7 minute read

GSS UVEK U PRIPRAVNOSTI

Bez Gorske službe spasavanja nije moguće zamisliti niti jedan skijaški centar. Mi smo se na Kopaoniku upoznali sa svim onim što pripadnici ove službe, neustrašivi i plemeniti volonteri, rade na terenu

Sretenje i februarski zimski raspust je period kada se na Kopaoniku tradicionalno okuplja veliki broj skijaša. Sunčano je prepodne, snega ima u izobilju, a mi se nalazimo u sedištu Gorske službe spasavanja u našem najpopularnijem ski centru. Prometne staze, redovi na žičarama i sve je naizgled mirno. Kao da je Marfi umešao prste i doneo zatišje u danu kada smo se odlučili da posetimo GSS i uverimo se na licu mesta kako ova služba funkcioniše. Međutim, mirna situacija se vrlo lako može promeniti. Ovi plemeniti momci i devojke, vrsni skijaši i neustrašivi spasioci, mahom volonteri, savršeno dobro znaju da opuštanja nema i da uvek moraju biti u pozornosti. Od 0 do 24, sedam dana u nedelji, oni su spremni da momentalno reaguju čim dobiju poziv na dobro poznati telefon GSS-a 063 466 466.

Dok čekamo da se nešto dogodi, kroz priču sa pripadnicima GSS-a, ali i fotografije na njihovom zidu, upoznajemo se sa nekim značajnostima ove organizacije. Gorska služba spasavanja Srbije ove godine slavi veliki jubilej – sedam decenija postojanja. Osnovana daleke 1952. godine od strane alpinista, ova služba, čiji je osnovni zadatak pomoć pri hitnom medicinskom zbrinjavanju i evakuaciji osoba u opasnosti, danas broji oko 250 aktivnih spasilaca. Među njima su skijaši, alpinisti, ronioci, spaleolozi... Svi oni su prošli posebnu obuku za spasavanje i pružanje prve pomoći u situacijama koje zahtevaju posebno znanje i upotrebu tehničke opreme za spasavanje u planinama, tokom elementarnih nepogoda i prirodnih katastrofa.

U skladu sa ugovorenim dežurstvom koje imaju sa Skijalištima Srbije, GSS je prisutan na nekoliko punktova na Kopaoniku dok su staze otvorene za skijaše.

– Na Kopaoniku, Zlatiboru, Staroj Planini i Divčibarama dežuramo 24/7 u zimskoj sezoni. Radimo sve vreme dok radi skijalište, a najviše smo uposleni oko pružanja pomoći povređenim skijašima i pronalasku osoba koje zalutaju kad je vidljivost značajno smanjena usled loših vremenskih uslova. U proseku imamo dnevno 15–20 intervencija, kada su raspusti i praznici bude i do 30 intervencija dnevno, kaže za Auto Moto reviju Ivan Jovanović, pripadnik GSS-a i navodi podatak da u najvećem broju slučajeva pomoć traže slabiji skijaši, ali dešava se da se povrede i oni veštiji, iskusniji. To se najčešće dešava kada je loš sneg, kada se precene sopstevne mogućnosti ili kada se pretera sa skijanjem, pa dođe do prevelikog zamora, ističe Jovanović.

Motorne sanke omogućuju pripadnicima GSS-a da stignu i do najudaljenijih staza za svega nekoliko minuta

Takozvani „čamac”, dodatak za transport povređenih u ležećem položaju, dobijen je u okviru projekta od Evropske unije

Naš sagovornik skreće pažnju na to da je za bezbednost skijaša najbitnije da staze za skijanje prilagode svom skijaškom znanju i da uvek nose adekvatnu zaštitnu opremu, pre svega kacigu, ali i rukavice. Recimo, ukoliko ne nosite rukavice veći je rizik da posečete ruku o skiju prilikom pada ili da je oderete. Takođe, mora se skijati oprezno i nikako se ne treba nekontrolisano zaletati. Ipak, povređivanje na stazi je uobičajena pojava u svakom većem ski centru. Zato je tu Gorska služba spasavanja.

Dačija je već deceniju partner GSS-u. „Dasteri” sa proverenim 4x4 pogonom iz Nisana pokazali su se odličnim na nepristupačnim terenima, što je dokazano tokom mnogobrojnih akcija

– Za intervencije najčešće koristimo motorne sanke. Naši pripadnici pomoću njih za nekoliko minuta stižu i do najudaljenijih krajeva ski centra, kako bi pružili prvu pomoć i organizovali prevoz do trauma centra. Ipak, postoje staze koje su baš strme i sanke zbog konfiguracije terena do nekih delova ne mogu da dođu. Tada idu skijaši sa čamcem i spuštaju povređenog do mesta gde sanke mogu da priđu. Inače, sanke su nam mnogo olakšale posao, jer menjaju četiri spasioca. Kako mi ne bismo ugrozili bezbednost na stazi, uvek ih vozimo oprezno, obavezno palimo rotaciona svetla i sirenu kada sa njima idemo u intervenciju.

