MUZIKA
KNJIGE
DEŠAVANJA ??!
ROCKSTEADY & REGGAE
PORNO
MASOVNO TROVANJE
Irvine Welsh
by Melisa Haćimić
by Alan Hajduk
by Alan Hajduk
Do 1966. godine, dijelu publike je dosadio brzi SKA tempo, koji biva usporen i nastaje ROCKSTEADY. Najpoznatiji Rocksteady hit je bio “The tide is high” u izvođenju “The Paragons-a”, koji je svjetsku popularnost dobio 80-ih kada ga je obradila američka New wave grupa “Blondie”. Najveća razlika između SKA i Rocksteady-ja je ,pored toga što je SKA brži, to što je u Rocksteady-ju, akcenat stavljen na klavijature, dok je kod SKA duvačka sekcija zapaženija. Uticajem “Rastafarijanizma” religioznog pokreta na Jamajci, SKA ritam još više usporava i nastaje “Reggae”, koji je od tada pa sve do danas, najdominantniji muzički pravac na Jamajci. Za to su vjerovatno najzaslužniji “Bob Marley and The Wailers”, koji su u početku bili “Rude Boys SKA bend”, ali su pod uticajem “Rasta” ideologije pustili dredove i prešli na “Reggae”. “SKA” i “Reggae” su još uvijek bili povezani i dosta bendova i izvođača su svirali mješavinu “SKA” i “Reggae”-a, kao Laurel Atkin, Prince Bucter, Desmond Deker i drugi. Danas se kao “Roots Reggae” uzimaju “Rasta” bendovi s kraja 70-ih, iako “Reggae” postoji dosta prije toga. “Reggae” je u međuvremenu evoluirao u više grana od kojih su samo”Dance Hall Reggae” i “Dub” vrijedni pomena i slušanja.
U državi podjeljenoj na tri tora, tri nacionaliteta, čak i tri telekoma, sve je više mladih glava koje bivaju zatrovane virusom poglavica plemena B, H i S. Koristeći vlastito atomsko oružje – medije, prvenstveno televiziju, uspješno šire virus i onemogućavaju novim generacijama zdravo obrazovanje. Time prave savršeno zatupljenu populaciju na kojoj će moći vršiti diktaturu. Pune medije lakom zabavom, reality serijalima i svim trećerazrednim ostvarenjima kako bi umove u razvoju oblikovali na njima željeni način. Najveći uspjeh njihovog „razvoja, zaštite i vođenja zemlje“ bi bio kraj racionalnog razmišljanja ljudi koji hode po tlu BiH. Sve više mladih pada pod njihov uticaj krećući se po liniji lakšeg otpora, mnogi ih i pljuju iako ne shvataju da žive po njihovim normama. Kulturna mjesta su sve manje posjećivana mladom populacijom, dok im se glas pretvara u muk. Oni pred kojima ostane dovoljno svjetla da čak i vide probleme koji su ih zahvatili, sve što urade je da izbace povremeni krik bez ikakvog djela ruku. Priznaju da žive u problemu, a nakon toga ostanu pasivni. Savršene koordinatore koji su sjeli za sto ove zemlje moguće je izbrisati samo snagom vlastitog ali i kolektivnog uma. Sva revolucionarna ostvarenja čine taj kolektivni um, a naš je još uvijek nedovoljno razvijen da bi funkcionisao. Mlade treba podsjetiti na moć koju posjeduju, na razum i instinkt i time ih navesti da učestvuju u razvijanju kolektiva. Zdravo obrazovanje, redovno učešće i posjećivanje ustanova obrazovnog tipa, javno djelovanje i sprovođenje ciljeva kolektiva će stvoriti populaciju na nivou evropskih normi. Pitanje je samo koliko mi to želimo. .
