planet magazin

godina X • broj 30 • srpanj 2007.

† IDENTITET,

njegova transformacija i aktivnost

† NEPOKORENI GRAD ‘07

† TEST I ZID.BUKE, buka kao izraz i značenje

Trebaju li nam neprofitni mediji?

PLAN.et je nezavisni magazin za pop-kulturu, politiku i šport izdavač: Domaći - udruga za kreativni razvoj Struga 1, 47000 Karlovac tel/fax: ++385(0)47 416995 e-mail: domachi@domachi. hr, www.domachi.hr za planet pišu: Kristijan Galetić, Robert Olujić, Diana Robaš, Denis Mikšić, Manuela Kasunić, Daniel Meštrović, Vesna Šikić, Ljiljanka Mitoš Svoboda fotografirali: Denis Mikšić, Vesna Šikić, Tanja Toplovec, Mario Turk, Natalija Bokulić, Adam Dragojević, Aleksandra Podrebarac tehnička potpora: Hrvatsko Udruženje Linux Korisnika HULK Karlovac suradnja: www.uke.hr, www.zamirzine.net, www. kulturpunkt.hr grafički uredio: Mario Turk za Tvrdlo Group tisak: tiskara Latin naklada: 2000 komada Tiskano zahvaljujući donaciji Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa RH i Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti RH

Sadržaj: 04...........................Vijeće mladih karlovačke županije 05...........................Domaći u Dubrovniku 06...........................Hard hitters of Croatian under ground 07...........................Ira Tigerman: knjige su pušiona 10...........................Nepokoreni Grad 2007.

12...........................Antiglobalisti spremaju antig8 udar 16...........................Tehnološka revolucija 17...........................Keith Richards hrvatske elektro scene 19...........................Trebaju li nam neprofitni mediji?!

24...........................Intelektualno vlasništvo 27...........................Zid.buke - buka kao izraz i značenje 30...........................glazbene recenzije 32...........................filmski maraton 34...........................Accused 36...........................Dead factory 38...........................Not your average buddha 39...........................najljepše priče svijeta 42...........................Identitet, njegova transformacija i aktivnost 47...........................prave stvari

godina X • broj 30 • srpanj 2007.

lažna naslovna

_mladi&društvo

VIJEĆE MLADIH P

očetkom godine osnovano je Vijeće mladih Karlovačke županije kao autonomno i reprezentativno tijelo mladih u županiji. Vijeće zagovara i promiče interese mladih te razvija lokalnu politiku za mlade na načelima participativnosti i poštivanja potreba i prava mladih. Radi se o lokalnoj mreži udruga mladih i za mlade, podmladaka političkih stranaka, koordinacija vijeća učenika i gradskih savjeta/vijeća mladih koje djeluju na području Karlovačke županije..

Vijeće je osnovano kao dio nacionalnog projekta «Osnivanje županijskih vijeća mladih» čiji je nositelj Mreža mladih Hrvatske kao krovna organizacija mladih u Hrvatskoj.

Djelovanje Vijeća započelo je krajem 2006. osnivanjem Koalicije mladih Karlovačke županije te usvajanjem akcijskog plana. Koalicija je pozvala sve zainteresirane organizacije mladih na području Karlovačke županije da se priključe da bi sve rezultiralo osnivanjem Vijeća.

planet magazin izdanje 30. , srpanj 2007.

Nakon osnivačke skupštine Vijeće aktivno radi na jačanju organizacije i izgradnji suradnje s lokalnim vlastima. U organizaciji Mreže mladih Hrvatske, predstavnici Vijeća mladih sudjeluju na strateškom planiranju za vijeća sjeverne i središnje Hrvatske što rezultira definiranim

strateškim planom. Članovi Vijeća su sudjeluju u treninzima i edukacijama kako u Sjevernoj Hrvatskoj tako i na međunarodnoj razini, a sljedeći korak je izrada Županijskog programa djelovanja za mlade u suradnji s županijskim vlastima. dmc

.

_shortcutz

D o m a ći u O R L A NDU

U

druga Domaći je u klubu mladih Orlando u Dubrovniku u okviru regionalnog projekta “Youth Lense” kojeg već treću godinu provodi s organizacijama mladih iz Hrvatske, BiH i Srbije, 18 i 19. svibnja organizirala kulturnu razmjenu mladih umjetnika iz triju država.

Ideja događanja bila je predstavljanje rada mladih umjetnika kao i poticanje regionalne kulturne suradnje mladih u budućnosti.

Dvodnevno je događanje uključivalo izložbu fotografija, koncert, predstavljanje knjige i video radova, izložbu unikatnih odjevnih predmeta te multimedijalno plesni performance.

.

Program je započeo u petak u poslijepodnevnim satima otvaranjem izložbe fotografija “Iza zidova Kalemegdana” apsolventa grafičkog dizajna Uroša Savića dok je u večernjim satima mnogobrojnu publiku zabavio popularni sarajevski punk rock band Protest.

U subotu je događanje nastavljeno promocijom izdavačke, glazbene i video produkcije neformalne grupe “Undergrad klan” i “Šupa” iz Užica tijekom kojih je predstavljena knjiga “Prilog (pod)-istoriji alternativne umetnosti i kulture jugozapadne Srbije” te postavljena izložba ručno rađenih unikatnih ukrasnih predmeta umjetnice Ranke Delić.

Kulturna razmjena mladih završila je performansom “Soldački intermezzo” u izvedbi plesne sekcije karlovačkog Centra za mlade - KAMP, kojeg je karlovačka publika imala prilike vidjeti 2006. godine u Frankopanskoj vojarni kao dio događanja projekta Nepokoreni grad. Ovaj je put ekipa karlovačkih performera ostvarila uspješnu suradnju s mladim violončelistom Lovrom Kovačevićem.

Plesni performans inspiriran je bogatom karlovačkom vojnom povijesti i nasljeđem koje uprizoruje putem pokreta, zvuka i slike.