Kako sve to izgleda, uverili smo se tokom popodneva, kada se odjednom usijao telefon GSS-a, čiji pripadnici su se raskijali na razne strane kako bi pritekli u pomoć povređenim skijašima. Mi smo zajedno sa njima seli na motorne sanke kako bismo ispratili nekoliko intervencija. I zaista, od prijema poziva do pružanja pomoći ni u jednom trenutku nije prošlo više od nekoliko minuta. Ovi hrabri momci i devojke odlično poznaju svaki kutak planine i savršeno su sinhronizovani. Za kraj možemo reći – za sve što rade zaista im treba skinuti kapu.

na stazama najčešće dolazi do povređivanja skočnog zgloba ili kolena. nemojte precenjivati svoje sposobnosti, niti skijati do granica izdržljivosti, jer usled premora raste rizik od povreda

KOPAONIK DOBIO PRAVI HELIODROM

Od ove sezone zaključen je ugovor između GSS, JP „Skijališta Srbije” i MUP-a o angažovanju helikopterske jedinice u slučaju potrebe za hitnim medicinskim transportom sa Kopaonika.

– U sklopu projekta izrade Parking garaže za vozila u ski centru Kopaonik izgrađen je heliodrom, urađen po svim evropskim standardima. Inače, sam zakon propisuje da ski centar mora da ima obeleženo mesto za sletanje helikoptera, to je postojalo i ranije, ali sada Kopaonik poseduje pravi heliodrom, kaže Darko Jovanović iz JP„Skijališta Srbije”.

STRATEŠKO PARTNERSTVO SA JP SKIJALIŠTA SRBIJE

GSS Srbije obezbeđuje skijaške centre od njihovog otvaranja: Kopaonik od 1980. godine, Staru planinu od 2006. godine, Zlatibor od 2007. godine i Divčibare od 2015. godine.

– Od osnivanja JP „Skijališta Srbije” GSS je prisutan na stazama, što je regulisano Zakonom o skijalištu, tako i Zakonom o žičarama (2016). Bez GSS i Trauma centra Kliničkog centra Srbije mi ne bismo mogli ni da zamislimo bezbedno funkcionisanje ski centra, kaže Darko Jovanović. Rukovodilac Ski centra Kopaonik i dodaje da su pripadnici GSS-a prisutni sve vreme, kako u zimskoj, tako i u letnjoj sezoni. Pored osnovnih zadataka, kao što su zbrinjavanje povređenih skijaša i pretraga za nestalim licima, oni pomažu i u drugim situacijama našim redarima, posebno u lošim vremenskim uslovima. Sve u svemu, njihovo prisustvo nam mnogo znači, ističe Jovanović.

KAKO SE POSTAJE ČLAN GSS-A

Da bi neko postao član GSS-a neophodno je da prođe ozbiljan kurs i da položi obuku. Polaznici moraju da savladaju kompletno pružanje prve pomoći, evakuaciju sa žičare i, naravno, da zadovolje skijaškim znanjem. Takođe se prolazi i psihofizička procena, a neophodno je i osnovno poznavanje planine. Koliko je važna fizička sprema ukazuje podatak da pri polaganju kandidati moraju biti u stanju da urade sedam zgibova sa ispruženim laktovima, 50 sklekova, 50 „trbušnjaka”, sedam kilometara trčanja za određeno vreme i nošenje čoveka na „krkače” 100 metara.

BESPLATNI LOKATORI ZA SKIJAŠE

Kako bi bezbednost skijaša podigli na viši nivo, u Ski centru Kopaonik su omogućili besplatno korišćenje elektročitača za sve korisnike koji kupe ski pass. U slučaju nezgode, kao što je povreda ili gubitak orijentacije na planini, uz pomoć ovog uređaja, koji očitava lokaciju, Gorska služba spasavanja može lakše da odredi tačno mesto gde se nalazi ugrožena osoba, samim tim i da brže reaguje i pruži adekvatnu pomoć.

VEŽBA SPASAVANJA

Pripadnici Helikopterske jedinice Ministarstva unutrašnjih poslova, Gorske službe spasavanja i zaposleni u Javnom preduzeću „Skijališta Srbije”, izveli su prvi put na Kopaoniku zajedničku vežbu početkom marta. Tom prilikom prikazali su spremnost, sposobnost i znanje za reagovanje u situacijama kada je neophodno zajedničko delovanje u cilju spasavanja ljudi.

„Briga i pomoć sugrađanima koji se nađu u nevolji obaveza je i dužnost svih nas. U situacijama kada je čoveku pomoć preko potrebna, zajedničko, uvežbano delovanje Helikopterske jedinice, Gorske službe spasavanja i Skijališta Srbije uz podršku medicinskih timova od neprocenjive je važnosti, jer od brzine i efikasnosti njihovog reagovanja zavise ljudski životi”, istakao je ministar policije Aleksandar Vulin po završetku vežbe.

Uroš Dedić

Fotografije: GSS, AMR i Marko Ristić

This article is from: