sam dodati mrvicu krivnje. Nisam bila tamo gdje je Bill očekivao da ću biti, a nisam mu ostavila poruku. A opet, s druge - ili pete ili šeste - strane, doživjela sam dosta šokova sinoć na predstavi po narudžbi u Shreveportu; i jedino sam zbog svoje veze s njim bila obavezna otići na taj tulum.

Samo me moj ratoborni impuls držao mirnom. Htjela sam se baciti na nju i prebiti je na mrtvo ime, ali nisu me odgojili da se tučem po birtijama. (Htjela sam ubiti boga i u Billu, ali koliko bih mu naudila, jednako bi bilo korisno da lupam glavom o zid.) A onda sam htjela i briznuti u plač, koliko sam se osjećala povrijeđenom, ali bih tako ispala slabić. Najbolja opcija bila je da ne pokažem ništa jer je Jason bio spreman skočiti na Billa, i samo je neki moj pokret bio potreban da ga isprovocira.

Previše konflikata povrh previše alkohola.

Dok sam nabrajala sve te opcije, Bill se približio, krećući se između stolova, vukući djevojku za sobom. Primijetila sam da je u baru postalo tiše. Umjesto da ja promatram, promatrali su mene.

139

Chiarissima www.bosnaunited.net

Mogla sam osjetiti kako mi se oči pune suzama, a šake stežu. Odlično. Najgora od svih reakcija.

"Sookie," reče Bill, "ovo je Eric ostavio na pragu moje kuće." Jedva sam razumjela što mi govori.

"Pa?" rekoh bijesno. Zagledala sam se ravno u djevojčine oči. Bile su velike i tamne i uzbuđene. Svoje sam oči širom držala otvorenima, znajući da će suze poteći ako samo trepnem.

"Kao nagradu", rekao je Bill. Nisam shvaćala kako on sam gleda na to.

"Besplatno piće?" rekoh i nisam mogla vjerovati kako mi je otrovno glas zazvučao.

Jason je stavio ruku na moje rame. "Polako, curo", rekao je, glas mu je bio dubok i opasan poput mog. "Nije vrijedan toga."

Nisam znala čega to Bill nije bio vrijedan, ali sam bila na putu da saznam. Bilo je gotovo uzbudljivo nemati pojma što ću učiniti, nakon cijelog života samokontrole.

Bill me napeto promatrao. Pod fluorescentnim svjetlom bara izgledao je nevjerojatno blijedo.

Nije se nahranio njome. I očnjaci mu se nisu vidjeli.

"Dođi van da porazgovaramo", rekao je.

"S njom?" gotovo sam zarežala.

"Ne", rekao je. "Sa mnom. Moram je poslati natrag."

Odbojnost u njegovu glasu djelovala je na mene i pošla sam van za Billom, visoko držeći glavu i ne gledajući nikoga u oči. I dalje je držao djevojku za ruku, a ona je praktički hodala na prstima kako bi održala korak s njim. Nisam znala da nas Jason slijedi dok se nisam osvrnula i ugledala ga iza sebe kad smo prolazili parkiralištem. Vani su ljudi dolazili i odlazili, ali je bilo nešto bolje nego u gužvi u baru.

"Bokić", djevojka je rekla razgovorljivo. "Zovem se Desiree. Mislim da se znamo otprije, Jasone." "Što radiš ovdje, Desiree?" pitao je Jason tihim glasom. Gotovo se moglo povjerovati da je miran.

"Eric me poslao ovamo u Bon Temps, kao nagradu za Billa", rekla je sramežljivo, promatrajući Billa postrance. "Ali čini mi se da baš nije oduševljen. Ne znam zašto. Ja sam praktički posebna berba."

"Eric?" upitao me Jason.

"Vampir iz Shreveporta. Vlasnik bara. Glavna faca."

"Ostavio ju je pred mojim vratima", rekao mi je Bill. "Nisam je tražio." "Što ćeš napraviti s njom?"

"Poslati je natrag", rekao je nestrpljivo. "Nas dvoje moramo razgovarati."

Teško sam progutala. Osjetila sam kako mi se šake opuštaju.

"Treba je odvesti natrag u Monroe?" pitao je Jason.

Bill je izgledao iznenađeno. "Da. Nudiš se? Moram razgovarati s tvojom sestrom."

140

Chiarissima www.bosnaunited.net

"Naravno", reče Jason, topeći se od ljubaznosti. Odmah sam postala sumnjičava.

"Ne mogu vjerovati da me odbijaš", rekla Desiree pogleda uprtog u Billa i napućenih usnica.

"Nitko me nikad prije nije odbio."

"Naravno, zahvalan sam. I siguran sam da si, kao što si rekla, posebna berba", reče Bill ljubazno. "Ali imam svoj vinski podrum."

Mala Desiree ga je blijedo gledala nekoliko sekundi prije nego što joj je shvaćanje zasjalo u smeđim očima. "Ova žena je tvoja?" pitala je, kimnuvši glavom prema meni.

"Tako je."

Jason se nervozno premjestio s noge na nogu na Billovu izravnu izjavu. Desiree me dobro promotrila. "Ima čudne oči", konačno je izjavila. "To mi je sestra", reče Jason.

"O, žao mi je. Ti si puno... normalniji." Desiree je promotrila Jasona od glave do pete i izgledala zadovoljnija onim što je vidjela. "Hej, kako se prezivaš?"

Jason ju je zgrabio za ruku i poveo prema svom kamionetu. "Stackhouse", rekao joj je, dobro je promotrivši dok su odlazili. "Možda mi na putu kući možeš ispričati čime se baviš..."

Ponovo sam se okrenula prema Billu, pitajući se koji bi mogao biti Jasonov motiv za ovaj velikodušni čin, i susrela Billov pogled. Kao da sam naletjela na zid.

"Dakle, želiš razgovarati?" grubo sam upitala.

"Ne ovdje. Pođi sa mnom kući."

Prešla sam cipelom po šljunku. "Ne k tebi."

"Onda k tebi."

"Ne." Podignuo je svoje izvijene obrve. "Kamo onda?" Dobro pitanje.

"Na jezero na imanju mojih roditelja." Kako Jason vozi gospodičnu Sitnu i Tamnokosu kući, neće ga biti tamo.

"Ići ću za tobom", rekao je kratko, pa smo se odvojili i otišli svaki do svog auta.

Imanje na kojem sam provela svoje najranije godine nalazilo se zapadno od Bon Tempsa.

Skrenula sam na poznati šljunčani prilaz i parkirala pred kućom na skromnom ranču koji je Jason prilično dobro održavao. Dok sam izlazila iz svog auta, Bill je izašao iz svog, te sam mu pokazala da me slijedi. Zaobišli smo kuću i spustili se niz obronak, slijedeći stazicu popločanu velikim kamenjem. Za minutu smo stigli do umjetnog jezerca koje je u dvorištu napravio i napunio moj otac, očekujući da će još godinama na njemu ribariti zajedno sa svojim sinom.

Svojevrsna terasa nadvijala se nad vodom, a na jednoj od metalnih stolica bila je složena deka. I ne pitajući me, Bill ju je uzeo, istresao i položio na tratinu koja se spuštala od terase.

Nevoljko sam sjela, razmišljajući kako deka nije sigurna iz istog razloga kao što nije bilo sigurno da odemo u ijednu od naših kuća. Kad sam mu bila blizu nisam mogla razmišljati ni o čemu drugom osim o njemu.

Privukla sam koljena, obujmila ih i zagledala se preko vode. S druge strane jezerca sjala je sigurnosna svjetiljka, čije se svjetlo odražavalo u mirnoj vodi. Bill je legao na leđa pokraj mene.

141

Chiarissima www.bosnaunited.net

Mogla sam osjetiti njegov pogled na svom licu. Isprepleo je prste preko torza, napadno držeći svoje ruke daleko od mene.

"Sinoć si se prepala", rekao je neutralnim glasom.

"Ti se nisi nimalo bojao?" pitala sam tišim glasom nego što sam namjeravala.

"Za tebe. I malo za sebe." Željela sam leći na trbuh, ali sam se bojala prići mu tako blizu. Kad bih vidjela kako mu koža sjaji na mjesečini, počela bih previše žudjeti da ga dotaknem.

"Uplašilo me što Eric može kontrolirati naše živote dok smo zajedno."

- "Ne želiš više biti sa mnom?"

U prsima me tako jako boljelo da sam ih prekrila rukom, pritisnuvši dio iznad grudi.

"Sookie?" Kleknuo je pokraj mene, obgrlivši me rukom.

Nisam mogla odgovoriti. Bila sam bez daha.

"Voliš li me?" pitao je.

Kimnula sam.

"Zašto onda spominješ prekid?"

Bol je pronašla izlaz kroz moje oči u obliku suza.

"Previše se bojim ostalih vampira i načina na koji žive. Što će on sljedeće tražiti od mene?

Pokušat će me natjerati na nešto drugo. Reći će mi da će te u suprotnom ubiti. Ili će zaprijetiti Jasonu. Sasvim je sposoban za to."

Billov je glas bio tih poput cvrčka u travi. Prije mjesec dana ne bih ga mogla čuti. "Ne plači", rekao mi je. "Sookie, moram ti reći neželjene činjenice."

Jedina željena stvar koju mi je mogao reći u tom trenutku bila bi da je Eric mrtav.

"Eric je sada zaintrigiran tobom. Jasno mu je da imaš mentalne moći koje većina ljudi nema ili ih ignorira ako zna da ih ima. Pretpostavlja da je tvoja krv bogata i slatka." Billov je glas postao promukao kad je to izgovarao i ja sam zadrhtala. "I jako si lijepa. Sad si još ljepša. On ne zna da si pila našu krv već tri puta."

"Znaš da je Long Shadow iskrvario u mene?"

"Da. Vidio sam."

"Ima li nečeg magičnog u tri puta?"

Nasmijao se onim dubokim, potmulim, oporim smijehom. "Ne. Ali što više vampirske krvi popiješ, postaneš poželjnija našoj vrsti, zapravo poželjnija bilo kome. A Desiree je mislila da je dobro godište! Pitam se koji joj je vampir to rekao."

"Neki koji joj je želio ući u gaćice", rekoh jednoličnim glasom, i ponovo smo se nasmijali.

Obožavala sam slušati njegov smijeh.

"To što mi pričaš kako lijepo izgledam, želiš mi reći da Eric žudi za mnom?"

"Da." "Što ga sprečava da me uzme? Kažeš da je jači od tebe." "Ponajprije pristojnost i običaji."

142

Chiarissima www.bosnaunited.net

Nisam frknula, ali skoro.

"Nemoj to olako odbacivati. Mi vampiri jako pazimo na običaje. Moramo zajedno živjeti stoljećima."

"Još nešto?"

"Nisam jak poput Erica, ali nisam ni nov vampir. Mogao bi nastradati u borbi sa mnom, a ja bih čak mogao pobijediti ako mi se posreći."

"Još nešto?"

"Možda", reče Bill oprezno, "ti sama." "Kako to?"

"Ako mu možeš biti od koristi na druge načine, možda te pusti na miru znajući da je to tvoja iskrena želja."

"Ali ja mu ne želim biti od koristi! Ne želim ga nikada ponovo vidjeti!" "Obećala si mu da ćeš mu ponovo pomoći", podsjetio me.

"Ako preda lopova policiji", rekoh. "A što je Eric učinio? Probo ga je kolcem."

"Vjerojatno ti tako spasivši život."

"E pa, ja sam pronašla njegova lopova!"

"Sookie, ne znaš baš puno o svijetu."

Iznenađeno sam se zagledala u njega. "Valjda je tako."

"Stvari ne ispadnu... fer." Bill se zagledao u tminu. "Čak i ja katkad pomislim da puno toga više ne znam." Još jedna tmurna pauza. "Samo sam jednom prije vidio kako jedan vampir ubija drugoga. Eric prelazi granice našeg svijeta."

"Dakle, neće se previše obazirati na običaje i pristojnost kojima si se hvalio ranije."

"Pam bi ga mogla natjerati da se drži drevnih običaja." "Što je ona njemu?"

"On je njezin tvorac. Napravio ju je vampirom prije dosta stoljeća. S vremena na vrijeme mu se vraća i pomaže mu napraviti što god radio u tom trenutku. Eric je oduvijek na neki način bio odmetnik, a što je stariji, to je svojeglaviji." Nazvati Erica svojeglavim po meni nije bilo ni blizu stvarnom stanju stvari.

"I? Jesmo li štogod zaključili?" pitala sam.

Bill je izgledao kao da razmišlja. "Jesmo", potvrdio je s trunkom kajanja u glasu. "Ne želiš se družiti s drugim vampirima osim sa mnom, a ja sam ti objasnio da nemamo izbora."

"A što je bilo ovo s Desiree?"

"Poslao je nekoga da je ostavi pred mojim ulaznim vratima, nadajući se da ću biti sretan što mi je poslao tako lijep poklon. Usto, da sam pio njezinu krv, iskušao bi moju odanost tebi.

Možda joj je nekako otrovao, krv pa bi me oslabila. Možda bi ona bila samo pukotina u mom oklopu." Slegnuo je ramenima. "Zar si mislila da sam izašao s njom?"

"Jesam." Lice mi se ukrutilo na pomisao kako Bill ulazi s njom pod rukom.

143

Chiarissima www.bosnaunited.net

"Nisi bila kod kuće. Morao sam te potražiti." Ton glasa mu nije bio optužujući, ali nije bio ni sretan.

"Pokušavala sam pomoći Jasonu prisluškujući misli. I još uvijek sam bila uznemirena zbog onoga sinoć."

"Je li sada s nama sve u redu?"

"Nije. Ali je onoliko u redu koliko može biti", rekoh. "Pretpostavljam da bez obzira na to do koga mi je stalo, nikad neće ići glatko. Ali nisam računala na ovako drastične prepreke. Budući da su godine kriterij, pretpostavljam da nema načina da ćeš ikada biti na boljem položaju od Erica."

"Nema", reče Bill. "Ne mogu ga nadmašiti..." i odjednom je izgledao zamišljeno. "Ali postoji nešto što bih mogao napraviti u tom pogledu. Ne bih to želio - protivi se mojoj prirodi - ali bili bismo sigurniji."

Pustila sam ga da razmišlja.

"Da", zaključio je, dovršivši svoje dugo razmišljanje. Nije ponudio objašnjenje, a ja ga nisam pitala.

"Volim te", rekao je, kao da je to zaključak onoga što je imao na umu. Njegovo lice zauzelo mi je vidni prostor, sjajno i prekrasno u polutami.

"Isto ja osjećam prema tebi", rekoh i stavih svoje ruke na njegova prsa da me ne bi doveo u iskušenje. "Ali toliko je toga sada protiv nas. Ako se uspijemo riješiti Erica, to bi pomoglo. I još nešto, moramo zaustaviti ovu istragu ubojstava. Tad bi nam pao još jedan kamen sa srca. Taj ubojica mora odgovarati za smrt tvojih prijatelja i za smrt Maudette i Dawn." Zastala sam i duboko udahnula. "A i za smrt moje bake." Trepnula sam i odvratila suze. Navikla sam se da bake nema u kući kad dođem doma i počela sam se navikavati da ne razgovaram s njom i ne prepričavam joj svoj dan, ali svako toliko tuga bi me tako jako probola da bi mi oduzela dah.

"Zašto misliš da je isti ubojica odgovoran za spaljene vampire iz Monroea?"

"Mislim da je ubojica posijao tu ideju o osveti među muškarcima koji su bili u baru te večeri.

Mislim da je taj ubojica išao od skupine do skupine i podjarivao momke. Cijeli život živim ovdje i nikada prije nisam vidjela da se ljudi tako ponašaju. Mora postojati razlog zašto su se tako ponašali taj put."

"Nahuškao ih je? Potaknuo spaljivanje?" "Da." "Ništa nisi otkrila prisluškivanjem?"

"Ne", priznala sam natmureno. "Ali to ne znači da će sutra biti isto." "Sookie, ti si optimistica."

"Jesam. Moram biti." Potapšala sam ga po obrazu, razmišljajući kako je moj optimizam opravdan otkako je on ušao u moj život.

"Nastavi prisluškivati, budući da misliš da bi moglo uroditi plodom", rekao je. "Ja ću zasad raditi na nečemu drugom. Vidimo se sutra navečer kod tebe, može? Možda... ne, objasnit ću ti."

"U redu." Bila sam znatiželjna, ali Bill očito još nije bio spreman objašnjavati.

144

Chiarissima www.bosnaunited.net

Na putu kući, slijedeći stražnja svjetla Billova auta sve do svog prilaza, razmišljala sam koliko bi posljednjih nekoliko tjedana bilo strašnije da nije bilo Billa. Dok sam oprezno klizila niz prilaz, uhvatila sam se kako želim da Bill ne mora ići kući obavljati neke važne telefonske pozive. Tih nekoliko noći koje smo proveli odvojeni, ne bih baš mogla reći da sam umirala od straha, ali sam bila jako nervozna i tjeskobna. Onako sama u kući, provodila sam dosta vremena hodajući od zatvorenih prozora do zaključanih vrata, a nisam bila navikla na takav način života.

Osjećala sam se obeshrabreno pri pomisli na noć koja je preda mnom.

Prije nego što sam izašla iz auta, promotrila sam dvorište, zadovoljna što sam se sjetila upaliti sigurnosna svjetla prije nego što sam otišla u bar. Ništa se nije micalo. Obično bi Tina dotrčala kad me ne bi bilo, želeći ući u kuću po mačju klopu, ali večeras je vjerojatno bila u lovu u šumarku.

Odvojila sam ključ ulaznih vrata od ostalih ključeva na privjesku. Otrčala sam od auta do ulaznih vrata, stavila ključ u bravu, otključala ih u rekordnom roku i zalupila vratima za sobom, zaključavši ih. Kako mogu živjeti ovako, pomislila sam, očajno odmahujući glavom; i upravo kad sam to pomislila, nešto je muklo udarilo po ulaznim vratima. Vrisnula sam prije nego što sam se uspjela suzdržati.

Otrčala sam do bežičnog telefona pokraj kauča. Utipkala sam Billov broj dok sam išla po sobi, zatvarajući grilje. Što ako je linija zauzeta? Rekao je da ide kući telefonirati!

Ali uhvatila sam ga baš kad je ulazio u kuću. Zvučao je kao da je bez daha kad se javio.

"Da?" rekao je. Uvijek je zvučao sumnjičavo.

"Bille," dahnula sam, "netko je vani!"

Tresnuo je slušalicom. Vampir od akcije.

Stigao je za dvije minute. Gledajući u dvorište kroz odškrinute grilje, uočila sam ga kako stiže iz šumarka, krećući se brzo i nečujno kako čovjek nikada neće moći. Olakšanje što ga vidim bilo je golemo. Na sekundu sam osjetila sram što sam zvala Billa upomoć: trebala sam sama riješiti problem. Tada sam pomislila: zašto? Kad poznaješ praktički nepobjedivo biće koje tvrdi da te obožava, nekoga koga je gotovo nemoguće ubiti, nekoga nadnaravno jakog, razumljivo da ćeš zvati tu osobu upomoć.