Udruga Domaći će i dalje nastaviti s organizacijom kulturnih događanja koja omogućavaju prezentaciju i suradnju mladih umjetnika ne samo iz Hrvatske i regije nego i šire i to već u posljednjem tjednu kolovoza kada će biti održan drugi festival Nepokoreni grad. Ovogodišnji festival ponuditi će karlovačkoj publici niz zanimljivih kulturnih događanja od kojih za sad najavljujemo nekoliko kazališnih predstava, fashion performansa, više cjelovečernjih projekcija filmova, koncerata, borbe robota i drugih multimedijalnih događanja

planet magazin izdanje 30.

_shortcutz

Hard Hitters of Croatian Underground se sounda tiče no za razliku od prvospomenutih niti ne sviraju glazbu koja je podložna starenju.

Metalkor je uvijek isti i zna se kojoj je publici namijenjen.

Mentala Harakiri + Evil Never Dies + DownFall Palach, Rijeka, 03.02.2007.

T

urneja na kojoj ponajbolji domaći stjegonoše najopakijeg zvuka predtsavljaju kompilacijski CD Croatian Underground u izdanju zagrebačkog Dallasa zaustavila se u Rijeci, točnije kultnom klubu Palach.

Koncert otvaraju beskompromisni MentalHarakiri s karizmatičnim MentaloMarkom na vokalu. Svirka kao i uvijek točna i precizna, no ipak malo old fashioned. Gitara roka u stilu Pantere, pa sve malo zamotano u neki tech-prog štih, no previše se tu još uvijek osjeti grungea u stilu „volimo Alice in Chains+StoneTemple Pilots“. U stvari, prvaci nu-metala, ili kako ih u ovim krajevima vole zvati „new breederi“, se ionako cjelo vrijeme šlepaju na grunge korijenima.

Ovo osobito dolazi kod Markovog i vokala i scenskog nastupa. Kako god bilo Mental Harakiri su ipak skroz solidan i stabilan band. Dečki samo naprijed...

Posljednji su na stageu domaći dečki DownFall koji svakim svojim gigom potvrđuju vrijedost.

Istina da bendova ovog formata, pa i većih ima na myspaceu koliko hoćete ali Rijeka je ponosna što je polazna točka za ove space death metal aševe. Preciznost i tehniciranje kao kod najvećih majstora skandinavske škole, skladne melodije i munjeviti pasaži rijetko koga ostavljaju nezainteresiranog, no fiumanska ekipa je očito ili vidjela puno gigova pa im treba znatno jača doza ili još nije došla na nivo da razumiju što Fallovci imaju za reći.

Bilo kako bilo dečki su se lijepo proveli, družili, šerali ideje i finte, porazgovarali što se ima u planu kupovati od skupocjenih instrumenata, pojačala i efekata, pa ako se publika i nije iskazala bandovi jesu, a to bi i trebao biti smisao ovakvih događanja. dmb

Evil Never Dies su iz Zadra, i već je to dovoljna preporuka svim znalcima metal scene u Hrvata. Zadrani su uvijek štovali dobar metal i hardcore: štopanje, dupla gitara, tamo su Sepulturi valjda i spomenik podigli, a i ostalim velikanima se ne piše loše.Kao i MentalHarkiri i END nam ne daju nešto najmodernije što

planet magazin izdanje 30. , srpanj 2007.

.

_interview

Ira Tigermann

knjige su pušiona.....

Ira Tigermann o silikonima, krznu, Penthouseu, nakladništvu, žutoj štampi.....

Ira Tigrermann je svakako jedna od zapaženijih osoba u hrvatskom show biznis i celebrity svijetu.

Istina je da je u posljednjih nekoliko godina sve manje ima u medijima, što zbog vlastitih stavova i razmišljanja o hrvatskom tzv. Jet setu, a što i zbog licemjernih stavova domaćih «žutih» medija kojima Irina provokativnost, kontroverza i direktnost ne odgovara.

Da nema riječi o nekoj uobraženosti uvjerili smo se tijekom intervjua na koji je Ira pristala spremno i bez ikakvih uvjeta.

Možeš li mi reći kad stavila silikona, jesi li zadovoljna, kako se osjećaš, i fizički i emotivno IT: Oh, davno sam to napravila, i ne sjećam se više točno. Osjećam se isto ko i prije. Ф

Puno se priča kako se sa silikonima ne smije u avion, Jesi li se vozila u avionu odkako si stavila implante i osjećaš li neku razliku u odnosu na prije?

IT: Vozim se stalno u avionu, i ne, ne osjećam razliku. Ф

Što misliš o implantima, metalnima, koji se iz estetskih i/ili erotskih razloga stavljaju u tijelo?

IT: Metalni implantati u tijelu? Ako nije šipka u Ф

.

kuku, nije da mi je to baš jasno… Ma ne znam... ne bi si ugrađivala metal... Nije mi ni seksi ni estetski... Naušnice su max.

Nosiš li krzno i kakav je tvoj stav spram pokreta za zaštitu životinja (vidim da imaš dvije krasne micice) IT: Imam 4 mačke i nosim krzno, kožu i jedem meso. Ne podnosim grupe za zaštitu životinja jer je to prije svega krivo ciljani biznis koji sluzi isključivo za zaradu par ljudi i fokusira se na krive stvari. Ako me pitaš bi li potpisala da se zabrani proizvodnja krzna – bi. Treba ciljati na promjenu zakona a ne napadati bakice sa sprejevima i slicna sranja. To samo ide na štetu životinja, jer se bilo kakva OZBILJNA inicijativa ne može ozbiljno shvatiti. Ф

Misliš li da se preko medija premalo ili, pak, previše promovira baš krzno kao statusni simbol. Jesu li prema tvom mišljenju ljudi općenito senzibilizirani s patnjama životinja koje nerijetko trpe prilikom usmrćivanja za potrebe industrije odjeće?

IT: Ljudi nisu senzibilizirani sa ničim, osim s vlastitom guzicom.

Krzno je najmanji problem. Možeš na prste jedne ruke izbrojati žene u bundama, a nerčevi, lisice i slično uzgajaju se masovno na farmama na isti način kao i životinje za jelo. Nema tu nikakve razlike, sve je to ubijanje i u jednakoj mjeri nije u redu. Ф

planet magazin izdanje 30.

