Već sam čula tu pjesmu by aleksandra

Mary Higgins Clark

VeÄ&#x2021; sam Ä?ula tu pjesmu Naslov izvornika:

I heard that song before

http://www.balkandownload.org/

UVOD Moj je otac bio vrtlar na imanju Carrington. Sa svojih pedeset jutara, bio je to jedan od posljednjih preostalih privatnih posjeda te veličine u Englewoodu u New Jerseyju, otmjenom gradu koji je povezan mostom Georga Washingtona bio oko pet kilometara udaljen od Manhattana. Jedne subote popodne prije dvadeset dvije godine, u kolovozu, kad sam imala šest godina, moj je otac zaključio da, iako je imao slobodan dan, mora otići provjeriti novopostavljenu vanjsku rasvjetu. Taj dan, Carringtonovi su imali svečanu večeru za dvije stotine ljudi. Budući da je sa svojim poslodavcima već imao poteškoća zbog opijanja, tata je znao da bi, ako rasvjeta postavljena po cijelom parku neće dobro raditi, to moglo značiti kraj njegovog posla. Budući smo živjeli sami, nije imao drugog izbora već da me povede sa sobom. Posjeo me u park na klupu koja je bila najbliže terasi i strogo mi naredio da ostanem ondje dok se ne vrati. Potom je dodao: - Možda se malo zadržim pa ako ćeš morati ići na zahod, uđi kroz staklena vrata iza ugla. Iza njih ćeš vidjeti zahod za osoblje. To dopuštenje bilo je baš ono što mi je trebalo. Čula sam svog oca kako mom djedu opisuje unutrašnjost velike kamene palače i moja je mašta ludo radila dok sam si je pokušavala predočiti. Bila je sagrađena u Walesu u sedamnaestom stoljeću, a imala je čak i skrivenu kapelicu u kojoj je u vrijeme krvavog pokušaja Olivera Cromwella da iz Engleske izbriše sve tragove katoličanstva, svećenik mogao potajno i živjeti i služiti misu. 1848. prvi Peter Carrington dao je palaču rastaviti i ponovno složiti, kamen po kamen, u Englewoodu. Po očevom opisu, znala sam da kapelica ima teška drvena vrata i da je smještena na samom kraju prvog kata. Morala sam je vidjeti. Nakon što se izgubio u parku, pričekala sam nekoliko minuta, a onda sam požurila kroz vrata na koja me upozorio. Stražnje stubište bilo mi je odmah zdesna i ja sam u tišini krenula gore. Sretnem li koga, namjeravala sam reći da tražim kupaonicu, a uvjerila sam samu sebe da je to djelomično točno. Na drugom katu, sve više uzbuđena, na prstima sam, jedan za drugim, obišla sagom obložene hodnike, budući da sam naišla na neočekivano zamršena skretanja. Međutim, onda sam ih ugledala: teška drvena vrata koja je moj otac opisao, koja su tako odudarala od ostatka potpuno modernizirane kuće. Ohrabrena time što za svoje pustolovine nisam nikoga srela, trčeći sam prešla posljednjih nekoliko stuba i pohitala otvoriti vrata. Zaškripala su kad sam ih gurnula, ali otvorila su se taman toliko da se provučem kroz njih. Jednom u kapelici, imala sam osjećaj da sam se vratila u prošlost. Bila je mnogo manja nego što sam očekivala. Zamišljala sam je sličnom Gospinoj kapelici u katedrali sv. Patricka gdje se

moja baka uvijek zaustavila zapaliti svijeću za moju majku, u rijetkim prilikama kad je kupovala u New Yorku. Nikada nije propustila reći kako je majka bila lijepa na dan kad su se ona i moj otac ovdje vjenčali. Zidovi i pod ove kapelice bili su od kamena, a zrak koji sam udisala bio je vlažan i hladan. Okrhnuti i oljušteni kip Majke Božje bio je jedino vjersko obilježje u prostoriji, a jedino mutno i prigušeno svjetlo davala je zavjetna svijeća na baterije koja je stajala pred njim. Dva reda drvenih klupa gledala su prema malom drvenom stolu koji je sigurno služio kao oltar. Dok sam sve to upijala, čula sam škripu vrata i znala sam da ih netko otvara. Učinila sam jedino što sam mogla - potrčala sam među klupe i spustila se na pod, a onda sam kao noj, zarila lice u dlanove. Po glasovima, mogla sam razabrati da su u kapelicu ušli muškarac i žena. Njihovo šaputanje, resko i Ijutito, odzvanjalo je od kamena. Svađali su se zbog novca, meni dobro poznate teme. Moja baka uvijek je napadala mog oca govoreći mu da ćemo, bude li nastavio toliko piti, i on i ja ostati bez krova nad glavom. Žena je tražila novac, a muškarac je govorio da joj je već dovoljno dao. Potom je ona rekla: »Ovo će biti zadnji put, kunem se«, a on je odgovorio, »već sam čuo tu pjesmu«. Znam da se točno sjećam tog trenutka. Za razliku od ostale djece iz vrtića, nisam imala majku pa kad sam toga postala svjesna, molila sam baku da mi o njoj ispriča svaku sitnicu koje se mogla sjetiti. Među uspomenama koje je baka podijelila sa mnom bila je i ta da je majka u srednjoj školi nastupala u jednoj predstavi i da je pjevala pjesmu koja se zvala » Već sam čula tu pjesmu«. - O, Kathryn, tako ju je lijepo otpjevala. Imala je divan glas. Svi su dugo pljeskali i vikali: »Još, još«. Morala ju je ponovno otpjevati. - Potom mi ju je baka otpjevušila. Nakon muškarčeve opaske, nisam čula što je dalje rečeno osim njezinog šapta »nemoj zaboraviti«, našto je otišla iz kapelice. Muškarac je ostao, čula sam njegovo uzbuđeno disanje. Potom je, veoma tiho, počeo zviždati melodiju pjesme koju je moja majka pjevala na školskoj priredbi. Gledajući unatrag, mislim da se muškarac možda nastojao smiriti. Nakon nekoliko taktova, prekinuo je i otišao iz kapelice. Čekala sam, kako mi se činilo, cijelu vječnost, a onda sam i ja otišla. Pohitala sam niz stube, izašla van i, naravno, nisam ispričala ocu ni da sam bila u kući ni što sam čula u kapelici. Ne znam tko su bili ti ljudi. Sada, nakon dvadeset dvije godine, važno je otkriti to. Jedino što pouzdano znam, po svim opisima te večeri, je to daje ondje bilo mnogo gostiju koji su prenoćili u palači, kao i petero članova posluge te mjesni ugostitelj sa svojim Ijudima. Međutim, to saznanje možda neće biti dovoljno da se spasi život mog muža, ako doista zavređuje da ga se spasi.

* Rasla sam u sjeni otmice Linbergova djeteta. Pod tim mislim da sam rođena i odrasla u Englewoodu u New Jerseyju. 1932. unuk najuglednijeg englewoodskog stanovnika, veleposlanika Dwighta Morrowa, otet je. Nadalje, djetetov otac u to je vrijeme slučajno bio najpoznatiji čovjek na svijetu, pukovnik Charles Lindbergh, koji je u svom jednokrilcu Duh St. Louisa prvi sam preletio Atlantski ocean. Moja baka, koja je u to vrijeme imala osam godina, sjećala se bombastičnih naslova, hrpe novinara koji su se skupljali ispred Next Day Hilla, posjeda Morrowovih, hapšenja i suđenja Bruni Hauptmannu. Vrijeme je prolazilo, sjećanja su blijedjela. Danas je najpoznatija englewoodska rezidencija Carringtonova palača, kameno zdanje slično dvorcu u koje sam se kao dijete ušuljala. Sve su mi te misli prohujale glavom kad sam, po drugi put u životu, stupila na posjed Carringtonovih. Dvadeset dvije godine, pomislila sam, sjetivši se radoznale šestogodišnjakinje kakva sam bila. Možda sam zbog sjećanja na to da su Carringtonovi otpustili oca svega nekoliko tjedana nakon toga, odjednom osjetila strah i nelagodu. Vedro listopadsko jutro pretvorilo se u vjetrovito vlažno poslijepodne i bilo mi je žao što nisam odjenula topliju jaknu. Ova koju sam odabrala sad mi se činila neprikladna i po debljini i po boji. Svoj polovni auto nagonski sam parkirala s jedne strane veličanstvenog prilaznog puta, ne želeći da postane predmet nečijeg pomnog ispitivanja. Dvjesto tisuća kilometara na brojaču znatno obezvređuje auto čak i nedavno opran i, hvala Bogu, bez uleknuća. Kosu sam skupila u punđu, ali dok sam se popela po stubama i pozvonila, vjetar ju je upropastio. Muškarac koji je ostavljao dojam čovjeka u srednjim četrdesetima, rijetke kose i uskih nenasmiješenih usana, otvorio je vrata. Bio je odjeven u tamno odijelo i nisam bila sigurna je li on sluga ili tajnik, ali prije nego što sam uspjela nešto reći, bez da se predstavio, kazao je da me gospodin Carrington očekuje i da uđem. Prostrano predvorje na ulazu bilo je osvijetljeno svjetlom koje je prodiralo kroz prozore od obojanog kristalnog stakla. Pokraj srednjovjekovne tapiserije s prikazom bitke, stajao je kip viteza u oklopu. Žudjela sam za tim da proučim tapiseriju, ali poslušno sam slijedila svog pratitelja niz hodnik u knjižnicu. - Gospodine Carrington, gospođica Lansing je ovdje - rekao je. - Bit ću u uredu. — Po toj opasci, zaključila sam da je to tajnik. Dok sam bila mala, crtala sam slike domova u kakvima bih htjela živjeti. Jedna od najdražih zamišljenih prostorija bila je ona u kojoj bih provela popodne čitajući. U toj se sobi uvijek nalazio kamin i police za knjige. U jednoj inačici tu je bio i kauč, a sebe sam nacrtala sklupčanu u kutu s knjigom u ruci. Ne želim reći da sam nekakva umjetnica jer nisam. Crtala sam ukočene likove, police su bile neravne, sag šarena zamrljana kopija jednog kojeg sam vidjela u izlogu

prodavaonice starinskih sagova. Nisam mogla točnu sliku iz glave prenijeti na papir, ali znala sam što sam htjela. Htjela sam ovakvu sobu u kojoj sam sada stajala. Peter Carrington sjedio je na širokom kožnatom stolcu s nogama na klupčici. Svjetiljka na stolu pokraj njega nije samo osvjetljavala knjigu koju je čitao, već je obasjavala i njegov naočit profil. Imao je naočale za čitanje koje su mu stajale na vrhu nosa i koje su pale kad je dignuo pogled. Uhvativši ih, odložio ih je na stol, maknuo noge s klupčice i ustao. Povremeno sam ga znala letimično vidjeti u gradu, a vidjela sam njegovu sliku u novinama pa sam znala kako izgleda, ali bilo je drukčije biti s njim u istoj sobi. Iz Petera Carringtona izbijao je prirodni autoritet što se nije promijenilo ni kad se nasmiješio i pružio ruku. - Kathryn Lansing, pišete dojmljiva pisma. - Hvala vam što ste mi dopustili doći, gospodine Carrington. Stisak ruke bio mu je čvrst. Znala sam da me proučava baš kao što sam ja proučavala njega. Bio je viši nego što mi se činilo, vitka tijela kao sprinter. Oči su mu bile više sive nego plave. Njegovo mršavo, pravilno lice, bilo je uokvireno tamnosmeđom kosom koja je bila malo preduga, ali to mu je dobro pristajalo. Na sebi je imao tamnosmeđu vestu protkanu nitima boje hrđe. Kad bi me netko pitao da samo po izgledu pogodim čime se bavi, rekla bih da je profesor na fakultetu. Znala sam da ima četrdeset dvije godine. To je značilo da je onoga dana kad sam se ušuljala u ovu kuću imao otprilike dvadeset. Pitala sam se je li za zabavu bio kod kuće. To je, naravno, bilo moguće, može biti da krajem kolovoza još nije otišao natrag na Princeton gdje je bio student. Ili, ako je godina već počela, možda se vratio kući na vikend. Princeton je bio udaljen samo sat i pol vožnje. Ponudio mije da sjednem u jedan od dva jednaka naslonjača blizu kamina. - Tražio sam razlog da zapalim vatru - rekao je. - Danas popodne vrijeme mi je išlo na ruku. Bila sam i više nego svjesna činjenice da bi moja zelena jakna boje limete bila prikladnija za neko kolovoško popodne, a ne za sredinu jeseni. Osjetila sam da mi je pramen kose skliznuo na rame pa sam ga pokušavala ugurati natrag u punđu koja ga je trebala držati. Diplomirala sam knjižničarstvo pa je to, s obzirom na moju strast prema knjigama, bio prirodan odabir. Otkako sam prije pet godina diplomirala, radim u gradskoj knjižnici u Englewoodu i ozbiljno sam uključena u društveni projekt opismenjavanja. Sad sam se nalazila u ovoj impresivnoj knjižnici, »sa šeširom u ruci« kako bi rekla moja baka. Namjeravala sam namaknuti sredstva za projekt opismenjavanja i htjela sam da to bude spektakularno. Bila sam sigurna da postoji jedan način da ljude navedem da plate tristo dolara za prijam i to tako da se on održi u ovoj kući. Palača Carringtonovih postala je dio folklora Englewooda i okolice. Svi su poznavali njezinu povijest i to da je preseljena iz Wallesa. Bila sam

uvjerena da će mogućnost dolaska u nju značiti hoće li događaj biti rasprodan ili ne. Obično sam se u svojoj koži osjećala prilično dobro, ali sjedeći ondje, svjesna da me te sive oči odmjeravaju, osjećala sam se zbunjeno i nelagodno. Odjednom sam se ponovno osjećala kao kći vrtlara koji previše pije. Saberi se, rekla sam samoj sebi i prestani s tim djetinjastim glupostima. Hitro sam se pribrala i započela dobro uvježbani monolog. - Gospodine Carrington, kao što sam vam napisala, ima puno dobrih prigoda, što znači puno razloga da ljudi napišu ček. Naravno, nemoguće je da svi pomažu sve. Iskreno, danas čak i imućni ljudi imaju osjećaj da ih iskorištavaju. Zato je nužno da pronađemo pravi način da nam na našem skupu ljudi napišu ček. Tada sam mu uputila molbu da nam dopusti da zabavu priredimo u ovoj kući. Gledala sam kako mu se izraz lica mijenja i kako se riječ »ne« oblikuje na njegovim ustima. Pristojno se izrazio. - Gospođice Lansing - počeo je. - Molim vas, zovite me Kay. - Mislio sam da vam je ime Kathryn. - Na rodnom listu i za moju baku. Nasmijao se. - Razumijem. - Tada je počeo ljubazno odbijati. — Kay, rado ću napisati ček ... Prekinula sam ga. - Uvjerena sam da hoćete. Ali, kao što sam vam napisala, ovdje se ne radi samo o novcu. Trebaju nam dobrovoljci koji će ljude naučiti čitati, a najbolji način da ih pridobijemo je taj da ih navedemo da požele doći na neki skup, a onda da ih upišemo. Znam izvrsnog ugostitelja koji je obećao da će sniziti cijenu ukoliko će se taj događaj održati ovdje. To bi trajalo samo dva sata, a mnogim bi ljudima to jako puno značilo. - Moram razmisliti o tome - kazao je Peter Carrington dignuvši se. Sastanak je završen pomislila sam na brzinu i zaključila da nemam što izgubiti dodam li još nešto za kraj: - Gospodine Carrington, puno sam istraživala o vašoj obitelji. Naraštajima je ovo bio najgostoljubiviji dom u okrugu Bergen. Vaš otac, djed i pradjed podupirali su dobrotvorne i sve ostale aktivnosti lokalne zajednice. Ako nam sada pomognete, učinili biste veliku stvar, a vi ne biste imali nikakvih poteškoća. Nisam imala pravo biti tako jako razočarana, ali bila sam. Nije odgovorio pa sam, ne čekajući da me on ili njegov tajnik otprati, pošla prema vratima. Zaustavila sam se da na brzinu bacim pogled prema stražnjem dijelu kuće, razmišljajući o stubištu po kojem sam se prije toliko godina kriomice popela. Potom sam otišla uvjerena da je to bio moj drugi i posljednji posjet palači. Dva dana poslije slika Petera Carringtona pojavila se na naslovnici Celeba, nacionalnog tračerskog magazina. Bio je prikazan kako izlazi iz policijske postaje, prije dvadeset dvije godine, nakon što je bio ispitan povodom nestanka osamnaestogodišnje Susan Althorp koja je iščezla poslije svečanog plesa na kojem je bila u plači Carringtonovih. Zvučni naslov JE LI SUSAN ALTHORP JOŠ UVIJEK ŽIVA? Slijedio je potpis ispod Carringtonove slike »Industrijalac još uvijek pod sumnjom za nestanak debitantice Susan Althorp, koja bi ovaj tjedan proslavila četrde-

seti rođendan«. Časopis se raspisao o poznatim pojedinostima potrage za Susan, a budući je njezin otac bio veleposlanik, slučaj je uspoređen s otmicom Lindberghova djeteta. U članku su sažeto prikazane okolnosti oko smrti trudne žene Petera Carringtona, Grace, prije četiri godine. Grace Carrington poznata po tome što je puno pila, priredila je rođendansku proslavu za Peterova polubrata, Richarda Walkera. Carrington je stigao kući nakon dvadesettrosatnog leta iz Australije, vidio u kakvom je stanju, oteo joj čašu iz ruke, prolio sadržaj po sagu i Ijutito zapitao: - Zar ne možeš imati malo samilosti prema djetetu koje nosiš? - Potom je, izgovorivši se na iscrpljenost, otišao u krevet. Ujutro je domaćica pronašla tijelo Grace Carrington, još uvije odjeveno u večernju satensku haljinu, na dnu bazen. Obdukcija je pokazala da je u krvi imala triput veću količinu alkohola od one za koju se smatra da je čovjek pijan. Članak je završavao » Carrington je izjavio da je odmah otišao spavati i da se nije probudio sve dok se policija nije odazvala na poziv upućen na 911 MOŽDA. Otvaramo anketu da ispitamo vaše mišljenje. Otiđite na našu web-stranicu i recite što mislite. Tjedan dana poslije, u knjižnici, primila sam poziv Vincenta Slatera, koji me podsjetio da smo se upoznali kad sam imala sastanak s gospodinom Peterom Carringtonom. - Gospodin Carrington - rekao je - odlučio je dopustiti korištenje svog doma za vaše prikupljanje sredstava. Predlaže da pojedinosti oko tog događaja dogovorite sa mnom.

* Vincent Slater spustio je slušalicu i naslonio se ne obazirući se na slabo škripanje stolca, zvuk koji ga je počeo živcirati zbog čega si je nekoliko puta rekao da to mora popraviti. Njegov ured u palači otpočetka je bila jedna od rijetko korištenih soba u stražnjem dijelu kuće. Pored izdvojenosti, odabrao ju je i zbog francuskog prozora s kojeg ne samo da se pružao divan pogled na uređeni park već je služio i kao zaseban ulaz kroz koji je mogao dolaziti i odlaziti, a da ga nitko ne vidi. Poteškoća je bila u tome što je Peterova maćeha, Elaine, koja je živjela u jednoj kući na imanju, mislila da u njegov ured može ulaziti bez kucanja. U tom trenutku napravila je baš to. Nije gubila vrijeme na pozdrav. - Vincent, drago mi je da sam te ulovila. Postoji li način da nagovoriš Petera da odustane od nauma da se ovdje održi dobrotvorni prijam? Čovjek bi očekivao da će, nakon objavljivanja onih grozota u tom bezvrijednom časopisu Celeb, ponovnim iznošenjem pojedinosti o Susaninom nestanku i Gracinoj smrti, nastojati privlačiti što je moguće manje pozornosti. Vincent je ustao, pristojnost koju bi najradije preskočio kad je Elain ovako upala. Ipak, iako je bio jako ljut zbog smetanja, nerado je morao primijetiti da je izuzetno privlačna. Sa šezdeset šest, Elaine Walker Carrington, sa svojom pepeljasto plavom kosom, safirno plavim očima, klasičnim crtama lica i vitkim tijekom još uvijek je mogla izazvati da se muškarci za njom okrenu. Kretala se skladno poput manekenke što je nekad bila i, iako nepozvana, smjestila se u starinski naslonjač s druge strane Vincentova pisaćeg stola. Na sebi je imala crni kostim, po Slaterovoj pretpostavci Ar- manijev, za kojeg je znao da je njezin omiljeni kreator. Njezin nakit sastojao se od dijamantnih naušnica, tanke niske perle i širokog dijamantnog vjenčanog prstena koji je još uvijek nosila iako je njezin suprug, Peterov otac, već gotovo dvadeset godina bio mrtav. Vjernost njegovoj uspomeni, Vincent je dobro znao, imala je veze s odredbama predbračnog ugovora prema kojem je ovdje smjela živjeti do kraja života, ukoliko se ne preuda, i koji joj je osiguravao godišnji prihod od milijun dolara. I, naravno, voljela je da ju se oslovljava s gospođo Carrington kao i sve pogodnosti koje su uz to išle. Sto joj ipak ne daje za pravo da upada ovamo i ponaša se kao da ja nisam pomnjivo razmotrio sve dobre i loše strane održavanja ovakvog društvenog događaja u ovoj kući, pomisli Vincent. - Elaine, Peter i ja smo sve podrobno raspravili - počeo je, glasom odajući razdraženost. Naravno da je publicitet grozna i neugodna stvar, zato Peter mora učiniti nešto čime će pokazati da se ne skriva. Upravo to je predodžba koju treba promijeniti. - Doista misliš da će to što će se ovuda motati nepoznati ljudi promijeniti predodžbu koju većina ljudi ima o Peteru? - pitala je Elaine glasom koji je bio prožet zajedljivim tonom. - Elaine, predlažem da se ne miješaš u to - prasnuo je Slater.

- Mogu li te podsjetiti da je obiteljska tvrtka prije dvije godine izašla na tržište i da je loša strana toga što je odgovoran dioničarima. Iako je Peter daleko najjači dioničar, ostaje činjenica da sve više ljudi misli da bi trebao odstupiti s mjesta predsjednika i glavnog direktora tvrtke. Umiješanost u nestanak jedne žene i smrt druge nije baš dobra slika za rukovoditelja jedne međunarodne tvrtke. Peter možda ne govori o tome, ali znam da je vrlo zabrinut. Zbog toga, s vremena na vrijeme mora pokazati da je vrijedan član zajednice i, iako on to mrzi, mora se znati da je veliki dobrotvor. - Stvarno? - Elaine je ustala kad je počela govoriti. - Vincent, ti si budala. Zapamti moje riječi, ovo neće uspjeti. Ti Petera ostavljaš na milost i nemilost, ne štitiš ga. Društveno, Peter je čista nula. Možda je genij u poslu, ali kao što sigurno znaš, nije mu blizak beznačajni razgovor. Izvan svog ureda, daleko je sretniji s knjigom u ruci i zatvorenim vratima knjižnice nego na nekom prijemu ili večeri. Kako kaže poslovica »Nikad nisi manje sam nego kad si sam«. - Kad će se zbiti taj događaj? - U četvrtak, šestog prosinca. Kay Lansing, ženi koja to vodi, treba otprilike sedam tjedana da sve priredi. - Postoji li kakvo ograničenje koliko karata može biti prodano? - Dvije stotine. - Sigurno ću kupiti jednu. Richard također. Krenula sam u galeriju. Ima prijem za jednu svoju novu umjetnicu. - Prezrivo odmah nuvši rukom, otvorila je francuski prozor i izašla. Slater ju je promatrao kako odlazi, usta stisnutih u tanku, čvrstu crtu. Richard Walker bio je Elainin sin iz prvog braka. Ona plaća taj prijem, pomisli. Carringtonov novac potpomaže njezinog sina gubitnika još od njegove dvanaeste godine. Sjećao se kako je Grace do ludila dovodilo to što je Elaine smatrala da može doći u glavnu zgradu kadgod poželi. U jednom je Peter bio pametan, nije dopustio da se nakon Gracine smrti Elaine ponovno useli ovamo. Vincent Slater se, ne prvi put, pitao ima li čega u Peterovoj snošljivosti prema svojoj maćehi.

* Bila sam u knjižnici kad sam primila poziv Vincenta Slatera. Bila je srijeda, kasno popodne i baš sam se spremala dogovoriti da će se naše skupljanje dobrovoljnih priloga održati u hotelu Glenpointe u Teanecku, susjednom gradu. Prisustvovala sam ondje nekim događanjima i doista su dobro radili svoj posao, ali još uvijek sam bila razočarana što me Peter Carrington odbio. Ne treba reći da sam stvarno bila oduševljena Slaterovom porukom pa sam odlučila svoje uzbuđenje podijeliti s Maggie, bakom po majčinoj strani koja me je odgojila i koja još uvijek živi u skromnoj kući u Englewoodu u kojoj sam odrasla.

Ja sa pak putnik. Živim u Zapadnoj sedamdeset devetoj ulici na Manhattanu, u malom stanu na katu preuređene gradske kuće. Stan je malen da ne može biti manji, ali ima upotrebljivi kamin, visoke stropove, spavaću sobu dovoljno veliku za krevet i ormar te kuhinjski prostor odvojen od dnevnog boravka. Namjestila sam ga namještajem s rasprodaja održanih u otmjenijim dijelovima Englewooda i sviđa mi se kako izgleda. Sviđa mi se i raditi u knjižnici u Englewoodu, a to, naravno, znači da često viđam svoju baku, Margaret O’Neil koju smo otac i ja oduvijek zvali Maggie. Njezina je kći, koja je bila moja majka, umrla kad sam imala samo dva tjedna. To se dogodilo kasno popodne. Ležala je na krevetu i dojila me kad je dobila srčanu emboliju. Moj otac je nazvao malo poslije toga i prestrašio se kad se nitko nije javljao na telefon. Požurio je kući i našao njezino beživotno tijelo. Još uvijek me držala u naručju. Ja sam spavala, a usnama sam i dalje zadovoljno sisala njezinu dojku. Moj otac bio je inženjer koji je, nakon što je godinu dana radio u tvrtki koja se bavila izgradnjom mostova, dao otkaz i počeo se baviti vrtlarstvom, prvo za zabavu, a onda mu je to postalo stalni posao. Koristio je svoj bistar um da na mjesnim imanjima izvede raznorazne građevinske pothvate, stvorivši parkove sa zidovima od stijena, s vodopadima i zavojitim puteljcima. Zato ga je maćeha Petera Carringtona, Elaine, kojoj se nije svidio strog i krut ukus njezinih prethodnika u uređenju parka, i unajmila. Tata je bio osam godina stariji od majke, trideset dvije kad je umrla. Dotada je stekao priličan ugled u svom poslu. Sve je moglo biti dobro, samo što je poslije majčine smrti, tata počeo previše piti. Zbog toga sam počela provoditi sve više vremena s bakom. Sjećam se kako ga je preklinjala: — Za Boga miloga, Jonathan, moraš potražiti pomoć. Što bi Annie rekla na to što si činiš? Što je s Kathryn? Zar ona ne zaslužuje bolje? Onda jednoga dana, nakon što ga je Elaine Carrington otpustila, nije došao po mene k baki. Njegov auto pronađen je parkiran na obali rijeke Hudson, oko trideset kilometara sjeverno od Englewooda. Njegov novčanik i ključevi od kuće bili su na prednjem sjedalu. Bez poruke. Bez

pozdrava. Bez ičega što bi ukazivalo na to da je znao koliko sam ga trebala. Pitam se koliko me je krivio za majčinu smrt, kao daje mislio da sam na neki način isisala život iz nje. Ali sigurno nije. Jako sam ga voljela, a uvijek se činilo da i on mene voli istom mjerom. Dijete to zna. Njegovo tijelo nikada nije pronađeno. Još uvijek se sjećam kako smo, kad bismo se vratili kući od Maggie, on i ja zajedno kuhali večere. On bi se prisjetio moje majke. - Kao što dobro znaš, Kathryn, neka kuharica — govorio bi — zato je tvoja majka uzela kuharicu i iz čistog očaja naučila kuhati. Ona i ja smo znale zajedno iskušavati recepte, a sad to radimo ti i ja. Tada bi mi pričao o majci. - Nemoj nikada zaboraviti da bi ona dala sve da te je mogla gledati kako rasteš. Stavila je zipku onkraj našeg kreveta mjesec dana prije nego što si se rodila. Puno si izgubila što je nema, što je nisi upoznala. Još uvijek mu ne mogu zaboraviti zašto je sve to zaboravio kad je odlučio skončati svoj život. Sve su mi te misli prolazile glavom dok sam se vozila od knjižnice do Maggiene kuće da joj kažem novost. Na svom malom travnjaku ima krasan crveni javor. Cijeloj kući da je poseban izgled. Bilo mi je žao kad sam vidjela da mu vjetar skida posljednje lišće. Bez njihove zaštite, kuća je izgledala nekako ostavljena na milost i nemilost i pomalo otrcano. Radi se o običnoj prizemnici s nedovršenim tavanom gdje Maggie držala raznorazne stvari sakupljene tijekom njezinih osamdeset tri godina. Kutije sa slikama koje nikada nije uspjela složiti u albume, kutije s pismima i sačuvanim božićnim čestitkama koje više nikada u životu neće pogledati, namještaj koji je zamijenila stvarima iz doma mojih roditelja, a nikad nije imala srca baciti ih, odjeću koju nije nosila dvadeset, trideset godina. U prizemlju nije ništa bolje. Sve je čisto, ali Maggie stvara nered čim ude sobu. Vesta joj leži na jednom stolcu, novinski članci koje uvijek namjerava pročitati na drugom, knjige stoje na hrpi pokraj njezinog naslonjača, zavjese koje ujutro digne nikada ne stoje ravno, papuče koje ne može naći zapele su između stolca i klupčice za noge. To je pravi dom. Maggie nije bila pojam dobre domaćice, ah je puno toga napravila. Ostavila je posao učiteljice i otišla u mirovinu kako bi se brinula o meni, a još uvijek svaki tjedan podučava troje djece. Iz vlastitog iskustva znam da učenje zna pretvoriti u zabavu. Međutim, kad sam ušla i rekla joj novost, razočarala me. Čim sam spomenula prezime Carrington, na licu sam joj ugledala izraz negodovanja. - Kay, ništa mi nisi rekla o tome da razmišljaš moliti ih da ti dopuste da ondje skupljaš dobrotvorne priloge za program opismenjavanja. Maggie je u posljednjih nekoliko godina izgubila nekoliko centimetara visine. Šali se da nestaje, ali kad sam spustila pogled na nju, odjednom mi se učinila jako velika. - Maggie, to je sjajna zamisao - pobunila sam se. - Bila sam na nekoliko prijema u privatnim kućama i svi su bili rasprodani. Palača Carringtonovih pokazat će se kao pravi potez. Naplaćivat ćemo tristo dolara po

ulaznici. To nećemo dobiti nigdje drugdje. Tada sam shvatila da je Maggie zabrinuta, iskreno zabrinuta. - Maggie, Peter Carrington nije mogao biti ljubazniji kad sam se sastala s njim kako bismo porazgovarali o tom događanju. Nisi mi rekla da si se vidjela s njim. Zašto joj nisam rekla? Možda zato što sam podsvjesno znala da joj neće biti drago što idem onamo, a onda, kad me odbio, nije bilo potrebe govoriti o tome. Maggie je bila uvjerena da je Peter Carrington odgovoran za nestanak Susan Althorp i da je kako moguće da je upleten u utapanje svoje žene. - Možda nije gurnuo ženu u bazen, Kay - rekla mi je - ah kladim se da se ne bi potrudio spasiti je, da ju je vidio kako je pala u njega. Što se tiče Susan, on je bio taj koji ju je odvezao kući. Kladim se u ne znam što da se iskrala iz kuće i sastala s njim nakon što su njezini roditelji mislili da je otišla u krevet. Maggie je 1932. kad je oteto Lindberghovo dijete imala osam godina, a smatra se vodećim svjetskim stručnjakom za taj slučaj kao i za nestanak Susan Althorp. Otkako sam bila dijete, pričala mi je o Lindberghovoj otmici ističući da je Anne Morrow Lindbergh, djetetova majka, odrasla u Englewoodu ni dva kilometra daleko od naše kuće, a da je Annin otac, Dwight Morrow bio veleposlanik u Meksiku. Susan Althorp također je odrasla u Englewoodu, a njezin je otac bio veleposlanik u Belgiji. Maggie je veza bila očita - i zastrašujuća. Otmica Linberghova djeteta bila je najsenzacionalniji zločin dvadesetog stoljeća. Zlatno dijete zlatnoga para, a toliko neod- govorenih pitanja. Kako je Bruno Hauptman znao da su Linbergovi odlučilivte večeri ostati u svojoj novoj ladanjskoj kući zato što je dijete bilo prehlađeno, umjesto da se vrate na imanje Morrow kako je u početku bilo zamišljeno? Kako je Hauptman točno znao gdje mora postaviti ljestve da bi došao do otvorenog prozora djetetove sobe? Maggie je uvijek nalazila sličnost između dva slučaja. - Tijelo Lindberghova djeteta nađeno je slučajno naglašavala mi je. - To je bilo strašno, ali to je bar značilo da obitelj nije ostatak života provela pitajući se raste li negdje s nekim tko mu možda nanosi zlo. Majka Susan Althorp svako se jutro budi pitajući se hoće li zazvoniti telefon i javiti se njezina kći. Znam da bih se ja tako osjećala kad bi moje dijete nestalo. Da je barem nađeno njezino tijelo, gospođa Althrop mogla bi posjećivati njezin grob. Maggie dugo nije pričala o slučaju Althorp, ali kladim se da ga je, ako je bila na blagajni supermarketa i ako je vidjela časopis Celeb sa slikom Petera Carringtona na naslovnici, kupila. To objašnjava njezinu iznenadnu uznemirenost na pomisao da sam bila s njim. Poljubila sam je u tjeme. - Maggie, gladna sam. Idemo nekud na tjesteninu. Ja častim. Kad sam je nakon sat i pol dovezla kući, oklijevala je, a onda rekla. - Kay, dođi unutra. Želim otići na taj događaj. Napisat ću ti ček za ulaznicu. — Maggie, to je ludo — pobunila sam se. - To je previše novaca za tebe.

Idem - rekla je. Njezin odlučan izraz lica nije ostavljao mjesta za raspravu. Nekoliko minuta poslije, vozila sam preko mosta Georgea Washingtona natrag u svoj stan s njezinim čekom u džepu. Znala sam zašto je ustrajala da ide. Maggie se proglasila mojim osobnim čuvarom dok sam pod krovom Carringtonove palače. -

* Dok je čekala da stigne njezin posjetitelj, Gladys Althrop proučavala je sliku svoje nestale kćeri. Bila je snimljena na terasi palače Carrington one noći kad je Susan nestala. Na sebi |e imala bijelu večernju haljinu od sifona, pripijenu uz njezino vitko tijelo. Dugačka plava kosa, lagano razbarušena, padala joj je preko ramena. Nije bila svjesna da je slikaju pa je bila ozbiljna, čak zamišljena. O čemu je razmišljala u tom trenutku, pitala se Gladys po stoti put dok je prstima slijedila liniju Susaninih usana. Je li imala predosjećaj da će joj se nešto dogoditi? Ili je te noći konačno shvatila da se njezin otac spetljao s Elaine Carrington? Gladys je uzdahnula kad je polagano ustala položivši ruku na naslonjač da se podupre. Brenda, nova domaćica, poslužila joj je ručak na pladnju, a potom se vratila u svoj stan iznad garaže Nažalost, Brenda nije bila osobita kuharica. Ipak nisam baš gladna, pomisli Gladys dok je nosila pladanj natrag u kuhinju. Pogled na nepojedenu hranu u njoj izazove malo gađenje i ona je brzo baci u smeće, ispere suđe i stavi ga u perilicu. Samo to ostavite meni, gospođo Althorp - znala je da će Brenda ujutro prosvjedovati. A ja ću reći da mi treba minuta da sve sredim, pomisli Gladys. Sredim. To je način da se opiše ono što sad radim. Pokušavam srediti najvažniju stvar u životu prije nego ga napustim. Možda šest mjeseci - složili su se liječnici kad su joj priopćili presudu koju još nikome nije povjerila. Vratila se u radnu sobu, najdražu od sedamnaest prostorija u kući. Već godinama želim manju kuću, a Charles će to i ostvariti kad me jednom ne bude. Znala je razlog zašto to nije učinila. Ovdje je Susanina soba, sve je još uvijek onako kako je bilo one noći kad je nestala nakon što je pokucala na vrata Charlesove spavaće sobe da mu da do znanja da je došla doma. Drugo jutro, pustila sam je dugo spavati, pomisli Gladys još jednom odvrtivši taj dan u glavi. Onda sam je, naposljetku, u podne otišla pogledati. Krevet je još uvijek bio neraspremljen. Ručnici u kupaonici nisu bili ni taknuti. Sigurno je otišla odmah nakon što se javila da je doma. Prije nego što umrem, moram pokušati saznati što joj se dogodilo, zarekla se. Možda ovaj istražitelj može pronaći neke odgovore. Zvao se Nicholas Greco. Vidjela ga je na televiziji kako govori o nekim zločinima koje je riješio. Nakon umirovljenja kao detektiv njujorške policijske postaje, otvorio je vlastitu agenciju i postao poznat po rješavanju zločina koji su se u početku činili nerješivi. - Obiteljima je potrebno da se slučaj zaključi — kazao je u jednom intervjuu. - Nisu mirni dok se to ne dogodi. Srećom, svaki dan pronalaze se nova sredstva i novi načini koji omogućavaju da se ponovno sagledaju slučajevi koji su još otvoreni. Molila ga je da dođe večeras u osam zbog dvije stvari. To što je znala da će Charles biti vani bila je jedna. Druga je bila ta što nije htjela da se Brenda ovuda mota dok je on tu. Prije dva

tjedna, Brenda je ušla u radnu sobu dokje ona na televiziji gledala video snimak Greca. - Gospođo Althorp, mislim da su pravi slučajevi o kojima on govori puno zanimljiviji od onih koje izmišljaju - rekla je Brenda. - Čim ga čovjek vidi, zna da je pametan. Zvono na ulaznim vratima oglasilo se točno u osam. Gladys požuri otvoriti vrata. Prvi dojam o Nicholasu Grecu bio je i ohrabrujući i smirujući. Po nastupu na televiziji, znala je da se radi o konzervativno odjevenom muškarcu u kasnim pedesetima, prosječne visine, kose boje pijeska i tamnosmeđih očiju. Međutim, upoznavši ga, svidjelo joj se što mu je stisak ruke bio čvrst i što ju je gledao ravno u oči. Sve na njemu ulijevalo je povjerenje. Pitala se kakav je dojam on stekao o njoj. Vjerojatno je u njoj vidio samo ženu oko šezdeset pete, puno premršavu, blijeda lica zbog smrtonosne bolesti. - Hvala vam što ste došli - rekla je. - Znam da vas mnogi kao ja traže. - Imam dvije kćeri - rekao je Greco. - Da jedna od njih nestane, ne bih imao mira dok je ne nađem. - Pričekao je, a onda tiho dodao. - Čak i kad bih saznao ono što sam se nadao da neću čuti. - Vjerujem da je Susan mrtva - kazala je Gladys Althorp smirenim glasom, ali izraz u očima odjednom joj je postao prazan i tužan. - Ona ne bi svojevoljno otišla. Nešto joj se dogodilo i ja vjerujem daje Peter Carrington odgovoran za njezinu smrt. Kakvagod istina bila, moram je saznati. Jeste li mi voljni pomoći? - Da, jesam. - Priredila sam svu svoju dokumentaciju o Susaninom nestanku. U mojoj radnoj sobi je. Dok je Nicholas Greco slijedio Gladys Althorp niz široki hodnik, uspio je na brzinu baciti pogled na usputne slike. Netko u ovoj kući sakuplja umjetnine, pomisli. Ne znam jesu li muzejske kvalitete, ali sasvim je sigurno da su prilično dobre. Sve što je vidio u ovoj kući odisalo je dobrim ukusom i kvalitetom. Smaragdno zeleni sag bio je debeo i mekan za hodanje. Štukature na snježnobijelim zidovima bile su dodatni okvir slikama. Prostrani sag u radnoj sobi u koju ga je uvela Gladys Althorp po sebi je imao nježan crveno-plavi uzorak. Nijansa plave boje na dvosjedu i stolcima bila je ista kao plava na sagu. Na stolu je vidio sliku Susan Althorp. Sa strane je stajala šarena vrećica za kupovanje krcata dokumentima veličine A 4. Došao je do stola i uzeo sliku. Otkako je odlučio preuzeti slučaj, napravio je neka uvodna istraživanja i vidio je ovu sliku na in- ternetu. - Ovako je Susan izgledala kad je nestala? - pitao je. Ovo je imala na sebi na večeri kod Carringtonovih. Meni nije bilo dobro pa smo suprug i ja otišli prije nego što je zabava završila. Peter je obećao da će je dovesti kući. - Bili ste još budni kad je došla? - Jesam, otprilike sat kasnije. Charles je u svojoj sobi slušao ponoćne vijesti. Čula sam kad mu se javila.

Nije li to malo prerano za osamnaestogodišnju djevojku da dodje kući? Grecu nije promaklo da je Gladys Althorp stisnula usta. Pitanje je kod nje izazvalo bijes. - Charles je bio suviše strog. Tražio je da mu se Susan uvijek javi kad dođe doma. Gladys Althorp bila je jedna od mnogih pogođenih roditelja koje je Nicholas Greco upoznao u svojoj karijeri. No, za razliku od drugih, bio je uvjeren je da je svoje osjećaje uvijek uspijevala zadržati strogo za sebe. Osjećao je da je za nju to što ga je unajmila bio veoma težak korak, ogroman skok na zastrašujuće područje. Okom profesionalca primijetio je izuzetno bljedilo na njezinom licu, dojam da joj je cijelo tijelo krhko. Imao je snažan osjećaj da je nasmrt bolesna i da je to razlog zašto je odlučila stupiti s njim u vezu. Kad je sat i pol kasnije otišao, Greco je sa sobom nosio vrećicu za kupovanje s papirima koji su sadržavali sve podatke koje mu je Gladys Althorp mogla dati o okolnostima koje su pratile nestanak njezine kćeri; novinske članke koji su se nakon toga pojavili, časopis koji je primala dok je trajala istraga i nedavno objavljeni Celeb sa slikom Petera Carringtona na naslovnoj stranici. U preliminarnoj istrazi, Greco je zabilježio adresu Carringtonova imanja. Iznenada, odluči proći kraj njega. Iako je znao da nije daleko od mjesta gdje su živjeli Althorpovi, iznenadio se koliko su ta dva doma blizu. Nemoguće da je Peteru Carringtonu trebalo više od pet minuta da je te noći ostavi tu, ukoliko je to učinio, i ne više od deset da se vrati kući. Dok se vraćao na Manhattan, shvati da ga je ovaj slučaj već potpuno obuzeo. Klasični »corpus delicti«, pomisli, a onda se sjeti bola u pogledu Gladys Althorp pa se posrami. Riješit ću ga zbog nje, pomisli mrko osjetivši poznatu navalu snage koja se uvijek pojavila kad je počinjao slučaj koji će se pokazati kao nevjerojatno zanimljiv. Gladys Althorp čekala je u radnoj sobi da dođe njezin suprug. Čula ga je kako otvara i zatvara ulazna vrata malo poslije početka vijesti u jedanaest. Ugasila je televizor i pohitala niz hodnik. Već je bio na polovini stuba. - Charles, moram ti nešto reći. Njegovo već crveno lice zajapurilo se, a glas povisio kad je, nakon što je čuo da je unajmila Nicholasa Greca, pitao - A da se nisi posavjetovala sa mnom? Nisi razmišljala da će i naši sinovi morati proživjeti te strašne trenutke? Zar ti nije jasno da će nova istraga ponovno privući pozornost medija? Zar ti ona odurna priča od prošlog tjedna nije bila dovoljna? - Posavjetovala sam se s našim sinovima i oni se slažu s mojom odlukom —mirno je rekla Gladys. — Jednostavno, moram saznati istinu o tome što se dogodilo sa Susan. To te brine, Charles?

* Prvi tjedan studenog bio je blag, ali nakon toga vrijeme je iznenada postalo hladno i kišovito, bili su to odvratni dani kad čovjek želi ostati u krevetu ili se vratiti u krevet s novinama i šalicom kave - ni za jedno od toga nisam imala vremena. Gotovo svaki dan rano sam vježbala u teretani na Broadwayu, potom tuširanje, odijevanje i odlazak u knjižnicu u New Jersey. Sastanci vezani za prikupljanje sredstava održavani su poslije radnog vremena. Ne treba reći da su se ulaznice za taj događaj brzo rasprodale, što je bilo divno, ali ponovno objavljena priča o nestanku Susan Althorp obnovila je zanimanje za ta slučaj. Kadje potom privatni istražitelj Nicholas Greco Imus in the morning otkrio da ga je obitelj Althorp unajmila da istraži nestanak njihove kćeri, postala je vodeća vijest. Odmah nakon Grecove izjave. Barbara Krause, nenadmašna tužiteljica okruga Bergen, rekla je novinarima da će svaki novi dokaz kojim bi se slučaj okončao biti dobrodošao. Kad su je pitali za Petera Carringtona, zagonetno je rekla: — Peter Carrington oduvijek je bio sumnjiv u slučaju nestanka Susan Althorp. Nakon te izjave, tračerske rubrike počele su objavljivati članke da upravni odbor Carringtonovih poduzeća od Petera traži da podnese ostavku na mjesto predsjednika uprave i glavnog direktora, iako je bio daleko najveći dioničar. Prema tim člancima, ostali direktori smatrali su da, budući je tvrtka sad bila na tržištu, nije zgodno da netko tko je »sumnjiva osoba« za dva moguća ubojstva i dalje bude na čelu svjetske multimilijunske organizacije. Peterove slike počele su se redovito pojavljivati na poslovnim stranicama svih vodećih novina kao i u više senzacionalističkim časopisima. Kao posljedica toga, cijeli sam studeni držala palčeve da me jednoga dana ne nazove Vmcent Slater i priopći mi kako je prijem otkazan i da će mi poslati ček da nam nadoknadi izgubljena sredstva. Međutim, nije nazvao. Dan poslije Dana zahvalnosti, s ugostiteljem kojega smo unajmili, otišla sam u palaču da pretresemo sve pojedinosti oko tog događaja. Dočekao nas je Slater i predao nas paru koji je vodio domaćinstvo, Jane i Garyju Barru. Pokazalo se da su u ranim šezdesetima i bilo je očito da su već dugo kod Carringtonovih. Pitala sam se jesu li radili u palači onaj dan kad je održana ona neslavna večera, ali nisam imala hrabrosti pitati. Poslije sam saznala da su došli raditi kod Peterova oca nakon što mu je umrla prva žena, Peterova majka, ali da su otišli kad se na sceni pojavila Elaine Walker Carrington. Nagovorili su ih da se vrate kad se utopila Peterova žena. Grace. Činilo se da o kući znaju sve. Rekli su nam da je dnevna soba zapravo podijeljena na dvije prostorije, a kad se klizna vrata otvore, prostor je dovoljno velik da se ondje može smjestiti dvjesto ljudi. Stol s jelom trebalo bi postaviti ti u pravoj blagovaonici. Mali stolovi i stolci bit će postavljeni po cijelom prizemlju tako da ljudi neće trebati prtljati s tanjurima. Prije nego što smo otišli, ponovno nam se pridružio Vincent Slater kako bi nam rekao da će gospođin Carrington na sebe preuzeti sve troškove prijama. Prije nego što sam mu uspjela zahvaliti. Slater je dodao: -Mi imamo fotografa koji će slikati. Molimo da se vaši gosti suzdrže od

korištenja vlastitih fotoaparata. Kao što vjerojatno pretpostavljate, dat ćemo kratki izvještaj 0 provedbi opismenjavanja - kazala sam mu. - Puno bi nam značlo kad bi gospodin Carrington rekao nekoliko pozdravnih liječi. Namjerava to učiniti - rekao je Slater. Potom je dodao: - Prije nego što zaboravim, ne treba naglašavati da će stube koje vode na kat biti zapriječene užetom. Nadala sam se da ću klisnuti gore da očima odrasle osobe pogledam kapelicu. Tijekom godina ponekad sam se pitala jesam Ii Maggie trebala otkriti bijesan razgovor koji sam ondje čula. Ali ljutila bi se na mene što sam ulazila u kuću, osim toga, što bih joj mogla reći? Da sam čula muškarca i ženu kako se svađaju oko novca? Da sam mislila da ta svađa ima bilo kakve veze s nestankom Susan Althorp, sigurno bih rekla za nju, čak i nakon mnogo godina. Međutim, ako je postojalo nešto što Susan Althorp nije morala činiti, nije morala nikoga moliti novac. Stoga bi se po mojem otkriću ustanovilo samo to da sam bila znatiželjna šestogodišnjakinja. Prije nego što smo ugostitelj i ja taj dan otišli, bacila sam pogled niz hodnik, nadajući se da će se vrata knjižnice otvoriti i da će izaći Peter Carrington. Prema mojim saznanjima, mogao je biti tko zna gdje. Međutim, budući da mnogi direktori uzimaju slobodan petak nakon Dana zahvalnosti, sanjarila sam o tome da ću, ukoliko je doma, naletjeti na njega. To se nije dogodilo. Zadovoljila sam se činjenicom da je 6. prosinac za manje od dva tjedna i da ću ga onda uspjeti vidjeti. Potom sam se nastojala otresti spoznaje da ću, ukoliko zbog nekog razloga Peter neće prisustvovati prijamu, biti jako razočarana. Redovito sam se, i to sve češće, sastajala s Glennom Taylrom, doktorom filozofije, prodekanom za znanost na Sveučilištu Kolumbija. Upoznali smo se dok smo pili kavu u Starbucksu i time pridonijeli njegovoj reputaciji izvrsnog mjesta gdje samci mogu naći prijatelja. Glenn ima trideset dvije godine, doselio je iz Santa Barbare i bezbrižan je kao svaki rođeni Kalifornijac. Čak i izgleda kao da je odande, nakon šest godina života u Upper West Sideu na Manhattanu, kosa mu još uvijek izgleda kao da je posvijetlila na suncu. Visok je baš toliko da nam oči baš nisu u istoj razini kad imam pete, a dijeli moju strast za kazalištem. Mislim da smo u posljednjih nekoliko godina vidjeli većinu predstava na Broadwayju i izvan njega, koristeći, naravno, ulaznice s popustom. Nijedan urednik novina nikada nije napisao članak o višku isplaćenom nekom knjižničaru na kraju godine, a Glenn još uvijek otplaćuje studentske kredite. Na neki način volimo se, a u svakom slučaju, računamo jedno na drugo. Glenn čak ponekad mudruje da bi s mojom žicom za književnost i njegovom za znanost po svoj prilici mogli stvoriti hvalevrijedne potomke. Međutim, znam da nismo ni blizu razini osjećaja kakve su gajili Jane Eyre i gosp. Rochester ili Cathy i Heathcliff. Može biti da sam postavila previsoke standarde, ali još su mi se od mladosti svidjele klasične ljubavne priče sestara Bronte. Od početka me kod Petera Carringtona nešto privlačilo i mislim da sam počela shvaćati što je to. Proganjala me njegova slika kako sjedi u onoj ludoj palači sličnoj zamku. Žao mi je što nisam imala prigodu vidjeti koju knjigu je čitao. Da se radilo o nekoj koju sam sama pročitala, možda sam se

mogla zadržati nekoliko minuta da popričamo o njoj. - O, vidim da imate novu biografiju Isaaca Bashevisa Singera mogla sam reći. - Slažete li se s autorovim prikazom njegove osobnosti? Mislim da nije baš pošten jer ... Vidite na koji način sam razmišljala. Onda, jedne večeri prije prijema, otišla sam do Maggiene kuće na jednu od naših redovitih večera s tjesteninom. Kad sam stigla, pudrala je nos pred zrcalom u hodniku veselo pjevušeći. Kad sam je pitala što se događa, radosno mi je rekla da ju je nazvao Nicholas Greco, istražitelj koji kopa po slučaju nestanka Susan Althorp, i da će je doći posjetiti. Očekivala ga je svaki trenutak. Ostala sam zabezeknuta. - Maggie, za ime Božje, zašto bi taj čovjek želio razgovarati s tobom? - Međutim, prije nego što je odgovorila, znala sam da Greco dolazi ovamo zato što je moj otac radio kod Carringtonovih u vrijeme nestanka Althorpice. Počela sam nagonski spremati dnevnu sobu. Poravnala sam zaslone na prozorima tako da su svi bili na istoj visini, pokupila samI novine razbacane uokolo, objesila njezinu vestu u ormar u hodniku i odnijela u kuhinju šalicu i tanjurić s keksima koji stajali na stoliću. Greco je stigao kad sam neke pobjegle pramenove sijede kose vraća. natrag u punđu otraga na Maggienoj glavi. Obožavateljica sam Dashiella Hammetta, a Sam Spade, osobito u Malteškom sokolu, prototip je moje predodžbe o privatnom istražitelju. Prema tim mjerilima, Nicholas Greco bio je razočaranje. Po izgledu i ponašanju, podsjećao me na zaposlenika osiguranja koji me došao posjetiti jer je u stanu iznad moga procurila slavina. Međutim, ta je predodžba ubrzo poljuljana kad mi je, nakon što me Maggie predstavila kao svoju unuku, rekao: - Vi ste sigurno ona koja je s vašim ocem došla na Carringtonovo imanje onaj isti dan kad je nestala Susan Althorp. Kad sam se zabuljila u njega, nasmiješio se: - Pregledao sam dosje o tom slučaju. Prije dvadeset dvije godine, vaš otac je kod istražnog suca izjavio da je taj dan neočekivano otišao na imanje zbog poteškoća s rasvjetom i da vas je poveo sa sobom. Jedan od konobara također je spomenuo da vas je vidio kako sjedite na klupi u parku. Je li me tko vidio da sam se ušuljala u kuću? Nadam se da nisam izgledala krivo kao što sam se osjećala kad sam Grecu ponudila da sjedne. Živciralo me vidjevši da Maggie očigledno uživa. Znala sam da je ovaj čovjek, koji me više nije podsjećao na zaposlenika osiguranja, bio unajmljen da dokaže da je Peter Carrington odgovoran za nestanak Susan Althorp i to me uznemirilo. Međutim, njegovo sljedeće pitanje me prestrašilo. Nije bilo ni o Carringtonovima ni o Althorpovima, bilo je o mom ocu. Upitao je Maggie: - Je li vaš zet pokazivao znakove tjeskobe? - Ako opijanje zovete znakom tjeskobe, onda bih rekla da jest. - kazala je Maggie, a onda me pogledala kao da se boji da bi me njezin odgovor mogao uzrujati. Brzo je to objasnila. — Hoću reći, nikada nije prebolio Annienu smrt. Ona je bila moja kći, ali kad su prošle dvije godine od njezine smrti, molila sam Jonathana da se počne viđati s nekim. Vjerujte mi, ovdje je bilo puno žena koje bi

skočile da im se pružila prigoda da izađu s njim. No, nije htio. Govorio je: »Kathryn je jedina djevojka koja mi treba«. - Nato je dodala, potpuno nepotrebno. - Kadje imala deset godina, Kathryn je odlučila kako želi da je zovu Kay. - Dakle, mislite da je njegovo pretjerano pijenje bilo znak tjeskobe i da je to dovelo do toga da si oduzme život? - Izgubio je puno poslova uređenja vrtova. Mislim da je to što su ga Carringtonovi otpustili prelilo čašu. Njegova polica osiguranja baš je istjecala. Nakon što je službeno proglašen mrtvim, time je plaćeno Kayino školovanje. - Ali nije ostavio oproštajno pismo, a tijelo mu nije nikada pronađeno. Vidio sam njegovu sliku. Bio je nevjerojatno zgodan muškarac. Vidjela sam kud vode ta pitanja. - Gospodine Greco, želite reći da moj otac nije počinio samoubojstvo? - pitala sam. - Gospođice Lansing, ništa ja ne želim reći. Kad se tijelo ne nađe, uvijek ostaje otvoreno pitanje koji je bio uzrok smrti. Pošto je brojni utvrđeni slučajevi ljudi za koje se vjerovalo da su mrtvi, a koji su se pojavili ili su otkriveni nakon dvadeset ili trideset godina. Ti su ljudi jednostavno otišli iz života koji im je na neki način postao nepodnošljiv. To se često događa. Po tome zaključujem da možda vjerujete da je i Susan Althorp učinila istu stvar? - odbrusila sam mu. - Njezino tijelo nije nikada pronađeno. Možda joj je život odjednom postao nepodnošljiv. Susan je bila lijepa, zdrava, mlada žena, dobra studentica koja je trebala dobiti diplomu iz likovnih umjetnosti na Princetonu i korisnica zakladnih sredstava što je značilo da bi vodila lagodan voi u izobilju. Bila je veoma omiljena i s lakoćom je privlačila muškarce. Bojim se da se to ne može usporediti. - Peter Carrington je nešto učinio toj djevojci. Kladim se da je bio ljubomoran na nju. - Sada je Maggie zvučala kao vrhovni sudac Ujedinjenog Kraljevstva koji izriče presudu. - Sve dok mu se nije utopila žena, bila sam spremna vjerovati mu, ali to samo pokazuje da si kad jednom nekoga ubiješ, ponovno u stanju učiniti to. Što se tiče mog zeta, mislim da je bio toliko potišten da je vjerovao da Kay čini uslugu time što će joj osigurati školovanje. Te mi je večeri tjestenina zapinjala u grlu, a nije mi bilo ništa lakše kad je Maggie počela raspredati o Grecovom posjetu. - Čula sam da je pametan, ali jako griješi što je uopće pomislio da bi te tvoj tata tek tako ostavio. Ne, ne bi me tek tako ostavio, pomislila sam, ali Greco nije ciljao na to. Pita se je li tata morao odglumiti vlastiti nestanak zbog onoga što se dogodilo Susan Althorp.

* Počelo je sniježiti. Nicholas Greco jedva da je bio svjestan laganih mokrih pahuljica koje su mu padale na lice kad je dignuo pogled prema prozorima umjetničke galerije, koja je nosila ime Richarda Walkera, na prvom katu Zapadne pedeset sedme ulice. Što se tiče Walkera, Greco je napravio domaću zadaću. Četrdeset šest godina, dvaput rastavljen, sin Elaine Walker Carrin- gton, osrednja reputacija u umjetničkom svijetu i nesumnjiva potpora jer je imao sreću da mu majka udajom uđe u bogatu obitelj Carrington. Walker je bio na svečanoj večeri kad je nestala Susan Althorp. Prema izvještajima istražnog suca, kad je zabava završila, otišao je u svoj stan na Manhattanu. Greco je otvorio vrata zgrade, čuvar je provjerio tko je, a onda je stubama krenuo u galeriju. Nasmiješena recepcionarka odmah ga je pustila unutra. Gospodin Walker vas očekuje - rekla je. - Morat ćete samo trenutak pričekati jer upravo ima konferencijski poziv. Zašto ne pogledate našu novu izložbu? Izlaže divna mlada umjetnica o kojoj kritičari oduševljeno pišu. Ako sam ikada slušao prazne riječi, onda ih slušam sada, pomisli Greco. Walker vjerojatno u svom uredu rješava križaljku. U galeriji, njemu groznoj zbog snježno bijelih zidova i tamno sivih podova, nije bilo posjetitelja. Hodao je od slike do slike, sve redom prizora propadanja gradskih četvrti, pretvarajući se da ih proučava. Došao je do predzadnje od dvadeset ili tako nešto slika kad ga je glas iza leđa zapitao. - Ne podsjeća li vas baš na Edwarda Hoppera? Ni izdaleka, pomisli Greco, a uz gunđanje koje se moglo protumačiti kao odobravanje okrenuo se i suočio s Richardom Walkerom. Izgleda mlađi od četrdeset šest — prvo je pomislio Greco. Najupečatljivije na njemu bile su njegove oči, plave i dosta razmaknute. Imao je grub izgled. Bio je srednje visine, čvrstog tijela kao u boksača i debelih ruku. Dobro bi se uklopio u gimnastičku dvoranu, zaključi Greco. Walkerovo tamnoplavo odijelo bilo je očito skupo, ali dobro je pristajalo uz njegov krupan stas. Kad je postalo jasno da Greco ne namjerava raspravljati o umjetnosti, Walker predloži da odu u njegov ured. Putem je neprestano pričao o tome kako su brojna obiteljska bogatstva zasnovana na tome što je pojedinac bio u stanju u nepoznatom slikaru prepoznati genija. — Naravno, to čujete na svakom polju — kazao je kad je zaobišao svoj pisaći stol i mahnuo Grecu da sjedne na stolac nasuprot njega. — Moj djed je znao pričati priču o Maxu Hirshu, poznatom treneru konja, koji je propustio priliku kupiti najpoznatijeg trkaćeg konja u povijesti. Ratnika, za dvije stotine dolara. Volite li utrke, gospodine Greco? Bojim se da nemam dovoljno vremena za hobije — kazao je Greco, s prizvukom žaljenja

u glasu. Walker se ljubazno nasmiješi. - Ni za čavrljanje, rekao bih. U redu. Sto mogu učiniti za vas? - Prvo, moram vam zahvaliti što se složili s tim da navratim. Kao što možda znate, majka Susan Althorp unajmila me da istražim nestanak njezine kćeri. - Pretpostavjam da su, barem u Englewoodu, svi čuli za to - odgovorio je Walker. - Provodite li mnogo vremena u Englewoodu, gospodine Walker? - Ne znam što to znači »puno vremena«. Živim na Manhatta- num u Istočnoj sedamdeset trećoj ulici. Kao što sigurno znate, Elaine Carrington ima dom na imanju Carringtonovih i ja je ondje posjećujem. Isto tako, ona često dolazi na Manhattan. - Bili ste na imanju onu večer kad je nestala Susan Althorp? - Bio sam na zabavi s otprilike dvjesto drugih ljudi. Moja majka se tri godine prije toga udala za oca današnjeg Petera Carringtona. Pravi razlog za zabavu bio je to što je Carrington stariji te godine navršio sedamdesetu. Bio je vrlo osjetljiv na to što je moja majka toliko mlađa od njega, dvadeset šest godina da budem točan, tako da se zabava nije zvala rodendanska proslava. — Walker digne obrvu. — Ako se malo pozabavite matematikom, vidjet ćete da se stari Carrington specijalizirao za mlade žene. Imao je četrdeset devet godina kad se rodio Peter. Peterova majka također je bila puno mlađa. Greco kimne i pogleda okolo. Walkerov ured nije bio velik no, bio je ukusno namješten s prugastim plavo crvenim dvosjedom, zućkastobijelim zidovima i tamnoplavim sagom. Zaključio je da mu je slika starih muškaraca iznad kauča koji sjede za stolom i kartaju, puno zanimljivija od prljavih prizora koje je vidio na izložbi u galeriji. Na kutnom ormaru nalazilo se nekoliko Walkerovih fotografija na igralištu za polo kao i loptica za golf na graviranom srebrnom tanjuru. - Pobjeda? pitao je pokazujući na lopticu. — Na St. Andrewsu - kaza Walker, ne pokušavajući sakriti ponos u glasu. Greco je primijetio da se Walker opustio sjetivši se tog postignuća, a nadao se da će baš to postići. Naslonivši se u svom stolcu, rekao je: - Pokušavam stvoriti ukupnu sliku o Susan Alt horp. Kakav je bio vaš dojam o njoj? — Počnimo od činjenice da sam je tek površno poznavao. Imala je osamnaest ili devetnaest godina. Ja sam imao dvadeset četiri, imao sam stalni posao kod Sotheby sa i živio sam u gradu. Osim loga, da budem potpuno iskren, nisam osobito volio majčinog supruga, Petera Carringtona III., kao ni on mene. — Zašto ste se svađali? — Zapravo, nismo se svađali. Ponudio mi je pripravnički posao u tvrtki čiji je bio vlasnik, gdje bih, kako je on to rekao, konačno mogao zaraditi dobre novce, a ne živjeti od sitniša. Uvrijedio se na mene kad sam odbio njegovu ponudu. — Shvaćam. Ali majku ste često posjećivali u njegovom domu? Naravno. To ljeto, prije dvadeset dvije godine, bilo je jako toplo i ondje su se često održavale zabave pokraj bazena. Moja

majka voljela je pozivati goste. Njihovi prijatelji redovito su dolazili. I Peter i Susan išli su na Princeton pa su njihovi prijatelji s Princetona često dolazili onamo. Meni je obično bilo dopušteno dovesti jednog ili dva gosta. Bilo je jako lijepo. -Jesu li Peter i Susan smatrani parom? - Sastajali su se prilično često. Prema mojem shvaćanju, mislim da su se počeli zaljubljivati ili se, barem, on počeo zaljubljivati u nju. - Hoćete reći daje to bilo jednostrano? - pitao je Greco blagim glasom. - Ništa ja neću reći. Ona je bila jako društvena. Peter je uvijek bio miran. Međutim, kadgod sam došao na vikend, činilo mi se da je ona na imanju, da igra tenis ili se izležava kraj bazena. - Jeste li one noći kad je bila zabava ostali u domu Carringtonovih? - Ne. Drugo jutro, rano, imao sam dogovorenu partiju golfa u četvero pa sam otišao kad je završila večera. Nisam ostao na plesu. - Susanina majka uvjerena je daje vaš polubrat odgovoran za Susaninu smrt. Vjerujete li u to? U pogledu Richarda Walkera primijetila se ljutnja kad je pogledao ravno u Greca. - Ne, ne vjerujem - rekao je oštro. - Što je s Grace Carrington? Bili ste na večeri na imanju one noći kad se utopila? Zapravo, večera je bila vama u čast, je li tako? - Peter je puno putovao. Recimo da je Grace bila veoma društvena žena koja nije voljela biti sama. Uvijek je pozivala ljude na večeru. Kad je shvatila da je blizu moj rođendan, odlučila je da će ta večer biti rođendanska proslava za mene. Bilo nas je samo šestoro. Peter je došao skoro na kraju. Njegov let iz Australije kasnio je. - Koliko sam shvatio. Grace je te večeri puno pila. - Grace je uvijek puno pila. Nekoliko puta bila je na odvikavanju, ali nikada se nije uspjela odvratiti od toga. Potom, kad je nakon nekoliko pobačaja konačno uspjela održati trudnoću, svi smo bili zabrinuti da se kod ploda ne bi javio alkoholičarski sindrom. - Je li je netko pokušavao tu večer odvratiti od pića? - Savršeno je to odglumila. Ljudi su mislili da pije mineralnu, a radilo se o čistoj votki. Bik je prilično pod gasom kad je Peter došao doma; poludio je kad je vidio u kakvom je stanju. Međutim, kad joj je uzeo piće iz ruke, izlio ga na sag i napravio ispad, to ju je na neki način uzdrmalo. Kad je odjurio na kat, sjećam se da je rekla; - Izgleda da je zabava završena. - Zabava je završena može značiti kraj nečeg ozbiljnijeg od obične zabave - kazao je Greco. - Pretpostavljam da je tako. Grace se doimala veoma tužna Moja majka i ja otišli smo zadnji. Te sam noći prespavao u majčinoj kući. Grace je rekla da će kratko leći na kauč. Mislim da se nije htjela suočiti s Peterom. Vi i majka otišli ste zajedno? Pješice smo otišli do majčine kuće. Sljedeće jutro nazvala je domaćica, histerično. Ona je pronašla tijelo.