DEŠAVANJA
Nurullah Tuncer
Kada sam davne devedeset i neke pogledao film „Trainspotting“, rađen po istoimenoj knjizi Irvina Velša (Irvine Welsh), ni slutio nisam da će taj film imati kultni status među tadašnjom urbanom omladinom. Kada sam shvatio da ovaj film na simpatičan i na trenutke dramatičan način prikazuje edinburšku narko-scenu zapitao sam se koliko će to imati odjeka među gledaocima, pogotovo onim mlađim. Ovo djelo veliča pripadnost „onoj“ populaciji koja svoju budućnost ne vidi u planiranju iste već u življenju od danas do sutra tj. od šuta do šuta. Ali kada sam također u spomenutom periodu prošpartao partijanersku elektro-scenu onda sam uvidio da se ta urbana omladina već identifikovala sa tom populacijom koja živi od danas do sutra. Irvin Velš (Irvine Welsh) je to samo dokumentovao na sebi svojstven način. Nakon dugog niza godina, kada sam i zaboravio da je film „Trainspotting“ ikada postojao, u ruke mi je došla knjiga „Porno“ istog pisca koja opisuje nastavak života petorke oko koje se vrtila priča u „Trainspotting-u“. U „Pornu“ na samom početku vidimo da jedan od sudionika Sik Boj (Sick Boy) se nalazi u totalnoj ličnoj turbulenciji vlastitog života gdje pokušava da sastavi kraj sa krajem, Begbi (Begbie) i dalje životari kartajući se sa svojim kompanjonima, pijući i psujući na čitav svijet oko sebe a Spad (Spud) i dalje, nakon što je potrošio lovu koju mu je Renton ostavio, vrti se u svom narko-điru sanjajući da on i njegov prijatelj saznaju šifru bankarskog računa Spadovog (Spud) rođaka sa kojim bi njih dvojica mogli imati pristup lovi sa kojom bi naravno kupili sebi velike količine droge. Sve u svemu ništa se na samom početku ove knjige tj. nastavka priče o ekipi iz „Trainspotting-a“ nije bitno promjenilo. Radnja se zakuhava kada Sik Boj (Sick Boy) odlući da se bavi porno biznisom pa pokušava da nađe neophodna novčana sredstva za svoj filmski prvijenac. U tom traganju saznaje od jednog svog prijatelja gdje je nestao Rent (Renton) i šta je uradio sa novcem koji su svi zajedno „zaradili“ prodavši kilogram heroina u prvom dijelu priče. Jedan od najboljih dijelova knjige je rasprava Sik Boja (Sick Boy) i njegove djevojke (ujedno i novi lik u priči) o analnom seksu u porno filmu, gdje se debata vodi oko toga gdje prestaje umjetnost a gdje počinje kič u kontekstu analnog seksa u pornografiji. Da vam ne bih odavao šta se sve dešavalo dalje u ovoj knjizi savjetujem vam da je pročitate. Irvin Velš (Irvine Welsh) je i u nastavku priče o edinburškoj narko-petorci sačuvao onaj svoj engleskoradnički humor sa kojim oslikava svakodnevni život u glavnom gradu Škotske kroz prizmu svojih junaka. Čak i oni koji nisu poklonici Velšovih djela trebali bi pročitati ovu knjigu jer će ako ništa drugo uvidjeti oko čega se vrti sva ta priča oko urbanog, ruralnog i rurbanog.
“Mjesto u središtu zemlje” by Berina Ahmetović
GAMES
FALLOUT 3
Ovaj mjesec u BNP Zenica, radilo se punom parom. Naime, pod rediteljskom palicom turskog režisera Nurullaha Tuncera, glumci našeg ansambla pripremali su predstavu „ Mjesto u središtu zemlje“ Ozena Yule. Premijera je zakazana za petak, 28.11. na velikoj sceni BNP-a Zenica. Upravo to je bio razlog da i BAZ još jednom posjeti pozorište i predstavu pogleda na predpremijernom izvođenju te, naravno, porazgovara sa ovim sjajnim rediteljem. Evo šta smo saznali....