_interview

●

Ante Gotovina? Uh, vrlo rado bi ga skrivala…

PETA je i slavljenje Krista u konzumerski jednostav- praznik gdje se na poklone troši no mašina preko svih mogućnosti? za zaradu IT: Netko bi trebao djeci u školi jedne govoriti da je cool nedati se j****i od starije marketinga, kao i na što treba obgospođe ratiti pažnju, šta je bitno u životu, koja tim no to je, bojim se, utopija. putem Ovdje su ljudi još super normalni u bere odnosu na amere, pogledaj samo na milijune myspaceu u kojem su stanju... dolara i Ja praznike provodim uvijek sa tamani u svojom obitelji i ne trošimo ništa njihovim više nego inače. Ajde, možda malo, azilima ali to je neznatno. milijune pasa i Ф Kakva je situacija s Pentmačaka. houseom, odnosno Cathousom? U Koja je zadnje vrijeme te ne vidim često razlika? u medijima, spremaš li kakav TV Krzno show ili slično? treba IT: Ma ne, nikakvi mediji. Od toga zakonnema koristi, a osobno mi je jadno, ski zabra- dosadno, bez veze... Nema šanse da niti, za ikada više idem u neku emisiju. Osmučenje životinja stisnuti iste kazne kao za obno mi pojavljivanje na televiziji nasilje nad ljudima, organizirati udomljavanja i baš ništa ne znači, osim gnjavaže... sterilizaciju i kraj priče. Krzno je samo ‘legitijadno jadno jadno. man’ način da se maltretiraju ‘bogati’ i da se ovi Penthouse je u Americi otisho u koji jedu meso osjećaju bolje jer nisu ko ovi koji k..., promijenila se cijela ekipa, potiču deranje živih lisica. Bullshit. nije izlazio par brojeva i ja sam tu Jumbo plakati s nekom ženskicom koja drži ruku negdje shvatila da mogu i sama. preko pice i tako poručuje da je protiv bundi?! Što se tiče Cathousea, ne planiram Uzmi olovku i papir i doći ćeš do toga da ta kam- ništa. Ide iz mjeseca u mjesec...po panja košta više od kompletnog godišnjeg obrta inspiraciji :) s krznom u Hrvatskoj. Zašto nisu tu lovu dali za azile...? Sve ti je to isto bizarno sranje. Jedino što Ф Na koju se publiku konkretno u Hrvatskoj valja je priroda. cilja s Penthouseom?

IT: Na ljude koji vole porno a nisu nužno na nivou Erotike iz ‘78.

Problem sa Penthouseom nije u tome da nema publike, već ga je skupo proizvoditi, a tržište nije pogodno za to jer a) apsolutno nema marketinga - kod nas se cigarete i alkohol ne smiju oglašavati a ostali neće biti povezivani sa sexom, b) premalo je stanovnika, c) moraš plaćati svaki mjesec centrali neovisno o tome koliko prodaš, a Ф Kako gledaš na transformaciju vjerskih konkretno, pod d) novine u Hrvatsblagdana kod kojih bi glavna ideja bila ljubav koj katastrofalno idu, i to sve.

Tvoje mišljenje o Anti Gotovini, nevezano za njegovo sudjelovanje u vojnim operacijama i momentalno suđenje u Haagu. Jesi li možda pročitala njegovu biografiju?

IT: Ante Gotovina? Uh, vrlo rado bi ga skrivala… trebaš vidjeti kakve mejlove dobijam preko myspacea... Svaki dan mi nekakva srpska dijaspora strastveno ‘j*** ustašku mater’.

Nisam čitala knjigu. Možda bi trebala, pa da ga citiram ;) Ф

planet magazin izdanje 30. , srpanj 2007.

.

_interview Penthouse u Americi sad ima novog vlasnika koji pokušava spasiti stvar smekšavanjem sadržaja kako bi privukao oglašivače, tako da je sada više soft od Playboya, no naklada mu pada i pada i pada....

Naklada čak pada i Playboyu. Playboy ne dodnosi novac već gubi, oni žive od kabelske televizije, a magazin drže samo radi brenda. Stvari se mijenjaju...

Kako to da Cathouse izgleda manje luksuzno od Penthousea?

IT: Yes, ali to je tu totalno neisplativo... Cat ne bi ni trebao biti u istoj kategoriji. Ф

Planiraš li možda izdati svoje priče samostalno, kao knjigu?

IT: Knjige su pušiona. Priče idu u umetku s pričama u Catu, i to je puno, puno bolje, a uskoro će biti i solo.

informacije su da je taj posao više no isplativ, bar što se tiče SAD-a...

IT: ...nije niti u SAD-u bajno i sjajno, ali to bi sad trajalo predugo... Osim toga, veliko je pitanje što očekuješ od nečega. Sasvim sigurno postoji ekipa koja na neki način petlja s ovim i kod nas, i osjećaju se da im je genijalno. Časopisi su sranje a pornići su zamrli s Pornellom, koji je bio genijalan u bizarnom smislu, a tako jedino i ide ovdje. Isto ti je i s Big brotherom.... seljak, cigan, peder... i svi smo super.

Pornići se kod nas ne snimaju, ako izuzmeš ljude koji s mobitelom doma zabilježe neko pušenje. I neka, nije to mjerilo nikakvog i ničijeg uspjeha.

Puno je veći bed sve ostalo. •

Ф

Kako to da se ne oglašavaju proizvođači alkohola i cigareta, to je politika vlasnika? Što se tiče tiskovina vidim kako neki i ne propadaju, no tu se radi o političkim tjednicima, žutoj štampi koja se bavi skandalima i sportskim časopisima.

Jesi li ti planirala suradnju s nekom TV kućom odnosno prodaju programa u vidu vanjske produkcije?

IT: Zakonom je zabranjeno... A bed je što su tu u marketingu uglavnom žene... ne moram ti ni objašnjavati.