Mislite li da je Grace Carrington slučajno pala u bazen ili da je počinila samoubojstvo? Na to pitanje mogu dati samo jedan odgovor. Grace je željela to dijete i znala je da ga i Peter želi. Bi li si svojevoljno oduzela život? Ne, osim ako je nije slomilo to što ne može prestati piti i uhvatio je strah zbog mogućnosti da je već naštetila plodu. Ponašanje Nicholasa Greca postalo je još srdačnije kad je nehajno pitao. - Mislite li da je Peter Carrington bio dovoljno ljut da pomogne ženi da skonča svoj život, možda nakon što je zaspala na kauču? Ovaj put bilo mu je sasvim jasno da je ljutiti odgovor Richarda Walkera i neiskren i usiljen. - To je potpuna besmislica, gospodine Greco. To nije ono što vjeruje, pomislio je Greco kad je ustao da ode. Međutim, želi da mislim da vjeruje. -

* Peter Carrington i ja vjenčali smo se u Gospinoj kapelici u katedrali sv. Patricka gdje su prije trideset godina moja majka i moj otac razmijenili bračne zavjete. Za Maggie je bilo ironično to što je ona bila uzrok da se nas dvoje povežemo. Prijem povodom programa opismenjavanja bio je veoma uspješan. Par koji je vodio domaćinstvo, Jane i Gary Barr, radili su sa mnom i s ugostiteljskom tvrtkom kako bi se pobrinuli da sve bude savršeno. Elaine Walker Carington i Peterov polubrat Richard, bili su itekako prisutni, zračeći otmjenim šarmom dok su pozdravljali goste. Osim tih prelijepih očiju, bila sam zapanjena koliko se majka i sin fizički razlikuju. Ne znam zašto, ali očekivala sam da sin Elaine Carington bude sličan Douglasu Fairbanksu mlađem, ali to je bilo daleko od istine. Vincent Slater bio je sveprisutan, ali držao se u pozadini. Uz moju uobičajenu potrebu da sve doznam, sama sam sa sobom igrala igru pogađanja o tome kako je ušao u Peterovv život. Sin nekoga tko je radio za Peterova oca, pitala sam se? Uostalom, ja sam kći nekoga tko je radio za Peterova oca. Ili prijatelj s fakulteta pozvan da se uključi u obiteljski posao? Nelson Rockefeller pozvao je svog cimera s Dartmoutha, studenta sa Srednjeg zapada koji je primao stipendiju, đa radi za obitelj. Čovjek je završio kao multimilijunaš. Kad je započeo kratki program, predstavila sam Petera. Po njegovom držanju nije se moglo naslutiti pod kakvim je pritiskom bio dok je dočekivao goste i razgovarao o važnosti našeg programa za opismenjavanje. — U redu je dati novac kako bi se pomoglo - rekao je - ali isto je tako važno imati ljude, ljude kao vi, koji će dio svog vremena potrošiti na dobrovoljni rad kako bi drugima pomogli da nauče čitati. Kao što svi vjerojatno znate, ja puno putujem, ali htio bih na drugi način biti dobrovoljac u projektu opismenjavanja. Zato, dopustite mi da se ovaj dogadaj svake godine održi u mom domu. - Potom se, dok je mnoštvo pljeskalo, okrenuo meni. - Vi ste za to, Kathryn? Jel to bio trenutak kad sam se zaljubila u njega ili sam to već bila? - To bi bilo divno - rekla sam dok mi se srce rastapalo. Baš se tog dana na poslovnim stranicama New York Timesa pojavio još jedan članak u kojem je postavljeno pitanje »Je li vrijeme da Peter Carrington ode?« Peter mi pokaže uzdignuti palac, a onda se, smiješeći se i rukujući s nekim ljudima, uputi niz hodnik prema svojoj knjižnici. Primijetila sam da ipak nije ušao u nju. Pomislila sam da je pobjegao stražnjim stubištem ili je uopće otišao iz kuće. Cijeli dan ulazila sam i izlazila iz kuće nadzirući ugostitelja i cvjećara i pazeći da ljudi koji su premještali namještaj nešto ne slome ili ne ogrebu. Barrovi su taj dan postali moji prijatelji. Za vrijeme ručka, uz šalicu čaja i sendvič na brzinu u kuhinji, pomogli su da vidim Petera Carringtona onakvim kakvog su ga poznavali; dvanaestogodišnji dječak kojeg su nakon majčine smrti poslali u Choate, dvadesetogodišnjak na drugoj godini Princetona kojeg su neprestano ispitivali o smrti

Susan Althorp, trideset osmogodišnji suprug čija je trudna žena pronađena mrtva u bazenu.Zahvaljujući nemaloj pomoći para, sve je prošlo savršeno. Pričekala sam da i posljednji gosti odu, da se sve očisti i da se namještaj vrati na mjesto prije nego što sam otišla. Iako sam se nadala da hoće, Peter se više nije pojavio, a ja sam u svojoj glavi već pokušavala smisliti način da ga ubrzo ponovno vidim. Nisam htjela čekati da dođe vrijeme za početak priprema za prijem sljedeće godine. N o , onda nas je nehotice, i u svakom slučaju mimo njezine želje, Maggie spojila. Ja sam je dovezla na prijem pa me, naravno čekala da je odvezem kući. Onda je, kad nam je Gary Barr otvorio ulazna vrata, vrhom cipele Maggie zapela za malo povišeni rub okvira vrata i teško pala, gotovo udubivši mramorni pod na ulazu. Vrisnula sam. Maggie mi je i majka i otac i baka i prijateljica i mentorica, sve u jednom. Ona je sve što imam. I ima osamdeset tri godine. Kako godine prolaze sve više se brinem svjesna činjenice da nije besmrtna, iako znam da će se boriti prije nego što ode u vječitu noć. Potom je, s poda, Maggie oštro rekla. - Za Boga miloga, Kay, tiho budi. Ništa nije stradalo, osim, možda, moje dostojanstvo. Oslonila se na lakat i počela dizati, a onda se onesvijestila. Događaji koji su se zbili sljedećih sat vremena nekako su mi mutni. Barrovi su pozvali hitnu i pretpostavljam da su obavijestili Petera Carringtona što se dogodilo jer se odjednom stvorio ondje, kleknuo pokraj Maggie, prstima joj opipao bilo na vratu i tješeći me rekao: - Kathryn, izgleda da ima jako srce. Mislim da je dobila udarac u čelo. Natiče. Išao je za hitnom u bolnicu i čekao sa mnom na prijamnom odjelu za hitne slučajeve sve dok me liječnik nije uvjerio da je Maggie pretrpjela samo lagani potres mozga, iako ju je htio zadržati preko noći. Nakon što je smještena u sobu, Peter me odvezao do Maggiene kuće. Pretpostavljam da su mi ruke toliko drhtale kako od olakšanja tako od pretrpljenog straha da mi je uzeo ključ iz ruke i otvorio vrata. Potom je ušao sa mnom, pronašao prekidač za svjetlo i rekao: — Po vašem izgledu čini se da bi vam dobro došlo jedno piće. Ima li vaša baka u kući kakav liker? To pitanje natjeralo me u smijeh, malo histeričan, mislim. — Maggie tvrdi kad bi se svi držali njezinog načela i svaku večer popili jedan vrući grog, ne bi se koristili lijekovi za spavanje. Uto sam osjetila kako pokušavam suspregnuti suze olakšanja. Peter mi je dao svoju maramicu i rekao. - Znam kako se osjećate. Oboje smo popili viski. Drugi dan poslao je Maggie cvijeće i nazvao me kako bi mi predložio da zajedno večeramo. Nakon toga, viđala sam ga svaki dan. Bila sam zaljubljena, a isto tako i on. Meggie je, međutim, bila utučena. Još uvijek je bila uvjerena da je on ubojica. Peterova maćeha predložila je da pričekamo upozoravajući nas da je prerano da bismo bili sigurni u sebe. Gary i Jane Barr, međutim, bili su oduševljeni zbog nas. Vincent Slater postavio je pitanje predbračnog ugovora i očito mu je laknulo kad sam mu rekla da ću ga potpisati. Peter se razbjesnio i Slater je uvrijeđeno izašao. Rekla sam Peteru da sam čitala o ugovorima u kojima stoji da je renta, ukoliko je brak kratko trajao, veoma ograničena. Rekla sam da se s tim slažem. Također sam mu rekla da

me to ne brine jer znam da ćemo zauvijek ostati zajedno i da ćemo imati obitelj. Poslije su se, naravno, Peter i Slater pomirili, a Peterov odvjetnik sastavio je velikodušan ugovor. Peter je inzistirao da ga i moj odvjetnik pogleda kako bih bila sigurna da je pošten. To je učinjeno i nekoliko dana poslije, potpisala sam dokument. Sljedeći dan otišli smo u New York i u tišini obavili sve pripreme za vjenčanje. 8. siječnja, vjenčali smo se u Gospinoj kapelici u katedrali sv. Patricka, gdje smo se svečano zakleli da ćemo se voljeti, poštivati i brinuti jedno za drugo dok nas smrt ne rastavi.

* Javna tužiteljica Barbara Krause proučavala je fotografiju koju su snimili paparazzi, Petera Carringtona i njegove nove žene. ay kako hoda po plaži u Dominikanskoj Republici. Sretna je nevjesta koju danas obasjava sunce, pomisli sarkastično odgurnuvši novine u stranu. Danas pedesetdvogodišnjakinja, Barbara je diplomirala pravo i započela karijeru kao službenica suca krivičnog suda Okruga Bergen; nakon godinu dana preselila se na drugi kraj suda i postala pomoćnica javnog tužitelja. Idućih dvadeset sedam godina napredovala je u tom uredu postavši istražni sudac, prvo pomoćni i na kraju je, nakon što je njezin prethodnik prije tri godine otišao u mirovinu, imenovana za javnog tužitelja. Bio je to svijet koji je voljela, a to je oduševljenje dijelila sa svojim suprugom, sucem prekršajnog suda u obližnjem Okrugu Essex. Susan Althorp nestala je kad je Barbara na sudu radila tek nekoliko godina. Zbog ugleda obje obitelji, i Althorp i Carrington, slučaj je bio istražen iz svih mogućih kutova. Nemogućnost da ga riješe, kao ni da optuže prvoosumnjičenog Petera Carringtona, bila je kost u grlu Barbarinih prethodnika kao i njoj samoj. Tijekom godina je, s vremena na vrijeme, izvadila dosje Susan Althorp i prošla kroz njega nastojeći ga pogledati novim očima, obići kojeg svjedoka, staviti upitnik iza određenih izjava. Nažalost, ništa od toga nije je nikamo odvelo. Sada, dok je sjedila za svojim stolom, kroz glavu joj prođu neke izjave Petera Carringtona. Tvrdio je daje te noći ostavio Susan pred njezinim vratima. Nije čekala da joj otvorim vrata auta. Otrčala je uz stube na trijem, okrenula kvaku, mahnula mi i ušla. - To je bilo posljednji put što ste je vidjeli? - Da. - Što ste onda učinili? - Otišao sam kući. Ondje je još uvijek nekoliko ljudi plesalo na terasi. Igrao sam tenis cijelo popodne i bio sam umoran. Spremio sam auto u garažu, ušao u kuću kroz bočni ulaz, otišao ravno na kat i u krevet. Odmah sam zaspao. Ne vidi ništa loše, ne čuje ništa loše, pomisli Barbara. Jako zanimljivo, istu je priču iskoristio one noći kad mu se žena utopila u bazenu. Pogleda na sat. Bilo je vrijeme da ode. Pratila je suđenje za ubojstvo, samo kao promatrač. Uskoro bi trebale početi završne riječi. U ovom slučaju identitet ubojice nije bio upitan, radilo se samo o tome hoće li porota zaključiti da je optuženik kriv za ubojstvo s ili bez predumišljaja. Bračna svađa prerasla je u nasilje i sada će otac troje malodobne djece najvjerojatnije sljedećih dvadeset pet do trideset godina provesti u zatvoru jer im je ubio majku. Neka! Zbog njega ova djeca nemaju ništa, pomisli Barbara dignuvši se da se vrati natrag u sudnicu. Trebao je prihvatiti nagodbu koju smo mu nudili prema kojoj bi dobio dvadeset godina.

Visoka gotovo metar osamdeset, boreći se neprestano s kilama, znala je da je izvan sudnice zovu »teškašica«. Pružila je ruku da iz šalice na pisaćem stolu otpije posljednji gutljaj kave. Učinivši to, u vidokrug joj ponovno dođe novinska slika Petera Carringtona i njegove nove supruge. - Imali ste dvadeset dvije godine slobode otkako je Susan Althorp nestala, gospodine Carrington - glasno je rekla. - Ukaže mi li se ikada prilika da vas ščepam, jedno vam mogu obećati. Optužit ću vas za ubojstvo s predumišljajem i bit ćete osuđeni.

* Dva tjedna koja smo proveli na medenom mjesecu bila su idilična. Vjenčali smo se tako brzo da smo svaki dan jedno o drugome otkrivali nove stvari, sitnice, na primjer da ja sredinom jutra volim popiti kavu ili to da on voli tartufe, a ja ih mrzim. Nisam shvaćala koliko sam u suštini bila osamljena sve dok Peter nije cijelo vrijeme bio sa mnom. Ponekad bih se noću probudila i slušala njegovo ravnomjerno disanje i mislila kako je nevjerojatno da sam mu sad žena. Jako sam se zaljubila u njega, a činilo se da Peter prema meni gaji iste osjećaje. Kad smo se svakodnevno počeli viđati, pitao je; — Jesi li sigurna da te može zanimati muškarac kojega sumnjiče za dva ubojstva? Moj odgovor je bio da sam puno prije nego što sam ga upoznala bila potpuno uvjerena da je bio žrtva nesretnih okolnosti, da znam kako to mora biti strašno i da sam, naravno, i dalje uz njega. - Da - kazao je - ali nemojmo govoriti o tome. Kay, pružaš mi toliko radosti da doista mogu vjerovati da postoji dan, vrijeme kad će se riješiti pitanje Susanina nestanka i kad će ljudi pouzdano znati da ja s time nisam imao ništa. - Tako za vrijeme našeg hodanja, nismo uopće razgovarali ni o Susan Althorp ni o Peterovoj prvoj ženi, Grace. S puno ljubavi govorio je o svojoj majci, očito su bili jako bliski. - Moj otac je stalno išao na službeni put. Majka ga je uvijek pratila. Međutim, nakon što sam se rodio, ostala je kod kuće sa mnom - prisjećao se. Pitala sam se je li se taj tužni pogled nastanio u njegovim očima nakon što ju je izgubio. Na našem medenom mjesecu, bila sam donekle iznenađena da nije bilo poziva ni iz ni u njegov ured. Poslije sam saznala razlog. Paparazzi su visjeli oko ulaza u vilu koju smo unajmili, a osim kratke šetnje po gradskoj plaži, boravili smo na imanju Svaki dan nazvala sam Maggie da vidim kako je, a ona je škrto priznala da u žutom tisku više nema priča o Peteru. Počela sam se nadati da Nicholas Greco u svojoj istrazi o nestanku Susan Althorp tapka u mjestu, barem što se Petera tiče. Ubrzo sam shvatila da sam živjela u lažnoj nadi. Dom. Činilo mi se nemoguće da ću Caringtonovu palaču ikada zvati dom. Kad smo se na povratku s medenog mjeseca provezli kroz kapiju, sjetila sam se kakvo sam dijete bila kad sam se stubama prikrala u kapelicu i uzbuđenja koje sam osjetila onog kasnog listopadskog dana kad sam Petera došla moliti dopuštenje da se ovdje održi prijem. Uznemirila sam se kad je Peter, dok smo letjeli natrag, postajao sve tiši, ali mislila sam da znam razlog. Ponovno će se naći u žiži zanimanja, a zbog svog položaja, neće to moći izbjeći Sa žaljenjem sam dala otkaz u knjižnici jer sam voljela svoj posao. S druge strane, ozbiljno sam razmišljala kako bih najbolje mogla pomoći Peteru. Namjeravala sam mu predložiti da planira puno putovanja za svoju tvrtku. Bit će manje zanimanja za Grecovo istraživanje ne bude li glavna meta blizu da je novinari mogu cijelo vrijeme slijediti. Naravno da bih putovala s njim. Nosi li još tko mladenku preko praga? - pitao je Peter kad se automobil zaustavio ispred ulaznih

vrata. Odmah sam osjetila da bi mu bilo jako neugodno da odgovorim potvrdno i zapitala sam se je li Grace prenio preko praga kad su se prije dvanaest godina vjenčali. - Radije bih da uđemo držeći se za ruke - rekla sam i znala da je bio zadovoljan mojim odgovorom. Nakon dva blažena tjedna na Karibima, prva večer u palači bila je čudno neugodna. Pogrešnim potezom dobrodošlice, Elaine je naručila izvrsnu večeru izvana i poslala Barrove u kuhinju. Umjesto male blagovaonice koja je gledala na terasu, tražila je da se posluži u onoj velikoj, svečanoj. Iako je bila dovoljno pametna da nas posjedne nasuprot jedno drugome na sredini ogromnog stola za bankete, uz dva konobara koji su se vrzmali oko nas, večera se doimala ukočeno i mučno. Oboje smo bili sretni kad je završila i kad smo mogli otići na kat. Peterove odaje sastojale su se od dvije jako velike spavaonice, svaka sa svojom kupaonicom, odijeljene lijepom dnevnom sobom. U spavaonici desno od salona sve je ukazivalo na to da je ovdje nesumnjivo muško carstvo. Ovdje su bila dvije ručno rezbarene komode, zgodan kožnati kauč boje kestena i dva odgovarajuća naslonjača uz kamin, veliki krevet s policama za knjige iznad njega i televizijskim ekranom koji se pritiskom na tipku mogao spustiti sa stropa. Zidovi su bili bijeli, prekrivac je imao crno bijele šare, sag je bio sive boje drvenog ugljena. Zidove je krasilo nekoliko slika s prizorima lova na lisice na engleskom selu. U spavaonici na drugoj strani salona uvijek je stanovala gospoda Carrington. Peterova žena, Grace, bila je posljednja koja ju je koristila. Prije toga, ondje je spavala Elaine, a prije toga Peterova majka i svi njegovi ženski preci po majčinoj strani, sve od 1848. Bila je veoma ženstvena, sa svijetlim zidovima boje breskve, zeleno žućkastim zavjesama, uzglavljem i prekrivačem. Dvosjed i damski naslonjači pokraj kamina davali su sobi udoban i prisan ugođaj. Iznad kamina visjela je doista lijepa slika s prizorom iz parka. Znala sam da ću uskoro poželjeti ovoj sobi dati vlastiti pečat jer volim vedrije boje, ali zabavljala me pomisao na to da bi u nju stala moja mala radna soba. Peter me već upozorio da ga često muči nesanica i da će se, kad se to dogodi, preseliti u drugu sobu i čitati. Budući da sam bila sigurna da ću prespavati i trublju arhanđela Gabryela kad se konačno oglasi, rekla sam m u da to nije potrebno, ali da se slažem sa svime što će mu biti ugodnije i od čega će lakše zaspati. Te noći otišli smo spavati u moju sobu, ja u mislima beskrajno sretna što konačno doista počinjem živjeti kao Peterova žena. Ne znam što me noću probudilo, ali nešto je. Petera nije bilo. Iako sam znala da vjerojatno čita u svojoj sobi, odjednom sam osjetila silan strah. Gurnula sam noge u papuče, navukla kućnu haljinu i prošla kroz salon. Njegova vrata bila su zatvorena. Otvorila sam ih veoma tiho. Bilo je mračno, ali kroz prozor je dopiralo dovoljno jutarnjeg svjetla da vidim da je soba prazna. Ne znam što me navelo da to učinim, ali pohitala sam do prozora i pogledala dolje. Odande se dobro vidio bazen. Naravno, u veljači je bazen pokriven, ali Peter je bio ondje, klečao je kraj njega, jednom rukom naslonjen na rub dok je drugu gurnuo ispod teškog najlonskog pokrova u vodu.

Cijela mu se ruka micala naprijed natrag kao da pokušava ili nešto gurnuti u bazen ili nešto izvući van. Zašto? Što to radi, pitala sam se. Tada je, dok sam gledala, ustao, okrenuo se i polako krenuo natrag prema kući. Nekoliko minuta poslije, otvorio je vrata spavaće sobe, otišao u kupaonicu, upalio svjetlo, ručnikom obrisao ruku i dlan i spustio smotani rukav gornjeg dijela pidžame. Tada je ugasio svjetlo, ušao natrag u spavaću sobu i stajao okrenut prema meni. Bilo je očito da nije svjestan moje prisutnosti i ja sam shvatila što se događa. Peter je hodao u snu. Djevojka iz naše spavaonice na koledžu bila je mjesečarka i upozorila su nas da je nikad ne smijemo naglo buditi. Dok je Peter prolazio kroz dnevnu sobu, tiho sam ga slijedila. Vratio se u krevet u mojoj sobi. Skinula sam kućnu haljinu, izula papuče i obzirno legla pokraj njega. Nekoliko minuta poslije, njegova me ruka zagrlila, a pospani glas promrmljao: - Kay. Tu sam, Ijubavi - rekla sam. Osjetila sam da mu se tijelo opustilo, a njegovo ravnomjerno disanje uskoro mi je reklo da spava. Međutim, ja sam ostatak noći ležala budna. Peter je mjesečar, shvatila sam, ali kako često se to događa? Što je još važnije, zašto je, u tom promijenjenom stanju učinio to da nešto pokuša gurnuti ili izvući iz bazena? Nešto ili nekoga?

* Nicholas Greco vozio je kroz Cresskill, grad u blizini Englewooda tražeći znakove s nazivom ulica podsjetivši se još jednom da je vrijeme da za svoj automobil nabavi sustav za navigaciju. Frances mi uvijek govori da, iako dobro rješavam zločine, ne mogu otići u trgovinu mješovitom robom, a da se ne izgubim, pomisli. Ima pravo. Zgodan grad, pomisli dok je slijedeći upute koje je skinuo s MapQuesta, skrenuo desno na County Road, Bio je na putu da ispita Vincenta Slatera, čovjeka za kojega je otac Petera Carringtona govorio da je »prijeko potreban«. Prije nego što je zatražio sastanak, Greco je iscrpno istražio sve o Slateru, ali iz toga nije saznao ništa značajno. Slater je danas bio pedesetčetverogodišnjak, samac, koji je još uvijek živio u domu u kojem je boravio od djetinjstva, a koji je kupio od svojih roditelja kad su oni odselili na Floridu. Putovao je na fakultet. Prvi i jedini posao bio mu je u poduzeću Carrington. U nekoliko godina svog rada, privukao je pozornost Peterova oca i na neki način postao je njegov posilni. Nakon smrti Pete- rove majke. Slater je postao neka vrsta spoja između zaposlenika od povjerenja i zamjenskog roditelja za Petera. Dvanaest godina stariji od Petera, u mladim godinama Carringtonova nasljednika, Slater bi ga vozio u Choate, njegovu osnovnu školu u Connecticutu i ondje ga redovito posjećivao, za vrijeme blagdana ostajao bi s njim u palači i vodio ga na skijanje i jedrenje za školskih praznika. Slaterova prošlost bila je zanimljiva, ali Greca je najviše zanimalo to što je one noći kad je nestala Susan Althorp bio prisutan na zabavi. Nevoljko je pristao na razgovor i tražio da se on održi u njegovom domu. Ne želi me u palači, pomisli Greco. Trebao bi znati da sam već bio ondje, barem u gostinjskoj kući na razgovoru s Barrovima. Gledao je kućne brojeve i zaustavio se ispred Slaterove kuće koja je, kako se pokazalo, bila na kat, kakve su bile omiljene u pedesetima. Kad je pozvonio, Slater je odmah otvorio vrata. Zanima me je li stajao iza njih, pomisli Greco. Iako ga nikada nisam vidio, zašto mislim da je ta vrsta čovjeka? - Lijepo od vas što ste me primili, gospodine Slater - kazao je ljubazno pruživši ruku. Slater je nije prihvatio. - Uđite - pristojno je rekao. Mogao bih zavezanih očiju pronaći put, pomisli Greco. Kuhinja ravno naprijed na kraju predsoblja. Primaća soba desno od ulaza, mala blagovaonica odmah se nadovezuje. Tri spavaonice na katu. Dnevna soba na nešto nižoj razini od kuhinje. Greco je to znao jer je odrastao u preslici ovakve kuće u Hempstedu na Long Islandu. Odmah je bilo jasno da Slater ima minimalistički ukus. Krem zidovi iznad smeđeg saga bih su dosadni. Greco je slijedio Slatera u oskudno namještenu dnevnu sobu. Moderni kauč i naslonjači bili su složeni za sjedenje oko niskog staklenog stolića s Metalnim nogama. Ništa toplo i spontano ne izbija ni iz ove kuće ni iz ovog čovjeka, pomisli Greco dok je sjedao u naslonjač koji mu je Slater ponudio. Bio je prenizak za njegov ukus. Domišljat način da me stavi u nepovoljniji položaj, pomisli.

Prije nego što je uspio Slateru izreći rutinsku rečenicu zahvale što je pristao sastati se s njim. Slater je kazao: - Gospodine Greco, znam zašto ste ovdje. Istražujete nestanak Susan Althorp, na zahtjev njezine majke. To je hvalevrijedno, ali u tome ima jedna ozbiljna poteškoća, dužnost vam je svakako dokazati da je Peter Carrington krivično odgovoran za Susanin nestanak. - Moja je dužnost saznati što se dogodilo Susan i ako je moguće njezinoj majci donijeti mir odgovori Greco. - Jasno mi je da Peter Carrington, budući da je on, koliko je poznato, posljednja osoba koja ju je prije nestanka vidjela, posljednje dvadeset dvije godine živi pod plaštem sumnje. Očekivao bih da vas kao njegovog suradnika i prijatelja zanima da se, ako je to ikako moguće, taj plašt razotkrije. - To ne treba posebno naglašavati. - Onda mi pomozite. Kakva su vaša sjećanja na događaje te večeri? - Siguran sam da točno znate kakvu sam izjavu dao kad je otvorena istraga. Bio sam gost na večeri. Bio je to veoma ugodan događaj. Susan je došla sa svojim roditeljima. - Došla je s njima, ali Peter ju je odvezao kući. - Da. - Kad ste otišli sa zabave? - Kao što sigurno znate, prespavao sam ovdje. Godinama sam u palači imao svoju sobu. Devedeset devet posto vremena vraćao sam se u ovu kuću, ali te noći odlučio sam ostati kao i brojni drugi gosti. Elaine, Peterova maćeha, namjeravala je u 10 prirediti doručak pa je bilo jednostavnije ostati nego voziti amo-tamo. - Kad ste otišli u svoju sobu? - Kad je Peter otišao Susan odvesti kući. - Kako biste opisali vaš odnos s obitelji Carrington? - Točno onako kako ste zaključili iz raznih razgovora koje ste vodili. Nikada ne zaboravljam činjenicu da sam njihov zaposlenik, ali isto tako sam, nadam se, pouzdani prijatelj. - Toliko pouzdan da biste učinili sve da im pomognete, osobito Peteru, koji vam je gotovo zamjena za sina ili brata? - Nikada se nisam morao brinuti za to da bih za Petera trebao učiniti nešto što ne bi smjelo izaći na svjetlo dana, gospodine Greco. Sada, ako nemate više pitanja, moram otići u Englewood. - Samo jedno. Bih ste prisutni i one noći kadje ubijena Grace Carrington, je li tako? - Hoćete reći, one noći kad je poginula nesretnim slučajem. Da, Peter je nekoliko tjedana bio na putu u Australiji. Očekivalo se da će doći kući u vrijeme večere pa je njegova žena. Grace, pozvala Elaine, njezinog sina Richarda, nekoliko mjesnih prijatelja i mene na večeru. Budući da se bližio Richardov rodendan, Grace je rekla da mu je to rodendanska proslava. - Kad je Peter stigao, bio je prilično ljut zbog onoga što je vidio. - Gospodine Greco, nemam više što dodati onome što već očito znate o tom slučaju. Razumljivo da se Peter uzrujao kad je vidio da je Grace puno popila. - Bio je jako ljut.

- Prije bih rekao uzrujan nego ljut. - Jeste li te noći prenoćili u palači? - Ne. Bilo je oko 11 kad je Peter stigao. Ionako smo se svi spremali otići. Peter je otišao gore. Elaine i Richard ostali su s Grace. -Je li posluga bila u kući? -Jane i Gary Barr zaposleni su nakon smrti Peterove majke. Kad se udala za Peterova oca, Elaine ih je otpustila. Međutim, kad mu je umro otac, Elain se preselila u manju kuću na imanju, a Peter je ponovno zaposlio Barrove. Odonda su neprekidno ovdje. - Ako su bili otpušteni, zašto su one noći kad je nestala Susan bili u palači? Peterov otac bio je još uvijek živ. Zapravo, večera je ustvari bila zato da se proslavi njegov sedamdeseti rođendan. - Elaine Walker ne oklijeva kad ljude treba iskoristiti za svoju korist. Iako je otpustila Barrove jer je htjela unajmiti pomodnog kuhara, sobara i dvije sluškinje, zamolila ih je da tu večer pomognu kod posluživanja, a onda sljedeće jutro prirede doručak. Bili su deset puta korisniji od nove posluge i siguran sam da im je jako dobro platila. Onda su ponovno zaposleni i pretpostavljam da su posluživali večeru one noći kad je umrla Grace Carrington. Jesu li još bili budni kad se Peter vratio? I Peter i Grace bih su veoma obzirni. Nakon što je bila poslužena kava i pobrane šalice, Barrovi su se povukli u svoj stan. Ponovno su uselili u bivšu vratarevu kuću na imanju. - Gospodine Slater, prošli tjedan razgovarao sam s Garyjem i Jane Barr. Pretresli smo njihova sjećanja na večeru i doručak sljedeći dan. Razgovarao sam s Garyjem o nečemu što sam primijetio u dosjeu. Prije dvadeset dvije godine kazao je istražiteljima da je to jutro, kad je bio doručak, čuo kako vam Peter Carrington govori da je Susan prošlu večer u njegovom autu ostavila torbicu i da vas je molio da joj je odnesete jer bi unutra moglo biti nešto što treba. Sjećao se te rečenice i tog razgovora između vas i Petera. - Možda se sjeća, ali ako ste dalje pogledali bilješke, sigurno znate da sam tada rekao da je njegovo sjećanje samo djelomično točno - mirno je kazao Vincent Slater. - Peter mi nije rekao da je Susan ostavila torbicu u autu. Kazao je da ju je možda ondje ostavila torbicu. Nije je bilo u autu pa je bilo očito daje pogriješio. U svakom slučaju, ne znam na što ciljate. - Ništa, samo primjećujem. Gospođa Althorp je sigurna da je čula kako Susan te noći zatvara vrata svoje sobe. Očito nije imala namjeru ondje dugo ostati. Međutim, ako je shvatila da joj je torbica u Peterovom autu, a imala je namjeru naći se s njim, ne bi se brinula. S druge strane, ako se namjeravala naći s nekim drugim, ne čini vam se da bi bilo logično da izvadi drugu torbicu, uzme pudrijeru, maramicu, uobičajene stvari koje žene nose? - Tratite moje vrijeme, gospodine Greco. Ne mislite valjda da Susanina majka točno zna koliko je maramica ili još bolje, torbica bilo u sobi njezine kćeri? Nicholas Greco ustane. — Hvala vam na vašem vremenu, gospodine Slater. Bojim se da trebate znati kako se stvari razvijaju. Gospođa Althorp dala je intervju za časopis Celeb; taj broj sutra će se naći na kioscima. U njemu gospođa Althorp izravno optužuje Petera Carringtona za ubojstvo svojem kćeri Susan.

Gledao je kako lice Vincenta Slatera poprima bolesno žutu boju. - To je kleveta! - plane Slater. - Objeda i ništa drugo do kleveta. - Točno. A normalna reakcija nevinog čovjeka kao što je je Peter Carrington bila bi ta da uputi svoje odvjetnike da tuže Gladys Althorp. Nakon toga uslijedio bi uobičajen postupak ispitivanja i svjedočenja dok ne bi došlo ili do povlačenje izjave.ili do nagodbe, ili javnog suđenja. Prema vašem mišljenju, hoće li Peter Carrington tražiti od Gladys Althorp da odmah povuče izjavu ili će je, ako se to ne dogoditi, tužiti da spere ljagu sa svog imena? Slaterov pogled postao je leden, ali ne prije nego što je Greco u njemu uspio uhvatiti iznenadni izraz straha. - Bili ste na odlasku, gospodine Greco - rekao je. Nijedan muškarac nije više rekao ni riječ dok je Nicholas Greco izlazio iz kuće. Greco siđe niz stazu, uđe u auto i upali ga. Kome sad Slater telefonira, pitao se vozeći niz ulicu. Carringtonu? Odvjetnicima? Novoj gospođi Carrington? U glavi mu se pojavi slika Kay kako gorljivo brani Petera Carringtona kad ju je upoznao u kući njezine bake. Kay, trebala si poslušati svoju baku, pomisli.

Ujutro Peter nije ničim pokazao da je svjestan toga da je noću hodao u snu. Nisam bila sigurna reći mu ili ne. Sto mu reći? Da sam gledala kako pokušava nešto ili nekoga gurnuti u bazen, ili nešto, ili nekoga izvući van? Mislila sam da znam objašnjenje. Ima noćne more zbog Grace koja se utopila u bazenu. Pokušavao ju je spasiti. To je imalo smisla, ali činilo mi se besmisleno da mu govorim o tome. Ionako se ničega ne bi sjetio. Ustali smo u sedam. Barrovi će doći u osam pripremiti doručak, ali ja sam napravila svježe iscijeđeni sok i kavu jer smo odlučih na brzinu protrčati imanjem. Baš čudno, ali do sada smo veoma malo razgovarali o udjelu mog oca u uređenju parka. Rekla sam Peteru kako je smrt moje majke tati sigurno teško pala i da me njegovo samoubojstvo shrvalo. Nisam mu, naravno, rekla one zastrašujuće stvari koje je Nicholas Greco spomenuo. Razbjesnilo me njegovo nagađanje da je tata možda namjerno nestao jer je imao nešto s nestankom Susan Althorp. Dok smo trčali, Peter je počao pričati o mom ocu. - Moja majka nije promijenila izgled parka nakon bakine smrti — kazao je. - Potom želeći biti poštena prema Elaine kad se udala za mog oca, rekla je da je cijeli park uređen kao groblje. Kazala je da mu još samo nedostaje natpis »počivali u miru«. Tvoj je otac napravio prekrasan posao uredivši park ovako kako je danas. - Elaine ga je otpustila zbog pijanstva - rekla sam nastojeći zvučati trezveno. - To je njezina priča - kazao je Peter blago. - Elaine je uvijek šarala, čak i dok je moj otac bio živ. Pokušavala je osvojiti tvog tatu, a on ju je odbio. Zato ga je otpustila. Tako sam se naglo zaustavila da je bio šest koraka ispred mene prije nego što je usporio i vratio se. - Oprosti, Kay. Bila si dijete. Kako si mogla znati? Maggie mi je, naravno, rekla da je pijanstvo tatu stajalo posla. Za sve što se dogodilo krivila je tatino opijanje: za gubitak posla, čak i za samoubojstvo. Odjednom sam shvatila da sam bijesna na nju. Moj otac bio je preveliki gospodin da bi joj rekao pravi razlog zašto je otpušten, a onda, budući da ona uvijek sve zna, zaključila je da zna razlog. Nije pošteno, Maggie, pomislila sam, nije pošteno. - Kay, nisam te htio uzrujati. - Peterova ruka našla se u mojoj i naši se prsti isprepletoše. Pogledala sam ga. Peterovo aristokratsko lice pojačavala je njegova čvrsta vilica, ali kad sam ga gledala, uvijek sam vidjela samo njegove oči. Sad su bile zabrinute, uznemirene što me nehotice povrijedio. - Ne, nisi me uzrujao, ni najmanje. Zapravo, razjasnio si mi nešto veoma važno. Sve te godine pred očima sam imala sliku oca kako ovuda posrče pijan i bilo mi je neugodno zbog toga. Sada to mogu zauvijek izbrisati. Peter je shvatio da više ne želim razgovarati o tome.

- Onda dobro - kazao je. - Idemo dalje? Trčeći kamenim stazama koje su vijugale parkom pa istim putem natrag i tako nekoliko puta

prošli smo oko dva kilometra, a onda smo odlučili napraviti posljednji krug do kraja zapadne staze koja je završavala na cesti. Ondje je bila zasađena visoka živica. Peter je objasnio daje pokraj zavoja prije mnogo godina država ondje postavila plinovod pa kad je moj otac pripremio nacrt parka, predložio je da se ograda pomakne petnaest metara prema unutra. Stoga, buduli ikada potrebni kakvi popravci, neće se uništiti nijedna biljka. Kad smo stigli do ograde, iza živice čuli smo glasove i buku strojeva. Vireći kroz ogradu, razabrali smo da komunalna služba zatvara dio ceste i iz kamiona istovaruje opremu. - Čini mi se da je upravo to ono što je moj otac predvidio - rekla sam. Peter je kazao; — Izgleda — potom se okrenuo i nastavio trčati. - Utrkujemo se do kuće? — viknuo je preko ramena. - Nije pošteno — viknula sam kad je odmaknuo. Nekoliko minuta poslije, bez daha, ali zadovoljni sobom, barem sam ja tako mislila, vratili smo se u kuću. Barrovi su bili u kuhinji i osjetila sam da se peku kukuruzne pogačice. Kao netko čiji je uobičajeni doručak bio crna kava i pola prepečenog baškota s ih bez putra, ili sira za mazanje, shvatila sam da će mi trebati stroga samo kontrola budem li htjela zadržati liniju. Međutim, danas se neću time opterećivati, za naš prvi doručak kod kuće. Ima nečega u palači. Čovjek može odabrati prostor. Soba za doručak je kao udoban zimski vrt s rešetkasto obojanim zeleno bijelim zidovima, okruglim stolom sa staklenom gornjom plohom, pletenim stolcima s jastučićima i vitrinom punom prekrasnog zeleno-bijelog porculana. Pogled na porculan nagnao me da ponovno shvatim koliko vrijednih stvari ima u ovoj kući, prikupljanih od početka devetnaestog stoljeća. Odjednom sam se zapitala tko, ako uopće netko, pamti porijeklo svega toga. Vidjela sam da Jane Barr nešto muči. Njezin topli pozdrav nije prikrio brigu u njezinom pogledu. Nešto nije bilo u redu, a nisam je pred Peterom htjela pitati što je. Znala sam da je i on to osjetio. Pokraj njegovog mjesta za stolom stajao je New York Times. Htio ga je uzeti, ali onda ga je odgurnuo. - Kay, tako sam bio naviknut za doručkom čitati novine da sam zaboravio da trenutačno imam dobar razlog da ih ostavim za poslije. - Ne moraš - rekla sam. - Ti možeš uzeti jedan dio, a ja ću uzeti drugi. Nakon što nam je natočila drugu šalicu kave, Jane Barr vratila se u sobu za doručak. Ovaj put nije ni pokušavala sakriti brigu koja ju je morila. Obratila se Peteru. — Gospođine Carrington, ne želim biti ona koja nosi loše vijesti, ali kad sam jutros bila u supermarketu baš su im dostavili novi broj časopisa Celeb. Glavni članak je o vama. Znam da će vas početi nazivati pa sam vas htjela upozoriti, ali isto tako, htjela sam da prvo u miru doručkujete. Vidjela sam da pod rukom drži jedan primjerak časopisa još uvijek presavijen napola. Dala ga je Peteru. a je rastvorio, pogledao naslovnu stranicu, a onda su mu se oči zaklopile kao da odvraća pogled od prizora koji je previše bolan za gledati. Pružila sam ruku preko stola i uzela časopis. U velikom je naslovu pisalo: PETER CARRINGTON UBIO MOJU KĆER. Ispod toga nalazile su se dvije jednako velike slike. Jedna je bila ukočena Peterova slika, onakva kakvu

obično koriste novine kad objavljuju napiše o nekom optuženiku. Nije bio nasmiješen što me nije čudilo. Moj po prirodi plah Peter nije čovjek koji se smiješi pred fotoaparatom. Nije važno, na ovoj osobito nesretnoj slici, doista je djelovao hladno, čak bahato i pun prijezira. Do njegove stajala je slika Susan Althorp, blistave Susan u haljini za prvi ples, raspuštene kose koja joj je padala preko ramena, iskričava pogleda, lijepoga veseloga mladenačkog lica. Ne usuđujući se pogledati Petera, okrenula sam stranicu. Dvije unutarnje stranice bile su isto tako gadne. MAJKA NA UMORU TRAŽI PRAVDU. Ondje se nalazila slika ispijene, bolom pogođene Gladys Althorp, okružena slikama svoje kćeri iz svakog razdoblja njezinog kratkog života. Dovoljno poznajem zakon da znam da će Peteru preostati, ukoliko ne zatražiti povlačenje te izjave i to se ne dogodi, jedino tužba protiv Gladys Althorp. Pogledala sam ga, ah nisam pročitati izraz njegova lica. Međutim, bila sam sigurna da sad od mene sigurno ne želi čuti bijesne ispade. - Što ćeš učiniti? - pitala sam. Jane Barr izgubila se u kuhinju. Peter je izgledao kao da ga nešto boli, kao da je fizički napadnut. Oči su mu se caklile, a glas bio napet kad je rekao: - Kay, prije dvadeset dvije godine odgovorio sam na svako pitanje koje su mi postavili u vezi sa Susaninim nestankom. Samo nekoliko sati1 nakon što su shvatili da je nestala, iz tužiteljeva su se ureda obrušili na nas ispitujući me. Dvadeset četiri sata poslije, čak prije nego što su to tražili, moj otac dao je dopuštenje da psi tragači pretraže imanje Dopustio je pretres kuće. Zaplijenili su moj auto. Nisu mogli naći ni namanji dokaz koji bi ukazivao na to da znam što se dogodilo sa Susan nakon što sam je te noći ostavio. Imaš li uopće predodžbu o tome kakva bi to noćna mora bila kad bih od Susanine majke zatražio povlačenje izjave, kad je ne bih dobio i kad bih je tužio? Reći ću ti što će se dogoditi. Za mediji će to biti cirkus od tri dijela, a ta će sirota žena biti mrtva puno prije nego što se uopće zakaže prvo ročište. Ustao je. Tresao se i potiskivao suze. Brzo sam obišla stol i zagrlila ga. Jedini način na koji sam mu nekako mogla pomoći bio je taj da mu kažem koliko ga volim. Mislim da su ga moje riječi donekle utješile, barem utoliko da se nije osjećao potpuno sam. Međutim onda, glasom koji je bio tužan, čak pomalo odsutan, kazao je: - Nisam ti učinio uslugu time što sam te oženio, Kay. Ne treba ti ova zbrka. - Ni tebi - rekla sam. - Peter, ja mislim da, bez obzira na to koliko strašno to bilo, trebaš od gospođe Althorp tražiti da povuče svoju izjavu, a ako treba i podići tužbu za klevetu. Žao mi je, ali sama si je to učinila. - Ne znam - kazao je. - Jednostavno, ne znam. Vincent Slater došao je kad se Peter tuširao. Znam da su se to jutro zajedno spremali u Peterov ured. - Moraš uvjeriti Petera da treba tražiti povlačenje izjave - rekla sam mu. - To je pitanje koje ćemo riješiti s našim odvjetnicima, Kay - kazao je odrješitim glasom. Gledali smo se. Od prvog trenutka kad sam ga upoznala, kad sam došla ovamo moliti da se u palači održi prijem, osjetila sam Slaterovu netrpeljivost prema meni. Međutim, znala sam da mo-

ram biti oprezna. On je igrao važnu ulogu u Peterovom životu. - Peteru je pružena prilika da spere ljagu sa svog imena, da pokaže đa nema nikakvih dokaza koji bi ga povezivah sa Susa- ninim nestankom - kazala sam Vincentu. - Ne zatraži li povlačenje izjave, može isto tako oko vrata objesiti natpis na kojem piše »Ja sam to učinio. Kriv sam«. Nije odgovorio. Tada je Peter došao dolje, poljubio me i otišli su. To popodne dok su kopali kanale za polaganje podzemnih kablova, radnici komunalne službe iskopali su leš žene, čvrsto umotan u plastične vreće, zakopan na neograđenom prostoru uz rub Carringtonova imanja. Tragovi nečega što je izgledalo kao krv bili su vidljivi na prednjem dijelu bijele svilene haljine u raspadu. Gary Barr bio je taj koji je dotrčao reći mi što se događa. Vra- ćajući se iz kupnje, prošao je kraj mjesta iskapanja i bio je prisutan kad se začuo prvi povik radnika čiji je stroj otkrio tijelo. Gary mi je rekao da je zaustavio auto i gledao kako su na mjesto događaja počeli dolaziti policijski automobili s upaljenim sirenama. Preko sigurnosnih kamera postavljenih izvan palače, mogla sam vidjeti mnoštvo kako se okuplja. Mislim da ni trenutak nisam sumnjala da će se ustanoviti kako je pronađeno tijelo Susan Althorp. Zvonjava na ulaznim vratima podsjeti me na zvuk crkvenih zvona na misi zadušnici za mog oca. Još uvijek se sjećam žalob- nih zvukova dok smo, držeći se s Maggie za ruku, izašle iz crkve 1 s prijateljima stajale na stubama sv. Cecilije. Sjećam se da je Maggie rekla nešto poput: - Kad i ako pronađu Jonathano- ve ostatke, onda će, naravno, biti pravi pogreb. - No, to se nije dogodilo. Kad je usplahirena Jane Barr dotrčala obavijestiti nas da su ovdje istražitelji i da žele razgovarati s gospodinom Carringtonom, na pamet mi pade neprimjerena pomisao da će Susan Althorp uskoro imati pravi pogreb.

* Znamo da je on to učinio, no, imamo li dovoljno dokaza da ga optužimo? - Barbara Krause postavila je pitanje pomoćniku tužitelja Tomu Moranu, zapovjedniku njezinog odjela za ubojstva. Prošlo je šest dana otkako su ostaci Susan Althorp pronađeni na neograđenom dijelu Carringtonova imanja. Napravljena je obdukcija i izvršena identifikacija. Uzrok smrti bilo je davljenje. Moran, proćelav i malo predebeo veteran ureda javnog tužitelja s dvadeset pet godina staža, dijelio je zabrinutost svoje šefice. Otkako je pronađeno tijelo, bogatstvo i moć obitelji Carrington postali su očiti. Carrington je okupio skupinu najpoznatijih branitelja u državi i oni su već radili na pobijanju moguće optužbe. Neugodna i nemilosrdna činjenica bila je ta da javni tužilac okruga Bergen ima dovoljno dokaza da ustanovi kako postoji osnovana sumnja za ubojstvo da se protiv Carringtona podigne optužnica, a gotovo je sigurno da će je velika porota prihvatiti. Ipak, prednost je bila u tome što bi ga istražna porota, pritisnuta time što ne postoje nesumnjivi dokazi, mogla ili osloboditi optužbe, ili ne bi donijela jednoglasnu odluku. U tužiteljičinom uredu svaki čas očekivali su Nicholasa Greca. Nazvao je i zatražio sastanak s Barbarom Krause, a ona je pozvala Morana da i on bude prisutan. - On kaže da je možda naletio na nešto korisno - rekla je Krause Moranu. - Nadajmo se. Nisam baš luda za tim da nam se ljudi izvana miješaju u naše slučajeve, ali u ovom slučaju rado ću mu odati priznanje ukoliko nam pomogne osuditi Carringtona. Ona i Moran proveli su jutro raspravljajući o jakim i slabim stranama slučaja, ali nisu otkrili ništa novo. Činjenicu da je Carrington odvezao Susan kući i da je bio posljednja osoba koja ju je vidjela živu potkopavala je činjenica da su oboje, i njezina majka i otac, čuli da je došla kući i da im je viknula laku noć Kad se posumnjalo na nedjelo, Carrington, tada dvadeset godina star, odgovorio je na sva pitanja koja su mu postavili iz njihovog ureda Kad je shvatio da mu je sin osumnjičen, Carringtonov otac opustio je pretres palače, imanja i Peterova automobila Pretres nije donio ploda. Na kraju prvoga dana kad se Susan nije javila svojoj obitelji Carringtonov ljetni smoking i cipele pregledani su zbog mogućih dokaza, s negativnim rezultatom. Svečanu košulju koju je nosio nisu mogli naći. Tvrdio je da ju je, kao i obično, stavio u koš za prljavo mblje, a nova sluškinja klela se da ju je drugo jutro dala na kemijsko čisćenje. U čistionici su tvrdili da su zaprimili samo jednu košulju, onu koja je pripadala Carringtonovu ocu, ali taj trag nije ih nigdje odveo. Istraga je pokazala da su u toj čistionici puno puta zametnuli odjeću i pobrkali radne naloge.

Štoviše, u isporuci u kojoj je trebala biti i dotična košulja našao se susjedov sako - rekla je Krauseova, s očitom ljutnjom u glasu. Ta košulja koju je Carrington nosio dokaz je koji nam je oduvijek nedostajao. Kladim se da je na njoj bilo krvi. Začuje se zujanje Krausičinog interfona. Stigao je Nicholas Greco. Greco je upoznao Toma Morana kad je prvi put pregledavao dosje o slučaju Althorp. Sad nije gubio vrijeme da objasni zašto je došao. - Možete zamisliti kako se osjeća gospođa Althorp - kazao je. - Rekla mi je da sad barem zna da će uskoro ona i Su- san ležati jedna pokraj druge na groblju. Međutim, naravno ot- kriće tijela na Carnngtonovom imanju samo je pojačalo njezinu potrebu da vidi da je Peter Carrington priveden pravdi. - To isto smo i mi rekli - gorko će Krauseova. - Kao što znate, ispitao sam neke ljude o Carringtonu, uključujući dio posluge. Ponekad sjećanja mogu navirati puno kasnije kad se slegne uzbuđenje od prvih ispitivanja. U vašem sam dosjeu vdio da ste u vrijeme nestanka ispitali Garyja i Jane Barr koji Carringtonu vode domaćinstvo, nekad i danas. Naravno da jesmo - Barbara Krause malo se nagnula naprijed, znak da je osjetila da će čuti nešto zanimljivo. - U vašim bilješkama piše da je Barr spomenuo da je ujutro za vrijeme doručka čuo da je Carrington rekao Vincentu Slateru da je Susan u njegovom autu ostavila torbicu i zamolio je Slatera da je odnese njoj doma u slučaju da joj nešto treba iz nje. Ta mi se molba činila čudna budući da su Susan očekivali na doručku, a njezina majka sjeća se da je na večeri imala veoma malu večernju torbicu. Slater je izjavio da je pogledao u auto; torbica nije bila ondje. Kad sam pritisnuo Barra, rekao mi je da se sjeća da je Carrington, kad mu je Slater dao takav odgovor, rekao: - To je nemoguće. Mora biti tamo. - Torbica je pronađena sa Susaninim tijelom - kazala je Barbara Krause.- Hoćete reći da ju joj je Carrington vratio nakon što je tobože otišao u krevet, a potom zaboravio da je to učinio? To nema smisla. —Je li u torbici pronađeno nešto što bi moglo biti značajno? - Materijal je potpuno istrunuo. Češalj, maramica, sjajilo za usne, pudrijera. - Barbara Krause se namršti. - Vjerujete li tom iznenadnom točnom sjećanju Garryja Barra? Greco slegne ramenima. - Vjerujem jer sam razgovarao sa Sla- terom. Potvrdio je taj razgovor, iako je naglasak stavio na drugo. Tvrdi da mu je Carrington kazao da je Susan možda zaboravila torbicu. Mogao bih dodati dvije osobne opaske. Pitanje je uznemirilo Slatera, a Barr mi se činio jako uzrujan. Nemojte zaboraviti, s Barrom sam razgovarao prije nego što je tijelo pronađeno. Znam da su on i njegova žena s vremena na vrijeme pomagali na zabavama kod Althorpovih. Znači, ondje je dolazio u doticaj sa Susan isto kao i na imanju Carringtonovih. -Jane Barr kune se da su nakon zabave ona i Gary otišli ravno u svoj stan koji nije bio na području imanja - kazao je Tom Moran Grecu.

- Barr nešto skriva - bezizražajno je rekao Greco. - Kladim se u što god hoćete da je to je li Susan Althorp, kad je izašla iz automobila Petera Carringtona, sa sobom imala torbicu ili ne, vrlo važno i da bi moglo imati veze s rješavanjem slučaja. - Mene čak više zanima nestala Carringtonova košulja koju je imao na sebi tu večer kad je održana zabava - rekla je Barbara Krause. To je druga stvar o kojoj sam htio razgovarati. Imam suradnika na Filipinima. Uspio je ući u trag Manji Valdez, sluškinji koja je dala izjavu o košulji. - Znate gdje je! — uzviknula je Krauseova. — Otprilike mjesec dana nakon početka naše istrage, napustila je posao, vratila se na Filipine i udala. Samo to znamo. Obećala je da će nam dostaviti podatke o svakoj promjeni adrese, ah onda joj se izgubio svaki trag. Uspjeli smo saznati samo to da se razvela i da je nestala. - Maria Valdez ponovno se udala i ima troje djece. Živi u Lan- casteru u Pennsylvaniji. Jučer sam je vidio. Predlažem da sutra u Lancaster sa mnom pošaljete nekoga tko je ovlašten da s njom sklopi nagodbu. Pod time mislim pisano jamstvo da neće biti optužena što je prije toliko godina za vrijeme ispitivanja lagala. - Lagala je o košulji! - Krauseova i Moran istovremeno povikaše. Greco se nasmiješi. - Recimo da kao zrela žena više ne može živjeti sa spoznajom da je njezina izjava dana prije dvadeset godina pomogla da ubojica ostane nekažnjen.

* Pogreb Susan Althorp bio je vodeća vijest na naslovnicama širom zemlje. Slika cvijećem prekrivenog lijesa za kojim su u sv. Ceciliju išli ožalošćeni roditelji, zacijelo je prodala na tone novina i popravila gledanost televizijskih postaja širom zemlje. Maggie je sa skupinom prijateljica otišla na zadušnicu. Spazio ju je budan izvjestitelj Channela 2 i pohitao zatražiti intervju. - Vaša unuka nedavno se udala za Petera Carringtona. Vjerujete li u njegovu nevinost i jeste li dalje uz njega sad kad je na njegovom posjedu pronađeno tijelo? Maggien iskreni odgovor bio je hrana za novinare. Gledala je ravno u kameru dok je govorila: - Ja sam uz svoju unuku. - Žao mi je — rekla sam Peteru kad sam čula za to. - Ne treba ti biti - rekao je. - Oduvijek sam cijenio iskrenost. Osim toga, da na prijemu nije pala, sad ne bi sjedila ovdje sa mnom. - Nasmiješio se svojim zagonetnim osmijehom, onim punim topline, ali bez radosti. — O, Kay, za Boga miloga, nemoj se brinuti. Tvoja baka je otpočetka jasno dala do znanja da me ne voli kao ni da me ne želi u tvom životu. Možda je imala pravo. U svakom slučaju, dajemo sve od sebe da dokažemo kako nije bila u pravu, je li tako? Večerali smo i otišli na kat u salon između spavaćih soba. Apartman nam je sve više postajao utočište. Uz medije koji su neprestano kampirali na ulazu u imanje i mrke odvjetnike koji su dolazili i odlazili, imala sam osjećaj da smo na ratnom području. Bilo je nemoguće izaći, a da nas ne slijede novinari. Prošli tjedan su Peter i Vincent Slater te odvjetnici vodili raspravu o tome treba li Peter dati nekakvu izjavu u kojoj bi izrazio sućut Susaninoj obitelji. - Bez obzira na to što će biti objavljeno u moje ime, bit će krivo shvaćeno - kazao je Peter. Na kraju. njegovu kratku izjavu u kojoj izražava duboko žaljenje poplju- vali su i dočekali na noz i Gladys Althorp i mediji. Razgovarala sam s Maggie, ali nisam je vidjela otkako smo došli s medenog mjeseca. Bila sam i ljuta, a ujedno i zabrinuta za nju. Prije nego što smo se vjenčali, nije ni najmanje ustuknula u svom uvjerenju da je Peter ubio i Susan i svoju ženu; sad je to svoje uvjerenje praktički objavila na televiziji. Međutim, mučilo me nešto drugo. Razjedao me otrov koji je Nicholas Greco usadio u moju svijest natuknuvši da je moj otac možda imao nekakve veze sa Susaninom smrću. Potom ono što mi je Peter otkrio onog jutra kad smo trčali imanjem, samo je pogoršalo stvar. Moj otac nije dobio otkaz zato što je pio. Otpušten je zato jer nije odgovarao na pokušaje Elaine Walker Carrington da mu se približi. To je otvaralo pitanje: što ga je nagnalo na samoubojstvo? Znala sam da moram pronaći način da se iskradem i posjetim Maggie, a da me novinari ne progone. Moram razgovarati s njom. Znala sam svim srcem i dušom da Peter nije u stanju nikoga ozlijediti - radilo se o nagonskoj spoznaji koja je dio našeg bića. No, s istom sam

sigurnošću znala da moj otac nikad ne bi svojevoljno nestao, a više nego ikad bila sam sigurna da nije počinio samoubojstvo. Bilo mi je nevjerojatno da smo Peter i ja proživjeli takva dva idilična tjedna, a da smo sada, nakon samo tri tjedna braka, upali u takvu noćnu moru. Gledali smo vijesti u deset i baš sam htjela ugasiti televizor kad sam iz nekog razloga odlučila pogledati najavu vijesti u jedanaest. Početak je glasio: »Izvor unutar tužiteljstva okruga Bergen obavijestio nas je da je Maria Valdez Cruz, bivša sobarica u Carrin- gtonovoj palači priznala da je lagala kadje tvrdila da je svečanu košulju, koju je Peter Carrington nosio onu večer prije dvadeset dvije godine kad je Susan Althorp otpratio kući, dala u kemijsku čistionicu, košulju za koju su istražitelji u ono vrijeme mislili da je ključ za rješenje slučaja. Laže - bezbojno je rekao Peter - ali upravo je zapečatila moju sudbinu. Kay, sad nema šanse da ne budem optužen. S trideset osam godina, Conner Banks bio je najmlađi odvjetnik u Carringtonovoj ekipi branitelja iz snova, ali nitko, čak ni oni najglasovitiji - i najrazvikaniji - kolege, nisu mogli poreći njegovu nenadmašivost kao branitelja počinitelja kaznenih djela. Sin, unuk i nećak bogatih pravnika s područja gospodarskog prava, za vrijeme studentskih dana, na opće zgražanje svojih rođaka, jasno je dao do znanja da namjerava biti branitelj. Kadje diplomirao pravo na Harvardu, zaposlio se kao pomoćnik suca na kaznenom sudu, a onda ga je uzeo Walter Markinson, poznati odvjetnik koji je branio sve vrste optuženika, a osobito poznat bio je po tome što je brojne istaknute osobe javnog života spasio zatvora. U jednom od prvih Banksovih suđenja za Markinsonovu tvrtku, imao je zadaću uvjeriti porotu daje ekstravagantna supruga jednog multimilijunaša bila neubrojiva kad je ustrijelila muževu dugogodišnju prijateljicu. Odluka porote da optužena nije kriva zbog neubrojivosti donesena je nakon manje od dva sata vijećanja što je zamalo bio rekord da jedna porota zaključi slučaj ubojstva na temelju takve obrane. Taj slučaj proslavio je Connera Banksa, a u narednih deset godina ta slava dalje je rasla. Sa svojim genijalnim nastupom, krupnim stasom i keltskom ljepotom, i sam je na neki način postao slavan, poznat po britkom umu i lijepim ženama koje je pratio na značajna događanja. Kad je Gladys Althorp otvoreno optužila Petera Carringtona za ubojstvo svoje kćeri, Vincent Slater nazvao je Waltera Mar- kinsona i zamolio ga da okupi tim vrhunskih odvjetnika koji će procijeniti treba li tužiti gospođu Althorp, a potom, ako se odluče za to, voditi slučaj.

* Peter Carrington odlučio je da je bolje da odvjetnici drže sastanke u njegovom domu nego na Manhattanu tako da im može prisustvovati, a da ne bude izložen na milost i nemilost novinarima. Sada je, tjedan dana poslije, Conner Banks postao redoviti posjetitelj imanja Carrington. Prvi put kad su se provezli kroz ulazna vrata posjeda i ugledali palaču, Connerov stariji kolega prezrivo je primijetio: - Za ime Boga, tko bi se uopće htio bakćati s nečim tako velikim? Strastveni proučavatelj povijesti, Banks je odgovorio: - Što se toga tiče, ja bih. Veličanstvena je. Kad su odvjetnici došli do svečane blagovaonice u kojoj su se trebali održavati sastanci. Slater je već bio ondje. Kava, čaj, boce vode i mala peciva stajali su na bifeu. Blokovi i olovke bili su složeni na stolu. Druga dvojica odvjetnika, Saul Abramson iz Chi- caga i Arthur Robbins iz Bostona, obojica u ranim šezdesetima i s velikim brojem uspješno okončanih kaznenih slučajeva, došli su nekoliko minuta poslije Connera Banksa i Markinsona. Tada je u prostoriju ušao Peter Carrrington. Na Banksovo iznenađenje, pratila ga je njegova supruga. Banks nije bio sklon vjerovati prvom dojmu, ah bilo je nemoguće ne primijetiti da je Peter Carrington oko sebe imao nekakvu auru. Za razliku od svog tima branitelja i Slatera, odjevenih u uobičajena klasična odijela, on je na sebi imao košulju raskop- čanu oko vrata i vestu. Kad se upoznao s odvjetnicima, odmah je rekao: — Zaboravite ovo »gospodin Carrington«. Ja sam Peter. ()vo je moja žena Kay. Imam osjećaj da ćemo se dosta vremena sastajati zato ostavimo formalnosti. Conner Banks nije znao sto očekivati od Carringtonove supruge. Već ju je na neki način procijenio - knjižničarka koja se udala za multimilijunaša nakon burne ljubavne avanture — kao još jednog lovca na bogatstvo koji je imao sreću. Odmah je shvatio da se Kay Lansing Carrington uopće ne uklapa u taj profil. Kao i njezin suprug i ona je bila sportski odjeveni, u majicu i hlače. Međutim, grimizna boja njezine majice s visokim ovratnikom naglašavala je lice na kojem su se isticale tako tamnoplave oči da su izgledale gotovo crne kao i crna kosa je bila skupljena na zatiljku i lagano padala preko ramena. Za vrijeme tog prvog sastanka kao i na ostalima koji su slijedili, uvijek je sjedila desno od Petera koji je bio na čelu stola. Sjedeći pokraj Slatera, Conner Banks bio je u mogućnosti pratiti nijemu igru između Petera Carringtona i njegove žene. Ruke su im se često nježno doticale, a izraz Ijubavi u njihovim očima dok su gledali jedno drugo naveo ga je na pomisao da možda i nije tako bajno biti slobodan i nezaljubljen kao on. Iz znatiželje, Banks je malo istražio slučaj čak prije nego što je unajmljen da pomogne u razmatranju tužbe. Njegovu znatiželju potaklo je to što je na brojnim društvenim skupovima susretao bivšeg veleposlanika Charlesa Althorpa, a primijetio je da ga nikada nije pratila njegova žena. Na prva dva sastanka održana prije nego što je otkriveno tijelo Susan Althorp, rasprava je bila

usmjerena ka tome treba li Peter protiv Gladys Althorp podići optužnicu za klevetu. - Ona nikada neće povući svoju izjavu - kazao je Markinson. - To je njihov način da te stjeraju pred zid. Bit ćeš podvrgnut ispitivanju i morat ćeš dati iskaz. Nadaju se da će te uloviti u laži dok si pod zakletvom. Za sada, tužitelj nema dovoljno dokaza da bi te optužio. Peter, povremeno si se sastajao sa Susan. Bio si dugogodišnji kućni prijatelj. Te si je noći odvezao kući. Nažalost, ulaskom kroz bočna vrata, nemaš nikoga tko bi potvrdio tvoju izjavu da si otišao na kat. Nikoga, pitao se Banks? Momak, dvadeset godina star, ponoć je tek prošla, zabava je u punom jeku, a ti ideš u krevet? Naš klijent je nevin, pomisli podrugljivo. Naravno daje. Moj posao je da ga branim. No, to ne znači da mu moram vjerovati. - Rekao bih da je slučaj još otvoren zbog činjenice da nema tvoje košulje - izjavi Markinson. - Činjenica da je sluškinja rekla da je izvadila košulju iz koša za prljavo rublje i da ju je dala na kemijsko čišćenje znači da će im se, pokušaju li nestalu košulju upotrijebiti kao dokaz, to obiti o glavu. Nemaš što izgubiti ako podneseš tužbu, a ukoliko dođe do suđenja, treba pustiti da javnost shvati kako se slučaj temelji na neosnovanim optužbama. Treći sastanak održan je dan nakon pokopa Susan Althorp, nakon čega je slijedilo zapanjujuće otkriće da je Maria Valdez, sluškinja koja je tvrdila daje Peterovu košulju dala na čišćenje, povukla svoju izjavu. Ovaj put kad su Carringtonovi ušli u blagovaonicu na oba lica napetost je bila očita. Peter se nije ni potrudio pozdraviti odvjetnike, već je rekao; - Ona laže. Ne mogu to dokazati, ali znam da laže. Stavio sam košulju u koš. Nemam pojma zašto mi to radi. - Pokušat ćemo dokazati da laže, Peter - kazao mu je Mar- kinson. - Istražit ćemo sve što je radila u protekle dvadeset dvije godine. - Možda se pokaže da je napravila neku glupost zbog koje će ispasti manje vjerodostojan svjedok. Conner Banks od početka je pretpostavljao daje Peter kriv za smrt Susan Althorp. Sada, kadje zbrojio sve dokaze, bio je gotovo siguran. Onu večer kad je bila zabava, Carringtona nitko nije vidio da se vratio u kuću. Dvadesetogodišnjak ide ravno u krevet, a u kući su još uvijek gosti koji plešu na terasi. Nitko ga ne vidi da sprema auto. Nitko ga ne vidi da ulazi. Sljedeće jutro nema Susan, a nema ni košulje koju je Carrington imao na sebi. Sada je njezino tijelo pronađeno na njegovom posjedu. Tužiteljica je primorana uhapsiti ga. Peter, dat ću sve od sebe kako bih pomogao da se izvučeš, pomislio je dok je gledao muškarca koji se sa ženom sad držao za ruke, ali sinoć na vijestima vidio sam neke snimke s pogreba. Na neki način, žao mi je što u ovom slučaju ja nisam tužilac. Znam da moji kolege misle isto. Kay je susprezala suze. Bit će uz svog supruga, pomisli Banks, To je dobro. Međutim, ako je odgovoran za smrt Susan Althorp onda možda ljudi imaju pravo biti sumnjičavi po pitanju utapanja njegove prve žene. Je li psihopat, a ako je, hoće li mu se i nova nevjesta naći na putu? Zašto je, isto tako, imao osjećaj da je nešto čudno, možda i čudno sumnjivo, u Carringtonovoj žurbi da ženu koju je poznavao tako kratko vrijeme odvede pred oltar?