Bill je pregledao dvorište i šumarak, krećući se sigurnom i tihom graci-oznošću. Naposljetku se uspeo uza stube. Nagnuo se nad nešto na verandi. Kut je bio preoštar pa nisam mogla vidjeti što gleda. Kad se uspravio, imao je nešto u rukama i izgledao potpuno... bezizražajno.

To je bilo jako loše.

Oklijevajući, pošla sam prema ulaznim vratima i otključala ih. Odgurnula sam zaštitnu mrežu.

Bill je držao tijelo moje mačke.

"Tina?" rekla sam i čula kako mi glas drhti, ne mareći uopće zbog toga. "Mrtva je?"

Bill je kratko kimnuo. "Zašto... kako?"

"Mislim da je zadavljena."

Osjetila sam kako mi se lice zgužvalo. Bill je morao tako stajati i držati truplo, dok sam ja plakala kao kišna godina.

145

Chiarissima www.bosnaunited.net

"Nikad nisam nabavila onaj zimzeleni hrast", rekla sam kad sam se malo smirila. Nisam zvučala previše sigurno. "Možemo je staviti u tu rupu." I tako smo otišli oko kuće u stražnje dvorište. Jadni je Bill nosio Tinu, pokušavajući izgledati kao da ga to ne smeta, dok sam ja pokušavala ne raspasti se ponovo. Billje kleknuo i položio hrpicu crnog krzna na dno moje iskopine. Otišla sam po lopatu i počela puniti rupu, ali pri pogledu na prvu hrpu zemlje koja je dotakla Tinino krzno, ponovo sam se rasplakala. Bili je bez riječi uzeo lopatu iz moje ruke.

Okrenula sam leđa i on je dovršio taj grozan posao.

"Dođi unutra", rekao je nježno kad je završio.

Ušli smo u kuću. Morali smo ići okolo na ulazna vrata jer su stražnja još uvijek bila zaključana.

Bill me tapšao i tješio, iako sam znala da nikada nije bio lud za Tinom. "Hvala ti, Bille", šapnula sam. Snažno sam ga zagrlila u iznenadnom napadu straha da će mi i njega netko oduzeti.

Kad sam uspjela svesti jecaje na štucanje, pogledala sam prema njemu, nadajući se da mu nije bilo neugodno zbog mog izljeva emocija.

Bill e bio ljutit. Zurio je u zid preko mog ramena i oči su mu sjale. Bio je najjezovitija stvar koju sam u životu vidjela.

"Jesi li pronašao nešto vani u dvorištu?" pitala sam.

"Ne. Našao sam njegove tragove. Neke otiske stopala, miris koji se zadržao. Ništa što bi se moglo sudu podastrijeti kao dokaz", nastavio je, čitajući mi misli.

"Možeš li ostati ovdje dok ne budeš morao otići... da se skloniš od sunca?"

"Naravno." Pozorno me promatrao. Imao je čvrstu namjeru to učiniti željela ja to ili ne, shvatila sam.

"Ako još uvijek moraš na telefon, obavi pozive ovdje. U redu je." Mislila sam na svoj telefonski račun.

"Onda ću podmiriti svoj dio računa", rekao je, još jednom me zapanjivši. Tko bi to pomislio?

Umila sam se i uzela tabletu protiv bolova prije nego što sam se presvukla u spavaćicu, žalosnija nego u bilo kojem trenutku otkako je baka bila ubijena, i tužnija na drugačiji način.

Smrt kućnog ljubimca, naravno, nije u istoj kategoriji kao smrt člana obitelji, prekorila sam se, ali to kao da nije imalo utjecaja na moj jad. Samoj sam sebi ponavljala sve argumente koji su mi padali na pamet, ali nisam stigla ništa bliže istini. Jedino sam znala da sam hranila i četkala i voljela Tinu četiri godine, i da će mi nedostajati.

146

Chiarissima www.bosnaunited.net

11

S

utradan su mi živci bili sasvim iscrpljeni. Kad sam došla na posao i ispričala Arlene što se dogodilo, čvrsto me zagrlila i rekla: "Najradije bih ubila kretena koji je to učinio jadnoj Tini!" Nekako sam se od toga puno bolje osjećala. Charlsie je bila jednako suosjećajna, ali više zabrinuta zbog šoka koji mi je taj događaj izazvao nego zbog mučne smrti moje mačke. Sam je samo izgledao natmureno. Rekao je da bih trebala nazvati šerifa ili Andyja Bellefleura i jednom od njih ispričati što se dogodilo. Naposljetku sam nazvala Buda Dearborna.

"Obično te stvari idu ukrug", Bud je zagrmio. "Makar nitko drugi nije prijavio nestanak ili smrt kućnog ljubimca. Bojim se da ovo izgleda kao nešto osobno, Sookie. Onaj tvoj prijatelj vampir, voli li on mačke?"

Zaklopila sam oči i duboko udahnula. Zvala sam s telefona u Samovu uredu, a on je sjedio za stolom, ispisujući iduću narudžbu žestokih pića.

"Bill je bio kod kuće kad je Tinin ubojica bacio njezino tijelo na moju verandu", rekoh što sam mirnije mogla. "Nazvala sam ga odmah čim se to dogodilo i javio se na telefon." Sam je upitno podignuo pogled i ja sam okrenula očima kako bih mu prenijela svoje mišljenje o šerifovim sumnjama.

"I on ti je rekao da je mačka zadavljena", Bud je nastavio zamišljeno.

"Da." "Imaš li ligaturu kojom je zadavljena?"

"Ne. Nisam ni vidjela čime je to učinjeno." "Što ste napravili s macom?" "Pokopali smo je."

"Je li to bio tvoj prijedlog ili gospodina Comptona?" "Moj." Što bismo drugo učinili s Tinom?

"Možda ćemo morati iskopati tvoju macu. Kad bismo imali mačku i ligaturu, moglo bi se metodu davljenja usporediti s metodom upotrijebljenom u Maudetteinu i Dawninu slučaju", objasnio je Bud zamišljeno. "Žao mi je. Nije mi to palo na pamet."

"Pa, nije to baš važno. Kad nema ligature."

"Okej, doviđenja." Spustila sam slušalicu, možda malo jače no što je bilo potrebno. Samove su se obrve podigle.

147

Chiarissima www.bosnaunited.net

"Bud je kreten", rekla sam mu.

"Bud nije loš policajac", reče Sam tiho. "Nitko od nas ovdje nije navikao na ovako bolesna ubojstva."

"Imaš pravo", priznala sam, oklijevajući. "Nisam bila fer. Ali stalno je ponavljao 'ligatura' kao da je ponosan što je naučio novu riječ. Žao mi je što sam se naljutila na njega."

"Ne moraš biti savršena, Sookie."

"Hoćeš reći da mogu biti zbrkana i nemati razumijevanja s vremena na vrijeme? Hvala, šefe."

Nasmiješila sam mu se, osjećajući kako su mi se usne oporo iskrivile, i ustala s ruba njegova stola, gdje sam sjela kako bih obavila telefonski poziv. Rastegnula sam se. Tek kad sam vidjela kako Samov pogled upija to rastezanje, ponovo sam postala svjesna svog izgleda. "Natrag na posao!" rekoh živahno i izađoh iz sobe, svojski se trudeći da baš nimalo ne njišem bokovima.

"Bi li mi mogla pričuvati klince na nekoliko sati večeras?" upitala me Arlene pomalo sramežljivo. Sjetila sam se kad smo posljednji put razgovarale o tome da joj pričuvam klince i kako sam se uvrijedila jer je oklijevala ostaviti klince s vampirom. Nisam razmišljala poput majke. Sada se Arlene pokušavala iskupiti.

"Rado." Pričekala sam da vidim hoće li Arlene ponovo spomenuti Billa, ali nije. "Od kada do kada?"

"Pa, Rene i ja idemo u Monroe u kino", rekla je. "Recimo, oko pola sedam?"

"Može. Hoće li večerati prije?"

"Ma da, nahranit ću ih. Bit će uzbuđeni što će vidjeti svoju tetu Sookie."

"Veselim se tome."

"Hvala", rekla je Arlene. Zastala je, skoro rekla još nešto, a onda bolje promislila. "Vidimo se u pola sedam."

Kući sam došla oko pet sati, većinu vremena vozeći ususret suncu, koje je sjalo kao da me prijeko gleda. Presvukla sam se u plavo-zeleni kratki pleteni kompletić, počešljala se i kosu skupila duguljastom kopčom. Pojela sam sendvič, nelagodno sjedeći sama za kuhinjskim stolom.

Kuća mi je bila velika i prazna, i bilo mi je drago kad je došao Rene s Cobyjem i Lisom.

"Arlene muku muči s jednim umjetnim noktom", objasnio je, vidno posramljen što mora prenijeti jedan takav ženski problem. "A Coby i Lisa su jedva dočekali krenuti k tebi." Primijetila sam da Rene još uvijek nosi radnu odjeću - teške čizme, nož, šešir i sve ostalo. Arlene mu neće dopustiti da je ikamo odvede prije nego što se otušira i presvuče.

Cobyju je bilo osam, a Lisi pet godina, i objesili su se za mene kao ogromne naušnice kad se Rene sagnuo da ih poljubi na rastanku. Njegova privrženost klincima kod mene je zaradila veliki zlatni plus, pa sam mu se pohvalno nasmiješila. Primila sam klince za ruke kako bih ih povela natrag u kuhinju na sladoled.

"Vidimo se oko pola jedanaest, jedanaest", rekao je. "Ako ti to odgovara." Stavio je ruku na kvaku.

"Naravno", složila sam se. Htjela sam se ponuditi da ih pričuvam cijelu noć, kao što sam već prije radila, ali onda sam se sjetila Tinina mlitavog tijela. Odlučila sam da je bolje da večeras ne

148

Chiarissima www.bosnaunited.net

prespavaju. Utrkivala sam se s njima do kuhinje, i minutu-dvije kasnije sam čula kako Reneov stari kamionet klopara niz prilaz.

Podigla sam Lisu. "Jedva te više mogu dignuti, curo, tako si narasla! A ti, Coby, jesi se već počeo brijati?" Sjedili smo za stolom dobrih pola sata dok su klinci jeli sladoled i brbljali o svojim postignućima otkako smo se posljednji put vidjeli.

Onda mi je Lisa poželjela čitati, pa sam izvadila bojanku u kojoj su pisale riječi za boje i brojke i ona mi ih je ponosno pročitala. Coby je, naravno, morao dokazati da može puno bolje čitati, a onda su poželjeli gledati omiljenu emisiju na televiziji. Smračilo se a da nisam ni primijetila.

"Moj prijatelj će svratiti večeras", rekla sam im. "Zove se Bill."

"Mama nam je rekla da imaš posebnog prijatelja", rekao je Coby. "Bolje mu je da mi se svidi.

Bolje mu je da bude dobar prema tebi."

"O, da, dobar je", razuvjerila sam dječaka koji se ispravio i isprsio, spreman me braniti ako njemu osobno moj posebni prijatelj ne bude dovoljno simpatičan.

"Je1' ti šalje cvijeće?" upitala me Lisa romantično.

"Ne još. Možda mu možeš natuknuti da bih to željela."

"Ooo. Da. Mogla bih."

"Je1' te pitao da se oženite?"

"Pa ne. Ali nisam ni ja njega."

Naravno, Bill je odabrao upravo taj trenutak kako bi pokucao. "Imam društvo", rekla sam uz osmijeh kad sam otvorila vrata. "Čujem", rekao je.

Primila sam ga za ruku i odvela u kuhinju.

"Bille, ovo je Coby, a ova mlada dama je Lisa", rekla sam formalno.

"Odlično. Nadao sam se da ću vas upoznati", rekao je Bill, na moje iznenađenje. "Coby i Liso, hoće li vam smetati ako se pridružim vama i vašoj teti Sookie?"

Zamišljeno su ga promotrili. "Ona nam nije zapravo teta", rekao je Coby, iskušavajući teren.

"Ona je dobra prijateljica naše mame."

"Ma nije valjda?"

"Da, i rekla je da joj ne šalješ cvijeće", reče Lisa. Glas joj je ovaj put bio kristalno jasan. Bilo mi je drago da je prevladala problemčić s glasom r. Zbilja.

Bill me pogledao iskosa. Slegnula sam ramenima. "Pa, pitali su me", rekoh nemoćno.

"Hmmm", rekao je zamišljeno. "Morat ću se popraviti, Liso. Hvala ti što si mi ukazala na to.

Znaš li kad je rođendan tete Sookie?"

Mogla sam osjetiti kako se rumenim. "Bille", rekoh oštro. "Prekini."

"Znaš li ti, Coby?" Bill je pitao dječaka.

Coby je snuždeno odmahnuo glavom. "Ali znam da je preko ljeta jer zadnji put kad je mama odvela Sookie na ručak u Shreveport za rođendan, bilo je ljeto. Nas je čuvao Rene."

"Pametan si kad se toga sjećaš, Coby", reče mu Bill.

149

Chiarissima www.bosnaunited.net

"Još sam pametniji od toga! Pogodi što sam naučio u školi neki dan." I Cobyja se više nije dalo zaustaviti.

Cijelo vrijeme dok je Coby pričao, Lisa je pažljivo promatrala Billa, a kad je Coby završio rekla je: "Ti si cijeli bijeli, Bille."

"Da," rekao je, "to mi je normalan ten."

Klinci su izmijenili poglede. Bilo mi je jasno da su odlučili da je "normalan ten" neka vrsta bolesti i da ne bi bilo pristojno više se raspitivati. S vremena na vrijeme djeca pokažu da imaju osjećaj za mjeru.

Kako je večer odmicala, Bill se sve više opuštao iz početne ukočenosti. Oko devet sati bila sam spremna priznati da sam izmorena, ali on je i dalje bio živahan kad su Arlene i Rene došli u jedanaest po njih.

Tek što sam upoznala svoje prijatelje s Billom, s kojim su se rukovali na najnormalniji način, navratio je još jedan gost.

Zgodan vampir s gustom crnom kosom počešljanom u nemogućoj valovitoj frizuri, došetao je iz šumarka dok je Arlene posjedala klince u kamionet, a Rene i Bill su čavrljali. Bill je ovlaš mahnuo vampiru, koji je odmahnuo, te se pridružio Reneu i Billu kao da su ga očekivali.

Sjedeći na ljuljački na verandi, promatrala sam kako ih Bili upoznaje, te kako se vampir i Rene rukuju. Rene je zurio u pridošlicu i bilo mi je jasno da ga je prepoznao. Bill je značajno pogledao Renea i odmahnuo glavom, a Rene je zatvorio usta, ne izrekavši komentar koji je namjeravao.

Pridošlica je bio mišićav i viši od Billa, a na sebi je imao stare traperice i majicu na kojoj je pisalo "Bio sam u Gracelandu". Njegove teške čizme bile su istrošene na peti. U jednoj je ruci nosio plastičnu bočicu sa sintetičkom krvi iz koje bi s vremena na vrijeme potegnuo koji gutljaj.

Gospodin Taktični.

Možda me potakla Reneova reakcija, ali što sam dulje promatrala vampira, bio mi je sve poznatiji. Pokušala sam u glavi zarumeniti njegov ten, dodati par bora, ispraviti mu držanje i u lice mu unijeti malo živosti.

O, Isuse.

Bio je to čovjek iz Memphisa.

Rene se okrenuo prema automobilu, a Bill je poveo pridošlicu prema meni. S tri metra vampir je doviknuo: "Hej, Bill mi je rekao da ti je netko ubio mačku!" Imao je teški južnjački naglasak.

Bill je na trenutak zaklopio oči, a ja sam bez riječi kimnula.

"Pa, žao mi je zbog toga. Ja volim mačke", reče visoki vampir i bilo mi je sasvim jasno da nije time htio reći da ih voli maziti. Nadala sam se da klinci to neće skužiti, ali se Arleneino prestravljeno lice pojavilo na prozoru kamioneta. Sva dobra volja koju je stvorio Bill vjerojatno je sada otišla k vragu.

Rene je odmahnuo glavom iza vampirovih leda i sjeo na vozačko mjesto, pozdravivši dok je palio auto. Gurnuo je glavu kroz prozor kako bi još jednom pogledao pridošlicu. Mora da je rekao nešto Arlene jer se ponovo pojavila na svom prozoru, buljeći širom otvorenih očiju.

Vidjela sam da joj je vilica pala od šoka kad je bolje promotrila stvora koji je stajao uz Billa.

Glava joj je ponovo nestala u kamionetu i začula sam škripu guma dok su odlazili.

150

Chiarissima www.bosnaunited.net

"Sookie," rekao je Bill upozoravajuće, "ovo je Bubba." "Bubba", ponovila sam, ne vjerujući vlastitim ušima. "Nego što, Bubba", reče vampir veselo dok mu je zastrašujući osmijeh odražavao dobru volju. "Tako se zovem. Drago mi je."

Rukovali smo se i natjerala sam se da mu uzvratim osmijeh. Mili Bože, nikad nisam mislila da ću se s njim rukovati. Zbilja se promijenio nagore.

"Bubba, bi li ti smetalo da pričekaš ovdje na verandi? Da Sookie objasnim naš dogovor."

"Može, što se mene tiče", reče Bubba opušteno. Smjestio se na ljuljačku sretan i bezbrižan poput djeteta.

Ušli smo u dnevnu sobu, ali sam najprije primijetila kako je većina zvukova noći - bube, žabe - jednostavno prestala kad se Bubba pojavio. "Nadao sam se da ću ti ovo stići objasniti prije nego što Bubba dođe", šapnuo je Bill. "Ali nisam mogao."

Rekoh: "Je li to onaj koji mislim da je?"

"Je. Sad znaš da su barem neke priče o tome kako su ga ljudi vidjeli živog istinite. Ali nemoj ga zvati po imenu. Zovi ga Bubba! Nešto je pošlo po zlu tijekom preobražaja - iz čovjeka u vampira - možda zbog silnih kemikalija u njegovoj krvi."

"Ali zbilja je umro, nije li?"

"Ne... baš. Jedan od nas, njegov veliki obožavatelj, radio je u mrtvačnici i zamijetio je sićušnu iskru života u njemu, pa ga je preobratio, malo nabrzaka."

"Preobratio?"

"Napravio ga vampirom", Bill je objasnio. "Ali to je bila greška. Nikad nije bio isti, prema onome što su mi prijatelji ispričali. Poblesavio je. Da bi preživio, obavlja razno-razne posliće za nas ostale. Ne možemo ga dati u javnost, jasno ti je."

Kimnula sam, otvorenih usta. Naravno da ne. "Čovječe", promrmljala sam, zabezeknuta što imam pravog plemića u svom dvorištu.