Nisu propali oni koji su unutar velikih holdinga, kao EPH (Globus, Jutarnji, Glorija...) ali naklade su im se skršile 10X u odnosu na devedesete. Ф

Koje je onda rješenje za ovakav tip nakladništva, web ili nastaviti s tiskanim medijima, ili se, pak prebaciti na primjerice DVD ili nešto drugo…

IT: DVD? Tu si tek u banani... U Hrvatskoj se SVE prži. Web, i to jebeno zaštićen, ali Hrvati ti se iz istog razloga i ne predplaćuju na internet...

Jedino što može funkcionirati su nekakve naplate putem SMSa... Ф

Izgleda da se eroto-bussinesu u Hrvatskoj ne piše dobro. S druge strane Ф

.

planet magazin izdanje 30.

projekt:

NEPOKORENI GRAD ‘07 P

rojekt Nepokoreni grad pokrenula je Udruga za kreativni razvoj Domaći još u siječnju 2006. Na projektu su Domaći surađivali s udrugama PCAP Int. iz Karlovca, UKE iz Križevaca i udrugom Spirit iz Rijeke, da bi se ove godine suradnja proširila u okviru platforme Clubture i s Art radionicom Lazareti iz Dubrovnika i Metamedijom iz Pule.

Cijeli projekt zamišljen je prvenstveno s ciljem poticanja aktivnog razmišljanja javnosti o neiskorištenim urbano-prostornim potencijalima u gradu Karlovcu.

Projekt je prošle godine pokazao neke rezultate pa su se za neiskorištene gradske prostore počeli zanimati mnogi, o gradskog poglavarstva i lokalnih poduzetnika do udruga i organizacija civilnog društva i do mladih koji nemaju mjesto gdje bi mogli iskazati i pokazati svoje kreativne umjetničke potencijale.

U okviru ovogodišnjeg projekta izabrano je pet lokacija u najužem gradskom središtu: Hrvatski dom, Mala škola na Rakovcu, vojarne Oružana i Frankopanska, te bivši hotel Central.

_aktivnosti Bez obzira na sve jače reakcije na devastaciju grada svjedoci smo nedavnog rušenja cijele bivše tvornice cipela Josip Kraš u četvrti Dubovac na mjestu koje će biti izgrađeno skladište jednog od trgovačkih centara.

Vojarna Zrinski na Jelačićevom trgu i dalje zjapi prazna, osim ako se ne uzme u obzir da dio prostora služi kao skladište nekih grradskih tvrtki i ustanova.

Najavljena događanja za vrijeme ovogodišnjih Dana piva također neće biti održana u Atriju navedene vojarne, navodno zbog ruševnog stanja objekta...

Treća zanimljiva lokacija je bivši centralni spomenik palim borcima i žrtvama fašističkog terora koji je miniran početkom devedesetih.

Dio kipa, figure, su uništene no impozantni zid je danas prekriven nebitnim grafitima. Prema posljednjim saznanjima dogovara se u micanje spomenika na jednog od karlovačkih groblja.

Zid je odlična ljetna pozornica i kino platno, no podrazumijeva se uklanjanje grafita.

O povijesnom parku uz Koranu, Vrbanićevom perivoju se također loše sprema. Sudeći po gradskim šuškanjima dio parka bi trebao biti «očišćen» ne bi li se tu sagradila hotelska zgrada. Sve to i nema nekog smisla jer je 100-tinjak metara dalje armirano betonska ruina nekadašnjeg hotela (Nova) Korana.

Bez obzira na sve projekt u Karlovcu se nastavlja, a ostvarena je suradnja kroz platformu clubture s organizacijama iz Pule, Dubrovnika i Križevaca.

Za ovu godinu glavni program Nepokoreni Grad 07 pomaknut je na ljetni termin, od 24.08. do 01.09. kad će se u gradskoj jezgri odvijati filmske i video projekcije, predstave, koncerti i prezentacije.

Cijeli projekt odvija se zahvaljujući donacijama Ministarstva kulture RH, Grada Karlovca i djelomično kroz platformu clubture.

11.

planet magazin izdanje 30.

_aktivizam

PANIKA U NJEMAČKOJ:

ANTIGLOBALISTI SPREMAJU ANTI-G8 UDAR G8 i antiG8 piše: Ljiljanka Mitoš Svoboda preuzeto: www.zamirzine.net

Njemačka je od 1. siječnja 2007. godine preuzela vođenje poslova EU, ali je u paketu s tim poslovima dobila i predsjedanje skupinom G8.

Tako će gradić Heiligendamm, na obali Baltičkog mora, u lipnju biti domaćin summitu G8/2007, grupi koju čine industrijsko-ekonomski svjetski moćnici Velike Britanije, Kanade, Francuske, Njemačke, Italije, Japana, Rusije i Sjedinjenih Američkih Država. Njemačka vlada objavila je da će težište njezina predsjedavanja skupinom G8 biti usmjereno na rješavanje problema Afrike, posebice suzbijanje siromaštva i epidemije AIDS-a, daljnja konsolidacija globalnog energetskog tržišta te zaštita klime.

Grupa G8 prvi puta se sastala 1975. godine, a postala je poznata ljudima na svim kontinentima kao neformalna grupa, odnosno forum, kako sami sebe nazivaju, “poglavara država i vlada”, koji nisu međunarodna organizacija, niti imaju vlastitu administrativnu strukturu i sjedište. Jednostavno, oni su svjetski moćnici o čijim rezultatima godišnjih sastanaka ovisi budućnost Svijeta i Planete. Na godišnjim summitima G8 stalno razmatra probleme makroekonomske politike, slobodnog tržišta, odnose sa zemljama u razvoju i Istoka i Zapada, pitanja ekonomije, energije i terorizma, socijalne programe, ljudska prava, zaštitu okoliša, kontrolu naoružanja i slično.

planet magazin izdanje 30. , srpanj 2007.

Ali sastanci G8 zadnjih godina postali su poprište pravih bitaka između do zuba naoružanih snaga policije i tisuća antiglobalista, koji prate te summite od države do države, s jednog na drugi kraj svijeta. Tako su antiglobalistički prosvjedi postali obavezni dio godišnjih G8 summita, od Seattlea, pa do prošlogodišnjeg, održanog u Rusiji.