Uzrujan je, zaključi Pat Jennings dok je gledala svog šefa Richarda Walkera. Kladim se u sve na svijetu da se ponovno kladi. Zbog svih tih novaca koje zarađuje ovdje ili ne zarađuje ovdje, lako moguće da je okušao sreću s konjima. Pat je šest mjeseci radila kao recepcionarka i tajnica u Umjetničkoj galeriji Walker. Kad je prihvatila taj posao, činilo se da je to savršeno honorarno namještenje za ženu s dvoje djece u osnovnoj školi. Radno vrijeme bilo joj je od devet do tri, a podrazumijevalo se da će, bude li kakav koktel povodom otvorenja neke izložbe, poslije ponovno doći. Otkad je radila ovdje, samo je jednom bio takav događaj, a i on je bio slabo posjećen. Poteškoća je bila u tome što galerija nije dovoljno prodavala ni da se pokriju režijski troškovi. Richard bi propao bez svoje majke, mislila je Pat dok ga je promatrala kako uznemireno ide od slike do slike i ravna ih. Danas je stvarno živčan, zaključi. Posljednjih nekoliko dana čula sam ga kako se kladi; sigurno je izgubio puno novaca. Naravno, vijest da je na imanju njegovog polubrata pronađeno tijelo one djevojke prilično je uznemiravajuća. Jučer je Richard upalio televizor da vidi izravni prijenos pogreba Susan Althorp. On ju je također poznavao, pomisli Pat. Iako je to bilo davno, pogled na njezin kovčeg koji unose u crkvu sigurno je u njemu probudila mnoga bolna sjećanja. To jutro pitala je Walkera kako je njegov polubrat reagirao na sav taj publicitet. - Nisam vidio Petera - odgovorio joj je. - Iako sam ga nazvao i rekao mu da mislim na njega. Sve se to događa baš sad kad se vratio s medenog mjeseca. Sigurno mu je teško. Poslije je u galeriji bilo tako tiho da je Pat poskočila kadje zazvonio telefon. Ovaj prostor utječe na moje živce, pomisli pruživši ruku da digne slušalicu. - Umjetnička galerija Walker. Dobar dan. Digla je glavu i vidjela da Richard Walker hita prema njoj mašući rukama. S usana mu je mogla pročitati. - Nisam tu. Nisam tu. - Dajte mi Richarda. - Bila je to zapovijed, ne molba. - Bojim se da je izašao na sastanak. Ne očekujem da će se vratiti prije popodneva. - Dajte mi broj njegovog mobitela. Pat je znala što reći; - Ugašen mu je kad je na sastanku. Kažete li mi svoje ime i broj ja ću ... Zbog treska telefona s druge strane veze morala je odmaknuti slušalicu s uha. Walker je stajao kraj stola, znojna čela, drhtavih ruku. Prije nego što je pitao. Pat se sama oglasi: - Nije dao svoj liroj, ali mogu vam reći ovo, Richard. Čini mi se da je bio jako ljut. — Zatim, budući da joj se smilio, da mu savjet koji nije tražio. - Richard, vaša majka ima puno novaca. Da sam ja na vašem mjestu, rekla bih joj da mi da to što trebam. Ovaj momak je opasan. Na kraju, još jedan savjet, prestanite se kladiti na konje. Dva sata poslije, Richard Walker bio je u domu svoje majke na imanju Carringtonovih. - Moraš mi pomoći - preklinjao je. Ubit će me ne platim li. Znaš da hoće. Ovo je posljednji put, kunem se. Elaine Carrington bijesnim je pogledom gledala svog sina. — Richard, iscijedio si me. Godišnje od ostavštine dobivam milijun dolara. Prošle godine na tvoje kockanje i troškove galerije, otišla je gotovo polovina. - Majko, molim te. Okrenula je glavu. Zna da mu moram dati, pomisli Elaine. Također zna gdje ću dobiti koju god svotu zaželim nađem li se u škripcu.

* Bivši veleposlanik Charles Althorp pokuca na vrata ženine spavaće sobe. Jučer poslije pokopa, došla je kući i otišla ravno u krevet. Nije znao je li čula da je ona Maria Valdez, bivša sluškinja na imanju Carringtonovih, promijenila iskaz o događajima koji su se zbili u vrijeme nestanka Susan Althorp. Našao ju je u krevetu naslonjenu na jastuke. Iako je bilo skoro podne, Gladys Althorp očito nije imala namjeru ustati. Poslu- žavnik s doručkom, doslovce netaknut, stajao je na stoliću kraj kreveta. Televizor je bio upaljen iako je zvuk bio toliko stišan da se čulo samo mrmljanje. Gledajući iscrpljenu ženu od koje se prije mnogo godina otuđio, Althorp prema njoj neočekivano osjeti val nježnosti. U mrtvačnici, lijes je bio okružen slikama s trenucima iz Susaninih nepunih devetnaest godina. Previše sam putovao, pomisli. Na tolikim su slikama, posebno onim kasnijim, bile samo Gladys i Susan. Pokaže na televizor. - Očito si čula za Mariju Valdez. - Nazvao me Nicholas Greco, a onda sam vidjela na CNN- u. Kaže da bi njezino svjedočenje moglo biti ključno da Petera Carringtona optuže za Susaninu smrt. Voljela bih da mogu biti u sudnici i vidjeti kako ga odvode u lisicama. - Nadam se da ćeš biti, draga moja. Ja ću biti, to te uvjeravam. Gladys Althorp odmahne glavom. — Charles, dobro znaš da umirem, ali to sad više nije važno. Sad kad znam gdje je Susan i da ću uskoro biti s njom, moram nešto priznati. Oduvijek sam vjerovala da je Peter Susani oduzeo život, ali u mojoj glavi oduvijek je postojao sitan trag sumnje. Jesi li je te noći čuo da je izašla? Jesi li išao za njom. Jako si se ljutio na nju. Jeste li se vas dvoje posvađali zato što je otkrila da si se spetljao s Elaine? Susan je bila veoma zaštitnički raspoložena prema meni. Elaine je bila greška i to je završilo prije nego što se udala za Peterova oca - tužno je kazao Charles. - Kad sam je ja upoznao, bila je rastavljena i slobodna, to je cijela istina. - Ona je možda bila slobodna, Charles, ah ti nisi. - Nije li malo prekasno raspravljati o tome, Gladys? —Još uvijek mi nisi odgovorio. Zbog čega ste se ti i Susan te noći svađali? - Pokušaj se odmarati, Gladys - kazao je Charles Althorp prije nego što se okrenuo i otišao iz ženine sobe.

* Odvjetnici su prvi put ostali na ručku. Spretnim rukama, Jane Barr pripremila je pladanj sendviča i skuhala svježu kavu. Užasnuta, gledala je televizijsko izvješće o tome da je Maria Valdez promijenila svoju priču. To je Elainina krivica, pomisli. Da nas nije otpustila, da sam ja to jutro bila ovdje pokupiti prljavo rublje, ja bih točno znala što je bilo, a što nije u tom košu i što je otišlo na kemijsko, a što nije. Kako se ta Valdezica usuđuje sada promijeniti priču? Tko je plaća, pitala se? Šteta da ja nisam bila tu kad je došao detektiv Greco i razgovarao s Garyjem. Otada je živčan. Misli da bi mogao naštetiti Peteru kad bi Grecu rekao da je Peter bio šokiran kad je čuo da u njegovom autu nema Susanine torbice. - Kako mu to može naštetiti? - pitala ga je onda, ah sad je dvojila. Možda je taj podatak doista bio značajan. Međutim, poznavala je Petera Carringtona i on nikada ne bi mogao nikome učiniti ništa nažao. Ona i Gary bili su na zadušnici za Susan Althorp. Bila je tako slatka, zgodna djevojka, razmišljala je Jane dokje iz ormara vadila tanjuriće i šalice. Bilo mi je lijepo vidjeti je dotjeranu za izlazak dok smo radili kod gospođe Althorp kad je priređivala zabave. Pred crkvom, prije nego što su mrtvačka kola i automobili s obitelji krenuli na privatni pokop, Althorpovi su stajali u sakristiji i primali izraze sućuti svojih prijatelja. Zašto se Gary sakrio u gomili umjesto da im se obrati, pitala se Jane. Susan je uvijek bila draga prema njemu. Barem ju je šest puta te posljednje godine vozio na razne zabave jer veleposlanik nije želio da je njezini prijatelji sami voze kasno navečer. No, znala je da njezin suprug nije osoba koja voli pokazivati osjećaje, a možda je miSlio da nije umjesno razgovarati s Althorpovima kad su u crkvi toliki uglednici. Gary je usisavao hodnike na katu dok je Jane pripremala ručak. Ušao je u kuhinju na vrijeme da je spasi da ga ne mora zvati. - Baš ma vrijeme - rekla je Jane. - Sad možeš unutra odnijeti tanjure, šalice i srebrno suđe. Međutim, svakako pokucaj prije nego što uđeš. - Mislim da sam dovoljno pametan da to znam - kazao je zajedljivo. - Naravno da jesi - kazala je uzdišući. - Oprosti. Nisam pri sebi. Neprestano misim o jučerašnjem danu i o pogrebu. Susan je bila tako lijepa djevojka, zar ne? Dok ga je gledala, lice njezinog muža dobilo je tamno crveno boju i on se okrenuo. - Da, je - promrmljao je kad je uzeo poslužavnik i izašao iz kuhinje.

* Odvjetnici nisu otišli sve do tri nakon Peterova petosatnog ispitivanja koje je bilo priprema za ono što je izgleda bilo neizbježno, optužbe za ubojstvo Susan Althorp. Nismo čak imali ni stanku za ručak, samo smo nakratko stali pojesti sendviče i popiti kavu. Sve vrijeme pretresali smo svaku pojedinost sa zabave i doručka prije toliko godina. Povremeno je Vincent Slater proturječio Peteru oko neke pojedinosti. Jedna me posebno iznenadila. - Peter, Susan je za vrijeme večere sjedila kraj tebe, a Grace je bila za drugim stolom. Sve do tada nisam znala da je Grace Meredith, žena koju je Peter oženio kad je imao trideset godina, bila na toj zabavi. S druge strane, zašto ne? Ondje je bilo otprilike dvadeset Pete- rovih prijatelja s Princetona. Peter je objasnio da je ona došla u pratnji jednoga drugoga. - Tko je bio taj drugi? - pitao je Conrad Banks. - Gregg Haverly, prijatelj s kojim sam zajedno ručao. - Jesi li se ikada prije te večeri susreo s Grace Meredith? Sad mi je već bilo jasno da je Peter iscrpljen od neprestane paljbe pitanjima. - Nisam se susreo s Grace prije te večeri - kazao je ledenim glasom. — Zapravo, nisam je ponovno vidio dulje od devet godina. Naletio sam na nju na utakmici Princetona i Yalea. Oboje smo bili sa skupinom prijatelja, ali nijedno od nas nije bilo s određenom osobom pa smo otišli zajedno. - Postoji li još netko tko zna da je nisi vidio sve te godine? - zapita Banks. Pretpostavljam da je Banks vidio izraz na Peterovom licu jer je dodao: - Peter, ja pokušavam preduhitriti tužitelja. Postavljat će ti ovakva pitanja. Budući da je na zabavi bila tvoja prva žena, mogli bi pomisliti da si se zainteresirao za nju, a Susan je to primijetila. Onda ste se možda ti i Susan poslije zbog toga posvađali što je završilo nasiljem. Bio je to trenutak kad je Peter od stola odgurnuo svoj stolac i ustao. - Gospodo - rekao je - mislim da je vrijeme da prekinemo. - Primijetila sam da je bio namjerno hladan prema Banksu dok su se pozdravljali. Nakon što su odvjetnici otišli, Peter je kazao: - Mislim da ne želim tog tipa Banksa u svom odvjetničkom timu. Riješi ga se. Vince. Znala sam da Peter griješi, a srećom, znao je to i Vincent. Bilo mu je jasno da Banks priprema Petera za takvu vrstu neugodnih pitanja koja su ga čekala. - Peter, ispitivat će te o svemu - kazao je . - Radit će razne insinuacije. Moraš se naviknuti na to. - Hoćeš reći da to što sam te večeri upoznao Grace mogu iskoristiti protiv mene, da sam se možda ludo zaljubio u nju pa da sam odlučio ubiti Susan? - Očito nije očekivao nikakav odgovor Nadala sam se da će Vincent Slater otići kući; htjela sam mir, sama s Peterom. To nam je oboma trebalo. Međutim, tada je Peter objavio da ide u ured. - Kay, moram odstupiti s mjesta iz- všnog direktora i predsjednika uprave tvrtke iako će u dono- šenju odluka moj glas i dalje biti presudan. Sav moj napor mora biti usmjeren na

nastojanje da ne dospijem u zatvor. Ta žena laže. Kunem ti se, sjećam se da sam stavio košulju u taj koš. Došao je do mene poljubiti me. Pretpostavljam da sam i sama izgledala prilično iscrpljeno jer je predložio: - Zašto ne odeš prileći, Kay? Ovo je bio paklenski dan. Odmor mi je bio posljednja stvar na pameti. - Ne - rekla sam. - Idem obići Maggie. Pretpostavljam daje ovaj dan doista ostavio trag na Peteru jer je rekao: - Svakako je pozdravi i pitaj je bi li na sudu htjela posvjedočiti da sam častan i pošten čovjek.

* U pratnji Nicholasa Greca i Toma Morana, Barbara Krause odletjela je u Lancaster u Pennsylvaniji gdje su unajmili automobil i iz zrakoplovne luke odvezli se do doma Marije Valdez Cruz, skromne kuće u seoskom stilu. Ondje je sniježilo i ceste su bile kliske pa je vozio Greco, budući da je već posjetio bivšu sluškinju. Krause je bila bijesna što je vijest da je Maria Valdez promijenila nekadašnji iskaz procurila do novinara. Zaklela se da će otkriti odakle je podatak procurio i da će osoba odgovorna za to dobiti otkaz. - Kad sam prije dva dana bio ondje, savjetovao sam Mariji da nađe odvjetnika koji će biti sa njom kad je dođemo posjetiti - podsjeti ih Greco kad su pozvonili na ulazu. Upravo je taj odvjetnik, Duncan Armstrong, visok, mršav muškarac sedamdesetih godina, otvorio vrata. Kad su posjetitelji ušli, zaštitnički je stao pokraj svoje sitne klijentice i odmah izrazio ljutnju zbog curenja podataka novinarima. Moran je prisustvovao ispitivanju Marije Valdez prije dvadeset dvije godine. Onda je bila dijete, pomish, devetnaest ih tu negdje, istih godina kao Susan Althorp. Međutim, bila je uporna i nije odstupala od svoje priče da je košulju dala na čišćenje. Čudno, nepokolebljivost i odlučnost koju je onda pokazivala sada je izostala. Doimala se uzrujano kad je svojim posjetiteljima ponudila da sjednu u udobnoj, besprijekorno čistoj dnevnoj sobi. - Suprug je kćeri odveo u kino - rekla je. - Tinejdžerke su. Rekla sam im da dolazite i objasnila mi da sam pogriješila i da sam kao mlada djevojka lagala vlastima, ali da nikad nije kasno da se iskaz promijeni. - Maria želi reći da je možda pogriješila kad ste je ispitivali u vrijeme nestanka Susan Althorp umiješa se Armstrong. - Prije nego što nastavimo razgovor, moram vidjeti koje ste dokumente pripremili. - Gospođi Cruz za punu i iskrenu suradnju nudimo imunitet od sudskog progona za lažno svjedočenje - odlučno je rekla Barbara Krause. - Bacit ću pogled na te papire - kaza Armstrong. Pomnjivo ih je pročitao. - Maria, to sad znači da ćete biti pozvani da svje- liočite na suđenju, a branitelj će nastojati dokazati da sad lažete. Međutim, ono što je važno jest to da nećete biti optuženi što ste [irvotno dali lažni iskaz. - Imam tri kćeri - odgovori Gruzova. - Da jedna od njih nestane i da je poslije pronađu mrtvu, srce bi mi puklo. Kad sam čula da je pronađeno djevojčino tijelo, grozno sam se osjećala što je moja izjava pomogla da ubojica ostane nekažnjen. Ipak, priznajem da ne bih smogla hrabrosti progovoriti da me gospodin Greco nije pronašao. - Hoćete reći da uopće niste vidjeli tu košulju i da je niste dali u kemijsku čistionicu? pitao je Moran.

- Uopće nisam vidjela tu košulju. Znam da je gospodin Peter Carrington izjavio daje bila u košari i bilo me je strah protur- ječiti mu. Tek sam došla u zemlju i nisam htjela izgubiti posao. Poslala sam u kemijsku čistionicu košulje koje su bile u košari, ali gotovo sam sigurna da svečana košulja nije bila ondje. Policija me tada ispitala i mislila sam da možda imam krivo, ali duboko u sebi znala sam da nemam. Svečana košulja nije bila u košari. Međutim, rekla sam policiji da je bila ondje i da su je u čistionu i sigurno izgubili. - Čovjek koji je vlasnik čistionice oduvijek se kleo da tu ko- šulju nisu primili - rekla je Barbara Krause. - Nadajmo se da je još uvijek negdje ovdje. - Ako moram svjedočiti, hoće li misliti da sad lažem? - pla- čljivo je pitala Mana. - Zato jer mogu dokazati da ne lažem. - Dokazati? Kako to mislite, dokazati? - pitao je Moran. - Dala sam otkaz otprilike mjesec dana nakon što me policija ispitivala. Vratila sam se u Manilu jer je moja majka bila jako bolesna. Gospodin Carrington stariji znao je to i dao mi je pet tisuća dolara »bonusa«, kako je on to nazvao, prije nego što sam otišla. Bio je jako zahvalan što sam podržala priču njegovog sina. Da budem poštena prema njemu, vjerujem da je zbilja mislio da govorim istinu. - Mislim da ste suviše dobrostivi - rekla je Krause. - Taj novac bio je mito. - Unovčila sam ček, ali kad sam došla kući s tolikim novcem, bojala sam se da bi ljudi mogli reći da sam ga ukrala pa sam napravila presliku čeka, s prednje i sa stražnje strane prije nego što sam ga odnijela u banku. — Evo ga — rekla je. Barbara Krause uzela je presliku čeka, pomnjivo je proučila, a onda je predala Moranu. Grecu je bilo jasno kako misle da imaju senzacionalan dokaz. - Sad znamo da košulja uopće nije dospjela u košaru - rekla je Krause. - Vrijeme je da ga uhapsimo i izvedemo pred veliku porotu.

* Po prvi put nakon dugo vremena, kad sam odlazila na ulazu nije bilo novinara. Ako su i bili tu, vidjeli su da su Peter i Vincent otišli, čak su ih možda i slijedili. Nazvala sam Maggie i rekla joj da je dolazim vidjeti. Činilo mi se da se smekšala, vjerojatno shvativši da je ono što je rekla novinaru bio nizak udarac i da sam ja bijesna. Međutim, već su prošla tri tjedna otkako sam je posljednji put vidjela 1 onaj tren kad sam prošla kroz vrata, shvatila sam koliko mi je nedostajala. U dnevnoj sobi bio je još veći nered nego obično, ah Maggie je izvrsno izgledala. Sjedila je u svom omiljenom naslonjaču, gledala Suca Judyja s osmijehom na usnama i kimajući glavom slagala se s netom izrečenom presudom. Voljela je provale gnjeva suca Judyja prema braniteljima. Zvuk na televizoru bio je glasan jer Maggie nije htjela nositi slušni aparat, ali čula je kad su se za mnom zatvorila vrata pa je skočila kako bismo se zagrlile. Naravno, Maggie kao Maggie, prva je progovorila. - Kako je on? - pitala je. - Pretpostavljam da pod on misliš na mog muža, Petera. Pod velikim je pritiskom, ali izvrsno se nosi s tim. - Kay, zabrinuta sam za tebe. On je... Prekinula sam je. - Maggie, upotrijebiš li za opisivanje Petera ikada tu riječ za koju mislim da je namjeravaš upotrijebiti, od- lazim odavde, zauvijek. Znala je da mislim to što sam rekla. - Popijmo šalicu čaja - predložila je. Nekoliko minuta poslije bila sam ispružena na kauču, a ona se vratila u svoj naslonjač. Obje smo držale šalicu s čajem i ja osje- tih privrženost, bilo mi je ugodno i dobro. Pitala sam kako su njezini prijatelji i pričala joj o našem medenom mjesecu. Nismo razgovarale o optužbama Gladys Althorp niti o tome da je bivša sluškinja promijenila iskaz. Bila sam uvjerena da bi Maggie rado popričala o tome. Međutim, odvela sam razgovor u smjeru u kojem sam ja željela da ode. - Maggie, kolikogod je to Althorpovima strašno, drago mi je daje nađeno Susanino tijelo. To će njezinoj majci donijeti barem kakav takav mir. - Nađeno je na Carringtonovom imanju - Maggie nije mogla odoljeti, a da to ne kaže. - Načelno na imanju, ali s vanjske strane ograde. Bilo tko ga je mogao staviti ondje. - Nisam Maggie dala priliku da odgovori već sam rekla: - Znaš li da je bila tatina zamisao da se ograda uvuče kako se ne bi diralo u park ukoliko bi se na tom području izvodili kakvi javni radovi? - Da, sjećam se da je tvoj tata svojevremeno govorio o tome. Namjeravao je učiniti nešto sa zemljištem izvan ograde, ali nije dospio. - Maggie, nisi imala pravo u vezi s jednom stvari. Tata nije otpušten zbog toga što je pio. Otpušten je jer je Elaine Carrington počela očijukati s njim, a kad on nije odgovorio na to, riješila ga se. To mi je rekao Peter. Otkud ti da je to bilo zbog njegovog opijanja? - Baš me briga što ti je rekao tvoj suprug. Tvoj otac imao je poteškoće s pićem, Kay. - Dakle, prema Peteru, sigurno nije pio dok je radio. - Kay, kad mi je tvoj otac rekao da je dobio otkaz, bio je uzrujan, jako uzrujan. - Bilo je to samo tjedan dana nakon nestanka Susan Althorp, zar ne?

- Da, koliko se ja sjećam, bilo je to točno petnaest dana poslije. - Onda je policija sigurno ispitivala i tatu. Još uvijek je radio ondje. - Ispitivali su svakoga tko je radio na imanju ili ga čak samo posjetio. One noći kadje Susan nestala, ti si bila ovdje kod mene. Tvom tati došli su neki prijatelji na poker. Ostali su do ponoći, a koliko ja znam bili su prilično dobre volje kad su se razišli. Taj momak, Greco, jako griješi kad daje naslutiti da samoubojstvo tvog oca ima nekakve veze sa Susan Althorp. - Sigurna sam u to, ali ipak mi je stavio bubu u uho. Tatino tijelo nije nikada pronađeno. Zašto si tako sigurna da je počinio samoubojstvo? - Kay, išla sam s njim na groblje na šestu godišnjicu smrti tvoje majke. Bilo je to samo tjedan dana prije nego što se ubio. Šest godina, a ipak se slomio i plakao kao malo dijete. Rekao mi je da mu nedostaje, svaki dan, i da to ne prestaje. Još nešto. Volio je raditi na imanju Carringtonovih. Naravno, bilo je i drugih obitelji kod kojih je radio, ali jedino su mu Carringtonovi dopuštali da radi točno ono što želi. Bio je to grozan udarac kad su ga bacili s posla. Maggie se digla iz naslonjača, došla do mene i zagrlila me. - Kay, beskrajno te je volio, ah tvog oca mučila je strašna tjeskoba, a kad piješ i kad si tjeskoban, događaju se grozne stvari. Zajedno smo plakale. — Maggie, tako se bojim — priznala sam. - Tako se bojim sto bi se moglo dogoditi Peteru. Nije odgovorila, ali isto je tako mogla viknuti ono što misli, Kay ja se bojim što bi se tebi moglo dogoditi. Nazvala sam Petera na njegov mobitel. Još uvijek je bio u gradu i neće se vratiti kući prije deset. - Odvedi Maggie van na večeru - kazao je. Potom se čak nasmijao kad je dodao: - Reci da je to na moj račun. Maggie i ja otišle smo na, kako ona to kaže tanjur tjestenine. Naš razgovor naveo ju je da se prisjeti moje majke i još jednom mi ispriča priču o tome kako su svi zanijenili kad je zapjevala tu pjesmu. - Doimala se tako oštro kad je otpjevala taj posljednji stih »Već sam čula tu pjesmu« - rekla je Maggie, a oči su joj se caklile dok je, netočno, otpjevušila melodiju. Bilo mi je na vrhu jezika da joj kažem za svoj posjet kapelici tog popodneva prije mnogo vremena, ali suzdržala sam se. Nisam htjela slušati prodiku o tome kako sam bila nerazborita. Nakon večere, ostavila sam je pred vratima, gledala dok nije ušla, a onda se odvezla kući. U vratarevoj kući gorjela su neka svjetla pa sam pretpostavljala da su Barrovi ondje. S druge strane, nikad ne znam je li Elaine doma. Njezina kuća previše je udaljena od ulaza na imanje i od palače da bi se iz nje vidjelo neko svjetlo. Bilo je tek devet sati. Palača se doimala previše zastrašujuće da u nju uđete sami. Gotovo sam mogla zamisliti da se u oklopu u predvorju netko skriva. Vanjske su svjetiljke kroz obojeno staklo propuštale prigušeno svjetlo. U jednom trenutku zapitala sam se jesu li to iste one svjetiljke koje je postavio moj otac, one zbog kojih je ono popodne kad me je poveo sa sobom žurio ovamo jer ih je htio pregledati. Presvukla sam se u udobniji kućni ogrtač i papuče i čekala da Peter dođe kući. Kolebala sam se da li da upalim televizor u strahu da ne naletim na još jednu priču o slučaju Althorp i najnovijem razvoju događaja, sluškinji koja je promijenila iskaz. Na povratku kući, u zrakoplovu,

počela sam čitati knjigu i sad sam je ponovno uzela. Nije bilo koristi, riječi su bile besmislene. Razmišljala sam o svom ocu. Sva lijepa sjećanja navrla su mi u glavu. Još uvijek mi je nedostajao. Peter je došao malo poslije jedanaest. Izgledao je iscrpljeno. - Danas sam dao ostavku na mjesto predsjednika uprave - rekao je. - Zadržat ću ured u tvrtki. Kazao je da je Vincent naručio večeru u ured, ali priznao je da je nije ni taknuo. Sišli smo u kuhinju pa sam iz hladnjaka izvadila malo domaće pileće juhe koju je napravila Jane Barr i podgrijala mu je. Činilo se da se malo razvedrio pa je ustao i iz bara donio bocu crnog vina i dvije čaše. Natočio je vino i dignuo svoju čašu. - Idemo si svaku nazdraviti za istu stvar - rekao je. Prebrodit ćemo to. Istina će izaći na vidjelo. - Amen — kazala sam iz sveg srca. Tada me je Peter pogledao ravno u oči, a pogled mu je bio zabrinut i tužan. - Ovdje smo sami, Kay - rekao je. - Kad bi ti se noćas nešto dogodilo, sigurno bi mene okrivili, je li tako? - Ništa mi se neće dogoditi - rekla sam mu. - Sto te je navele da to kažeš? - Kay, znaš li, jesam li mjesečario otkako smo se vratili kući? Njegovo me pitanje iznenadilo. - Da, jesi, prvu noć. Peter, nikad mi nisi rekao da znaš da si mjesečar. - Bio sam kao dijete. Počelo je nakon majčine smrti. Liječnik mi je dao neki lijek pa je to neko vrijeme uglavnom prestalo. Ali imao sam noćne more o tome da stavljam ruku u bazen i pokušavam nešto dohvatiti i to mi se stalno mota po glavi. Bi li ti kojim slučajem znala da se to dogodilo, je li? - Dogodilo se, Peter. Probudila sam se oko pet sati, a tebe nije bilo. Potražila sam te u drugoj spavaćoj sobi i slučajno pogledala kroz prozor. Vidjela sam te kraj bazena. Klečao si pored njega, a ruka ti je bila u vodi. Potom si se vratio u kuću i otišao u krevet. Znala sam da te ne smijem buditi. - Kay - počeo je, u glasu mu se čulo oklijevanje. Zatim je tako tihim glasom nešto rekao da ga nisam dobro čula. Zašutio je i ugrizao se za usnicu. Vidjela sam da je blizu suza. Ustala sam, obišla stol i zagrlila ga. - Što je, Peter? Što mi hoćeš reći? - Ni... ništa. Međutim, nešto je bilo i to je bilo veoma važno. Kladila bih se da je Peter šapnuo: - Imao sam i drugih mora i možda su se doista dogodile...

* Barbara Krause, Tom Moran i Nicholas Greco iz Lancastera 'su se vratili tek kasno popodne. Krauseova i Moran otišli su ravno u svoj ured u sudnici Okruga Bergen i nekoliko narednih sati proveli pripremajući izvještaj u kojem su bili sažeti svi dokazi koje su u dosadašnjoj istrazi prikupili. Izvještaj će biti priložen uz njihov zahtjev da se podigne kaznena prijava i izda nalog za premetačinu. Prema kaznenoj prijavi, Peter Carrington bit će optužen za ubojstvo Susan Althorp, a nalog za premetačinu omogućit će pretres svih zgrada na Carringtonovom imanju.

- Želim da sa psima tragačima pretraže teren - rekla je Krauseova Moranu. - Kako je nisu mogli pronaći prije dvadeset dvije godine kad je miris sigurno bio puno jači? Je li moguće daju je zakopao negdje drugdje, a potom preselio na imanje kad je bio uvjeren da ga više neće pretraživati? - Možda - kaza Moran. - Stajao sam ondje dok su psi pretraživali područje gdje je upravo nađena. Nije mi jasno kako bi psima promaknuo miris i nije mi jasno kako bi našim momcima, uključujući meni, promakla svježe kopana zemlja. - Odmah ću obavijestiti suca Smitha - rekla je Barbara Krause - kako bi pripremio naloge i zatražit ću dopuštenje da sutra ujutro oko pet odemo u njegov dom. - Sudac će to malo produljiti - prokomentira Moran - ali mi ćemo večeras imati vremena okupiti tim i do šest i trideset biti ondje s nalogom, kad će, gotovo sigurno, Carrington ležati u krevetu stisnut uz svoju novu ženu. Uživat ću u tome da ga probudim. Bilo je dva i nešto ujutro kad su dovršili papire. Moran ustade i protegne se. - Mislim da smo zaboravili večerati - rekao je. - Oboje smo popili otprilike osam šalica kave - reče mu Krauseova. - Sutra ću ti platiti večeru, nakon što tog frajera strpamo u pritvor. Mislim da te noći nisam ni oka sklopila. Peter je bio tako umoran da je odmah zaspao, ali ja sam ležala kraj njega u krevetu, ruke obavljene oko njega, pokušavajući dokučiti smisao onoga što sam mishla da mi je rekao. Je li mislio da su se zbivanja za koja je mislio da su noćne more doista dogodila dok je mjesečario? Peter se probudio u šest. Predložila sam da odemo na ranoju- tarnje trčanje. Gotovo me nikada nije boljela glava, ah sad sam imala osjećaj da me počinje. Pristao je pa smo se na brzinu odjenuti. Sišli smo u kuhinju i on je iscijedio svježi sok dok sam ja skuhala kavu i u toster stavila krišku kruha za Petera. Nismo se ni potrudili sjesti za stol, već smo stoječki popili kavu i sok. Bile su to posljednje, donekle, normalne zajedničke minute. Oboje smo poskočili na iznenadnu zvonjavu zvonca na ulaznim vratima. Pogledali smo se; oboje smo znali što će se dogoditi, policija je došla uhititi ga.

Ludo je što čovjek radi kad se događa nešto strašno. Otrčala sam do tostera i zgrabila tost kad je iskočio van. Htjela sam da Peter nešto pojede prije nego što ga odvedu. Odmahnuo je glavom kad sam mu ga dala. - Peter, možda dugo nećeš dobiti ništa za jesti rekla sam. - Jučer nisi gotovo ništa pojeo. Zvonjava na ulaznim vratima odjekivala je kućom, a mi smo razgovarali o jelu. Ipak, uzeo je krišku kruha od mene i počeo jesti. Drugom rukom, natočio je još jednu šalicu kave i počeo je gutati, onako vruću kako samo kava može biti. Požurila sam otvoriti vrata. Ondje je stajalo najmanje šest muš- kraca i jedna žena. Ćula sam lavež pasa iz jednog od njihovih automobila i kombija parkiranih na prilaznom putu. - Gospođa Carrington? - Da. - Ja sam zamjenik tužitelja, Tom Moran. Je li gospođin Carrington ovdje? - Da, jesam — Peter je došao za mnom u predvorje. - Gospodine Carrington, imam nalog za pretres kuća i zemljišta na ovom posjedu. - Moran ga je uručio Peteru, a potom nastavio. - Isto tako, uhićujem vas zbog ubojstva Susan Althorp. Imate pravo na šutnju. Sve što kažete na sudu će se moći koristiti protiv vas. Imate pravo na prisutnost odvjetnika na ispitivanju. Ukoliko se odlučite odgovarati na pitanja, u svakom trenutku možete se predomisliti. Znam da si možete priuštiti odvjetnika pa neću ulaziti u pojedinosti da vam sud može odrediti odvjetnika koji će vas zastupati. Pamet mi je još jučer govorila da će se to vjerojatno dogoditi. Međutim, predvidjeti nešto, a onda vidjeti da se to doista događa, čini razliku između noćne more i stvarnosti. Dva istražitelja prošla su kraj mene i svaki je stao sjedne strane Peteru. Svjestan onoga što će učiniti, Peter mi je dao nalog za pretres, a onda je ispružio ruke. Ćula sam škljocaj lisica. Peterovo lice bilo je mrtvački blijedo, ali bio je miran. Jedan od istražitelja ponovno je otvorio ulazna vrata. Bilo je očito da će Petera odmah odvesti. - Dajte da mu donesem kaput - rekla sam Moranu. - Vani je hladno. Jane i Gary Barr upravo su stigli. - Ja ću ga donijeti, gospođo Carrington - rekla je Jane drhtavim glasom. - Kamo vodite mog muža? - pitala sam Morana. - U zatvor Okruga Bergen. -Ja idem za vama u svom autu - rekla sam Peteru. - Gospođo Carrington, predložio bih da pričekate - kazao je Moran. - Gospodinu Carringtonu uzet će otiske prstiju i fb- tografirat će ga. Za to vrijeme neće vam biti dopušteno da ga vidite. Dogovoreno je da danas popodne u tri izađe pred suca Harveyja Smitha na sudu Okruga Bergen. Tada će biti određena jamčevina. - Kay, nazovi Vincenta i reci mu da bude spreman platiti jamčevinu - kazao je Peter. Dok su istražitelji požurivali Petera da krene, Gary Barr prebacio mu je kaput preko ramena, a Peter se nagnuo poljubiti me. Usnice su mu bile hladne, a glas hrapav kad je rekao; -

Vidimo se ondje u tri, Kay. Volim te. Moran i jedan od istražitelja izašli su s njim. Kad su se za njima zatvorila vrata, ostala sam stajati ondje, nesposobna pomaknuti se. Ozračje se promijenilo. U predvorju je bilo još najmanje šest istražitelja. Dok sam ih gledala, svi su, osim policajke, stavili plastične rukavice na ruke, počinjala je pretraga kuće. Vani je lajanje pasa postajalo glasnije; počeli su pretraživati posjed. Osjetila sam da me Jane Barr prima za ruku. — Gospodo Carrington, dodite sa mnom natrag u kuhinju - rekla je. . Moram nazvati Vincenta. Moram nazvati odvjetnike. - Moj glas mi je odjednom zvučao čudno, tih, a krještav. -Ja sam policajika Carla Sepetti - rekla je policajka prihčno ljubazno. - Vas troje trebate ostati zajedno, a ja ću ostati s vama. Ako želite, možemo čekati u kuhinju dok se ne završi pretres ostalog dijela kuće. Onda ćemo se morati maknuti. Htjet će pregledati i kuhinju. - Dajte da vam Jane priredi nešto za pojesti, gospodo Carrington - nagovarao ju je Gary Barr. Zna se da hrana tješi, da daje snagu za vrijeme suđenja, mahnito sam razmišljala. Pokušavaju me nahraniti zbog istog razloga zbog kojeg sam ja Peteru dala krišku tosta. Kimnula sam i pošla s Barrovima niz hodnik u kuhinju. Policajka Sepetti bila je odmah iza nas. Prošli smo pokraj Peterove knjižnice. Ondje su bila dva istražitelja, jedan od njih vadio je knjige s polica, drugi je prekapao po njegovom stolu. Pomislila sam kako je Peter izgledao zadovoljno onoga dana prije manje od četiri mjeseca kad sam sjedila s njim u toj sobi, diveći se ambijentu. U kuhinji, pokušala sam popiti šalicu kave, ali toliko su mi se tresle ruke da sam prolila kavu u tanjurić. Jane mi je na sekundu stavila ruku na rame dok je micala tanjurić i zamijenila ga čistim. Znala sam koliko voli Petera. Znala ga je još dok je bio dijete bez majke. Bila sam sigurna da se i njoj srce para. Nazvala sam Vincenta Slatera. Mirno je primio vijest. - To je bilo neizbježno - tiho je rekao. - Međutim, večeras će biti kod kuće, to ti mogu obećati. U New Jerseyju sudac mora odrediti jamčevinu. Siguran sam da će iznositi tri milijuna, ali imat ćemo ih na raspolaganju. Odvjetnici su trebah doći u devet. Bez nekog osobitog razloga, nazvala sam Connera Banksa radije nego nekog drugog od ostale trojice. - Očekivali smo to, Kay - kazao je - ali znam da vam je oboma teško. Nabavit ćemo presliku naloga za uhićenje i Markinson i ja ćemo u tri biti na sudu. Vidimo se tada. Kad sam spustila slušalicu, otišla sam do prozora. Oko podne su prema prognozi bile predvidene kiša i susnježica, ali dok sam gledala, počele su padati prve kapi kiše. Potom su pahulje snijega počele udarati u prozor. - Nisam li negdje pročitala da policijski psi ne rade ako pada kiša? - pitala sam policajku Sepetti. - Ovisi o tome što traže - rekla je. - Nastavi li ovako, pretpostavljam da će ih maknuti. - Što traže? - pitala sam je. Znala sam da mi je glas ljutit. Htjela sam je zapravo pitati misle li

da je Peter serijski ubojica pa očekuju da će po cijelom imanju pronaći zakopana tijela. - Ne znam, gospodo Carrington - tiho je kazala i ja sam je pogledala. Rekla bih da je bila u kasnim četrdesetima. Smeđa kosa do ispod uha bila je prirodno kovrčava što je donekle okruglo lice činilo nježnijim. Na sebi je imala tamno plavi kaputić i crne hlače. Naušnice u obliku slova X bile su jedini nakit koji sam mogla vidjeti, iako sam sigurna da je zacijelo imala sat koji je bio pokriven rukavom. Bilo je ludo usredotočiti se na takve pojedinosti, svakome potpuno nevažne. Maknula sam se od prozora. U kuhinji se nalazio mali televizor i ja sam ga upalila baš na vrijeme da vidim Petera kako izlazi iz policijskog automobila i kako ga vode u zatvor Okruga Bergen. - I dok je Carrington optužen za ubojstvo, naš izvor nam govori da se dokazi protiv njega i dalje gomilaju - govorio je izvjestitelj. - Bivša sluškinja, Maria Valdez Cruz, nije samo priznala da je lagala kad je tvrdila da je Carringtonovu svečanu košulju vidjela u košari, već ima i dokaz daju je Carringtonov otac podmitio s pet tisuća dolara. Ugasila sam televizor. - O, moj Bože - govorila je Jane Barr. - Ne mogu vjerovati. Nije moguće da se to dogodilo. Gospodin Carrington bio je častan čovjek. On ne bi nikada nikoga podmitio. Čak ni da sinu spasi život, pitala sam se? Što bih ja učinila da sam bila na njegovom mjestu? Nisam bila sigurna da znam odgovor.

* Elaine Carrington bila je još u krevetu kad su istražitelji iz ureda javnog tužitelja malo poslije 6 i 30 pozvonili na njezina ulazna vrata. Zaprepaštena, na sebe je stavila kućnu haljinu i pohitala otvoriti, je li se nešto dogodilo Richardu, mahnito je razmišljala? Zar nije na vrijeme namirio kockarske dugove? Prestrašena zbog onoga što bi mogla čuti, naglo je otvorila vrata. Kad joj je uručen nalog za pretres, njezina trenutačna reakcija bilo je nešto nalik olakšanju. Potomje, praćena policajcem na čiju se prisutnost nije obazirala, otišla u radnu sobu i upalila televizor. Nekoliko minuta poslije, lecnula se kad je ugledala Petera kako u lisicama izlazi iz auta ispred zatvora Okruga Bergen. Uvijek je bio dobar prema meni, sjetila se dok ga je promatrala kako odvraća lice od fotografa. - S dvadeset dvije godine, po očevoj iznenadnoj smrti, Peter Carrington došao je na čelo obiteljskog carstva - govorio je televizijski spiker. Na ekranu se pojavi slika oca i sina snimljena kratko prije smrtonosnog srčanog udara starijeg muškarca i kod Elaine odmah izazove bijes. Peter, mlad kako je bio, shvaćao je kako mi je bilo živjeti s tim bijednim škrcem, pomisli. Jedan od najbogatijih ljudi na svijetu, a svađali smo se oko novca čak na dan njegove rođendanske proslave. Uvijek je prijetio da neće platiti račune. - Ti ih gomilaš, ti smisli kako ćeš ih platiti. - Bio je to njegov veliki govor. U pet godina koliko sam s njime bila u braku, prigovarao je za svaki novčić koji sam potrošila, pomisli gorko. Kad je isječak programa o Peteru bio gotov, Elaine ugasi tipku na daljinskom upravljaču. Kad sam se udala za njega, sve je na ovom mjestu bilo zapušteno, prisjeti se. Jedina stvar za koju nije gunđao bila je uređenje parka. Volio je prirodu. Primijetila je daju je uvijek kad je bila uzrujana ili uznemirena preplavio bijes zbog škrtosti predbračnog ugovora koji je bila prisiljena potpisati. Uto ju je zvuk izvana natjerao da pohita do prozora. Susnježica je počela lupkati po oknima, ali ona je čula nešto drugo. - Vani su psi? - u nevjerici je pitala mladog policajca koji je sjedio na stolcu na ulazu u radnu sobu. - To su psi koji pretražuju zemljište, gospođo Carrington - odgovorio je službenim glasom. - Već su našli tijelo Susan Althorp. Što sad traže? Zar misle da je ovo groblje? - rekla je oštro. Policajac nije odgovorio. Do podneva istražiteljski je tim napustio njezinu kuću, a Elaine |c otišla na kat u svoju spavaću sobu. Dok se tuširala i odijevala, mozak joj je radio punom parom zbog posljedica koje bi moglo izazvati Peterovo uhićenje. Što će se dogoditi ode li Peter u zatvor do kraja života, pitala se? Hoće li on i Kay odlučiti prodati ovo imanje? Mogu li to učiniti dok sam ja živa? To bi moglo prekršiti moj predbračni ugovor ili bi me u najmanju ruku morali isplatiti.

Predbračni ugovor koji je potpisala bio je najbolje što je njezin odvjetnik mogao učiniti. Deset milijuna dolara kad je Carrin- gton stariji umro; doživotni smještaj na imanju kao i u manjem od dva Carringtonova stana na Park Aveniji. Prihod od milijun dolara godišnje do kraja života. Međutim, naravno, postojala je jedna kvaka: kuću i stan na raspolaganju kao i prihod izgubit će ako se preuda. Deset milijuna odavno je otišlo, uglavnom ih je izgubila u onoj lošoj investiciji, mislila je Elaine ogorčeno. Tre- bala sam zaraditi dodatne milijune. Pogriješila sam kad sam Petera pokušavala odvratiti da oženi Kay, razmišljala je zabrinuto dok je iz ormara vadila hlače i vuneni pulover. Mogla bi to iskoristiti protiv mene. Mislim da sam ih trebala nazvati kad su se vratili s medenog mjeseca, ali nisam bila raspoložena gledati je kako se šepiri po palači. Ponovno je upalila televizor. Prema objavljenim vijestima, Peter će u tri sata biti izveden pred sud. Uzela je telefon. Kad se Kay javila, počela je; - Draga Kay, srce me boli zbog tebe i Petera. Želim biti s tobom na čitanju optužnice. Kay je odmah odgovorila na njezino iskazivanje brige. - Ne, nemoj doći na čitanje optužnice — rekla je — ali, budući da pretpostavljam da će Peter, nakon što se uplati jamčevina, smjeti kući, bilo bi lijepo da ti i Richard budete ovdje na večeri. Pozvat ću Vincenta da i on bude s nama. Mislim da će Peteru večeras biti potrebna sigurnost što je, kad se ogleda oko stola, s ljudima koji ga vole i podržavaju. Tada je Kay pukla i rasplakala se. - Tako se bojim za njega, Elaine. Tako se bojim za njega. Znam da se i ti bojiš. - Kay, učinila bih sve, sve na ovome svijetu da Peteru pomognem. Vidimo se večeras, dušo. Elaine je spustila slušalicu. Kay, kad bi samo znala što sam već učinila da pomognem Peteru, pomisli.

* Jeste li sigurni da to želite učiniti, gospođo Althorp? - pitao je Nicholas Greco. - Vani je doista grozno. - To sam joj i ja rekla, gospodine Greco. — Brenda, domaćica, lica namrštena od brige, pomagala je Gladys Althorp odjenuti kaput. - Idem na čitanje optužnice za Susanino ubojstvo i neću više raspravljati o tome. Gospodine Greco, idemo mojim autom. Pretpostavljam da će nas moj vozač moći ostaviti blizu ulaza u sud. Kad kaže da više neće raspravljati, onda to i misli, pomisli Greco. Vidio je da se Brenda sprema nastaviti s prigovaranjem pa zatrese glavom da je odvrati od toga. Vozač je vani čekao držeći otvoren kišobran. Bez riječi, Gre- co i vozač uhvatili su krhku ženu svaki za jednu ruku i pomogli joj ući u auto. Dok su bih na putu, Gladys Althorp upita; Gospodine Greco, recite mi kako izgleda čitanje optužnice. Traje li to jako dugo? - Ne, Peter Carrington sa svojim odvjetnikom pojavit će se pred sucem. Čekat će u ćeliji za pritvor odmah do sudnice. Tužilac će pročitati za što ga se optužuje. - Kako će biti odjeven? - U zatvorsku odjeću. - Hoće li imati lisice? - Hoće. Nakon čitanja optužnice, sudac će ga pitati osjeća li se krivim. Umjesto njega odgovorit će njegov odvjetnik. Na- ravno, reći će »nije kriv«. Naravno da očekujem da će se tako očitovati - ogorčeno je rekla Gladys Althorp. Greco je vidio da njegova klijentica grize usne kako joj ne bi drhtale. - Gospođo Althorp kazao je - ovo za vas neće biti lako. Volio bih da je sad s vama netko od obitelji. - Moji sinovi nisu mogli stići na vrijeme. Oboje žive u Kaliforniji. Moj suprug je ujutro već bio na putu za Chicago kad je stigla vijest da je Peter Carrington uhićen. Međutim, znate što gospodine Greco, na neki način nije mi žao što sam ovdje danas jedina od obitelji. Nitko svih ovih godina nije žalio za Susan toliko kao ja. Bile smo veoma bliske. Toliko smo toga zajedno radile. Otkako je bila dijete, voljela je sa mnom ići u muzeje, na balet, u operu. Studirala je umjetnost, baš kao i ja. Kadje to odlučila, šalila se da ćemo sad imati još više toga zajedničkog, kao da je to bilo potrebno. Bila je lijepa, pametna, dobra i draga, savršena, savršeno ljudsko biće. Charles i dečki prisustvovat će suđenju Peteru Carringtonu. Mene neće biti da to vidim. Danas je moj dan na sudu kad predstavljam nju. Imam osjećaj kao da će duhom i ona biti prisutna. Zvuči li vam to blesavo? - Ne, ne zvuči - kaza Greco. - Prisustvovao sam mnogim suđenjima i uvijek se osjeća

prisutnost žrtve dok njihovi rođaci i prijatelji svjedoče o njima. Danas, kad se pročita službena optužnica za ubojstvo, svi će u sudnici misliti na Susaninu sliku koju su vidjeli u novinama. U njihovim mislima bit će živa. - Nemate pojma koliko sam vam zahvalna što ste pronašli Mariju Valdez. Njezino svjedočenje i preslika čeka Peterova oca sigurno će biti dovoljan dokaz da Carringtona osude. - Vjerujem da će Carrington konačno biti osuđen - odvrati Greco. - Bila mi je čast što sam vam bio od pomoći, gospođo Althorp i nadam se da ćete nakon današnjeg dana donekle pronaći mir. - I ja se nadam. - Naslonila se i zaklopila oči, očito iscrpljena. Dvadeset minuta poslije, auto se zaustavio ispred suda.

* Iako je nosio kaput, Conneru Banksu bilo je hladno dok je s parkirališta žurio prema sudu Okruga Bergen u Hackensacku u Newjerseyju. Parkiralište je bilo puno, a parkirališno mjesto koje je konačno pronašao nije moglo biti dalje od suda. Počeo je brže hodati pa Walter Markinson, već crven u licu, plane: - Polakše. Ja ne trčim svako jutro pet kilometara kao ti. - Oprosti. - Ne bi te boljelo da si uzeo kišobran. - Oprosti. Vozeći se s Manhattana, raspravljali su o tome kako će točno sročiti izjavu za medije. - Gospodin Carrington nije kriv za to za što je optužen, a njegova će nevinost biti dokazana na sudu. Optužba protiv njega zasnovana je na pretpostavkama, insinua- cijama i izjavi žene koja je nakon dvadeset dvije godine promijenila pod prisegom danu izjavu. S obzirom na to kako se ovaj slučaj razvija, mogli bismo isto tao braniti Jacka Trbosjeka, mrko pomisli Conner. Nikada prije nije bio upetljan u medijski cirkus poput ovoga. Kad su se konačno sklonili u zgradu, pomisli da su u ovom sudu već vođeni procesi koji su pobudili prilično pozornosti. Bio je tu takozvani Postolar, onaj čovjek iz Philadelphije koji je haračio Okrugom Bergen napadajući zene, a imao je na brizi svog dvanaestogodišnjeg sina. Posljednja žrtva, ona koju je ubio, bila je dvadeset jednogodišnja medicinska sestra koja je, u kuću koju je pljačkao, došla pomoći invalidu koji je ondje živio. Potom su tu bila ubojstva Roberta Reldana. Taj čovjek, zgodan, iz dobre obitelji, podsjećao je na Petera Caringtona. Oteo je i ubio dvije mlade ne. Za vrijeme suđenja, udario je policajca koji mu je izvan vidokruga porote skidao lisice, skočio kroz prozor, ukrao auto i bio slobodan otprilike trideset minuta. Sada, dvadeset odnosno trideset godina poslije. Postolar je mrtav, a Reldon još uvijek trune u zatvoru. Vrlo je vjerojatno da će i Peter Carrington ostatak života provesti s njim, pomisli. Čitanje optužnice trebalo se održati u sudnici časnog Harveyja Smitha, suca koji je potpisao nalog za uhićenje Petera Carringtona. Kao što je Banks očekivao, kad su on i Markinson stigli onamo, sudnica je već bila krcata publikom kao i medijima. Sni- matelji su bih usredotočeni na ženu koja je sjedila u središnjem dijelu prostorije. Očajan, shvati da je to Gladys Althorp, majka žrtve. On i Markinson požuriše u prednji dio prostorije. Bilo je tek dvadeset do tri, ali Kay Carrington već je bila ondje, sjedila je u prvom redu za publiku, a kraj nje je bio Vincent Slater. Banks se pomalo iznenadio primijetivši da na sebi ima trenirku. Potom je shvatio, odnosno mislio da je shvatio razlog tome: Slater mu je rekao da se Carrington spremao na trčanje kad mu je uručen nalog za uhićenje. To će on imati na sebi kad plati jamčevinu i pođe kući, pomisli Banks. Ona pokazuje zajedništvo. Markinsonov mrzovoljan izraz lica promijenio se u dobrohotno očinsko lice. Naborana čela, pogleda punog razumijevanja, potapšao je Kay po ramenu i rekao umirujućim glasom: - Ne brini.

Rastrgat ćemo tu ženu, Valdezovu, kad dođe svjedočiti. Kay zna kako loše stvari stoje, pomisli Banks. Walter bi morao biti uvjerljiviji. Načas u Kayjinim očima uhvati bijesan pogled dok je pogledala Markinsona. Glasom koji je bio tih i napet, rekla je: - Walter, ne trebaš me tješiti. Znam što nas čeka. Isto tako, znam da je negdje vani onaj tko je toj djevojci oduzeo život i tko bi umjesto mog muža sada trebao biti u ovoj sudnici. Peter je nevin. On nije u stanju nikome nanijeti zlo. Voljela bih osjetiti da i ti vjeruješ u to. »Blaženi oni koji ne vide, a vjeruju.« Dok je pozdravljao Kay i Vincenta, glavom Connora Banksa prolete riječi iz Biblije. - Večeras će biti doma, Kay - kaza joj Connor. - To ti mogu obećati. - On i Markinson sjedoše na svoja mjesta. Iza njih, Banks je čuo kako se sudnica puni. Bilo je za očekivati, bio je to jedan od onih slučajeva koji je bio pod lupom javnosti pa su ga došli promatrati i mnogi službenici suda. - Svi ustanite, sud zasjeda — objavio je službenik suda. Stajali su dok je sudac iz svojih odaja žustrim korakom ušao u sudnicu i zauzeo svoje mjesto za sudačkom klupom. Banks je napravio domaću zadaću čim je saznao tko će voditi slučaj. Saznao je da je časni sudac Harvey Smith poznat kao veoma pravičan, ali veoma strog pri izricanju presuda. Najbolje što možemo učiniti za Carringtona je da razvlačimo postupak što je moguće dulje jer kad jednom bude osuđen, ide ravno u zatvor, pomisli Banks. Kad ga puste uz jamčevinu, barem će moći spavati u vlastitom krevetu dok suđenje ne završi. Slučaj Petera Carringtona nije bio jedini na rasporedu. Bilo je i drugih pritvorenika koji su čekali da se pojave pred sucem. Službenik suda čitao je optužnice dok su, jedan za drugim, dolazili pred suca. Uglavnom bezvezne stvari, pomisli Banks. Prvi je bio optužen za izdavanje čekova bez pokrića. Drugi je krao po trgovinama. Peter Carrington trebao je kao treći biti izveden pred sud. Kadje uveden u sudnicu, u narančastom kombinezonu s lisicama na rukama, Banks i Markinson su ustali i smjestili se svaki s njegove jedne strane. Tužiteljica Krause pročitala je optužnicu protiv njega. Kamere su škljocale i glasno zujale dok se, gledajući ravno u suca, ozbiljna izraza lica, izjasnio; - Nisam kriv. Conneru Banksu bilo je očito da Barbari Krause cure sline zbog mogućnosti da osobno riješi ovaj slučaj. Kad je trebala biti određena jamčevina, obratila se sucu. - Časni sude, ovaj op- tuženik ima bezbroj mogućnosti na raspolaganju. Postoji velika opasnost da plati jamčevinu i napusti zemlju. Tražim da se jamčevina odredi razmjerno njegovoj imovinu, da mu se oduzme putovnica, da mu se naloži stalno nošenje narukvice, da se ne smije micati iz kuće i ograđenog zemljišta oko nje, a da odlaženje s posjeda bude ograničeno na prisustvovanje vjerskoj službi, posjet liječniku ili sastanku s njegovim odvjetnicima, a da ti posjeti budu samo nakon što se zatraži i dobije dopuštenje od službe koja nadzire njegovu elektroničku narukvicu. Ona će biti tvrd orah na suđenju, pomisli Banks gledajući Krauseovu. Sudac se obratio Peteru. - Uviđam gospodine Carrington da je, s obzirom na vaše veliko

bogatstvo, svejedno odredim li jamčevinu od jednog ili dvadeset pet milijuna dolara. Zbog toga određujem jamčevinu od deset milijuna dolara. — Razmotrio je listu zahtjeva koje je tužiteljica zahtijevala i sve ih odobrio. - Časni suče - kazao je Peter jasno i glasno - Svakako ću se držati svih odredbi jamčevine. Uvjeravam vas da jedva čekam da sperem ljagu sa svog imena i završim ovaj užas za mene i moju ženu. - Tvoju ženu! Što je sa ženom koju si utopio? Što je s njom? — Čuli su se povici, a svaki je slog bio pun strasti. Kao svi u sudnici, Banks se brzo okrenuo. Dobro odjeveni muškarac stajao je na nogama usred sudnice. Lica izobličena od gnjeva šakom je lupio po sjedalu ispred sebe. — Grace je bila moja sestra! Bila je sedam i pol mjeseci trudna. Ubio si dijete koje naša obitelj nikada neće upoznati. Grace nije pila kad se udala za tebe. Ti si je otjerao u depresiju. Onda sije se riješio jer nisi htio riskirati da dobiješ zaostalo dijete. Ubojica! Ubojica! Ubojica! - Odvedite tog čovjeka! — naložio je sudac Smith. — Odmah ga odvedite. — Oštro je udario svojim čekićem. — Tišina u sudnici. - Ubio si mi sestru! - neprestano je vikao brat Grace Carrington dok su ga vodili iz sudnice. Nakon njegova izlaska, uslijedila je mrtvačka tišina. Potom su je prekinuli bolni jecaji Gladys Althorp, koja je sjedila lica pokrivena rukama.

* Bilo je šest sati i mrkli mrak kad su konačno stigli kući. Vani je još uvijek jako padala kiša. Pokraj područja omeđenog trakom koje psi još nisu pretražili, stražario je policajac. Zahvaljujući brzom Vincentovom djelovanju, Peter nije morao provesti noć u zatvoru. Čim sam ga nazvala da mu kažem da je Peter uhićen, dogovorio je da se, bez obzira na to kolika će jamčevina biti određena, odmah doznači banci blizu sudnice u Hackensacku. Čim je čitanje optužnice bilo gotovo, požurio je u banku, dobio ček na svotu od deset milijuna dolara i vratio se u sudnicu da ga uplati na šalteru za jamčevine. Dok njega nije bilo, a mi smo čekali da Peter bude pušten, bi lo mi je dopušteno da s Connerom Banksom i Walterom Mar- kinsonom pričekam u praznoj sobi za porotu pokraj sudnice suca Smitha. Mislim da su i oni bili zapanjeni i potreseni napadom Gracina brata, Philipa Mereditha, gotovo isto kao ija. Polom žalobne suze majke Susan Althorp koje su uslijedili učinile su sve gotovo nestvarnim. Promatrala sam Petera dok je slušao Meredithove optužbe i jecaje Gladys Althorp. Ne vjerujem da bi izraz njegova lica bio bolniji da su mu derali kožu. Rekla sam to Markinsonu i Banksu. Izrazili su zabrinutost da je, u očima svih u sudnici, to što se dogodilo za Petera bilo štetno i priznali su da će medijsko pokrivanje događaja biti svakako strašno. Čak me Markinson nije smirujuće potapšao po ramenu kao obično. Potom je Conner Banks postavio pitanje koje me potpuno oborilo s nogu. - Po tvom saznanju, je li bilo koji član obitelji Meredith ikada prijetio da će pokrenuti građansku parnicu protiv Petera za smrt treće osobe? Bila sam zapanjena. - Ne - odmah sam odgovorila. Potom sam dopunila svoj odgovor. Barem mi Peter nije rekao za to. . Bit ću zloguki prorok - rekao je. - Philip Meredith mogao bi biti brat koji žudi za onim što on smatra pravdom ili možda nastoji izvući nagodbu od Petera. Zapravo, vjerojatno i jedno i drugo. U svakom slučaju, zna da Peteru sad najmanje treba još jedna pravna bitka u isto vrijeme dok mu sude za ubojstvo. Kad je Peter pušten, Markinson i Banks nekoliko su minuta porazgovarali s njim prije nego što su krenuli natrag u New York. Predložili su mu da se nastoji što više odmoriti i rekli su mu da će drugi dan, rano popodne, biti kod njega doma. Držeći Petera za ruku, odjednom sam postala svjesna elektroničke narukvice oko njegovog ručnog zgloba. Krenuh smo niz dugački hodnik prema automobilu koji nas je vani čekao. Naivno sam se nadala da, kad konačno izađemo iz suda, uokolo neće biti nikoga iz medija. Naravno, pogriješila sam. Bilo ih je u velikom broju. Uhvatila sam se kako se pitam jesu li to isti ljudi koji su jutros snimili Petera na njegovom putu u zatvor ili je to svježa tura novinara i fotografa. Počeli su nas oboje zasipati pitanjima. - Gospodine Carrington, imate li što reći o...? Kay, jeste li ikada upoznali...? Vincent je stajao pokraj automobila. Vrata su bila otvorena. Brzo smo upali na stražnje sjedište ne obazirući se na pitanja. Kad smo se konačno našli izvan vidokruga reportera, Peter i ja smo se zagrlili. Na putu kući jedva da smo izgovorili koju riječ.

Peter je otišao ravno na kat. Nije mi morao reći da se želi istuširati i presvući. Uvjerena sam da je nakon iskustva s boravkom u zatvorskoj ćeliji, imao fizičku potrebu na sebe izliti litre i litre vruće vode. Vincent je ostao na večeri. Rekavši da mora obaviti neke poslovne telefonske razgovore, otišao je u svoj ured u stražnjem dijelu kuće. Ja sam pošla u kuhinju. Mislila sam da me ništa ne može ras- položiti, ali zanosan miris goveđeg gulaša koji je polagano vrio na štednjaku istinski me dignuo, ako ni zbog čega drugoga, on da zbog činjenice da mi je Peter rekao da mu je to najmilije jelo. Bila sam zahvalna Jane Barr ma obzirnosti što se tog sjetila i ve čeras to skuhala. Garry Barr bio je u kuhinji i gledao televiziju Ugasio ju je čim me je ugledao, ali ne dovoljno brzo. Na ekranu sam vidjela da intervjuiraju Philipa Mereditha. Na trenutak sam došla u napast da saznam o čemu govori, ali ubrzo sam se predomislila. Štogod to bilo, danas sam već dovoljno čula od njega. - Gdje biste htjeli da poslužim koktel, gospođo Carrington? - pitao je Gary. Skoro sam zaboravila da sam pozvala Elaine i Richarda na večeru. - U salonu, mislim. Elaine i ja nismo dogovorile vrijeme iz jednostavnog razloga što nismo znali u koje će vrijeme Peter biti doma, ali kad sam dolazila u kuću prije nego što smo se Peter i ja vjenčali, koktel se služio oko sedam. Požurila sam na kat istuširati se i odjenuti. Nakratko sam se zapitala zašto je Peter zatvorio vrata koja su vodila iz salona u drugu spavaću sobu, a onda sam zaključila da je sigurno htio nekoliko minuta prileći. Bilo je kasno, ali ipak sam našla vremena oprati kosu. Zrcalo mije govorilo da mije lice blijedo i umorno pa sam osobitu pozornost posvetila šminkanju, stavivši sjenilo, maskaru, malo rumenila i sjajila za usne. Znam da Peter voli kad mi raspuštena kosa pada preko ramena pa sam se večeras odlučila za takvu frizuru. Pomislila sam da će moje crne baršunaste hlače sa svilenom košuljom s uzorkom izgledati donekle vedro, iako u stvarnosti moje bilo ničega zbog čega bih bila vedra. Kad sam bila gotova, od Petera još uvijek nisam čula ni glas. Pitaući se je li možda zaspao, prošla sam kroz salon i tiho otvorila vrata druge spavaće sobe. Zgranula sam se kad sam ugledala Petera kako stoji sa strane uz krevet, zbunjena izraza lica i zuri u otvoreni kovčeg. Peter, što je? - otrčala sam do njega. Zgrabio me za ruke. - Kay, kad sam došao gore, legao sam. Samo sam se htio nekoliko minuta odmoriti. Sigurno sam zaspao. Znam da sam sanjao da nekamo idem i tada sam se probudio. I pogledaj. Pokazao je na unutrašnjost kovčega. Unutra su bile uredno složene čarape i donje rublje. U četrdeset minuta koliko je bio kod kuće, ponovno je mjesečario.