"Zato zapamti koliko je glup i impulzivan... nemoj provoditi vrijeme sama s njim i nikad ga ne zovi drugačije nego Bubba. Također, voli životinje, kao što ti je rekao, a hraneći se njihovom krvlju nije postao ništa pouzdaniji. A sad, što se tiče toga zašto sam ga doveo ovamo..."

Stajala sam ruku prekriženih na prsima, sa zanimanjem čekajući Billovo objašnjenje.

"Ljubavi, moram otići izvan grada na neko vrijeme", rekao je Bili. Neočekivanost te izjave potpuno me uznemirila.

"Molim... zašto? Ne, čekaj. Ne moram znati." Mahnula sam rukama ispred sebe, rastjerujući bilo kakvu implikaciju da mi Bill mora objašnjavati što radi.

"Ispričat ću ti kad se vratim", rekao je čvrsto.

"I, kako se tvoj prijatelj - Bubba - uklapa u sve to?" Iako sam imala neugodan osjećaj da već znam odgovor.

"Bubba će paziti na tebe dok me nema", rekao je Bill ukočeno.

Podigla sam obrve.

"U redu. Ne ide mu baš..." Bill se pokušao domisliti "... bilo što", konačno je priznao. "Ali je snažan i napravit će što mu kažem i pobrinut će se da ti nitko ne provali u kuću."

151

Chiarissima www.bosnaunited.net

"Bit će u šumi?"

"O, da", reče Bill odlučno. "Ne smije ti čak ni prići i razgovarati tobom. Kad padne mrak, pronaći će mjesto odakle će imati pogled na kuću i paziti na nju cijele noći."

Morat ću se sjetiti pritvoriti grilje na prozorima. Pomisao da mi blentavi vampir viri kroz prozore nije baš bila vesela.

"Zbilja misliš da je to potrebno?" nemoćno sam pitala. "Znaš, ne sjećam se da si me pitao."

Bill je nervozno pućnuo. To je bila njegova verzija dubokog udaha. "Ljubavi," počeo je pretjerano strpljivim glasom, "jako se trudim naviknuti na način na koji žene danas žele da se odnosi prema njima. Ali to nije prirodno za mene, pogotovo kad se bojim da si u opasnosti.

Pokušavam si skinuti kamen sa srca dok me nema. Volio bih da ne moram ići i nije da to želim, ali moram, zbog nas."

Odmjerila sam ga. "Razumijem", rekoh konačno. "Nisam luda zbog ovoga, ali bojim se po noći i valjda... pa, okej."

Iskreno, mislim da uopće nije bilo važno slažem li se ja ili ne. Naposljetku, kako bih mogla natjerati Bubbu da ode ako ne želi? Čak ni policiji u našem gradiću nije imala opremu za svladavanje vampira, a da su se suočili s ovim vampirom, samo bi stali i zinuli, što bi mu bilo dovoljno da ih rastrga. Bila sam zahvalna Billu na brizi i zaključila sam da bi mi bolje bilo da budem pristojna i zahvalim mu. Kratko sam ga zagrlila.

"Pa, kad već moraš ići, samo se čuvaj dok si na putu", rekoh, trudeći se da ne zvučim tužno.

"Znaš li gdje ćeš odsjesti?"

"Da. Bit ću u New Orleansu. Našao sam slobodnu sobu u hotelu Krv u četvrti."

Pročitala sam članak o tom hotelu, prvom na svijetu namijenjenom isključivo vampirima.

Obećavao je kompletnu sigurnost i do sada to i omogućio. Ujedno se nalazio u samom središtu Francuske četvrti. A u suton bi bio doslovce opkoljen krvodajcima i turistima koji čekaju da vampiri izađu.

Počela sam osjećati zavist. Pokušavajući ne izgledati poput tužnog šteneta koje su vlasnici gurnuli natrag kroz vrata na odlasku, namjestila sam svoj osmijeh natrag na njegovo mjesto. "Pa, dobro se provedi", rekoh veselo. "Već si se spakirao? Čeka te par sati vožnje, a već je mrak."

"Auto je spreman." Prvi put mi je sinulo da je odgađao put kako hi proveo vrijeme sa mnom i Arleneinim klincima. "Bolje bi bilo da krenem." Oklijevao je, kao da traži prave riječi. A onda je ispružio ruke prema meni. Primila sam ih i malo me potegnuo, upotrijebivši samo malo snage.

Našla sam se u njegovu zagrljaju. Protrljala sam lice o njegovu košulju. Moje su ga ruke obujmile, stisnule uz mene.

"Falit ćeš mi", rekao je. Glas mu je bio samo dašak zraka, ali sam ga čula. Osjetila sam njegov poljubac na tjemenu, a onda se odmaknuo od mene i izašao iz kuće. Čula sam njegov glas na trijemu dok je davao Bubbi neke posljednje upute i začula škripu ljuljačke dok je Bubba ustajao.

Nisam pogledala kroz prozor sve dok nisam čula Billov auto kako se udaljava niz prilaz. Tada sam vidjela Bubbu kako glavinja prema šumarku. Govorila sam si, dok sam se tuširala, da Bill

152

Chiarissima www.bosnaunited.net

sigurno ima povjerenja u Bubbu kad ga je ostavio da me čuva. Ali još uvijek nisam bila sigurna koga se više boji: ubojice zbog kojeg je Bubba na straži ili samog Bubbe.

Na poslu sljedećeg dana Arlene me pitala zašto je onaj vampir bio kod mene. Nisam se iznenadila što je to spomenula.

"Pa, Bill je morao otputovati izvan grada, a brine se, znaš..." Nadala sam se da će to biti dovoljno. Ali Charlsie je došetala do nas (nismo imale puno posla; Trgovačka komora je imala ručak i govoranciju u Perajama i kopitima, a Ženska udruga za molitvu i krumpire nadijevala je pečene krumpire u ogromnoj kući stare gospođe Bellefleur). "Misliš", reče Charlsie sa zvijezdama u očima, "da ti je tvoj muškarac nabavio osobnog tjelohranitelja?"

Nevoljko sam kimnula. Moglo bi se to i tako reći.

"To je tako romantično", uzdahnula je Charlsie.

Moglo se na to i tako gledati.

"Ali da ga vidiš", reče Arlene Charlsie, nakon što je držala jezik za zubima koliko god je mogla. "Isti je...!"

"O ne, ne kad pričaš s njim", prekinula sam je. "Nije uopće isti." To je bila istina. "I zbilja ne voli kad čuje to ime."

"Tako", reče Arlene prigušenim glasom, kao da bi Bubba mogao prisluškivati usred bijela dana.

"Zbilja se osjećam sigurnije s Bubbom u šumarku", rekoh. To je više-manje bila istina.

"Oh, zar nije u kući?" upitala je Charlsie, očito malo razočarana.

"Bože, ne!" rekla sam, a onda se u mislima ispričala za bogohuljenje. Morala sam to često raditi u posljednje vrijeme. "Ne, Bubba je u šumarku tijekom noći i odande nadgleda kuću."

"Je li bila istina ono o mačkama?" Arlene je izgledala gadljivo.

"Samo se šalio. Nema baš neki smisao za humor, ha?" Lagala sam koliko sam teška. Bila sam sasvim sigurna da Bubba voli gricnuti mačku tu i tamo.

Arlene je odmahnula glavom, ne vjerujući mi. Bilo je vrijeme za promjenu teme. "Jeste li se ti i Rene zabavili na sinoćnjem izlasku?" pitala sam.

"Rene je bio tako divan sinoć, zar ne?" rekla je, zarumenjevši se. Žena koja se nekoliko puta udavala, a rumeni se. "Ma nemoj mi reći." Arlene je voljela sitna sočna sprdanja.

"Ma ludice jedna! Mislila sam reći da je bio stvarno pristojan prema Billu, pa čak i prema Bubbi."

"A zašto ne bi bio?"

"Sookie, on baš i ne voli vampire." Arlene je odmahnula glavom. "Znam, nisam ni ja luda za njima", priznala je kad sam je pogledala podignutih obrva. "Ali Rene zbilja ima predrasuda.

Cindy je neko vrijeme hodala s jednim vampirom, a Rene se zbog toga baš gadno uzrujavao."

"Cindy je okej?" Jako me zanimalo zdravlje osobe koja je hodala s vampirom.

"Nisam je vidjela," priznala je Arlene, "ali Rene je posjećuje otprilike svaki drugi tjedan.

Dobro je, vratila se na pravi put. Radi u bolničkoj kafeteriji."

153

Chiarissima www.bosnaunited.net

Sam, koji je stajao iza šanka i punio frižider flaširanom krvi, rekao je: "Možda bi se Cindy htjela vratiti kući. Lindsey Krause dala je otkaz u drugoj smjeni jer se seli u Little Rock."

To nam je itekako privuklo pažnju. Merlotteovu baru ozbiljno je po-nestajalo konobarica. Iz nekog je razloga u posljednjih nekoliko mjeseci temeljnim ugostiteljskim zaposlenjima pala popularnost.

"Jesi li našao neku drugu?" pitala je Arlene.

"Morat ću prekopati papire", reče Sam umorno. Arlene i ja smo bile jedine šankerice, konobarice, poslužiteljice, kako god nas želite zvati, koje su kod Sama bile dulje od dvije godine.

Ne, to nije bila istina; bila je tu i Susane Mitchell iz druge smjene. Sam je provodio dosta vremena zapošljavajući i tu i tamo dajući otkaze. "Sookie, bi li prolistala papire, ako ima neka za koju znaš da se odselila, neka koja već ima posao, neka koju bi zbilja preporučila? To bi mi uštedjelo dosta vremena."

"Naravno", rekoh. Sjećam se da je isto to Arlene radila prije nekoliko godina kad se Dawn zaposlila. Bile smo povezanije s mještanima od Sama, koji kao da se nikada ničemu nije priključivao. Sam je u Bon Tempsu živio već šest godina i nikada nisam srela nekoga tko bi znao išta o Samovu životu prije nego što je kupio ovaj bar.

Smjestila sam se za Samov stol s debelom mapom punom prijava za posao. Nakon nekoliko minuta bilo je očito da zbilja ima koristi od mene. Imala sam tri hrpe: odselile se, našle drugi posao i dobar materijal. A onda sam dodala i četvrtu i petu hrpu: hrpu za žene s kojima ne mogu raditi jer ih ne podnosim i hrpu za pokojne. Prvu prijavu na petoj hrpi ispunila je djevojka koja je poginula u automobilskoj nesreći prošlog Božića, i kad sam vidjela njezino ime na vrhu, ponovo sam osjetila sućut prema njezinim roditeljima. U vrhu sljedeće prijave je pisalo "Maudette Pickens".

Maudette se prijavila za posao kod Sama tri mjeseca prije svoje smrti. Pretpostavila sam da je posao u Grabbit Kwiku nije naročito ispunjavao. Kad sam pregledala ispunjene rubrike i vidjela kakav je rukopis i pravopis imala jadna Maudette, opet me ispunilo sažaljenje prema njoj.

Pokušala sam zamisliti svog brata kako zaključuje da bi seks s ovom ženom - i njegovo snimanje - bio dobar način da provede svoje vrijeme, pa sam se začudila Jasonovu neobičnom mentalitetu.

Nisam ga vidjela otkako se odvezao s Desiree. Nadala sam se da je čitav stigao kući. Sigurno je imao pune ruke posla s njom. Kad bi se barem skrasio s Liz Barrett: bila je dovoljno čvrsta da ga dovede u red.

Svaki put kad bih u posljednje vrijeme razmišljala o svom bratu, bilo je to zato što me zabrinjava. Da barem nije tako dobro poznavao Maudette i Dawn! Puno ih je muškaraca poznavalo, izgleda, kako ovlaš tako i u biblijskom smislu. Obje su imale vampirske ugrize. Dawn je voljela grubi seks, a o Maudetteinim sklonostima nisam imala pojma. Puno je muškaraca išlo po benzin i kavu u Grabbit Kwik, a puno ih je dolazilo na piće i ovdje. Ali samo je moj blesavi brat snimio seks s Dawn i Maudette.

Buljila sam u veliku plastičnu čašu na Samovu stolu, punu ledenog čaja. Na zelenoj je čaši fluorescentnonarančastom bojom pisalo: "Gasitelj zhedji iz Grabbit Kwika". I Sam ih je obje poznavao. Dawn je radila za njega, a Maudette se prijavila za posao ovdje.

Samu uopće nije bilo drago što ja hodam s vampirom. Možda nije volio da itko hoda s vampirima.

154

Chiarissima www.bosnaunited.net

Upravo u tom trenutku ušao je Sam, a ja sam poskočila kao da sam radila nešto što nisam smjela. I jesam, ako me se pita. Nije lijepo misliti loše o prijatelju.

"Na kojoj su hrpi dobre?" pitao je, ali mi je uputio zbunjen pogled.

Pružila sam mu malenu hrpu s desetak prijava. "Ova cura, Amy Burley," rekoh pokazujući prijavu na vrhu, "ima iskustva, samo radi kao zamjena u baru Dobra vremena, a Charlsie je nekoć s njom radila tamo. Možda bi bilo dobro da se najprije raspitaš kod Charlsie."

"Hvala, Sookie. Ovo će mi uštedjeti dosta muke."

Kratko sam kimnula.

"Jesi li dobro?" pitao je. "Danas si mi nekako suzdržana."

Pažljivo sam ga pogledala. Izgledao je isto kao i inače. Ali njegov mi je um bio zatvoren.

Kako mu je to uspijevalo? Jedini drugi potpuno zatvoreni um bio je Billov i to zato što je vampir. Što Sam ipak nije bio.

"Samo mi nedostaje Bill", rekoh namjerno. Hoće li mi održati prodiku o zlim stranama hodanja s vampirom?

Sam je rekao: "Dan je. Ionako ne bi mogao biti ovdje."

"Naravno da ne", rekoh ukočeno i skoro sam dodala: "Izvan grada je." Tada sam se zapitala bi li mi to bilo pametno ako imam i daška sumnje u svog šefa. Napustila sam ured tako naglo da je Sam ostao gledati za mnom u čudu.

Kad sam kasnije tog dana vidjela Arlene i Sama kako dugo razgovaraju, usputnim pogledima prema meni jasno su mi dali do znanja da sam im na repertoaru. Sam se vratio u svoj ured, izgledajući zabfinutiji nego ikad prije. Ali nismo više razgovarali do kraja dana.

Povratak kući te večeri bio je težak jer sam znala da ću biti sama do jutra. Kad sam drugih večeri bila sama, barem me smirivalo saznanje da je Bill u blizini. Sad nije bio. Pokušala sam se osjećati dobro zbog toga što ću imati stražu nakon što padne mrak, a Bubba ispuže iz koje god rupe u kojoj je spavao, ali mi nije uspjelo.

Nazvala sam Jasona, ali nije bio kod kuće. Nazvala sam Merlotteov bar, misleći da je možda tamo, ali se javio Terry Bellefleur i rekao da Jason nije navraćao.

Pitala sam se što Sam radi večeras. Pitala sam se zašto nikad ne izlazi sa ženama. Sigurno ne zato što nema ponuda, kao što sam puno puta mogla primijetiti.

Dawn je bila posebno agresivna.

Te večeri mi ništa ugodno nije padalo na pamet.

Počela sam se pitati je li Bubba plaćeni ubojica - plaćeni vampir? - kojeg je Bill nazvao kad je želio ukloniti ujaka Bartletta. Pitala sam se zašto je Bill odabrao tako blentavog stvora da me čuva.

Svaka knjiga koju sam otvorila nekako mi nije valjala. Svaka emisija koju sam pokušala gledati na televiziji, bila mi je potpuno blesava. Pokušala sam čitati magazin Time i razbjesnila me odlučnost s kojom su mnoge države odlučile počiniti samoubojstvo. Bacila sam časopis na drugi kraj sobe.

Um mi se koprcao poput vjeverice koja se pokušava izvući iz kaveza. Ništa ga nije moglo smiriti i nigdje mu nije bilo ugodno.

155

Chiarissima www.bosnaunited.net

Kad je zazvonio telefon, odskočila sam za pedalj.

"Molim?" grubo sam se javila.

"Jason je sada ovdje", reče Terry Bellefleur. "Pozvao te na piće."

Nije mi bilo svejedno pri pomisli da moram izaći i odšetati do auta sad kad je pao mrak; da se moram vratiti u praznu kuću, ili barem u kuću za koju se nadam da je prazna. Onda sam se prekorila jer, naposljetku, netko će nadgledati kuću, netko vrlo jak, premda i vrlo praznoglav.

"Okej, dođem za minutu", rekoh.

Terry je jednostavno spustio slušalicu. Gospodin Brbljavi.

Navukla sam traper-suknju i žutu majicu i, ogledajući se na obje strane, prešla preko dvorišta do svog auta. Ostavila sam upaljena sva vanjska svjetla, otključala sam auto i jurnula u njega brzo kao munja. Čim sam ušla ponovo sam ga zaključala.

Ovako se stvarno nije moglo živjeti.

Kad sam stigla do Merlotteova bara, automatski sam parkirala auto na parkiralištu za zaposlenike. Neki pas je kopao oko kontejnera i ja sam ga potapšala po glavi dok sam ulazila.

Morali smo zvati šinteraj barem jednom tjedno da pokupe pse lutalice ili napuštene pse, od kojih su mnogi bili skotni, zbog čega mi je bilo zlo.

Terry je stajao iza šanka.

"Hej", rekoh, osvrnuvši se. "Gdje je Jason?"

"Nije ovdje", reče Terry. "Nisam ga večeras vidio. Rekao sam ti to preko telefona."

Zablenula sam se u njega. "Ali poslije si me ponovo nazvao i rekao da je došao."

"Nisam."

Zurili smo jedno u drugo. Bila je to jedna od njegovih loših večeri, bilo je očito. U glavi su mu se rojila sjećanja na vojni rok i borbu s alkoholom i drogama. Izvana se moglo vidjeti da je rumen i znojan unatoč klimi, a pokreti su mu bili grčeviti i nespretni. Jadni Terry.

"Zbilja nisi?" pitala sam što normalnijim mogućim glasom.

"Tako sam rekao, nisam li?" Glas mu je bio ratoboran.

Nadala sam se da nitko od gostiju večeras neće uznemirivati Terryja.

Povukla sam se s popustljivim smiješkom.

Pas je još uvijek bio kod stražnjih vrata. Zacvilio je kad me ugledao.

"Jesi li gladan, dečko?" upitala sam ga. Prišao mi je bez ustručavanja, što se ne bi očekivalo od psa lutalice. Došavši na svjetlo, mogla sam vidjeti da je pas bio nedavno napušten, ako se moglo suditi po njegovoj sjajnoj dlaci. Bio je škotski ovčar, barem većinom. Krenula sam u kuhinju pitati osobu koja je večeras kuhala ima li kakvih viškova za ovog tu momka, kad mi je sinula bolja ideja.

"Znam da je zločesti stari Bubba u blizini kuće, ali možda bi ti mogao ući unutra sa mnom", rekoh bebastim glasom kojim se obraćam životinjama kad nema nikoga u blizini. "Možeš li se popiškiti vani, da ne napravimo nered u kući? Ha, dečko?"