Posljednjih su godina antiglobalisti, šarene i bučne povorke prosvjednika/ca koji na svojim transparentima traže “socijalnu pravdu, zaštitu okoliša i mir”, poručujući da je “drugačiji svijet moguć”, postali medijska “jača meta” nego summit i članovi G8.

Međutim, na sastanku Osmorice u Genovi 2001. godine dogodio se obrat, a Genova je i za G8 i za medije, ali i za antiglobaliste bila velik šok. Po prvi put u talijanskoj povijesti policija se ponašala bez apsolutno ikakvih ograničenja, kao da je “ratno stanje niskog intenziteta”. Mladog demonstranta Carla Giuliania ubio je, metkom ravno u glavu, isto tako mladi policajac. U općem metežu 24 četiri sata poslije, noću, policija i ubačeni specijalci brutalno su premlaćivali prosvjednike po parkovima, ulicama i kućama kamo su se posakrivali. Ranjeno je stotine prosvjednika, za nekima se mjesecima tragalo, nepoznati je broj završio u talijanskim zatvorima.

U znak odmazde za ubijenim prosvjednikom, ranjenima i uhapšenima, najradikalnije grupe poput Blackblocka i Tutebiance nekoliko su dana demolirali ulice, izloge i zgrade u pojedinim dijelovima Genove, dok ih na kraju policijske snage uz pomoć vojske nisu rastjerale.

Od tih događanja promijenio se i “globalni” stav prema antiglobalistima: političari su ih svrstali u

12.

_aktivizam militantne teroriste, a mediji prihvatili novi način izvještavanja o antiglobalističkim prosvjedima.

Sjena Genove 2001 nad Heiligendammom 2007 Koliko god da su se najmoćniji svjetski politički vođe trudili da odmaknu pozornost javnosti i medija od masovnog antiglobalističkog pokreta, te uvjere ostatak svijeta da su sa obračunavanjem s prosvjednicima u Genovi uklonjene mogućnosti svakog budućeg uličnog remećenja općeg mira i reda u periodu kad se G8 dogovara o svjetskim problemima, njihovi su se ljuti protivnici još više trudili da ojačaju i vrate se na svjetsku političku scenu.

Zato se, daleko od očiju i ušiju javnosti, od ljeta 2001. godine i genovskih događaja, svaki summit G8 vrlo precizno osigurava jakim policijskim snagama uz podizanje čak i nekih odreda nacionalnih vojski.

Prividno razbijeni i moralno uništeni, antiglobalisti su promijenili taktiku: “Ako se oni pripremaju i dobro organiziraju uz jaku logistiku, onda ćemo to raditi i mi. Bogati i moćni moraju shvatiti da siromašni nisu rulja bez pameti, na koju se smije ići silom i oružjem. Ako nemamo novaca za organiziranje naših skupova, imamo načina da njihovim summitima svakodnevno vrtoglavo povećavamo troškove”, poručuju antiglobalisti sa pripremnog anti-G8 skupa, održanog u Rostoku, krajem studenog 2006. godine.

Nastavak priprema za masovne i vrlo precizno organizirane anti G8 prosvjede, odnosno protiv summita G8/2007, održat će se početkom veljače u

13.

Varšavi, u Poljskoj. Poziv na međunarodni koordinacijski sastanak je upućen svima onima koji žele “izgraditi nesputani radikalni otpor protiv samita G8 2007”. U svojim manifestima i pozivima, antiglobalisti objašnjavaju kako su “posljedice kapitalizma globalne, pa i otpor protiv njega mora biti takav. Za nas je mobilizacija samo još jedan korak u globalnom otporu protiv transnacionalnih institucija neoliberalnog ekonomskog sistema, protiv razarajućih posljedica koje on ostavlja za sobom svakoga dana. Mi ne želimo samo blokirati summit G8, mi želimo napasti kapitalističku politiku, koja je prepuna prezira prema ljudskom rodu, i mi želimo živjeti drugačije”, poručuju u odaslanim pismima i porukama organizatori budućeg prosvjeda u Njemačkoj.

Ovaj puta prijetnje i namjere antiglobalista u Njemačkoj su shvaćene vrlo ozbiljno. Tome je doprinijelo nekoliko događaja , krajem prosinca 2006. godine, ali su oni bili zasjenjeni božićnim i novogodišnjim slavljeničkim raspoloženjem.

Naime, Kempinski Grand Hotel u Heiligendammu na njemačkoj obali Baltika napadnut je 28. prosinca paint ballsima. Šteta učinjena na fasadi i prozorima hotela procjenjena je na 2500 dolara, a uprava hotela na svojoj je presskonferenciji zanemarila materijalnu štetu u usporedbi sa “izrugivanjem i ismijavanjem službe osiguranja i ugleda ovog hotela od strane huligana”. U drugom napadu kojeg su anti-G8 prosvjednici izveli dan prije, meta je bila kuća Thomasa Mirowa, državnog sekretara ministratsva financija.

Osim što su mu razbili prozore, bombardirali kuću paint ballsima, zapalili su i auto gospođe Mirow.

planet magazin izdanje 30.

_aktivizam Ovi su događaji izbacili na vidjelo i onu drugu stranu medalje njemačkog summita G8. Javnost je doznala da je organiziran specijalni odred policije za čuvanje summita G8, Kavala, a po riječima njihovog glasnogovrnika do kraja prosinca 2006. godine antiglobalisti su već izveli ukupno 37 sličnih napada u pokrajini koja će ugostiti summit G8.

Ograđivanje Heiligendamma i plaćanje računa za summit G8 U međuvremenu je krenula prepirka među političarima tko će platiti troškove glomazne masovne operacije visokog stupnja osiguravanja summmita G8. Ovogodišnji sastanak ekonomskih i političkih svjetskih velesila u Njemačkoj ima predračunsku vrijednost oko 92 milijuna dolara. Iz državne će blagajne njemačka vlada izdvojiti oko 23 milijuna dolara, a ostatak će morati podmiriti iz svojih izvora pokrajina Mecklenburg-Western Pomerania, kamo grad Heiligendamm pripada.