* U sedam sati, Nicholas Greco zadovoljno je uživao u večeri sa svojom ženom, Frances, u njihovom domu u Syossetu na Long Islandu. Inače ga ne bi pitala ništa o slučaju na kojem radi, ah nakon što je pogledala vijesti u šest s pričom o podignutoj optužnici protiv Petera Carringtona, htjela je čuti svaku pojedinost o tome što se dogodilo na sudu. Pripremila je njegovo najmilije jelo, zelenu salatu, složenac od makarona, sira i prepečene šunke. Greco je shvatio da, iako je htio zaboraviti ovaj težak dan, svojoj ženi duguje glasno izreći dojmove o događajima tog dana. - Da sam ja na mjestu Carringtonovih odvjetnika, razgovarao bih o priznavanju krivice i nagodbi — rekao je. - Onaj ispad u sudnici ima je silan učinak na ljude. Koliko ja znam, Philip Meredith nije sklon pokazivanju osjećaja. Dok sam se vozio kući, molio sam Beth iz mog ureda da sazna nešto o njemu. Živi u Philadelphiji, gdje su Meredithovi živjeli naraštajima. Dobra obitelj, ali malo novaca. Dok su išli na fakultet, on i njegova sestra. Grace, primali su stipendije. Philip je izvršni direktor srednjeg ranga u jednoj marketinškoj tvrtki, oženjen za Ijubav iz djetinjstva, troje djece, dvoje od njih na fakultetu. Ima četrdeset osam godina, sestra je bila šest godina mlađa. Frances mu doda složenac s makaronima. - Uzmi još jedan tanjur. Jureći amo-tamo u Lancaster, nisi pošteno jeo. Greco joj se nasmiješi i protivno zdravom razumu, uze žlicu za posluživanje. S pedeset pet, Frances je imala potpuno istu kilažu kao kadje imala dvadeset pet. Kosa joj je imala istu pepeljasto plavu boju, ali sada, naravno, uz pomoć redovitih odlazaka u frizerski salon. Usprkos tome, u njegovim zaljubljenim očima, u posljednjih trideset godina nije se uopće puno promijenila. - Čitala sam kako je tijelo Grace Carrington nađeno u bazenu - rekla je Frances kađ je zagrizla prutić od kruha. - Prije četiri godine kad se to dogodilo bilo je puno priča o tome. Časopis People dao je tome veliki publicitet. Sjećam se da su iznijeli podatak da se Petera Carringtona sumnjiči za nestanak Susan Althorp. Međutim, gotovo sam sigurna da je obitelj Meredith tada izjavila da Gracina smrt, što se toga tiče, nije nikakva zagonetka već tragedija. Sto misliš, zašto brat sad počinje s optužbama? Nicholas Greco rado bi odveo razgovor u drugom smjeru, ali podsjeti se da je uz stas i boju kose Frances zadržala i nevjerojatnu znatiželju. - Koliko sam ja čula, roditelji Grace Carrington jako su se uzrujavali zbog njezinog opijanja, a isto tako, jako su voljeli Pete- ra. Tada nisu sumnjali u zločin, ali sad kadje otac mrtav, a majka u sanatoriju jer boluje od Alzheimerove bolesti, Philip Meredith možda je zaključio da je vrijeme da pokaže kako se osjeća. - Pa, da nisi ušao u trag Mariji Valdez, danas ne bi bila dignuta optužnica - primijeti Frances. Nadam se da gospođa Althorp cijeni to što si uspio učiniti ono što nitko drugi nije. - Maria kao da je u zemlju propala kad su iz tužiteljeva ureda htjeli ponovno razgovarati s njom. Čovjek na Filipinima s kojim radimo ispitao je njezine stare veze i slučajno se dogodilo da je ponovno stupila u vezu s nekim daljnjim rođakom. Imali smo puno sreće što smo je našli. - Svejedno, bila je tvoja zamisao da gospođa Althorp optuži Petera Carringtona u časopisu People. Sve moje prijateljice složile su se da će je zbog toga tužiti. Da nisi pronašao Mariju

Valdez, svejedno bi natjerao Petera Carringtona da pod zakletvom odgovara na pitanja. Sigurna sam da bi se negdje spotaknuo. Bi li se spotaknuo, pitao se Greco? Još uvijek je bilo sumnji- vih pitanja i dijelova zagonetke na koje nije bilo odgovora: nestala ečernja torbica. Je li ju Susan uzela sa sobom kad je izašla Carringtonova auta? Zbog nečega mu se to pitanje neprestano motalo po glavi. Hvala ti što si moja obožavateljica broj jedan, draga - kazao jesvojoj ženi. - Sad, ako nemaš ništa protiv, razgovarajmo o nečem drugom. Zazvoni telefon. Frances je požurila javiti se, a nakon trećeg zvona vratila se sa slušalicom. Ne prepoznajem broj - rekla mu je. - Neka onda telefonska sekretarica preuzme poziv - reče Greco. Poruka je počela; — Gospodine Greco, ovdje Philip Meredith. Znam da ste danas bih u sudnici s gospođom Althorp. Razgovarao sam s njom. Rado bih vas unajmio da istražite smrt moje sestre. Grace Meredith Carrington. Oduvijek sam vjerovao da ju je ubio njezin suprug, Peter Carrington, a ako je to ikako moguće, htio bih da nađete dokaze koji će potvrditi tu činjenicu. Nadam se da ćete mi se javiti. Moj broj je... Greco uze telefon iz ženine ruke i pritisne tipku RAZGOVOR. - Ovdje Nicholas Greco, gospodine Meredith rekao je.

* Da je netko te večeri virio kroz prozor i vidio nas kako u salonu palače pijemo koktele, uvjerena sam da bi mislio kako smo sretni. Naravno, Peter i ja nismo ništa govorili o kratkoj epizodi mjesečarenja već smo sjedili jedno kraj drugoga na kauču okrenutom prema kaminu. Elaine i njezin sin, Richard Walker, bili su u naslonjačima pokraj vatre, a Vincent Slater, koji oduvijek više volio stolac s ravnim naslonom, privukao je jedan takav kako bi se pridružio društvu. Gary Barr posluživao je piće. Peter i ja uzeli smo čašu vina, a ostali koktele. Gary Barr zatvorio je vrata koja su salon dijelila na dva dijela, iako ga nitko nije to molio, tako da je naša polovica bila intimnija ukoliko se za prostoriju od osam metara mo- že reći da je intimna. Na našem medenom mjesecu, Peter mi je rekao da želi da uzmem stručnjaka za unutarnje uređenje koji će učiniti sve što želim da osvježi kuću. Rijetko je govorio o Grace, ah sjećam se jedne opaske o njoj a propos unutarnjeg uređenja. - Kad se Elaine udala za mog oca, svašta je preuredila i moram reći da je znala što radi. Imala je izvrsnog stručnjaka za unutarnje uređenje. Na- ravno, utukla je silne novce u taj posao. Trebala si čuti koliko je moj otac zbog toga prigovarao. Grace pak nije ništa promijenila. Ona je radije ostajala u njujorškom stanu. U osam godina koliko smo bili vjenčani, većinu vremena provela je ondje. Sve mi je to prolazilo glavom dok smo sjedili u toj krasnoj sobi, zagledani u vatru u kaminu. Elaine je bila lijepa kao uvijek, pomnjivo dotjerana, njezine oči boje safira pune suosjećanja i ljubavi dok je gledala Petera. Svidio mi se Richard Walker. Nije bio zgodan u uobičajenom smislu riječi, ali zračio je nečim što je, sigurna sam, privlačilo žene. Osim po očima, čovjek ne bi nikada ni pomislio da je, s tako grubim crtama lica i zdepasta tijela, izašao iz maternice Elaine Walker Carrington. Peter mi je kazao da se Richardov otac, Elainin prvi muž, rodio u Rumunjskoj i da je s roditeljima doselio u Sjedinjene Države kad je imao pet ili šest godina. Kadje krenuo na fakultet amerikanizirao je svoje ime i već je bio uspješan poduzetnik kad se udala za njega. - Elaine se nikada ne bi udala za čovjeka koji nema puno novaca - kazao mi je Peter - ali na neki način ni jedan put nije imala sreću. Mislim da je Richardov otac bio pametan i prihčno šarmantan, ali sve je prokockao. Brak nije dugo trajao, a on je umro dok je Richard bio još tinejdžer. Tada se Elaine udala za mog oca, koji je bio tako škrt da je među njegovim prijateljima kružila šala da još uvijek čuva novac od svete potvrde. Pretpostavljam da je očito Richard većinu svojih tjelesnih osobina naslijedio od svog oca pa i nešto od njegovog šarma. Uz koktel, ispričao nam je kako je to bilo kad je prvi put došao u palaču na večeru i kako mu se Peterov otac činio izvanredan. - Peter je bio brucoš na Princetonu, Kay - kazao mi je - pa nije bio tu već na školovanju. Ja sam upravo diplomirao na Kolumbiji i dobio prvi posao kao pripravnik kod Sothebysa.

Peterov otac nije bio impresioniran. Ponudio mi je pripravnički posao u jednoj od Carringtonovih poslovnica. Zaboravio sam u kojoj. Vincent Slater, koji u svakom slučaju nije bio razgovorljiv čovjek, počeo se smijati. Vjerojatno u odjelu za mešetarenje. Ondje sam ja počeo. - U svakom slučaju, odbio sam ga — kazao je Richard — i bio je to početak kraja jednog lijepog prijateljstva. Tvoj tata uvijek je mislio da tratim vrijeme, Peter. - Znam. - Nasmiješio se i Peter pa sam shvatila da je Richardov pokušaj da ga odvrati od sumorne stvarnosti bar donekle uspio. Otišli smo na večeru i bilo mi je drago vidjeti da Peter reagira na gulaš Jane Barr riječima: Mislio sam da nisam gladan, ali ovo izvrsno izgleda. Dok smo jeli, Richard je pričao o svom prvom obilasku palače. - Tvoj otac mi je rekao je razgledam - kazao je. – Rekao mi je za kapelicu pa sam otišao gore pogledati je. Nevjerojatno je kad pomisliš daje u sedamnaestom stoljeću u njoj doista živio svećenik. Sjećam se da sam se pitao ima li u njoj duhova. to ti misliš, Kay? - Kad sam je ja prvi put vidjela, imala sam šest godina - rekla sam. Primijetivši njegov začuđeni pogled, objasnila sam: - Pri- čala sam Peteru o tome one noći na prijemu kad je moja baka pala, a on ostao sa mnom u bolnici i doveo me kući. - Da, Kay je bila pustolovno dijete - kazao je Peter. Zastao je i osjetila sam da ne želi govoriti o mom ocu. Pomogla sam mu. - Moj otac se u subotu vratio provjeriti rasvjetu. Te večeri puno je gostiju dolazilo na svečanu večeru. Neko me vrijeme ostavio samu pa sam pošla istraživati. Ozračje za stolom se promijenilo. Zapela sam na priči o onoj noći kad je nestala Susan Althorp. Nastojeći skrenuti s te teme brzo sam nastavila. - U kapelici je bilo tako vlažno i hladno, a onda sam čula kako dolaze neki ljudi pa sam se sakrila među klupe. - Stvarno? - uzviknuo je Vincent Slater. - Jesu li te uhvatili? - Ne, kleknula sam. Rukama sam pokrila lice. Znate kako su djeca smiješna. Ako ja ne vidim tebe, ne vidiš ni ti mene. —Jesi li uhvatila ljubavnike? — pitao je Vincent - Ne, ljudi su se svađali oko novca. Elaine se počela smijati, drečavim, zajedljivim glasom. - Peter, tvoj otac i ja smo se taj dan po cijeloj kući svađali oko novca rekla je. - Iako se baš ne sjećam da smo bili u kapelici. Žena mu je obećavala da je to zadnji put. - Očajnički sam željela promijeniti temu. To me također podsjeća na mene - reče Elaine. U svakom slučaju, to sigurno nije važno. Ne bih se toga sjetila da nisi počeo pričati o kapelici, Richarde - rekla sam. Gary Barr stajao je iza mene i spremao se u moju čašu natočiti vino. Trenutak poslije, na sveopće zgražanje, vino se cijedilo niz moj vrat.

* Kao što je Barbara Krause obećala Tomu Moranu, taj dan kad je optuženi izveden pred sud, slavili su uz večeru u gostionici Stony Hill, jednom od najboljih restorana u Hackensacku. Uz janjeća rebra, raspravljali su o iznenadnom pojavljivanju i emotivnoj tiradi Philipa Mereditha. .- Znate, kad bismo mogli privoljeti Carringtona da prizna ubojstvo svoje žene kao i ubojstvo Susan Althorp, bila bih u na- pasti da mu ponudim nagodbu - odjednom je rekla Krauseova. - Šefice, mislim da si rekla da je to posljednja stvar koju bi učinila - pobunio se Moran. - Znam, međutim, kolikogod mislim da ćemo izboriti optužbu u slučaju Althorp, u svakom slučaju, mšta još nije sigurno. Ostaje činjenica da je Mana Valdez promijenila iskaz. Carrington pak ima najbolje branitelje koji mogu dobiti. Bit će gusto. Moran kimne. - Znam. Danas sam s Carringtonom vidio dvojicu od njih. Ono što dobiju plaćeno za jedan dan rada bilo bi dovoljno mojoj djeci za kopče za zube. - Idemo porazgovarati o tome - rekla je Krauseova. - Ako prizna krivnju za oba djela, i u slučaju Susan Althorp i za ubojstvo svoje žene, mogli bismo mu ponuditi trideset godina za obje zatvorske kazne koje će služiti istovremeno, bez mogućnosti po milovanja. Budimo iskreni, zasada nemamo dovoljno dokaza da bismo ga optužili za ženinu smrt, ali on zna da bi se mogli pojaviti drugi dokazi. Bio bi pušten u ranim sedamdesetima i još uvijek bi imao puno novaca. Prihvati li ovu ponudu, mi ćemo dobiti optužbu, a on će, pod pretpostavkom da tako dugo živi imati nadu da će izaći. - Znaš jako dobro da bih voljela riješiti ovaj slučaj - rekla je Krauseova. - Međutim, ima tu još jedna stvar. U ovom trenutku razmišljam o obiteljima žrtava. Danas si čuo i vidio i jedne i druge. Gospođa Althorp neće poživjeti da dočeka suđenje, ali ako Carrington prizna, vjerojatno će živjeti dovoljno dugo da ga vidi osuđenog. Ima još nešto. Ako prizna, to otvara mogućnost građanske parnice. - Ne vjerujem da Althorpovima treba novac - glatko je odgovorio Moan. - Oni su siromašni milijunaši - rekla je Barbara Krause. - Ne sviđa ti se taj opis? Odnosi se na sve one koji imaju manje od pet milijuna. Pročitala sam to u nekom časopisu. Građanska parnica značila bi da u Susanino ime mogu dati značajna sredstva za bolnicu ili za njezin fakultet. Prema onome što znamo o Philipu Meredithu, on nikada nije bio odviše uspješan, a ima troje djece koje treba potpomagati. - Onda ozbiljno misliš Carringtonovim odvjetnicima ponuditi nagodbu? - pitao je Moran. - Recimo da razmišljam o tome. Da se imam čime zabavljati. U svakom slučaju, janjetina je bila izvrsna. K vragu kalorije. Punom parom naprijed. Naručimo nešto slatko.

* nam da je Petera večera donekle opustila. Čim je završila, a mi u knjižnici popili kavu, svi su se digli da odu. Ponekad je Richard znao ostati u Elaininoj kući, ali kazao nam je da odlazi na Manhattan na piće kod Carlylea, poslije kazališne predstave sjednem mladom umjetnicom. - Mislm da je veoma nadarena - kazao nam je Richard - i jako zgodna, mogao bih dodati. To tako rijetko ide zajedno. - Samo se nemoj zaljubiti, Richarde - oštro je kazala Elaine. - Ako odlučiš za nju u galeriji napraviti prijem, pusti nju da plati šampanjac. Kad je to rekla, Vincent upitno pogleda Petera, a on mu odgovori jedva vidljivim smješkom. Peter i ja otišli smo s njih troje do vrata. I Richardov i Vincentov automobil bili su parkirani točno ispred palače. Muškarci otvoriše kišobrane i Elaine primi sina pod ruku dok su hitro sišli niz stube do automobila. Peter za njima zaključa vrata, a kad smo krenuli prema stubama pojavi se Gary. Gospođo Carrington, mi sad idemo. Moram vam još jednom reći koliko mi je žao zbog vaše bluze. Ne mogu vjerovati da sam bio tako nespretan. Mislim da mi se sve ove godine kohko poslužujem nikada nije dogodilo tako nešto. Naravno, kad se po meni prolilo vino, prihvatila sam njegovu ispriku, otišla na kat i brzo odjenula drugu bluzu. Mislim da je Peteru bilo dosta ispričavanja jer prije nego što sam još jednom uspjela Garyju reći da je sve u redu, kazao je osorno: - Mislim da je gospođa Carrington jasno dala do znanja da shvaća kako je to bio nesretni slučaj. Doista više ne želim slušati o tome. Laku noć, Gary. Dosad sam vidjela tek naznake ove službene, bolje rečeno stroge, Peterove strane i na neki način bilo mi je drago što sam tome bila svjedok. Naredni mjeseci, do suđenja, za njega će biti tako ponižavajući i obeshrabrujući. Preda mnom je pokazao koliko je ranjiv zato što je u mene imao povjerenja. Međutim, u tom sam trenutku shvatila da uloga koju sam htjela preuzeti, manje žene više zaštitnice, ne bi bila dostojna jednog muškarca. Dok smo se penjali stubama, potpuno bez veze, sjetila sam se jedne večeri, možda prije deset godina, kad sam se s fakulteta vratila kući. Maggie i ja gledale smo na televiziji jedan stari film »Uhvatite lopova« u kojem su glumili Gary Grant i Grace Kelly. Za vrijeme jedne promidžbene poruke, rekla mi je da je za vrijeme snimanja filma u Monacu, Grace Kelly upoznala princa Rainera. - Kay, čitala sam o tome kako ju je princ došao posjetiti u roditeljskom domu u Philadelphiji. Tada je od njezinog oca zatražio njezinu ruku. Drugi dan, njezina majka rekla je reporteru kako je princ Rainer draga osoba i kako je bilo lako zaboraviti daje on princ. Reporter koji je izvještavao o društvenim događajima prezrivo je frknuo nosom: - Zar gospođa Kelly ne shvaća da udaja za okrunjenog vladara nije isto kao

udaja za nekog običnog princa? Danas sam u sudnici vidjela progonjenog Petera, potom prestrašenog Petera koji je stajao iznad kovčega i koji se nije mogao sjetiti da se počeo pakirati. Upravo sada, vidjela sam gospodskog Petera kojemu je bilo dosta objašnjavanja jednog zaposlenika. Tko je pravi Peter, pitala sam se dok smo se spremali u krevet? Shvatila sam da ne znam odgovor.

* Drugo jutro vrijeme je ostalo gotovo nepromijenjeno. Temperatura je i dalje padala uz uporan i snažan pljusak. - Izgleda da su naši psi dobili još jedan slobodan dan - primijetio je Moran kad je nekoliko minuta poslije devet ušao u ured Krauseove. - Danas nema svrhe poslati ih da njuškaju po Carringtonovom posjedu. - Znam. Bilo bi to samo uzaludno trošenje novca poreznih obveznika - složi se Krauseova. Osim toga, ondje ništa nećemo naći. Prošla sam ono malo dokaznog materijala koji su uzeli iz palače i maćehine kuće. Izgleda da je rezultat cijelog pretresa jedno veliko ništa. Međutim, pretpostavljam da nismo ni očekivali da ćemo nakon dvadeset dvije godine puno toga naći. Ako je Peter Carrington bio dovoljno pametan da se riješi svečane košulje odmah nakon što je ubio Susan, bilo bi čudno da je ostalo još nešto što bi ga mučilo. . Da je bilo čega, pretpostavljam da bi to našli kod prvog pretresa - Moran je slegnuo ramenima. . Ma, samo me nešto zanima. Pogledaj ovo. - Krauseova doda Moranu komadić papira. Bila je to skica uređenja parka. Moran je pomnjivo pogleda. — Što s tim? . To je bilo u jednoj ladici u sobi na zadnjem katu palače. Očito se obitelj sve ove godine prema nekoliko prostorija ondje odnosila kao prema tavanu, mjestu na kojem ostavljaš stvari koje ti smetaju. Momci kažu da bi se cijela kuća mogla namjestiti stvarima koje su gore, od kauča, stolaca, sagova, porculana, srebra, slika i raznih tričarija do obiteljskih pisama koje sežu sve do devetnaestog stoljeća. - Pretpostavljam da nisu nikad čuli za sajmište ili prodaju putem interneta - primijeti Moran. — Čekaj malo, znam što je to. To je crtež prostora izvan Carringtonova imanja, mjesta gdje je pronađeno djevojčino tijelo, osim što na njemu ima biljaka. - Točno. Zapravo, to je kopija originalnog crteža. - Što s tim? - Pogledaj ime u uglu. Moran ga stavi bliže svjetiljci na stolu Barbare Krause. -Jonathan Lansing! On je uređivao park, frajer koji se utopio u Hud- sonu nedugo nakon nestanka Susan Althorp. On je bio otac sadašnje gospođe Carrington. - Točno. Carringtonovi su ga otpustili nekoliko tjedana nakon Susanina nestanka i on je najvjerojatnije počinio samoubojstvo. Kažem najvjerojatnije jer njegovo tijelo nikada nije pronađeno. Moran je zurio u svoju šeficu. - Nećeš valjda reći da postoji veza između njega

i Susan Althorp. - Ne, neću. Imamo čovjeka koji ju je ubio. Hoću reći da je Lansing bio taj koji je predložio da se ograda pomakne tih petnaest metara od ceste. Gledajući ovo, čini se da ipak nije namjeravao prostor između ograde i zavoja ostaviti neuređen. Ova skica je nacrt sadnje nekih trajnica s vanjske strane ograde. - Onda je dobio otkaz, a obitelj se nije potrudila da išta učini osim da na to baci malo sjemena trave - suhoparno će Moran. - Tako se čini - složi se Barbara Krause. Stavila je skicu natrag u dosje... - Ne znam - rekla je više sebi nego Moranu. Jednostavno ne znam...

* U utorak ujutro, dan poslije čitanja optužnice, Philip Meredith vlakom je krenuo iz Philadelphije u New York. Svjestan da bi se njegova slika mogla pojaviti na naslovnim stranicama tabloida, iz predostrožnosti stavio je sunčane naočale. Nije želio da ga preoznaju nepoznati judi ili čak da mu se obrate. Nije želio da itko suosjeća s njime. Petera Carringtona nije vidio od sestrina pogreba. Na sud je otišao zbog čistog zadovoljstva da ga vidi u lisicama optužena za ubojstvo. Njegov ispad ga je zaprepastio jednako kao i sve druge u sudnici. Međutim, sad kad se to dogodilo, namjeravao je ustrajati na svojoj optužbi. Ako je Nicholas Greco uspio pronaći krunsku svjedokinju protiv Petera Carringtona u slučaju Althorp, možda bi mogao naći ključni dokaz kojim bi dokazao da je i Grace ubijena. Sišao je s vlaka na postaji Penn na uglu Trideset treće ulice i Sedme avenije i rado bi pješke prevalio put do ureda Nicholasa Greca na Madison aveniji između Četrdeset osme i Četrdeset devete ulice. Međutim, činjenica da je lijevala kiša prisili ga da stane u red za taksi. Ovakvo vrijeme natjeralo ga je da se sjeti onoga dana kad je pokopana Grace. Nije bilo hladno, naravno, jer je bio početak rujna, ali padala je kiša. Sada je ležela u obiteljskoj grobnici Carringtonovih na groblju Rajska vrata u Okrugu Westchester. Još nešto je htio učiniti, htio je njezine ostatke prenijeti u Philadelphiju. Trebala bi biti s ljudima koji su je voljeli, pomisli, s našim roditeljima, djedom i bakom. Konačno je bio prvi u redu za taksi. Ušao je u prvi slobodni i dao adresu. Dugo nije bio na Manhattanu i iznenadio se kako je promet gust. Vožnja je stajala devet dolara i primijetio je da vozaču nije drago što novčanici od deset dolara koju mu je dao nije dodao ništa sitnoga. Uz cijenu vlaka i taksija amo-tamo, pomisli Philip, ovaj dan postao je skup čak i prije razgovora s Grecom. On i njegova žena, Lisa, već su se posvađali zbog toga. - Skoro sam umrla kad sam čula kako si se ponio na sudu - kazala mu je. - Znaš da sam voljela Grace, ali ti si već četiri godine opsjednut time. Za privatnog istražitelja treba novac koji nemamo, ali, sveti Bože, učini to. Ako treba, digni zajam, ah završi s tim, na ovaj ili onaj način. Uska zgrada, Madison avenija 342, imala je samo osam katova; Grecov ured bio je na četvrtom, stan s mahm prostorom za primanje stranaka. Recepcionarka je Meredithu rekla da ga Greco čeka i odmah ga uvela u njegov ured. Nakon srdačnog pozdrava i kratke opaske o vremenu, Greco je prešao na stvar. - Kad ste me sinoć nazvali doma, rekli ste da možda imate dokaz da smrt vaše sestre nije bio nesretni slučaj, recite mi o čemu se radi. - Dokaz je možda prejaka riječ - prizna Meredith. - Motiv je riječ koju bih ja upotrijebio. Jači od Peterove brige da bi Grace mogla roditi oštećeno dijete. Govorim o mnogo novca kao motivu za ubojstvo Grace. - Slušam - kaza Greco. - Taj brak nikada nije bio jedna od onih bajnih veza. Peter i Grace bih su različiti ljudi. Ona je voljela društeni život New Yorka, on nije. Prema odredbama njihovog predbračnog ugovora, da su se razveli. Grace bi primila ravno dvadeset milijuna dolara, osim ako, a to je veliki ako, mu

rodi dijete. U tom slučaju hi, ukoliko se razvedu, primala dvadeset milijuna godišnje, kako hi dijete moglo rasti onako kako priliči jednom Carringtonu. - Kad vam je umrla sestra, Peter Carrington je ponudio da će se podvrgnuti detektoru laži i prošao je - kazao je Greco. - Njegov prihod procjenjuje se na osam milijuna dolara tjedno. Takve vrtoglave brojke čine se nevjerojatnima, i vama, i meni. Ipak, čak i velika godišnja svota novaca razvedenoj ženi prema naredbama predbračnog ugovora nije dovoljan razlog da ubije vlaistito nerođeno dijete. Čak da se kod ploda pojavilo oštećenje zbog uživanja alkohola, bilo bi dovoljno sredstava da se dijete s poteškoćama dobro zbrine. - Moja sestra je ubijena - rekao je Philip Meredith. - U osam godina koliko je bila udana za Petera, imala je tri spontana pobačaja. Nikad ne bi počinila samoubojstvo čekajući dijete. Znala je da je alkoholičarka i spremno je krenula na odvikavanje. Bila je odlučna u nakani da prestane piti. - Ispitivanja o razini alkohola u krvi pokazala su da ga je, kad je nađena, u tijelu imala triput više od dopuštenog. Mnogi ljudi ponovno se odaju piću, gospodine Meredith. Sigurno to znate. Philip Meredith je oklijevao, a onda slegne ramenima. - Reći ću vam nešto što sam se svojim roditeljima zakleo da nikome neću otkriti. Mislili su da će to nanijeti nepopravljivu štetu uspomeni na Grace. No, moj otac je mrtav, a majka je u sanatoriju. Kao što sam vam rekao, ima Alzheimerovu bolest i uopće nije svjesna što se događa. Meredith stiša glas kao da se boji da bi ga netko mogao čuti. - U vrijeme njezine smrti. Grace je imala jednu ljubavnu vezu. Bila je veoma oprezna, u smislu da je dijete sto posto bilo Peterovo. Grace je željela roditi, a onda se razvesti od Petera. Muškarac koji je u to bio upleten, nije imao novaca, a Grace je voljela način života na koji je bila naviknuta, s Carrmgtonovim novcem koji je iza toga stajao. Vjerujem da joj je te večeri kad se održavala zabava prvo piće podmetnuto s namjerom da se napije jer kad je jednom popila, bilo je gotovo. Nije se mogla zaustaviti. - Grace je bila pijana kad se Carrington vratio kući. Tko bi joj podmetnuo piće? Philip Meredith pogleda ravno u Greca. - Vincent Slater, naravno. On bi za Carringtone učinio sve i to mislim doslovno sve. On je jedan od onih ulizica koji se prilijepi za novac i izvršava gazdine zapovijedi. - On je vašoj sestri podmetnuo piće s namjerom da je napije i onda utopi? To je jako nategnuto, gospodine Meredith. - Grace je bila sedam i pol mjeseci trudna. Da je imala prijevremeni porođaj, postojala bi velika vjerojatnost da dijete preživi. Već je imala lažne trudove. Nije bilo vremena za gubljenje. Peter se nije trebao vratiti kući do sljedeće večeri. Vjerujem da je Slater u Gracein tonik ulio votku, a potom je, kad se onesvijestila, bacio u bazen. Kad se Peter vratio doma, zgrabio je čašu iz sestrine ruke i spontano reagiravši, kao jučer ja u sudnici, bacio je na sag. Kladim se da se još uvijek grize što je planuo na nju. Da je imao vremena razmisliti, bio bi dobrohotni suprug, pun razumijevanja, što je bila njegova uobičajena gluma dok je Grace pila. - Hoćete reći da vjerujete da je Slater vašoj sestri podmetnuo piće, a da ju je Peter utopio u bazenu nakon što se onesvijestila.

- U bazen ju je bacio ili Peter, ih Slater, uvjeren sam u to. Imamo samo Slaterovu riječ da je te noći otišao kući. Ne bih se čudio ni da je Slater Peteru pomogao riješiti se Susanina tijela. Ne bih se čudio ni da se otarasio Peterove košulje nakon što ju je ovaj ubio. Toliko je odan. I toliko nemoralan. - Zašto sa svojom pretpostavkom ne odete u ured tužiteljice sad kad vaša majka neće saznati da ste prekršili obećanje koje ste joj dali? - Zato jer ne želim da se sestrino ime povlači po blatu možda bezuspješno. Mogu im dati motiv i pretpostavku, ah neizbježno je da će to negdje procuriti i da će se neki novinar dočepali priče. Nicholas Greco sjeti se razgovora sa Slaterom u njegovoj kući. Slater je taj dan bio uzrujan, pomisli. Nešto skriva, nešto za što se boji da će izaći na vidjelo. Je li moguće da je on imao udjela u smrti Susan Althorp ili Grace Carrington, ili obje? - Zanima me preuzimanje slučaja, gospodine Meredith - Gre- co se čuo kako govori. — Imam predodžbu o vašoj trenutačnoj situaciji i voljan sam tome prilagoditi svoju naknadu. Možemo se dogovoriti da ću ja, dobijete li putem građanske parnice neku veću svotu, primiti jedan dodatak.

* Vidjela sam da se kod Petera nešto promijenilo, gotovo kao da je stjeran u kut i dalje ne može. Oboje smo dobro spavali zbog iscrpljenosti, ali isto tako, mislim, zato što smo imali osjećaj da smo u ratu. Neprijatelj je dobio prvu bitku, a sad moramo skupiti snagu za ono što nas čeka. Kad smo u 8 i 30 ujutro sišli, Jane Barr već je prostrla stol u manjoj blagovaonici, a na ormaru već su stajali svježe iscijeđeni sok i kava. - Zašto ne? — složili smo se kad je predložila pečena jaja sa slaninom, iako sam čvrsto obećala samoj sebi da neću toliko jesti. Uobičajene jutarnje novine nisu bile na stolu. - Pogledajmo ih poslije — predložio je Peter. — Već znamo što će u njima biti. Jane nam je natočila kavu pa se vratila u kuhinju pripremiti doručak. Peter je čekao da ode iz prostorije prije nego što je ponovno progovorio. - Kay - počeo je - ne moram ti govoriti da će ovo biti dugotrajno opsadno stanje. Velika porota će me optužiti, toga smo oboje svjesni. Tada će se odrediti nadnevak suđenja što može biti za godinu ih više dana. Upotrijebiti riječ normalno više je nego smiješno, ali ja čuje ipak upotrijebiti. Hoću da naš život, dok ne započne suđenje i porota ne donese svoju odluku, bude što je moguće normalniji. Nije mi dao vremena da se osvrnem na to već je nastavio. - Smijem se maknuti s ovoga mjesta kako bih se sastao s odvjetnicima. Cesto ću se sastajati s njima i to će biti na Park aveniji. Vince u stožeru mora predstavljati moje oči i uši. On će također puno vremena provoditi ondje. Peter otpije još jedan gutljaj kave. U to kratko vrijeme koliko je prestao govoriti, shvatila sam da sam se u manje od dva tjedna toliko navikla na prisutnost Vincenta Slatera da će mi biti čud no ako ne bude ovdje. - Gary nas može voziti na Manhattan i natrag - govorio je Peter. - Namjeravam ishoditi potrebno dopuštenje za odlazak u New York najmanje triput tjedno. - Bilo je određene svrhe i namjere u načinu na koji je Peter govorio, kao i u izrazu njegova lica. Potom je dodao. - Kay, znam da nikada ne bih mogao učiniti nešto nažao nekom drugom ljudskom biću. Vjeruješ li to? - Vjerujem i znam to - rekla sam mu. Pružili smo ruke preko stola i naši se prsti isprepletoše. - Mislim da sam se zaljubila u tebe isti tren kad sam te ugledala - kazala sam. - Bio si strašno zadubljen u svoju knjigu i doimao si se ugodno u svom naslonjaču. Potom kada si ustao, skliznule su ti naočale. -Ja sam se zaljubio u lijepu djevojku kojoj je kosa padala preko ramena. Na pamet mi je pao stih iz Drumskog razbojnika : “A Bess, crnooka vlastelinova kći, stajala je i plela jarkocrvenu vrpcu u svoju dugačku tamnu kosu.« Sjećaš se toga iz osnovne škole? - Naravno. Pjesma je slijedila ritam konjskog kasa. Ah razmisli malo, ja sam bila kći vrtlara, a ne veleposjednika - podsjetih ga. - Osim toga, ja nemam crne oči. - Ali tu negdje. Čudno, ali to jutro nikako nisam mogla izbaciti oca iz glave. Sjetila sam se kako mi je Maggie prije samo nekoliko dana rekla kako je volio raditi na imanju Carringtonovih, a osobito da je

volio slobodu što je imao mogućnost osmisliti veličan- stveni park bez obzira na troškove. Uz pržena jaja i slaninu bolesno punu kolesterola, pitala sam Petera o tome. - mo jotac bio je istovremeno i škrtica i čovjek široke ruke - kazao je. - Namjeravam natjerati naše skupe odvjetnike da to shvate. Ako se Maria Valdez namjeravala vratiti na Filipine za- to što joj je majka bila jako bolesna, bilo bi mu svojstveno da joj napiše ček kako bi joj pomogao oko troškova liječenja. S druge strane, isti bi dan poludio zbog cijene porculana koji je Elaine naručila. Sjetila sam se kako mi je Peter rekao da unajmim stručnjaka za unutarnje uređenje i napravim štogod hoću oko preuređenja kuće. - Ne čini mi se da si mu sličan - rekla sam. - Barem ne prema tome što si mi rekao o preuređenju kuće. - Pretpostavljam da na neki način jesam kao on — kazao je Peter. - Na primjer, poludio je kad je Elaine zaposlila kuhara, sobara, domaćicu i sluškinje. Kao i moj otac, imam radije jedan par kao što su Barrovi koji su ovdje preko dana, a navečer odlaze k sebi doma. S druge strane, nikada mi nije bilo jasno zašto se moj otac uzrujavao zbog novca koji se trošio za svakodnevni život ovdje. Mislim da je to nasljeđe od onog Carringtona koji je počeo ni od čega, a obogatio se na naftnim izvorima, kažu da je bio škrtac nad škrcima. Sumnjam da bi on platio sjeme za travu, a kamoli ovakvu količinu skupih biljaka. Završili smo doručak i Peter je počeo odrađivati dan onako kako je planirao. Nazvao je Connera Banksa na mobitel i kazao mu da mu ishodi dopuštenje da to popodne može otići u New York na sastanak u konferencijskoj sali u njegovoj odvjetničkoj tvrtki. Potom je proveo nekoliko sati na telefonu razgovarajući s Vincentom Slaterom i direktorima svoje tvrtke. Shvatila sam da jedva čekam da s Peterom odem u grad. U ovom trenutku, činilo mi se da nema smisla sjediti na Peterovim sastancima s njegovim odvjetnicima. Vrijeme koje sam imala, htjela sam iskoristiti da odem do svoje male garsonijere. Neke od meni najdražih zimskih stvari još su bile ondje, a imala sam i nekoliko uramljenih fotografija majke i oca koje sam htjela imati ovdje. Peter je dobio potrebno dopuštenje da može napustiti posjed pa smo rano popodne krenuli u New York. - Kay, iako je tv()j stan usput, mislim da ću reći Garyju da nas odveze ravno do ugla Park avenije i Pedeset četvrte - kazao je. - Ako nas kojim slučajem prati policija ili mediji pa netko slika kako se automobil zaustavlja ispred tvog stana, moglo bi se postaviti pitanje kršenja boravka na uvjetnoj slobodi. Možda sam paranoičan, ali ne mo gu se izložiti opasnosti da ponovno odem u zatvor. Potpuno sam ga razumjela pa smo tako učinili. Kad smo došli ispred odvjetničke zgrade, kiša je konačno počela jenjavati. Vremenska prognoza glasila je razvedravanje i činilo se da će se to konačno ostvariti. Peter je bio odjeven u tamno poslovno odijelo, košulju i kravatu. Tamnoplavi vuneni kaput bio je izvrsnog kroja i po svemu je izgledao kao pravi direktor tvrtke što je i bio. Kad mu je Gary otvorio vrata, Peter me na brzinu poljubio i rekao: - Dođi po mene u pola pet, Kay. Možda uspijemo izbjeći prometnu gužvu. - Dok sam ga promatrala kako žurno prelazi pločnik, nisam

mogla ne pomisliti kako je potpuno neshvatljivo da je prije samo dvadeset četiri sata, u narančastom kombinezonu, sputanih ruku, stajao i protiv sebe slušao optužnicu za ubojstvo. Nisam bila u svom stanu od onoga dana kad smo se Peter i ja vjenčali. Sad mi je s jedne strane izgledao udobno i blisko, a s druge sam strane, gledano kroz drugu prizmu, shvatila koliko je uistinu malen. U našoj kratkoj i burnoj vezi Peter je nekoliko puta bio ovdje. Na medenom mjesecu, predložio je da otplatim ostatak zajma i da se, osim osobnih stvari, riješim svega u njemu. Znala sam da nisam još spremna učiniti to. Da, imala sam novi život, ali jedan dio mene nije htio potpuno prekinuti s tolikim dijelom svog prijašnjeg života. Provjerila sam poruke na telefonskoj sekretarici. Nijedna nije bila važna, osim one koju sam primila to jutro od Glenna Taylora, momka s kojim sam izlazila dok nisam upoznala Petera. Naravno, rekla sam mu za Petera čim smo se počeli redovito viđati. - Baš sam te htio odvesti kupiti prsten - rekao je uz smijeh, ah znala sam da se samo djelomično šali. Potom je dodao: - Kay, budi sigurna u to što činiš. Uz Carringtona ide veliki teret. Glenova poruka tog jutra bila je upravo onakva kakvu bih od njega očekivala, puna brige i potpore. - Kay, jako mi je žao zbog ovoga što se dogodilo Peteru. Baš pravi početak braka, Znam da možeš s time izaći na kraj, ali zapamti, ako mogu ikako pomoći, javi se. Bilo je lijepo čuti Glennov glas i sjetila sam se kako smo voljeli zajedno ići u kazalište i da bismo možda jednoga dana on, Peter i ja otići na večeru i na predstavu. Tada sam shvatila da za Petera više neće biti večernjih izlazaka osim ako na suđenju ne bude oslobođen optužbe. Odjednom sam shvatila da to znači i moje zatočeništvo jer u tom trenutku znala sam da nikada ne bih Petera navečer ostavila samog. Uzela sam nešto odjeće iz ormara i položila je na krevet. Gotovo svaki komad imao je etiketu jeftinih robnih kuća. Elaine ne bi ni mrtvu uhvatili u nečem od ovoga, pomislih. Na našem medenom mjesecu, Peter mi je poklonio platinastu American Express karticu. - Kupuj dok se ne srušiš ili kako se već kaže - kazao je uz osmijeh. Iznenadila sam samu sebe što sam se rasplakala. Nisam željela puno odjeće. Kad bih to mogla, dala bih sav novac Carringtonovih samo da Peter bude oslobođen optužbi za Susaninu i Gracinu smrt. Čak sam se uhvatila u želji da se Peter sa mnom useli u ovaj stan i da se trudi otplatiti zajmove za školovanje kako je to činio Glenn. Bilo što što bi nam pojednostavnilo život. Obrisala sam oči i otišla pokupiti slike s komode. Na jednoj smo bili mama, tata i ja u bolnici odmah nakon mog rođenja. Izgledali su tako sretni, široko se smješeći u fotoaparat. Ja sam bila umotana u dekicu, novorođenče smežurana lica, koje gleda u njih. Moja majka bila je tako mlada i lijepa, kose prosute po jastuku. Otac je tada imao trideset dvije, još uvijek je bio dječački mlad, sa sjajem u očima. Imali su toliko toga za što je vrijedilo živjeti, a ipak, pred njom su bila još samo dva tjedna života prije nego što ju je od nas uzela ta embolija. Kad sam saznala okolnosti pod kojima je umrla i da sam još uvijek bila na njezinim prsima kad

ju je otac našao, imala sam otprilike dvanaest godina. Sjećam se da sam skupila usta pokušavajući zamisliti kakav je to bio osjećaj dok me je hranila. Prvi put kad je došao ovamo, pokazala sam Peteru sliku iz bolnice, a on je rekao: - Nadam se da ćemo jednoga dana mi snimiti takvu sliku, Kay. Tada je uzeo sliku mene i mog oca nedugo prije nego što jc tata odvezao svoj auto na to udaljeno mjesto i nestao u rijeci Hudson. Peter je kazao: - Sjećam se tvog oca jako dobro, Kay, Jako me zanimalo zašto i kako bira biljke. Nekoliko smo puta zanimljivo razgovarali. Još uvijek brišući oči, otišla sam do police da i nju uzmem kući. Te večeri uz Peterov pristanak, uzela sam njemu najdražu sliku njegove majke, njegovu sliku s ocem i majkom dok je bio dijete i stavila ih na okvir iznad kamina u salonu naših odaja. Njima sam dodala slike svojih roditelja koje sam donjela iz stana. - Djedovi 1 bake - rekao je Peter. Jednoga dana ispričat ćemo svojoj djeci sve o njima. - Što ću im reći o njemu? - pitala sam pokazujući sliku svog oca. - Da im kažem da je to njihov djed koji se odrekao života i svog djeteta? Pokušaj mu oprostiti, Kay - tiho je kazao Peter. Pokušavam - prošaptala sam - ali ne mogu. Jednostavno ne mogu. Zagledala sam se u sliku sebe i oca i, iako se to čini nestvarno, u tom trenutku imala sam osjećaj da je čuo što govorim i da mi predbacuje. Sljedeće jutro, baš kao što je meteorolog obećao, sjalo je sunce, a temperatura se popela na visokih pet stupnjeva. U devet sati vani sam čula lajanje i shvatila da su se psi tragači vratili.

* Nicholas Greco dogovorio je sastanak s Barbarom Krause u tužiteljičinom uredu u srijedu popodne u pola četiri. - Nisam mislio da ću vas tako brzo posjetiti - rekao joj je kad je stigao. - Da budem iskrena ni ja nisam očekivala da ću vas vidjeti - kazala je - ali, naravno, uvijek ste dobrodošli. - Ovdje sam zato jer me Philip Meredith najmio da ispitam slučaj utapanja njegove sestre Grace Meredith Carrington. Krauseova je u sudnici odavna naučila zadržati bezizražajno lice, ali na ovu vijest nije mogla sakriti iznenađenje. - Gospodine Greco, ako možete pronaći bilo što što bi nam pomoglo tu smrt povezati s Peterom Carringtonom, bit ću vam veoma zahvalna - rekla je. - Nisam čarobnjak, gospođo Krause. Gospodin Meredith odao mije jedan podatak o kojem za sada nisam slobodan raspravljati. Mogu vam samo reći da bi prema tome Carrington imao snažan motiv da se riješi svoje žene. Ipak, usprkos toj činjenici, uvjeren sam da ga na sudu, samo na osnovu tog podatka, ni jedna pametna porota ne bi proglasila krivim izvan svako sumnje. Zato bih htio pogledati dosje koji imate o tom slučaju i dopuštenje da porazgovaram s istražiteljima koji su bili na mjestu događaja. - To je lako. Istragu je vodio Tom Moran. Trenutačno pri sustvuje jednom suđenju, ali trebao bi biti slobodan za otprilike jedan sat. Ako želite, možete ga pričekati u njegovom uredu i ondje pročitati dosje. - To bi bilo krasno. Kad je pritisnula interfon da joj pomoćnik donese materi jale, Barbare Krause je rekla; Gospodine Greco, dobro smo pročešljali taj dosje. Nismo našli ništa što bismo na sudu mogli upotrijebiti kao dokaz. Prema ovome što kažete, očito je daje Philip Meredith tajio neke podatke koji bi nam pomogli u tom slučaju. Bez obzira na to nađete li nešto u našem dosjeu ili ne, predlažem vam da ga nagovorite da surađuje s nama. Možete ga podsjetiti da bi priznavanje krivnje s Carringtonove strane obitelji Meredith otvorilo put građanskoj parnici. - Poprilično sam siguran da je Philip Meredith toga svjestan. Isto tako mislim da ga na kraju, čak i ako ne nađem ništa u dosjeu, možemo nagovoriti da vam otkrije ono što je meni već rekao. - Gospodine Greco, uljepšali ste mi dan. Sljedećih sat i pol, Nicholas Greco sjedio je na jedinom dodat- nom stolcu u malom uredu Toma Morana i uredno pisao bilješke u bilježnicu koja je uvijek stajala u njegovoj torbi. Ono što je u Moranovim bilješkama posebno pobudilo njegovu pozornost bilo je to da se u džepu večernjeg kostima Grace Carrington nalazio presavijen komad papira, stranica iz časopisa People od 25. 8. 2002. na kojoj je bio intervju s poznatom brodvejskom zvi- jezdom Marian Howley. »Harleyjeva je upravo počela voditi svoj show." - pisalo je u bilješkama. »Iako je

stranica bila razmočena, mogla se identificirati, a na njoj su stajale dvije riječi našvrljane rukopisom Grace Carrington. Naručiti ulaznice. Stranica se sad nalazi u dokaznom materijalu. Grace Carrington namjeravala je otići na brodvejsku predstavu, pomislio je Greco dokje bilježio nadnevak na časopisu. Tako ne razmišlja žena koja se sprema počiniti samoubojstvo. Te noći kad se Grace Carrington utopila na večeri je bio još jedan par, Jeffrey i Nancy Hammond koji su prije četiri godine živjeli u Englewoodu. Greco se nadao da su još uvijek ondje. Ako jesu, u narednih nekoliko dana pokušat će razgovarati s njima. Gary Barr te je večeri posluživao koktele i večeru, zapisao je. Zanimljiv je taj gospodin Barr, pomisli Greco. Tu i tamo radio je za Althorpove, čak kao povremeni vozač Susan Althorp i njezinih prijateljica. Posluživao je na svečanoj večeri na imanju Carringtonovih one noći kad je Susan nestala, i sljedeći dan na doručku. Isto tako, bio je na imanju, u vratarevoj kući, one noći kad se utopila Grace. Sveprisutni gospodin Barr. Možda bi ga vrijedilo još jednom posjetiti, pomisli Greco. Bilo je pet sati, a Moran se još uvijek nije vratio u svoj ured. U sudnici je, pomisli Greco. Htjeti će odmah ići kući. Nazvat ću ga sutra i dogovoriti sastanak u prikladnije vrijeme. Pošao je niz hodnik prema uredu Barbare Krause vratiti joj dosje Grace Catrrington. Moran je bio kod nje. Krauseova je gledala Greca kao da je zaboravila da postoji. Potom je rekla: Gospodine Greco, bojim se da ćemo u ovom trenutku morati odgoditi bilo kakvu daljnju raspravu. Tom i ja na putu smo za Carringtonovo imanje. Izgleda da su psi tragači ondje pronašli još ljudskih kostiju.

* Ponekad, kad sam u knjižnici za malu djecu imala sat pričanja priča, znala bih im recitirati jednu od svojih najdražih pjesama. Radilo se o »Dječjem satu« Henryja Wadswortha Longfellowa, koja počinje ovako; »Između mraka i svjetlosti, kad se počinje spuštati noć...« Dan se upravo počeo gasiti kad sam vani čula lavež pasa tragača. Zvuk je dolazio sa zapadne strane imanja. Peter je ponovno otišao u odvjetnički ured na Manhattanu, ali ja sam odlučila ostati kod kuće. Bila sam strašno umorna i zapravo sam dobar dio dana provela u krevetu drijemajući. Bilo je četiri kad sam napokon ustala. Tada sam se istuširala, odjenula, sišla u Peterovu knjižnicu i sjela u njegov udoban naslonjač i čitala, čekajući da se vrati doma. Na zvuk laveža, požurila sam u kuhinju. Jane je došla iz svoje kuće pripremiti večeru. - Na ulaznim vratima na imanje ima još policijskih automobila, gospođo Carrington - kazala mi je uzrujano. - Gary je otišao pogledati što se događa. Sigurno su psi nešto pronašli, pomislila sam. Ne trudeći se uzeti kaput, pohitala sam u hladno predvečerje i pošla stazom koja je vodila prema lavežu. Policija je već ograđivala prostor pokraj jezera koje je ljeti bilo puno ribe. Policijski automobili s upaljenim svjetlima jurili su preko zaleđenog travnjaka. -Jedan od pasa iskopao je nožnu kost—šapnuo mi je Gary Barr. - Nožnu kost! Misle da je ljudska? - pitala sam. Stojeći ondje u laganoj vesti od hladnoće su mi počeli cvokotati zubi. - Skoro sam siguran u to. Čula sam zvuk sirena koje su se približavale. Dolazi još policajaca, pomislila sam. Slijedit će ih mediji. Tko bi tu mogao biti zakopan? Cijelo područje nekoć su nastanjivala indijanska plemena. S vremena na vrijeme pronašli su se ostaci njihovih grobova. Možda je to nađena kost nekog od tih domorodaca. Tada sam jednog od vodiča pasa čula kako govori — ... bio je zamotan u jednake plastične vreće kao i djevojka. Osjetila sam da mi klecaju noge i čula sam kako netko viče: — Primite je. — Nisam se onesvijestila, ah policajac me je držao pod jednu, a Gary Barr pod drugu ruku dok su me vodili u kuću. Zamolila sam ih da me odvedu u Peterovu knjižnicu. Drhtala sam kad sam se spustila u njegov naslonjač pa je Jane donijela pokrivač i omotala ga oko mene Kazala sam Garyju da ostane vani i izvještava me što se događa. Konačno se vratio kako bi mi rekao da je čuo kako govore da su našli cijeli ljudski kostur i da se oko žrtvina vrata nalazi lančić s medaljonom. Medaljon! Već sam sumnjala da bi to mogh biti ostaci mog oca. Kad sam čula za medaljon, znala sam da se sigurno radi o onome koji je moj otac uvijek nosio, s majčinom slikom unutra. U tom trenutku bila sam sigurna da su ostaci koje su psi iskopali bili moja krv i meso.

* Ne trebam više dokaza da je Carrington ubio moju sestru - kazao je Peter Meredith Nicholasu Grecu jutro nakon pronalaska leša Jonathana Lansinga na Carringtonovom imanju. - Moja žena i ja razgovarali smo o tome. Idem tužiteljici i sve ću joj ispričati. Taj čovjek je serijski ubojica. Greca nije iznenadilo što ga je Meredith nazvao. - Mislim da je to jako pametno - kazao je. — Osim toga, postoji mogućnost da nece trebati javno objaviti podatke koji se odnose na vezu vaše sestre s drugim muškarcem. Ukoliko Carrington pristane priznati njezino ubojstvo, javnost će pretpostavljati da je htio spriječiti rođenje hendikepiranog djeteta. - No, njegovi će odvjetnici znati za to, je li tako? - Naravno. Međutim, sigurno vam je jasno da neće, nastojeći za svog branjenika postići što je moguće bolju nagodbu, htjeti da javnost sazna da bi čovjek s bogatstvom kakvo ima Carrington počinio ubojstvo kako bi sačuvao novac. - Kad jednom prizna Gracino ubojstvo, mogu pokrenuti građansku parnicu? - Da. - Znam da to može zvučiti kao da me prvenstveno zanima novac, ah boravak majke u sanatoriju mjesečno stoji deset tisuća dolara i trebam pomoć. Ne bih htio da je moram micati odande. - Shvaćam. - Hvala vam što ste bili voljni pomoći mi, gospodine Greco. Pretpostavljam da će sad tužiteljica preuzeti slučaj. Ovo bi mogao biti najkraći posao koji sam ikada imao, pomislio je Nicholas Greco dok se ljubazno složio s Peterom Me- redithom. Međutim, nakon što je slušalicu stavio na mjesto, naslonio se u svom stolcu. Preko interneta došao je do stranice iz časopisa People koja je nađena na tijelu Grace Carrington one noći kad se utopila. Kad je nađena u bazenu, Grace je na sebi imala satenski trud- nički večernji kostim. Zašto je tu stranicu stavila u džep jakne umjesto da na otvoreni časopis ostavi na stolu, pitao se Greco? Ponekad, kad bi si Greco zamišljao određenu situaciju, pitao se što bi Frances učinila. U ovom slučaju, znao je odgovor. Modno osviještena žena ne bi se dovela u položaj da joj se u džepu sa- tenskog večernjeg kostima stvori nepotrebna izbočina. U svom vlastitom domu, kad bi u časopisu vidjela članak koji bi htjela pročitati, Frances bi u časopis stavila nekakvu oznaku ili bi ga ostavila naopako okrenutog na stolu, otvorenog na toj stranici. U dokumentima o istrazi nije se spominjalo da je časopis bio među dokaznim materijalima koje su istražitelji skupili. Moram pogledati kadje taj broj bio na kioscima ili je došao poštom, pomish Greco. Još nestrpljiviji sam da se sastanem s osobama izvan obitelji koji su bili prisutni na večeri, parom iz Englewooda, Nancy i Jeffreyjem Hammondom. Napravit ću to makar kršim svoje osnovno pravilo, a to je da nikada ne radim badava, pomisli Nicholas Greco smiješeći se u sebi. Kao što me majka uvijek podsjećala, radnik zaslužuje svoju plaću.

* Pet dana nakon što su pronašli ostatke, dali su mi medaljon koji su našli oko očeva vrata. Fotografirali su ga i ispitali zbog mogućih dokaza, a onda su se složili da mi ga daju. U laboratoriju su sa njega očistili dvadesetdvogodišnju prljavštinu sve dok se ispod nje nije pojavio sjaj srebra. Medaljon je bio zatvoren, ali vlaga je prodrla unutra pa je majčina slika potamnjela i ako su crte njezina lica još uvijek bile prepoznatljive. Lančić i medaljon nosila sam na očevom pogrebu. Naravno da su Petera okrivili za tatinu smrt. Vincent Slater vozio je Petera na Manhattan i natrag to popodne kad su prona- đeni ostaci, a stigli su nekoliko minuta nakon što su otkriveni. Slater je odmah nazvao Connera Banksa koji je stupio u vezu s učiteljicom Krause. Rekla mu je da je došla do suca Smitha i da je zakazao hitno saslušanje za osam navečer. Također mu je rekla da bi, iako za Petera još nije tražila uhidbeni nalog za novootkri- veno ubojstvo, on mogao uslijediti. Večeras je namjeravala od suca zatražiti da povisi jamčevinu za Petera i da promijeni odredbe uvjetnog puštanja na slobodu i to tako da mu više ne bude do- pušteno da napušta imanje osim u hitnom medicinskom slučaju. Banks je rekao Vincentu da će se s njim i s Peterom sastati na sudu. Htjela sam ići s njima, ali Peter to ni u kom slučaju nije dopuštao. Pokušavala sam mu objasniti da je nakon prvog užasnog šoka, moja sljedeća reakcija bila žaljenje što sam toliko godina bila ljuta na oca. Rekla sam mu da se sva ljutnja koju sam osjećala zato što me napustio sad pretvorila u sažaljenje tate i strastvenu želju da saznam tko ga je ubio. Sjevši Peteru u krilo, još uvijek zamotana u pokrivač, rekla sam mu da znam da je nedužan, da to znam svakim komadićem svoga tijela i svakim djelićem svoje duše. Maggie je nazvala isti tren kad je na mjesnim vijestima čula novost. Kad je Peter shvatio da zove ona, rekao mi je da je pozovem da dođe k nama. Srećom, stigla je kad su on i Vincent već otišli na sud. Tada sam poslala kući Jane Barr koja je pronalaskom tatina tijela bila vidno potresena. - Vaš otac bio je divan čovjek, gospođo Carrington - rekla je plačući. - Kad pomislim da je sve ove godine ležao tamo vani. Bila sam joj zahvalna što je tako iskreno voljela mog oca, ali nisam to htjela slušati. Kazala sam Garyju da ode doma s njom. Maggie i ja sjele smo u kuhinju. Skuhala je čaj i ispekla kruh, nijedna od nas nije htjela ništa više od toga. Dok smo pile čaj i grickale prepečenac, obje smo bile itekako svjesne da ljudi prekopavaju park, a čule smo i lavež pasa dok su ih vodili amo-tamo po imanju. Te večeri na Maggie su se vidjele sve njezine osamdeset tri godine. Znala sam da je bila zabrinuta za mene i u potpunosti sam je shvaćala. Mislila je da sam luda što vjerujem u Peterovu nedužnost i nije htjela da ostanem sama u kući s Peterom. Znala sam da je

ništa što ću reći neće umiriti. Vincent je nazvao u devet da mi kaze da su Peterovu jamčevinu povisili na još deset milijuna dolara i da je kurir s potvrđenim čekom na taj iznos već krenuo s Manhattana. - Bilo bi bolje da kreneš. Maggie - rekla sam. - Ne volim kad sama voziš noću, a znam da se ne želiš sastati s Peterom. - Kay, ne želim te ostaviti samu s njim. Moj Bože, zašto si tako slijepa i gluha? - Zato jer postoji drugo objašnjenje za sve što se dogodilo i ja ću to saznati. Maggie, čim saznamo kad će nam dati tatino tijelo, obavit ćemo pogreb i zadušnicu u krugu uže obitelji. Sigurno imaš vlasnički list za grob. - Da, u sefu je. Donijet ću ga. Nemoj dovesti supruga na po greb, Kay. Ponizila bi svog oca ako bi Peter Carrington bio ondje pretvarajući se da žali za njim. Trebala je velika hrabrost da Maggie to kaže znajući da bi to moglo dovesti do toga da više nikada ne progovorim s njom. Peter neće dobiti dopuštenje da prisustvuje tatinom sprovodu - kazala sam - ali da dobije, bio bi sa mnom. - Dok smo išli prema ulaznim vratima, rekla sam: - Maggie, slušaj me. Misila si da je tata dobio otkaz zato jer je pio. To nije bilo točno. Mislila si da je počinio samoubojstvo zato jer je bio potišten. Ni to nije bilo istina. Kad je tata nestao, znam da si bila zadužena za prodaju kuće i da si se riješila puno stvari iz nje. - Dnevnu sobu, spavaonicu i blagovaonicu preselila sam u svoju kuću - rekla je Maggie. - Ti to znaš, Kay. - Većinu svojih stvari također si strpala na tavan. Međutim, što si još prenijela u svoju kuću? Što se dogodilo s očevim poslovnom kartotekom? - Samo je jedna. Tvoj otac je rijetko kad nešto spremao. Dala sam da ljudi koji su selili stvari i kartoteku prenesu na tavan. No, bila je previsoka pa su je polegnuli. Moj stari kauč leži na njoj obrnuto okrenut. Nije čudo da je nikada nisam primijetila, pomislih. - Htjela bih uskoro pregledati tu kartoteku - rekla sam. Stali smo pred gostinjskim garderobnim ormarom i izvadila sam njezin kaput. Pomogla sam joj odjenuti ga, zakopčala je i poljubila. - Idi sad i čuvaj se - upozorila sam je. - Na cesti bi moglo biti još tankoga leda. Nemoj zaboraviti zaključati auto, i zapamti moje riječi, jednoga dana ti i Peter bit ćete najbolji prijatelji. - O, Kay - rekla je duboko uzdahnuvši kad je otvorila vrata i izašla. - Nitko nije tako slijep kao oni koji ne žele vidjeti.

* Posljednjih nekoliko dana, Pat Jennings nije znala što bi mislila o svom poslodavcu Richardu Walkeru. U ponedjeljak došao je s već poznatim izrazom olakšanja na licu koji je obično značio da mu je majka platila kockarske dugove. Isti dan je njegov polubrat, Peter Carrington, izveden pred sud pod optužbom za ubojstvo. Sljedeći dan, u utorak. Walker je otvoreno govorio o njemu. - Večerali smo s Peterom nakon što je došao kući kazao je Pat. Pat ga je pitala za bivšu sluškinju, Mariju Valdez. - Prirodno da je Peter potišten zbog svega što se dogodilo - objasnio je Walker. - Nisko je što je ta žena promijenila priču, a sad još blati uspomenu na mog očuha. Nadam se da će me pozvati da svjedočim. Moći ću im iz prve ruke reći kako je starac imao spontane izljeve darežljivosti. Sjećam se da sam jedan dan večerao u »21« s njim i sa svojom majkom. Netko je došao do našeg stola reći mu za neki hvalevrijednu stvar, a Carrington stariji izvadio je svoju čekovnu knjižicu i na licu mjesta napisao ček na deset tisuća dolara. Nakon toga zakinuo je konobara davši mu malu napojnicu. Walker je Pat također pričao o Peterovoj ženi Kay. - Nedvojbeno divna djevojka oduševljeno je govorio. - Upravo ono što Peteru godinama treba. Koliko ja vidim, uz sav svoj novac, nikada nije bio sretniji. U srijedu ujutro, Walker je došao u galeriju vodeći sa sobom zgodnu mladu umjetnicu, Ginu Black. Poput njezinih prethodnica, Gina je Pat predstavljena kao blistavo nadarena umjetnica čija će karijera procvasti pod Walkerovim vodstvom. Oho ho, bio je Patin odgovor na to. U srijedu navečer dok su ona i njezin suprug gledali večernje vijesti, čula je za kostur pronađen na području imanja. Drugo jutro Walker joj je otkrio da je to bilo tijelo oca Kay Carrington. - Ne daju još nikakve pojedinosti - rekao je u povjerenju - ali nosio je lančić i medaljon u kojem je bila slika Kayine majke. Moja majka šizi. Ona je bila u svom njujorškom stanu i čula je za to kadje upalila televizor. Rekla je da je pitala policajce dok su neki dan prije nego što je počela kiša psi tragači pretraživali imanje misle li da je to groblje. - Dva su tijela nađena na posjedu - rekla je Pat. - Da mi platite ne bih ondje živjela. - Ni ja - složi se Walker dok je prolazio pokraj njezinog stola na putu u svoj ured. - Neko vrijeme ću telefonirati. Nemoj nikoga spajati. Jenningsova je gledala kako Walker odlučno zatvara vrata da se čak čulo glasno klik. Razgovarat će sa svojim kladioničarem, pomisli. Neće proći dugo, a opet će biti do grla u dugovima. Pitam se kad će njegova majka konačno dići ruke od svega i reći mu neka se sam snađe. Posegnula je za svojim primjerkom New York Posta koji je spremila u najdonju ladicu svog stola. U autobusu dok se vozila u Pedeset sedmu ulicu, letimice je pogledala šestu stranicu, ali sad jc pročitala svaki redak. Sirota Kay Carrington, pomisli. Kako je to biti udana za čovjeka koji je očito serijski ubojica? Sigurno se brine da se jednoga dana neće probuditi.

U sljedećih sat vremena bio je samo jedan telefonski poziv, onaj od žene koja se predstavila kao Alexandra Lloyd. Zvala je prošli tjedan, ali Walker je nije nazvao. Je li primio njezinu poruku, pitala je? - sigurno je primio poruku - oštro je rekla Jenningsova. - Ali podsjetit ću ga. - Molim vas, zapišite ponovno moj telefonski broj i hoćete li mu: reći da je veoma važno? - Naravno. - Trideset minuta poslije, kad je Walker otvorio vrata svog ureda. Pat je vidjela da je u licu sav crven od uzbuđenja. Danas nigdje ne trči nijedan konj na kojeg se kladio, pomi-sli, - Richard - reče - prošli tjedan na vašem sam stolu ostavilaporuku da je zvala Alexandra Lloyd. Upravo je ponovno zvala i rekla da je veoma važno da s njom stupite u vezu. Pružila mu je papir sa ženinim brojem. Richard ga je uzeo od nje i vratio se u svoj ured. Ovaj put zalupio je vratima.