Kao da me je razumio, ovčar je obilježio ugao kontejnera.

156

Chiarissima www.bosnaunited.net

"Dobar dečko! Idemo se provozati?" otvorila sam vrata auta, nadajući se da neće previše zaprljati sjedišta. Pas je oklijevao. "Ajde, srećo, dobit ćeš nešto fino za papati kad dođemo kod mene, može?" Mito nije nužno loša stvar.

Nakon još nekoliko prodornih pogleda i pomnog njuškanja mojih ruku, pas je uskočio na suvozačko mjesto i sjeo okrenut prema naprijed kao da se odlučio upustiti u ovu avanturu.

Zahvalila sam mu i poškakljala ga po ušima. Krenuli smo. Pas je očito bio naviknut na vožnju.

"Kad dođemo doma, maleni," rekoh mu čvrsto, "potrčat ćemo u kuću, dobro? U šumi je jedan trol koji bi jedva dočekao da te popapa."

Pas je uzbuđeno ciknuo.

"Ma neće dobiti priliku", utješila sam ga. Baš je bilo zgodno imati nekog za razgovor. Bilo mu je zgodno čak i to što pas ne može odgovoriti, barem zasad. I nisam morala dizati svoju mentalnu barijeru jer se nije radilo o čovjeku. To me opuštalo. "Požurit ćemo se."

"Vau", složio se moj pratitelj.

"Moram te nekako nazvati", rekoh. "Što misliš o... Buffy?" Pas je zarežao. "Okej. Rover?"

Cvilež.

"Ni to ti se ne sviđa. Hmmm." Skrenuli smo na moj prilaz.

"Možda već imaš ime?" pitala sam. "Da ti provjerim vrat." Kad sam ugasila motor, prošla sam prstima kroz gustu dlaku. Nije imao ni ogrlicu protiv buha. "Netko se baš i nije brinuo za tebe, srećo", rekoh. "Ali to je sad gotovo. Ja ću ti biti dobra mamica." S tom posljednjom djetinjarijom, pripremila sam ključ i otvorila vrata kuće. U hipu je pas prošao pokraj mene i zastao u dvorištu, ogledavajući se oko sebe. Ponjušio je zrak i u grlu mu se začulo rezanje.

"To je samo dobri vampir, šećeru, onaj koji pazi na kuću. Uđi unutra." Uz malo uvjeravanja, uspjela sam uvesti psa u kuću. Odmah sam zaključala vrata iza nas.

Pas je tapkao po dnevnoj sobi, njuškajući i gledajući oko sebe. Nakon što sam ga promatrala minutu-dvije kako bih se uvjerila da neće ništa sažvakati ili podići nogu, otišla sam u kuhinju da mu nađem nešto za jelo. Napunila sam veliku zdjelu vodom. Uzela sam još jednu plastičnu zdjelu, u kojoj je baka prije držala zelenu salatu, i stavila ostatke Tinine mačje hrane i mljevenog mesa u nju. Ako si izgladnjelo pseto, to bi valjda trebao biti prihvatljiv obrok. Pas je konačno pronašao put do kuhinje i krenuo prema zdjelama. Ponjušio je hranu, podignuo glavu i dobro me promotrio. "Žao mi je. Nemam pseće hrane. Ovo je najbolje što imam. Ako želiš ostati sa mnom, nabavit ću ti Kibbles'N Bits." Pas me promatrao još nekoliko sekundi, a onda spustio glavu prema posudi. Pojeo je malo mesa, otpio gutljaj vode i pogledao me s iščekivanjem.

"Mogu li te zvati Rex?" Malo je zarežao.

"A Dean?" upitala sam ga. "Dean je lijepo ime." Ljubazan tip koji mi je pomogao u shreveportskoj knjižari zvao se Dean. Oči su mu izgledale pomalo poput očiju ovog ovčara: pronicave i inteligentne. A Dean je bilo malo drukčije pseće ime; nikad nisam znala za psa po

157

Chiarissima www.bosnaunited.net

imenu Dean. "Kladim se da si pametniji od Bubbe", rekla sam zamišljeno, a pas je kratko i odrješito zalajao.

"Pa, hajde, uđi, Dean, spremimo se za spavanje", rekoh, prilično uživajući u tome što imam s kim razgovarati. Pas je otapkao za mnom u spavaću sobu, pomno pronjuškavši sav namještaj.

Skinula sam suknju i majicu, spremila ih, skinula gaćice i otkopčala grudnjak. Pas me vrlo pozorno promatrao dok sam izvlačila čistu spavaćicu i odlazila u kupaonicu na tuširanje. Kad sam završila i izašla iz kade čista i okrijepljena, Dean je sjedio na vratima, glave nagnute u stranu.

"To je da se očistim, ljudi se vole tuširati", rekla sam mu. "Znam da psi to ne vole. Bit će da je to ljudska fora." Oprala sam zube i obukla spavaćicu. "Spreman za spavanje, Dean?"

U odgovor je skočio na krevet, okrenuo se jedanput oko sebe i legao.

"Hej! Samo malo!" Definitivno sam si sama bila kriva za ovo. Baka bi dobila mlade da zna kako je na njezin krevet legao pas. Baka je voljela životinje dokle god su provodile noći vani.

Ljudi unutra, životinje vani, to je bilo njezino pravilo. Pa, sada sam imala vampira vani, a škotskog ovčara na svom krevetu.

Rekla sam: "Silazi dolje!" i pokazala prstom na tepih.

Pas je polako, oklijevajući, sišao s kreveta. Poprijeko me pogledao i sjeo na tepih.

"Da si tu ostao", rekla sam čvrsto i zavukla se u krevet. Bila sam jako umorna i nipošto više onako nervozna sad kad je pas bio ovdje; premda nisam imala pojma kakvu sam pomoć mogla očekivati od njega ukoliko netko provali u kuću, budući da me nije dovoljno dobro poznavao da mi bude odan. Ali bila sam voljna prihvatiti bilo kakvu utjehu koja mi se pruži, pa sam se počela opuštati. Taman kad sam počela tonuti u san, osjetila sam kako se krevet udubio pod težinom psa. Uski jezik me polizao po obrazu. Škotski se ovčar smjestio blizu mene. Okrenula sam se i pogladila ga. Bilo je nekako lijepo imati ga ovdje.

Sljedeće čega sam bila svjesna bilo je da je svanulo. Mogla sam čuti ptice kako lete prema gradu, cvrkućući na sav glas, i bio je divan osjećaj biti sklupčan u krevetu. Osjećala sam toplinu psa kroz svoju spavaćicu; mora da mi je tijekom noći bilo vruće pa sam odbacila pokrivač. Sneno sam potapšala psa po glavi i počela ga gladiti po krznu, prstima prolazeći kroz njegovu gustu dlaku. Promeškoljio se još bliže, ponjušio mi lice, i prebacio svoju ruku preko mene.

Svoju ruku?

U jednom pokretu našla sam se izvan kreveta, vrišteći.

U mom se krevetu Sam podignuo na laktove, kao od majke rođen, i pomalo me šeretski pogledao.

"Oh, Bože moj! Same, otkud ti ovdje? Što to radiš? Gdje je Dean?" Prekrila sam lice rukama i okrenula se od njega, ali sam već vidjela sve što se od Sama moglo vidjeti.

"Vau", reče Sam iz ljudskog grla i tada me istina pregazila i dokosurila.

Okrenula sam se na peti kako bih se suočila s njim, toliko ljuta da sam mislila da ću eksplodirati.

"Gledao si me kako se skidam sinoć, ti... ti... prokleti psu!"

"Sookie", rekao je umirujućim glasom. "Slušaj me."

158

Chiarissima www.bosnaunited.net

Još mi je nešto palo na pamet. "Oh, Same. Bill će te ubiti." Sjela sam na tabure u kutu uz vrata kupaonice. Položila sam laktove na koljena i objesila glavu. "O ne", rekla sam. "Ne, ne, ne."

Kleknuo je pred mene. Osim na glavi, grube crvenozlaćane dlake imao je i na prsima, koje su vodile dolje prema... Ponovo sam zažmirila.

"Sookie, zabrinuo sam se kad mi je Arlene rekla da ćeš biti sama", počeo je Sam. "Nije ti rekla za Bubbu?"

"Bubbu?"

"Tog vampira kojeg je Bill postavio da nadgleda kuću."

"Oh. Da, rekla je da je podsjeća na nekog pjevača."

"E pa, ime mu je Bubba. Hobi mu je piti krv životinjama."

Sa zadovoljstvom sam vidjela (kroz prste) kako je Sam problijedio.

"Pa, onda je prava sreća što si me pustila unutra", rekao je konačno.

Iznenada se sjetivši kako je izgledao sinoć, rekoh: "Što si ti, Same?"

"Ja sam mjenjolik. Mislio sam da je vrijeme da saznaš istinu."

"Jesi li baš morao napraviti to na ovakav način?"

"Zapravo," rekao je posramljeno, "planirao sam se probuditi i izaći prije nego što otvoriš oči.

Jednostavno sam zaspao. Trčkaranje uokolo na sve četiri malo te izmori."

"Mislila sam da se ljudi pretvaraju samo u vukove."

"Ne. Ja se mogu pretvoriti u bilo što."

Bila sam toliko zainteresirana da sam spustila ruke i pokušala buljiti samo u njegovo lice.

"Kako često?" upitala sam. "Možeš li birati?"

"Kad je pun Mjesec, prinuđen sam", objasnio je. "Inače se moram natjerati; teže je i dulje traje. Pretvorim se u bilo koju životinju koju ugledam prije nego što se preobratim. Zato uvijek na stoliću u dnevnoj sobi držim knjigu o psima otvorenu na sliku škotskog ovčara. Veliki su, ali ne izgledaju opasno."

"Znači, mogao bi biti i ptica?"

"Da, ali letenje je teško. Uvijek me strah da ću se spržiti na dalekovodu ili se zaletjeti u prozor."

"Zašto? Zašto si želio da znam?"

"Imao sam dojam da se dobro nosiš s činjenicom da je Bill vampir. Čak štoviše, izgledalo mi je da ti se to sviđa. Pa mi je palo na pamet da želim vidjeti možeš li se nositi s mojim... stanjem."

"Ali to što si ti," rekoh iznenada, povodeći se za usputnom mišlju, "ne može se objasniti virusom! Hoću reći, ti se potpuno izmijeniš!"

Nije ništa rekao. Samo me gledao, sada plavih, ali jednako inteligentnih i promućurnih očiju.

"Biti mjenjolik u svakom je slučaju natprirodno. Ako je to tako, onda i druge stvari mogu biti natprirodne. Dakle..." rekoh polako, pažljivo, "Bill zapravo uopće nije zaražen virusom, zbilja ne stoji objašnjenje s alergijom na srebro ili češnjak ili sunčeve zrake... to su samo sranja koja

159

Chiarissima www.bosnaunited.net

vampiri šire okolo, propaganda, reklo bi se... da budu lakše prihvaćeni, kao oboljeli od strašne bolesti. Ali oni su zapravo... zapravo..."

Otrčala sam u kupaonicu i povratila. Srećom, stigla sam do zahodske školjke.

"Tako je", rekao je Sam s vrata tužnim glasom. "Žao mi je, Sookie. Ali Bill nije zaražen virusom. On je zbilja, zbilja mrtav."

Umila sam se i oprala zube dva puta. Sjela sam na rub kreveta, osjećajući se preumornom da nastavim dalje. Sam je sjeo pokraj mene. Utješno me obgrlio i uskoro sam mu se primaknula bliže, položivši obraz na udubinu njegova vrata.

"Znaš, jednom sam slušala Nacionalni javni radio", rekoh potpuno nepovezano. "Imali su emisiju o kriogenici, o tome kako puno ljudi odlučuje smrznuti samo svoju glavu jer je puno jeftinije nego smrzavati cijelo tijelo."

"Ha?" "Pogodi koju su pjesmu pustili na kraju?" "Koju, Sookie?"

"Put Your Head on My Shoulder."

Sam se zagrcnuo, a onda se presavinuo od smijeha.

"Slušaj, Same", rekla sam kad se smirio. "Shvaćam što mi želiš reći, a l i moram ovo riješiti s Billom. Volim Billa. Vjerna sam mu. A on nije ovdje da mi da svoje viđenje stvari."

"Oh, ali ovo nije moj pokušaj da te odvučem od Billa. Premda bi to bilo sjajno." Sam se osmjehnuo svojim rijetkim i sjajnim osmijehom. Izgledao je puno opuštenije uz mene sada kad sam znala njegovu tajnu.

"O čemu se onda radi?"

"O tome da te želim održati na životu dok ne uhvate ubojicu."

"Znači, zato si se probudio gol golcat u mom krevetu? Da me zaštitiš?"

Imao je dovoljno pristojnosti da izgleda posramljeno. "Istina, mogao sam to i bolje isplanirati.

Ali zbilja sam mislio da je potrebno da netko bude uz tebe, budući da mi je Arlene rekla da je Bill izvan grada. Znao sam da mi ne bi dopustila da provedem noć ovdje kao čovjek."

"Hoćeš li biti mirniji sad kad znaš da Bubba nadgleda kuću po noći?"

"Vampiri su jaki i okrutni", Sam je priznao. "Pretpostavljam da Bubba duguje nešto Billu, inače mu ne bi činio uslugu. Vampiri baš nisu poznati po tome da jedni drugima rade usluge. U njihovu svijetu postoje vrlo kruta pravila."

Trebala sam obraćati više pažnje na ono što mi je Sam govorio, ali sam mislila da je bolje da mu ne objašnjavam Bubbino porijeklo.

"Ako postojiš ti i postoji Bill, pretpostavljam da postoji još puno natprirodnih bića", rekoh, iznenada shvativši kakva me škrinja neistraženog blaga za razmišljanje čeka. "Morat ćeš mi ispričati jednom." Bigfoot? Čudovište iz Loch Nessa? Oduvijek sam vjerovala u čudovište iz Loch Nessa.

"Pa, vjerojatno bi bilo bolje da krenem kući", rekao je Sam. Pogledao me s nadom. Još uvijek je bio gol.

160

Chiarissima www.bosnaunited.net

"Da, mislim da bi bilo bolje. Ali - uf, k vrapcu - ti si... uf, k vragu." Odjurila sam na kat potražiti nekakvu odjeću. Koliko sam se sjećala, Jason je držao neke stvari u ormaru na katu za hitne slučajeve.

Dakako, u prvoj sobi na katu pronašla sam traperice i običnu košulju. Gore, ispod limenog krova, već je bilo vruće jer gornji kat nije bio priključen na isti klima-uredaj. Sišla sam natrag, zahvalna za klimatizirani zrak.

"Evo", rekla sam, pružajući mu odjeću. "Nadam se da će ti koliko-toliko odgovarati."

Izgledao je kao da se želi vratiti našem razgovoru, ali sad sam bila itekako svjesna da na sebi imam samo tanku najlonsku spavaćicu, a da on na sebi nema ama baš ništa.

"Navuci odjeću", rekla sam čvrsto. "I obavi to u dnevnoj sobi." Izbacila sam ga van i zatvorila vrata za njim. Mislila sam da će biti uvredljivo zaključam li vrata, pa nisam. Ali se jesam obukla u rekordnom vremenu, navukavši čisto donje rublje, te traper-suknju i žutu majicu koje sam nosila večer ranije. Napudrala sam se, stavila naušnice i začešljala kosu u rep, stavivši žutu gumicu preko elastične. Polet mi je skočio dok sam se promatrala u ogledalu. Osmijeh mi se pretvorio u mrštenje kad mi se učinilo da čujem kamionet kako stiže pred kuću.

Izašla sam iz spavaće sobe kao da me netko ispalio iz topa, svim se silama nadajući da se Sam obukao i da se skriva. Učinio je nešto još bolje.

Pretvorio se opet u psa. Odjeća mu je bila razbacana po podu, pa sam je pokupila i ugurala u ormar u hodniku.

"Dobar dečko!" rekla sam gorljivo i počešala ga iza ušiju. Dean je odgovorio gurnuvši svoju crnu, hladnu njušku ispod moje suknje. "A, nećemo tako", rekoh i pogledah kroz prednji prozor.

"Došao je Andy Bellefleur", rekla sam mu.

Andy je iskočio iz svog Dodgea, polako se rastegnuo i onda krenuo prema mojim ulaznim vratima. Otvorila sam ih s Deanom uza sebe.

Upitno sam pogledala Andyja. "Izgledaš kao da si cijelu noć bio budan, Andy. Želiš možda kavu?"

Pas se nemirno promeškoljio pokraj mene. "To bi bilo odlično", rekao je. "Mogu li ući?"

"Naravno." Pomaknula sam se u stranu. Dean je zarežao.

"Imaš dobrog psa čuvara. Dođi, dečko. Dođi ovamo." Andy je čučnuo i ispružio ruku prema psu, kojeg jednostavno nisam mogla doživjeti kao Sama. Dean je ponjušio Andyjevu ruku, ali je nije želio polizati. Umjesto toga, stao je između mene i Andyja.

"Dođi otraga u kuhinju", rekla sam, i Andy se uspravio i pošao za mnom. Začas sam pristavila kavu i stavila kruh u toster. Prikupljanje mlijeka, šećera, žličica i šalica potrajalo je još nekoliko minuta, ali onda sam se morala suočiti s razlogom Andyjeva dolaska. Lice mu je bilo premoreno; izgledao je deset godina starije nego sam znala da je. Ovo nije bio kurtoazan posjet.

"Sookie, gdje si bila sinoć? Nisi radila?"

"Ne, nisam. Bila sam ovdje, osim što sam navratila nakratko u Merlotteov bar."

"Je li Bill bio ovdje u nekom trenutku?"

"Ne, otišao je u New Orleans. Odsjeo je u onom novom hotelu u Francuskoj četvrti, onom namijenjenom samo vampirima."

161

Chiarissima www.bosnaunited.net

"Jesi li sigurna da je tamo?"

"Jesam." Osjetila sam kako mi se lice steže. Stizale su loše vijesti. "Bio sam cijelu noć na nogama", reče Andy. "Dobro."

"Upravo sam stigao s još jednog mjesta zločina."

"Dobro." Ušla sam mu u um. "Amy Burley?" Zagledala sam mu se oči. "Amy koja je radila u baru Dobra vremena?" Ime s vrha jučerašnje hrpe mogućih konobarica, ime koje sam izdvojila za Sama. Pogledala sa u psa. Ležao je na podu, njuške položene između šapa, izgledajući onoliko tužno i iznenađeno kako sam se i sama osjećala. Otužno je zacvilio.

Andyjeve smeđe oči bušile su rupu u meni. "Kako si znala?"

"Ne seri, Andy, znaš da mogu čitati misli. Grozno se osjećam. Jadna Amy. Je li bilo isto kao i s ostalima?"

"Je", rekao je. "Isto kao i s ostalima. Jedino su ugrizi svježiji."