War. War never changes… by Zlatan Mehmedagić
BAZ: Da li je ovo prvi put da dolazite u BiH i otkuda saradnja sa zeničkim pozorištem? TUNCER: Ne dolazim prvi put u Bosnu, a i prije sam radio mnoge predstave ovdje, posebno u Zenici. Za to postoji više razloga, a najveći od svih je prijateljstvo i neka čudna povezanost između naše dvije zemlje. To treba i ja nastojim njegovati i čuvati. BAZ: Meni se predstava zaista svidjela, no recite našim čitaocima o čemu se zapravo radi u ovoj priči? TUNCER: Ne bih mnogo da otkrivam, uostalom, neka teatar sam kaže za sebe. Međutim, istaći ću da je to tragedija o jednoj ženi koja gubi sve što želi onda kada je zavoli jedan beg koji ne prašta nikomu ko mu se nađe na putu, a posebno onome ko želi da uzme njegovu ljubav, mada ta ljubav nije uzvraćena. BAZ: Zašto baš ova predstava i kome je namjenjena? TUNCER: Mnogo radim „ ženske predstave“ i to je jedan od razloga. Smatram da je ova tema univerzalna i svi je razumiju. To je jedna moderna tragedija koja se oslanja na antičku. A ovakvih slučajeva, još uvijek ima i nažalost, bit će. BAZ: Da li je sudbina Ahtene, glavne junakinje, i njeno stradanje od strane nadređenih ili pak samih muževa, sudbina većine žena tog doba, ali i današnje, moderne žene? TUNCER: Da i danas, nažalost, posebno u zemljama Bliskog Istoka, ali i u Bosni danas, poslije ratnih dešavanja. Žene su kao život, ali one trpe sve, a i najveću bol onda kada dijete koje su hranile i odgojile prepuštaju u ruke smrti, i onda kada nemaju ljubav ili im se ista brani. BAZ: Budući da glavni lik, Emre-beg predstavlja vlast koja ima pravo na svačiji život, kažite nam svoj stav kao umjetnika o vlasti? TUNCER: Ja sam čovjek iz teatra i ne želim se miješati u politiku. Međutim beg ovdje ima jednu strašnu masku na sebi koja vam može i sama mnogo reći..nekada riječi nisu potrebne.
eventinfo
BAZ: Kako vidite današnju scenu BNP-a Zenica? TUNCER: Vaše pozorište je za vrijeme EX YU bilo jedno od 3 najznačajnija teatra, međutim, danas je to iz hiljadu razloga izgubljeno. Međutim, ono raspolaže ogromnim mogućnostima i jedino što treba jeste ljubav da ono traje... za to treba trud i želja, bez toga nema uspjeha. Manifest / experimental d’n’b / OKC „Abrašević“ / Mostar / 27.11.2008. /// BNP Zenica / 19:30 / 28.11.2008. – 01.12.2008. / Ö. Yula: Mjesto u središtu zemlje / Režija: Nurullah Tuncer /// Letu Štuke / Dom mladih / Tuzla / 28.11.2008. /// BNP Zenica / 19:30 / 03.12.2008. / S. Beckett: Play / Režija: Lajla Kaikčija /// BNP Zenica / 19:30 / 05.12.2008. / C. Goldoni: Mirandolina / Režija:Ferid Karajica /// Recon Warrior Marko Nastić / Centar za mlade / Grbavica – Sarajevo / 05.12.2008. / 22:00 /// Dubioza Kolektiv / Kišobran / Gračanica / 05.12.2008. /// Dubioza Kolektiv / Club OxygeneBiosphere / Mostar / 06.12.2008.
BAZ: I na kraju, samo poruka za naše Bugartovce... Šta im želi reći čovjek iz teatra? TUNCER: Teatar je tu, on vas zove... mi stvaramo predstave za vas i meni je drago što imate ovakve magazine koji vam približavaju pravu umjetnost... jer ona pokušava da vam dođe, ali onda kada je osjetite na vratima, otvorite ih širom i nećete se pokajati, to je sigurno!