* Snaga udarca koji je ubio Jonathana Lansinga bila je toliko ssnažna da mu je smrskan zatiljak rekla je Barbara Krause kad je pročitala izvještaj obdukcije. - Pitam se što Kay Carrington sad misli dok gleda svog muža. Tom Moran slegne ramenima. - Ako je ne živcira to što je noću sama u kući s tim čovjekom, pitam se je li pri zdravoj pameti. - Ovaj put možemo biti sigurni da je Carringtonu netko pomogao - kazala je Krauseova. - Nije on ostavio Lansingov automobil Bogu za leđima, a onda pješice otišao kući. Netko ga je morao odvesti kući. Pogledao sam naše dokumente iz vremena kad je Lansing nestao i kad je izviješteno da se vjerojatno radi o samoubojstvu. U osgiravajućoj tvrtki sumnjali su da se radi o namještaljki. Njihovi istražitelji ispitali su cijelo područje gdje je pronađen automobil. Čovjek kakav je Peter Carrington primijeti se. Uočljiv je.Ne bi me brinulo ni da na sebi ima odjeću iz Vojske spasa primijetili bi ga. Nitko tko odgovara Carringtonovu opisu nije sjeo u autobus niti je u okolici unajmio automobil. U najgorem slučaju, ako je i dovezao Lansingov auto onamo, netko ga je čekao da ga odveze natrag. Pretpostavljalo se da je Lansing otpušten zbog toga što je pio - rekla je Krauseova međutim, recimo da je postojao neki drugi razlog. Recimo da se netko prestrašio da mu on predstavlja prijetnju. Otpušten je dva tjedna nakon Susanina nestanka. Dva tjedna poslije mislilo se da je počinio samoubojstvo. Do onda, policija je s psima tragačima temeljito pretražila imanje, ukljućujući dio imanja izvan ograde. Krauseova je na stolu imala Lansingov nacrt uređenja parka. - Pitanje glasi, je li ga predložio nakon što je Susan pokopana na tom mjestu. Ako je tko, sam si je potpisao smrtnu presudu. Pogleda na svoj sat. - Bolje da kreneš, Lansingov pogreb je u jedanaest. Dobro gledaj da vidiš tko je sve ondje.

* Misu za oca dogovorila sam u crkvi najbližoj groblju Mary- Rest na kojem je pokopana moja majka. Nalazi se u Mahwahu, gradu udaljenom dvadesetak minuta sjeverozapadno od Englewooda. Nadala sam se da će mjesto i vrijeme pogreba ostati tajna, ali kad smo došli pred crkvu ondje je bilo mnoštvo fotografa. Maggie i mene dovezao je vozač pogrebnog poduzeća. Idući prema oltaru, vidjela sam mnoga poznata lica: Vincenta Slatera, Eaine, Richarda Walkera, Barrove. Znala sam da namjeravaju pojaviti se, ah nisam htjela doći skupa s njima. Kad je moj otac umro, nisam bila dio njihovog svijeta. Ovih posljednjih nekoliko sati htjela sam biti odvojena od njih. Htjela sam oca zadr- žati za sebe. U svojoj boli osjećala sam se čak odvojena od Maggie. Znam da je voljela mog oca i da je bila jako sretna kad su se on i moja majka vjenčali. Vjerujem da je nakon majčine smrti Maggie nukala tatu da se počne sastajati s drugim ženama, ali poznajući je, uvjerena sam da joj je duboko u duši bilo drago što to nije mogao ili nije želio učiniti. S druge strane, Maggie je preda mnom uvijek napadala oca zbog njegovog opijanja iako mi se čini da je preuveličavala te priče kako bi pomogla pronaći smisao u njegovom nestanku. Crkva je bila slabo popunjena, uglavnom su tu bili Maggieni prijatelji pa sam znala da nije mogla održati obećanje da nikome neće reći gdje će biti pogreb. Međutim, onda sam u njezinim očima ugledala suze i srce me zaboljelo zbog nje. Jednom mi je rekla da nikada nije bila na pogrebu, a da nije ponovno proživljavala bol zbog majčine smrti. Sjela sam u prvu klupu, nekoliko metara od lijesa, prstima držeći privjesak koji je sve dosad toliko godina bio na tatinom tijelu. Neprestance sam razmišljala, trebala sam znati, on se nikada ne bi mogao ubiti. Nikada me ne bi napustio. Kad je pjevač zapjevao »Ave Mariju«, kao što je pjevana na majčinom pogrebu, Maggie je počela plakati. »Ave, Ave, Ave, Maria.« Koliko puta sam tijekom svih ovih godina čula tu pjesmu, pitala sam se? Već sam čula tu pjesmu. Dok su zamuknule posljednje predivne note, zbog nečega, počela sam razmišljati o onoj zgodi u kapelici palače. Je li moguće da je ta svađa između muškarca i žene bila značajnija nego što sam mislila? Misao mi preleti glavom pa nestane. Misa je završila. Išla sam za očevim lijesom kroz prolaz između klupa. Kad sam se našla izvan crkve, okružili su me mediji. Jedan od novinara pitao je: - Gospođo Carrington, smeta li vas što vaš suprug ne može biti s vama u ovako teškom trenutku vašeg života? Pogledala sam izravno u kameru. Znala sam da će Peter za svaki slučaj imati upaljen

televizor, ukoliko će novinari pratiti pogreb. - Moj suprug, kao što sigurno znate, ne smije napuštati naš posjed. Nije kriv za smrt Susan Althorp, nije kriv za smrt svoje prve žene, nije kriv za smrt mog oca. Pozivam Barbaru Krause, javnu tužiteljicu Okruga Bergen, da se sjeti zakonskog i moralnog načela ove zemlje da je osoba nevina tako dugo dok joj se ne dokaže krivnja. Gospođo Krause, pretpostavite da moj suprug nije kriv ni za jedan zločin i onda ponovno preispitajte činjenice vezane za ove tri smrti. Uvjeravam vas, ja upravo to namjeravam učiniti. Te noći, kad smo pošli u krevet, Peter je plakao dok sam ga držala u zagrljaju. - Ne zavređujem te, Kay - šaptao je. - Ne zavređujem te. Tri sata poslije, probudila sam se. Peter više nije bio u krevetu. S grozno lošim predosjećajem, protrčala sam kroz salon u drugu spavaonicu. Ni ondje ga nije bilo. Onda sam s prilazno J puta čula škripu guma. Otrčala sam do prozora i uspjela vidjeti kako Peterov ferrari juri prema izlaznim vratima. Petnaest minuta poslije, policijski automobili, koje je uzbu dio sustav nadzora koji je pratio njegovu narukvicu, okružili su ga dok je on klečao na smrznutom travnjaku kuće Althorpo- vih. Kad ga je policajac pokušao uhititi, Peter je skočio i udario ga u lice. - Hodao je u snu - rekla sam Conneru Banksu kasnije tog jutra kad su Petera izveli pred suca. - U protivnom nikada ne bi otišao s imanja. Još jednom Peter je doveden u sudnicu u narančastom zatvorskom odijelu. Ovaj put, uz lisice, imao je i lance na nogama. Kao omamljena, slušala sam čitanje nove optužnice: kršenje uvjetnog puštanja na slobodu... napad na policajca... dokaz mogućnosti bijega. Sucu nije dugo trebalo da donese odluku. Određena je jamčevina od dvadeset milijuna dolara. Peter ostaje u pritvoru. - On je mjesečar - uporno sam tvrdila Banksu i Markinso- nu. - On je mjesečar. - Govorite tiše, Kay - upozorio me Banks. - U ovoj državi ne može se braniti time što hoda u snu. Štoviše, u ovoj zemlji postoje dva čovjeka koji trenutno služe doživotnu kaznu zato što su nekoga ubili dok su hodali u snu.

* Užasavajući snimak Petera Carringtona, koji su napravili policajci kako kleči na travnjaku Althorpove kuće, a potom napada policajca koji je prvi došao do njega, natjerao je Nicholasa Greca da se upita ima li smisla sastati se s Nancy i Jeffreyjem Hammondom, parom koji je bio u gostima na večeri one noći kad se utopila Grace Carrington. Kad je čula Grecovu poruku na telefonskoj sekretarici, Nancy Hammond je nazvala objasnivši da su bili na putu, u posjetu rodbini u Kaliforniji i pozvala ga da navrati. Par je živio u ugodnoj ulici u Englewoodo gdje je većina kuća bila stara, sa širokim trjemovima i kapcima, ona vrsta kuća kakva se gradila krajem devetnaestog stoljeća. Greco se uspeo uz pet stuba koje su vodile od pločnika i pozvonio. Otvorila je Nancy Hammond, predstavila se i pozvala ga unutra. Bila je to sitna žena po izgledu u ranim četrdesetima, prosjede kose koja je zgodno uokvirivala i ublažavala oštre crte njezinog lica. -Jeff je stigao kući baš prije nekoliko minuta - rekla je. - Začas će sići. A, evo ga - dodala je. Jeffrey Hammond silazio je s prvog kata. Ovako me moja žena predstavlja? - kazao je upitno dignuv- ši obrvu. — »Evo ga«? Grecov prvi dojam bio je da se radi o visokom muškarcu u kasnim pedesetima koji ga je podsjećao na astronauta Johna Gle- nna. Kao i Glenn imao je sitne bore u kutovima očiju. Ćelavio je, ali nije to pokušavao sakriti. Greca je posebno ljutilo kad bi vidio muškarce koji nisu bili u stanju prihvatiti ono neizbježno što im je nosila građa njihove DNK. Na kilometre je primjećivao umetke, a još mu je gore bilo kad je vidio muškarca s dugačkim pramenom kose začešljanim preko ćelave glave. Greco je već odavna načinio temeljiti profil ovoga para i otkrio daje njihovo podrijetlo točno onakvo kakvo je očekivao od prijatelja Grace Carrington. Dobre, materijalno zbrinute obitelji s obje strane: njezin otac bio je senator; njegov pradjed, član predsjedničkog kabineta. Oboje su bili dobro obrazovani i imah su šesnaestogodišnjeg sina koji je trenutačno boravio u internatu. Jeffrey Hammond bio je zaposlen kao financijski stručnjak u jednoj zakladi. Nancy Hammond honorarno je radila kao administrator u uredu mjesnog kongresmena. U obje poruke koje je ostavio i u svom telefonskom pozivu, objasnio je zašto želi razgovarati s njima. Dok ih je slijedio u dnevnu sobu, upijao je pojedinosti iz njihovog okruženja. Jedno od njih očito je glazbenik. Istaknuto mjesto u sobi imao je veliki glasovir s tiskanim svescima nota. Obiteljske fotografije prekrivale su poklopac glasovira. Na malom stoliću stajali su časopisi, uredno složeni: National Geographic, Time, Neewsweek. Greco je primijetio da časopisi izgledao kao da su bili čitani. Dvosjed i naslonjači bili su dobre kakvoće, ali trebalo ih je presvući. Sve u svemu, stekao je dojam udobnog doma u kojem žive pametni ljudi. Čim su sjeo, rekao je koja je svrha njegovog dolaska. - Prije četiri godine, policiji ste dah izjavu o ponašanju Grace Carrington na večeri na kojoj ste prisustvovali one noći kad je umrla. Jeffrey Hammond pogleda svoju ženu. - Nancy, mislio sam da je Grace izgledala potpuno trijezna kad smo stigli. Ti se nisi složila. - Bila je uznemirena, čak uzrujana - kazala je Nancy Hammond. - Grace je bila sedam

i pol mjeseci trudna i imala je lažne trudove. Trudila se da bude čim dalje od pića. Bila je rastrgana. Većina njezinih prijatelja bila je u gradu i neprestano su dolazili i odlazili iz njezinog stana. Grace se voljela zabavljati. Među- tim, liječnik joj je rekao da se mora puno odmarati pa mislim da se osjećala sigurnije u palači nego u New Yorku. Naravno, ondje se dosađivala. - Očito ste je jako dobro poznavali - primijetio je Greco. - Osam je godina bila udana za Petera. Sve vrijeme bile smo učlanjene u istu gimnastičku dvoranu u Englewoodu. Kadgod je boravila u palači, vježbala je u toj dvorani. Sprijateljile smo se. - Imala je povjerenja u vas? - Povjerenje je preteška riječ. Samo jednom se zaboravila pa je Petera nazvala bogatim genijem i staromodnom osobom. - Znači, vi ne mislite da je bila potištena? - Grace je bila zabrinuta zbog svog opijanja. Znala je da s tim ima poteškoće. Očajnički je željela to dijete i neprestano je bila svjesna toga da je ranije imala tri spontana pobačaja. Po mom mišljenju, već je popila piće prije nego što smo došli onamo, a potom su potajice slijedila druga. Zbog bezbroj razloga htjela je da se to dijete rodi, pomish Greco. Ako ni zbog čega drugoga, možda zato što je to dijete bilo njezina karta prema doživotnom prihodu od dvadeset milijuna dolara godišnje. Okrenuo se Jeffreyju Hammondu. – Što vi mislite, gospodine Hammond? Jeffrey Hammond izgledao je zamišljen. - Neprestano po glavi vrtim tu večer - kazao je. - Slažem se da se Grace doimala uznemireno kad smo došli onamo, a onda je, nažalost, tijekom večeri počela frfljati i jedva je stajala na nogama. -Je li ju je netko pokušao spriječiti da pije? - Kad sam ja primijetio, bilo je prekasno. Otišla je do bara i ne skrivajući natočila si u čašu čistu votku. Prije večere, tvrdila je da pije samo mineralnu vodu s kriškom limete. - To je bila predstava za nas - suho je rekla Nancy Hammond. - Kao većina pijanaca, sigurno je negdje imala skrivenu bocu. Možda u WC-u. -Je li očekivala da će joj se muž vratiti na vrijeme za večeru? - pitao je Greco. - Ne zaboravite, ta večera nije bila unaprijed dogovorena - kazao je Jeffrey Hammond. - Grace je nazvala Nancy tek dan prije da vidi jesmo li slobodni. Rano te večeri kazala nam je da se približava rođendan Richarda Walkera pa smo to nazvali njegovom rođendanskom proslavom. Nije bilo prostrto mjesto za Petera. -Je li Grace spominjala jedan članak o glumici Marian Howley koji je pročitala u časopisu People? - pitao je Greco. - Da, je. - odmah je odgovorila Nancy Hammond. - Zapravo, bio je otvoren na toj stranici kad smo došli i ostavila ga je otvorenog. Komentirala je kako je Marian Howley izvrsna glumica i rekla je da će nabaviti ulaznice za njezin novi komad, da se

srela s Howleyjevom na nekim dobrotvornim priredbama i da ima izvrstan ukus. Nakon večere, kad smo pili kavu, ponovno je nesuvislo govorila o Howleyjevoj ponavljajući se kao što to pijanci čine, ponavljajući neprestano kako ima izvrstan ukus. Tada je Grace iz časopisa istrgnula tu stranicu, spremila je u džep svoje jakne i bacila časopis na pod. - Nisam vidio da je to učinila - rekao je Jeffrey Hammond. - Onda se više nitko od vas nije obazirao na nju. Bilo je to trenutak prije nego što je ušao Peter i nastao onaj pakao. Otišli smo nekoliko minuta poslije. Greco shvati da je razočaran. Došao je u nadi da će otkriti nešto novo, da će saznati je li zgužvana stranica u džepu Grace Carrington bila zbog nečeg značajna. Ustao je da ode. - Neću vam više oduzimati vrijeme - kazao im je. - Bili ste veoma ljubazni. - Gospodine Greco - rekla je Nancy Hammond - ove protekle četiri godine ni na trenutak nisam pomislila da je Gracina smrt nešto drugo do nesretni slučaj, međutim, nakon što sam vidjela vrpcu na kojoj Peter Carrington udara policajca ispred kuće Althropovih, promijenila sam mišljenje. Taj čovjek je lud i mogu ga zamisliti kako diže Grace nakon što se onesvijestila na dvosjedu, nosi je do bazena i baca je unutra. Voljela bih da vam mogu reći nešto što bi ga moglo povezati s njezinom smrću. - I ja - odlučno se složio Jeffrey Hammond. - Jedino je šteta što će u Newjerseyju gotovo sigurno ukinuti smrtnu kaznu. Greco se taman htio složiti kad je ugledao nešto od čega se lecnuo. Bio je to iskonski strah u Hammondovom pogledu. Šestim čulom koje ga je rijetko kad prevarilo, Greco je ustvrdio tla je upravo neočekivano saznao identitet muškarca koji je bio ljubavnik Grace Carrington. Nakon čitanja optužnice, tužiteljica mi je dopustila da se vratim u pritvorsku ćeliju gdje su Petera držali prije nego što su ga vratili u zatvor. Još uvijek je imao lisice i okove i stajao je nasred ćelije. Imao je spuštenu glavu, oči su mu bile sklopljene i dok sam ga proučavala, srce mi se paralo. Cijelo mu je tijelo izgledalo tako mršavo da se činilo da je preko noći izgubio deset kila. Kosa mu je bila neuredna, a bljedilo sablasno ispod kratkih čekinja na bradi. Ćelija je u kutu imala grozan zahod, a u zatvoreni prostor gdje je bila smještena ćelija uvukao se neugodan miris. Peter je sigurno osjetio moju prisutnost jer je dignuo glavu i otvorio oči. Smirenim glasom, ali pogledom koji je vapio za razumijevanjem, kazao je; - Kay, sinoć nisam pokušavao pobjeći. Sanjao sam da moram nešto naći, a onda sam pomislio da me netko napada. Kay, sinoć sam udario policajca. Ozlijedio sam ga. Možda sam... Prekinula sam ga. - Znam da nisi pokušavao pobjeći, Peter Natjerat ćemo ih da to shvate. Peter je napravio korak natrag kao da se plašio da neću prihvatiti njegovo objašnjenje. No, onda je došao do rešetaka i podigao ruke da svoje prste ispreplete s mojima. Primijetila sam da više nema elektroničku narukvicu. Poslužila je svrsi, pomislila sam s gorčinom, upozorivši policiju da

100

je Peter otišao s imanja. Dobro potrošen novac Države New Jersey. - Kay, hoću da se razvedeš od mene i nastaviš svoj život. Bio je to trenutak kad sam se potpuno slomila, neobuzdano plačući, ljuta na sebe što mu samo još otežavam stvar. - Ah, Peter, ah, Peter, nemoj to govoriti, nemoj čak ni pomišljati na to. Smirivao me. - Kay, začas ću biti tu. Slušaj me. Neću da budeš sama u kući. Dovedi svoju baku da bude s tobom. Odmahnula sam glavom. - Ne! Tada je došao sudski činovnik. - Žao mi je gospođo Carrington, morat ćete otići - kazao mi je. Još uvijek pokušavajući zatomiti jecaje, rekla sam Peteru. - Saznat ću kad te mogu posjetiti. Ja ću... - Kay, odmah se moraš pobrinuti za to - kazao je Peter. - Hoću da kažeš Vinceu da još danas unajmi zaštitarsku tvrtku. Oko kuće želim zaštitare dvadeset četiri sata dnevno. Nećeš biti ondje bez njih. Bila je to rečenica brižnoga supruga. Peter se bojao za mene. Dobro sam ga pogledala. Policajac me primio pod ruku kako bi me izveo iz prostora pritvora. Nisam se pomakla s mjesta. Imala sam nešto za reći što je mirne duše mogao čuti i policajac. - Peter, kad ova mora završi, za dobrodošlicu ću ti prirediti urnebesnu zabavu. Za nagradu sam dobila tužan smiješak. Potom je Peter rekao: - Ah, Kay, daj Bože da se to dogodi. Sljedeće jutro u palači se okupila cijela četa Peterovih branitelja. Walter Markinson i Conner Banks bili su, naravno, ondje. Doletjela su i ostala dvojica glavnih savjetnika, Saul Abramson iz Chicaga i Arthur Robbins iz Bostona. Vincent Slater zauzeo je svoje uobičajeno mjesto za blagovaonskim stolom. Barrovi su kao obično na bife iznijeli kavu, kolače i boce vode. Sve je bilo isto samo što Peter nije sjedio na čelu stola. Ja sam zauzela njegovo mjesto. Ako je protekli tjedan ozračje bilo mučno, danas je svakako bilo sumorno. Raspravu je otvorio Conner Banks. - Kay, ako vas u svemu ovome nešto može utješiti, policijski izvještaj od prošle noći kaže da je Peter bio dezorijentiran i smeten, da mu je pogled bio tup i da nije odgovarao na njihovu naredbu da se pomakne nakon što su mu stavili lisice. Kad su se našli u policijskom automobilu počeo ih je ispitivati što se dogodilo i zašto je ondje. Čak je rekao: »Ne smijem napustiti svoje imanje, ne želim upasti u neprilike«. Testirali su ga na drogu, ali u tijelu je nije bilo tako da, ako ništa drugo, vjerujem da ne misle da se pretvarao. Nije. - Moramo pribaviti njegovu potpunu povijest bolesti - kazao je Markinson. - On već dulje mjesečari? Prije nego što sam uspjela odgovoriti, Vincent Slater je rekao; - Da, dulje. Vidjela sam kapljice znoja na Slaterovom čelu i iznad gornje usnice. - Konji se znoje,

101

muškarci su mokri, žene se sjaje - dok sam bila mlada djevojka, Maggie mi je znala recitirati tu dosjetku kadgod bih došla s tenisa i rekla nešto o znojenju. To što sam se toga sjetila u ovom trenutku navelo me na pomisao da sam sad ja pjesnički raspoložena. - Što znaš o Peterovom mjesečarenju? - pitao je Markmson Slatera. - Kao što znate, radim za obitelj Carrington od dana kad sam diplomirao. Peterova majka umrla je kadje imao dvanaest godina. Tada sam imao dvadeset četiri i gospodin Carrington stariji imenovao me za neku vrstu starijeg brata Peteru. Radije to nego da ga netko vozi u i iz osnovne škole. Ja bih ga odvezao i pomogao mu da se smjesti. Takve stvari. Kad su bili školski praznici, otac mu je često bio na putu pa ako Peter nije bio pozvan u goste nekom prijatelju, ja bih ga odveo na skijanje ih jedrenje. Tužna srca, slušala sam priču o dječaku koji je imao osobu dodijeljenu da mu pravi društvo u vrijeme kad su ostala djeca dolazila doma svojim obiteljima. Pitala sam se je li Slater uživao u tom poslu ili ga je samo koristio da se dodvori Peterovom ocu, a poslije, u konačnici, i Peteru. - Postoji nešto što nikada ne bih spomenuo, osim sada u nad da će to Peteru pomoći - kazao je Vincent. - Bio sam svjedok kod najmanje tri slučaja mjesečarenja. - Koliko je tada Peter imao godina? - Banks ga je prekinuo pitanjem. - Prvi put trinaest. Bilo je to ovdje u kući. Otišao je u krevet i, a ja sam gledao televiziju u sobi koju sad koristim kao ured. Čuo sam buku pa sam otišao pogledato što je. Peter je bio u kuhinji, sjedio je za stolom s čašom mlijeka i keksima pred sobom. Nje gov otac upozorio me da je nekoliko puta mjesečario pa sam odmah pretpostavio da prisustvujem jednom takvom slučaju. Peter je popio mlijeko, pojeo kekse, stavio tanjur i čašu u sudoper i otišao iz kuhinje. Prošao je nekoliko centimetara od mene, a da me uopće nije vidio. Pošao sam za njim po stubama i gledao kako se vraća u krevet. -Je li bilo slučajeva kad je ispoljio nasilje? - pitao je Conner Banks. - Kad je Peter imao šesnaest godina, on i ja bili smo u Snowbirdu, na skijanju za vrijeme školskih prazmika. Imali smo apartman s dvije spavaonice u jednoj kući. Cijeli dan smo skijali i otišli smo u krevet oko deset. Otprilike jedan sat poslije, čuo sam ga kako se kreće i pogledao sam u njegovu sobu. Bio je potpuno odjeven u skijaško odijelo. Shvatio sam da ga na smijem buditi pa sam pošao za njim da mu se nešto ne dogodi. Sišao je u prizemlje. Ondje je u baru još bilo ljudi, no on se nije obazirao na njih već je otišao van. Preko pidžame prebacio sam debelu jaknu pa sam izašao za njim, bosonog. Skije su mu bile vani zaključane, ah imao je ključ pa ih je otključao. - Otključao je skije dok je spavao? - pitao je Markinson s nevjericom u glasu. - Da. Tada je pošao prema vučnici. Nisam ga mogao pustiti da ode. Bio sam siguran daje vučnica isključena, ali, s druge strane, nisam znao što bi mogao učiniti. Sjetite se, bio sam bosonog. Potrčao sam za njim i zazvao ga po imenu. Bilo me strah čuti što će nam Vincent reći. - Peter se okrenuo i, baš kao i sinoć policajca, napao me. Uspio sam odskočiti, ali vrhom skije uhvatio me po čelu iznad oka. Slater je pokazao lijevu obrvu. - Ovaj ožiljak je dokaz što se te noći dogodilo.

102

Je li nakon toga bilo još slučajeva mjesečarenja? - Ovaj put pitanje je došlo od Arthura Robbinsa, branitelja iz Bostona. Koliko ja znam, nije. Govorim to samo zato jer bi to možda na neki način moglo pokazati obrazac ponašanja što bi moglo pomoći u Petrovoj obrani. Je li bio kod liječnika nakon tog zabrinjavajućeg ispada na skijalištu? — pitao je Conner Banks. -Je, kod jednog starijeg liječnika u bolnici u Englewoodo. To je bilo prije dvadeset pet, dvadeset šest godina pa sumnjam daje još uvijek živ, ali možde je njegova medicinska dokumentacija negdje pohranjena. - Koliko ja znam, momci su skloniji mjesečarenju od djevojaka, a saznao sam da to često počinje u mladenačkoj dobi — kazao je Markinson. - Međutim, nisam siguran da bi upoznavanje tužiteljice s Peterovim nasilničkim ponašanjem za vrijeme mjesečarenja prije dvadeset šest godina na bilo koji način Peteru moglo pomoći. - Prošli tjedan dogodio se još jedan slučaj - rekla sam im. - Bilo je to odmah nakon Peterova povratka kući nakon čitanja prve optužnice. - Objasnila sam im da sam zadrijemala, a kad sam ga otišla pogledati, našla sam ga kako stoji pred djelomično spakiranim i otvorenim kovčegom na krevetu. Nisam im rekla za Peterov slučaj mjesečarenja one noći kad smo se vratili s medenog mjeseca. Nisam u riječi mogla pretočiti činjenicu da mu je ruka bila u bazenu kao da nešto gura ili vuče. Smatrala sam da su ovi odvjetnici bili obilno plaćeni da brane mog supruga, ali isto tako da bi ih moj podatak mogao navesti da doista povjeruju kako je odgovoran za Graceinu smrt. Bojala sam se da bi u svojim glavama, bez obzira na to što su radili na njegovom oslobađanju, mislili: Kriv je.

103

* Odvjetnici ostaju na ručku - kazala je Jane Barr svom suprugu kad se vratio obavivši poslove koje mu je dala u zadatak. - Misliš i da će tri sata biti dovoljno? Gospođa Carrington izgleda stvarno loše. Kladila bih se da joj nije dobro. - Veliki je to pritisak za nju - složio se Gary Barr objesivši svoj kaput u ormar pokraj kuhinjskih vrata. - Skuhala sam pileću juhu - nepotrebno je rekla Jane. Kuhinjom se širio miris kuhane piletine, luka i celera. - Ispeći ću malo kolača, a imam i salate i sira. Nitko od njih nije vegetarijanac. Gary Barr poznavao je svoju ženu. Protekla dva tjedna otkako su pronađeni ostaci Susan Althorp, Jane je bila smušena. Promatrao ju je dok je otišla do sudopera i počela prati salatu. Prišao joj je iza leđa. - Dobro se osjećaš? — bojažljivo je pitao. Jane se okrenula, lica iskrivljena od osjećaja krivnje i ljutnje. Na svijetu nema boljeg čovjeka od Petera Carringtona, a on je sad u zatvoru zbog... - Nemoj to reći, Jane - naredio je Gary Barr, čije je lice bilo zeleno od gnjeva. - Nemoj to reći, nemoj čak ni pomišljati na to. Zato što to nije istina. Tako mi Boga, to nije istina. Vje- rovala si mi prije dvadeset dvije godine. Pametnije ti je da mi i dalje vjeruješ ili bi se moglo dogoditi da oboje završimo pod isim krovom s Peterom Carringtonom, a pod tim ne mislim na ovom imanju.

104

* U dosjeu se ne spominje časopis koji je Grace Carrington čitala prije smrti - kazao je Nicholas Greco Barbari Krause dok je sjedio u njezinom uredu. - Koliko ja znam, izbačen je - kazala mu je Krauseova. - Grace je istrgnula jednu stranicu da ne zaboravi naručiti karte za monodramu jedne glumice, koja se upravo počela davati na Broadwayju. - Da, to znam i ja. Sastao sam se s Hammondovima, parom koji su taj dan bili na večeri pa smo razgovarali o tome. - Ispitali smo ih u ono vrijeme — odgovorila je Krauseova. - U svojim izjavama, oboje su potvrdili da je Grace pila i da je Peter, kad se vratio kući, napravio ispad. Hammondovi su otišli malo poslije toga. Šteta je samo što nam Philip Meredith prije četiri godine nije rekao da se Grace spetljala s drugim muškarcem, iako mu nikada nije rekla tko je on. Grecu je bilo jasno da Barbara Krause ne dijeli njegove sumnje da je Jeffrey Hammond bio »drugi muškarac«. Grace se namjeravala udati, a on joj to nije namjeravao otkriti. Nije bilo potrebe Hammonda uvlačiti u to. Barem ne zasada. Pretpostavljao je da čovjek i bez toga proživljava pakao ukoliko je sumnjao da je Peter Carrington saznao za njihovu vezu i da je ta spoznaja možda doprinijela tome da ubije svoju ženu. - Gospođa Hammond je sto posto sigurna da je časopis bio na malom stoliću kad su odlazili kazao je Greco Krauseovoj. - Bio sam tako slobodan da jutros nazovem gospođu Barr, do maćicu. Ona se točno sjeća da ona nije maknula časopis, a kad da su ona i njezin muž otišli u svoju kuću prije nego što su Ha mmondovi otišli doma. Ujutro, ona je bila ta koja je u bazenu pronašla tijelo. Nazvala je 911 čak prije nego što je probudili Petera Carringtona. - Imao je vremena maknuti časopis prije dolaska policije, ali koja bi bila svrha toga? pitala je Krauseova. - Nije bilo teško nabaviti drugi primjerak. Nije mi jasno zašto bi to bilo važno. Greco je primijetio da tužiteljica postaje živčana. Odmah je bio na nogama. - Ne smijem vas zadržavati - rekao je. - Samo sam se htio uvjeriti da sam sve dobro shvatio. - Naravno. - Krauseova je ustala i ispružila ruku. - Gospodine Greco, izvukli ste zeca iz šešira. Ne smeta mi što vam moram reći da slijedimo svaki mogući trag koji bi nas doveo do ljubavnika Grace Carrington. Čak i ako ga nađemo, njegovo svjedočenje neće biti dovoljno da ga osudimo za njezino ubojstvo, ah to mu pruža jak motiv. Što više znamo o tom stanju, veće su nam šanse da Peter sve prizna pa da možemo razgovarati o nagodbi. Nije važno tko je bio ljubavnik, pomish Greco. Važan je časopis. Danas je samo zbog jednog razloga došao u ovaj ured, da potvrdi činjenicu da je časopis nestao ili netom prije, ih netom poslije nego što se Grace Carrington utopila.

105

* Vrijeme je to kad me Kay najviše treba pa ipak, udaljila se od mene, pomisli Maggie dok je besciljno tumarala kućom. Kao prvo, da me je barem slušala i da se nije udala za Petera Carringtona. Hvala Bogu da je u zatvoru odakle joj ne može nauditi! Pozlilo mi je kad sam vidjela vrpcu koju su policajci snimili dok je bio ispred Althorpove kuće, a osobito onda kad je skočio i napao policajca. Nadam se da će ga zatvoriti do kraja života. Devet sati je, pomisli Maggie. Kay je ranoranilac, nazvat ću je. Kad sam jučer nazvala, ondje su bili odvjetnici, ipak, nije mi se poslije javila. Tužna zbog jaza koji se između nje i njezine unuke produbljivao, Maggie nazove Kayin mobitel. Nije se javila. Možda je opet s odvjetnicima, zaključi. Pokušat ću kod kuće. Ovaj put, javila se Jane Barr. - Gospođa Carrington jutros je ostala u krevetu - kazala je Maggie. - Otišla sam gore vidjeti je li dobro pa mi je kazala da joj po noći nije bilo dobro. Odvjetnici danas neće biti tu. - Recite joj da dolazim na večeru, svidjelo se to njoj ili ne odlučno je kazala Maggie. Kad je spustila slušalicu, zazvoni zvonce na ulaznim vratima. Kroz staklo na vratima, vidjela je da vani stoje dvojica muškar- ca. Kad su je spazili, obojica izvade svoje iskaznice i predstavise kao istražitelji iz tužiteljičina ureda. Nevoljko, Maggie otvori vrata i pozove ih unutra. - Gospodo O’Neil - ljubazno je počeo stariji istražitelj - koliko znamo, kad je Jonathan Lansing nestao, stvari iz njegova doma preseljene M I ovamo. Jesu li slučajno među njima bili nekakvi dokumenti ili fascikli iz njegovog ureda, a ako jesu, imate li ih još? Maggie pomisli na svoj natrpani tavan. - Njegovu odjeću sam dala - ogradila se. - Namještaj sam iskoristila. Bio je bolji od moga, a osim toga, njegova kći, Kay, živjela je sa mnom. Učimo joj je dom ljepšim. - Baš me zanima misle li da sam ukrala namještaj, uzrujano se zapitala. Možda sam trebala platiti porez na njega. - Naravno, to nam je jasno - umirio ju je mlađi istražitelj. - Ima 11 kakvih poslovnih papira ili osobnih dokumenata Jonat- hana Lansinga koje ste zadržali? - Istu me je stvar pitala Kay. Ima jedan stari metalni ormar s tri ladice koji je stajao u sobi koju je Jonathan koristio kao ured. Na tavanu je, na podu, a na njemu sad stoji moj stari kauč. Kay kaže da ce doći ovamo i da će ga pomnjivo pregledati, ali moram naći nekoga jakoga da makne stvari i napravi mjesto kako bi se kauč mogao metnuti negdje drugdje, a onda će morati uspraviti ormar. - Ako nam date dopuštenje da pogledamo čega ima u tom ormaru, rado ćemo ga staviti gdjegod gospođi Carrington odgovara da ga pregleda. Ne morate pristati, ali rado bismo ga pogledali. - Ne vidim u tome ništa loše - kaza Maggie. Povela je istražitelje gore, a onda se ispričala zbog nereda i prašine. - Uvijek

106

namjeravam doći ovamo i riješiti se stvari - objasnila je da su oni, bez imalo napora, raščistili prostor oko ormara i uspravili ga - ali znate kako je. Ima stvari koje nikako da napravite. Kay kaže da sam kao hrčak i ima pravo. Istražitelji nisu odgovorili. Svaki muškarac iz najgornje ladice izvadio je jednu mapu i pregledavao njezin sadržaj. Sve jače uznemirena, Maggie ih je promatrala pitajući se je li ispravno postupila kad im je dopustila da dođu ovamo gore. Možda sam trebala pitati Kay, pomisli. Ne bih joj voljela dati još jedan povod da se ljuti na mene. S druge strane, Peter Carrington ubio joj je oca, a ako ovdje pronađu neki dokaz, bila bi luda da potroši još jedan trenutak svog života brinući se za njega. - Pogledaj ovo - kazao je stariji istražitelj svom partneru pru- živši mu komad papira. Bila je to kopija poruke i nacrt parka koje je Jonathan Lansing poslao Peteru Carringtonu. U poruci je pisalo: Dragi Peter, čini mi se šteta ne dovršiti projekt. Kao što vjerojatno znaš, tvoj otac i ja raspravljali smo o tome da osmislimo prostor s vanjske strane ograde. Budući da više nisam njegov zaposlenik, a budući da vjerujem da gospođi Elaine Carrington ne bi bilo drago da se sastanem s tvojim ocem, zanima me bi li bio tako ljubazan da mu predaš ovaj nacrt. Prilažem i posjetnicu stručnjaka za uređenje parkova kojega poznajem i koji bi mogao provesti ovaj plan u skladu sa zahtjevima tvog oca. Jako sam uživao u našem razgovoru i želim ti sve najbolje, Jonathan Lansing Dok je mlađi istražitelj čitao poruku, stariji je gledao Maggie. - Nikad se nemojte ispričavati gospođo O’Neil kazao je. što ste kao hrčak,

107

* Connor Banks sjedio je za stolom nasuprot svog klijenta u maloj prostoriji rezerviranoj za sastanke u četiri oka između branitelja i optuženika u zatvoru Okruga Bergen. Bio je član odvjetničkog tima odabran da s Peterom Carringtonom preispita koje mu sve mogućnosti stoje na raspolaganju. - Peter, suočeni smo sa sljedećim - kazao je. - Dobra vijest je da je to što si osumnjičena osoba za smrt svoje pokojne žene, Grace, odvojen slučaj. To se neće smjeti spominjati na ovom suđenju budući da se to ne može povezati s prijašnjim smrtima. Ipak, to što su ostaci Susan Althorp i Jonathana Lansinga nađeni na tvom posjedu znači da će tužiteljstvo pokušati povezati te slučajeve. Bez obzira na to, najvažnije je to što mislimo da neće moći izvan svake sumnje dokazati krivnju. - Što znači »izvan svake sumnje« s obzirom na sve što mi se pripisuje? - tiho je pitao Peter. Posljednja sam osoba koja je Susan vidjela živu. Maria Valdez svjedočit će da košulje za koju sam se zakleo da sam je stavio u košaru za prljavo rublje, ondje nije bila i da joj je moj otac platio da drži jezik za zubima. Sad mi kažeš da mi je Kaym otac poslao poruku s nacrtom za uređenje prostora izvan ograde gdje je nađeno Susanino tijelo. Da sam kriv za Susaninu smrt, bio bih prestravljen jer bi provedba tog nacrta u djelo značila da će njezino tijelo biti nađeno. Bio bi to povod da se riješim Jonathana Lansinga. Ne mogu se nikako izvući. - Peter, slažem se da stvari izgledaju loše, ali slušaj me. Možda se netko drugi dokopao tog pisma. Nemaju dokaz da si ga primio. Imaju dokaz da je moj otac Mariji Valdez dao pet tisuća dolara. I'eter, to je tvoja riječ nasuprot njezine da je košulja bila u košari, a nemoj zaboraviti daje ona promijenila iskaz koji je prije dala pod prisegom. Porotnici su sumnjičavi prema ljudima koji mijenjaju iskaze. I da, tvoj otac joj je dao ček, ali nabrojat ćemo ostale slučajeve njegove nenadane velikodušnosti da pokažemo kako je znao biti suosjećajan i da joj je pomagao zato što mu je Maria rekla da joj je majka na umoru. - Porota neće povjerovati u to - kazao je Peter. - Peter, zapamti, trebamo samo jednog porotnika navesti da posumnja u tvoju krivicu pa da porota ne može donijeti odluku. Ako te već ne možemo odmah osloboditi, potpuno sam uvjeren da ćemo ovo postići. - Porota koja ne može donijeti jednoglasnu odluku, nije baš neka nada. - Peter Carrington pogleda svog odvjetnika ravno u oči, odvrati pogled, a potom ga, s očiglednim naporom, ponovno pogleda. - Nisam vjerovao da sam sposoban biti nasilan prema drugom ljudskom biću kazao je, pomnjivo birajući svaku riječ dok je govorio. - To što sam učinio onom policajcu navelo me da shvatim da to jednostavno nije istina. Je li ti Vince Slater rekao kako sam ga napao kad sam imao otprilike šesnaest godina?

108

-Da, je. - Što će se dogoditi ukoliko, usprkos vašem trudu, porota bude jednoglasna i ja ne budem oslobođen? - Peter, tužiteljica će tražiti i vjerojatno dobiti dvije doživotne kazne zatvora. Nikad nećeš izaći. - Pretpostavimo da mi uspiju prišiti i Graceinu smrt. Što ću dobiti u tom slučaju? - Nesumnjivo još jednu doživotnu kaznu. Ali Peter, nema šanse da netko dokaže da si je ubio. - Conner, budi pametan. Nema toga »nema šanse«. Do sada, čvrsto sam vjerovao u svoju nedužnost. Sad više nisam tako siguran. Znam da nikada svjesno ne bih drugom ljudskom biću učinio nešto nažao, ali neku večer ozbiljno sam povrijedio tog policajca. Prije mnogo godina istu stvar učinio sam Vinceu. Možda sam i to napravio pod drugim okolnostima. Conner Banks osjeti da mu se suše usta. - Peter, ne moraš odgovoriti na sljedeće pitanje, ali dobro razmisli prije nego što odgovoriš. Zar doista vjeruješ da si u promijenjenom stanju svijesti možda ubio Susan Althorp i Jonathana Lansinga? - Ne znam. Neku večer mislio sam da tražim Susanino tijelo na travnjaku ispred kuće njezinih roditelja. Morao sam se uvjeriti da je mrtva. Je li to bio san ili sam ponovno proživljavao ono što se dogodilo? Nisam siguran. Izraz Carringtonova lica Banks je već vidio kod drugih klijenata koji su gotovo sigurno znali da ih čeka doživotni zatvor. - Ima još nešto. - Carringtonov glas postao je tiši i suzdržaniji. -Je li ti Kay rekla da me one noći kad smo se vratili kući s medenog mjeseca vidjela kako mjesečarim do bazena i da sam metnuo ruku u vodu, ispod zaštitnog pokrivača? - Ne, nije. - Opet, možda se samo radilo o noćnoj mori, a možda sam ponovno proživljavao ono što se stvarno dogodilo. Ne znam. - Peter, ništa od ovoga neće se objelodaniti na sudu. Ići ćemo za osnovanom sumnjom u krivnju. - Zaboravite na osnovanu sumnju. Hoću da moja obrana bude zasnovana na tome da sam, ukoliko sam počinio ta zlodjela, to učinio dok sam mjesečario nesvjestan toga što činim. Banks je zurio u njega. - Ne! Nikako ne. Uz takvu obranu ništa na svijetu ne možete te spasiti od optužbe. Dat ćeš tužiteljici svoju glavu na pladnju. - A ja velim da me ni za što na svijetu neće osuditi uz obranu koju vi planirate. Ukoliko je to i moguće, pogledaj to mojim očima. Moje suđenje izazvat će veliku pozornost javnosti. Postoji mogućnost da ljudi shvate da, ukoliko imaš tu nesreću da mjese- čariš i nesvjesno počiniš zločin, možda nisi odgovoran za to. - Ne misliš valjda ozbiljno! - Nikad u životu nisam bio ozbiljniji. Tražio sam od Vincea da mi pogleda statistike. U britanskom i kanadskom zakonu, zločin počinjen za vrijeme mjesečarenja naziva se »nesvjesni automatizam«. Prema zakonu u tim zemljama, čovjek nije kriv zbog samoga čina

109

ukoliko je njegova svijest čista. Ukoliko u vrijeme prijestupa nema kontrole uma tako da je počinjeno djelo izvršeno na mah, moguća je obrana za nehotice izvršeno djelo. - Peter, slušaj me. Možda je to tako u britanskom i kanadskom zakonu, ali ovdje to ne vrijedi. Bio bih budala nad budalama kad bih se pojavio na sudu s tom obranom. U ovoj državi postoje dva slučaja u kojima su ljudi osuđeni za ubojstvo osoba koje su veoma voljeli, a koja su se dogodila za vrijeme mjesečarenja. Jedan muškarac nasmrt je pretukao svoju ženu, a potom je njezino tijelo bacio u bazen. Drugi je kilometrima vozio do doma svojeg tasta i punice. Bio im je privržen, ali isto tako, bio je pod velikim pritiskom. Tasta je divljački pretukao, a punicu je nasmrt izbo. Probudio se dok je vozio kući, otišao je ravno do najbliže policijske postaje i rekao im da se sigurno nešto strašno dogodilo jer je bio sav u krvi, a nejasno se sjećao da je vidio žensko lice. - Vince mi rekao za te slučajeve, Conner. Nemoj zaboraviti, živim pod sumnjom od svoje dvadesete godine. Čak i da budem oslobođen, prema meni će se odnositi kao prema bogatašu koji je pobijedio sustav i izvukao se bez kazne. Više nisam spreman tako živjeti. Ako me nećete braniti po ovoj osnovi, naći ću nekoga tko hoće. Nastala je duga šutnja, a onda je Banks pitao: - Jesi li razgovarao s Kay o tome? - Da, jesam. - Onda pretpostavljam da se ona s time slaže? - Nevoljko, ali da. Isto tako, pristaje na još jedan uvjet. - A to je? - Dopustit ću joj da bude uz mene za vrijeme suđenja. Međutim, nakon što me osude, a svjestan sam da će vjerojatno tako i biti, složila se da ćemo se razvesti i da će započeti novi život bez mene. Da nije pristala na to, zabranio bih joj da me dalje posjećuje. Možda zvuči ludo, ali nakon prvih dan dva, noću mi je počela prijati samoća. Ako Peter nije mogao biti sa mnom, onda sam radije bila sama. Postojalo je nešto u vezi s Jane i Garyjem Barrom što me uznemiravalo. Jane je neprestano plesala oko mene. Znam da je bila zabrinuta zato što sam se tako šugavo osjećala, ah svejedno, nisam htjela da me promatraju kao da sam kukac pod mikroskopom. Nakon posjeta istražitelja, Maggie je dojurila sva u suzama pokušavajući objasniti da nikada ne bi pustila istražitelje na tavan da je mislila da bi me to uzrujalo. Previše toga joj dugujem da bih dopustila da se osjeća još gore nego što je. Kao što su mi odvjetnici objasnili, iako je ono pismo mog oca bilo naslovljeno na Petera, nema dokaza da ga nije otvorio netko drugi. Tijekom pretresa kuće, među dokumentima njegovog oca pronađena je druga kopija tog nacrta. Uspjela sam uvjeriti Maggie da je nisam izbjegavala i uspjela sam joj objasniti zašto joj ne mogu dopustiti da živi sa mnom. Konačno se složila da joj je udobnije u vlastitoj kući, u svom naslonjaču, u svom krevetu. Kao što sam joj naglasila, ovdje je sigurno, zaštitari su neprestano na ulazu na posjed i obilaze imanje. Prešutjele smo činjenicu da

110

se, budući da je Peter u zatvoru, ne treba bojati za moju osobnu sigurnost. Moji posjeti Peteru bili su bolni. Polako je počeo vjerovati da je kriv za smrt Susan i mog oca pa je postao nezainteresiran za svoju obranu. Velika porota optužila ga je za oba ubojstva i suđenje je zakazano za listopad. Odvjetnici, poglavito Conner Banks, sastajali su se s njim u zatvoru tako da sam ih sad rjeđe viđala. Počela sam se čuti s Ijudima odavde i s Manhattana. Svi su pazili kako razgovaraju sa mnom, bili su brižni ali zbunjeni, ne znajući što bi rekli. - Tako mi je žao zbog tvog oca, došla bih na pogreb da sam znala gdje je... - Kay, ako išta mogu učiniti, mislim, možda bi rado otišla na večeru ili u kino... Znala sam što se mota po glavama tih dobrih ljudi: teško je izaći na kraj s nečim ovakvim, barem na pametan način. Ja sam bila supruga Petera Carringtona, jednog od najbogatijih ljudi u zemlji, isto tako, bila sam žena Petera Carringtona, dvostrukog, možda čak trostrukog ubojice. Odbila sam sve sastanke. Znala sam da bi i najobičniji ručak za sve nas bio neugodan. Ipak, jedina osoba za koju mije bilo žao što je ne viđam bio je Glenn. Zvučao je tako prirodno kad me nazvao. - Kay, sigurno prolaziš kroz pakao - kazao je. Još jedno, bilo je lijepo čuti njegov glas. Nisam ni pokušavala pretvarati se. - Da, prolazim. - Kay, ovo može zvučati glupo, ali pokušavao sam smisliti što bih ja volio da sam na tvom mjestu. Imam odgovor. - A to je? - Večeru sa starim prijateljem kakav sam ja. Gle, znam da je to sve što sam ti ikada bio i to je u redu. Ti ćeš voditi razgovor. Ozbiljno je mislio. Glenn je znao da to između nas za mene nikada nije bilo »ono«. Zapravo, nikada nisam mislila da je za njega bilo »ono«. Još uvijek ne mislim. Rado bih pristala na njegovu ponudu, ali s druge strane, nisam ni mogla zamisliti, kad bih se mogla zamijeniti s Peterom, kako bih se osjećala da pročitam da je viđen na večeri s bivšom djevojkom. Glenn, zvuči primamljivo, ali to ti nije pametna ideja - kazala sam mu, a onda sam se sama iznenadila kad sam se čula kako govorim - barem ne zasad. Kada sam počela vjerovati da Peter ima pravo, da je u promijenjenom stanju uma počinio zločine za koje je bio optužen? Počela sam razmišljati da ako on sam vjeruje u to, kako ja to ne mogu prihvatiti? Naravno, razdiralo me takvo razmišljanje. Počela sam zamišljati svog oca u posljednjih nekoliko tjedana njegovog života. Uvijek težeći savršenstvu, silom je htio da se ostvari posljednji dio njegovog nacrta, iako sam nije mogao obaviti taj posao. Prema policijskom izvješću, udarac u glavu bio je tako jak da mu je smrskana lubanja. Je li Peter uzeo neki težak predmet i zadao taj udarac? Tad su mi misli preplavila lijepa sjećanja na mog oca, sjećanja koja sam uvijek nastojala potisnuti jer sam vjerovala da me napustio.

111

Sjećanja poput nedjeljnih jutara kad me je, nakon povratka iz crkve, odveo u park Van Saun gdje sam jahala na poniju. ...Nas dvoje zajedno kuhamo u kuhinji. On mi govori da je Maggie slaba kuharica pa da je mama, kako bi preživjela, morala naučiti kuhati prema receptima. Tata, Maggie je još uvijek slaba kuharica, pomislila sam. ...Pismo koje je napisao Peteru. »Jako sam uživao u našem razgovoru i želim ti sve najbolje.« ...Onoga dana kad sam se ušuljala u ovu kuću i popela se do kapelice. Za vrijeme ovog samovanja, počela sam gotovo svaki dan odlaziti u kapelicu. Nije se promijenila svih ovih godina. Tu je isti izrezbareni kip Djevice Marije kao i stol koji je sigurno služio kao oltar te dva reda klupa. Donijela sam novu električnu zavjetnu svijeću da je stavim ispred kipa. Sjedila bih ondje deset petnaest minuta, malo se molila, malo se sjećala one svađe koju sam onaj dan, prije dvadeset dvije godine, čula. Ondje me je počela kopkati jedna stvar. Nikad mi prije nije palo na pamet da je možda Susan Akhorp bila žena koju sam čula da moli novac. Njezina obitelj bila je bogata. Uvijek sam čitala da ima veliku svotu novaca položenu na njezino ime. Međutim, što ako je to bila Susan? Tko je onda bio muškarac koji je režao na nju da je već čuo tu pjesmu? Nakon što je otišla iz kapelice, čovjek je odzviždao posljednji stih te pjesme. Čak i kao dijete, prepoznala sam da je jako ljut. U kapelici se u meni probudila očajnička nada, nada da bih možda mogla pronaći drugo objašnjenje, ono koje bi riješilo zločine za koje je optužen Peter. Bojala sam se Peteru uopće natuknuti o čemu razmišljam. Kad bi mi povjerovao i zaključio da je potpuno nevin, sljedeća misao bila bi mu da bi onaj tko je za to kriv još uvijek mogao biti negdje u blizini. Tada bi se počeo brinuti za mene. Bilo kako bilo, iako je marljivo sudjelovao u pripremanju svoje obrane, primijetila sam da su ga odvjetnici uvjerili da se ne treba nadati da će presuda biti drukčija od »kriv je«. Kad sam mu dolazila u posjet, počeo me nagovarati da se odselim, da se u tišim razvedeni od njega. Kay, ti si u zatvoru kao i ja, samo na drugi način - govorio bi. - Jako dobro znam da nikamo ne možeš otići, a da te ljudi ne gledaju i ne razgovaraju o tebi. Kako je bio drag. Bio je u stiješnjenoj zatvorskoj ćeliji, a brinulo ga je što sam ja zatvorena u palači. Podsjetila sam ga da smo se dogovorili. Mogu ga posjećivati u zatvoru i biti s njim na suđenju. - Nemoj nam kvariti ovo malo vremena što smo zajedno razgovorom o tom da te ostavim — rekla sam mu. Naravno, nisam namjeravala držati se svog dijela naše takozvane pogodbe. Ako Petera osude, znala sam da se neću razvesti od njega niti ga ostaviti ili prestati vjerovati u njegovu nedužnost. Međutim, on je to stalno potezao. - Molim te, Kay, tražim od tebe da nastaviš živjeti svoj život

112

- kazao mi je krajem veljače za vrijeme mog posjeta. Morala sam mu nešto reći, nešto što sam pouzdano znala vec nekoliko dana, ali još nisam smatrala da je najbolje vrijeme da mu kažem. Tada sam shvatila da nikada neće biti najbolje vrijeme, ali da je sad pravo vrijeme. - Ja nastavljam sa svojim životom, Peter - rekla sam. Rodit ću naše dijete.

113

* Honorarni posao u Walkerovoj umjetničkoj galeriji koji je Pat Jennings preuzela počeo je na neki način od nje stvarati poznatu osobu. Sad kad Peter Carrington nije bio samo optužen za ubojstvo već je prekršio odredbe uvjetnog puštanja na slobodu i napao policajca, sve njezine prijatelje zanimali su i najsitniji tračevi koje bi mogli saznati o bilo kojem članu obitelji Carrington. Pat je pred svima držala jezik za zubima osim pred Trish, svojom najboljom prijateljicom u posljednjih dvadeset godina. Kao brucošicama, dodijeljena im je ista soba, a bilo im je zgodno što su odlučile da ih se raspoznaje po drugoj inačici istoga imena, Patricia. Danas je Tricia radila u uredu otmjene robne kuće Bergdorf Goodman, smještene na uglu Pete avenije i Pedeset sedme ulice, samo blok kuća udaljenoj od galerije. Jednom tjedno, dvije su žene ugrabile priliku pa su zajedno ručale i u najstrožem povjerenju, Pat ju je izvještavala o najnovijim tračevima koje je čula. Ispričala joj je kako misli daje Richard Walker u vezi s novom mladom umjetnicom, Ginom Black. - Priredio je primanje za nju, ali nije pobudila preveliko zanimanje. Kad navrati u galeriju, vidim da je luda za njim. Žalim je jer se dam kladiti da neće dugo trajati. Prema onome što on govori, tijekom godina imao je brdo djevojaka. Zamisli, ima dvije bivše žene, a oba braka su se raspala dok si rekla keks. Kladim se daje i jednoj i drugoj ženi bilo muka od njegovog salijetanja žena i klađenja. Sljedeći tjedan. Pat je pričala o Elaine Carrington: - Richard mi je rekao da njegova majka većinu vremena provodi u svom njujorškom stanu. Povrijeđena je jer misli da Kay, nova žena Petera Carringtona, ne voli da ona dolazi u palaču, osim ako je izričito ne pozovu. - Mislim da ni Richard ne odlazi često u New Jersey - nastavila je. - Rekao mi je da shvaća da je Kay jako teško, budući da joj je po svoj prilici suprug ubio oca, iako se možda toga ne sjeća. Richard veli daje to sigurno bilo isto kao kad je Peter napao policajca. Uostalom, obje smo vic^ele snimak na televiziji. Vidjelo se da je Peter uopće nije svjestan što radi. Izgledao je zastrašujuće. - Stvarno je - složila se Trisha. - Kakva šteta, udaš se za čovjeka koji ima toliko novaca, a onda otkriješ da je lud. Osim te mlade umjetnice, ima li naznaka kakvih novosti u Richardo- vom ljubavnom životu? - Pa, nekih naznaka ima, ali nisam sigurna da je to nešto novo. Naziva ga jedna žena koja je sigurno stara ljubav. Zove se Alexandra Lloyd. - Alexandra Lloyd. Kakvo otmjeno ime - primijeti Trish. - Osim ako ga nije sama izmislila. Možda je u šou biznisu. Upoznala si je? - Ne. Kladim se da je umjetnica. - U svakom slučaju, ne trza na njezine pozive.

114

Tri dana poslije. Pat Jennings nije mogla dočekati sljedeći ručak da porazgovara s Trish. Richard je potpuno propao - šaptala je na telefon. - Znam da je imao nekoliko velikih gubitaka na konjima. Jutros ga je došla pogledati njegova majka. Kad sam stigla ovamo, bili su zatvoreni u njegovom uredu, kakva je to bura bila! Govorio joj je da svakako mora imati taj novac, a ona je vikala da ga nema. Onda se on zaderao da ona jako dobro zna gdje može doći do njega, a ona je vikala: - Richarde, nemoj me tjerati da zaigram na tu kartu. - Što je pod tim mislila? - bez daha je pitala Trish. - Nemam pojma — priznala je Pat — ali itekako bih voljela znati. Kad otkrijem, odmah ću te nazvati.

115

* Medicinska sestra koja ga je dočekala na vratima spavaće sobe Gladys Althorp, upozorila je Nicholasa Greca da ne ostaje dugo. - Jako je slaba - rekla mu je sestra. - Razgovor je umara. Njegova bivša klijentica ležala je na bolničkom krevetu koji je bio postavljen pokraj velikog bračnog kreveta. Ruke su joj bile položene na pokrivač i Greco je primijetio da nema vjenčanog prstena koji je uvijek nosila. Je li joj prst toliko mršav da joj pada ili je konačno odbacila svog muža, pitao se? Oči Gladys Althorp bile su sklopljene, ali otvorila ih je isti trenutak kad je Greco došao do njezinog kreveta. Pomakla je usne, a kad gaje pozdravila, glas joj je bio veoma tih. Greco je odmah prešao na stvar. - Gospodo Althorp, nisam vas htio uznemiravati, ali htio bih nešto istražiti. To bi čak moglo imati nekakve veze s osobom koja je možda Peteru Carrin- gtonu pomogla sakriti Susanino tijelo. - One noći kad je došao ovamo, čula sam policijske sirene. Natjerala sam sestru da me odvede do prozora. Vidjela sam kako ga vuku u auto... i... - Prsa Gladys Althorp počela su se nadimati dok je hvatala zrak. Sestra je dotrčala do nje. - Gospođo Althorp, molim vas, nemojte govoriti. Samo polako dišite. Nisam trebao doći, pomisli Greco. Položio je svoju ruku na ženinu mršavu. — Oprostite, nisam vas trebao gnjaviti, gospođo Althorp. - Nemojte ići. Došli ste zbog nečega. Da čujem. Greco je znao da je najbolje da bude otvoren. - Jako bih rado saznao imena najboljih prijateljica vaše kćeri, onih s kojima je obično išla na zabave kad je veleposlanik Althorp unajmio vozača da ih vozi. Ako se Gladys Althorp iznenadila zbog te molbe, nije to pokazala. - Bile su još tri djevojke. Išle su sa Susan u školu Elisabeth Morrow. Gospođa Althorp govorila je sve sporije, duboko dišući između svake riječi. - Susanina najbliskija prijateljica bila je Sarah Kennedy. Ona se udala za Stuarta Northa. Druge dvije bile su Vernie Bauer i Lenore Salem. Bojim se da ne znam... - Uzdahnula je i zaklopila oči. - Gospodine Greco, doista mislim da je sada ne smijete ništa više pitati - oštro je kazala sestra. Susan bi sad imala tek četrdeset godina, pomisli Greco. Druge bi također bile tu negdje, godina više ih manje. Očekivao je da njihovi roditelji budu u dobi između šezdeset pet do sedamdeset. Htio je pitati Susaninu majku žive li obitelji tih žena još uvijek u ovom kraju, ah umjesto toga, kimnuo je sestri i okrenuo se da ode. Tada je vidio da je Gladys Althorp ponovno otvorila oči. - Sve djevojke bile su na Susaninom pogrebu - kazala je Gladys Althorp. Tračak smješka titrao joj je u kutovima usana. - Nekoć su se nazivale četiri mušketira... - Onda još uvijek žive ovdje? - brzo je pitao Greco. - Sarah živi. Kad se udala za Stuarta, kupili su kuću u susjedstvu. Sad ondje žive. Kad je Greco otišao iz doma Althorpovih, sumnjao je da će još ikada vidjeti Gladys Althorp. S jedne strane, kudio je samog.i sebe što ju je gnjavio čak i tih nekoliko minuta. S druge strane, shvatio je da osjeća sve veći nemir zbog toga kako se sve lijepo slaže na svoje

116

mjesto što ga je navelo da povjeruje da ima još važnih dijelova zagonetke koji još nisu sjeli na mjesto. Neke činjenice koje još nije uspio do kraja razjasniti, počele su zaokupljati svu njegovu pozornost. Došao je do zaključka da je Peter Carrington morao imati pomagača pri skrivanju Susa nina tijela dok psi tragači nisu završili potragu. Potom, ako Peter jest ubio Jonathana Lansinga, morao je ima ti nekoga tko je išao za njim do onog kilometrima udaljenog mjesta uz rijeku Hudson gdje je ostavio Lansingov auto, razmišljao je Greco. Nestanak časopisa People koji je one noći kad je umrla Grace Carrington stajao na stolu također je bio značajan. Mislio je da zna o čemu se radi. Nancy Hammond vidjela je kako Grace iz njega trga stranicu. Njezin muž, Jeffrey, tvrdio je da nije primijetio da to radi. Nancy Hammond kazala je da je pozornost ostalih gostiju zaokupio Peterov iznenadni povratak kući. Mislila je d aje ona bila jedina koja je vidjela da Grace trga stranicu i trpa je u džep. Je li netko tko je poslije uzeo časopis vjerovao da je ta stranica još uvijek unutra? Ako je, to bi dalo odgovor na mnoga pitanja. Međutim, to bi također poteglo još jedno pitanje. Peter Carrington nije znao za časopis. Prema svima njima, Elaine, njezinom sinu Richardu, Vincentu Slateru i Hammondovima, nakon što je Grace iz ruke uzeo čašu i izgrdio je što pije, Peter jc otišao ravno na kat. Greco pogleda na sat, bilo je pet. Uzeo je svoj mobitel i nazvao informacije. Bojao se daje telefonski broj Stuarta i Sarah North tajni, ah nije bio. Čuo je kako glas s automata govori: »Za vas zovemo broj 201-555-1570. Ako želite poslati poruku ... Telefon u domu Northovih zazvonio je dvaput kad se netko javio. Boja ženina glasa bila je srdačna. Greco se brzo predstavio i objasnio da je upravo otišao od Gladys Althorp. Unajmila me da ponovno otvorim istragu o Susaninoj smrti. Jeste li vi Sarah Kennedy North? - pitao je. - Da, jesam. A vi ste sigurno istražitelj koji je pronašao sluš- kinju. Veleposlanik nam je pričao o vama. - Možda tražim nemoguće, ali nalazim se u automobilu ispred kuće Althorpovih. Znam da živite u susjedstvu. Mogu li sada navratiti, samo na nekoliko minuta? Gospođa Althorp rekla je da ste bili Susanina najbolja prijateljica. Rado bih vam postavio nekoliko pitanja o Susan. Bila sam Susanina najbolja prijateljica. Naravno da možete odmah doći. Mi smo prva kuća desno od Althorpovih. Tri minute poslije, Nicholas Greco hodao je stazom koja je vodila od ulice do doma Northovih. Sarah North ga je čekala, držeći napola otvorena vrata. Bila je to visoka žena sa široko razmaknutim očima, tamnocrvenom kosom i ostavljala je dojam sportašice. Bila je ležerno odjevena u majicu i traperice. Njezin topli osmijeh doimao se iskren kad ga je pozvala u radnu sobu sa strane uz predsoblje. Grecov utisak o unutrašnjosti tog doma isti je tren bio da je namješten s ukusom i s puno novaca. - Moj suprug ne dolazi doma prije pola sedam — Northova je objasnila kad je sjela na

117

dvosjed i pokazala Grecu stolac pokraj njega. - Njegov ured je u središtu Manhattana, a on ne odustaje od vožnje tamo i natrag. Kao što sigurno znate, kad se svi vraćaju s posla to može trajati cijelu vječnost. - Koliko mi je poznato, početkom dvadesetog stoljeća Englewood su zvali »spavaonica« Wall Streeta. - Kad je tako bilo, a u određenoj mjeri to je i sada. Kako je gospođa Althorp? - Nije dobro, bojim se. Gospođo North, pronašao sam sluškinju čije bi svjedočenje moglo pomoći da Peter Carrington bude osuđen, ali nisam zadovoljan. Neke stvari se ne slažu i sad imam osjećaj da je on sigurno imao pomagača. Zanimaju me godine prije Susanine smrti. Koliko znam, u to je vrijeme njezin otac imao vozača koji je nju i njezine prijateljice vozio okolo. Zar niste bile dovoljno stare da same vozite? - Naravno da jesmo, ali kad smo išle na zabavu koja je bila nešto dalje, veleposlanik je izričito tražio da Susan netko vozi. Mojim se roditeljima to jako svidjelo, naravno. Nisu htjeli da nas voze tinejdžeri koji bi možda popili nekoliko pića pa bi onda na povratku kući jurili. Naravno, puno vremena provodile smo na koledžu i veleposlanik nije mogao paziti što ondje radimo. Međutim, kod kuće je bilo tako. - Ipak, one večeri kad se zabava održavala na imanju Carrin - gtonovih, dopustio je da Peter Carrington Susan odveze kući. - Volio je Petera. Vjerovao mu je. Peter je bio drukčiji. Lje ti kad smo mi ostali bili u klubu i igrali tenis ih golf, Peter je u odijelu i kravati bio sa svojim ocem u uredu. - Onda kad su vas vozili, u autu ste bili Susan, vi i još dvije prijateljice? - Da. Susan je sjedila naprijed s Garyjem, a Vernie, Leonore i ja sjedile smo otraga. S Garyjem? - Greco nije htio da Sarah North posumnja da je upravo on osoba o kojoj je došao saznati nešto više. - Garyjem Barrom. On i njegova žena pomagali su kad su Althorpovi imali goste. Isto tako, on je bio vozač kadgod smo mi nekud išle. - Kako se ponašao? Jeste li bili prisni? - O, da. Susan se njemu obraćala kao prijatelju. -Je li možda postojala mogućnost da je... - Greco je zastao - tu nečega bilo? Je li Susan, kao što se to u moje vrijeme zvalo, bila zatreskana u njega? - U Garyja! Ma ne, ni slučajno. Govorila je da se uz njega dobro osjeća, pod tim je mislila sigurno. - Gospođo North, nadam se da vam je jasno da ne želim zabadati nos u stvari koje me se ne tiču i da, kao Susanina prijateljica, ne morate odgovoriti na pitanja koja vam postavim. Međutim, nisam zadovoljan. Vjerujem da je Peter Carrington sigurno imao nekoga tko mu je pomogao riješiti se Susanina tijela. Postoji h nešto što mi možete reći o Susan što bi mi moglo pomoći da shvatim zašto bi te noći, nakon što je roditeljima rekla da se vratila, otišla od kuće? - Provela sam dvadeset dvije godine pokušavajući to odgonetnuti -iskreno je rekla Sarah North. - Bilo mije nevjerojatno da bi Peter bio s njom i da bi iznevjerio njezine roditelje. U stvari, dok one noći kad se pojavio u dvorištu Althorpovih nisam čula policijske sirene, sumnjala sam u njegovu krivicu. Međutim, te noći zgrabili smo svoje kućne haljine i istrčali van vidjeti što se događa. Vidjela sam policajca kojeg je udario. Bio je tako ozliđen. Moguće je da se ista stvar mogla dogoditi ako je Susan ozlijedio dok je mjesečario.