Sjetila sam se večeri kad smo Bill i ja morali otići u Shreveport na Ericov poziv. Je li Amy dala Billu krvi te večeri? Nisam mogla ni izbrojiti prije koliko je dana to bilo, izgubila sam pojam o vremenu od tolikih neobičnih i strašnih događaja u proteklih nekoliko tjedana.

Svalila sam se na drvenu kuhinjsku stolicu, nekoliko minuta odsutno odmahujući glavom, zapanjena smjerom u kojem je krenuo moj život. Život Amy Burly više nikamo nije mogao krenuti. Otresla sam neobičan osjećaj apatije, ustala i dolila kave.

"Bill nije bio ovdje od preksinoć", rekla sam.

"A ti si bila ovdje cijelu noć?"

"Da, jesam. Pitaj mog psa", nasmiješila sam se Deanu, koji je zacvilio kad je bio primijećen.

Prišao mi je i položio grivastu glavu na moja koljena dok sam pila kavu. Pogladila sam ga po ušima. "Jesi li se čula s bratom?"

"Ne, ali sinoć sam primila čudan poziv, netko me nazvao i rekao da je u Merlotteovu baru."

Nakon što sam to izgovorila, shvatila sam da je to morao biti Sam, želeći me dovući u Merlotte kako bi mi se mogao prikrpati i poći sa mnom kući. Dean je zijevnuo, dugo i snažno, pruživši nam pogled na svoje bijele i oštre zube.

Da sam barem šutjela.

Ali sad sam morala sve po redu objasniti Andyju, koji je u polubudnom stanju klonulo sjedio u mojoj kuhinji, odjeven u zgužvanu kariranu košulju s mrljama od kave, i bezoblične, iznošene kaki hlače. Andy je žudio za krevetom kao što konj žudi za svojim boksom.

"Moraš se odmoriti", rekla sam blago. Bilo je nečeg tužnog u Andyju Bellefleuru, nečeg smoždenog.

"Stvar je u tim ubojstvima", rekao je, glasa klimava od premorenosti. "Te jadne žene. Bile su sve tako slične u nekim stvarima."

"Neobrazovane, niske stručne spreme, radile su po barovima? Nije im smetalo imati vampirskog ljubavnika tu i tamo?"

162

Chiarissima www.bosnaunited.net

Klimnuo je, a kapci su mu se spuštali.

"Drugim riječima, žene baš kao ja."

Njegove su se oči tada otvorile. Bio je užasnut svojom pogreškom. "Sookie..."

"Shvaćam, Andy", rekoh. "U nekim smo stvarima sve slične, i ako prihvatiš da je napad na moju baku bio zapravo namijenjen meni, onda sam ja valjda jedina preživjela."

Pitala sam se koga je još ubojica mogao ubiti. Jesam li ja bila jedina živa koja je odgovarala njegovim kriterijima? To je bila najstrašnija pomisao koju sam imala cijelog dana.

Andy je praktički kljucao nad svojom šalicom.

"Zašto ne odeš prileći u sobu?" tiho sam predložila. "Moraš malo odspavati. Mislim da nisi u stanju da sjedneš za volan."

"Vrlo ljubazno od tebe", rekao je Andy otegnuto. Zazvučao je malo iznenađeno, kao da nije očekivao od mene da budem ljubazna prema njemu. "Ali moram poći kući, namjestiti budilicu.

Mogu spavati samo neka tri sata."

"Obećavam da ću te probuditi", rekoh. Nisam htjela da Andy spava u mojoj kući, ali isto tako nisam htjela da se slupa na putu doma. Stara gospođa Bellefleur mi nikada ne bi oprostila, a vjerojatno ne bi ni Portia. "Dođi, prilegni u ovu sobu." Odvela sam ga u svoju staru sobu. Moj krevet je još uvijek bio uredno pospremljen. "Samo ti lezi, a ja ću namjestiti alarm." Učinila sam tako dok me promatrao. "A sad odspavaj malo. Moram nešto obaviti, odmah se vraćam." Andy se više nije opirao, samo je teško sjeo na krevet dok sam zatvarala vrata.

Pas je tapkao za mnom dok sam smještala Andyja, a sad sam mu rekla potpuno drugačijim glasom: "Odmah se obuci!"

Andy je provirio kroz vrata. "Sookie, s kim ti to razgovaraš?"

"Sa psom", ispalila sam kao iz topa. "Uvijek mi donese ogrlicu i ja mu je stavim."

"Zašto mu je uopće skidaš?"

"Zvecka po noći pa ne mogu zaspati. Ajde, pođi u krevet."

"U redu." Zadovoljan mojim odgovorima, Andy je ponovo zatvorio vrata.

Uzela sam Jasonovu odjeću iz ormara, stavila je na kauč ispred psa i sjela, okrenuvši mu leđa.

Ali sam shvatila da sve mogu vidjeti u ogledalu iznad kamina.

Zrak se zamaglio oko psa, kao da je zabrujao i zavibrirao, pun energije, i onda se oblik počeo mijenjati unutar tog električnog naboja. Kad se maglica raspršila, Sam je klečao na podu, gol golcat. Vau, kakva guza. Morala sam se natjerati da zažmirim, ponavljati si da nisam nevjerna Billu, Billova guza, strogo sam se opomenula, jednako je dobra.

"Spreman sam", reče Sam, tako blizu iza mene da sam poskočila. Brzo sam ustala i okrenula se prema njemu, pronašavši njegovo lice na petnaestak centimetara od svog.

"Sookie", rekao je s nadom, položivši ruku na moje rame, stežući i milujući ga.

Bila sam ljuta jer mu je polovica mene željela odgovoriti.

"Slušaj me, frajeru, mogao si mi reći istinu o sebi bilo kada u proteklih nekoliko godina.

Poznajemo se - koliko? Četiri godine? I više! A opet, Same, unatoč tome što se gotovo svakodnevno viđamo, čekao si da se Bill zainteresira za mene da bi..." i ne mogavši smisliti kako da završim rečenicu, digla sam ruke u zrak.

163

Chiarissima www.bosnaunited.net

Sam se povukao, što je bilo dobro.

"Nisam vidio što mi je pred nosom dok nisam shvatio da bih mogao ostati bez toga", rekao je tihim glasom.

Nisam mu ništa mogla reći na to. "Vrijeme je da pođeš kući", rekla sam mu. "I bolje da te dovezemo onamo a da te nitko ne vidi. Ozbiljno ti kažem."

Ovo je bilo dovoljno riskantno i bez toga da netko zločest poput Renea vidi Sama u mom autu rano ujutro i donese krive zaključke. I prenese ih Billu.

Pa smo tako krenuli. Sam se sakrio na stražnjem sjedištu. Oprezno sam parkirala iza Merlotteova bara. Tamo je bio jedan kamionet; crni s ružičastim i akvamarinskim šarama sa strane. Jasonov.

"Ajoj", rekoh. "Što?" Samov je glas bio pomalo prigušen zbog položaja u kojem se nalazio. "Čekaj da provjerim", rekoh razdraživši se. Zašto bi Jason parkirao auto ovdje, na parkiralištu za zaposlenike? A i činilo mi se kao da je nešto u kamionetu.

Otvorila sam svoja vrata. Čekala sam da zvuk otvaranja prene onoga tko je u kamionetu.

Gledala sam ima li naznaka micanja. Kad se ništa nije dogodilo, krenula sam preko šljunka, nikad tako uplašena usred bijela dana.

Kad sam se približila prozoru, mogla sam vidjeti da je to unutra Jason. Klonuo je preko volana. Košulja mu je bila zamrljana, brada mu je počivala na prsima, ruke su mu otromboljeno ležale na sjedalu s obje strane, a preko njegova zgodnog lica protezala se duga, crvena ogrebotina. Na ploči s instrumentima vidjela sam neoznačenu videokazetu "Same", rekla sam, mrzeći strah u svom glasu. "Molim te, dodi ovamo."

Nepojmljivo brzo, Sam se našao uz mene, a onda je provukao ruku pokraj mene i otvorio vrata kamioneta. Činilo se da je kamionet stajao tu parkiran nekoliko sati - na haubi je bilo rose zatvorenih prozora, u rano ljeto, pa je vonj koji nas je zapahnuo iznutra bio prilično snažan i sastojao se od barem tri elementa: krvi, seksa i alkohola.

"Zovi hitnu!" rekla sam brzo dok je Sam provjeravao Jasonov puis. Sam me sumnjičavo pogledao. "Jesi li sigurna da to želiš učiniti?" upitao me.

"Naravno! U nesvijesti je!" "Čekaj, Sookie. Porazmisli malo."

I možda bih za trenutak donijela pametniji zaključak, ali u tom je trenutku Arlene došla u svojem slupanom plavom Fordu i Sam je uzdahnuo i otišao u svoju kućicu da telefonira.

Bila sam tako naivna. Tako je to kad si građanin koji poštuje zakone gotovo svakoga dana svog života.

Odvezla sam se s Jasonom u malenu lokalnu bolnicu, nesvjesna da policija pomno proučava Jasonov kamionet, slijepa za policijski auto koji je slijedio kola hitne pomoći, puna povjerenja kad me doktor uputio kući, rekavši da će me nazvati kad se Jason osvijesti. Doktor mi je rekao, čudno me mjerkajući, da se Jason očito oporavlja od posljedica droge ili alkohola. Ali Jason nikada prije nije toliko popio, niti se drogirao: mučno posrnuće naše rođakinje Hadley u život na

164

Chiarissima www.bosnaunited.net

ulici duboko nas se oboje dojmio. Sve sam to ispričala doktoru, a on me poslušao i potom me otpravio.

Ne znajući što da mislim, otišla sam kući i otkrila da je Andyja Bellene ura probudio njegov biper. Ostavio mi je poruku o tome i ništa više. Poslije sam saznala da je bio u bolnici u isto vrijeme kad i ja, i da je iz obzirnosti čekao da odem prije nego što je Jasona lisičinama svezao za krevet.

165

Chiarissima www.bosnaunited.net

12

S

am mi je došao javiti vijesti oko jedanaest sati. "Sookie, uhitit će Jasona čim dođe sebi, što znači uskoro." Sam mi nije rekao kako je saznao za - to, a ja ga nisam pitala.

Zurila sam u njega dok su mi niz lice klizile suze. Bilo koji drugi dan bih možda razmišljala o tome kako loše izgledam dok plačem, ali danas nije bio dan kad sam marila za svoju vanjštinu. Bila sam sva napeta, uplašena za Jasona, tužna zbog Amy Burley, puna gnjeva što policija radi tako glupu grešku, a ispod svega mi je nedostajao moj Bill.

"Misle da se Amy Burley opirala. Misle da se napio nakon što ju je ubio."

"Hvala, Same, na upozorenju." Glas kao da mi je dopirao iz daljine. "Bolje da sada odeš na posao."

Nakon što je Sam shvatio da mi je potrebno da budem sama, nazvala sam informacije i saznala broj hotela Krv u četvrti. Utipkala sam brojeve, osjećajući se kao da radim nešto loše, makar mi nije bilo jasno ni što ni zašto.

"Krrrrrrrv... u četvrti", dramatično je najavio dubok glas. "Vaš lijes kad niste doma."

Isuse Bože. "Dobro jutro. Ovdje Sookie Stackhouse, zovem iz Bon Tempsa", rekoh ljubazno.

"Trebala bih ostaviti poruku za Billa Comptona. On je gost u vašem hotelu."

"Krvopija ili čovjek?"

"Ovaj... krvopija."

"Samo trenutak, molim vas."

Nakon nekoliko trenutaka ponovo se javio duboki glas. "Kako glasi vaša poruka, gospodo?"

Zamislila sam se.

"Molim vas, recite gospodinu Comptonu da je... moj brat uhićen i da bih jako voljela ako se može vratiti kući čim dovrši svoj posao."

"Zapisao sam." Čuo se zvuk pisanja. "Možete li ponoviti ime?"

"Stackhouse. Sookie Stackhouse."

"U redu, gospođice. Pobrinut ću se da dobije vašu poruku." "Hvala."

I to je bilo jedino što mi je palo na pamet da mogu napraviti, dok se nisam sjetila da bi bilo puno praktičnije da sam nazvala Sida Matta Lancastera. Jako se trudio zvučati zgranuto kad je

166

Chiarissima www.bosnaunited.net

čuo da su uhitili Jasona, rekao je da će se požuriti u bolnicu čim završi sa sudom danas poslije podne i da će mi se poslije javiti.

Odvezla sam se natrag u bolnicu da vidim hoće li mi dopustiti da sjedim uz Jasona dok se ne osvijesti. Nisu mi dali. Pitala sam se je li već pri svijesti, a ne žele mi reći. Ugledala sam Andyja Bellefleura na drugom kraju hodnika, a on se okrenuo i otišao u drugom smjeru.

Prokleta kukavica.

Otišla sam kući jer mi ništa drugo nije padalo na pamet. Shvatila sam da mi ionako nije radni dan, što je bilo dobro, premda mi u tom trenutku to i nije bilo važno. Sinulo mi je da se baš i ne nosim najbolje s ovim, da sam bila puno stabilnija kad je baka umrla.

Ali ono je bila konačna situacija. Baku ćemo pokopati, njezina ubojicu uhititi i ići dalje. Ako policija zbilja vjeruje da je Jason ubio baku i ostale tri žene, onda je svijet tako zlo i varljivo mjesto da ne želim imati veze s njim, No, shvatila sam sjedeći i gledajući pred sebe tog dugog, dugog posli-jepodneva, da je upravo naivnost poput ove dovela do Jasonova uhićenja. Da sam ga samo odvela u Samovu prikolicu i dovela u red, sakrila film dok ne saznam o čemu je riječ, da iznad svega nisam pozvala hitnu... o tome je bio Sam razmišljao dok me onako promatrao u nedoumici. Pa ipak, Arlenein mi je dolazak dobrano ograničio mogućnosti.

Mislila sam da će telefon početi zvoniti čim ljudi čuju vijest.

Ali nitko nije nazvao.

Nisu znali što bi rekli.

Sid Matt Lancaster navratio je oko pola pet.

Bez ikakva uvoda rekao mi je: "Uhitili su ga. Optužen je za ubojstvo s predumišljajem."

Zaklopila sam oči. Kad sam ih otvorila, Sid me promatrao s pronicavim izrazom na blagom licu. Njegove konzervativne naočale s crnim okvirom povećavale su mu mutne smeđe oči, a zbog svoje čeljusti i šiljatog nosa, pomalo je izgledao kao pas tragač. "Što on kaže?" pitala sam.

"Rekao je da je bio s Amy sinoć."

Uzdahnula sam.

"Rekao je da su spavali skupa, da je već prije bio s njom. Rekao je da je dugo nije vidio, da je zadnji put kad su bili zajedno Amy bila ljubomorna, zbilja ljuta zbog ostalih žena s kojima se viđao. Stoga je bio podosta iznenađen kad mu je prišla sinoć u Dobrim vremenima. Jason je rekao da se Amy čudno ponašala cijelu večer, kao da je nešto smjerala. Sjeća se da su spavali zajedno, sjeća se da su poslije ležali u krevetu i pili, a poslije se više ničega ne sjeća, sve dok se nije probudio u bolnici."

"Netko mu je namjestio", rekoh čvrsto, pomislivši kako zvučim upravo kao loš TV film.

"Naravno." Oči Sida Matta bile su čvrste i samouvjerene, baš kao da je on sam bio kod Amy Burley sinoć.

Ma k vragu, možda i je.

167

Chiarissima www.bosnaunited.net

"Slušaj me, Side Matte." Nagnula sam se prema naprijed i natjerala ga da me pogleda u oči. "Čak i kad bih se nekako uvjerila da je Jason ubio Amy, Dawn i Maudette, nikad ne bih povjerovala da bi ikada malim prstom naudio mojoj baki."

"U redu onda." Sid Matt je bio spreman pošteno saslušati moje stavove; cijelim tijelom davao je takve signale. "Gospođice Sookie, idemo barem nakratko pretpostaviti da je Jason imao neke veze s ovim pogibijama. Možda policija misli da je tvoj prijatelj Bill Compton ubio tvoju baku jer nije željela da budete skupa."

Pokušala sam izgledati kao da razmatram ovu idiotsku ideju. "Pa, Side Matte, mojoj se baki Bill sviđao i bilo joj je drago što se viđam s njim."

Prije nego što je vratio službeni izraz lica, opazila sam čistu nevjericu u odvjetnikovim očima.

On nipošto ne bi bio sretan da se njegova kći viđa s vampirom. Nije mogao zamisliti nikakvu drugu reakciju odgovornog roditelja osim odbojnosti. I nije sebe mogao zamisliti kako pokušava uvjeriti porotu da je mojoj baki bilo drago što se viđam s tipom koji uopće nije živ i koji je usto preko sto godina stariji od mene.

To su bile misli Sida Matta.

"Jeste li upoznali Billa?" pitala sam.

Iznenadila sam ga. "Ne", priznao je. "Znate, gospođice Sookie, nisam vam ja za te vampirske stvari. Mislim da je to rušenje dijela zida koji postoji s razlogom, zida između nas i takozvanih oboljelih od virusa. Mislim da je postojanje tog zida Božja namjera i, što se mene tiče, ja ću držati svoj dio uspravnim."

"Problem s time je taj, Side Matte, što ja od rođenja opkoračujem taj zid." Nakon što sam cijeli život svoj "dar" držala u tajnosti, otkrila sam da sam ga sposobna svakome baciti u lice ako bi to pomoglo Jasonu.

"Pa," reče Sid Matt hrabro, pomičući naočale navrh svog šiljatog nosa, "siguran sam da ti je dragi Bog taj problem, o kojem sam čuo, dao s razlogom. Moraš ga naučiti koristiti u njegovu slavu."

Nitko to nikada nije tako postavio. Bilo je to nešto o čemu ću morati razmisliti kad budem imala više vremena.

"Bojim se da sam skrenula razgovor u neželjenom smjeru, a znam da je vaše vrijeme dragocjeno." Sredila sam misli. "Želim da Jason izađe uz jamčevinu. Isključivo ga neizravne indicije vežu uz Amyno ubojstvo. Jesam li u pravu?"

"Priznao je da je bio sa žrtvom neposredno uoči ubojstva, a videokazeta, kako mi je prilično snažno natuknuo jedan policajac, prikazuje vašeg brata kako ima odnošaj sa žrtvom. Vrijeme i datum na traci ukazuju da je snimljena nekoliko sati, ako ne i minuta, prije njezine smrti."

Proklete bile Jasonove osebujne navade u krevetu. "Jason baš ne razmišlja previše. Smrdio je na alkohol u kamionetu. Mislim da je bio samo proliven po njemu. Vjerujem da će pretrage to i potvrditi. Možda mu je Amy stavila nekakvu drogu u piće koje mu je pripremila."

"Zašto bi to učinila?"

"Zato što je, poput mnogih žena, bila ljuta na Jasona jer ga je jako željela. Moj brat može izaći gotovo sa svakom koju poželi. Ne, upotrijebiti ću taj eufemizam."