Njihov premijer, Harald Ringstroff, već je najavio da njegova pokrajina neće moći biti glavni nositelj troškova održavanja summita G8, te se mora hitno napraviti drugačija podjela troškova. Naime, zbog latentne opasnosti od nereda u režiji anti-G8 prosvjednika, ovoj pokrajini treba višestruko policijsko pojačanje iz cijele Njemačke, što dodatno povećava troškove udomljavanja G8 za oko 34 milijuna dolara.

S druge strane, njemački ministar unutarnjih poslova, Wolfgang Schaeuble javno je upozorio da se Njemačka se tijekom summita G8 mora zaštiti protiv prijetnji i napada od “lijevih” ekstremista kao i od islamskih radikalnih grupa. U najnovijem ovogodišnjem razgovoru za njemački Die Welt, ministar Schaeuble napomenuo je “da bi to moglo biti opasno i nerazumno omalovažavati prijetnje napadima koje «lijeve» grupe najavljuju za summit G8. Oni se mobiliziraju, bit će mnogo demonstarcija sa mnogo sudionika, od koji mnogi neće doći dobronamjerno, pa ne smijemo isključiti i ispade nasilja”, najavio je Schaeuble.

Heinz Fromm, predsjednik njemačkog Ureda za državnu sigurnost potvrdio je da već duže vrijeme prate moblizaciju civilne scene, te su upoznati da militantne grupe planiraju kampanju napada na institucije i ljude koji su “istaknuti u procesu globalizacije”. Zbog toga je sigurnosna operacija za mirno održavanje G8 i fizičku zaštitu objekata i gostiju planirana na bazi 100.000 prosvjednika.

Kao dio ove sigurnosne operacije je i izgradnja 12 kilometarske masivne ograde oko zone summita u Heiligendammu. Ograda, čija je izgradnja počela

planet magazin izdanje 30. , srpanj 2007.

još 2. siječnja ove godine, visoka je 2,5 metra, a ukupna cijena tog “zida razdvajanja” je oko 12,5 milijuna dolara.

No, pokrajinske i gradske vlasti već su svjesne da je obala Baltičkog mora dovoljno otvorena, a antiglobalistički prosvjednici, vođeni nevidljivim organizatorima, vrlo mobilni i snalažljivi, pa su moguće sve opcije opstruiranja i napadanja na summit G8. Tako i gradnja ove masivne dugačke ograde vjerojatno neće biti dovoljan jamac za držanje situacije pod kontrolom.

U tijeku priprema za održavanje G8, procvao je i poslovni duh trgovaca i raznih agencija za zapošljavanje, koji već otežavaju policijske sigurnosne pripreme. Tako na primjer, njemačka internet agencija Erento iz Berlina, upošljava i iznajmljuje “profesionalne prosvjednike”, koji su spremni da za novčanu naknadu prosvjedovati po uputama, nositi transparente i glasno vikati pripremljene parole.

Antiglobalisti pojačavaju pripreme

Najnovije vijesti koje dolaze iz antiglobalističkih krugova govore o njihovoj izuzetno dobro organiziranoj logistici: dok se trome birokratske federalne i pokrajinske njemačke snage bore sa vlastitom panikom i ogromnim troškovima organiziranja sigurnosne operacije za summit G8, grupe antiglobalista krenule su prema Varšavi. Na tom će se sastanku još jednom utvrditi plan i program dogovoren u Rostoku krajem 2006. godine, utvrditi lokacije i baze za kampove na temelju već nabavljenih planova i karata ključnih točaka policijskih blokada. Ovaj puta, “ojačani i dobro pripremljeni, nećemo dozvoliti provokacije od ubačenih desničara i policijskih doušnika, kao što se događalo u prethodnim prosvjedima”, poručuju organizatori anti-G8 prosvjeda. Za razliku od prošlih načina temeljenih na spontanom okupljanju, u Njemačkoj su anti-G8 prosvjednici već odredili svoj Convergence center u Hamburgu, u zgradi koju već 16 godina koriste lijevo orjentirane grupe za provedbu svojih projekata.

Svim dosadašnjim pripremama i najavama, te sposobnošću komunikacije i brzog premještanja iz grada u grad, antiglobalisti su djelomično već postigli jedan cilj: svakodnevno povećavaju troškove održavanja summita G8, jer panikom zahvaćene njemačke službe sigurnosti traže sve jače sigurnosne

14.

_aktivizam i antiterorističke mjere unutar Njemačke i pokrajine Mecklenburg-Western Pomerania. To povećava i proračun summita G8, za kojeg je

Ima li još antiglobalista u Hrvatskoj ?

U kontekstu zbivanja oko hrvatskog ulaska u NATO (gdje se još točno ne zna hoće li NATO ući u Hrvatsku ili Hrvatska u NATO), i euforije pregovora za prisupanje EU, svaki događaj u zemljama članicama Europske Unije vrlo je važan jer se projicira i na Hrvatsku. Tako bi trebalo biti i u slučaju preuzetog njemačkog predsjedanja EU i održavanja summita G8 u Njemačkoj.

U drugim državama, osim službenih državničkih radnji i poslova, sastanaka i summita, ekonomskih i drugih međunarodnih konferencija na visokoj razini EU i još šire, vrlo je aktivna građanska, odnosno civilna angažiranost. To se može zaključiti prelistavanjem i praćenjem stranih mainstream medija. Za razliku od toga, u hrvatskim se “glavnim” medijima više ne pokazuje ni slabašan trag rada i djelovanja građanske inicijative, a kamoli da bi hrvatska civilna scena danas imala snagu i moć da se nametne kao ozbiljan partner u kreiranju domaće stvarnosti, politike ili gospodarstva.