MUZIKA
PREEVIEW : BOG by Deni Bašić
Na internetu se pojavio novi demo album Preeview-a, producenta i MC-a iz Bihaća koji je u hip hop-u već dugo vremena! Album ima interesantan i kontraverzan naziv „BOG“ (pitat ćemo njega zašto?). Inaće Prikijevi radovi su poznati kao veoma kvalitetni i cijenjeni kod naše hip hop publike. Što se tiče ovog album može se reći da je Priki (koji je radio sve beatove i produkciju na albumu) ostao dosljedan svome stilu. Ja lično taj stil zovem „bosanski west coast“. Na albumu se nalazi 17 pjesama koje je radio u proteklih godinu dana. Što se tiče gostiju na albumu, tu su uglavnom ljudi sa kojima on stalno s(u)arađuje: Malter ekipa, Don Adnan, Rikoche, Relict, Pljačka, Cromatik, J-Lee i mnogi drugi. Preeview već dugo vremena radi na svom prvom oficij(e)alnom albumu, kako bi mi to rekli - original. U potrazi je za izdavaćem tog albuma. A dok to ne stigne do naših ušiju ja vam preporučujem ovo odlično izdanje koje možete skinuti na www.pravirep.com . Također potražite i njegov stariji album pod nazivom „100 maraka“.
preporuke
Bethesda Softworks je otkupio prava od Black Isle-a za nastavak jedne od najpopularnijih RPG igara 90-ih, Fallout-a. Naravno, svaki fan originalnog serijala (uključujući i mene) imao je strah kako će izgledati novi Fallout kad ga ne rade momci iz Black Isle-a. Bez brige, izgleda odlično! Depresivna post-nuclear atmosfera je još uvijek prisutna uz veliku primjesu crnog humora, artwork-om i soundtrack-om iz 40-ih. Počinjete igru u jednom od (ta-dah) Vaultova, ogromnim skloništima koja je američka vlada izgradila da bi određeni dio populacije (čitaj “populacije sa dubljim džepom”) zaštitila od nuklearne katastrofe. Vi ste se rodili i odrasli u Vaultu 101 (tutorial igre je ustvari odrastanje!!!) i ne znate uopšte šta se nalazi na površini Zemlje. Komplikacije nastanu kada vaš otac napusti Vault i vi ga odlučite pratiti po prostorima Washington DCa i njegove okolice. Život izvan Vaulta nije bio tako sjajan. Sve je puno radioaktivnog otpada, ruševina nekadašnjih naselja, sadašnjih funkcionalnih naselja (u stilu Mad Max-a) i pobješnjelih, agresivnih mutanata. Fallout je prije svega RPG, a ne FPS. Znači tu su sve RPG karakteristike: exp. bodovi, questovi, dijalozi, karakterizacija lika i sl. Borbi možete pristupiti na FPS način (koji i nije toliko funkcionalan) i uz pomoć V.A.T.S.-a (Vault-Tec Assisted Targeting System). V.A.T.S. radi na principu pauziranja igre i zavisno od vaših karakteristika gađate neprijatelja u određene dijelove tijela. Voice acting je profesionalan (Liam Neeson, Malcom McDowell, Ron Perlman…), kako u igri tako i na radiju. Oblivion-ov engine je mač sa dvije oštrice. Iako se grafički dobro nosi, sama igra ponekad previše podsjeća na Oblivion sa puškama, a ne Fallout 1 ili 2. Al’ nećemo biti sitničavi jer sam ipak s razlogom zapostavio društveni život radi ove igre. Ocjena 8.5/10
Pet filmova koje vam preporučujem: (Alem Sačak) 1. 2. 3. 4. 5.
Irréversible by Gaspar Noe Afro Samurai by Takashi Okazaki Pi by Darren Aronofsky Freaks by Tod Browning Dogville by Lars von Trier