168

Chiarissima www.bosnaunited.net

Sid Matt je izgledao iznenađen što znam tu riječ.

"Mogao je otići u krevet gotovo sa svakom koju poželi. Život iz snova, pomislila bi većina frajera." Umor se spustio na mene poput magle. "I sada ga eno u zatvoru."

"Mislite da mu je to neki drugi muškarac napravio? Namjestio mu ovo ubojstvo?"

"Da, vjerujem." Nagnula sam se prema naprijed, pokušavajući uvjeriti ovog skeptičnog odvjetnika snagom svojih uvjerenja. "Netko tko mu zavidi. Netko tko zna njegov raspored, netko tko ubija ove žene kad Jason nije na poslu. Netko tko zna da je Jason spavao s ovim curama.

Netko tko zna da voli snimati filmiće."

"Mogao bi biti bilo tko", reče Jasonov odvjetnik praktično.

"Tako je", rekoh tužno. "Čak i da je Jason bio dovoljno pristojan i nije pričao s kojom je sve bio, bilo je dovoljno da ga netko vidi s kojom napušta bar u vrijeme zatvaranja. Da samo bude pronicavi možda ovlaš priupita o videovrpcama prilikom nekog posjeta..." Moj je brat možda bio malo nemoralan, ali mislim da ne bi pokazivao te filmiće okolo. Makar bi možda rekao drugom muškarcu da ih je snimao. "Dakle, taj muškarac, tko god on bio, sklopio je nekakav dogovor s Amy, znajući da je bijesna na Jasona. Možda joj je rekao da će se samo našaliti s njim ili nešto slično."

"Tvoj brat nikada prije nije bio uhićen", primijetio je Sid Matt.

"Ne." Premda se našao na dobrom putu u nekoliko navrata, ako je vjerovati Jasonovim pričanjima.

"Nema dosjea, ugledan je član zajednice, ima stalan posao. Možda postoji mogućnost da ga izvučem uz jamčevinu. Ali ako pobjegne, sve gubite."

Iskreno, ni jednom mi nije palo na pamet da bi Jason mogao pobjeći. Nisam ništa znala o ugovaranju jamčevina i nisam imala pojma što bih trebala učiniti, ali sam željela izvući Jasona iz tog zatvora. Nekako, da ga ostavim u zatvoru dok ne počne suđenje... nekako bi zbog toga izgledao još više kriv.

"Saznajte što možete i javite mi što moram učiniti", rekla sam. "U međuvremenu, mogu li ga posjetiti?"

"Rekao je da radije ne", reče Sid Matt.

To me opako zaboljele "Zašto?" pitala sam, pokušavajući svim silama ne briznuti ponovo u plač.

"Sram ga je", reče odvjetnik.

Pomisao da se Jason srami bila mi je fascinantna.

"Dakle", rekoh, pokušavajući požuriti stvari, odjednom nezadovoljna ovim sastankom bez rezultata. "Nazvat ćete me kad budem doista mogla nešto učinili?"

Sid Matt je kimnuo, a obješeni obrazi su mu pritom lagano zadrhtali. Bilo mu je nelagodno sa mnom. Itekako mu je bilo drago što me ostavlja.

Odvjetnik se odvezao u svom kamionetu, nabivši kaubojski šešir na glavu dok mi je još bio na vidiku.

169

Chiarissima www.bosnaunited.net

Kad se potpuno smračilo, izašla sam provjeriti Bubbu. Sjedio je ispod španjolskog hrasta, a pokraj njega su bile poslagane boce krvi: prazne s jedne, a pune s druge strane.

Imala sam svjetiljku, i premda sam znala da je Bubba vani, svejedno me šokiralo kad sam ga ugledala u snopu svjetla. Odmahnula sam glavom. Nešto je zbilja pošlo po zlu s Bubbom kad su ga "preobrazili", u to nije bilo sumnje. Bilo mi je iskreno drago što mu ne mogu čitati misli. Oči su mu bile pakleno sluđene.

"Hej, šećeru", rekao je sa svojim teškim južnjačkim naglaskom. "Kak' si mi? Došla si mi praviti društvo?"

"Samo sam željela znati jesi li se udobno smjestio", rekla sam.

"Pa, padaju mi na pamet mjesta na kojima bi mi bilo udobnije, ali kako si ti Billova djevojka, neću pričati o njima."

"Dobro", rekoh čvrsto.

"Ima li mačaka u okolici? Bogami sam se umorio od ovog flaširanog napoja."

"Nema mačaka. Sigurna sam da će se Bill ubrzo vratiti, a onda možeš kući." Krenula sam natrag prema kući, ne osjećajući se dovoljno ugodno u Bubbinoj prisutnosti kako bih nastavila razgovor, ako se to tako moglo nazvati. Pitala sam se o čemu je Bubba razmišljao tijekom svojih dugih stražarskih noći; pitala sam se je li se prisjećao svoje prošlosti.

"A što je s onim psom?" viknuo je za mnom.

"Otišao je doma", doviknula sam mu preko ramena. "Šteta", reče Bubba samom sebi, tako tiho da ga gotovo nisam čula.

Spremila sam se za krevet. Gledala sam televiziju. Pojela sam malo sladoleda i čak nadrobila čokoladicu Heath Bar na njega. Međutim, večeras me očito ništa nije moglo utješiti. Moj brat je bio u zatvoru, moj dečko u New Orleansu, baka mi je bila mrtva i netko mi je ubio mačku.

Osjećala sam se osamljeno i žalila sam samu sebe.

Nekad se jednostavno moraš prepustiti.

Bill mi se nije javio.

To je dolilo ulje na vatru mojem očaju. Vjerojatno je pronašao neku uslužnu prostitutku u New Orleansu ili neku krvodajku, možda neku od onih koje su se motale oko Krvi u četvrti svake večeri, nadajući se vampirskom "spoju".

Da sam bila sklona piću, napila bih se. Da sam bila sklona avanturama, nazvala bih zgodnog JB-ja du Ronea i poševila se s njim. Ali nisam bila ništa tako dramatično i drastično pa sam samo jela sladoled i gledala stare filmove na televiziji. Nekom jezovitom slučajnošću, davao se film Blue Hawaii.

Konačno sam legla oko ponoći.

Probudio me vrisak ispod mog prozora. Sjela sam uspravno u krevetu. Čula sam tupe udarce i tutnjavu i konačno glas, za koji sam bila sigurna da je Bubbin, kako viče: "Vrati se natrag, pušioničaru!"

Kad nekoliko minuta nije bilo nikakvih zvukova, navukla sam kućnu haljinu i došla do ulaznih vrata. Prednje je dvorište bilo osvijetljeno sigurnosnom lampom i prazno. Onda sam s 170

Chiarissima www.bosnaunited.net

lijeve strane uočila pokret, i kad sam promolila glavu kroz vrata vidjela sam kako Bubba glavinja natrag prema svom skrovištu. "Što je bilo?" zazvala sam ga.

Bubba je promijenio smjer i dovukao se prema verandi.

"O, da, neki se kurvin sin, da prostiš, smucao oko kuće", reče Bubba. Njegove smeđe oči su sjale i izgledao je više kao nekoć. "Čuo sam ga nekoliko minuta prije nego što je došao ovamo i palo mi je na pamet da bih ga mogao uhvatiti. Ali je presjekao kroz šumarak prema cesti gdje je parkirao kamionet."

"Jesi li vidio tko je to bio?"

"Ne dovoljno da bih ga mogao opisati", rekao je posramljeno. "Vozio je kamionet, ali nisam mogao vidjeti ni koje je boje. Mrak."

"Ali ipak si me spasio", rekoh, nadajući se da mi se posve iskrena zahvalnost čuje u glasu.

Osjetila sam nalet ljubavi prema Billu koji je sredio da imam zaštitu. Čak mi je i Bubba bolje izgledao nego prije. "Hvala, Bubba."

"Ma nema na čemu", rekao je uljudno i u tom trenutku, dok je stajao uspravno, pomalo zabacivši glavu, sa sanjivim osmijehom na usnama... to je bio on i zinula sam izreći njegovo ime, kad mi se vratilo Billovo upozorenje koje me ušutkalo.

Jason je sutradan izašao uz jamčevinu.

Koštala me čitavo bogatstvo. Potpisala sam što mi je dao Sid Matt, premda je zalog bila uglavnom Jasonova kuća, njegov auto i ribarica. Da je Jason ikada prije bio uhićen, makar samo zbog nepropisnog prelaska ceste, mislim da mu ne bi dopustili da izađe uz jamčevinu.

Stajala sam na stepenicama suda odjevena u svoj grozni, razboriti, mornarskoplavi kostim u vrelini kasnoga jutra. Znoj mi je kapao s lica i curio između usana na onaj odvratni način od kojega vam dođe da skočite pod tuš. Jason se zaustavio ispred mene. Nisam bila sigurna hoće li progovoriti. Lice mu se postaralo. Prava nevolja spustila mu se na ramena, prava nevolja koja neće otići sama od sebe ili se smiriti, poput tugovanja.

"Ne mogu s tobom razgovarati o ovome", rekao je tako tiho da sam ga jedva čula. "Znaš da nisam kriv. Nikad nisam bio nasilan, izuzevši šoru tu i tamo na parkiralištu oko neke ženske."

Dotakla sam ga po ramenu, pa pustila ruku da padne kad nije reagirao. "Nikad nisam ni mislila da si kriv. Nikad i neću. Žao mi je što sam bila blesava i pozvala hitnu jučer. Da sam shvatila da to nije tvoja krv, odvela bih te u Samovu prikolicu, očistila i spalila kazetu. Ali tako sam se bojala da je to tvoja krv." Osjećala sam suze u očima. Ali ovo nije bilo vrijeme za plakanje, pa sam se ponovo ukočila, osjećajući kako mi se ukrutilo lice. Jasonov um bio je zbrčkan, poput mentalnog svinjca. Vrio je nezdravom mješavinom kajanja, srama što su njegove seksualne navike procurile u javnost, krivnje što se ne osjeća gore zbog Amyna ubojstva, prestravljenosti da bi itko u gradu pomislio da je ubio vlastitu baku dok je u zasjedi čekao svoju sestru.

"Izvući ćemo se iz ovog", rekla sam bespomoćno.

171

Chiarissima www.bosnaunited.net

"Izvući ćemo se iz ovog", ponovio je, pokušavši da mu glas zvuči snažno i uvjereno. Ali, palo mi je na pamet, bit će potrebno dosta vremena prije nego što se Jasonova samouvjerenost, ta zlaćana sigurnost koja ga je činila neodoljivim, vrati u njegovo držanje, na njegovo lice i u njegov govor.

Možda nikada i neće.

Tamo smo se rastali, kod sudnice. Nismo si imali više što reći.

Cijeli sam dan sjedila u baru, promatrajući ljude koji su ulazili, čitajući im misli. Nitko nije razmišljao o tome kako je ubio četiri žene i za sada se izvukao. U vrijeme ručka došli su Hoyt i Rene i izašli van čim su me ugledali. Pretpostavila sam da im je previše neugodno.

Na koncu me Sam natjerao da odem. Rekao mi je da izgledam tako zastrašujuće da rastjerujem mušterije koje bi mogle imati korisne informacije.

Iskobeljala sam se na bliješteće sunce. Skoro će zaći. Razmišljala sam o Bubbi, Billu i svim onim bićima koja se bude iz dubokog sna kako bi hodala po zemlji.

Zastala sam kod Grabbit Kwika kako bih kupila mlijeko za sutrašnji doručak. Novi blagajnik bio je pristavi klinac s ogromnom Adamovom jabučicom, koji me napeto promatrao kao da pokušava do detalja zapamtiti kako izgledam ja, ubojičina sestra. Bilo je očito da jedva čeka da odem kako bi mogao nazvati svoju djevojku. Želio je da može vidjeti ugrize na mom vratu. Pitao se postoji li način da sazna kako to vampiri rade.

Ovo je bio primjer sranja koja sam bila primorana slušati po cijele dane. Bez obzira na to koliko bih se snažno koncentrirala na nešto drugo, bez obzira na to koliko mi je barijera bila čvrsta, a osmijeh širok, provlačilo mi se.

Stigla sam kući baš kad se počelo mračiti. Nakon što sam spremila mlijeko i skinula kostim, obukla sam kratke hlače i crnu majicu sa slikom Gartha Brooksa i pokušala smisliti neki cilj za večeras. Nisam se mogla dovoljno smiriti da čitam; ionako sam trebala otići u knjižnicu i posuditi nove knjige, što je u ovim okolnostima bila prava muka. Na televiziji nije bilo ničega dobrog, barem ne večeras. Palo mi je na pamet da ponovo pogledam Hrabro srce: Mel Gibson u kiltu mi uvijek podigne raspoloženje. Ali film je bio prekrvav za moje mentalno stanje. Nisam mogla podnijeti da onoj curi ponovo prerežu grkljan, iako sam znala u kom trenutku trebam prekriti oči.

Otišla sam u kupaonicu sprati znojnu šminku, kad mi se kroz zvuk tekuće vode učinilo da izvana čujem zavijanje.

Zatvorila sam vodu. Mirno sam stala, gotovo osjećajući kako mi se trzaju antene, koliko sam napeto osluškivala. Što...? Voda mi je s mokrog lica kapala na majicu.

Ni zvuka. Ni najmanjeg zvuka.

Odšuljala sam se do ulaznih vrata jer su bila najbliža Bubbinu stražar-skom mjestu u šumi.

Odškrinula sam ih i viknula: "Bubba?"

Nije bilo odgovora.

Pokušala sam ponovo.

Izgledalo je kao da su čak i skakavci i žabe suspregnuti dah. Noć je bila tako tiha da se svašta moglo skrivati u njoj. Nešto je vrebalo tamo vani, u tmini.

172

Chiarissima www.bosnaunited.net

Pokušala sam razmisliti, ali mi je srce tako jako udaralo da je ometalo proces.

Najprije nazovi policiju.

Otkrila sam kako nemam tu opciju. Telefon nije radio.

Dakle, mogla sam ili čekati u kući da nevolja dođe po mene, ili otići u šumu.

Nije bila laka odluka. Zagrizla sam donju usnu dok sam šetala po kući i gasila svjetiljke, pokušavajući isplanirati slijed akcija. Kuća je pružala barem nekakvu zaštitu: brave, zidove, skrivene zakutke. Ali sam znala da bilo tko dovoljno uporan može ući i onda bih bila u stupici.

Okej. Kako bih mogla izaći a da me nitko ne vidi? Za početak sam isključila vanjska svjetla.

Stražnja su vrata bila bliže šumarku, pa su predstavljala bolji izbor. Dobro sam poznavala taj šumarak. Mogla bih se u njemu skriti do zore. Možda bih mogla otići do Billove kuće; njegov telefon sigurno radi, a ja imam ključ.

Ili bih mogla otići do svog auta i pokrenuti ga. No to bi me prikovalo za određeno mjesto na nekoliko sekundi.

Ne, šumarak mi se činio boljim izborom.

Billov sam ključ stavila u jedan džep zajedno s džepnim nožićem moga djeda, koji je baka čuvala u ladici stolića u dnevnom boravku, da bude nadohvat ruci ako treba otvoriti paket. U drugi sam džep stavila malu baterijsku svjetiljku. Baka je u ormaru za kapute pokraj vrata držala staru pušku. Pripadala je mom ocu kad je bio mali, a koristila ju je uglavnom za pucanje u zmije; pa, trebala sam ustrijeliti jednu zmiju. Mrzila sam tu prokletu pušku, mrzila sam pomisao da ću je upotrijebiti, no sad je bilo pravo vrijeme za to.

Nije je bilo tamo.

Nisam mogla vjerovati svojim očima. Ispipala sam cijeli ormar.

Bio je u mojoj kući!

Ali nitko nije provalio u nju.

Netko koga sam pozvala da uđe. Tko je sve bio ovdje? Pokušala sam ih sve pobrojiti dok sam išla prema stražnjim vratima, dvostruko svezanih tenisica kako mi se vezice ne bi vukle po tlu.

Kosu sam podigla u neuredan rep, gotovo jednom rukom, kako mi ne bi smetala na licu, i svezala je gumicom. Ali cijelo sam vrijeme razmišljala o toj ukradenoj pušci.

Tko je sve bio u mojoj kući? Bill, Jason, Arlene, Rene, klinci, Andy Bellefleur, Sam, Sid Matt; svi su bili sami na minutu ili dvije, vjerojatno dovoljno dugo da pušku stave van i poslije dođu po nju.

Tada sam se sjetila dana kad je bio pogreb. Gotovo svi koje poznajem ulazili su u kuću i izlazili iz nje kad je baka umrla, a nisam se mogla sjetili jesam li vidjela pušku od tada. No bilo bi teško nonšalantno se išetati iz pune kuće s puškom. A ako je tada nestala, mislim da bih do sada uočila da je nema. Zapravo, gotovo sam sigurna da bih.

Morala sam to sada ostaviti po strani i koncentrirati se na nadmudrivanje onoga tko je tamo u mraku.

173

Chiarissima www.bosnaunited.net

Otvorila sam stražnja vrata. Odgegala sam se van, spustivši se što sam niže mogla, i polako priljubila vrata za sobom. Umjesto da siđem stepenicama, ispružila sam nogu i taknula tlo dok sam još čučala na verandi; prebacila sam težinu na nju, povukla drugu nogu za njom i ponovo čučnula. Ovo je bilo baš kao kad smo se Jason i ja igrali skrivača u šumi kad smo bili mali.

Usrdno sam se molila da se sada opet ne igram skrivača s Jasonom.

Sakrila sam se iza velike posude pune cvijeća, koje je posadila moja baka, a potom se odšuljala do njezina auta, mog sljedećeg odredišta. Pogledala sam u nebo. Mjesec je bio pun, i kako je noć bila vedra, vidjele su se zvijezde. Zrak je bio težak od vlage i još uvijek je bilo sparno. Ruke su mi začas bile skliske od znoja.

Sljedeći korak, od auta do stabla mimoze.

Ovaj put nisam bila jednako tiha. Spotaknula sam se o panj i pala na tlo. Ugrizla sam se za unutarnju stranu obraza da ne bih jauknula. Bol mi je protutnjala kroz nogu i bok. Bilo mi je jasno da su mi rubovi grubog panja dobro izgrebli nogu. Zašto se nikad nisam riješila tog panja?

Baka je zamolila Jasona da to napravi, a on nikada nije našao vremena. Čula sam i osjetila pokret. Zaboravivši na bilo kakav oprez, skočila sam na noge i potrčala prema stablima. Netko se probio kroz rub šumarka s moje desne strane i krenuo prema meni. Ali znala sam kamo idem i uz skok, koji me zadivio, zgrabila sam nisku granu našeg omiljenog stabla za penjanje iz djetinjstva i podigla se na nju. Ako poživim do sutra, imat ću jaku upalu mišića, ali će biti vrijedno toga. Držala sam ravnotežu na drvetu, pokušavajući što tiše disati, a zapravo sam htjela dahtati i stenjati poput psa dok sanja.