Međutim, važno je spomenuti da je u arhivu civilne scene u Hrvatskoj pohranjeno mnogo podataka o velikim i rezultirajućim kampanjama, koje navode na zaključak da je građanski aktivizam prije samo 5-6 godina bio vrlo respektabilan (Glas99, Jedan sat za pravnu državu, Dosta je ratova, GRAK i još mnogo drugih). Između tih akcija i kampanja provukao se i Hrvatski antiglobalistički pokret, skraćeno H.A.G., koji je organiziran u srpnju 2001. godine, nedugo nakon debakla i krvavog obračuna policije i antiglobalista u Genovi. Osnivači su bili ljudi iz šest nevladinih ekoloških organizacija i dvije “zelene” političke stranke.

Hrvatski su antiglobalisti u ljeto 2001. na zagrebačkom glavnom trgu predstavili i svoj manifest u kojem su naveli što ih to motivira na akciju. “Strategija globalizacije u interesu

15.

prošle godine Njemačka odvojila samo 10 milijuna dolara, a čiji se iznos do sada već popeo na 92 milijuna.•

je bogatih i moćnih, kako u odnosima između država, tako i unutar svake države zasebno. Žrtve globalizacije su svi siromašni, nemoćni i marginalizirani, koji ne uspijevaju participirati u globalnom rastu svjetskog bogatstva. Žrtve globalizacije su također druga živa bića i čitave vrste podvrgnute istrebljenju, ekosustavi podvrgnuti razaranju u ime kratkoročnog profita te planet Zemlja u cjelini”, pisalo je u njihovom manifestu. Pripadnici i sudionici Hrvatskih antiglobalista javno su odbacili nacionalističke, ksenofobne i izolacionističke teze, posebno naglasivši da, iako su dio svjetskog antiglobalizacijskog pokreta, koji je postao planetaran u Seatleu studenog-prosinca 1999. godine, posebno zastupaju i nacionalni interes Republike Hrvatske, kao zemlje, države i zajednice građana. “Mi djelujemo na razvoju temeljnih vrednota hrvatskog Ustava: sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i čovjekovog okoliša, vladavina prava i demokratski višestranački sustav”, bila je poruka hrvatskih antiglobalista širokoj javnosti.

U vrlo kratkom vremenu hrvatskim se antiglobalistima priključio veliki broj građana/ki, poznatih domaćih znanstvenika/ca, kulturnjaka, pa i poneki političar/ka. Mjesecima su izvještaji sa njihovih mirnih (uglavnom statičnih) prosvjeda i izjave pojedinaca/ki iz tog pokreta punili stranice hrvatskih mainstream medija. Što se dogodilo da su Hrvatski antiglobalisti/ H.A.G nakon nekoliko mjeseci aktivizma naglo i nepovratno nestali iz vidokruga domaće javnosti, nikad nije razjašnjeno. O njihovom kratkom postojanju teško se pronalaze informacije i u medijskim arhivama iz 2001. godine, pa se može reći da su bili samo mali refleks tadašnjeg socijalno-političkog trenutka.

Poslije grupe pod nazivom Hrvatski antiglobalisti-H.A.G. nije se ništa slično više formiralo.

planet magazin izdanje 30.

_nostalgija & tehnologija

Uvod u tehnološku revoluciju

by Kristijan Galetić

S

igurno se sjećate, bar većina vas, kako ste kao dijete provodili duga poslijepodneva vani, na parkiralištu, u parku i travnjaku igrajući graničara, nogomet, vozeći bicikle, koturaljke, romobile.

Mi smo se klinci igrali u pijesku, špekulali, vozili male limene autiće, razbijali si glave kamenjem, tukli se, razbijali noseve, igrali se praćkama, špriherima gađali susjedove prozore zato jer ga tata nevoli. Tu i tamo smo opalili koji nogać ili odigrali rata, pandura i lopova.

Pitam se kuda je taj svijet nestao? Gdje su ta djeca i koji su današnji načini igre, kako klinci provode svoje djetinjstvo.

Uzevši u obzir opći tehnološki napredak, nije ni čudo da su se djeca ulovila igrica, surfanja po netu, zatvorila su se u svoje sobe, pred svoje ekrane, bili oni kompjuterski ili televizijski. Zrače se u svojim sobama u neki imaginarni svijet. Čini se da takav način postojanja ubija dječji duh u samom začetku razvoja, bez obzira na korisnost i svu informativnost interneta. Uzmimo online igrice: koliko su djeca, ali i odrasli, u stanju provoditi sate tipkajući po tipkovnici, gledajući u neka megalomanska grafička dostignuća, impresionirani spektrom akcije, mogućnosti, grafikom, zvukom. Sve ono stvarno je daleko od LCD ili klasičnih monitora i postupno postaje daleko od mogućnosti poimanja, van 40-tak metara kvadratnih.

Gdje je nestala kreativnost, spontanost, izazov, druženje, rekreacija, je li moguće da su svi tradicionalni oblici igara uspješno zamjenjeni kompjuterskim igricama, je li moguće da je sustavno treniranje ljudi i tu uzelo maha da danas djeca i ne razmišljaju o nekim alternativama pa makar to

planet magazin izdanje 30. , srpanj 2007.

bila šetnja, vožnja bicikla, nogometu, već kupuju skupe igrice i pristupaju svijetu diktiranom pravilima. Ne čini se pretjerano kreativno a u krajnjoj liniji i zdravo sjediti pred igricom po nekoliko sati.

Možda je to razlog što djeca postaju boležljivija, pretilija, depresivnija nego prije. Klinci postaju mali ovisnici, sami pretvoreni u određeni interesni proizvod. S godinama će to zamijeniti nešto drugo, kao produkt dugogodišnjeg treninga putem reklama i onog svijeta koji nam je svima poput mrene navučen na sva osjetila pa ona iskonska pomalo i izumiru. Klince je lako impresionirati i zavesti, a budući da su lako povodljivi brzo će prihvatiti norme ponašanja svojih vršnjaka pa ako nešto postane standard i trend, naravno da će se pojedinci prikloniti većini jer u suprotnom će biti izolirani, neshvaćeni, ismijavani.