118

Jeste li vi te večeri bili na zabavi kod Carringtonovih? Sve smo bile. Dokad ste ostali? - Do pola jedan ili petnaest do jedan. Do jedan sam morala doći doma. - No, Susan je te večeri bila Pepeljuga. Njoj su rekli da se mora vratiti do ponoći. - Za večerom sam vidjela da je njezin otac bijesan na nju. Mislim da je to bila zloba. - Zašto bi bio zloban? - Ne znam. -Je li Susan bila uzrujana zbog očeva ponašanja? -Je. Zapravo, Susan cijelu večer nije bila ona prava, lako ste je trebali dobro poznavati da biste to primijetili. - Veleposlanik je poznat po tome da ima veoma naglu narav, je li tako gospođo North? - Dok smo bih djeca, zvali smo ga nediplomat. Uvijek smo ga čuli kako viče na Susan i njezinu braću, neugodan je. -Jeste li se ikada zapitali što bi bio u stanju učiniti kad bi vidio Susan kako se iskrada iz kuće? - Mislim da bi je ubio. - Sarah North zapanjile su vlastite riječi. - Naravno, nisam to mislila doslovce. - Naravno da niste - uvjeravao ju je Greco. Ustao je da ode. - Bili ste veoma ljubazni. Mogu li vas opet nazvati ukoliko se ukaže potreba? - Svakako. Ne vjerujem da će itko od nas biti zadovoljan dok na vidjelo ne izađe cijela istina o Susaninoj smrti i smrti njezi nog oca. - Njezinog oca! Mislite na oca gospođe Carrington? - Da. - Na licu Sarah North pojavi se zabrinut izraz. - Gos podine Greco, Kay Carrington došla me posjetiti. Pitala me je iste stvari koje ste vi pitali. Obećala sam joj da nikome neću reći da je bila ovdje. - Imate moju riječ da to nikome neću odati, gospođo North Dok je Nicholas Greco išao prema svom automobilu, shvatio je da je jako uznemiren. Uhvatio se kako si postavlja dva pitanja koja si je uvijek postavljao dokje rješavao slučaj: »Što bi bilo kad bi bilo?« »Što ako?« Što ako je Peter Carrington potpuno nevin i nema veze ni sa jednom od tri smrti? - Što ako postoji netko, netko tko ima veze s Carringtonovima, tko je pravi ubojica? Što bi ta osoba učinila kad bi saznala da mlada žena Petera Carringtona postavlja pitanja koja bi mogla dovesti do otkrivanja istine? Kay Carrington možda neće htjeti razgovarati sa mnom, ali sastat ću se s njom, zaključi Greco ušavši u auto. Moram je upozoriti.

119

* To što očekujem dijete, Petera je oduševilo, ali istovremeno i rastužilo. - To je predivno, Kay, ali moraš se puno odmarati. Ovaj strašan stres pod kojim živiš mogao bi naškoditi i tebi i djetetu. O, Bože, zašto se sve ovo dogodilo? Zašto ne mogu s tobom otići kući i brinuti se za tebe? Također je zaključio da će obrana koju je odabrao pomoći da se opravda pred našim djetetom; - Kay, kad naše dijete odraste, htio bih da on ili ona shvati da su se zločini koje sam vjerojatno počinio dogodili dok uopće nisam vladao sobom. Prisilio je odvjetnike đa predlože sucu da se podvrgne ispitivanju u centru za poremećaj spavanja. Htio je imati napismeno da je doista sklon mjesečarenju i da, kad je u tom stanju, nije svjestan svojih postupaka. To pitanje izazvalo je borbu između njega i njegovog odvjetničkog tima. - Otvoreno izjaviti na sudu da mjesečarenje je ili da bi moglo biti tvoja obrana isto je kao da kažeš; Nisam kriv jer sam neubrojiv — kazao je Conner Banks Peteru. — To je isto kao da iza aviona vučeš poruku da je svi mogu vidjeti »Kriv sam. Učinio sam to, ali ne mogu objasniti zašto ni kako«. - Predložite to sucu - rekao mu je Peter. Značilo je to još jedan dan na sudu pred sucem Smithom. Ruku sam položila na trbuh tražeći utjehu u tom sićušnom bi ću koje je raslo u mem dok sam gledala kako oca mog djeteta još jednom dovode u sudnicu, u lisicama i s okovima u narančastom zatvorskom odijelu. Conner Banks dao je obrazloženje; - Časni sude - obratio se sucu - znam da su ovo izuzetne okolnosti i ne poričem da je gospodin Carrington napustio svoje prebivalište što je, suštinski i gledano, kršenje odredbi uvjetnog puštanja na slobodu. Vincent Slater sjedio je sa mnom; znala sam da ne opravdava što odvjetnici iznose ovaj prijedlog. - Ipak, časni sude - nastavio je Banks - vjerujem da je čak i u policijskom izvještaju naglašeno stanje ošamućenosti u trenutku uhićenja. Testovi koji su uslijedili pokazali su da u tijelu nisu nađeni tragovi ni alkohola ni droga. Naša obrana izričito traži da se stanje gospodina Carringtona ispita u klinici Pascack Valley zbog poremećaja spavanja. To zahtijeva da preko noći ostane ondje kad bi se promatralo njegovo ponašanje u snu. - Naša obrana izričito traži - šapnuo mi je Vincent. - Na te će riječi mediji skočiti. - Molimo časni sud da odobri ovo ispitivanje. Voljni smo položiti jamčevinu od dvadeset pet milijuna dolara ukoliko to ispitivanje bude odobreno. Znamo da praćenje pritvorenika dok utvrđuje činjenično stanje nije u šerifovoj nadležnosti pa ćemo državi nadoknaditi plaće policajcima određenima da ga čuvaju. Također voljni smo unajmiti privatnu

120

zaštitarsku tvrtku koja će uzeti nekoliko umirovljenih policajaca koji će paziti na gospodina Carringtona ukoliko dođe do pokušaja bijega u što vas uvjeravam da neće. - Časni sude, jedan od dvije stotine ljudi je mjesečar. Ljudi ne shvaćaju i ne prepoznaju moguću opasnost od mjesečara za sebe i za druge. Vjerujem da mnogi u ovoj sudnici ne znaju da mjesečari ne mogu služiti u oružanim snagama Sjedinjenih Država. Postoji bojazan da bi predstavljali opasnost za sebe i za druge jer bi imali pristup oružju i vozilima, a dok bi mjesečarili ne bi bili svjesni toga što rade. Glas Connera Banksa postao je glasniji i odlučniji dok je upu- ćivao ove posljednje riječi. Potom, kad je nakon kratke stanke ponovno progovorio, glas mu je bio tiši. - Omogućite Peteru Cairringtonu da jednom zauvijek dokaže da valovi u njegovom mozgu pokazuju da je žrtva poremećaja koje se zove mjeseča- renje. Pružite mu priliku. I.ice suca Smitha bilo je bezizražajno. Nisam znala što očekivati. Međutim, znala sam što Peter osjeća, a to je bilo zadovoljstvo. Objavljuje se njegova poruka. Počeo je iznositi svoj slučaj u medijima.

121

* Banks i Markinson bili su zabrinuti, jasno sam to vidjela. Za vrijeme stanke nakon iznošenja zahtjeva, došli su do mene. - Sudac neće odobriti ovaj zahtjev, a mi smo otkrili svoje karte. U ovoj prostoriji nema osobe koja ne misli da se tek radi o novom pristupu obrani zbog neubrojivosti. Sudac se vratio. Počeo je govoreći da u gotovo dvadeset godina sudačke prakse nikada nije imao molbu koja je uključivala ovakve okolnosti. Kazao je da dok je država bila zabrinuta zbog opasnosti od bijega, tužiteljica nije osporavala izvješće u kojem je naznačeno da je gospodin Carrington bio ošamućen kad je uhvaćen na travnjaku Althorpovih. Kazao je da, s obzirom na to da će netko od branitelja biti stalno prisutan, a privatna zašti- tarska tvrtka spremna spriječiti Petera ako pokuša otići, dopušta dvadesetčetverosatni boravak u centru za poremećaj spavanja. Peter je sučevu odluku smatrao pobjedom. Njegovi odvjetnici nisu. Znala sam da presuda na suđenju, makar stručnjaci potvrdili medicinske uzroke njegovog mjesečarenja, neće biti puno drukčija. U tom smislu, dakle, nije se radilo o pobjedi. Nakon prekida sudske rasprave, htjela sam razgovarati s Banksom i Markinsonom i zamoliti ih da se sastanu sa mnom u kući. Još jednom sam dobila dopuštenje da prije odlaska posjetim Petera u ćeliji za pritvor. - Znam da to smatraš Pirovom pobjedom, Kay - kazao je. - Postoji samo jedna pobjeda, Peter - gorljivo sam mu rekla. - Želimo te kod kuće s nama i to će se dogoditi. - O, Ijubavi, izgledaš kao Ivana Orleanska. Samo ti nedostaje mač. - Samo na trenutak, Peterov osmijeh bio je iskren, podsjetnik na to kako je izgledao dok smo bili na medenom mjesecu. Silno sam mu željela reći da sa svih strana istražujem okolnosti povezane sa Susaninom i očevom smrti i da sam počela od pretpostavke da sam onaj dan u kapelici možda čula Sušan. Međutim, znala sam da bi pretakanje tih misli u riječi izazvalo negativni učinak, samo bi se počeo brinuti za mene. Umjesto toga, rekla sam mu da provodim vrijeme obilazeći drugi kat palače. - Peter, te sobe su otmjenija inačica Maggiena tavana - kazala sam. - Tko je bio skupljač umjetnina? - Moja baka, mislim, iako je za nešto od toga odgovorna i moja prabaka. Sve što nešto vrijedi nalazi se dolje na zidovima. Moj otac davno je dao sve procijeniti. - Tko je skupljao porculan? Gore ga ima na tone. - Većinu je sakupila moja baka. - Ima jedan servis od porculana iz Limogesa koji je stvarno predivan. Još je uvijek u kutiji. Otpakirala sam nekoliko komada. Jako mi se sviđa uzorak. To je porculan koji bih htjela koristiti na našim večerama kad imamo goste. Stražar je stajao na vratima. - Gospođo Carrington.

122

- Znam. - Pogledala sam Petera. - Naravno, ako ti se ne sviđa uzorak, pogledat ćemo druge. Imamo otkuda izabrati. Vidjela sam izraz suosjećanja u stražarevim očima dok sam prolazila kraj njega. Mogao je isto tako viknuti. - Gospođo, on će jesti iz tog porculana baš kao i ja. - Žao mi je što nije to glasno rekao. Odgovorila bih mu da ću ga, kad se Peter vrati kući, pozvati na večeru. Conner Banks i Walter Markinson već su bili u palači kad me Vincent dovezao. Kasnije tog dana bio je dogovoren sastanak svih direktora Carringtonovih poduzeća, kojem će on prisustvovati kao Peterov predstavnik. Peter se sad Vincentu Slateru obraćao s »moje oči i uši«. Nije imao pravo glasa, naravno, ali obavještavao je Petera o svemu što se događalo u ovoj mješovitoj korporaciji. Po običaju, Jane Barr odvjetnike je odvela u blagovaonicu gdje sam im se pridružila. Odlučila sam iznijed im svoje mišljenje kako sve više vjerujem da postoji mogućnost da je Susan Althorp bila žena koju sam prije dvadeset dvije godine čula u kapelici. Nisu znali za moj lakomisleni čin kad sam bila šestogodišnjakinja, ali kad su saznali, njihov me odgovor zaprepastio. Doimali su se užasnuti. Kay, znaš li ti što govoriš? - pitao je Banks. - Govorim da je možda Susan bila onaj dan u kapelici i da je možda ona nekoga ucjenjivala. - Možda je ucjenjivala tvog muža - ispalio je Markinson. - Imaš li pojma što bi tužitelj mogao učiniti s tim podatkom? - O čemu govoriš? - pitala sam iskreno zbunjena. - Govorimo o tome - ozbiljno je kazao Conner Banks - da ako je tvoja pretpostavka točna, upravo si otkrila motiv zbog kojeg bi Peter ubio Susan. -Jesi li ikada ispričala Peteru da si bila u kapelici i da si čula taj razgovor? — pitao je Markinson. - Da, jesam. Zašto? - Kad si mu to rekla, Kay? - pitao je Banks. Počela sam se osjećati kao da me unakrsno ispituju dva neprijateljski raspoložena tužitelja. - Rekla sam mu one večeri kad se u njegovoj kući održavao dobrotvorni prijem za opismenjavanje. Moja baka je pala. Peter je otišao sa mnom u bolnicu i čekao dok nisu rekli da je baka u redu, a onda me odvezao kući. Nakratko je ušao pa smo razgovarali. - Koliko se ja sjećam, primanje je održano šestog prosinca - kazao je Markinson pregledavajući svoje bilješke. - Točno. - Počela sam se osjećati kao da se branim. - Ti i Peter vjenčali ste se osmog siječnja, manje od pet tjedana iza toga. - Da. - Shvatila sam da postajem uzrujana i ljuta. - Hoćete li mi reći na što ciljate? - pitala sam. - Kay, ciljamo na to - kazao je Conner Banks, a ovaj put glas mu je bio i ozbiljan i sažalan — da smo se svi pitali otkud tako iznenadna Ijubav. Sad si nam upravo dala odgovor. Ako je taj

123

dan u kapelici bila Susan Althorp i ucjenjivala Petera, onaj tren kad si mu rekla da si čula svađu, postala si prijetnja. - Nije se mogao izložiti opasnosti da nekom drugom tko bi zbrojio dva i dva ispričaš o tom susretu. Sjeti se, prijem je odr- žan odmah nakon što je časopis People objavio onaj veliki članak o njemu. Navalivši da se udaš za njega, postala si neupotre bljiv svjedok u slučaju da ikada bude izveden pred sud. Mogao se pozvati na obiteljski zakon, a osim toga, vjerojatno je radio na tome da se zaljubiš u njega kako ga emocionalno nikada ne bi napustila. Dok sam slušala, postala sam tako bijesna da bih, da sam imala nešto čime bih ih gađala, to učinila. Umjesto toga, zaderala sam se: - Van! Van i više se ne vraćajte. Radije bih da mog muža brani tužiteljica nego ijedan od vas. Vi čak ne vjerujete da je, ukoliko je doista ubio Susan i mog oca, to učinio dok nije bio svjestan što radi. Sad kažete da me oženio iz računa kako bi me ušutkao. Idite k vragu, obojica! Digli su se da odu. - Kay - tiho je rekao Banks - ako odeš liječniku i on otkrije da imaš rak, ali kaže ti da si dobro, on laže. Jedini način kako možemo braniti Petera je taj da saznamo sve moguće podatke koji bi mogli utjecati na porotu. Upravo si nam podastrla bombu koju, srećom, ne moramo prenijeti tuži- teljici jer se radi o nečemu sto smo mi otkrili. Tužiteljici moramo reći samo onda ako to namjeravamo iskoristiti kao dokaz na suđenju. Očito, to nećemo učiniti. Ali za ime Boga, molim te, nemoj nikome drugome reći to što si nam upravo rekla. Izgubila sam volju za borbu. - Već jesam - kazala sam. - Onaj dan kad se Peter vratio kući nakon što je optužen. - Rekla si nekome da misliš da je to mogla biti Susan u kapelici? Tko je čuo da si to rekla? - Ovdje su bili Elaine i Richard te Vincent Slater. Nisam rekla da mislim da je to mogla biti Susan. Zapravo, rekla sam im da ne znam tko je to bio. Elaine se čak šalila da su to možda bili ona i Peterov otac jer su se cijeli dan svađali oko novca koji je potrošila na zabavu. - Sad mi je lakše. No, nemoj više nikome spominjati svoj odlazak u kapelicu. Ako netko načme tu temu, naglasi da nemaš pojma tko je bio ondje jer ustvari ni ne znaš. Vidjela sam da se dvojica odvjetnika pogledavaju. — Morat ćemo o tome razgovarati s Peterom - kazao je Banks. - Volio bih ga nagovoriti da otkaže tu stvar s centrom za poremećaj spavanja. »Osnovana sumnja« jedina mu je nada da će se ikada vratiti kući. Povjerila sam odvjetnicima da čekam dijete. Kad su otišli, Markinson je rekao: - Možda će nam sada kad zna da će postati otac, dopustiti da preuzmemo nadzor nad njegovom obranom i truditi se da bude oslobođen.

124

Nicholas Greco sjedio je u prijamnoj kancelariji zaklade spojene ruke, dobrotvorne udruge osnovane za pomoć žrtvama velikih nesreća. Jeffrey Hammond bio je potpredsjednik te organizacije, a prema Grecovim istraživanjima, njegova glavna zadaća bila je ne davati novac već prikupljati ga. Prostorije udruge nalazile su se u Times Warner centru na Columbus Circleu na Manhattanu, skupoj adresi koja je sigurno povećavala režijske troškove, pomish Greco. Hammond je zarađivao sto pedeset tisuća dolara godišnje, kraljevsku plaću za prosječnog Amerikanca, ali ne previše za onoga tko je imao dijete u srednjoj školi koja je stajala četrdeset tisuća godišnje. Jeffreyjeva žena, Nancy, honorarno je radila u uredu mjesnog zastupnika u kongresu u New Jerseyju. Greco nije znao njezinu točnu plaću, ali znao je da je iznos sigurno mali. Isto tako, znao je da je zastupnikova plaća premala da bi si mogao dopustiti biti širokogrudan prema svojim zaposlenicima. Stoga nije čudilo da su mnogi članovi Kongresa, koji nisu bih bogati, dijelili stanove u Washingtonu. Sve su te mish prolazile Grecovom glavom dok je sjedio čekajući da ga živahna mlada recepcionarka pozove u Hammon- dov ured. Devedeset devet posto recepcionarki rode se veselo, pomisli idući niz hodnik. Bore od smijanja u kutovima Hammondovih očiju danas so nisu vidjele. U njegovom pozdravu bilo je usiljene srdačnosti, a dlan mu je bio lagano vlažan kad se rukovao s Grecom i ponudio mu da sjedne. Tada je, prije nego što je sjeo za stol i smje stio se u svom stolcu na okretanje, provjerio jesu li vrata njego va ureda dobro zatvorena. - Gospodine Hammond, tražio sam da se nađemo u vašem uredu jer sam mislio da je bolje da ovu temu o kojoj želim razgovarati ne načimam pred vašom ženom - započeo je. Hammond kimne ne odgovorivši ništa. - Napravio sam, da tako kažem, malu domaću zadaću i otkrio da je Grace Carrington snažno potpomagala vašu dobrotvornu udrugu. - Gospođa Carrington bila je širokogrudna prema mnogim dobrotvornim udrugama. - Pazio je da mu glas bude ravnodušan. - Svakako. Ipak, dvije godine bila je predsjednica vaše udruge i pomogla je namaknuti znatna sredstva, a sve je to pomoglo vašem položaju ovdje. Budimo iskreni, vaš posao ovisi o tome koliko ste uspješni u prikupljanju donacija, je li tako? - Drago mi je što je moj posao namaknuti novac jer taj novac pomaže brojnim potrebitim ljudima, gospodine Greco. Možda, pomisli Greco. — Peter Carrington nije prisustvovao velikom broju svečanih večera u kojima je njegova žena uživala, je li tako? - pitao je.

125

- Peter ih je mrzio. Nije ga smetalo što Grace poklanja novac za ta događanja tako dugo dok im on nije morao prisustvovati. - Tako da ste nekoliko godina vi bili njezin pratilac na tim događanjima? -Da. - Što je gospođa Hammond mislila o tome? - Mislila je da je to dio mog posla. Imala je razumijevanja. Greco uzdahne. - Mislim da se igramo mačke i miša. Bojim se da ne biste bili dobar špijun, gospodine Hammond. Nedokučiv izraz lica nije vam svojstven. Kad sam vas posjetio u vašem domu i kad smo razgovarah o smrti Grace Carrington, pogledao sam vam u oči i u njima vidio izraz koji je bio pun bola. Hammond se zagleda u prazno. Jednoličnim glasom reče: — Istina. Grace i ja bili smo jako zaljubljeni. Imali smo toliko toga zajedničkog, dobre obitelji, dobre škole i malo novca. Nikada nije voljela Petera. Prilično joj se sviđao, a sam Bog zna da je uživala u njegovom novcu. Bila je svjesna svojih poteškoća s alkoholom i htjela se toga riješiti. U stvari, krenula je na odvikavanje. - Da se razvela od Petera, dobila bi otpremninu od dvadeset milijuna dolara, prekrasni novci za vas i za mene, ali u svakom slučaju prihod koji ne bi bio dovoljan da zadrži način života koji je počela voljeti: privatni zrakoplov, palača u Toskani, stan u Parizu i sva raskoš za koju Peter uopće nije mario, osim za zrakoplov koji je koristio za posao. - Znači, odlučili ste se na dugotrajnu vezu? - Ne, odlučio sam prekinuti je. Znam kako vam izgleda moje ponašanje, ali, vjerovali ili ne, nikada nisam namjeravao biti žigolo. Svim sam srcem volio Grace, ali isto tako, shvatio sam koliko smo bili nepošteni prema Peteru i Nancy. Jeffrey Hammond ugrize se za usnu, ustade i ode do prozora okrenuvši Grecu leđa. Nakon kratkog vremena, nastavio je: — Nazvao sam Grace i rekao joj da moramo prekinuti. Spustila mi je slušalicu, ali onda je nazvala drugo jutro. Rekla je da će od Petera zatražiti rastavu, da sav njegov novac ipak nije ono što želi za ostatak života. Šalila se da se odriče čovjeka koji ima novaca za onoga koji prikuplja novce. Tada je Peter bio na jednom od svojih dugačkih putovanja. Moj sin završavao je osnovnu školu. Složili smo se da ćemo pričekati mjesec dana prije nego što Peteru i Nancy kažemo što smo odlučili. Prije nego što se to dogodilo, Grace je shvatila daje trudna. - Namjeravala se razvesti od Petera prije nego što je znala d aje trudna? - pitao je Greco. - To je stvarno bila promjena osjećaja. - Bila je to Gracina odluka. Bila je nesretna i pretpostavljam da je zaključila da sva ta basnoslovna raskoš nije dovoljna nadoknada za to što se osjećala osamljeno i prazno. Međutim, naravno, sve se promijenilo time što je saznala daje trudna, Imala je tri spontana pobačaja i više se nije nadala da će imati dijete, Međutim, shvatila je da će

126

sada, kad rodi dijete Petera Carringtona, imati ne samo dijete koje je toliko željela već će se mo ći razvesti od Petera, a i dalje nastaviti s načinom života koji je htjela. Dakle, prije svega toga, namjeravao sam Nancy reći da želim slobodu, a Grace se spremala Peteru reći isto. Međutim tada smo odlučili pričekati. -Je li postojala ikakva mogućnost da je dijete koje je nosila bilo vaše? - Niti govora. Poduzeli smo sve moguće mjere predostrožnosti da se ne dogodi tako nešto. - Mislite li da je vaša žena sumnjala u vašu vezu s Grace? - Pred kraj je, da, mislim da je - priznao je Hammond. - Vjerujem da je to točno. Čini mi se da je vaša žena veoma oštroumna osoba. Ipak, nikad vam nije prigovorila zbog toga, ni prije ni poslije Gracine smrti? - Nikad. Na početku našeg braka, Nancy mi je ispričala da je njezin otac imao nekoliko ljubavnih pustolovina. Vjerovala je da je njezina majka ispravno postupila kad se pravila da ne zna za njih. Kad je došao u pedesete, smirio se pa su on i njegova žena lijepo živjeli. Mislim da se nakon Gracine smrti Nancy nadala da ćemo se ona i ja ponovno zbližiti. -Je li Grace tijekom trudnoće puno pila? - U početku je, ali nastojala je prestati. Mjesec dana prije smrti nije popila ni jedno piće. - Onda su joj, u prisutnosti drugih ljudi, taj dan kadje bila večera popustile kočnice. Gospodine Hammond, ako je, kao što ste sami rekli, vaša žena znala za vašu vezu, je li moguće daje ona u Gracino piće tu večer podmetnula alkohol? - Teško, ali mislim da je moguće. Netko je, to sigurno. Grace se nikada ne bi usudila piti pred Elaine ili Vincentom Slaterom. Oni bi odmah rekli Peteru, znala je to. - Rekli ste mi da ste otišli kući nekoliko minuta nakon što je Peter otišao u krevet. Jesu li ulazna vrata na imanje bila otvorena? -Jesu. Naravno, mogu se zatvoriti, ali rijetko su bila zatvorena, čak i noću. Sumnjam da su se Peter i Grace ikada sjetili upaliti alarm. Greco se pitao je li to doista bilo istina ili Hammon, zbog nekog svog razloga, želi naglasiti daje na imanje i u kuću bilo lako doći. - Oko koliko ste otišli kući? - pitao je. - Malo poslije jedanaest. Kao što ste vidjeli, živimo prilično blizu Carringtonovima, iako nismo u elitom dijelu grada. - Što ste radili kad ste došli kući? -Ja sam otišao u krevet. Nancy nije bila umorna pa je ostala dolje čitati. - Sjećate li se kad je došla u krevet? Lice Jeffreyja Hammonda se zacrveni. - Ne bih znao - rekao je. - Jako smo se posvađali pa sam spavao u sinovoj sobi. On je spavao kod prijatelja. - Bili ste više nego otvoreni prema meni, gospodine Hammond - kazao je Greco. - Iskreno, pitam se zašto. - Reći ću vam zašto. - Odjednom je Hammondov glas bio ispunjen kontroliranim bijesom koji je Greco već čuo kad je ovaj izrazio želju da se u New Jerseyju ne ukine smrtna kazna. - Volio sam

127

Grace. Mogli smo imati sretan život. Želim da se pronađe njezin ubojica. Ako nešto nemam onda je to motiv za njezinog ubojstvo. Mislim da vam je to jasno zato se ne moram brinuti da ću biti osumnjičen za njezinu smrt. Možda je ustala, izašla i na rubu bazena izgubila ravnotežu. Znam da je to moguće. Ali ako joj netko oduzeo život, želim da ta osoba bude nađena i osuđena čak i ako to znači da će na vidjelo izaći naš odnos sa svim što to uključuje. Volim svog sina, ali ne toliko da bih dopustio da netko uništi život lijepe žene i izvuče se. - Mislite li da je Peter Carrington ubio Grace? - I da i ne. Zbog novaca sigurno nije, to mu ne bi ništa značilo. U tom pogledu, Peter nije sin svog oca. Ne vjerujem da ju je ubio zbog ponosa, osvete prevarenog muža. Jednostavno, nije mi jasno da bi Peter to učinio. Kad joj je istrgnuo čašu iz ruke, bio je prije uzrujan nego bijesan. Po onome što danas znam, moguće da ju je ubio dok je mjesečario. Nakon što sam vidio vrpcu na kojoj napada policajca, mislim da je to sasvim moguće. - Mislite li isto tako da je moguće da se vaša žena vratila u palaču, možda probudila Grace, predložila joj da izađu, a onda je gurnula u bazen? - Nancy to nikada ne bi učinila - odlučno je rekao Hammond. - Suviše je trezvena da bi ovako izgubila nadzor nad so bom. Nikad se ne bi izložila opasnosti da ode u zatvor jer bi je- to zauvijek odvojilo od mene i našeg sina. Najveća ironija je u tome da ona prema meni osjeća isto što sam ja osjećao prema Grace. Još uvijek se nada da ću se s vremenom ponovno zaljubiti u nju. - Hoćete li, gospodine Hammond? Volio bih da mogu.

128

* Nakon što su Banks i Markinson otišli, otišla sam na kat i legla počinuti. Bilo je oko pet. Znala sam da je zaštitar na ulazu na imanje, a da drugi obilazi posjed. Jane sam poslala kući rekavši joj da se ne osjećam dobro i da ću si poslije ugrijati malo njezine domaće juhe. Hvala Bogu, nije se bunila. Mislim da je po mom ponašanju bilo savršeno jasno da želim ostati sama. Sama u ovoj velikoj, razvučenoj kući iz koje je prije nekoliko stotina godina izvučen svećenik i raskomadan na tratini. Dok sam ležala u krevetu u našim odajama, i ja sam se osjećala kao raskomadana. Je li moguće, pitala sam se, da me moj suprug, Peter Carrington, na brzinu odveo pred oltar jer se htio osigurati da nikada neću moći svjedočiti protiv njega? Je li moguće da su sve njegove izjave Ijubavi bile proračunati čin hladnokrvnog ubojice koji me, umjesto da se mojim ubojstvom izloži opasnosti, radije oženio? Sjetila sam se Petera kako stoji u onoj pritvoreničkoj ćeliji i gleda me očima punim života od Ijubavi prema meni. Je li mi se iza tog pogleda rugao, meni, Kay Lansing, kćeri vrtlara koja je bila tako glupa da povjeruje kako se na prvi pogled zaljubio u nju? Nitko nije tako slijep kao oni koji ne žele vidjeti, podsjetila sam se. Položila sam ruku na trbuh, pokret koji se gotovo uvjetovano počeo javljati kod misli i u prilikama od kojih sam htjela pobjeći. Bila sam sigurna da je dijete dječak, ne zato što bih više voljela imati dječaka nego djevojčicu, već jednostavno zato što sam znala da je dječak. Bila sam sigurna da nosim Peterova sina. Peter me voli, odlučno sam si rekla. Nema druge istine. Zavaravam se? Ne. Ne. Ne.

129

* Čvrsto se drži onoga što imaš, jer to je sreća. Tko je to rekao? Zaboravila sam. Ali ja ću se čvrsto držati svoje Ijubavi za Petera i njegove vjere u mene. Moram, jer mi šesto čulo govori daje to tako. To je prava istina. Konačno sam osjetila da sam se smirila. Čini mi se da sam čak malo zadrijemala. Jer sam se trgnula na zvonjavu telefona na noćnom ormariću. Bila je Elaine. - Kay - rekla je. Ćula sam da joj glas treperi. - Da, Elaine. - Nadala sam se da, ako je u svojoj kući, nema namjeru navratiti do mene. - Kay, moram razgovarati s tobom. Jako je važno. Mogu li doći za pet minuta? Očito nisam imala izbor već reći joj da dođe. Ustala sam i hladnom vodom malo ispljuskala lice, potom sam na trepavice stavila malo maskare i malo boje na usnice pa sam sišla. Možda zvuči glupo što sam se s tim gnjavila zbog Peterove maćehe, ali sve više sam imala osjećaj da se između Elaine i mene vodi prikrivena borba. Uz Petera u zatvoru i sa mnom, tako novom na scem, postao joj je običaj dolaziti i odlaziti iz kuće kao da je to ponovno postao njezin dom. Kad je tu večer došla na njoj se, međutim, nije vidjelo da se radi o gospodarici kuće koja dolazi povratiti svoj položaj. Elaine je bila samrtno blijeda, a ruke su joj drhtale. Bilo je neupitno daje živčana i strašno uzrujana. Primijetila sam da pod rukom nosi plastičnu vrećicu. Nije mi ni pružila priliku da je pozdravim, već je rekla; - Kay, Richard je u velikoj nevolji. Ponovno se kladi. Moram odmah stvoriti milijun dolara. - Milijun dolara! To je više novca nego što bih zaradila da sam cijeli život radila u knjižnici. Elaine - pobunila sam se - kao prvo, ni slučajno nemam toliko novaca, a nema svrhe tražiti ga od Petera. Rekao mi je kako misli da si luda što stalno izvlačiš Richarda. Kazao je da će onaj dan kad odbiješ platiti njegov kockarski dug, Richard konačno morati nešto poduzeti u vezi sa svojom ovisnosti o klađenju. - Ako Richard ne plati dug, neće doživjeti da nešto poduzme - kazala je Elaine. Očito je bila na rubu histerije. – Slušaj me, Kay. Štitim Petera gotovo dvadeset tri godine. Vidjela sam ga kad se vratio kući one noći kad je ubio Susan. Mjesečario je, a košulja mu je bila krvava. Nisam znala u kakvoj je nevolji, ali znala sam da ga moram zaštititi. Uzela sam košulju iz košare da je sluškinja ne vidi. Ako misliš da lažem, pogledaj ovo. Vrećicu koju je nosila spustila je na mali stolić i izvadila nešto iz nje. Bila je to bile muška svečana košulja. Digla ju je da je pogledam. Imala je smeđe mrlje na ovratniku i oko tri najgor- nja puceta. - Je li ti jasno što je to? - pitala je. Uhvatila me omaglica i bila sam prisiljena spustiti se na kauč. Ni na trenutak nisam posumnjala da to nije Peterova košulja ni da tamnje mrlje nisu krv Susan Althorp. - Nabavi mi novac do sutra ujutro, Kay - kazala je Elaine. Glava mi je odjednom bila puna slika Petera kako Susan nanosi zlo. U izvještaju o obdukciji

130

pisalo je da je dobila snažan udarac u usta. Na isti je način napao policajca. Moj Bože, pomislila sam, moj Bože. Nema nade za njega. - Vidjela si Petera kad se te noći vratio kući? - pitala sam. - Da, jesam. -Jesi li sigurna da je mjesečario? - Sigurna sam. Prošao je na hodniku kraj mene kao da me nema. - U koliko sati se vratio? - U dva. - Što si u to vrijeme radila na hodniku? - Peterov otac još uvijek je bijesnio zbog troškova zabave p.i sam odlučila otići u drugu spavaonicu. Tada sam ugledala Pete ra kako se penje po stubama. - Tada si otišla u njegovu kupaonicu uzeti košulju. Recimo da te je vidio, Elaine. Što onda? - Rekla bih mu da sam znala da je mjesečario i da sam bila zabrinuta hoće li se živ i zdrav vratiti u krevet. Međutim, nije se probudio. Hvala Bogu da sam uzela košulju. Da su je drugu jutro našli u košu, bio bi uhićen i osuđen. Vjerojatno bi još uvi jek bio u zatvoru. Elaine je počela djelovati opuštenije. Mislim da je shvatila da ću joj nabaviti novac. Uredno je složila košulju i stavila je natrag u plastičnu vrećicu, kao da je prodavačica u robnoj kući koja završava prodaju. Ako si stvarno pokušavala pomoći Peteru, zar ne bi bilo pametno da si se riješila košulje? izazivala sam je. - Ne, jer je ona bila dokaz da sam doista vidjela Petera te noći. Neka vrsta police osiguranja, pomislih. Nešto spremljeno za crne dane. - Nabavit ću ti novac, Elaine - obećala sam - ali samo ako mi daš tu košulju. - Hoću, Kay. Žao mi je što to činim. Štitila sam Petera zato što ga volim. Sad moram zaštititi svog sina. Zato se ovdje pogađam s tobom. Kad budeš imala vlastito dijete, shvatit ćeš. Možda već shvaćam, pomisih. Nikome, osim odvjetnicima, nisam rekla da sam trudna. Bilo je prerano, osim toga, nisam htjela da to procuri u novine. Sad sigurno neću Elaine reći za dijete, pomislila sam s gorčinom. Sad kad sam se pogađala da kupim krvavu košulju koja je bila dokaz da mu je otac ubojica.

131

* Vincent Slater bio je na službenoj večeri na Manhattanu i nije na vrijeme stigao kući da odgovori na Kayin zahtjev da je hitno nazove. - Ako mi se ne javiš večeras, svakako me nazovi ujutro čim se probudiš - izdiktirala je telefonskoj sekretarici. Bilo je pola dvanaest navečer kadje čuo poruku. Znao je da Kay ide prilično rano u krevet pa je nije ni pokušavao odmah nazvati. Sto bi moglo biti tako hitno, pomisli? Te noći, iako je obično dobro spavao, nekoliko se puta probudio. Telefon mu je zazvonio u sedam ujutro. Bila je Kay. — Ne želim govoriti na telefon — rekla je. — Svakako navrati na putu u grad. - Već sam ustao i odjenuo se - kazao je. - Dolazim odmah. Kad je stigao u palaču, Kay ga odvede u kuhinju gdje je pila kavu. - Htjela sam se naći s tobom prije nego što u osam Jane dođe ovamo - rekla je. — Prošli mjesec, prvi dan kad smo sc vratili s medenog mjeseca, Peter i ja rano smo otišli trčati. Prije nego što smo izašli, skuhala sam nam kavu. Bilo je zabavno, samo nas dvoje, novopečeni mladenci koji žive u predgrađu. Čini mi se kao daje to bilo prije cijelu vječnost. Pod slabim ju tarnjim svjetlom, Slater je primijetio da se čini da je Kay omr šavjela. Jagodice su joj se jače isticale, oči su joj bile ogromne, Plašeći se onoga što bi mogao čuti, pitao ju je što se dogodilo da se tako uzrujala. - Što se dogodilo? Ništa posebno. Samo što Peterova brina maćeha tvrdi da ga je godinama štitila i sad zauzvrat treba ma lu pomoć. - Kako to misliš, Kay? - Voljna je prodati mi jedan predmet koji bi Peteru mogao jako naštetiti kad bi došao u ruke pogrešne osobe, što znači tu žiteljice. Cijena je milijun dolara i mora ih dobiti danas. Koji predmet? planuo je Slater. — Kay, o čemu to govoriš? Kay se ugrize za usnicu. - Ne mogu ti reći o čemu se radi zato me nemoj više ispitivati o tome. Novac treba danas zato jer je njezin vrli sin u velikim dugovima jer se krivo kladio. Znam da nam je Peter otvorio zajednički račun. Koliko ima na njemu? Ima li dovoljno da joj napišem ček? - Kay, ne razmišljaš. Treba vremena da se ček naplati. Jedini način da tako brzo nabavim novac je da ga izravno uplatim na njezin račun. Jesi li sigurna da to želiš? Znaš što Peter misli o Richardovom klađenju. Ne bi to htio podupirati. Možda Elaine blefira. - Ne ble-fi-ra! Ne ble-fi-ra! - povikala je Kay, a potom je rukama pokrila lice kad joj se niz obraze počela slijevati rijeka suza. Zapanjen, Slater je promatrao kako nestrpljivo otire suze u nastojanju da ponovno ovlada sobom. - Oprosti. Jednostavno sam ... - Sve je u redu, Kay - kazao je umirujući je. - Sve je u redu. Nemoj si to činiti. Doznačit ću joj novac. - Neću da Peter to zna — kazala je Kay tihim ali staloženim glasom. - Barem ne zasad.

132

Večeras ide u taj centar za poremećaj spavanja. Ima dosta briga, ne mora se još i time zamarati. - Zasad ne mora znati. Imam zakonsku punomoć za preba- civanjem sredstava. Međutim, jedno moraš znati, kad se novac prebaci, više ga ne možeš vratiti. Hoće li ti dati taj predmet prije nego što novac bude prebačen? - Čisto sumnjam. Daj da popijem kavu pa ću je nazvati. Ne želim zvučati uzrujano dok razgovaram s njom. Slater je gledao kako Kay obavija ruke oko šalice kao da ih grije. Nekoliko minuta sjedili su za stolom, šuteći, oboje pijući kavu. Tada je Kay slegnula ramenima. - Sad sam u redu. - Nastavila je Elaineinin broj i čekala dok je telefon ponovno zvonio. Pričinjava mi određeno zadovoljstvo spoznaja da ću je probuditi - rekla je gorko. -Bila je izvan sebe kad je sinoć došla ovamo, ali kad sam joj obećala da ću joj danas nabaviti novac, brzo se uspjela pribrati. A, evo je. Slater je promatrao kako izraz Kayina lica, dok su ona i Elaine razgovarale, postaje sve tvrđi. Bilo je očito, dokje slušao jednu stranu razgovora, da se Elaine ne želi odvojiti od toga što je imala dok se ne dovrši prijenos novca. Što bi to moglo biti, pitao se? One noći kad je Susan nestala, Elaine je još uvijek živjela u palači, pomisli Slater. Njezine odaje nalazile su se odmah na uglu hodnika koji je vodio do nekadašnje Peterove spavaće sobe. Je li moguće da je te noći vidjela Petera kako se vratio okrvavljene košulje? Moguće, zaključio je, lagano kimajući. Slater se sjetio slučajeva mjesečarenja kojima je prije mnogo godina bio svjedok dok je Petera pratio na putovanjima za vrijeme praznika. Jedan slučaj dogodio se na skijalištu, pred kućom u kojoj su odsjeli, kad je Petera prenaglo probudio pa gaje Peter napao. Još tri ih četiri puta kad je bio svjedok njegovog mjesečarenja, Peter se vratio u krevet i odmah utonuo u duboki san. Elaine je mogla ući u njegovu sobu i uzeti košulju iz koša za prljavo rublje, a da on uopće nije bio svjestan njezine prisutnosti, zaključio je. Kay spusti slušalicu. - Ne vjeruje mi. Kaže da će je njezin bankar nazvati čim novac sjedne na račun i da će tek onda doći ovamo s paketom o kojem govorim. -Je li to svečana košulja koju je nosio tu večer, Kay? - pitao je Slater. - Ne želim na to odgovoriti. Ne mogu. - Razumijem. U redu. Sad idem u New York. Da bi novac bio prebačen, moram potpisati neke papire. - Novac! On je uzrok većine zločina, je li tako? Ljubav ili novac. Susan je trebala novac, nije li? Slater je zurio u nju. - Kako to možeš znati? - Ma, ne znam, naravno. — Izbjegla je njegov pogled tako što je okrenula glavu. Tada je,

133

iznenađenim glasom rekla: - O, Gary, nisam čula da ste ušli! - Stao sam porazgovarati sa zaštitarom pred ulaznim vratima, gospođo Carrington. Ponudio sam mu šalicu kave, a onda sam onuda ušao u kuću. To znači da je koristio glavni ulaz, pomisli Slater. Trebao bi znati da se to ne radi. Je li zastao u predvorju, ako je, koliko je čuo? Znao je da je to isto i Kay palo na pamet. Kay je ustala. - Otpratit ću te do vrata. Vince. Nije progovorila dok se nisu našli pred vratima, tad ga je šapćući pitala: - Misliš li da je čuo što smo razgovarali? - Ne znam, ali nije smio ulaziti na glavni ulaz. Mislim da je vidio moj auto, opazio nas kroz kuhinjski prozor, onda se vratio i pronašao dobar izgovor kako bi nas prisluškivao. - To i ja mislim. Nazovi me kad novac bude prebačen pa ću... - Kay je oklijevala — pa ću dovršiti posao. U podne. Slater je nazvao Kay da joj kaže kako je milijun dolara na Elaininom bankovnom računu. U pola jedan, Kay je nazvala njega. Glas joj je bio bijesan i uznemiren. - Ne želi mi dati. Kaže da je prejeftino prodala. Kaže da je njezin predbračni ugovor bio premalen. Želi potrebe. razgovarati o svoti koja bi zadovoljila njezine buduće

134

* Ovo je jedan od načina da se izađe iz zatvora Okruga Bergen — dobacio je Peter Carrington Conneru Banksu dok su ga, u lisicama i s okovima, u pratnji dva policajca iz šerifova ureda i četiri privatna stražara, vodili kroz predvorje bolnice Pascack Valley na prvi kat do Ceentra za poremećaj spavanja. - Način koji ja ne bih odabrao - kazao mu je Banks. - Očito misliš da je sve ovo glupost - rekao je Peter. - Nisam to mislio. Mislio sam da bih volio da ideš kući umjesto što dolaziš ovamo. - Pa, izgleda da ću ovdje provesti noć. Zao mije što tebi to smeta. Bilo je osam navečer. Banks je puno čitao kako bi saznao što može očekivati od ovog pokusa. S Peterom će razgovarati specijalist za spavanje, odgovorit će na niz pitanja, onda će ga staviti u spavaonicu u prostorijama za ispitivanje. Polisomnogram će pratiti rad njegovog srca, moždane valove, disanje, očne mišiće, micanje nogu i svih pet stadija sna. Televizijska kamera u spavaćoj sobi također će ga cijelu noć motriti. Ujutro će ga vratiti natrag u zatvor. Poseban zasun i lanac stavljeni su na vanjsku stranu vrata Peterove sobe. Banks i trojica stražara sjedit će u hodniku na stolcima dok će četvrti, zajedno s bolničkim tehničarem pratiti monitor na kojem će se vidjeti unutrašnjost sobe i Peter u krevetu. Policajci iz šerifova ureda stajali su ispred njegovih vrata. U jedan ujutro pomakla se kvaka na spavaćoj sobi. Čuvari su skočili, ali lanac koji su vani postavili spriječio je da se vrata otvore više oil nekoliko centimetara. Guranje s unutarnje strane trajalo je više od minute, a onda su se vrata ponovno zatvorila. Banks je požurio do monitora; vidio je Petera koji je sjedio na krevetu. Gledao je ravno u kameru, lice mu je bilo bezizražajno,pogled ukočen. Dok je Banks gledao, Peter se pokušao ponovno spojiti na cijev za disanje, potom je legao i zaklopio oči. - Mjesečario je, zar ne? - Banks je pitao tehničara. - Upravo ste vidjeli klasični primjer toga - odgovorio je tehničar.

135

* Drugo jutro zaredom u sedam ujutro, Vincent Slater pri mio je telefonski poziv; ovaj put od Connera Banksa. - Imamo problem - kazao je Banks bez ikakvog uvoda. - Peter je ovu noć za vrijeme boravka u centru za poremećaj spavanja mjesečario i pokušao je otvoriti vrata svoje spavaće sobe. Na to se može gledati kao na kršenje uvjetnog puštanja. Čim tužiteljica čuje za to, zakazat će novo saslušanje i pokrenut će postupak da se jamčevina zaplijeni. Slater prebaci noge preko kreveta i sjedne. - Što želiš da učinim? - Ne želim da išta napraviš samo se moli da sudac to sagleda našim očima, da Peter nije znao što radi. Inače možeš otpisati još dvadeset pet milijuna dolara. - Nikako ne smiješ dopustiti da se to dogodi! - Misliš da neću dati sve od sebe? Vince, cijelo vrijeme vam govorim da je ludost braniti se mjesečarenjem. Sudac to neće ni slučajno progutati. U svakom slučaju, nije mirne duše pustio Petera u centar za poremećaj spavanja, čak ni s čuvarima. Mene najviše brine da bi to moglo izgledati kao trik kako bi na sudu prošla Peterova obrana da je mjesečar. Ako sudac to tako shvati, vaš će novac pomoći da Država New Jersey smanji manjak u proračunu. -Jesi li rekao Kay za to? - pitao je Slater. - Nisam je zasad htio uznemiravati. Posljednji sam je put vidio u ponedjeljak i bila je prilično uzrujana. -Ja sam je vidio jučer i još uvijek je bila jako uzrujana. Pusti me da ja razgovaram s njom. - Siguran sam da će tužiteljica tražiti hitno saslušanje u vezi s Peterovom jamčevinom - kazao mu je Banks. — Bilo bi bolje da upozoriš Kay. Htjet će biti ondje. Javit ću ti za kad je zakazano. Upozoriti Kay, mislio je Slater dok se tuširao i odijevao. Jučer me je natjerala da na Elainin račun uplatim milijun dolara jer vjeruje da Elaine ima nešto što bi moglo naštetiti Peteru. Potom je Elaine povisila cijenu. Ucjena na ucjenu. Sigurno se radi o košulji, pomisli. Ili se radi o nečem drugom? Nema svrhe da danas ide u ured na Manhattanu, zaključi. Ako će biti sazvano hitno saslušanje o jamčevini, namjerava biti ondje. Bolje nego da ide u grad, radit će izvan ureda, u palači, a onda će odvesti Kay na saslušanje. Nije bilo lako nazvati Kay i reći joj što se dogodilo u centru za poremećaj spavanja, ali mora to obaviti. Sat poslije, provezao se kroz ulazna vrata Carringtonova imanja. Zaštitar mu je prijateljski mahnuo. Čuvar postavljen ispred kuće kimnuo mu je dok se provezao pokraj palače i parkirao straga. Upotrijebio je ključ svog privatnog ureda da uđe u kuću. Tek što je ušao, zazvoni telefon.

136

Bio je Nicholas Greco; tražio je kratki sastanak kad njemu odgovara. - Gospodine Greco - kazao je Vincent - ne vidim razlog za naš sastanak, ni danas, ni u bilo koje drugo vrijeme. Peter Carrington optužen je za ubojstvo zato što ste vi pronašli sluškinju koja, zbog nekih svojih razloga, sada tvrdi daje izjava koju je prije dvadeset dvije godine dala pod zakletvom bila laž. Zašto bih želio s vama izmijeniti jednu jedinu riječ? - Gospodine Slater, trenutačno ni za koga ne radim. Kad radim na nečemu, zbog samoga sebe, ne volim da neke stvari ostanu neriješene. Koliko sam shvatio, može se dogoditi da Peter Carrington na sudu prizna da je te zločine počinio dok nije bio svjestan svojih postupaka. Međutim, nije li moguće da, zapravo, postoji drugi odgovor? Kao njegovog bliskog prijatelja i suradnika, molim vas, posvetite mi pola sata. Poslušajte me. Ne odgovorivši, Vincent Slater poklopi slušalicu. - Tko je to bio. Vince? Okrenuo se, na vratima je stajala Kay. - Nitko važan, Kay - kazao joj je. - Jedan od onih bolesnika koji zovu kad se nekako uspiju dočepati privatnog broja. Kad su iz šerifova ureda izvijestili tužiteljicu Barbaru Krause da je Peter Carrington pokušao napustiti svoju bolničku sobu silom pokušavajući otvoriti vrata, odmah je zatražila, i odobreno joj je, hitno saslušanje vezano za jamčevinu baš kao što je Conner Banks očekivao. To popodne u pola tri, ona, hranitelji i Peter Carrington još jednom su se pojavili pred sucem Smithom. Kao i prije, sudnica je bila puna novinara i brojne publike. Sjedila sam s Vincentom Slaterom u redu iza Markinsona i Banksa. Teško je reći kako sam se osjećala. Čini mi se da ću to najbolje opisati ako kažem da sam bila kao omamljena. U samo nekoliko dana, spomenuvši mogućnost da je žena koju sam prije toliko godina čula u kapelici bila Susan, ja sam, prema Peterovim odvjetnicima, pronašla motiv zašto ju je ubio. Vidjela sam krvave mrlje na košulji koju je imao na sebi one noći kad je Susan nestala i platila sam milijun dolara njegovoj maćehi da je dobijem od nje. Radilo se o ucjeni, ali imala sam osjećaj da nemam izbora. Potom, nakon što sam dala novac, zaskočila me s još jednom ucjenom. Isto tako, posjetila sam najbolju prijateljicu Susan Althorp i saznala da se Susan prema Garyju Barru odnosila kao prema prijatelju. Toliko toga se događalo, a ja sam još uvijek u svemu pokušavala pronaći neki smisao. Gledala sam kako Petera, mog supruga, moju Ijubav, dovode u sudnicu, emocionalno ranjenog i poniženog, s lisicama i u okovima, i kako ga vode da ga cijeli svijet vidi na večernjim vijestima. Tužiteljica je likovala, ali kad se digla da kaže što je imala za reći, glumila je daje ogorčena. Sa svakom riječi koju je izgovorila, više sam je mrzila. - Časni sude, ovo je drugi put da je ovaj čovjek, koji je optužen za dva ubojstva, a sumnjiči ga

137

se za još jedno, prekršio odredbe uvjetnog puštanja. Prvi put, napustio je svoj dom i otišao na posjed obitelji Susan Althorp što je kod njih izazvalo veliku duševnu bol. Jedan od policajaca koji gaje pokušao uhititi, ozbiljno je povrijeđen. Sinoć. Peter Carrington pokušavao je na silu otvoriti vrata svoje bolničke sobe u još jednom pokušaju bijega. Iz šerifova ureda izvijestili su me da je barem minutu očajnički pokušavao otvoriti vrata. Srećom, nije uspio. Peter, pomislila sam, Peter. O čemu razmišljaš? Zašto nam se događa ova noćna mora? - Časni sude - govorila je tužiteljica - država predlaže da se dvadeset pet milijuna dolara koje je Peter Carrington položio kako bi mu se dopustilo da preko noći ode u Centar za poremećaj spavanja, zaplijeni. Sada tražimo da, dok čeka suđenje, ostane u zatvoru Okruga Bergen. Teško da postoji osoba kod koje postoji veća opasnost za bijeg od njega. Conner Banks nestrpljivo je čekao da tužiteljica završi. Sad je bio njegov red. Promatrala sam ga kako se diže sa stolca iza stola obrane i priprema se za obraćanje sucu. Zračio je samopouzdanjem što mi je davalo određenu nadu. Pogledao je tužiteljicu kao da ne vjeruje to što je upravo čuo; potom je započeo iznositi svoju obranu. - Časni sude, hajdemo razgovarati o opasnosti od bijega. Da je Peter Carrington htio napustiti zemlju, mogao je to učiniti prije više od dvadeset godina. Umjesto toga, živio je u svom domu, pokušavajući ne obazirati se na prljave glasine, surađivao je sa svim istražiteljima, a sada, znajući da nikada svjesno ne bi mogao nauditi drugom ljudskom biću, pokušao je pronaći objašnjenje za zločine koje je možda počinio. Ili koje možda nije počinio. Bilo je prerano da bih osjetila bilo kakvu reakciju djeteta koje sam nosila, ali mogla bih se zakleti da sam osjetila udarac odobravanja. Conner je nastavio s iznošenjem obrane. - Svrha neurološkog testiranja na klinici za poremećaj spavanja bila je ta da se odredi je li Peter Carrington mjesečar, a ako je, da se odredi ozbiljnost i učestalost ovoga poremećaja. Liječnici mog klijenta izvijestili su me da njegovi neurološki nalazi, dok spava, pokazuju velike nepravilnosti i jasno ukazuju na osobu s ozbiljnim poremećajem spavanja koje se naziva parasomnia. Liječnici koji su očitali vrpcu ovog slučaja, kazali su mi da se po njihovom sudu jasno radilo o mjesečarenju i da je on bio potpuno nesvjestan svojih postupaka. Dobro radi, pomislila sam. Molim te. Bože, da mu sudac povjeruje. - Časni sude - kazao je Banks povisivši glas - ne poričemo da je Peter Carrington ustao i da je pokušavao izaći iz sobe. Međutim, s obzirom na temeljite sigurnosne mjere koje su poduzete, za koje Peter Carrington ne samo da je znao, već ih je i platio, potpuno je jasno daje ovaj slučaj posljedica toga što pati od tog strašnog poremećaja. Časni sude, po vašem prijašnjem nalogu, proveo je noć u centru i sad je vraćen u zatvor. Bila bi velika nepravda zaplijeniti dvadeset pet milijuna dolara jamčevine zbog postupaka nad kojima nije imao nadzor. Sudac Smith pomnjivo je saslušao obje strane. Digao je glavu i naši se pogledi na trenutak sretoše prije nego što se obratio sudnici. Što je vidio kad me pogledao, pitala sam se? Je li vidio kako ga preklinjem da razumije? Osjećala sam kako mi srce lupa kad je počeo govoriti.

138

- Slobodno mogu reći da je ovo najneuobičajeniji splet okolnosti na koje sam naišao vezano za raspravu o jamčevini - kazao je. - Potpuno sam svjestan da mjesečarenje može biti sporna točka u suđenju Peteru Carringtonu, koje je pred nama. Ja, naravno, danas ne razmatram ni ovaj slučaj, ni pravovaljanost obrane zbog mjesečarenja. Danas je jedino pitanje to je li gospodin Carrington namjerno pokušao prekršiti odredbe pod kojima je pušten uz jamčevinu i treba li mu zaplijeniti dvadeset pet milijuna dola ra koje je položio. Branitelj ne poriče da je gospodin Carrington pokušao izaći iz bolničke sobe u kojoj je bio zatvoren. Pogledala sam tužiteljicu. Lice joj se počelo mrštiti zbog ljut nje. Dragi Bože, daj da to znači da sudac neće zaplijeniti Pete rovu jamčevinu. Jer ako je zaplijeni, to će značiti da vjeruje da se Peter pretvara. Sudac je nastavio. - Branitelj je pružio dovoljno dokaza daje medicinsko ispitivanje otkrilo ozbiljan poremećaj spavanja. Isto tako, točno je da je Peter Carrington bio potpuno svjestan opsežnih sigurnosnih mjera oko sebe koje bi stvarno onemogućile bilo kakav pokušaj bijega. Isto tako, točno je, na što je branitelj upozorio, da je gospodin Carrington pristao na njih i platio takve sigurnosne mjere. Pod takvim okolnostima, ako još jednom ustvrdimo daje svrha bolničke procjene bila usmjerena na to da se vidi postoji li ih ne postoji poremećaj spavanja, sud ne vjeruje da je gospodin Carrington namjerno pokušavao prekršiti odredbe uvjetnog puštanja. Opravdana je bojazan države da bi mogao pobjeći pa će optuženik do suđenja ostati u zatvoru. Međutim, s obzirom na podatke koji su mi predočeni, neću narediti zapljenu jamčevine od dvadeset pet milijuna dolara. Barem smo izvojevali nekakvu pobjedu. Osjetila sam da sam klonula na sjedalu. Vincent Slater potapšao me po ramenu; za njega neuobičajen postupak. - Kay, ovo je doista važno - kazao je glasom punim olakšanja i brižnosti. Slater je tako rijetko pokazivao osjećaje da sam bila i iznenađena 1 dirnuta. Uvijek sam ga doživljavala kao osobu koja učinkovito 1 predano radi u Peterovu korist, ali je u osnovi hladna i bezosjećajna. Njegov postupak neočekivano je pružio pogled u dušu Vincenta Slatera. Bilo mije dopušteno provesti nekoliko minuta s Peterom dok je bio u ćeliji suda. - Kay - rekao je - sinoć sam sanjao da klečim na travnjaku Althorpovih, onako kako sam klečao kad me policija uhitila. Kad sam pokušavao otvoriti vrata, bilo je to zato sto sam u svom snu ponovno morao otići onamo. - Glas mu se stišao do šapta da ga ne čuje čuvar koji je stajao u blizini. Međutim, sinoć je bilo drukčije. - Zastao je. - Mislio sam da u sobi sjedi Gary Barr i da me promatra.

139

* Nicholas Greco je na radiju u autu čuo da je moguće da je Peter Carrington pokušao pobjeći iz centra za poremećaj spavanja. Znajući da će se održati rasprava zbog jamčevine, nazvao je ured Barbare Krause i saznao kad će to biti. Zato je za vrijeme saslušanja bio u sudnici i zato je kadje rasprava bila gotova čekao vani u predvorju nadajući se da će razgovarati s Carringtonovom ženom, Kay. Kad je izašla, u njezinoj pratnji bio je Vincent Slater. Kad je Slater spazio Greca, pokušao je s Kay brzo proći kraj njega, ali Greco mu je prepriječio put. - Gospođo Carrington - kazao je jako bih volio razgovarati s vama. Postoji mogućnost da bih vam mogao pomoći. - Pomoći! - planuo je Slater. - Kay, ovo je istražitelj koji jc pronašao sluškinju i nagovorio je da promijeni iskaz. - Gospođo Carrington, ja tragam za istinom- Greco joj pruži svoju posjetnicu. - Molim vas, uzmite ovo. Molim vas, nazovite me. - Zadovoljan što ju je stavila u džep, okrenuo se i otišao u suprotnom smjeru od dizala. Bio je svjestan toga daje u tužiteljičinom uredu, barem zasada, postao neka vrsta domaće osobe. Vrata Barbare Krause bila su za tvorena, ali Tom Moran stajao je ispred u predsoblju i razgovarao s jednim policajcem. Greco je uspio uhvatiti Moranov pogled, i potom je pričekao da Moran dođe porazgovarati s njim. Moran je odmahnuo rukom na Grecovu ispriku što je na vratio, a nije se najavio. - Dođite u moj ured - predložio je Šefica nije najbolje društvo sad kad je odbijen prijedlog da se zaplijeni jamčevina. -Shvaćam - kazao je Greco, u sebi zahvaljujući Bogu što nije naletio na Barbaru Krause. Znao je da postoji tanka linija između toga da ga smatra korisnim odnosno gnjavatorom. Također je znao da Moranu ne smije oduzeti puno vremena. Kad se našao u njegovom uredu, Greco pređe na stvar. - Razgovarao sam s najboljom prijateljicom Susan Althorp, Sarah Kennedy North. Kao što znate, Gary Barr vozio je Susan i njezine prijateljice na zabave. Međutim, prema Sarah North, čini se da je bio neobično blizak sa Susan. Moran ga upitno pogleda. - Slušam. - Susan se prema Barru očigledno odnosila kao prema »svom frendu«. Nije baš uobičajeno, što mislite, za jednu osamnaestogo- išnjakinju i slugu koji je tada prošao četrdeset? Isto tako, ozračje u domu Althorpovih ne daje naslutiti da je između obitelji i osoblja ikada vladala bliskost. Štoviše, čak bih rekao suprotno. Gospodine Greco, od početka sumnjamo da je Peter Carrington imao pomagača kako u skrivanju tako i poslije u zakapanju tijela Susan Althorp. Naravno, znamo za vožnje koje je Gary Barr obavljao. Policija je također razgovarala s prijateljicama Susan Althorp u vrijeme kad je nestala. Nijedna od njih nije spomenula neobičan odnos sa Susan. Možda je vrijeme da ponovno porazgovaramo s njim. Možda se i njemu sjećanje popravilo nakon toliko godina. Greco je ustao. - Neću vam više oduzimati vrijeme. Mogu li vam isto tako predložiti da istražite prošlost Garyja Barra da vidite je li ikada imao poteškoća sa zakonom. Pala mi je na pamet jedna mogućnost koju vam još nisam spreman otkriti. Ugodan dan, gospodine Moran. Drago mi je što smo se vidjeli.

140

* Prezirala sam Elaine zbog njezine prijevare, ali na neki čudan način, bilo mi je drago što nisam došla u posjed zloglasne košulje. Iako nas je ucjenjivala, također je odgađala moju moralnu dvojbu. Prema zakonu, kao Peterova žena, nisam morala svjedočiti na sudu. Međutim, svjesno zadržavanje ili uništavanje dokaza, bilo je nešto drugo. Iako sada, rekla sam samoj sebi, ne zadržavam dokaz jer ga nemam. Nakon rasprave o jamčevini, mediji su također imali buran dan. Na naslovnici jednog od žutih časopisa nalazila se Peterova slika kako stoji pred sucem, leđima okrenut fotoaparatu. Sudac je gledao dolje. U naslovu je stajalo ZZZZZZZZZZZ, je li i sudac zaspao? Karikatura u jednim drugim novinama prikazivala je Petera s elektrodama koje su mu visjele sa čela, s cjevčicom za disanje prebačenom preko ramena i sa sjekiricom u ruci kako navaljuje na vrata. Nisam znala može li Peter doći do novina niti sam ga pitala. Za vrijeme sljedećeg posjeta, pitala sam ga za san koji je sanjao u centru za poremećaj spavanja kad je pokušavao otvoriti vrata i kad je htio ponovno otići do doma Althorpovih. - Misliš li da postoji mogućnost da si u stvari vidio Garyja kako se one noći kad je nestala mota oko Susanine kuće? - pitala sam ga. - Ni govora, Kay! Da jesam, ne bih mu dopustio da ti se pri bliži ni na kilometar! Naravno da ne bi. Bio je uvjeren da se samo radilo o pobrka - nim činjenicama u snu, ali ja nisam. Naši su susreti bili veoma bolni; gledali smo se kroz ploču od pleksiglasa i razgovarali telefonom. Smio je sjesti za stol sa svojim odvjetnicima i sastančiti, ali mene nije smio taknuti. Žudila sam za tim da obavijem svoje ruke oko njega, da osjetim njego ve snažne ruke oko sebe. To se neće dogoditi. U podsvjesti mi je uvijek stajala primjedba Connera Banksa da me je Peter oženio zbog onoga što sam čula u kapelici. No, kad sam vidjela kako me Peter gleda, kako se njegovo lice ozari čim me vidi, bila sam ponovno sigurna da me voli i da me od početka volio. Međutim, nekoliko sati poslije, kad sam bila sama kod kuće, nije mi se činilo nemoguće da su se možda on i Susan tog popodneva svađali oko novaca. Kakav je džeparac dobivao od oca koji je bio tako škrt? Ako je Susan imala neki dokaz protiv njega, je li ga natjerala u očaj, možda zbog straha od oca pa ju je zato ušutkao? Ta su me pitanja proganjala, ah kad je ponovno došao dan posjeta, odvratno sam se osjećala što sam uopće posumnjala u njega. U tjednima nakon saslušanja, sto puta sam u ruke uzela Grecovu posjetnicu razmišljajući da ga nazovem. Imala sam taj ludi osjećaj da bi mu on mogao pomoći. Međutim, svaki put bih se podsjetila da Peter možda ne bi bio optužen da Greco nije pronašao Mariju Valdez i svaki put

141

bih spremila posjetnicu u ladicu i treskom je zatvorila. Uživali smo u blagoj veljači i ja sam ponovno počela trčati; svako jutro optrčala sam posjed. Često sam se zaustavila na mjestu gdje su pronađeni ostaci mog oca. Ovaj grob činio mi se puno stvarniji od onoga koji je sada dijelio s mojom majkom na groblju Mary Rest. Policija je kopala barem tri metra na svaku stranu oko mjesta gdje su psi počeli luđački lajati. Prostor je sada bio ispunjen zemljom, ali još uvijek se isticao u travi koja je oko njega mirovala, ali znala sam da će se početi slijegati kad u proljeće stane kopniti snijeg. Zaključila sam da ovdje želim posaditi ruže, ali onda sam shvatila da sam prekratko gospođa Carrington da bih znala tko se brine o vrtu. Ponekad bih stajala kraj ograde gdje je nađeno Susanino tijelo. pokušavala sam zamisliti dvadesetogodišnjeg Petera koji misli da je sigurno ondje zakopati tijelo budući jer su psi tragači već pretražili posjed. Čak sam nazvala javno poduzeće za struju i plin. Jedan od njihovih zaposlenika kazao mi je da iza ograde blizu ruba pločnika uz naše imanje prolazi plinski vod i da poduzeće ima trajnu dozvolu za popravak odnosno izmjenu voda. Kazao mi je da pod normalnim uvjetima ne bi nikad imali potrebu dirati zemlju otprilike petnaest metara od ruba pločnika. - Kad se sumnja na curenje plina, dolazimo odmah bez prethodne obavijesti - kazao je. - Onaj dan kadje pronađeno tijelo one djevojke Althorp, javljeno je da se osjeća miris plina i naši su ljudi odmah došli. Naši detektori za probu su izbušili rupe puno bliže vašoj ogradi nego što će to vjerojatno ikada više učiniti — rekao mi je. To bi moglo biti odgovor zašto Peter, ako i je kriv, nije bio osobito uzbuđen kad je vidio da je služba za hitne intervencije počela kopati blizu ruba pločnika. Ponovno sam razmislila što sve znam o toj noći. Elaine je tvrdila da je vidjela Petera da je došao u dva ujutro. Nije upitno da je u ponoć odvezao Susan kući. Bi li imala hrabrosti odmah se iskrasti van, ili bi čekala dvadeset minuta ili pola sata kako bi bila sigurna da je nijedan od roditelja neće doći pogledati, pitala sam se i gdje bi Peter uspio sakriti Susanino tijelo, bez obzira na to je li mjesečario ili ne, između pola jedan i dva? Ako je to učinio, onda mu je netko morao pomoći. Moja sumnja daje Gary Barr bio u sve to umiješan postajala je sve jača i jača. To bi objasnilo zašto je Gary u posljednje vrijeme tako živčan i zašto je pokušavao prisluškivati. Sigurno je jako zabrinut da bi, zbog odanosti Peteru, još uvijek mogao biti osuđen kao suučesnik u ubojstvu. Conner Banks dao mi je kopiju vrpce znanstvenog programa na kojoj je prikazana rekonstrukcija zločina koje su počinila dvojica muškaraca koji su u to vrijeme mjesečarili. Obojica služe doživotnu kaznu. Na istoj je vrpci rekonstrukcija ubojstva i teškog silovanja koje su pod istim okolnostima počinila dvojica muškaraca u Kanadi. Obojica su oslobođeni. Gledajući vrpcu, bilo sam strašno potištena. Dvojica od njih bila su zbunjena

142

kad su ih policajci probudili i nisu se sjećali što se dogodilo. Treći se probudio u svom automobilu i odvezao se u policijsku postaju jer je bio sav okrvavljen. Jedan od načina kako sam kratila vrijeme, a u tome sam doista uživala, bilo je unošenje nekih promjena po palači. Koliko mi je Peter rekao, Elaine nije puno radila u palači, ah je zato potpuno preuredila stan na Petoj aveniji. U tom sam stanu bila svega nekoliko puta u onim tjednima između prijema za opismenjavanje i našeg vjenčanja. Sada nisam imala želju otići onamo bez Petera. Glupo, ali osjećala bih se kao uljez. Ako Peter ode u zatvor, znam da će najvažnija odluka biti vezana za cijelu imovinu. U međuvremenu sam, ipak, počela raditi neke promjene u ovom domu, mom domu, podsjetih se. Zamolila sam Garyja da dolje donese kutiju s porculanom iz Limogesa o kojem sam pričala Peteru. Jane je oprala, aja sam obrisala tanjure, šalice, male tanjuriće i sve ono divno suđe koje se koristilo na otmjenim večerama krajem devetnaestog stoljeća. - Tako nešto se više ne viđa, gospođo Carrington - divila se Jane. U blagovaonici za svečane prilike nalazila se prekrasna vitrina iz osamnaestog stoljeća. Porculan smo složili u njega, a spakirah smo onaj koji je odabrala Elaine. Hvala Bogu, pomislih. U jednoj od soba na trećem katu pronašla sam tešku kutiju punu pocrnjelog starinskog srebrnog suđa. Kad su ga Jane i Gary ulaštili, otkrili smo da se na svakom komadu nalazi monogram. Čiji su inicijali ASC? - pitala sam Petera za vrijeme jednog posjeta. - ASC? To je vjerojatno moja pra pra, kako već, baka. Zvala se Adelaide Stuart kad se 1820. udala za mog pra pra, kako već, djeda. Sjećam se da mi je moja majka govorila da je Adelaide tvrdila kako je daljnja rođakinja kralja Charlesa i mojem muškom pretku nikada nije dopuštala da zaboravi kako je po društvenom položaju daleko iznad njega. Ona je stajala iza preseljenja palače iz Walesa. Naučila sam da su ovakvi razgovori najbolji način da na Peterovo lice izmamim osmijeh. Svidjela mu se pomisao da domu dajem svoj vlastiti pečat. - Učini što god želiš, Kay. Neke od tih soba previše su ukočene i službene za moj ukus. Međutim, ostavi moju knjižnicu takvu kakva je, a nemoj ni pomišljati da daš presvući moj naslonjač. Također sam mu rekla da ću promijeniti neke slike na zidovima u prizemlju s onima koje mi se više sviđaju, a koje sam našla na drugom katu. Nekoliko puta tjedno, Maggie mi je dolazila na večeru ili bismo otišle u naš restoran s tjesteninama. Znam da su me pogledi ostalih gostiju slijedili kad smo ušle, ali zaključila sam da se ne mogu vječno skrivati i da na kraju, ili barem dok suđenje ne počne, više neću biti tako zanimljiva. Elaine nisam vidjela gotovo tri tjedna nakon što mi je odbila dati tu košulju, iako sam tu i tamo primijetila njezin auto kako prolazi prilaznim putem. Dala sam promijeniti sve brave u kući tako da nije mogla ući, a da ne pozvoni. Onda sam jedne večeri, nakon što su Barrovi za

143

taj dan otišli, sjedila u Peterovom naslonjaču i čitala kad je zvono na vratima počelo luđački zvoniti. Pohitala sam otvoriti vrata, a Elaine je uletjela u palaču, divlja pogleda, ruku bez rukavica svinutih kao kandže. Na trenutak sam pomislila da će ih obaviti oko mog vrata. - Kako se usuđuješ? - vikala je. — Kako se usuđuješ opljačkati moj dom? - Opljačkati tvoj dom! — Mislim da ju je zaprepaštenje u mom glasu i ono što je zacijelo vidjela na mom licu natjeralo da shvati da ne znam o čemu govori. Bijes na njezinom licu odmah se pretvorio u strah. - Kay - rekla je. - O, moj Bože, nestala je! Netko ju je okrao! Nisam morala pitati na što misli. Peterova svečana košulja, košulja koja bi ga sigurno žigosala kao ubojicu, nestala je.

144

* Pat Jennings provodila je u galeriji Walker sve više vremena na telefonu jer nije imala baš ništa za raditi. Nekoliko tjedana nakon svađe sa svojom majkom, Richard je rijetko dolazio. Kazao je Pat da prodaje svoj stan i kupuje manji te da traži jeftiniji prostor za galeriju. — Mislim da je velika Ijubav s Ginom Black gotova — Pat je povjerila svojoj prijateljici Trish za vrijeme jednog od njihovih čestih telefonskih razgovora. — Ostavlja mu poruke, ali Richard mi je rekao da joj kažem da nije u gradu. - Što je s onom drugom, Alexandrom Lloyd? - Pretpostavljam daje odustala. Nije nazvala već nekoliko tjedana. - Je li njegova majka još koji put došla? - Ne, ni jednom. Ah, mislim da je nešto izgubila. Richard je jutros došao i, Bože, bio je bijesan kao ris! Otišao je ravno na telefon i nazvao svoju majku. Čula sam da joj je rekao da nije spavao ni minutu nakon onoga što mu je sinoć rekla jer se tako uzrujao. On izgleda nikako da shvati da kad povisi glas čujem svaku riječ. - Kad je to bilo? - pitala je Trish. - Prije otprilike jedan sat. - Što je još rekao? - Nešto o tome kako je bilo užasno glupo ostaviti to u kući i da zašto to nije objesila na stijeg da svi vide. U svakom slučaju, spustio joj je slušalicu, a ona ga je nazvala deset minuta poslije. Shvatila sam da plače. Rekla je da ne želi razgovarati s Richar- dom, već je meni rekla da kažem njezinom sinu da je sve njegova krivnja, a da ga ona sad mora izvlačiti, i da je, kao prvo, on kriv što je to držala u kući i neka ide k vragu. - To ti je rekla? - bez daha je kazala Trish. - Jesi li mu prenijela poruku? - Morala sam, je li tako? Otišao je odavde zalupivši vratima i samo je rekao da se danas više neće vratiti. - Ma nemoj? - uzviknula je Trish. - Imaš jako zanimljiv posao, Pat. Baš je uzbudljivo kretati se među ljudima kako što su Carringtonovi. Što misliš, što je Elaine izgubila? - Ha, pretpostavljam nakit — nagađala je Pat. — Ukoliko se ne radi o kuponu za Carringtonov novac. Richardu bi to svakako dobro došlo. - Štogod bilo, možda se radi o džokeru - nabaci Trish. Obje su se od srca nasmijale. - Izvještavaj me redovito! - upozori je Trish i spusti slušalicu.

145

* Peter je na saslušanju postigao to što je htio, Kay - kazao je Conner Banks upirući prstom u mene kako bi to naglasio, a onda se poslužio svojim bilješkama. - Imamo kopiju vrpce na kojoj ustaje iz kreveta u centru za poremećaj spavanja. Na njoj je veoma jasan snimak njegovog lica koje gleda ravno u kameru. Svatko može vidjeti kako mu je pogled staklen i da nije ničega svjestan. Mislim da će neki porotnici, možda svi, kad to vide, povjerovati da je Peter u tom trenutku mjesečario i da je zbog toga mjesečar. Ipak, Kay, ta obrana neće upaliti. Ako želiš dočekati da Peter ude u ovu kuću kao slobodan čovjek, moraš ga uvjeriti da trebamo pobiti optužnicu i braniti se time da postoji osnovana sumnja da je ubio Susan kao i osnovana sumnja da je ubio tvog oca. - Potpuno se slažem - oštro je kazao Markinson. Banks i Markinson ponovno su došli u palaču. Prošlo je tjedan dana otkako je iz Elainine kuće ukradena Peterova košulja. Ne znam koja je od nas, Elaine ili ja, bila više izvan sebe zbog tog nestanka. Samo bih na dva čovjeka posumnjala da su je ukrali: Garyja Barra i Vincenta Slatera. Vincent je odmah pogodio da je »stvar« kojom me Elaine ucjenjuje najvjerojatnije košulja, a gotovo sam sigurna da je Gary čuo naš razgovor o tome. Čak mogu zamisliti Vincenta kako pokušava doći do košulje nakon što je Elaine dobila milijun dolara, osobito kadje pokušala nastaviti s ucjenjivanjem, ali zašto mi to ne bi rekao? Suočila sam se s njim i rekla mu da je Elainina »stvar« nestala košulja. Poricao je da ju je uzeo. Nisam znala da li da mu vjerujem ih ne. Ako ju je uzeo Gary Barr, što je s njom namjeravao? Možda ju je uzeo kako bi s tužiteljicom sklopio nagodbu, nešto u stilu: »Peter je bio još dijete, bilo mi ga je žao. Sakrio sam tijelo, a onda mu pomogao da ga zakopa s vanjske strane ograde.« Naravno, i Vincent i Gary lako su mogli doći do Elainine kuće. Gary je stalno bio tu, a Vincent je neprestano dolazio i odlazio iz palače. Stražar pred kućom uglavnom je stalno stajao ispred ulaznih vrata. S vremena na vrijeme otišao bi iza kuće, ali obojici bi bilo lako izbjeći da ih vidi. Prije nego što je otkrila da joj je netko prekopao kuću, Elaine je četiri dana provela u svom stanu u New Yorku. Tkogod da je uzeo košulju, imao je dovoljno vremena da je temeljito pretraži. Uz Vincenta i Garyja, još mi je jedan sumnjivac pao na um, iako mi se to činilo malo vjerojatno. Elaine se omaklo, kad mi je mahnito govorila da nema košulje, da je i Richard znao za nju. Bi li je on uzeo da se osigura od budućih kockarskih dugova? Međutim, Elaine je rekla da nije znao da ju nije vratila u bankovni sef gdje je bila skrivena dvadeset dvije godine i da se stvarno razljutio kad mu je rekla da je nema. Sve su mi se te misli vrtjele glavom dok sam slušala kako mi Conner Banks, korak po korak, iznosi činjenice za koje je mislio da su temelj obrane prema »osnovanoj sumnji«.

146

- Peter i Susan bili su prijatelji, ali nitko nikada nije dao naslutiti da su bili u vezi govorio je Banks. - Svečana košulja je nestala, ali na Peterovom sakou nije bilo ni traga krvi, kao ni na cipelama ili čarapama, što je ustanovljeno. - Što ako se košulja negdje pojavi? - pitala sam. - Sto ako se dokaže da je na njoj Susanina krv? Banks i Markinson pogledali su me kao da sam čudovište s dvije glave. — Kad bi postojala i najmanja mogućnost da se to dogodi, pogađao bih se za dvije istovremene kazne zatvora od trideset godina — kazao je Banks. — Bio bih sretan da ih dobijem. Razglabali smo o tome, razglabali i razglabali, kad ćemo stati, nitko ne zna, mislila sam. Ne sluteći, Banks mi je dao odgovor. Ako odvjetnici saznaju da košulja postoji, htjet će se nagoditi, ,i Peter nikada neće priznati da je počinio ta ubojstva samo zato da bi dobio kaznu koja bi mu, u najboljem slučaju, omogućila da izađe iz zatvora kad bude star sedamdeset dvije godine. Naše će dijete tada imati trideset, pomislih. - Neću pokušavati nagovoriti Petera da se predomisli o tome na što će se usredotočiti njegova obrana - rekla sam im. - On tako želi i ja ću ga podržati. Odgurnuli su stolce i ustali da odu. - Onda ćeš se morati suočiti s neizbježnim, Kay - kazao je Markinson. - Sama ćeš podizati dijete. Na izlasku iz blagovaonice, Markinson se zaustavio ispred vitrine. - Prekrasni porculan primijetio je. -Je - rekla sam, svjesna da sad vodimo ljubazni razgovor, da je to, emocionalno govoreći, isto kao da su Peterovi odvjetnici bacili ručnik u ring. Conner Banks gledao je jednu sliku koju sam s drugog kata donijela dolje. - Ovo je izvanredno - rekao je - to je Morley, je li tako? - Ne znam - priznala sam. - Moje poznavanje umjetnosti očajno je loše. Jednostavno, više mi se svidjela od one koja je tu bila. - Onda imaš dobro oko - kazao je s odobravanjem - Idemo. Tražimo liječnike koji su liječili ljude koji su mjesečari i koji mogu posvjedočiti da su potpuno nesvjesni svojih postupaka dok mjesečare. Ako ti i Peter ustrajete na toj obrani, onda ćemo ih morati pozvati da svjedoče kao stručnjaci. U zatvoru Okruga Bergen bio je dan posjeta. Struk mi se širio pa kad sam se to jutro odijevala, morala sam najgornje puce na hlačama ostaviti otkopčano. Počela sam nositi majice s visokim ovratnikom gotovo cijelo vrijeme; pomagali su da se ne vidi kohko sam mršava, osim, naravno, u struku. Brinulo me što san i dalje gubila na težini, ah ginekolog mi je rekao da to u prvim mjesecima trudnoće nije neobično. Kad je to bilo da se sumnja u Peterovu nevinost koja me izjedala počela topiti? Vjerujem da je to imalo veze s ormarima na drugom katu koje sam počela prekapati. Iz onoga što sam u njima našla, toliko sam toga naučila o njegovom djetinjstvu. Njegova majka složila je

147

album sa slikama za svaku godinu njegovog života sve dok nije umrla; tada je imao dvanaest. Začudilome to što je njegov otac bio na tako malo fotografija. Peter mi je rekao da je nakon njegovog rođenja majka prestala pratiti oca na službenim putovanjima. Na nekim je stranicama napisala opaske pune Ijubavi o tome kako je Peter pametan, kako ima krasnu narav, smisao za šalu. Uhvatila sam se kako bliskost Petera sa svojom majkom u meni budi sjetu. Ti si je imao barem dvanaest godina, pomislih. Tada sam našla sliku koju je na dan pogreba snimio fotograf bergenskog Recorda. Shrvani dvanaestogodišnji Peter, koji pokušava suspregnuti suze, hoda uz majčin kovčeg, ruke položene na njega. Godišnjaci s koledža nalazili su se u jednoj ladici. U jednom je ispod njegove slike pisalo »vrline pod pritiskom« i shvatila sam da je upravo počinjao četvrtu godinu na Princetonu kad je Susan nestala. U mjesecima koji su uslijedili, iz ureda tužitelja neprestano su ga pozivali na ispitivanje. Kad sam to popodne došla u zatvor i kad su doveli Petera, dobru me minutu gledao kroz pleksiglas bez riječi. Tresao se, a u očima su mu se caklile suze. Uzeo je telefon sa svoje strane pregrade. Hrapavim glasom, rekao je: - Kay, ne znam zašto, ali imao sam osjećj da danas nećeš doći ni nikad više, da više ne možeš podnijeti ovu muku. Na trenutak sam imala osjećaj da gledam lice dvanaestogo- dišnjaka na pogrebu osobe koju je volio najviše na svijetu. - Nikad te neću ostaviti - rekla sam mu. - Volim te previše da bih te ostavila. Peter, ne vjerujem da si ikada ikome učinio nešto nažao. Ti to ne bi mogao. Postoji drugi odgovor i, tako mi Bog pomogao, ja ću ga naći. Tu večer, nazvala sam Nicholasa Greca.

148

* Jane Barr skuhala je juhu od ječma i govedine u slučaju da odvjetnici ostanu na ručku, ali otišli su do tri četvrt dvanaest. Bilo joj je drago što je imala razlog kuhati, trebalo joj je nešto što će je zaokupiti. Garyja su zamolili da navrati u tužiteljičin ured i sada je bio ondje. O čemu su htjeli razgovarati s njim, brinula se? Nakon toliko godina, ne ispituju ga, valjda, o Susan Althorp? Bože, daj da je tako, molila se. Kay Carrington pojela je tanjur juhe prije nego što je otišla u zatvor posjetiti Petera. Smiješno je to s njom, pomisli Jane. Nije došla iz bogate sredine, ali zrači nečim, nije bahata, već mudra. Savršena je za Petera. Usput, mislim da je trudna. Nije ništa rekla, ali kladim se da je. Gdje je Gary, pitala se gledajući na sat. Kakva mu pitanja postavljaju? Koliko im govori? Poslije ručka, Jane se obično vraćala kući gdje bi provela dobar dio popodneva, a potom bi išla natrag u palaču upaliti svjetla, navući zavjese i pripremiti večeru. Kad je danas došla kući, ondje je našla Garyja koji je jeo sendvič i pio pivo. - Zašto mi nisi javio da si doma? - pitala je. - Strašno me mučilo da čujem što su htjeli. - Iskopali su neke stvari o meni iz vremena dok sam bio klinac - odbrusio je Gary. - Rekao sam ti za to. Kao tinejdžer, upao sam u nevolje, ali ti su dosjei trebali biti zapečaćeni. Iako je bilo nešto o tome u novinama pa mislim da su na taj način saznali. Jane klone u stolac. - Bilo je to tako davno. Neće te valjda sada teretiti za to što je nekad bilo, je li? Ili misle da je to sada važno? Gary Barr pogleda svoju ženu; imao je nešto drsko u pogledu. - Što ti misliš? - pitao je. Jane još nije počela otkopčavati svoju zimsku jaknu. Sad je posegnula za najgornjim pucetom i gurnula ga kroz rupicu. Slegne ramenima. — Cijeli sam život živjela u ovom gradu — rekla je. - Nikad nisam poželjela otići negdje drugdje. Radili smo kod dragih ljudi. Sad je sve to ugroženo. Ono što si učinio bio je tako grozno. Jesi li te pitali za to? Znaju li za to? Znaju? - Ne — Ijutito odgovori Gary. — Ništa nisu otkrili, zato prestani brinuti se. Prema zakonu o zastari, ja sam sad čist. Više me ne mogu optužiti jer je prošlo previše godina. Čak i ako mi pokušaju prišiti nešto drugo, imam im nešto ponuditi što ne mogu odbiti. - O čemu to govoriš? - pitala je Jane, čija je malodušnost bila očita. — Za ubojstvo nema zastare. Tada je Gary Barr skočio sa stolca i na ženu bacio sendvič koji je jeo. - Nemoj više nikada upotrijebiti tu riječ! - povikao je. - Oprosti, Gary. Nisam te htjela uzrujati. Oprosti. — Na oči su joj počele navirati suze, Jane pogleda mrlju od senfa na svojoj jakni, razmrvljene komadiće raženog kruha, kriške šunke i rajčice na podu pred sobom. Kršeći ruke, bilo je vidljivo da se Barr trudi uspostaviti nadzor nad sobom. - U redu. Dobro, samo zapamti. Jedna je stvar bila biti ondje, a druga, ubiti je. Dobro. Ja ću počistiti nered. Osim toga, sendvič je bio bezvezan. Ima li još juhe koju si jutros kuhala? - Ima. Puno. Učini mi uslugu i donesi mi malo, hoćeš? Imao sam naporan dan. Oprosti što sam izgubio živce. Ne zaslužuješ to, Jane. Ti si dobra žena.

149

* Nicholasu Grecu bilo je drago kad je primio neočekivani telefonski poziv Toma Morana, pomoćnika tužiteljice. - Bio je to dobar prijedlog - kazao mu je Moran. - Barr ima dosje iz mladosti koji je zapečaćen, ali mi smo došli do njega. Bio je uhićen zbog donošenja marihuane u školu i što ju je pušio u gimnastičkoj dvorani. Pronašli smo također godišnjak njegove srednje škole i našli neke od školskih kolega koji još uvijek žive u Poughkeepsieju. Barra je bio glas da ima naglu narav Nije baš bio dobar dečko iz susjedstva. - Naravno, bilo je to davno - nastavio je Moran. - Zanimljivo je, međutim, da ga njegovi školski kolege pamte kao svadlji- vu osobu koja je imala kompleks manje vrijednosti. U srednjoj školi nije učio, nije htio ići na fakultet, a onda je, deset godina poslije, na godišnjici mature, plakao da mu nikada nije pružena prilika da uspije. - Na mene je ostavio dojam nesigurnog, nezadovoljnog čovjeka koji je ljut na cijeli svijet - kazao je Greco. - Ovo što mi kažete uklapa se u sliku koju sam ja stvorio o njemu. - Promijenimo temu — kaza Moran. — Ima još nešto što znam da biste htjeli znati. Danas je umrla gospođa Althorp. —Jako, jako mi je žao što to čujem, ali mislim da je za nju to olakšanje. - Koliko sam ja čuo, neće biti bdijenja, a pogreb će biti obiteljski. Pretpostavljam da je to njezina želja, a jasno mi je da je obitelji dovoljno medija za cijeli život. - Da, mogu to razumjeti - kazao je Nicholas Greco. - Hvala vam. Tome. Greco pogleda na sat. Bilo je prošlo pet, ali nije još bio spreman otići kući. Htio je u miru razmisliti, a to je ponekad bilo lakše kad su svi otišli iz ureda, a telefoni utihnuli. Srećom, bila je to večer kad se Frances sastajala sa svojom čitateljskom skupinom pa joj neće smetati ako kasno dođe kući. Nasmijao se u sebi. Frances je bila žena koja je na kraju dana tražila njegovu pažnju, neograničenu i bezrezervnu. Uglavnom joj je i dajem, pomisli nježno, ali sada mora mozgati. Kad je prvi put upotrijebio taj izraz pred Frances, pitala ga je o čemu to govori. - Uglavnom se taj izraz izgubio iz jezika, ali u devetnaestom stoljeću bio je veoma čest - rekao joj je. - Draga moja, to znači biti duboko zadubljen u misli. - Oh, sveti Bože, Nick - odgovorila je - zašto odmah ne kažeš da pokušavaš nešto shvatiti. Upravo to pokušavam učiniti, pomisli Greco. Gary Barr bio je na vrhu popisa ljudi i stvari o kojima mora razmisliti. Greco je primijetio da je Barr svadljiv prema onima koji su, po njegovom mišljenju, vodili povlašten život. Kakav je bio njegov odnos s obitelji Althorp, pitao se? Onih godina dok on i njegova žena nisu bili zaposleni kod Carringtonovih, redovito su kuhali i posluživah večere kod Althorpovih. Gary je također vozio njihovu kćer. Kako je i zašto postao Susanin »frend«? Moram ponovno porazgovarati sa Susaninom prijateljicom, Sarah, pomisli Greco.

150

Istrgnuta stranica iz časopisa People pronađena u džepu Grace Carrington bila je sljedeća stvar na popisu. Imala je neko značenje, veliko značenje, bio je siguran u to. Ah kakvo'? Sljedeća stvar bila je večernja torbica Susan Althorp. Zašto se Gary Barr tako dobro sjećao da je Peter Carrington drugo jutro molio Vincenta Slatoera da joj je vrati, a sjećao se i da je Petei bio zapanjen kad nije bila nađena u njegovom autu? Ili je Gary Barr izmislio priču zbog nekog svog razloga? Slater je potvrdio taj razgovor, ali samo do određene mjere. On je tvrdio da ga je Carrington samo zamolio da pogleda je Ii torbica u njegovom autu i ako je, da ju vrati Susan. Međutim, Susan su sljedeće jutro očekivali na doručku. Osim toga, torbica je bila mala i u nju su samo stale stvari poput maramice, pudrijere, češlja ili ruža za usne. Zašto je onda trebalo praviti pitanje od njezinog vraćanja? Je li u njoj bilo nešto posebno što joj je trebalo, pitao se Greco? Sve su te stvari uzajamno povezane, pomisli Greco sjedeći prekriženih ruku, ne primijetivši da se vani smračilo. Ali kako? Zazvoni telefon. Pomalo ljut što ga se smeta, Greco digne slušalicu i predstavi se. - Gospodine Greco, ovdje Kay Carrington. Prije nekoliko tjedana na sudu ste mi dali svoju posjetnicu. Greco se uspravi na stolcu. - Da, jesam, gospođo Carrington - polagano je rekao. - Drago mi je što vas čujem. - Možete li sutra ujutro doći do mene, u moju kuću? - Naravno. Koje vrijeme vam odgovara? -Jedanaest?Je li vam to zgodno? - Može. - Znate gdje živim? - Da, znam. Bit ću tamo u jedanaest. - Hvala vam. Greco je čuo klik kad se spustila slušalica, a onda i on poklopi telefon. Još uvijek duboko u mislima, ustao je i otišao do ormara u hodniku po kaput. U posljednji trenutak, sjetio se ostaviti poruku na pisaćem stolu svoje tajnice. - Sutra ujutro sam u New Jerseyju.

151

* Nisam još rekla Maggie za dijete jer sam bila uvjerena da će to u povjerenju kazati nekim svojim prijateljicama, a onda ću čitati o tome u žutom tisku. Maggie nikako ne može čuvati tajnu. Ipak, mislila sam da su me neki ljudi koji me znaju vidjeli kod ginekologa, a budući da nisam htjela da Maggie od nekog drugog čuje glasine o tome, znala sam da joj moram reći. Nakon što sam nazvala Greca i dogovorila sastanak, otišla sam po Maggie i dovela je doma na večeru. Jane je pripremila pečeno pile i htjela nam ga je poslužiti, ali ja sam joj rekla da ide doma, da ćemo se same poslužiti. Nije mi trebalo da Gary Barr čuje naš razgovor. Mislim da se Jane sada već počela brinuti hoće li ili neće njih dvoje izgubiti posao pa je stala prosvjedovati. Međutim, onda je stala i veoma ljubazno poželjela nam ugodnu večer. Kuhinja je velika i u njoj je smješten veliki stol i klupe gdje je jela posluga dok ih je bilo puno. Maggie je htjela da tu večeramo, ah ja sam bila protiv. Stolci u maloj blagovaonici daleko su udobniji. Osim toga, znam da je palača plaši pa sam htjela da to prevlada. Kad smo se smjestile za stol, rekla sam Maggie za dijete. Bila je oduševljena viješću, ali onda se, naravno, odmah počela brinuti za mene. - Jao, Kay, to je takva tragedija što otac tvog djeteta neće biti tu da vidi kako maleni raste. - Maggie - rekla sam - njegovo ime je Peter, a ja nisam izgubila nadu. On nije ubio Susan, a sigurno nije ubio mog oca. Ali, molim te, idemo razgovarati o nečemu drugome. Tata je dobio otkaz samo nekoliko tjedana prije nego što je Susan ne stala. Peter mi je rekao da ga se Elaine Carrington riješila zato što ga nije zanimalo njezino nabacivanje. - Rekla si mi to, Kay - skrušeno je kazala Maggie. Znam da joj je bilo krivo što je prihvatila zdravo za gotovo daje otjeran zato što je pio. - Što je tata namjeravao učiniti? Je li imao kakve druge ponude za posao? - Ne znam, Kay. Samo nekoliko tjedana nakon što je dobio otkaz, mislili smo da je počinio samoubojstvo. Posljednji put vidjela sam ga tridesetog rujna prije dvadeset dvije godine. Razgovarale smo o tome. - Razgovarajmo ponovno. - Tridesetog rujna, tvoj otac nazvao me oko pet i pitao možeš li prespavati kod mene. Rekao je da ima sastanak s nekim. Nisi bila baš sretna što ćeš doći k meni jer ti je obećao da ćete taj dan za večeru isprobati neki novi recept. Obećao je da će ti to nadoknaditi. Međutim, drugi dan nije došao po tebe i nije nazvao, a onda je policija javila daje njegov auto pronađen na stijeni iznad rijeke i da je na sjedalu bila njegova lisnica. -Jesu li ikada istraživali s kim se namjeravao sastati 30. rujna? - Tada je policija vjerovala da je to samo izmislio kako bi te mogao ostaviti kod mene. Vidjela sam da ovaj razgovor nikuda ne vodi. Neprestano sam se nadala da bi se u Maggienoj svijesti mogao pojaviti neki djelić sjećanja, ali to se jednostavno nije događalo.

152

Uz šalicu čaja, zaključila sam da je vrijeme da Maggie konačno priznam da sam se prije toliko godina ušuljala u kuću jer sam bila jako znatiželjna da vidim kapelicu. Prema očekivanju, njezin je odgovor bio da sam uvijek imala pustolovni duh kad sam si nešto zabila u glavu. Neočekivano, pustila je da ostane na tome. Vjerojatno zbog njezine reakcije, završila sam tako da sam joj ispričala da sam, iako sam to htjela zadržati za sebe, čula svađu između žene i muškarca i da ga je ona izgleda ucjenjivala. Zato sam znala što muškarac zviždi, iako se radilo samo o jednom stihu - rekla sam joj - zato jer si mi ti to znala pjevušiti kad si mi pričala kako je moja majka pjevala na školskoj priredbi. Maggie mi je uputila pogled koji nisam znala protumačiti. - Što je? - pitala sam je. - Kay - uzviknula je - trebala si to reći svom ocu! Kad su on i tvoja majka počeli hodati, rekla sam mu za školsku priredbu i hvalila sam se time kako je lijepo otpjevala tu pjesmu. Nagovorio ju je da mu je otpjeva. Otada je govorio da je to »njihova pjesma«. Cak su je izabrali za prvi ples na svom vjenčanju. Znaš to. - Maggie, znala sam za priredbu. Ali ne sjećam se da si mi rekla da je govorio da je to njihova pjesma ni da su na vjenčanju plesali na nju - pobunila sam se. - Nije važno. Međutim, nakon što je tvoj otac, to popodne kad se održavala zabava, dojurio ovamo s tobom popraviti rasvjetu, dovezao te k meni. Točno se sjećam kako je bio potišten. Rekao mi je da je, dok je bio ondje, nekoga čuo kako zviždi tu pjesmu i da je razgovarao s njim. Pretpostavljam da je tvoj tata tome dotičnome ispričao kako ta pjesma u njemu budi lijepa sjećanja. -Je li tata rekao tko je bila ta osoba ? - pitala sam. —Je, ali ne sjećam se. -Maggie, to je jako važno. Razmisli. Molim te, pokušaj se sjetiti. - Pokušat ću, Kay. Stvarno ću pokušati. Morala sam je nešto pitati. — Maggie, je li moguće da je to bio Peter? - Ne, sigurno ne - odlučno je kazala Maggie. - Sjetila bih se da je to bio Peter Carrington. On je ovdje bio kao mladi princ. Zato sam bila tako razočarana na pomisao da je ubio tu sirotu djevojku. Ne, potpuno sam sigurna da on nije taj koga je tvoj tata spomenuo! Pogledala me. - Kay, što se dogodilo? - pitala je - Zašto plačeš? To nije bio Peter, pomislila sam s olakšanjem. Nije bio Peter. Netko je drugi taj dan u kapelici bio ucjenjivan. Ali, Bože dragi, da sam barem rekla tati što sam taj dan čula pa da je on to prijavio policiji, možda bi još uvijek bio živ, a Peter ne bi bio u zatvoru, optužen za ubojstvo.

153

* Vincent Slater bio je uvjeren da je Gary Barr ukrao Peterovu svečanu košulju iz kuće Elaine Carrington. Tjedan dana smišljao je u glavi najbolji način da je vrati. Potreba da se ponovno dočepa košulje postala je još hitnija nakon što ga je kasno jedne večeri nazvao Conner Banks, koji je od njega tražio da pokusa nagovoriti Petera da svom odvjetničkom timu dopusti da promijene strategiju njegove obrane. - Vincent - kazao je Banks - sve više vjerujemo da postoji velika vjerojatnost da porota ne bude jedinstvena, možda uspijemo ishoditi i oslobađajuću presudu, ako našu obranu temeljimo na opravdanoj sumnji. Oslobađajuća presuda znači da se Peter zauvijek vraća kući. Nejedinstvena porota znači da se možemo svesrdno boriti za uvjetno puštanje na slobodu uz jamčevinu i da bi Peter mogao barem neko vrijeme provesti sa svojim djetetom prije drugog suđenja. Ako na drugom suđenja porota ponovno ne bude jedinstvena, tužiteljica će vjerojatno odustati i povući će tužbu. V - Što bi se dogodilo da se odnekud pojavi Peterova košulja i da je na njoj Susanina krv? - pitao je Slater. - Što se ovdje događa? Kay Carrington danas mi je postavila isto pitanje. - Nastala je dugotrajna tišina; tada je Conner Banks tiho rekao: - Kao što sam rekao Kay, ako se ta košulja pojavi sa Susaninom krvi na njoj, Peteru bi bilo najpametnije da pristane na nagodbu. - Shvaćam. - Bilo je devet sati, ne kasno da nazove Kay, zaključi Slater. Kad se javila, rekla mu je daje upravo baku odvezla kući. - Kay, kladim se da je Gary Barr ukrao košulju - kazao je. - Moramo je vratiti. U kuhinji u ladici nalazi se svežanj ključeva. Na njemu je i ključ od vratareve kuće. Doći ću po njega u pola osam, prije nego što dolazi Jane. Onda ću te u devet nazvati i reći ću ti da sam u New Yorku i zamolit ću te da pošalješ Garyja u grad da pomogne donijeti kući neke Peterove osobne papire. Pobrinut ću se da ga moji ljudi neko vrijeme zadrže ondje. Ti se moraš pobrinuti da Jane ne ode rano kući. -n Vince, ne znam što bih mislila o tome. -Ja znam. Neću ostaviti tu košulju u rukama Garyja Barra. Samo moli Boga daju je sakrio negdje u kući ili u svom automobilu. Ima još nešto, reći ću mu da će s njim, tebi u posjet, ovamo doći jedan od direktora tako da mora uzeti jedan od vaših automobila. - Kao što sam rekla, u ovom trenutku ne znam što bih mislila o tome, ali podržat ću te - rekla je Kay. - Vince, isto tako, mogu ti reći da imam sastanak s Nicholasom Grecom, istražiteljem. Dolazi ovamo sutra ujutro u jedanaest. Tada je Vincent Slater rekao nešto što nije ni sanjao da bi mogao reći ženi svog poslodavca. Što si glupa, Kay. Mislio sam da voliš svog muža!

154

* Umirovljeni veleposlanik Charles Althorp sjedio je u radnoj sobi svoje pokojne žene, sa šalicom kave u ruci i netaknutim doručkom pokraj sebe na pladnju. Već je sama činjenica Gla- dysine tjelesne smrti u kuću donijela neke promjene. Bolničkog kreveta, boce s kisikom, stalka za infuziju i naizgled bezbrojnih medicinskih potrepština nije više bilo. Brenda, domaćica, neprestano plačući, sinoć je provjetrila i usisala Gladysinu spavaću sobu. U Brendinim je očima uhvatio mrk pogled kad mu je jutros poslužila doručak i ponadao se da zna da joj je pametnije potražiti novi posao. Nazvali su njegovi sinovi, tužni što im je umrla majka, ali sretni što se riješila muka. - Ako na nebu postoji muzej, onda mama i Susan raspravljaju o vrijednosti slika - kazao je njegov mlađi sin, Blake. Althorp je znao da ga sinovi ne vole. Nakon koledža, obojica su prihvatili posao daleko od kuće i tako imali izgovor da se ondje pojave otprilike dvaput godišnje. Sad će doći drugi put u dva mjeseca. Prvi put došli su na sestrin pogreb; sad na majčin. Gladysino tijelo nalazilo se u mrtvačnici. Neće biti bdijenja, ali pogreb će se održati tek u petak kako bi se izašlo ususret njegovom starijem sinu čija je kći upravo operirala slijepo crijevo. Roditelji je nisu htjeli ostaviti samu. Zvali su susjedi izraziti sućut; rekao je Brendi da zapiše poruke. Međutim, u četvrt do devet, došla je u radnu sobu i oklijevajući mu rekla da je na telefonu Nicholas Greco i da uporno traži da razgovara s njim. Althorp je baš htio odbiti, a onda pomisli da mi je Gladys možda još nešto dužna. Moguće. Prema riječima medicinske sestre. Čovjek ju je nedavno posjetio. Dignuo je slušalicu. - Charles Althorp. - Znao je da ima zastrašujući glas. Ponosio se time. - Veleposlaniče Althorp - počeo je Nicholas Greco - dopustite mi da vam najprije izrazim iskrenu sućut zbog gubitka vaše supruge. Gospođa Althorp bila je dobra i hrabra žena i pokrenula je kotač koji će ubojicu uskoro privesti pravdi. - O čemu to govorite? Carrington je u zatvoru. - Upravo o tome govorim, veleposlaniče. Peter Carrington je u zatvoru. Ali, treba li biti? Ili, da to kažem na drugi način, ne bi li netko drugi trebao biti u njegovoj zatvorskoj ćeliji? Znam da je nezgodno vrijeme da vas gnjavim, ali smijem li kasnije navratiti na nekoliko minuta? U jedanaest imam sastanak s gospođom Kay Carrington. Je li moguće da navratim u pola jedan? - Dođite u podne. Dat ću vam petnaest minuta. - Althorp tresne slušalicu na postolje, odloži šalicu s kavom i ustane. Otišao je do pisaćeg stola na kojem su stajale slike njegove žene i kćeri. Oprosti mi, Gladys glasno je rekao. Oprosti mi, Susan.

155

* Bila sam u kuhinji kad je u pola osam Vince došao po ključ vratareve kuće. Tada je, prema dogovoru, u devet nazvao. Gary Barr usisavao je na katu, a ja sam mu, kako me uputio, prenijela poruku. - Gospodin Slater treba te da se odvezeš u grad i doneseš mu neka izvješća iz Peterova ureda - kazala sam mu. - Postoji mogućnost da se jedan od direktora doveze s tobom ovamo, zato uzmi mercedes. Gospodin Slater reći će ti gdje da parkiraš u garaži. Ako je Gary nešto posumnjao, nije to pokazao. Javio se na jedan kucni telefon i s Vincentom dogovorio gdje će parkirati. Nekoliko minuta poslije, s prozora na katu, gledala sam Barra kako mercedesom prolazi kroz vrata imanja i izlazi na cestu. Vincent gaje sigurno gledao kako odlazi jer je gotovo odmah njegov cadillac skrenuo na prilazni put i skrenuo lijevo. Pretpostavljala sam da će parkirati iza vratareve kuće, na mjestu koje se nije moglo vidjeti iz palače. Moj je posao sad bio spriječiti Jane da zbog nečega ne ode kući prije uobičajenog odmora za ručak. Bilo je to jednostavno. Rekla sam joj da me boli glava i da je molim da se javlja na telefon i preuzima poruke, osim ako nazove gospodin Greco. - Gospodin Greco? Čula sam strah u njezinom glasu i sjetila sam se da je, nakon je gospođa Althorp unajmila Greca, on prvo razgovarao s Garyjem Barrom. - Da — rekla sam. — Imam sastanak s njim u jedanaest. Sirota žena izgledala je i prestrašeno i zbunjeno. Bila sam poprilično sigurna da ako Vince ima pravo da je Gary ukrao košulju iz Elainina doma, Jane nije sudjelovala u toj krađi. Međutim, tad sam se isto tako sjetila da se zaklela da je Gary bio doma u krevetu one noći kad je nestala Susan. Je li lagala? Za sada, bila sam gotovo sigurna da je. Sljedećih sat i pol, bila sam previše uzrujana da bih se smirila pa sam veći dio vremena provela na drugom katu. Nisam pregledala ni polovinu soba jer je trebalo vremena da se s namještaja koji je ondje bio pohranjen razvežu i skinu prekrivači. Osobito sam tražila dječji namještaj i konačno sam pronašla starinsku drvenu kolijevku. Bila je preteška da je dignem pa sam čučnula i zanjihala je da vidim je li stabilna. Bila je prekrasno izrezbarena i pogledala sam ima li gdje kakav potpis. Našla sam ga, radilo se o nekom Eliju Fallowu, a godina je bila 1821. Bila sam sigurna da je kolijevku naručila Adelaide Stuart, otmjena dama koja se 1820. udala za Carringtona. Zapamtila sam da moram potražiti ime Eli Fallow da vidim je li bio poznati umjetnik. Bilo mi je uzbudljivo otkrivati sva ta blaga, osim toga, odvratilo mi je pozornost od neprestane brige za Petera. No, takvo je istraživanje prašnjav posao. U pola jedanaest siš- la sam u svoje odaje i oprala lice i ruke, a onda sam odjenula čistu majicu i hlače. Tek što sam se spremila, točno u jedanaest, zazvonilo je zvonce na ulaznim vratima i Nicholas Greco ušao je u kuću. Prvi put kad sam ga srela bilo je to u Maggienoj kući i zamjerila sam mu opasku da je otac

156

možda odglumio da se ubio. Čak je dao naslutiti da možda postoji veza između njega i nestanka Susan Althorp. Kad mi se Greco obratio na sudu nakon rasprave, bila sam tako uzrujana da ga skoro nisam ni primijetila. No sada, kad sam gledala ravno u njega, imala sam osjećaj da se u njegovom pogledu skriva i toplina, i suosjećanje. Rukovali smo se i ja sam ga odvela u Peterovu knjižnicu. - Kako je ovo krasna soba - primijetio je Greco kad smo ušli, - I na mene je ostavila takav dojam kad sam je prvi put vidje la - kazala sam mu. Pokušavajući prevladati iznenadnu uzrujanost izazvanu radikalnim potezom koji sam povukla sastavši se s ovim čovjekom, dodala sam: - Došla sam ovamo moliti da se u palači održi prijem povodom programa opismenjavanja. Peter je sjedio u svom naslonjaču. - Pokazala sam ga. Bila sam uzbuđena i neprikladno odjevena. Bio je vjetrovit listopadski dan, a ja sam na sebi imala lagani ljetni kostim. Dok sam izlagala što želim, promatrala sam ovu sobu i odmah mi se svidjela. - Mogu misliti - kazao je Greco. Sjela sam za Peterov stol, a Greco je privukao stolac s druge strane. - Rekli ste mi da biste mi mogh biti od koristi - kazala sam mu. - Objasnite mi kako biste to učinili. - Najviše ću vam poslužiti ako utvrdim pravu istinu o tome što se dogodilo. Kao što sigurno znate, vaš suprug suočen je s velikom mogućnošću da ostatak života provede u zatvoru. Može mu pružiti određeno osobno zadovoljstvo ako ljudi povjeruju da je nevin, sad navodim, »budući da se čin dogodio mehanički čega on nije bio svjestan«. To bi bilo moguće da se sve ovo desilo u Kanadi, ali, naravno, nije. - Ne vjerujem da je moj suprug, mjesečareći ili ne, počinio ijedan od tih zločina - rekla sam. Sinoć sam dobila, za mene, uvjerljivi dokaz da nije. Već sam odlučila da žehm unajmiti Nicholasa Greca. To sam mu rekla i tada sam mu otvorila dušu počevši sa svojim posjetom kapelici kad sam imala šest godina. - Nikad mi nije palo na pamet da sam taj dan možda čula Susan Althorp - rekla sam. - Hoću reći, zašto bi ona morala moliti novac ili nekome prijetiti da ga dobije? Njezina obitelj bila je bogata. Čula sam također da je imala znatna sredstva položena na svoje ime. - Bilo bi zanimljivo ustvrditi koliko je točno novaca imala na raspolaganju - kazao je Greco. Nema svaka osamnaestogo- dišnjakinja pristup svom računu, a Susanini prijatelji kažu da je njezin otac taj dan na zabavi bio veoma ljut na nju. Pitao je o onome kad je Peter prekršio uvjete uvjetnog puštanja na slobodu i kad je nađen kako kleči na travnjaku Althorpovih. - Peter je mjesečario i ne zna zašto je otišao onamo, ali misli da se radi o istom mjesečarskom snu koji ga je nagnao da pokuša izaći iz bolničke sobe. Taj drugi put, mislio je da je u sobi Gary Barr i da ga gleda - objasnila sam. Rekla sam Grecu da sam počela razmišljati da je Peter možda bio taj koji je bio ucijenjen u kapelici. - Sinoć sam otkrila da to nije istina - rekla sam i nastojeći da se previše ne uzbudim, ponovila sam mu što mi je rekla Maggie.

157

Grecovo lice se uozbiljilo. - Gospođo Carrington - kazao je - Zabrinut sam za vas odonda otkad sam čuo da ste otišli posjetiti Sarah North, prijateljicu Susan Althorp. Pretpostavimo da vaš suprug nije počinio te zločine. Ako je tako, onda je krivac još uvijek tu negdje, a ja vjerujem, i bojim se, da vam je ta osoba veoma blizu. - Imate li kakav prijedlog kako bih mogla otkriti tu osobu? - pitala sam svjesna da pokazujem svoj gnjev. - Gospodine Greco, znam da sam u to vrijeme imala samo šest godina, ali da sam ocu rekla da sam bila u kapelici i da sam mu ispričala što sam ondje čula, on bi, kad je Susan nestala, možda otišao na policiju. Muškarac kojeg sam čula u kapelici sigurnije isti onaj kojeg je moj otac malo poslije čuo vani gdje zviždi. Mislite da me ta spoznaja ne muči? - »Dok sam bio dijete, razmišljao sam kao dijete« - kazao je Greco blagim glasom. - Gospođo Carrington, nemojte biti tako oštri prema sebi. Ovaj podatak otvara nove mogućnosti, ali preklinjem vas, nemojte nikome reći to što vam je sinoć kazala baka i molim vas, recite njoj da nikome ne govori. Pogledao je na sat. — Moram vas ostaviti za nekoliko minuta. Zamolio sam veleposlanika Althorpa da mi danas ustupi malo svog vremena pa sam predložio pola jedan. Nažalost, kazao mi je da dođem u podne. Ima li još nešto što mislite da bi moglo pomoći u mojoj istrazi? Do tog trenutka nisam znala da ću mu reći za Peterovu košulju, ali tada sam odlučila da moram ići na sve ili ništa. - Ako vam kažem nešto što bi ozbiljno moglo naštetiti Peterovoj obrani, mislite li da biste s tim podatkom morali otići tužiteljici? — pitala sam ga. - Ono što mi kažete ostaje među ova četiri zida i ne bi mi bilo dopušteno da to iznesem na suđenju - kazao je. - Sve ove godine, Elaine je kod sebe imala Peterovu svečanu košulju na kojoj su kako se čini, krvave mrlje. Prije nekoliko dana, prodala mi ju je za milijun dolara, a onda, nakon što sam platila, odbila mi ju je dati. Nakon toga, ukradena je iz njezinog doma ovdje na imanju. Vincent Slater vjeruje da je Gary Barr taj koji ju je uzeo i upravo pretražuje vratarevu kuću tražeći je. Ako je Nicholasa Greca zapanjio taj podatak, nije to pokazao. Umjesto toga, pitao me kako je Elaine došla do košulje i jesam li sigurna da su na njoj bile krvave mrlje. - Mrlje su preteška riječ - kazala sam. - Koliko sam mogla vidjeti, prije se radilo o packi, evo ovdje. - Dotakla sam vestu točno iznad srca. - Elaine je rekla da je Peter došao kući u dva ujutro u stanju mjesečarenja i dok tvrdi da nije imala pojma što se moglo dogoditi, uvidjela je da na košulji ima krvavu mrlju pa nije htjela da je sluškinja ujutro vidi. - Sada, dakle, koristi košulju da vas ucjenjuje, potom krši dogovor. Zašto je sad izašla s tim? - Zato što je njezin sin, Richard, nepopravljivi kockar, a ona ga uvijek izvlači iz dugova. Ovaj put očito je trebao više novaca nego što je mogla pribaviti, barem ne na vrijeme da ga izvuče iz nevolje. - Shvaćam. - Greco je ustao da ode. - Dali ste mi puno toga za razmišljanje, gospođo Carrington. Recite mi nešto. Ako bi netko u ovoj kući ostavio nešto, neku osobnu stvar, a vaš bi muž mislio da mu to može trebati, što mislite, što bi učinio?

158

- Vratio bi to — rekla sam — i to odmah. Mogu vam dati jedan primjer. Jedne noći u prosincu Peter me dovezao do mog stana, a onda je krenuo kući. Prešao je most i shvatio da sam u autu ostavila svoj vuneni šal. Možete li vjerovati da se okrenuo i donio mi ga? Rekla sam mu da je lud, ali on je kazao da je hladno i da ujutro moram doći do svog auta pa da misli da mi treba. - Shvatila sam na što Greco cilja. - Susanina večernja torbica - rekla sam. - Mislite da joj je Peter, kad je te noći mjesečario, pokušavao vratiti torbicu? - Ne znam, gospođo Carrington. To je jedna od brojnih mogućnosti koje razmatram, ali objasnila bi zašto je vaš suprug drugo jutro bio iznenađen i nesretan kad torbica nije bila u njegovom autu, je li tako? Nije čekao moj odgovor, već je otvorio svoju torbu za spise, izvadio komad papira i dao mi ga. Bila je to preslika stranice iz časopisa People. — Znači li vam to nešto? - pitao je. - A, to je članak o Marian Howley - rekla sam. - Ona je izvrsna glumica. Nikad ne propustim ni jedan njezin komad. - Očito je Grace Carrington dijelila vaše oduševljenje tom glumicom. Istrgnula je tu stranicu iz časopisa; bila joj je u džepu kad je u bazenu nađeno njezino tijelo. Počela sam Grecu vraćati papir, ali on odmahne rukom. - Ne, napravio sam nekoliko primjeraka kad sam dobio taj broj časopisa. Molim vas, zadržite to. Možda biste ga mogli pokazati gospodinu Carringtonu. Zazvoni telefon. Posegnula sam za slušalicom, a onda sam se sjetila da Jane treba preuzimati poruke. Nekoliko trenutaka poslije, kad smo Greco i ja izlazili iz knjižnice, došla je trčeći niz hodnik. - Gospodin Slater je, gospođo Carrington - rekla je. - Veli da je važno. Greco je čekao dok sam otišla natrag do stola i digla slušalicu. - Kay, nisam je našao - rekao je Vince. - Sigurno ju je sakrio negdje drugdje. Bilo je nečega u njegovom glasu zbog ega sam bila sigurna da laže. - Ne vjerujem ti - rekla sam mu. Ćula sam klik telefona u uhu. - Vince Slater tvrdi da nije našao Peterovu košulju - kazala sam Nicholasu Grecu. - Ne vjerujem mu. Ima je. Kladila bih se. - Ima li Vincent Slater ključeve ove kuće? - pitao me Greco. - Promijenila sam sve brave i dala mu samo ključ vrata koja s terase vode u njegov privatni ured. Ali iz ureda se može ući u kuću. - Znači da ima ključ, gospođo Carrington. Odmah dajte promijeniti tu bravu. Vjerujem da bi Vincent Slater mogao biti veoma opasan čovjek.

159

* Odlučio sam krajem tjedan zatvoriti galeriju - kazao je Richard Walker Pat Jennings. — Znam da je to nenadana vijest, ah vlasnik zgrade ima nekoga tko odmah želi prostor i dodatno će platiti da ga dobije. Jenningsova ga zabezeknuto pogleda. - Možete li tako brzo pronaći novi prostor? - pitala je. - Ne, hoću reći, trajno zatvaram galeriju. Kao što sigurno znate, jako se volim kladiti na konje. Volio bih pokušati potpuno promijeniti okruženje. Imam jednog starijeg prijatelja koji ima malu, ali veoma zanimljivu galeriju u Londonu i jako bi volio ući u posao s njim. - Čini se krasno - rekla je Jenningsova trudeći se da to zvuči iskreno. Pitam se je li ga mama prestala izvlačiti iz kockarskih dugova, pomisli. Ne bih joj zamjerila. Možda ima i pravo. Bilo bi puno pametnije maknuti se od svih tih kladioničara koji ga bombardiraju opasnim prijedlozima na što da se kladi. - Što vaša majka misli o svemu tome? - pitala je. - Sigurna sam da ćete joj nedostajati. - Čak i bez concordea. Engleska je mala zemlja, a ona ondje ima puno prijatelja. Pat Jennings shvati da joj neće nedostajati samo plaća već i klizno radno vrijeme koje je ovdje imala, izvrsno se poklapalo sa školskim rasporedom njezine djece. Isto tako, bilo je zabavno viđati se redovito s Trish, a da ne priča o tome kako je iz prve ruke bila upoznata s obiteljskom sagom Carringtonovih. Odluči saznati još koju poslasticu prije nego što bude kasno. - Kako je supruga Petera Carringtona? - pitala je Richarda pokušavajući pokazati zabrinutost, a ne preveliku znatiželju. - Lijepo od vas što pitate! Nisam vidio Kay nekoliko tjedana, ali majka mi veli da su u stalnoj vezi i da ćemo imati zajedničku večeru prije nego što odem u Englesku. Uz osmijeh koji je značio kraj razgovora, kao da je shvatio da iz njega isisava podatke, Richard Walker se okrene da ode u svoj ured. Uto zazvoni telefon. Kadje Pat Jennings javila, ljutiti glas prasne: - Ovdje Alexandra Lloyd. Je li Richard ovdje? Ni ne pitavši, Pat je znala što mora odgovoriti, samo što je ovaj put bila malo opširnija. Gospodin Walker je na putu za London, gospođo Lloyd. Hoćete li ostaviti poruku? - O, naravno da hoću. Recite gospodinu Walkeru da me je jako razočarao, a on zna na što mislim. Ovo je poruka koju ću mu nerado prenijeti, pomisli Pat. Cijelo vrijeme sam mislila da je ova gospođa s otmjenim imenom umjetnica. Sad počinjem misliti da je kladioničarka. Bilo je tri sata, vrijeme da ode u gornji dio grada i pokupi djecu. Richardova vrata bila su zatvorena, ali čula je njegovo mrmljanje što je značilo da je na telefonu. Pat od riječi do riječi napiše Alexandrinu poruku, pokuca na Richardova vrata, uđe i stavi je ispred njega na stol. Zatim je žurno, kao netko tko zna da bi mu svaki trenutak pod nogama mogla grunuti petarda, zgrabila kaput i otišla.

160

* Kad je domaćica dopratila Nicholasa Greca u radnu sobu u kojoj se prije sastajao s Gladys Althorp, iz solidarnosti se razljuti na njezinog supruga koji je tako brzo zauzeo prostor koji je još nedavno bio njezin. Vidio je da u naslonjaču više nema njezinog šala i da kapci više ne stoje koso. Sunce koje je najavljivalo rano proljeće ulazilo je u sobu, razbijajući mrak i tihu intimu koju je ovdje doživio. - Veleposlanik će vam se uskoro pridružiti - rekla je domaćica. Vrši li to pritisak na mene, pitao se Greco? Molio sam ga da dođem u pola jedan; on je tražio da to bude u dvanaest. Sad će me pustiti da čekam? Greco se sjećao kako se domaćica brinula za Gladys Althorp. Kako se zove, pitao se, a onda se sjetio. — Brenda, vidio sam kako ste bili brižni prema gospođi Althorp. Siguran sam da ste joj bili velika utjeha. - Nadam se da jesam. Nisam tako dugo ovdje, ali jako sam je voljela. Znam da je umrla sretna, znajući da će čovjek koji je ubio njezinu kćer konačno platiti za svoj zločin. Gospođa Althorp mi je rekla da je onaj dan kadje u sudnici gledala Petera Carringtona u okovima, bilo ono za što se svaki božji dan molila protekle dvadeset dvije godine. Charles Althorp ušao je u sobu dok je govorila pa ju je čuo. -Jako nam je drago što si nam rekla svoje mišljenje, Brenda - podrugljivo je kazao. - Sad možeš ići. Grecu je Althorp odmah postao antipatičan. Ponižavanje domaćice pred drugom osobom vjerojatno je bilo svojstveno odnosima zaposlenik-poslodavac u ovoj kući, a s obzirom na Althor- povo ponašanje na telefonu, nije ni očekivao ništa drugo. Brenda je reagirala kao da ju je pljusnuo. Sva se ukočila. Tada se, sa smirenim dostojanstvom okrenula i izašla iz sobe. Althorp Grecu pokaže stolac pa i sam sjedne. - Imam dogovor za ručak - kazao je - pa vam je jasno da petnaest minuta znači petnaest minuta. - Svjestan sam ograničenog vremena - rekao je Greco. Namjerno izbjegavajući upotrijebiti Althorpovu titulu, počeo je; - Gospodine Althorp, bili ste jako ljuti na svoju kćer, Susan te posljednje večeri. To su primijetili mnogi ljudi. Što vas je tako uzrujalo? - Više se ne sjećam, a nije ni važno. Naravno, uvijek mi je bilo grozno što se moje posljednje druženje sa Susan odigralo pod takvim okolnostima. - Vi i gospođa Althorp otišli ste ranije sa zabave tu večer kad je Susan nestala. - Otišli smo brzo nakon večere. Kao obično, Gladys se nije osjećala dobro. - Prije nego što ste otišli, naredili ste kćeri da se do ponoći vrati kući. Zabava je, koliko sam čuo, trajala dobrih sat vremena nakon toga. Zašto to ograničavanje slobode?

161

- Susan je bila premorena. Bio sam zabrinut za nju. Htio sam da ode s nama. Ples tek što je počeo. Peter je molio može li još malo ostati; ponudio je da će je on dopratiti kući. - Voljeli ste Petera. - U to vrijeme, jako- Gospodine Althorp, ponovno ću vas pitati; zašto ste bili zabrinuti za vašu kćer? - Ne tiče vas se, gospodine Greco. - O, mislim da tiče. Ako je točno ono što mislim, to je razlog zašto je Susan mrtva. - Greco je gledao kako Althorpovo lice postaje tamno crveno. Bijes ili strah, pitao se Greco? - Kad je gospođa Kay Carrington bila šestogodišnje dijete, sjedila je pred palačom Carringtonovih i čekala oca, Jonathana Lansinga, koji je, kao što znate, ondje radio kao vrtlar. Bilo je to isti dan kad je bila zabava. On je trebao urediti neke poteškoće s rasvjetom. Kay je čula za kapelicu i, budući da je bila osobito radoznalo dijete, ušla je u kuću potražiti je. Dok je bila ondje, čula je da se vrata kapelice otvaraju pa se sakrila između klupa. Nije vidjela ljude koji su ušli, ali čula je što su razgovarali. Radilo se o paru, a žena je od muškarca tražila novac. Greco je zastao, a onda zajedljivo hladnim glasom reče: - Vjerujem daje žena u kapelici bila vaša kći, Susan. Vjerujem da je imala poteškoće s drogom i da je trebala novac jer je trebala još droge. Vjerujem da ste znah za njezine poteškoće, ah htjeli ste ju nadzirati na svoj način, tako što ste se pobrinuli da nema novaca i tako što ste neprestano pazili na nju kako se ne bi našla s onim tko ju je snabdijevao. - Nije čudo da vas prati glas dobrog istražitelja, gospodine Greco. Ali čak da je to istina, što to dokazuje? Zašto je to sad važno? - Althorpov glas bio je jednako tako hladan. - O, rekao bih da je jako važno, gospodine Althorp. Da ste potražili stručnu pomoć za Susan, možda bi danas još bila živa. - Kad je nestala, mislio sam da je pobjegla sa svojim dobavljačem. Mislio sam da će se jednoga dana pojaviti - odgovorio je Althorp. - Misleći tako, učinili ste neoprostiv grijeh dopustivši da Peter Carrington bude osumnjičen za njezin nestanak? Usprkos činjenici da ste zapravo mislili da postoji mogućnost da je još uvijek živa? -Jednostavno, ne znam. Nisam mogao izaći s tom mogućnosti. Moju ženu bi to ubilo - kazao je Althorp. - Susanina majka mislila je da je ona savršeno dijete. Pomisao da je Susan ovisnica o drogi, uništila bi je. -Kad ste prvi put posumnjali da Susan uzima drogu? - Kratko nakon što se vratila s prve godina na koledžu. To posljednje ljeto bilaje nekako čudna. Bila je razdražljiva, lako bi se rasplakala, a to joj uopće nije bilo svojstveno. Nisam znao što da mislim, ali jedne večeri dok je bila vani, prolazio sam kraj njezine sobe i vidio da je ostavila upaljeno svjetlo. Ušao sam ugasiti ga i ugledao nešto na podu. Radilo se o staniolu na kojem je bilo malo bijeloga praha. Pokazalo se da je to kokain. Shvatio sam što se događa. Kad se Susan vratila kući, napao sam je i zahtijevao da mi kaže gdje nabavlja drogu. Nije mi htjela reći. Bilo je

162

to otprilike mjesec dana prije nego što je nestala. - Da ste rekli policiji za Susanine poteškoće, to bi odmah promijenilo tijek istrage, a njezin dobavljač možda bi bio uhvaćen. Zašto me vaša žena unajmila prije šest mjeseci? Zato da pronađem nešto što bi Petera Carringtona, vjerojatnog ubojicu vaše kćeri, dovelo pred sud. Uhićenje i zatvor za Susaninog ubojicu sigurno bi joj donijelo mir i slučaj bi bio okončan. - Greco se čuo kako povisuje glas. - Zar je bolje što ste dopustili da vaša žena cijeli život pati kao što je patila? To je vaše poimanje milosrđa? To je dobar izgovor za vašu šutnju, je li tako? Je li točno da ste se nadali da ćete ponovno biti imenovani za veleposlanika i niste htjeli da se uz vaše ime veže nekakav skandal? Lijepa mlada djevojka koju ubija bogati mladić pobuđuje simpatije prema obitelji. Bih ste zadovoljni da ostane tako. - To je vaše mišljenje i neću ga počastiti svojim odgovorom - kazao je Althorp. - Zašto ste ovdje, gospodine Greco? Zašto je to sad važno? Susan to neće vratiti, a kao što je jučer istaknuo moj sin, ako na nebu postoji muzej, Susan i njezina majka su ondje i razgovaraju o slikama. To je viđenje u kojem nalazim utjehu. - Možda nalazite utjehu u svom viđenju, ali zar doista imate hrabrosti pitati zašto bi sad bilo važno da se sazna istina? Je li vam ikada palo na pamet da je Susan možda ubio njezin dobavljač droge, a ne Peter Carrington? - Nestala je Peterova košulja. Mislio sam da se posvađao sa Susan i da se svađa otela kontroli. - Ubio ju je ih dobavljač droge ili Peter Carrington, a vi ste zadovoljni koj igod odgovor bio točan! Ja imam drugu teoriju, gospodine Althorp. Možda ste čuli kako se Susan te noći po kušava iskrasti van. Možda ste bili dovoljno ljuti da joj sami na nesete zlo. Do sljedećeg dana u podne nitko nije primijetio da nije bila u svojoj sobi. Imali ste dovoljno vremena da sakrijete tijelo prije nego što ga se trajno riješite. Charles Althorp čvrsto je zgrabio stranice svog naslonjača - Ovo je skroz naskroz smiješno, gospodine Greco! I uvred ljivo. Vaših petnaest minuta je isteklo. Izlazite! - Sad ću otići, veleposlanice Althorp - kazao je Greco podrugljivim glasom naglašavajući titulu. Ali, vratit ću se rekao je. Uvjeravam vas, vratit ću se.

163

* U narednih nekohko dana nekohko sam puta razgovarala s Maggie i znala sam da se usredotočila na to da se sjeti imena čovjeka kojeg je otac čuo zviždati napjev koji je u njemu budio lijepa sjećanja. Tada mi je nešto sinulo: - Maggie, rekla si da je tata bio potišten kad ti je to ispričao. Nedugo potom, pronađen je njegov automobil, a ti si mislila da je počinio samoubojstvo. Misliš li da je svojim prijateljicama pričala o tom događaju? - U svakom slučaju, puno smo pričale o tome koliko mu nedostaje tvoja majka. Vjerojatno sam im rekla za to. Bio je to jedan primjer koliko mu nedostaje. - Onda postoji mogućnost da si spomenula čovjekovo ime, jer si rekla da ti ga je tata rekao. - Možda jesam, ali, Kay, to je bilo prije dvadeset dvije godine. Ako se ja ne mogu sjetiti, kako možeš očekivati da se netko drugi sjeti? - Zapravo ne očekujem. Ali radi se o jednoj od onih stvari koja ti ne bi smjela biti teška, a mogla bi nam pomoći. Hoću da sa svojim prijateljicama porazgovaraš o tati. Reci im da je, na neki način, za mene dobro što znam da me nije svojevoljno ostavio. Tada ih možeš podsjetiti na tu priču i reći im da te strašno ljuti što se ne možeš sjetiti imena čovjeka koji je na dan zabave zviždao tu pjesmu. Ali, molim te, kaži to samo svojim prijateljicama. - Kay, doista je malo vjerojatno da će se netko nakon toliko godina sjetiti tog imena, ali učinit ću sve da pomognem. Dan posjeta je u zatvoru, je li tako? -Da, je. - Hoćeš li čestitati svom suprugu, hoću reći, Peteru, za dijete? - Hvala ti, Maggie. Bit će mu drago. Dva sata poslije, bila sam u prostoriji za posjete zatvora Okruga Bergen, gledajući Petera kroz pleksiglas. Toliko sam željela dotaknuti ga, ispreplesti svoje prste s njegovima. Htjela sam ga odvesti kući i cijelom svijetu zatvoriti vrata. Htjela sam natrag naš život. Međutim, reći sad bilo što od toga, samo bi mu otežalo stvar. Toliko mu toga nisam mogla reći. Nisam mogla razgovarati o košulji za koju sam mislila da je Gary Barr ukrao od Elaine, samo da bi je Vincent Slater ponovno ukrao. Vincent Slater i dalje je poricao da ju je našao dok je pretraživao vratarevu kuću i terenac, ali nisam mu vjerovala. Nisam mogla razgovarati s njim o novcu koji sam platila Elaine, a nikako mu nisam mogla reći da sam unajmila Nicholasa Greca. Umjesto toga, rekla sam Peteru da sam pronašla starinsku kolijevku i da ću potražiti ime Elija Fallowa, majstora, i vidjeti mogu li saznati nešto o njemu. Drugi kat je kao rudnik blaga, Peter. Bezvezan razgovor. Nevažan. Onakav kakav vodiš s bolesnikom u bolnici kad znaš đa zapravo ne možeš razgovarati o važnim stvarima jer bi ga to previše uzrujalo. Peterovo se lice razvedrilo na svaki spomen djeteta, ali nakon toga je uslijedila briga za mene. Primijetio je da sam smršavjela, a ja sam ga uvjeravala da je ginekolog rekao da to u prva tri mjeseca nije neuobičajeno.

164

Pitao me viđam li Elaine i Richarda. Izbjegla sam odgovor rekavši da sam ostala zapanjena kad mi je Elaine kazala da Richard prekida s klađenjem i da seli u London. — Pretpostavljam da se suočio sa svojim kockarskim poteškoćama i činjenicom da je njegova galerija uvijek u gubitku — rekla sam. - Mislim da je to za njega pravi put - kazao je Peter. - Još dok su Elaine i moj otac hodali, Richard je bio sav u konjima što je, da si poznavala mog oca, bilo neoprostivo. Mislim da je jedan od razloga zašto je moj otac tražio da vidi svaki račun koji je stizao u kuću za vrijeme opsadnog stanja tijekom preuređenja to što je htio biti siguran da Elaine ne potpomaže sinovljeve kockarske navike, barem ne njegovim novcem. Mislim da bi bilo lijepo kad bi pozvala Elaine, Richarda i Vincea na večeru prije nego što Richard ode, Kay. Nisam mogla reći da je to posljednja stvar koju želim. Umjesto toga, prešla sam preko tog prijedloga i pitala: - Kakav si džeparac imao dok si bio mlad? Je li tvoj otac bio prema tebi bio širokogrudan? Peter je znao izgledati tako mladoliko kad se nasmijao. - Zapravo, bio je u redu. Srećom za naš odnos, nikad nisam krenuo putem razmaženog bogataškog sina. Za vrijeme ljeta i školskih praznika, volio sam odlaziti u ured. Svijet novca neobično mi je zanimljiv. Dobar sam u tome. To je mom ocu bilo drago. Osim toga, stvarno je bio dobra srca prema doista potrebitima, zato je ček koji je dao Mariji Valdez baš onakav potez kakav bi on učinio i kakav je učinio mnogim ljudima. Tada se Peterovo lice smrknulo. - Pokušaj ljude uvjeriti u to- tiho je dodao. Znala sam da imam još samo nekoliko minuta. Držala sam telefon. - Igra pogađanja - rekla sam i otpjevušila melodiju pjesme koju sam čula u kapelici. - Prepoznaješ li ovu melodiju? pitala sam. - Mislim da ne. Zapravo, rekao bih da ne. Imala sam prijatelja koji je dobro zviždao. Više to nitko ne radi. Jesi li poznavao nekoga tko zviždi, hoću reći, nekoga, možda Vincea, recimo? Peter se stvarno nasmijao. Shvatila sam da je to prvi put da ga čujem smijati se otkako smo se vratili s medenog mjeseca. - Kay, mogu Vincea zamisliti kako zviždi isto kao što ga mogu zamisliti da bude izvikivač pred cirkuskim šatorom. Zatvoreni Vincent Slater, zviždi melodiju da ga svi čuju? Ma daj! Stražar mi se približavao. Vrijeme posjeta bilo je završeno. Peter i ja pritisnuli smo usne na staklo koje nas je razdvajalo i, kao obično, nastojala sam ne plakati. - Koliko te volim? — pitala sam ga. - Da nabrojim koliko? - šapnuo je. Postao je to naš način da se nakon posjeta pozdravimo. Međutim, onda je dodao: - Kay, priredi večeru za Richar da prije nego što ode u London. Volio bih to. Uvijek je imao svoje probleme, ali polubrat mi je, a Elaine je uvijek bila dobra prema meni.

165

* Što više saznajem, to manje znam, mislio je Greco dok je autom ulazio na imanje Carringtonovih. Stražaru je rečeno da ga očekuju pa kad je Greco skrenuo na prilaz prema vratarevoj kući, ovaj ga nehajno pozdravi. Jučer je nazvao da zatraži ovaj sastanak s Garyjem Barrom i jasno je dao do znanja da ga ne želi održati u Janinoj prisutnosti. - Nisam siguran koliko vaša žena zna o vašim poslovima - kazao je Barru - ali ako joj niste ispričali sve o vašim pustolovinama, predlažem da pronađete razlog kako bismo naš sastanak dogovorili u vrijeme kad nje nema. - Bit ću vani i obavljat ću poslove otprilike do podne - kazao mu je Barr. - Tada je Jane uvijek u palači. - Glasom koji je ujedno bio i neprijateljski i zabrinut, dodao je: - Ne znam zašto se želite gnjaviti sa mnom. Već sam rekao sve što znam o djevojčinoj smrti, a nisam ni radio ovdje kad je nestao vrtlar. Nadam se da je moja strategija da mu dam vremena da razbija glavu time zašto se hoću sastati s njim upalila, pomish Greco dok je parkirao auto i pošao stazom prema vratarovoj kući. Bilo je to usko kameno zdanje s rešetkama na prozorima. Kad je Gary Barr otvorio vrata i mrzovoljno ga pozvao da uđe, Greca je iznenadila i oduševila unutrašnjost kuće. Skučeni prostor izvrsno je iskorišten tako da je prizemlje pretvoreno u jednu veliku sobu s kuhinjom, prostorom za blagovanje i boravak koji su se savršeno uklapali jedan u drugi. Zgodan kamin od kamena i visoki strop s gredama ostavljah su dojam neprolaznosti. Koliko je naraštaja ljudi ovdje živjelo u četiristo godina otkako je sagrađena ovdje u Walesu, pitao se. Udoban dom paru koji vodi domaćinstvo, zaključi, puno ugodniji od većine smještaja koje zaposlenici imaju na raspolaganju. Primijetio je da je sve besprijekorno čisto. Iz vlastitog iskustva kao istražitelj, znao je naletjeti na ljude koji su nekome vodili domaćinstvo, a čiji vlastiti domovi nisu baš bili primjer čistoće. Iako mu nije bilo ponuđeno, odabrao je stolac s ravnim naslonom pokraj kauča, sjeo i namjerno hladnim glasom rekao: - Gospodine Barr, mislim da danas ne bi jedno drugome treba li trošiti vrijeme. Prijeđimo na stvar. Vi ste Susan Althorp pribavljali drogu. - To je laž! -Je li? Kad ste te mlade dame okolo vozikali, a Susan sjedila naprijed s vama, pobrinuli ste se da postanete njezin »frend«. Međutim, otraga su sjedile još tri djevojke. Jedna od njih, Sarah Kennedy, bila je Susanina najbolja prijateljica. Zar doista mislite da joj se Susan nije povjerila? Bilo je to jedno od prepredenih pitanja koje je Greco volio postavljati, ono koje je često izmamilo iskren odgovor. Gary Barr nije odgovorio, već se uzrujano ogledavao oko sebe kao da se boji da bi netko mogao čuti njihov razgovor. Nepopravljivi prisluškivač uvijek se boji da bi netko mogao njega prisluškivati, s prijezirom pomisli Greco. - Vi i vaša žena radili ste gotovo redovito kod Althorpovih u vrijeme kad niste bili zaposleni kod

166

Carringtonovih. Bio sam svjedok ponašanja veleposlanika Althorpa prema svojim zaposlenicima. Sigurno ste bili jako ogorčeni na to, je li tako, gospodine Barr? Kako vam je slatka bila osveta kad ste njihovu mladu kćer namamili u svijet droge, a onda ju joj niste htjeli dati ukoliko vam odmah ne plati. Nakon što se te noći vratila kući, ponovno se iskrala van jer se trebala sastati s vama. Nije li se to dogodilo? Gary Barr nestrpljivo je otirao znoj koji mu se sjajio na čelu. - Nemojte vi mene ovdje zastrašivati. Ja poznajem zakon. Ćak i da sam joj prodao malo kokaina, to je završilo prije dvadeset dvije godine. Već je odavno nastupilo vrijeme zastare. Provjerite. - Ne moram provjeravati, gospodine Barr. Dobro sam upoznat sa zakonom o zastari i imate pravo. Nažalost, ne može vam se suditi za to što ste toj sirotoj djevojci prodavali drogu, ali, nadam se da isto tako znate da za ubojstvo nema zastare. - Ubojstvo? Sigurno se šalite. Ja nisam... Greco ga prekine. - Odem li do tužiteljice i kažem joj što znam, nesumnjivo će otvoriti još jednu istragu pred velikom porotom. Bit ćete pozvani na sud i nećete se moći pozvati na peti amandman. Ne možete odbiti svjedočenje, jer protiv vas ne mogu pokrenuti krivični postupak. Međutim, mogu vas i hoće vas tužiti za krivokletstvo ukoliko pred velikom porotom lažete o svojoj vezi sa Susan i svim ostalim što znate o njezinom nestanku, zato vam je pametnije da kažete istinu. - U redu. Bio sam ondje — kazao je Barr hrapavim i neodlučnim glasom. - Bilo je kako ste rekli. Htjela je malo robe, a ja sam joj odgovorio da moram odmah dobiti novce, na što je ona rekla da će ih nabaviti. Rekao sam joj da ću u petnaest do dva biti vani i da dođe na vrijeme. - Peter Carrington ostavio je Susan pred kućom u dvanaest. Zašto tako kasno? - Htjela je biti sigurna da je otac zaspao. - Zašto joj niste dali kokain na zabavi? - Kad je odlazila sa zabave, nije za mene imala gotovinu. Inače bih joj onda dao. - Greco pogleda Barra s gnušanjem i gađenjem. Time što joj nisi dao to što je trebala, potpisao si njezinu smrtnu presudu, pomisli. Netko drugi se trebao sastati s njom, vjerojatno s novcem. - Otišao sam odavde u pola dva i pješice otišao do Althorpovih - kazao je Barr. - Presjekao sam put preko travnjaka susjeda koji žive iza njihove kuće i čekao ispod velikog drveta s bočne strane parka. Ondje me nitko nije mogao vidjeti. Nije se pojavila u petnaest do dva. Tada sam, otprilike deset minuta poslije, čuo kako dolazi automobil. Pričekao sam da vidim što se događa, pretpostavljajući da se radi o nekome tko joj nosi gotovinu, iako kasni. Barr je ustao, otišao do sudopera i natočio si čašu vode. Pola je popio, ostavio čašu i vratio se natrag. - Prepoznao sam auto. Bio je to auto Petera Carringtona. Izašao je, obišao ga, otvorio suvozačeva vrata i nešto izvadio. - Vidjeli ste ga dovoljno dobro da vidite što radi? - Na pločniku, točno ispred kuće Althorpovih, nalazi se ulična svjetiljka. Zato sam se sa Susan trebao sastati s bočne strane kuće. - Nastavite. - Peter je izašao iz auta i prešao preko travnjaka. Tada je kleknuo. Ja sam se malo došuljao

167

naprijed i vidio da se nad nešto naginje. Bilo je dovoljno svjetla da sam mogao razaznati da nešto, možda čak netko, leži na tlu. Tada se Peter vratio u auto i odvezao. Nisam znao što se zbiva, ali otišao sam odande i vratio se kući. - Niste otišli vidjeti treba li nekome pomoći? - Carrington se odvezao. On nije nikome pomagao. - Niste vidjeli nikoga drugoga? -Ne. -Jeste li sigurni da se niste sastali sa Susan, da se niste posvađali jer nije imala novce, a možda vam je i prijetila da će ocu ispričati sve o vama ukoliko joj ne donesete kokam? Zadavili ste je, onda ste čuli da dolazi Peter i sakrili ste se. Kad se odvezao, riješili ste se tijela. Je li se tako bilo, gospodine Barr? - Ne, nije. Podvrgnut ću se detektoru laži, ako želite. U dva i dvadeset bio sam doma. Čak sam probudio ženu i rekao joj da se baš ne osjećam dobro. - Hoćete reći, htjeli ste imati svjedoka, za svaki slučaj. Vi ste veoma snalažljiva osoba, gospodine Barr. Sjećam se da je vaša žena ponudila da će se podvrgnuti detektoru laži da potvrdi da ste cijelu noć bih kod kuće. - Mislila je da sam bio. - Neka ostane na tome. Usput, je li gospodin Slater našao okrvavljenu svečanu košulju nakon što vas je otpravio u New York i pretražio ovu kuću, gospodine Barr? Bilo je zadovoljstvo na Barrovom licu vidjeti zabezeknuti pogled. - Znači, on je to učinio - mrko je rekao Barr. - Mogao sam misliti.

168

* Richard se noću u nedjelju spremao u London. Oproštajnu večeru dogovorila sam za subotu navečer, više da udovoljim Peterovoj želji nego Richardu u čast, ali pripremajući je dala sam sve od sebe. Dobro kuham pa sam s Jane dogovorila da pripremimo neka doista posebna jela: šparoge s toplim sirom za predjelo, list na doverski način, salatu potočarku s jabukama, nakon toga šerbet od kupina i na kraju odabrane sireve s desertnim vinom. - Koktel ćemo popiti u dnevnoj sobi, a kavu ćemo popiti poslije večere u knjižnici gospodina Carringtona - rekla sam Jane. - Reći ću Garyju da upali vatru u knjižnici - obećala je. Gary Barr bio je prema meni upravo neugodno brižan i znala sam da neće proći puno vremena kad ću mu dati otkaz. Bilo mi je jako žao jer to je značilo da moram i Jane pustiti da ode, ali znala sam da nemam izbora i bila sam sigurna da predosjeća da će se dogoditi nešto loše. Nekoliko sam puta razgovarala s Nicholasom Grecom i rekao mi je da su moje sumnje u vezi s nestalom svečanom košuljom bile potpuno točne. Kazao mi je da ju je Barr ukrao od Elaine, a Slater ju je potom našao u vratarovoj kući i vjerojatno je još uvijek ima. Upozorio me da ne smijem ništa reči ili učiniti čime bi pokazala da znam gdje je košulja. - Ali ja sam ta koja je Garyja pozvala na telefon da razgovara s Vincentom — pobunila sam se. — Ja sam ga poslala na put u New York. - Pretpostavljam da Barr možda misli da vas je Slater prevario zbog svojih vlastitih interesa - kazao je Greco. - Morate se ponašati kao da vam je Gary Barr još uvijek zaposlenik od povjerenja, a predložio bih vam da se, kad budete razgovarali s gospodinom Slaterom, ispričate što mu niste vjerovali za košulju. Gary Barr ga po tom pitanju sigurno neće pozvati na red. Kad god sam s Grecom razgovarala na telefon, neprestano me upozoravao: - Morate biti veoma oprezni i sa Slaterom i s Barrom. Još se uvijek može dogoditi da među njima nađemo neku pokvarenu vezu. Elaine Carrington je ucjenjivačica, a njezinom sinu neprestano očajnički treba novac. Pomiješajte sve to i dobit ćete moguće eksplozivnu situaciju. Rekla sam mu da će Richard živjeti u Londonu. - Sumnjam da će daljina riješiti njegove poteškoće - kazao je Greco. - Poteškoća nije u smještaju, već u čovjeku. Greco me pitao jesam li Peteru odnijela pokazati stranicu iz Peoplea. Priznala sam da nisam. - Sigurna sam da nije vidio kako Grace gostima pokazuje taj časopis - rekla sam. Svi se slažu da je nakon svađe s njom otišao ravno na kat. - Jasno mi je da ne želite muža još više uzrujavati, ah, gospođo Carrington, netko je tu noć uzeo časopis. Vjerujem daje odnesen zato što ta osoba nije znala da je Grace već istrgnula tu stranicu zbog članka o toj glumici. To je važno. Vjerujte mojem instinktu. To je veoma važno.

169

- Pokazat ću je Peteru kad ga sljedeći put posjetim - obećala sam. Tada sam pitala Greca je li postigao kakav napredak u dokazivanju Peterove nevinosti. Njegov odgovor nije me ohrabrio. - Saznajem zašto se pokrenula ta trageduja - kazao je. - Sad je na meni red da složim ostatak priče. Još je puno prerano i krajnje nepošteno da vam dajem neosnovane nade. Nisam htjela dvosmisleno razgovarati. - Postoji li nada d.i možete pronaći nove dokaze kako bi, kad dođe do suđenja, Peter bio oslobođen? - Možda ima nade - rekao je Greco. - Međutim, tako dugu dok vam neću moći pružiti dokaz koji će pomoći na sudu, bilo bi glupo da vam dajem bilo što drugo. Za sada morala sam biti zadovoljna time. Poteškoća je bila u tome što mi je Peter tako jako nedostajao da mi je trebala nekakva potvrda da će se vratiti kući, čak ako bi trebalo čudo da se to dogodi.

170

* Planiranje oproštajne večere za Richarda bilo je mala promjena pa dok sam u trgovini birala sireve, na silu sam se uvjeravala da ću uskoro Peteru kupovati njegov omiljeni sir. Taj vikend provela sam tako da sam zamolila Garyja Barra da razmjesti namještaj u dnevnoj sobi. Moj prvi dojam o toj sobi bio je veoma dobar, radilo se o prekrasnoj sobi. Međutim, s druge strane, shvatila sam da je također odraz Elainina ukusa, ona je odabrala sve u njoj, a kako sam se navikla na boravak ovdje, počela sam se osjećati nelagodno. Sve je bilo previše ukočeno, previše pedantno. Sobi je nedostajao osjećaj da se u njoj živi, potreban da se dobije toplina i udobnost. Počela sam mijenjati svjetiljke koje je odabrala Elaine s lijepim starinskim porculanskim svjetiljkama koje sam našla na drugom katu. Prema riječima Jane Barr, Elaine ih je maknula kad je preuređivala palaču. Na okvir kamina stavila sam uokvirene obiteljske fotografije, a albume sa slikama koji su sezali stotinu godina unatrag, stavila sam na poklopac glasovira. Jednom sam čula kako poznata novinarka kaže da su u njezinom domu ukras knjige. Na policama za knjige pokraj kamina u dnevnoj sobi bilo je skupih, ali suvremenih djela. Mnoge od njih sam zapakirala i zamijenila nekim svojim knjigama koje sam prije vjenčanja poslala u palaču. Peter i ja šalili smo se da je u tim kutijama moj miraz. Kad Elaine u subotu dođe u kuću, bit će to njezin prvi posjet otkako sam neke stvari promijenila. Zanimalo me što će reći. Gostima na Richardovoj večeri rekla sam da dođu u sedam sati. Činilo se da su prošle godine otkako smo Peter i ja nakon povratka s medenog mjeseca večerali s tim istim gostima. Odlučila sam odjenuti istu svilenu košulju i hlače od baršuna koje sam imala te večeri. Znala sam da te hlače više neću odjenuti dok se ne rodi dijete. Potom sam raspustila kosu. Znala sam da se uređujem za svog muža, ne za ove ljude. Stanicu iz časopisa People ostavila sam na komodi, nadajući se da ću, gledajući je, pronaći podatak za koji je Greco bio uvjeren da je ondje. Kad sam se spremala sići, nagonski sam uzela tu stranicu i ponijela je sa sobom. Stavila sam je na Peterov pisaći stol u njegovoj knjižnici gdje će biti lako vidljiva dok ćemo piti kavu. Rekla sam da želim izmamiti ubojicu, ukoliko se on ili ona nalazi u toj maloj skupini. Ako je na njoj doista nešto važno, možda će netko od njih reagirati. Iskreno, mislila sam da joj Greco pridaje preveliku važnost. Točno u sedam zazvonilo je zvonce i moji prvi gosti su stigli.

171

* Polako, Richard — upozorila je Elaine Carrington svog sina kad je vidjela da si je natočio drugu votku. - U palači ćemo piti koktele, a onda za večerom vino. - Nikad ne bih pogodio - kazao je Richard. Elaine zabrinuto pogleda sina. Živčan je otkako je stigao što znači da se najvjerojatnije kladio nakon što je dobio mig na što da se kladi. Možda i nije, mislila je, pokušavajući smiriti se. Zna da više ne mogu pokrivati njegove gubitke. - Što misliš, što će se dogoditi nakon što Peter bude osuđen? - iznenada je pitao Richard. - Hoće li Kay sama boraviti u palači? - Trudna je - oštro odvrati Elaine. - Neće dugo biti sama. - Nisi mi to rekla. - Nije mi rekla Kay. Saznala sam jer je kći Linde Hauser naletjela na Kay u ordinaciji doktora Silvera. - To ne znači da je trudna - Vjeruj mi. Je. Zapravo, večeras ću je pitati i kladim se da će priznati. - Znači imamo nasljednika Carringtonovog bogatstva — kazao je Richard uz prezriv osmijeh. Zar to nije divno? - Ne brini. Namjeravam biti prava baka. Kay već misli da sam košulju sakrila da spasim Petera i na tome mi je zahvalna. Jako sam pogriješila što ju joj nisam dala, bila bi mi vječno dužna. Sad na me gleda kao na ucjenjivačicu koji joj nije dala što treba. - To i jesi - kazao je Richard. Elaine s treskom spusti čašu vina koje je pila. - Da se nisi usudio sa mnom tako razgovarati! Da nema tebe, živjela bih s udjelom od deset milijuna dolara i još milijun godišnje. S tvojim kockanjem i lošim ulaganjem, do kraja si me iscijedio, Richard, i ti to znaš. Stavio si me na paklene muke, a sad me još i vrijeđaš. Idi k vragu, Richard! Idi k vragu! Lice joj se snuždilo kad je sin u dva koraka prešao sobu. - Hej, dosta o tome - kazao je smirujuće. - Tu smo ti i ja protiv cijeloga svijeta, uključujući sve proklete Carringtonove. Točno, mamice? - Glas mu je postao podrugljiv. - Hajde, mamma mia, idemo se pomiriti. O, Richard — kaza Elaine duboko uzdahnuvši. — Tako me podsjećaš na svog oca. Upotrijebiti šarm, pomiriti se. To je kod njega bilo uobičajeno. .- Bila si luda za mojim ocem, sjećam se toga. - Da, jesam - tiho će Elaine. - Međutim, čak kada si lud za nekim u jednom trenutku ti je dosta. Zapamti to, Richard. I zaboravi na drugu votku. Popij je u palači. Vrijeme je da krenemo. Pozvani smo za sedam.

172

* Vincent Slater prvi je stigao na večeru. Kao obično, parkirao je na putu iza palače i uzeo svoj ključ, namjeravajući ući kroz francuski prozor kojim se dolazilo u njegov ured. Ključ se nije okrenuo, brava je promijenjena. Prokleta bila, pomisli, prokleta bila! Kay Lansing, kći vrtlara, zabranjuje ulaz u dom Petera Carringtona jedinoj osobi koja je Petera štitila od vremena dok je bio mali dječak, a štiti ga i dalje, mrko pomisli Slater. Samo da zna! Da sam joj dao košulju, ona bi je pokazala istražitelju i to bi bilo to. Glumi da je luda za Peterom, ali kako stvari stoje, završit će tako da će on trunuti u zatvoru, a ona će uživati u Carringtonovom bogatstvu Možda. S druge strane, možda i neće, pomisli. Njegov bijes rastao je sa svakim korakom. Slater je obišao palaču, ljubazno kimnuo čuvaru na dužnosti i krenuo prema glavnom ulazu. Prvi put u trideset godina, pritisnuo je zvonce i čekao da ga puste unutra. To je bio Slater - kazao je Gary Barr svojoj ženi kad je ušao u kuhinju. - Na njega možeš računati da će biti točan kao urica. Otkucava sedam i evo ga, zvoni na vrata. - Zašto si tako bijesan na njega? Uvijek je bio dobar prema tebi. -Jane Barr stavljala je jastučiće od sira u pećnicu. Zatvorila je vrata pećnice i okrenula se svom mužu. — Moraš promijeniti ponašanje, Gary, iako je možda već kasno. Vidim da se gospođa Carrington ne osjeća ugodno uz tebe. Zato nam gotovo svaki dan kaže da ne čekamo da joj poslužimo večeru. - Ona je ta koja mi je dala Slatera na telefon da mi kaže da moram obaviti onaj ćoravi posao u New Yorku. Ona je znala za pretraživanje kuće. Cak te je zadužila da se javljaš na telefon kako bi se osigurala da zbog nečega ne odeš kući. - Prekasno, Gary Barr shvati da je previše rekao. Jane nije ništa znala o Peterovoj svečanoj košulji niti je primijetila da im je kuća pretražena. - O čemu to govoriš? - pitala je Jane. - Tko je što pretražio? Zašto? Zvonce ponovno zazvoni. Zvono me spasilo, pomisli Gary Barr dok je hitao otvoriti. Ovaj put bili su Elaine Carrington i njezin sin, Richard. - Dobra večer, gospođo Carrington, gospodine Walker. Praveći se da ga ne vidi, Elaine ga okrzne dok je ulazila. Walker zastane: - Predložio bih ti, za tvoje dobro, da vratiš ono što si uzeo iz majčine kuće. Znam više o tebi nego što misliš da znam i neću prezati da to iskoristim.

173

* Barbara Krause i Tom Moran ostali su u uredu dugo nakon što je ostalo osoblje tužiteljstva reklo laku noć i odjurilo na vikend. Nakon što je Barbara primila telefonski poziv, rekla je Moranu da izvadi dosje Susan Althorp kako bi mogli pregledati izjave koje je dao veleposlanik Althorp u vrijeme nestanka njegove kćeri. Veleposlanik je nazvao Barbaru, zatražio sastanak i rekao da je nužno da sastanak bude ovako kasno jer će doći sa svojim odvjetnikom. - Uvijek smo razmatrali mogućnost daje on bio taj tko je to učinio - kazao je Moran - iako se činilo da je to malo vjerojatno. Međutim sada, kad mu je umrla žena, možda želi sve priznati. Zašto bi se inače trudio dovesti advokata sa sobom? Točno u osam, Althorp i njegov odvjetnik uvedeni su u tuži- teljičin ured. Prvi dojam Krauseove o Althorpu bio je da izgleda bolestan. Rumeni obrazi koje je pamtila otkako gaje posljednji put vidjela sad su bili blijedi, a lice mu se objesilo. Izgleda kao čovjek koji je upravo primio udarac u trbuh, pomisli. - Moja žena je pokopana - naglo je počeo veleposlanik Althorp. - Više je ne mogu štititi. Nakon pogreba, kazao sam sinovima nešto što sam tajio dvadeset dvije godine. Zauzvrat mi je jedan od njih rekao nešto što mu je Susan povjerila na Božić prije njezine smrti, a taj novi podatak mijenja sve. Vjerujem da je došlo do krive optužbe i ja dijelim odgovornost s vama. Osupnuti, Krauseova i Moran bez riječi su zurili u njega. - Veleposlanik Althorp želi dati izjavu — rekao je njegov odvjetnik. -Jeste li je spremni uzeti? Elaine se nije osvrnula na promjene koje sam napravila u dnevnoj sobi što sam si protumačila tako da joj se nisu svidjele. Dobro je to izvela iako sam mogla misliti kako se osjeća. Prije šest mjeseci nije ni znala da postojim. Živjela je u ovoj kući pet godina koliko je bila udana za Peterova oca, a ostala je i nakon njegove smrti i bila gospodarica sve dok Peter nije oženio Grace Meredith. Sad je bila moja. - Tad su se stvari promijenile. Gospođa Elaine preselila je u drugu kuću, a Peter nas je pozvao da se vratimo - priopćila mi je Jane. - Gospođa Carrington odabrala je ljude iz osoblja koji su joj se posebno svidjeh i premjestila ih u stan. Ondje je zapravo živjela i priređivala zabave tako daje, iako je u kući bila nova gospodarica, gospođa Elaine i dalje imala veliki udjel u vođenju palače, iako zapravo više nije ovdje živjela. U godinama nakon Gracine smrti, Elaine je na neki način postala prava gospodarica. Onda sam došla ja i sve pokvarila. Bila sam svjesna da bi, da mene nema, Elaine Peteru bila najbliži rod i bilo bi sasvim prirodno da Peter od nje zatraži pomoć ukoliko bi otišao u zatvor. A Peter je bio velikodušan. Vincent Slater ili je glumio da je prema meni veoma hladan ili me se bojao. Nisam bila sigurna što je. Nisam mogla doku čiti misli li da sam, time što sam unajmila Nicholasa Greca, iz dala Petera ili se bojao da će Greco otkriti nešto što će ga teretiti. Greco je natuknuo nešto o

174

»nečasnom savezu«, kako je on to nazvao, između Vincea i Barra. Doista nisam imala vremena razmišljati o toj mogućnosti. Za Richarda Walkera moram reći da nam je on uljepšao ve čer. Pričao je dogodovštine iz vremena dok je, tek što je prešao dvadesetu, radio za Sotheby’s i pričao nam je o starijem poznavatelju umjetnosti iz Londona koji ga je sad zaposlio. - Krasan je čovjek - rekao je Richard a vrijeme je savršeno da nešto poduzmem. Riješit ću se najma za galeriju, čak ću i dobiti proviziju zato što izlazim iz prostora. Moj stanje u rukama posrednika i već smo imali ponuda. Neko vrijeme izbjegavali smo razgovor o Peteru, ali za večerom postalo je nemoguće zanemariti činjenicu da smo ovdje, da večeramo u njegovom domu dok je on u zatvorskoj ćeliji. Rekla sam mu lijepe vijesti - kazala sam. - Rekla sam mu da ćemo dobiti dijete. - Pogodila sam! - slavodobitno je kazala Elaine. - Prije samo nekoliko sati rekla sam Richardu da ću te pitati - sumnjala sam na to. I Elaine i Richard su me, kako se činilo, srdačno zagrlili. Moj drugi gost, Vincent Slater, to je propustio. Naši su se pogledi sreli, a izraz koji sam vidjela u njegovim očima prestrašio me. Nisam mogla odgonetnuti o čemu se radi, ali na trenutak mi je kroz glavu preletjela slika Peterove druge trudne žene kako pluta u bazenu. U devet smo pili kavu u knjižnici. Već smo iscrpli sve što smo si imali reći pa je vladalo usiljeno ljubazno ozračje. Osjećala sam toliku nesnošljivost u prostoriji da sam odlučila da više nikada neću te ljude dovesti u ovaj Peteru osobito dragi prostor. Bilo mi je jasno da troje od njih prezire Garyja Barra. Znala sam da Elaine sumnja da joj je on ukrao Peterovu košulju. Greco je potvrdio da je Barr priznao krađu i znali smo da ju je tada našao Vincent te da ju je sam uzeo. Nisam bila sigurna je li itko od njih, uključujući Barra, primijetio stranicu iz časopisa People koja je ležala u kutu Peterova pisaćeg stola. Postavila sam je tako da je bilo teško ne vidjeti je. Još uvijek mi nije bilo jasno po čemu bi bila važna, ali daje privukla pozornost nekog od mojih gostiju, možda bih imala rješenje. U pola deset, svi su ustali da odu. Tada sam već bila iscrpljena od naporne večere. Ako je ijedan od ovih muškarac bio taj kojeg sam prije toliko godina čula da u kapelici prijeti Susan Althorp, to večeras neću otkriti. Stajali smo na ulaznim vratima nekoliko minuta dok smo Vincent i ja Richardu zaželjeli svako dobro u Londonu. Rekao mi je da će se, ukoliko bude moguće, vratiti na Peterovo suđenje da mu pruži moralnu podršku. - Volim tog čovjeka, Kay - kazao je Richard - oduvijek sam ga volio. A znam đa i on voli tebe. Jednom davno, Maggie mi je rekla da možeš nekoga voljeti, a da ti se ipak kod njega sve ne sviđa. - Prije pedeset godina, velečasni Fulton Sheen bio je veliki govornik koji je imao svoju televizijsku emisiju - prisjećala se. - Jednoga dana rekao je nešto što me se doista dojmilo. Kazao je: »Mrzim komunizam, ah volim komuniste«. Mislim da je to dobra usporedba s onim što je Peter osjećao za Richarda. Volio je osobu, ali mrzio je njegovu slabost.

175

Nakon što sam za Elaine, Richardom i Vincentom zatvorila vrata, otišla sam natrag u kuhinju. Barrovi su se spremali otići. - Sve šalice su oprane i spremljene, gospođo Carrington - tjeskobno je kazala Jane. - Gospođo Carrington, ako po noći nešto trebate, znate da ćemo za nekoliko minuta biti ovdje - rekao je Gary Barr. Nisam se osvrnula na njegovu primjedbu, ali rekla sam da mislim da su svi uživali u večeri. Poželjela sam im laku noć i oni u izašh kroz kuhinjska vrata. Dvaput sam ih zaključala za njima. Postao mi je običaj na kraju dana neko vrijeme sjediti u Peterovoj knjižnici. Imala sam osjećaj da sam mu blizu. Mogla sam oživjeti trenutak kad sam prvi put ušla u tu prostoriju i ugledala ga kako sjedi u svom naslonjaču. Znala sam se nasmijati kad bih se sjetila kako su mu skliznule naočale s nosa kad je ustao pozdraviti me. Međutim, večeras ondje nisam ostala dugo. Bila sam iscrpljena, i tjelesno i umno. Počela sam se plašiti da Nicholas Greco neće otkriti ništa što bi pomoglo u Peterovoj obrani. Bio je tako suzdržan kad sam ga pitala što je saznao. Možda je čak naišao na podatke koji bi Peteru mogli naštetiti. Digla sam se iz naslonjača i otišla do pisaćeg stola. Htjela sam uzeti stranicu iz časopisa People sa sobom na kat. Nisam htjela zaboraviti je. Greco je uporno tražio da je, sljedeći put kad mu odem u posjet, pokažem Peteru. Učvrstila sam stranicu Peterovim lijepim starinskim povećalom koje je prekrilo pozadinu slike Marion Howley. Dio povećanog dijela uključivao je i sliku na zidu iza Howleyje- ve. Digla sam povećalo i pomnjivo proučila sliku. Radilo se o seoskom prizoru, istom onom koji sam zamijenila u blagovaonici. Ponijevši stranicu i povećalo sa sobom, otrčala sam na drugi kat. Promijenila sam puno slika pa sam je morala iskopati iz hrpe koju sam smjestila na pod, svaku uredno prekritu i zamotanu. Okvir je bio težak, a ja sam pazila da ne pretjeram s vučenjem i nošenjem, ali konačno sam je izvukla. Naslonila sam je na zid i prekriženih nogu sjela pred nju. Koristeći povećalo, polako sam je počela pregledavati. Nisam stručnjak za umjetnost stoga činjenica da ova slika u meni nije probudila nikakve osjećaje, nije bila mjerilo njezine vrijednosti. U kutu je stajao potpis, Morley, jednako kićen kao na onoj slici koja je sad visjela u blagovaonici. U osnovi, dvije su slike bile potpuno jednake. Međutim, druga je izazivala pozornost; ova nije. Godina na ovoj bila je 1920. Je li Morley 1920. naslikao ovaj prizor, a onda odlučio stvoriti isti takav samo s više vještine? Moguće. Međutim, onda sam ugledala nešto što se moglo vidjeti samo pomnjivim pregledavanjem; ispod Morleyjeva potpisa nalazilo se još jedno ime. - Što ti to radiš, Kay? Okrenula sam se. Na vratima je stajao Vincent Slater, zurio je u mene, blijed u licu, stisnutih usta. Počeo je ići prema meni, a ja sam ustuknula. Što ti to radiš? ponovno je pitao.

176

* U uredu Barbare Krause, sudski se stenograf pripremao zabilježiti izjavu veleposlanika Charlesa Althorpa. Sad pri- braniji nego kad je ušao u ured, Althorpov glas bio je smiren kad je ponovno počeo govoriti. - U vrijeme njezinog nestanka, nisam otkrio da sam saznao kako je moja kći, Susan, postala ovisnica o kokainu. Kao što mi je prije nekohko dana rekao istražitelj Nicholas Greco, da sam to rekao policiji kad je Susan nestala, istraga bi možda krenula u drugom smjeru. Kad je prekrižio ruke, spustio je pogled kao da ih proučava. — Mislio sam da ću čvrstom rukom i ukidanjem džeparca, prisiliti Susan da prestane uzimati drogu. Naravno, pogriješio sam. Greco mi je rekao daje ono popodne kad se u palači Carringtonovih održavala zabava, sadašnja gospođa Carrington, koja je onda imala šest godina, čula kako neka žena ucjenjuje muškarca zato jer je trebala novac. Greco vjeruje, a sad vjerujem i ja, da je Susan bila ta koga je čula. Nekoliko sati poslije, Susan je nestala. - Godinama sam čuvao tajnu o Susaninoj ovisnosti. Sinovima sam rekao za to dok smo stajali kraj groba njihove majke. Da sam to ranije otkrio, možda bi bila izbjegnuta velika nepravda. - Althrop sklopi oči i zatrese glavom. — Trebao sam... — Glas mu pukne. - Što ste točno rekli svojim sinovima, veleposlaniče? - pitao je Tom Moran. - Rekao sam im da vjerujem da je Susan počela uzimati drogu kad se početkom svog posljednjeg ljeta u životu vratila s koledža i da može biti da je nekoga ucjenjivala da dobije novac koji joj je bio potreban. Moja ispovijest ponukala ih je da se i oni otvore i kažu mi neke stvari koje su znali o sestri, stvari koje u kontekstu nedavnih događaja poprimaju sasvim novo značenje. - Božić prije Susanina nestanka, moj sin David došao je kući u posjet. Susan je puno vremena provodila u palači Carringtonovih. David mi je rekao da mu je u povjerenju rekla kako je primijetila da je nekoliko slika u prizemlju Carringtonove palače zamijenjeno kopijama. Studirala je umjetnost, znate to, i znala je puno o toj temi. Bila je uvjerena da zna tko radi kopije jer je jednom prigodom ta osoba pozvala u kuću na zabavu jednu mladu umjetnicu i Susan ju je vidjela kako fotografira nekoliko slika. - David je savjetovao Susan da zaboravi to što je otkrila i da nikome ne kaže ni riječ. Rekao je da zna što bi se dogodilo kad bi gospodin Carrington, stariji, saznao za to. Završilo bi to kao jako ružan sudski slučaj. David joj je kazao daje naša obitelj dovoljno prepatila zbog te obitelji zbog moje ranije veze s Elaine Carrington. - Znači, Susan je postupila onako kako je David predložio, ali to ljeto, kad je trebala novac, možda je iskoristila to što je znala za krađu umjetnina i tako pokušala doći do njega — nagađala je Krauseova. - Vjerujem da se upravo to dogodilo — potvrdio je Althorp. —Je li to bio Peter Carrington, veleposlaniče? — pitao je Moran. -Je li on potkradao vlastitog oca? - Nije, naravno da nije. Zar ne shvaćate zašto me to tohko muči? Peter je trenutačno u zatvoru, optužen da je ubio Susan. On nije imao razlog ubiti je. David mi je rekao da vjeruje da je Susan Petera molila za novac, on bi joj ga bez pitanja dao, a onda bi joj nastojao nekako pomoći.

177

Međutim, Susan nikada ne bi molila Petera jer je bila zaljubljena u njega. David je rekao da je moja šutnja za Petera značila nesreću. Kad sam danas popodne razgovarao s Davidom, rekao mi je da, ne dođem li večeras ovamo, više sa mnom neće progovoriti ni riječ. - Tko je onda krao slike? - Sin Elaine Carrington, Richard Walker.

178

* Pat Jennings spusti knjigu koju je čitala, uzme daljinski od televizora i upali vijesti u deset. — Moram vidjeti što se događa u svijetu — rekla je svom suprugu koji je drijemao uz neki časopis. Ne očekujući odgovor, usmjerila je pozornost na ekran. - Dobili smo izvanrednu vijest - kazao je spiker Fox Newsa. - Tijelo četrdesetšestogodišnje Alexandre Lloyd nađeno je kako pluta u rijeci East. Žrtva ima brojne ubode. Susjeda i bliska prijateljica opisala ju je kao učiteljicu umjetnosti koja je zbog smanjenja proračunskih sredstava nedavno izgubila posao u mjesnoj srednjoj školi. Svatko tko ima neke obavijesti, može nazvati dežurni telefon 212-555-7000. - Alexandra Lloyd! - viknula je Pat baš kad je zazvonio telefon. - Bila je Trish. - Pat, upravo sam gledala vijesti i... - Znam - rekla je Pat. - I ja sam ih gledala. - Hoćeš li nazvati dežurni telefon i reći im za njezine pozive Richardu Walkeru? - Naravno da hoću i to odmah. - Sirota žena. To je tako strašno, biti izbodena i bačena u rijeku. Bože, misliš li da je on to učinio. - Ne znam, ali to neka policija otkrije. - Izvještavaj me - zatraži Trish i spusti slušalicu. Nakon što je Charles Althorp završio s davanjem izjave i otišao sa svojim odvjetnikom, Barbara Krause i Tom Moran ostali su u njezinom uredu raspravljajući o posljedicama ovoga što su čuli 1 procjenjujući kako će to utjecati na njihov slučaj protiv Petera Carringtona. - Čak i da je Walker krao prave slike i mijenjao ih s lažnima, to ne znači da je ubio Susan. Uostalom, puno toga što nam je Althorp kazao naklapanja su - glatko će Krauseova. - Isto tako, to nam ne daje odgovor zašto je Carrington te noći sakrio svoju košulju i zašto je njegov otac Mariji Valdez dao cek na pet tisuća dolara — naglasi Moran. — U svakom slučaju, Walkera ne možemo tužiti za krađu jer je nastupila zastara, čak i ako dokažemo da je falsificirao umjetnine. Barbara Krause ustane; - Umorna sam. Ostavimo to zasad na miru. Zazvoni njezin telefon. - Moja obitelj vjerojatno misli da sam pobjegla s tobom - rekla je Moranu kad je digla slušalicu. Tada se, dok je slušala, izraz njezina lica promijeni i ona poče pozivatelja zasipati pitanjima. — Kad ste je našli?... Tajnica je sigurna da mu je prijetila?... Sutra odlazi u London?... Dobro. Hvala. Spustila je slusalicu i pogledala Morana. — Ponovno se pojavilo ime Richarda Walkera. Tijelo žene koja je često nazivala Walkera nađeno je kako pluta rijekom East. Zove se Alexandra Lloyd. Podatak o tome da je Lloydova nazivala Walkera došao je od njegove tajnice. Moj Bože, pitam se jesu li oba polubrata ubojice. - Kako je umrla? - pitao je Moran. - Izbodena je barem dvaanaest puta - rekla je Krauseova. - Walkerova majka, Elaine Carrington, živi u kući na tom imanju. Mogao bi sad biti ondje - reče Moran. Obavijestit ćemo englewoodsku policiju pa nek odmah onamo pošalju policijski automobil odvrati Krauseova zabrinutim glasom. - Znam da na imanju imaju privatne zaštitare, ali noću je Kay Carrington sama u kući.

179

* Što radiš ovdje? — pitala sam Vincenta kad sam se iskobeljala s poda gdje sam sjedila. - Kako si ušao? - Kako sam ušao? Ne mogu ti opisati koliko me vrijeđa tvoje pitanje kako sam ušao. Nakon što sam trideset godina imao ključ svog ureda u ovoj kući, nakon toliko godina koje sam proveo štiteći Petera, uključujući zaštitu od optužbe, večeras sam ranije došao ovamo i otkrio da su brave promijenjene. - Kako to misliš, zaštite Petera od optužbe? - povikala sam - Peter je nevin! - Ne, nije. Onu noć kad je nestala Susan, mjesečario je. Siguran sam. - Vjeruješ u to! - Njegov otac sigurno je znao što se dogodilo - odvrati Vincent. - Zato je platio sluškinji. Košulja je kod mene; na njoj ima krvi. Zato znam da je to sigurno učinio. Znaš, Kay, doista si me prevarila. U početku sam mislio da doista voliš Petera i da ćeš mu biti dobra. Međutim, onda si unajmila Greca, baš tog čovjeka koji je pronašao Mariju Valdez, čije će svjedočanstvo da ju je Peterov otac podmitio biti još jedan čavao u Peterov lijes. Nije li točno da si se nadala da će Greco iščeprkati još dokaza kako bi jednom zauvijek pokopala Petera? Znam da bi košulju dala Grecu pa sam je zadržao. Priznaj. Udala si se za Petera da bi se dočepala njegovog novca. Sad kad nosiš njegovo dijete, imaš ga u rukama. Inače, je li to doista Peterovo dijete? Bila sam previše zapanjena da bih mu odgovorila. - Ili je to dijete čovjeka kojem si dala ključ mog ureda? Upravo sam vidio da kroz moj ured netko ulazi u kuću. Ostavio je otvorena vrata pa sam tako ušao. Dva su razloga zašto sam se vratio: prvi, zato što sam ti morao reći što mislim o tome kako si me ponizila promijenivši bravu bez upozorenja. - A drugi razlog? - pitala sam prezrivo. - Drugi razlog - odgovorio je jednak prezrivo - je taj da ti kažem da si, ako slučajno griješim da je Peter ubio Susan, izazivala vraga kad si onako napadno u knjižnici ostavila stranicu iz časopisa People. Jednostavno, ne mogu dokučiti zašto si to učinila. Ne znam po čemu je ta stranica važna, ali naslućujem da po nečemu jest. Zašto bi je inače Grace zadržala? - Vince, upravo si mi rekao da si vidio jednog muškarca kako kroz tvoj ured ulazi u kuću. Tko je to bio? Vrata su trebala biti zaključana. - Bilo je mračno i ne mogu ti reći tko je to bio. Ali mislim da ti prokleto dobro znaš tko je to. Gdje je sada, u tvojoj spavaćoj sobi? - Ne, tu sam. Kay, nisi smjela ostaviti ključeve u kuhinjskoj ladici. Zaprepašteni, oboje smo se okrenuli i pogledali u pravcu iz kojeg je dolazio glas. Richard Walker kretao se prema nama s pištoljem u ruci.

180

* Odlučivši da neće koristiti rotirajuće svjetlo i sirenu koji bi mogli upozoriti Richarda Walkera ukoliko se nalazi na Carringtonovu imanju, englewoodski policajac Steven Hausen- stock zaustavio je policijski auto ispred uaza na imanje i obratio se stražaru. - Znate li je li ovdje Richard Walker? - pitao je. - Došao je oko pet - odgovorio je stražar. - Još uvijek je ovdje. Ponekad zna prenoćiti u majčinoj kući. - Tko još je ovdje? - Pomoćnik gospodina Carringtona, gospodin Slater, otišao je prije otprilike pola sata, ah onda se prije nekoliko minuta ponovno vratio. - U redu. Moram provjeriti kako je gospođa Carrington. - Možete se odvesti do ulaznih vrata i pozvoniti. Ako ne otvori, ondje stoji drugi stražar i ima ključ. On vas može pustiti unutra. Policajac se odvezao do prednjeg ulaza. Vidio je da su jedina svjetla u kući upaljena na drugom katu. - Je li gospođa Carrington kod kuće? — pitao je policajac stražara. - Da, je - odgovorio je stražar. - Ranije je imala goste na večeri. Svi su otišli prije otprilike pola sata. - Tko je bio ovdje? - pitao je policajac. - Gospođa Elaine Carrington, njezin sin Richard Walker i Vincent Slater. Gospodin Slater upravo se vratio i otišao iza kuće gdje se nalazi njegov ured. Obično ulazi onuda. - Kamo je Richard Walker pošao kad je otišao? - pitao je policajac. - Otišao je sa svojom majkom prema njezinoj kući - kazao je stražar pokazujući u tom smjeru. Sigurno je još uvijek ondje jer ga nisam vidio. Auto mu je još uvijek parkiran ispred njezine kuće. Policajac Hausemstock uze radio u svom autu i javi se. Richard Walker je ovdje - rekao je. Stražar ga je posljednji put vidio prije pola sata kako sa svojom majkom ide prema njezinoj kući koja je ovdje na imanju. Pošaljite pojačanjem, ali nemojte koristiti svjetla i sirene. Nadam se da me još nije primijetio. - Još uvijek držeći radio u ruci, policajac upita stražara: — Može li se iz Slaterova ureda ući u kuću? - Može - odvrati stražar. Dok je hodao, policajac je nastavio razgovarati preko radija. - Idem iza kuće da vidim je li Carringtonov pomoćnik, čovjek koji se zove Slater, ondje. Ako je, tim ću putem ući u kuću i sve pogledati. Neću zvoniti u slučaju da se Walker vratio u kuću, a da ga stražar nije vidio. Policajac Hausenstock ponovno se obrati stražaru. - Richard Walker može biti opasan, a možda je i naoružan. Uskoro će doći još policije. Ako vidite Walkera, nastojte izbjeći bilo kakav kontakt s njim i upozorite ostale čim stignu ovamo. Možda će se pokušati odvesti. Recite stražaru na ulazu što se događa i pobrinite se da zatvori dvorišna vrata čim dođu drugi policajci.

181

* Stajala sam doslovce sleđena od straha dok je Richard Walker išao prema nama, ali onda se zaustavio dovoljno daleko da nije postojala mogućnost da mu ijedno od nas otme pištolj. Vince je stao pred mene; znam da me je pokušavao zaštititi. Richard je uperio pištolj ravno u nas. - Richard, nemoj napraviti nikakvu glupost — smireno je rekao Vince. — Čemu sve to? - Čemu sve to? - Walkerov glas bio je suspregnut od uzbuđenja. - Reći ću ti o čemu se radi. Radi se o tome daje u jako kratko vrijeme otkako je sadašnja gospođa Carrington ovdje, moj život uništen. Moja majka je sve ove godine štitila Petera skrivajući njegovu košulju. Vidjela je da ju ima na sebi kad se onu noć vratio kući. Vidjela je na njoj krvave mrlje i vjerovala je da je upao u nekakvu nevolju. Da ju je drugi dan predala policiji, kad su svi shvatili da Susan nema, Peter bi posljednje dvadeset dvije godine proveo u zatvoru. Telefon na stoliću na dnu stuba koje su vodile na drugi kat počeo je zvoniti. Walker nam kretnjom pokaže da šutimo kako bi čuo hoće li na telefonskoj sekretarici biti ostavljena poruka. To popodne pojačala sam glasnoću da mogu čuti poruke dok sam na drugom katu. Trenutak poslije, Maggin glas, zabrinut i prestrašen, reče: — Kay, kasno je. Gdje si? Upravo sam se sjetila tko je to bio za kog mi je tvoj otac rekao da ga je čuo zviždati onu pjesmu. Bio je to Richard Walker, Elainin sin. Kay, neće li on danas biti u tvojoj kući na večeri? Kay, molim te, budi oprezna. Tako sam zabrinuta za tebe. Nazovi me čim čuješ ovu poruku. Osjetila sam da Richard Walker zna da je za njega sve svršeno. Odmaknula sam se od Vincenta, štogod da se dogodilo, htjela sam se sučeliti s Richardom. - Ti si taj koji je ubio Susan Althorp - rekla sam, a smireni glas prikrio je strah koji sam osjećala. - To sam tebe i Susan čula to popodne u kapelici, je li tako? Pokazala sam na sliku koju sam pregledavala. - Ti si trgovac umjetninama koji ima poteškoće s klađenjem. Mislim da si ti zamijenio ovu sliku, a sam Bog zna još koliko drugih. Peter mi je rekao da su najbolja djela bila na zidovima u prizemlju. Dakle, ova je visjela u blagovaonici, ali to je samo kopija. Prava se vidi na zidu iza Marion Howley u onom članku iz Peoplea. Zapravo ta pripada ovoj kući, je li tako, Richard? Grace te razotkrila, baš kao i davno prije Susan. Susan je znala puno o umjetnosti. Suočila te s činjenicom da kradeš, je li tako? Ne znam zašto te Susan ucjenjivala umjesto da sve kaže Peterovom ocu, ali ucjenjivala te. - Nemoj više ništa govoriti, Kay - upozori je Vincent. Shvatila sam da se Vincent brine da bi Richard mogao izgubiti nadzor nad sobom i pucati, ali odlučila sam dovršiti to što sam započela. - Tvoja majka nije štitila Petera - rekla sam. - Štitila je tebe. Ima toga još. Moj otac pripremio je nacrt uređenja parka s vanjske strane ograde, na mjestu gdje si pokopao Susan. Poslao ga je Peteru kako bi ga on proslijedio svom ocu, ali Peter je bio u školi i nije ga vidio. Međutim, mislim da ga je vidjela tvoja majka i onda ga pokazala tebi. Oboje ste shvatih da se morate riješiti mog oca. Nije vam bilo dovoljno što je već dobio otkaz. Bojali ste se da bi zbog tog nacrta ipak

182

mogao stupiti u vezu s Peterovim ocem, a niste to mogli dopustiti. Izveli ste da njegova smrt izgleda kao samoubojstvo, a onda ste mog oca ovdje zakopali jer ste mislili da ovo zemljište više nikada neće biti pretraživano. Vince me zgrabio za ruku; osjećala sam da me silom hoće prekinuti. Richardova ruka je drhtala. Iako sam znala da će vjerojatno pucati u nas, morala sam nastaviti. Bila sam preplavljena osjećajima jer mi je sve ove godine otac strašno nedostajao i što je još gore, što sam vjerovala da me je napustio. Tjednima sam patila gledajući svom muža u lisicama i okovima, a sve to zbog ovog čovjeka. U tom trenutku, postala sam svjesna sjene koja se micala u hodniku iza Richarda. Odjednom sam se zapitala je li moguće da su to Elaine Carrington ili Gary Barr došli pomoći Richardu. Cak i da je Maggie odlučila nazvati policiju kad se nisam javila na telefon, vjerojatno nisu mogh stići ovako brzo. Tko- god to bio vani u hodniku, htjela sam da ta osoba čuje što sam imala reći Richardu Walkeru. - Ne samo da si ubio Susan i mog oca, već si ubio i Grace — nastavila sam. - Kad su je našli u bazenu u džepu je imala stranicu iz tog časopisa. Sigurno je shvatila da originalna Morleyjeva slika pripada ovoj kući. Uz to, Richarde, možda te zanina da je osoba koja ti je izradila kopiju bila tako ponosna na svoje djelo da je ispod krivotvorenog Morleyjevog potpisa napisala svoje ime. Ponovno sam pokazala na sliku koju sam bila pregledavala. - Reci mi, Richard, tko je Alexandra Lloyd? Mireći se sa sudbinom Richard uzdahne i na njegovom se licu pojavi osmijeh. Ruka mu je prestala drhtati. - Ustvari, Alexandra Lloyd bila je umjetnica, ali sad je mrtva. Upravo sam na vjestima čuo da je njezino tijelo izvađeno iz rijeke East. Kao i Susan, čarobna mlada dama koje je također bila ovisnica o drogama, Alexandra nije shvaćala da joj je jako glupi potez ucjenjivati me. Ti si isto napravila neke ozbiljne greške, Kay pa se sad moram pozabaviti tobom kao što sam se pozabavio njima. Richard tada pogleda Vincea i izravno mu se obrati. - Žao mi je. Vince. Nisam došao ovamo s namjerom da ti učinim nešto nažao. Uvijek si bio pristojan prema meni i mojoj majci. Međutim, nažalost, pojavio si se u krivo vrijeme. Za mene je gotovo. Sreća me ostavila. Policija će me vjerojatno povezati s Alexandrom, a onda će otkriti i sve ostalo. Ipak, još uvijek postoji mala mogućnost da pobjegnem, tako da te ne mogu ostaviti ovdje da obavijestiš policiju. Richard se okrene meni. - Međutim, ako me uhvate, čameći u zatvoru imat ću barem to zadovoljstvo što ću znati da nećeš uživati u Carringtonovom novcu. - Uperio mi je pištolj u glavu. - Prvo dame, Kay. Dok sam šaptala Peterovo ime, sjena koju sam vidjela u hodniku pretvorila se u policajca koji je uletio u sobu, izbio Richardu oružje iz ruke i srušio ga na pod. - Policija! - viknuo je Richardu. - Ostanite dolje, ostanite dolje!

183

Dok se policajac borio s Richardom, Vincent je šutnuo pištolj na drugi kraj sobe, a onda se bacio na Richarda pokušavajući pomoći policajcu da ga svlada. Nekohko trenutaka poslije, čuo se štropot koraka po stuba, a onda još dvojica policajaca uletješe u sobu. Kad ih je ugledao, Richard se prestao opirati i počeo je jecati. Kao u bunilu, gledala sam kako Richardu stavljaju lisice i dižu ga na noge. Jedan od policajaca uzeo je pištolj, a policajac koji je bio vani u hodniku, okrene se meni. - Sve sam čuo, gospodo Carrington - kazao je. - Možete biti sigurni, sve sam čuo.

184

* Drugi dan u pola dva popodne, moj suprug, s lisicama i odjeven u svijetlo narančasti kombinezon, doveden je pred suca Smitha. Još jednom će Barbara Krause govoriti u ime države, dokje Conner Banks stajao uz Petera. Još jednom, sudnica je bila krcata publikom i medijima. Još jednom, sjedila sam u prvom redu. S jedne mi je strane sjedio Vincent Slater, a Nick Greco bio je kraj njega. S moje druge strane sjedila je Maggie i čvrsto me držala za ruku. Tužiteljica Krause obratila se sudu. - Časni sude, u posljednjih petnaest sati odigrali su se nevjerojatni događaji. Richard Walker, sin Elaine Carrington, priznao je ubojstva Susan Althorp, Jonathana Lansinga i Grace Carrington. Tužiteljstvo je gospodina Walkera službeno optužilo za ta ubojstva i on će sutra biti izveden pred sud. Također je priznao da je prije tri dana ubio Alexandru Lloyd, čije je tijelo pronađeno u rijeci East u gradu New Yorku. Njujorška policija za taj je slučaj protiv njega podnijela krivičnu prijavu. - Časni sude, a ako smijem, obratila bih se i gospodinu Carringtonu. Duboko žalimo što je došlo do tako velike nepravde. Jedino nam je zadovoljstvo što je sve razotkriveno prije nego što je počinjena još veća šteta. Povlačimo optužbu koju je velika porota podigla protiv gospodina Carringtona. Ta optužba teretila ga je za ubojstvo Susan Althorp i Jonathana Lansinga. Isto tako, u interesu pravde, odbacujemo optužbu za kršenje odredbi uvjetnog puštanja na slobodu koje je nedavno podignuta. Primjećujem da gospodina Carringtona još nismo službeno optužili za ubojstvo Grace Carrington. Časni sude, jedina tužba koja bi mogla ostati je ona za napad na policajca kad se gospodin Carrington pojavio na imanju Althorpovih, očito dok je mjesečario. Osobno sam razgovarala s dotičnim policajcem i on me zamolio za povlačenjem i te optužbe. Kao svi mi, i on duboko suosjeća s gospodinom Carringtonom; vjerujemo da je dovoljno toga pretrpio. Predlažem da se i ta optužba povuče. Sudac Smith tada se obratio Conneru Banksu. - Želite li vi ili gospodin Carrington nešto reći? Banks i Peter se pogledaše, a Peter odmahe glavom. - Časni sude - rekao je ispruživši ruke u lisicama - mohm vas recite im da mi ovo skinu. Samo želim otići kući sa svojom ženom. Sudac Smith, vidljivo ganut, reče: - Odobravam zahtjev tužiteljstva da se sve optužbe povuku. Gospodine Carrington, rijetko dajem osobne opaske, ali s druge strane, rijetko sam svjedok ovako nečemu. Jako mije žao što ste bili žrtva ove tragedije. Bit ćete odmah pušteni. Dok se sudnicom prolomio pljesak, otrčala sam do Petera i bacila mu se u zagrljaj. Od siline osjećaja, nisam mogla govoriti, ali on je: - Gotovo je, Ijubavi, gotovo je - kazao je. — Idemo kući.

185

EPILOG GODINU DANA POSLIJE Prošla je godina dana kako je Peter stajao u sudnici i slušao kako tužiteljstvo traži da se sve optužbe protiv njega povuku. Za one ljude, odgovorne što je Peter prošao sve te muke, kotač pravde nastavio se okretati. Richard Walker proglašen je krivim za ubojstvo Susan Althorp, mog oca, Grace Carrington i Alexandre Lloyd. Osuđen je na doživotnu robiju i u Newjerseyju i u New Yorku. Tužiteljstvo me uvjerava da nikada neće biti pušten. Vince Slater predao je Peterovu svečanu košulju tužitelju. Ustanovljeno je da se krvave mrlje na njoj podudaraju s Ric-hardovim priznanjem o tome što se dogodilo Susan te večeri kadje održana zabava. Obećao je da će se u pola dva ujutro sastati s njom ispred njezine kuće. Htjela je da to bude tako kasno da bude sigurna da joj otac spava. Kad su se našli, uvjeravala ga je da će se prestati drogirati i da je to zadnji put što od njega traži novac. Međutim, nije joj vjerovao. Prestrašen da će otkriti njegovu krađu umjetnina, Richard je odlučio ubiti ju. Kako ne bi vikala, udario ju je u usta zbog čega je zakrvarila prednji dio svoje haljine. Tada ju je zadavio. Prije nego što je uspio prenijeti tijelo u prtljažnik svog automobila, Richard je ugledao Peterov auto kako se zaustavlja uz pločnik ispred posjeda Althorpovih. Uspaničen, Richard se sakrio iza ukrasnog grmlja i gledao kako Peter izlazi iz auta, uzima nešto sa suvozačevog sjedala i ide travnjakom prema mjestu gdje je ležala Susan. Na sebi je imao svečanu košulju, ah bez sakoa. Richard je vidio kako je Peter spustio neki predmet, kako se pokazalo torbicu, potom je kleknuo i naslonio glavu na Susanina prsa, očito da posluša kucanje srca. Tada je zakrvario košulju. Peter se tada vratio u svoj auto i odvezao. Richard je priznao da se sve vrijeme činilo da je Peter oša-mućen, baš kao mjesečar. Elaine Carrington porekla je da je unaprijed znala da će Richard Susan učiniti nekakvo zlo, ali priznala je da joj je u razmaku od nekoliko sati kazao što je učinio. Njegovo objašnjenje bilo je da je Susan udario i ubio zato što se opirala njegovim pokušajima da je zavede iako se iskrala iz kuće da se nade s njim. Elaine je priznala da je savjetovala Richardu da sakrije tijelo u svoju ribarsku kolibu na sjeveru države New York, a poslije mu je pomogla da ga zakopa iza ograde na imanju kad su bih sigurni da je policijska pretraga gotova. Također je priznala da je bila njezina ideja da Richard, koristeći drugo ime, mog oca namami na jedan posjed koji se prodavao na sjeveru države New York pod izlikom da će ga zaposliti kao vrtlara. Nakon što je Richard ubio mog oca, Elaine mu je još jednom pomogla da tijelo zakopa na imanju. Richard je odvezao očev auto na mjesto u blizini rijeke Hudson gdje je i nađen, a Elaine ga je

186

slijedila u svom autu. Zatim ga je odvezla kući. Elaine je poricala bilo kakvu umiješanost u ubojstva Grace Carrington i Alexandre Lloyd. Također je tvrdila da nije znala za krađu umjetnina. Gary i Jane su sad razvedeni i jako mi je drago što je Jane ostala raditi za našu obitelj. Nicholas Greco postao je stalni komentator zločina na mreži Fox News. Vječiti sam mu dužnik na njegovoj ustrajnosti da nam pomogne otkriti istinu. Vincent Slater i ja shvatili smo da smo oboje, svatko na svoj način, očajnički pokušavali zaštititi Petera. Nikada neću zaboraviti kako je stao pred mene kadje Richard u nas uperio pištolj. Vince je i dalje Peterov najvjerniji pomoćnik, a meni je postao dragi prijatelj. Najmlađi Peter Carrington sada ima šest mjeseci. Ne mogu reći mlađi jer zapravo je on Peter Carrington, peti. Prava je slika svog oca i naša velika radost. Maggie uživa u svojoj ulozi prabake. Ona i Peter sada su veoma bliski. Čak je uspjela samu sebe uvjeriti da je duboko u srcu uvijek vjerovala da je nevin. Peter je ponovno predsjednik upravnog odbora poduzeća Carrington, a tvrtka je i dalje uspješna. Uvijek će trebati lijekove koje sprečavaju mjesečarenje iako mu se to više ni jednom nije dogodilo. Stres je glavni uzrok mjesečarenja pa mi je jasno da je moja dužnost da naš dom, u svakom pogledu, bude sigurna luka za Petera. Kad navečer uđe kroz vrata i nađe mene i dijete kako ga čekamo, po pogledu koji se pojavi u njegovim očima i osmijehu koji mu ozari lice, znam da u tome uspijevam.

SVRŠETAK http://www.balkandownload.org/

187