Da je barem ovo bio san. Pa ipak sam ja, Sookie Stackhouse, konobarica i čitačica misli, nedvojbeno sada sjedila tu na grani u šumarku usred noći, naoružana samo džepnim nožićem.

Pokret ispod mene; jedan muškarac je kliznuo kroz šumu.

S jednog mu je zapešća visjela uzica. Oh, Bože. Iako je Mjesec bio gotovo pun, glava mu je uporno bila u sjeni stabala i nisam mogla vidjeti o kome je riječ. Prošao je ispod mene, ne ugledavši me.

Kad je bio izvan vidokruga, ponovo sam počela disati. Spustila sam se najtiše što sam mogla.

Počela sam se probijati kroz šumarak prema cesti. Potrajat će, ali ako se dokopam ceste, možda ću uspjeti zaustaviti neki auto. Onda sam se sjetila kako rijetko prolaze auti tom cestom; bilo bi bolje da krenem prema groblju i Billovoj kući. Pri pomisli na groblje usred noći i ubojicu koji me traži, zadrhtala sam cijelim tijelom.

Jednostavno nije imalo smisla još više se preplašiti. Morala sam se koncentrirati na ono što je sada i ovdje. Pazila sam na svaki korak, krećući se vrlo polako. U ovakvom bi raslinju pad bio vrlo bučan i ubojica bi me za sekundu spopao.

Pronašla sam mrtvu mačku desetak metara jugoistočno od stabla na koje sam se popela.

Mačji je grkljan bio zjapeća rana. Pod bljedilom mjesečine nisam mogla odrediti koje joj je boje krzno, ali tamne mrlje oko malog tijela sigurno su bile krv. Nakon još dva pritajena koraka pronašla sam Bubbu. Bio je u nesvijesti ili mrtav. Kod vampira je teško odrediti razliku. Ali bez kolca kroz srce i s glavom još uvijek na ramenima, mogla sam se nadati da je samo u nesvijesti.

174

Chiarissima www.bosnaunited.net

Netko je Bubbi donio drogiranu mačku, pretpostavila sam.

Netko tko je znao da me Bubba štiti i tko je čuo za Bubbinu sklonost prema cijeđenju mačaka.

Začula sam pucketanje iza sebe. Lom grančice. Kliznula sam u sjenu najbližeg velikog stabla.

Bila sam bijesna, bijesna i preplašena i pitala sam se hoću li večeras dočekati kraj.

Možda nisam imala pušku, ali sam imala ugrađeno oružje. Zaklopila sam oči i posegnula za svojim umom.

Tamni čvor, crvenilo, crnilo. Mržnja.

Trznula sam se. Ali ovo je bilo potrebno, ovo mi je bila jedina obrana. Potpuno sam spustila barijeru.

U glavu su mi se slile slike koje su mi preokrenule želudac i prestravile me. Dawn kako nekome govori da je udari, a onda primijeti kako on drži jednu od njezinih čarapa u ruci i priprema se omotati je njome oko vrata. Bljesak Maudette, gole, dok preklinje. Žena koju nikada nisam vidjela, okrenuta prema meni golim leđima, prekrivenima masnicama i ožiljcima. Onda moja baka - moja baka - u našoj dragoj kuhinji, ljuta, dok se bori za svoj život.

Bila sam paralizirana šokantnošću i strahotom viđenog. Čije su to bile misli? Ugledala sam sliku Arleneine djece kako se igraju na podu moje dnevne sobe; vidjela sam sebe i nisam izgledala kao osoba koju gledam u ogledalu. Imala sam ogromne rupe na vratu i izgledala razvratno; imala sam znalački izraz lica, sugestivno se milujući po unutrašnjoj strani svojih bedara.

Bila sam u mislima Renea Leniera. Takvom me Rene vidio. Rene je bio lud.

Sad mi je bilo jasno zašto mu nikada nisam mogla izravno pročitati misli; držao ih je u tajnom skrovištu, mjestu u svom umu koje je čuvao skriveno i odvojeno od svjesnoga sebe.

Sada je spazio obris iza stabla i pitao se izgleda li to kao obris žene.

Spazio je mene.

Munjevito sam potrčala na zapad prema groblju. Nisam više mogla slušati njegove misli jer mi je vlastita glava sada bila fokusirana na trčanje, izbjegavanje prepreka stabala, grmlja, otpalih grana, male vododerine u kojoj se skupila kišnica. Moje snažne noge su trčale, ruke zamahivale, a dah mi je zvučao kao cvilež gajdi.

Istrčala sam iz šume i izbila na groblje. Najstariji dio groblja nalazio se dalje na sjeveru prema Billovoj kući i imao je najbolja mjesta za skrivanje. Skočila sam preko modernih nadgrobnih spomenika postavljenih skoro u razini s tlom, iza kojih se nisam mogla sakriti.

Preskočila sam preko bakina groba, gdje se zemlja još uvijek nije slegla i gdje još uvijek nije stajao spomenik. Njezin ubojica me slijedio. Osvrnula sam se, glupo, da vidim koliko mi je blizu, i pod mjesečinom sam jasno vidjela Reneovu grubu kosmatu glavu kako me očito sustiže. Štrcala sam niz blagu padinu groblja, pa se trkom počela verati uz suprotnu stranu. Kad sam zaključila da je dovoljno velikih nadgrobnih spomenika i kipova između mene i Renea, skrila sam se iza visokog granitnog stupa s križem na vrhu. Ostala sam stajati tamo, priljubivši se uz hladni čvrsti kamen. Stavila sam ruku preko usta da utišam jecajuće pokušaje da dođem do zraka.

175

Chiarissima www.bosnaunited.net

Dovoljno sam se uspjela smiriti da poslušam Renea; ali misli mu nisu bile dovoljno suvisle da dešifriram išta osim bijesa u njemu. Tada se razbistrila jedna jasna misao.

"Tvoja sestra", viknula sam. "Je li Cindy još uvijek živa, Rene?"

"Droljo!" zaurlao je i te sam sekunde znala da je prva žena koju je ubio bila njegova sestra, ona koja je voljela vampire, ona koju on navodno, prema Arlene, s vremena na vrijeme još uvijek posjećuje. Rene je ubio Cindy, svoju sestru konobaricu, dok je još uvijek nosila svoju ružičastobijelu uniformu iz bolničke kafeterije. Zadavio ju je vezicama njezine pregače. I silovao ju je, nakon što ju je ubio. Pala je tako nisko da joj neće smetati vlastiti brat, mislio je, ako je uopće mogao razmišljati. Svaka koja dopusti vampiru da joj to radi zaslužuje umrijeti. I skrio je njezino tijelo od sramote. Ostale nisu bile njegova krv i meso, pa je bilo u redu ostaviti ih da leže.

Uvukla me Reneova bolesna nutrina, kao što vir povuče za sobom grančicu, što me uzdrmalo.

Kad sam se vratila u svoju glavu, već je stigao do mene. Udario me u lice iz sve snage i očekivao da ću pasti. Udarac mi je slomio nos i tako me jako zaboljelo da sam se gotovo onesvijestila, ali sam ostala na nogama. Uzvratila sam mu udarac. Nisam znala kako, pa ga nisam uspjela ozlijediti. Samo sam ga bubnula u rebra, a on je zagunđao i već trenutak potom uzvratio.

Njegova mi je šaka slomila ključnu kost. Ali nisam pala.

Nije znao koliko sam jaka. Pod mjesečinom mu je lice bilo šokirano kad sam mu se oduprla, zahvalna na vampirskoj krvi koju sam popila. Sjetila sam se svoje hrabre bake i bacila se na njega, zgrabivši ga za uši i pokušavši mu zabiti glavu u granitni stup. Naglo je podigao ruke, zgrabio me za nadlaktice i pokušao odmaknuti kako bi moj stisak popustio. Naposljetku je uspio, ali sam u njegovim očima vidjela da je sad iznenađen i oprezniji. Pokušala sam ga udariti koljenom u međunožje, ali me preduhitrio, dovoljno se okrenuvši da se izmakne. Dok sam bila bez ravnoteže, gurnuo me i tresnula sam na zemlju tako da su mi zubi zacvokotali.

Onda me zajahao. No dok smo se hrvali, ispustio je uzicu, pa dok je držao moj vrat jednom rukom, drugom je pokušavao napipati omiljeno sredstvo za smaknuća. Desna mi je ruka bila prikliještena, ali mi je lijeva bila slobodna, pa sam ga udarala i grebla. Morao je to ignorirati, morao je tražiti uzicu kojom će me zadaviti jer mu je to bio dio rituala. Moja je mahnita ruka naišla na poznati oblik.

Rene je još uvijek bio u radnoj odjeći i za pojasom je imao nož. Otkopčala sam poklopac korica i isukala nož, a dok je on još mislio: "Trebao sam to skinuti", zarila sam nož u meko tkivo njegova struka, okrenuvši ga prema gore. I onda ga izvadila.

Tada je zaurlao.

Osovio se s mukom na noge, gornji dio tijela savijajući u stranu, objema rukama pokušavajući zaustaviti krv koja je liptala iz rane.

Povukla sam se unazad, ustajući i pokušavajući se udaljiti od čovjeka koji bio čudovišan ništa manje nego Bill.

Rene je urlao. "Joj, Isusa ti, ženo! Što si mi to učinila? O, Bože, kako boli!"

Mislim, zbilja.

Sad je bio uplašen, bojao se da će biti otkriven, da je njegovoj igri došao kraj, da je njegovoj osveti došao kraj.

176

Chiarissima www.bosnaunited.net

"Ovakve cure zaslužuju smrt", zarežao je. "Osjećam te u svojoj glavi, nakazo!"

"Tko je nakaza od nas dvoje?" sinula sam. "Umri, kopile."

Nisam znala da to imam u sebi. Stajala sam u polučučnju pokraj nadgrobnog spomenika s krvavim nožem još u ruci, čekajući da ponovo nasrne na mene.

Posrtao je u krugovima, a ja sam ga gledala kamena lica. Zatvorila sam svoj um pred njim, pred njegovim osjećajem da mu se smrt polako približava. Bila sam ga spremna ponovo ubosti, kad je pao na tlo. Kad sam bila sigurna da se više ne može micati, otišla sam do Billove kuće, ali nisam trčala. Objasnila sam si da je to zato što ne mogu, ali nisam bila sigurna. I dalje mi je pred očima bila baka, zauvijek uhvaćena u Reneovu pamćenju, kako se bori za svoj život u svojoj kući.

Izvukla sam Billov ključ iz džepa, gotovo zadivljena što je još uvijek bio tamo.

Nekako sam ga okrenula, posrćući došla u veliku dnevnu sobu, napipala telefon. Prsti su mi dotakli tipke, uspijevajući odrediti koja je devetka i gdje se nalazi jedinica. Otipkala sam brojeve dovoljno jako da se čuje bip, a onda sam, bez upozorenja, izgubila svijest.

Znala sam da sam u bolnici: okruživao me miris čistih bolničkih plahti. Zatim sam shvatila da me sve boli.

I netko je bio u sobi sa mnom. Otvorila sam oči, ne bez napora.

Andy Bellefleur. Četvrtasto mu je lice bilo još umornije nego prošli put kad sam ga vidjela. "Čuješ li me?" upitao me.

Kimnula sam, tek jedva, ali čak je i taj pokret poslao val boli kroz moju glavu.

"Uhvatili smo ga", rekao je, a onda nastavio pričati još štošta, ali sam opet zaspala.

Bio je dan kad sam se ponovo probudila i ovaj put sam bila daleko svjesnija.

Netko je bio u sobi.

"Tko je to tu?" rekla sam, a glas mi je bolno zastrugao.

Kevin je ustao sa stolice u kutu, zarolao časopis s križaljkama i stavio ga u džep uniforme.

"Gdje je Kenya?" šapnula sam.

Neočekivano mi se osmjehnuo. "Bila je ovdje nekoliko sati", objasnio je. "Uskoro će se vratiti. Mijenjam je dok je na ručku."

Njegovo usko lice i tijelo stvarali su tanku, pohvalnu crtu. "Snažna si ti žena", rekao mi je.

"Ne osjećam se snažno", nekako sam uspjela reći.

"Ranio te", rekao mi je kao da to sama nisam znala.

"Rene."

"Pronašli smo ga na groblju", smirio me Kevin. "Prilično dobro si ga ubola. Ali bio je još uvijek pri svijesti i rekao nam je da te pokušao ubiti."

"Dobro."

177

Chiarissima www.bosnaunited.net

"Bilo mu je jako žao što nije uspio dovršiti posao. Ne mogu vjerovati da je samo tako priznao, ali jako ga je boljelo i bojao se kad smo mi došli do njega. Rekao nam je da si ti kriva za sve jer nisi htjela samo ležati i dopustiti da te ubije kao ostale. Rekao je da ti je to vjerojatno u genima, jer je tvoja baka..." Kevin se ovdje naglo zaustavio, shvativši da bi me mogao uznemiriti.

"I ona se odupirala", šapnula sam.

Tada je ušla masivna, mirna Kenya, noseći stiropornu čašu kave iz koje se pušilo.

"Budna je", rekao je Kevin, smješkajući se svojoj partnerici.

"Odlično." Kenya nije zvučala jednako oduševljeno. "Je li rekla što se dogodilo? Možda trebamo pozvati Andyja."

"Da, rekao je da tako napravimo. Ali ima tek nekoliko sati da je legao." "Čovjek je rekao da ga nazovemo."

Kevin je slegnuo ramenima i otišao do telefona pokraj kreveta. Zadri-jemala sam dok je pričao, ali sam ga mogla čuti kako mrmlja s Kenyom dok su čekali. Pričao je o svojim lovačkim psima. Kenya je, valjda, slušala.

Ušao je Andy. Čula sam mu misli, uzorak njegova uma. Njegova se čvrsta pojava nadvila nad moj krevet. Otvorila sam oči dok se saginjao da me pogleda. Dugo smo se pogledali.

Dva para nogu u službenoj obući premjestila su se u hodnik.

"Još uvijek je živ", reče Andy naglo. "I ne prestaje pričati."

Malo sam pokrenula glavu, Što je, nadam se, izgledalo kao da kimam.

"Rekao je da ovo potječe od njegove sestre, koja se viđala s vampirom. Navodno ju je toliko iscijedio da je Rene mislio da će se i sama povampiriti ako je ne zaustavi. Dao joj je ultimatum jedne večeri u njezinu stanu. Suprotstavila mu se i rekla da se ne želi odreći svog ljubavnika.

Vezivala je pregaču, spremajući se za posao, dok su se svađali. Strgnuo ju je s nje i zadavio... radio je i druge stvari."

Andy je izgledao kao da mu je zlo.

"Znam", šapnula sam.

"Meni se čini", Andy je ponovo počeo, "da je nekako odlučio da će njegov grozni čin dobiti opravdanje ako samoga sebe uvjeri da svi u situaciji njegove sestre zaslužuju umrijeti. Zapravo, ovdašnja ubojstva vrlo su slična dvama ubojstvima u Shreveportu koja do sada nisu bila riješena, i očekujemo da ih Rene spomene kad već blebeće. Ako ostane na životu."

Osjetila sam kako mi se usne stišću u prestravljenoj sućuti prema tim jadnim ženama.

"Možeš li mi ispričati što ti se dogodilo?" pitao je Andy tihim glasom. "Samo polako, ne žuri nam se i pričaj što tiše. Grlo ti je puno masnica."

I sama sam to skužila, hvala lijepa. Mrmljajući sam mu prepričala svoje viđenje protekle večeri, ništa ne izostavivši. Andy je uključio mali diktafon, najprije me pitavši za dopuštenje.

Postavio ga je na jastuk pokraj mojih usta, kad sam mu pokazala da me ne smeta, kako bi snimio cijelu priču.

"Gospodin Compton je još uvijek izvan grada?" pitao me kad sam završila.

178

Chiarissima www.bosnaunited.net

"New Orleans", šapnula sam jedva sposobna govoriti.

"Potražit ćemo pušku u Reneovoj kući, sad kad znamo da je tvoja. Bit će to lijep dokaz koji sve potvrđuje."

Onda je u sobu ušla prekrasna mlada žena odjevena u bijelo, pogledala me i rekla Andyju da će se morati vratiti neki drugi put.

Kimnuo mi je, s nelagodom potapšao po ruci i otišao. Bacio je za doktoricom pogled pun divljenja. Itekako je bila vrijedna divljenja, ali je isto tako nosila burmu, pa je Andy još jednom stigao prekasno.

Ona je pomislila kako je on preozbiljan i natmuren.

Nije mi se dalo to slušati.

Ali nisam imala dovoljno snage da izbacujem svakoga iz glave.

"Gospođice Stackhouse, kako vam je?" mlada je žena malo preglasno upitala. Bila je brineta i vitka, raširenih smeđih očiju i punih usana.

"Grozno", šapnula sam.

"Mogu si zamisliti", rekla je, kimajući glavom dok me pregledavala. Nekako sam znala da ipak ne može. Mogla bih se kladiti da je nikad nije prebio višestruki ubojica na groblju.

"Nedavno ste izgubili baku, nije li tako?" pitala je sućutno. Kimnula sam, samo milimetar.

"Moj je muž umro prije šest mjeseci", rekla je. "Znam što je to tugovanje. Teško je biti hrabar, nije li?"

Vidi, vidi. Pustila sam da moj izraz lica postavi pitanje.

"Imao je rak", objasnila je. Pokušala sam izgledati sućutno a da ništa na licu ne pomaknem, što je bilo gotovo nemoguće.

"Pa," rekla je uspravivši se, opet odsječna, "gospođice Stackhouse, poživjet ćete, nego što.

Imate slomljenu ključnu kost, dva slomljena rebra i slomljen nos."

Judejski pastiru! Nije ni čudo da mi je loše.

"Lice i vrat su vam puni modrica. Naravno, već ste shvatili da vam je grlo ranjeno."

Pokušala sam zamisliti kako izgledam. Sva sreća što nisam imala ogledalo pri ruci.

"I imate dosta relativno lakših modrica i porezotina po nogama i rukama." Nasmiješila se.

"Trbuh vam je u redu, kao i stopala!"

Ha ha ha. Jako smiješno.

"Prepisala sam vam lijekove protiv bolova, pa kad se počnete osjećati loše, samo pozvonite sestri."

Iza nje je jedan posjetitelj gurnuo glavu kroz vrata. Okrenula se, blokirajući mi pogled i rekla: "Izvolite?"

"Jel' ovo Sookiena soba?"

"Je. Upravo dovršavam pregled. Možete ući." Doktorica (koja se prema pločici s imenom prezivala Sonntag) upitno me pogledala u potrazi za dopuštenjem i ja sam uspjela tiho istisnuti: "Naravno." JB du Rone stao je pokraj mog kreveta, zgodan poput likova s naslovnica ljubavnih 179

Chiarissima www.bosnaunited.net

romana. Zlaćana mu se kosa sjajila pod fluorescentnim svjetlom, oči su mu bile iste boje, a košulja bez rukava otkrivala mu je mišiće koji kao da su bili isklesani - pa, dlijetom. Gledao je dolje prema meni dok ga je doktorica Sonntag upijala očima.

"Hej, Sookie, se dobro osjećaš?" pitao je. Lagano me dodirnuo prstom po obrazu. Poljubio me u čelo tamo gdje nije bilo modrice.

"Hvala", šapnula sam. "Bit ću dobro. Upoznaj moju doktoricu."

JB je okrenuo svoje velike oči prema doktorici Sonntag, koja se gotovo spotaknula o svoje noge kako bi se predstavila.

"Doktorice nisu bile ovako zgodne kad sam se ja cijepio", rekao je JB jednostavno i iskreno.

"Nisi bio kod doktora otkako si bio dijete?" reče doktorica Sonntag začuđeno.

"Nikad ne pobolijevam." Široko joj se osmjehnuo. "Jak sam kao bik."

I pametan kao bik. Ali doktorica Sonntag je vjerojatno bila dovoljno pametna za oboje.

Nije mogla smisliti nijedan razlog zašto bi ostala, premda je dobacila sjetan pogled preko ramena dok je odlazila.

JB se sagnuo prema meni i iskreno rekao: "Da ti donesem nešto, Sookie? Grickalice ili nešto?"

Od pomisli da jedem krekere, zasuzile su mi oči. "Ne, hvala", dahnula sam. "Doktorica je udovica."

S JB-jem ste mogli promijeniti temu razgovora, a da se i ne zapita zašto.

"Vau", rekao je impresionirano. "Pametna i solo."

Značajno sam izvila obrve.

"Misliš li da je trebam pozvati van?" JB je izgledao onoliko zamišljeno koliko je to mogao biti. "Dobra ideja." Nasmiješio mi se. "Kad već ti ne želiš sa mnom na spoj, Sookie. Uvijek ćeš mi biti broj jedan. Samo me pozovi prstićem i bit ću kraj tebe."

Kako drag dečko. Nisam ni sekunde vjerovala u njegovu odanost meni, ali sam vjerovala da zna oraspoložiti ženu, čak i ako je bila poput mene sigurna da izgleda neodoljivo grozno. Grozno sam se i osjećala. Gdje su oni analgetici? Pokušala sam se nasmiješiti JB-ju.

"Boli te", rekao je. "Poslat ću ti sestru."

O, odlično. Gumb je bio sve dalje i dalje dok sam pokušavala natjerati ruku da se pomakne.

Ponovo me poljubio dok je odlazio i rekao: "Potražit ću tu tvoju doktoricu, Sookie. Bolje da joj postavim još par pitanja o tvom oporavku."

Nakon što je sestra uštrcala nešto u moju infuziju, samo sam se radovala što će mi uskoro prestati bol, kad su se vrata ponovo otvorila.

Ušao je moj brat. Dugo je stajao uz moj krevet, zureći u moje lice. Naposljetku je teško rekao: "Popričao sam s doktoricom prije nego što je otišla u kafeteriju s JB-jem. Rekla mi je što ti se sve dogodilo." Odšetao je od mene, obišao sobu, vratio se. Opet je počeo zuriti. "Izgledaš grozno."

"Hvala", šapnula sam.

180

Chiarissima www.bosnaunited.net

"A, da. Tvoje grlo. Zaboravio sam."

Počeo me tapšati, pa se predomislio. "Čuj, seko, moram ti zahvaliti, ali grozno mi je što si ti bila na mome mjestu kad se trebalo boriti."

Da sam mogla, šutnula bih ga.

Bila na njegovome mjestu, malo sutra.

"Jako si me zadužila, sestrice. Bio sam tako glup što sam mislio da mi je Rene dobar prijatelj."

Izdano. Osjećao se izdano.

Tada je ušla Arlene, da stavi šlag na tortu.

Bila je u rasulu. Kosa joj je bila spetljana, nije imala šminke, a odjeća joj je bila nasumično odabrana. Nikad prije nisam vidjela Arlene bez frizure i teške i napadne šminke.

Spustila je pogled prema meni - o, kako će mi biti drago kad ću opet moći ustati - i na trenutak joj je lice bilo tvrdo poput granita, ali kad je dobro proučila moje lice, počela se raspadati.

"Bila sam tako ljuta na tebe, nisam vjerovala, ali sad kad te vidim i vidim što ti je učinio... o, Sookie, možeš li mi ikako oprostiti?"

Isuse, htjela sam da izađe odavde. Pokušala sam to nekako prenijeti Jasonu i prvi put mi je to i uspjelo jer ju je zagrlio i izveo van. Arlene je počela jecati prije nego što je došla do ulaznih vrata. "Nisam znala..." govorila je jedva suvislo. "Jednostavno nisam imala pojma!"

"K vragu, nisam ni ja", rekao je Jason teška glasa.

Odspavala sam kratko nakon što sam progutala malo ukusnog zelenog želea.

Veliki događaj za mene tog poslijepodneva bio je manje-više samostalni odlazak u kupaonicu. Sjedila sam deset minuta na stolici, nakon čega sam bila itekako spremna vratiti se u krevet. Pogledala sam se u ogledalo skriveno u stoliću na kotačićima i jako zažalila zbog toga.

Imala sam malu temperaturu, tek toliko da pomalo drhturim i da mi koža bude osjetljiva. Lice mi je bilo plavo i sivo, a nos natečen i dvostruko veći. Desno mi je oko bilo natečeno i gotovo zatvoreno. Zadrhtala sam i čak me i to zaboljele Moje noge... ma, k vragu, nisam željela ni provjeravati. Legla sam vrlo pažljivo, jedva čekajući da mi ovaj dan prođe. Vjerojatno ću se za četiri dana osjećali odlično. Posao! Kad se mogu vratiti na posao?

Pažnju mi je odvratilo tiho kucanje na vratima. Još jedan prokleti posjetitelj. Pa, ovo je bio netko koga ne poznajem. Postarija žena plave kose s i naočalama crvenog okvira ugurala je kolica. Na sebi je imala žuti prsluk kakav su morale obući bolničke volonterke, članice udruge po imenu Tete Sunca.

181

Chiarissima www.bosnaunited.net

Kolica su bila pretrpana cvijećem za pacijente ovog krila bolnice.

"Donosim vam hrpu dobrih želja!" rekla je žena veselim glasom.

Nasmiješila sam se, ali izgleda da je prizor bio zastrašujući, jer je njezin osmijeh malčice izblijedio.

"Ovo je za tebe", rekla je, podignuvši biljku u teglici s crvenom vrpcom. "Evo poruke, srce.

Da vidimo, i ovo je za tebe..." Bio je to buket ružičastih pupoljaka ruža, ružičastih karanfila i bijele sadarke. Izvukla je poruku i iz te teglice. Pregledavši kolica, rekla je: "Nisi li ti prava sretnica! Evo ih još za tebe!!!"

Centralno mjesto treće cvjetne počasti bio je bizaran crveni cvijet koji nikad prije nisam vidjela, okružen drugim, poznatijim cvijećem. Sumnjičavo sam ga pogledala. Teta Sunca poslušno mi je predala poruku s plastičnog držača.

Nakon što je puna osmijeha izašla iz sobe, otvorila sam male omotnice. Suho sam primijetila da mi je lakše micati se kad sam boljeg raspoloženja.

Biljka u teglici bila je od Sama i "svih tvojih kolega iz Merlottea", kako je pisalo na kartici, ali ispisano Samovim rukopisom. Dotaknula sam sjajne listove i zapitala se kamo ću je staviti kad se vratim kući. Buket je bio od Sida Matta Lancastera i Elve Deene Lancaster - fuj.

Aranžman s neobičnim crvenim cvijetom u sredini (cvijet je, zaključila sam, nekako izgledao gotovo opsceno, poput ženskih intimnih dijelova) bio je definitivno najzanimljiviji. Znatiželjno sam otvorila čestitku. Bila je samo potpisana s: "Eric".

Samo mi je još to falilo. Kako li je, dovraga, samo saznao da sam u bolnici? Zašto mi se Bill još uvijek nije javio?

Nakon preukusne crvene želatine za večeru, nekoliko sam se sati usredotočila na televiziju, kad već nisam imala ništa za čitanje, čak i da su mi oči bile sposobne za to. Svakoga sata masnice su mi postajale sve šarmantnije i osjećala sam umor sve do kostiju, unatoč činjenici da sam samo jednom išla u kupaonicu i dva puta se prošetala po sobi. Isključila sam televizor i okrenula se na bok. Zaspala sam, i dok sam spavala, bol se iz tijela prelila u moje snove uzrokujući mi noćne more. Trčala sam u snu, trčala kroz groblje, u strahu za svoj život, spotičući se preko spomenika, padajući u rake, susrećući sve meni poznate ljude koji su ležali tamo: majku i oca, baku, Maudette Pickens, Dawn Green, čak i prijatelja iz djetinjstva koji je poginuo u lovu. Tražila sam određeni nadgrobni spomenik; ako ga nađem, bit ću spašena. Svi će se vratiti u svoje grobove i pustiti me na miru. Trčala sam od jednog do drugog, nadajući se da ću naći pravi spomenik.

Zastenjala sam.

"Ljubavi, na sigurnom si", začula sam poznati hladni glas.

"Bille", promrmljala sam. Okrenula sam se i suočila se sa spomenikom koji još nisam dotakla. Kad sam položila prste na njega, prešli su preko slova "William Thomas Compton". Kao da me netko polio ledenom vodom, oči su mi se naglo otvorile, udahnula sam zrak da vrisnem i grlo mi se strahovito bolno stegnulo. Zagrcnula sam se od viška zraka i bol od kašljanja, zbog koje je boljelo i sve ostalo što sam slomila, dovršila je moje buđenje. Jedna je ruka kliznula pod 182

Chiarissima www.bosnaunited.net

moj obraz, hladni su me prsti predivno dodirnuli po vreloj koži. Pokušala sam ne zaječati, ali kroz zube mi je ipak dopro mali zvuk.

"Okreni se prema svjetlu, ljubavi", rekao je Bili laganim i vrlo ležernim glasom.

Spavala sam leđima okrenuta svjetlu koje je sestra ostavila upaljeno, svjetlu u kupaonici.

Poslušno sam se okrenula na leđa i pogledala u svog vampira.

Bill je siknuo.

"Ubit ću ga", rekao je s jednostavnom sigurnošću koja mi je sledila kosti.

U sobi je bilo dovoljno napetosti da potjera hordu živčenjaka po tablete za smirenje.

"Bok, Bille", zakrkljala sam. "I meni je drago što te vidim. Gdje si bio tako dugo? Hvala što si mi se svaki put javio."

To ga je prenulo. Trepnuo je. Mogla sam osjetiti kako se trudi smiriti.

"Sookie", rekao je. "Nisam te nazvao jer sam ti želio osobno reći što se dogodilo." Nisam mogla iščitati izraz njegova lica. Da sam morala pogađati, rekla bih da je ponosan na sebe.

Zastao je i proučio sve moje vidljive dijelove.

"Ne boli me", prostenjala sam udvorno, pružajući ruku prema njemu. Poljubio ju je i nadvio se na nju, što je poslalo blage trnce kroz moje tijelo. Vjerujte mi, blagi trnci su bili više nego što sam mislila da sam sposobna osjećati.

"Reci mi što ti je učinio", naredio je.

"Onda se približi da mogu šaptati. Ovo me zbilja boli."

Privukao je stolicu blizu krevetu, spustio ogradicu i položio bradu na ruke. Lice mu je bilo desetak centimetara udaljeno od mog.

"Slomljen ti je nos", primijetio je.

Okrenula sam očima. "Drago mi je da si primijetio", šapnula sam. "Spomenut ću doktorici kad navrati."

Stisnuo je oči. "Prestani me izbjegavati."

"Okej. Slomljen nos, dva rebra i ključna kost."

Ali Bill me želio cijelu pregledati pa je maknuo pokrivač. Nije mi moglo biti gore. Naravno, na sebi sam imala grozni bolnički haljetak, koji je sam po sebi bio za ubiti se. Nisam se bila pošteno oprala, lice mi je bilo u nekoliko nijansi, a kosa nepočešljana. "Želim te odvesti doma", objavio je nakon što me posvuda isprepipao i potanko pregledao svaku ogrebotinu i porezotinu. Vampirski liječnik.

Mahnula sam mu da se sagne. "Ne", dahnula sam. Pokazala sam mu infuziju. Sumnjičavo ju je pregledao, ali naravno da je znao što je to.

"Mogu je izvaditi", rekao je.

Odlučno sam odmahnula glavom.

"Ne želiš da se brinem za tebe?"

183

Chiarissima www.bosnaunited.net

Očajno sam puhnula, što me vraški zaboljelo.

Rukom sam napravila pokret kao da pišem i Bill je počeo prekopavati ladice sve dok nije pronašao blok. Začudo, imao je kemijsku. Napisala sam: "Pustit će me sutra iz bolnice ako mi ne skoči temperatura."

"Tko će te odvesti doma?" pitao je. Ponovo je bio pokraj kreveta i promatrao me s čvrstim neodobravanjem, poput profesora čiji najbolji učenik danas kronično kasni.

"Reći ću im da nazovu Jasona ili Charlsie Tooten", napisala sam. Da su stvari bile drugačije, odmah bih napisala Arleneino ime.

"Doći ću kad padne mrak", rekao je.

Pogledala sam njegovo blijedo lice, jasne bjeloočnice koje kao da su sjajile u tmini sobe.

"Izliječit ću te", predložio je. "Daj da ti dadem svoje krvi."

Sjetila sam se kako mi je kosa posvijetlila i kako sam gotovo dvostruko jača nego ikada prije.

Odmahnula sam glavom.

"Zašto ne?" rekao je, čudeći se, kao da mi je ponudio gutljaj vode, a ja odbila iako sam bila žedna. Pomislila sam da sam ga povrijedila.

Uzela sam ga za ruku i prinijela je usnama. Nježno sam ga poljubila u dlan. Prislonila sam ga uz zdraviji obraz.

"Ljudi primjećuju da se mijenjam", napisala sam nakon nekog trenutka. "Ja primjećujem da se mijenjam."

Nakratko je sagnuo glavu i tužno me pogledao.

"Znaš što se dogodilo?" napisala sam.

"Bubba mi je ispričao dio", rekao je i lice mu je postalo zastrašujuće kad je spomenuo blentavog vampira. "Sam mi je ispričao ostatak, a otišao sam i do policijske postaje i pročitao njihovo izvješće."

"Andy ti je to dopustio?" nažvrljala sam.

"Nitko nije znao da sam tamo", rekao je nemarno.

Pokušala sam to zamisliti i naježila sam se.

Poprijeko sam ga pogledala.

"Reci mi što je bilo u New Orleansu", napisala sam. Ponovo mi se počelo spavati.

"Morat ćeš saznati malo više o nama", rekao je, oklijevajući.

"Buu buu, tajna vampirska poslaaaa!!" zakreštala sam.

Sad je na njemu bio red da me poprijeko pogleda.

"Malo smo organizirani", rekao mi je. "Pokušavao sam smisliti način kako da budemo sigurni od Erica." Nehotice sam pogledala crveni cvjetni aranžman.

184

Chiarissima www.bosnaunited.net

"Znao sam da ako službeno postanem vampir, poput Erica, bit će mu puno teže da se miješa u moj privatni život."

Izgledala sam, odnosno, trudila sam se izgledati poticajno.

"Pa sam prisustvovao regionalnom sastanku i, iako se nikad prije nisam upletao u našu politiku, kandidirao sam se. I zahvaljujući dobro usmjerenom lobiranju, pobijedio sam!"

Ovo je bilo apsolutno fantastično. Bill je postao sindikalni predstavnik? Zapitala sam se i o dobro usmjerenom lobiranju. Znači li to da je Bill pobio cijelu konkurenciju? Ili je glasačima svakom posebno kupio bocu A pozitivne?

"Kakav ti je to posao?" polako sam napisala, zamišljajući Billa kako sjedi na sastanku.

Pokušala sam izgledati ponosno, jer je očito Bill to očekivao.

"Ja sam istražitelj Petog okruga", rekao je. "Objasnit ću ti što to znači kad dođeš kući. Ne želim te iscrpiti."

Kimnula sam, smiješeći mu se ozareno. Itekak o sam se nadala da mu neće pasti na pamet pitati od koga sam sve dobila cvijeće. Pitala sam se moram li Ericu napisati zahvalnicu. Pitala sam se zašto mi sve to pada na pamet. Sigurno od analgetika.

Mahnula sam Billu da se približi. I prišao mi je, položivši svoju glavu na krevet pokraj mog lica. "Nemoj ubiti Renea", šapnula sam.

Izgledao je hladno, hladnije, najhladnije.

"Možda mi je i samoj to uspjelo. Na intenzivnoj je. Ali čak i ako preživi, bilo je dosta ubijanja. Neka se zakon pobrine za njega. Ne želim više hajki na tebe. Želim da imamo malo mira." Postalo mi je jako teško govoriti. Primila sam mu ruku u obje svoje i ponovo je prislonila uz manje izbubani obraz. Odjednom mi se čežnja za njim pretvorila u tvrdu grudu zaglavljenu u grudima, pa sam ispružila ruke. Oprezno je sjeo na rub kreveta i, nagnuvši se prema meni, oprezno, jako oprezno, gurnuo ruke pod mene i podignuo me prema sebi, centimetar po centimetar, da mu imam vremena priopćiti da me boli.

"Neću ga ubiti", rekao mi je konačno u uho.

"Srce", šapnula sam, znajući da će njegov oštri sluh to čuti. "Nedostajao si mi." Čula sam njegov brzi udah i ruke su mu se malo stegnule oko meni', gladeći me po leđima. "Pitam se kako brzo možeš ozdraviti", rekao je "bez moje pomoći."

"Uh, potrudit ću se da bude što brže", šapnula sam. "Kladim se da ću ionako iznenaditi doktoricu."

Jedan je škotski ovčar dotapkao niz hodnik, provirio kroz odškrinuta vrata i oglasio se: "Vau", te otišao dalje. Zapanjen, Bill se okrenuo i bacio pogled niz hodnik. Noćas je, nego što, bio pun Mjesec - vidjela samga kroz prozor. Vidjela sam još nešto. Iz tmine se pojavilo bijelo lice i prolebdjelo između mene i Mjeseca. Bilo je zgodno to lice, uokvireno dugom zlaćanom kosom.

Vampir Eric mi se nacerio i postupno nestao iz mog vidokruga. Letio je.

185

Chiarissima www.bosnaunited.net

"Uskoro će nam sve biti posve obično", rekao je Bill, nježno me spuštajući kako bi mogao isključiti svjetlo u kupaonici. Sjajio se u mraku, "Aha", šapnula sam. "Da. Posve obično."

Chiarissima

www.bosnaunited.net

186