Tu se javlja i presing na roditelje koji nisu u stanju financijski pratiti prohtjeve svojeg djeteta. Na žalost tu postoji jedan neprekidni lanac ispunjavanja želja, počevši od kompjutera pa do mobitela kojeg danas ima gotovo svaki stariji osnovnoškolac.

Nakon toga dolazi i prvi skuter pa prvi auto stoga ne čude megalomanske želje kod djece. Dječje želje su samo produkt jednog općeg matrijalističkog, sveprisutnog mentaliteta koji je sve dublje ukorijenjen u moderno društvo. Što se nekad podrazumijevalo danas se mora poticati potkupljivanjem vlastitog djeteta koje na kraju i uvjetuje koju elektroničku igračku želi. Što se na kraju događa; ako dijete utopistički pokušate odgajati u nekom drukčijem ne toliko materijalnom duhu, ostala će ga djeca ismijavati, ako mu ponešto uskratite, sutra će vas optužiti kako mu niste pružili sve što su imala i druga djeca, a ako mu pružite sve dijete će vam postati šablona.

16.

_electro scena

KEITH RICHARDS hrvatske elektro scene Radamant, prema vlastitim riječima, klika po Fruity Loops sekvenceru već nekih tri godine. U tih tisuću devedeset pet dana nastupio je u mnogim hrvatskom klubovima od kojih su poznatiji Močvara, KSET, Metamedij. Razgovor je napravljenje poslije svirke na kojoj je Robert zajedno sa Visitorom Q, radio support act mostarskim electronoiserima Vuneny. Pričalo se o produkciji, live actovima, Creative commons licenci i planovima za festivalsko ljeto i kuliranje na plaži.

Okupljen si zajedno sa ostalim producentima pod Egoboo.bits label, koliko vas ima?

Pod Egoboo ima svega, ima dosta izvođača, sve vrste i podvrste elektronike, od housea, drum`n`bass-a do eksperimentalnih šema koje rade Labosh, Dada Jihad i Gentle Junk s kojima sam svirao nekoliko puta. Kad sviram negdje važno mi je da piše negdje makar u zagradi Egoboo.bits jer stojim iza njihove filozofije i namjere kao i ideje Creative commnons koje podržavaju.

Na koji način si došao do prilike da sviraš u KSET-u?

Ovo mi je drugi put da nastupam ovdje. Prvi put bilo je sa jednim bendom te sa Pomidor54, kolegama sa Egoboo etikete. Što se tiče ove priče sa Vunenyma, u biti organizacija je moja ideja, čuo sam ih prije nekoliko mjeseci i ful su mi se svidjeli. Normalno, kontaktiraš bend, ideja se dopala i njima i voditeljima KSET-a pa smo se Visitor Q i ja također ubacili za svirku.

Kada radiš stvar u Fruityju, na koji način ona započinješ s stvaranjem: kao lajtmotiv, kao drum pattern ili na neki treći način?

Nekad otvoriš pattern i ideš raditi ritam, nekad otvoriš dva zvuka i sa njima izgubiš cijelo posli-

17.

jepodne. Stvarno ovisi o volji i raspoloženju i rijetko, ali stvarno rijetko da imam totalno u glavi stvar od počrtka do kraja i da ju uspijem transkribirati jer to je već kompozitor a ja sam samo možda 20 % kompozitor, a sve ostalo je improvizacija. Ne ispada sve to slučajno, uvijek postoji neki lajtmotiv u svakoj stvari, ali bilo bi lažno reći da je sve ispalo tako kako sam htio.

Jesi radio live act na nastupima ili voziš eksportiranu stvar u Traktoru 3?

Jednom sam pokušao raditi live act iz Fruitya ali to je bilo baš loše. Već neko vrijeme gledam da se prebacim na Ableton Live. Čovjek ima nekoliko opsesija a jedna od tih opsesija je i kontrola nad elementima, bio ti političar ili znanstvenik pa kontroliraš znanstvene elemente ili umjetnik pa kontroliraš elemente vlastitog djela ali radi se o kontroli i manipulaciji. I live act znači maksimalnu manipulaiciju zvukom.

Moja stvar prosječno ima pedesetak patterna i sad zamisli pedeset puta dvadeset i dobiješ par mjesci posla tako da me čeka još par mjeseci pripreme prije velike migracije na Ableton.

Osim glazbe baviš se i pisanjem, nešto si i objavio. Jeli to znači da je Robert Radamant polivalentan čovjek?

To je jedan dio priče u mom životu… mislim da se te dvije stvari nadopunjuju, mjuza i pisanje. Jer i književnost ima svoj ritam, svoje izmjene. Ponekad se radnja brže događa, a ponekad se uspori.

planet magazin izdanje 30.

_electro scena

Ponekad imaš recimo ambijentalne dijelove poput opisa sutona, imaš i dinamičnih dijelova – vrlo slično skladanju u glazbi. Stoga ove dvije grane – književnost i glazba – jedna drugu guraju.

Jedan sam od autora zbirke priča Pet autora traži naslov, pišem razne članke i reportove za zamirzine.net; uglavnom teme su oko urbane kulture, slobodnog stvaralaštva i nezavisne scene.

Recimo o internet Stanici MIR, koja je kao internet mediji, znači internet radio, dosta neshvaćena.

To bi trebao biti medij komunikacije a ne samo jednosmjerni oglašivač informacija. O tome je još Bertold Brecht govorio tridesetih godina, negacija odašiljanja i pasivnog primanja već medij dijaloga u vidu piratskog radija ili veze na Internet koji je najdemokratičniji medij danas iako je stupanj cenzure velik i na njemu.

do slobodne distribucije i modifikacije ili sempliranja tvojeg objavljenog rada. Izabrao sam ovu posljednju varijantu. Nedavno mi je Dallas Records poslao ponudu da im se sviđa moja glazba i da im pošaljem par stvari pa će razmisliti o možebitnom izdavanju. Na to sam im odgovorio da je sve to lijepo i da mogu to napraviti ali pod uvjetom da zadržim svoju CC licencu. Oni su odgovorili na jako pristojan način da oni sve to kuže ali da taj način nije u skladu sa njihovom poslovnom politikom.

Poslao sam im mail u kojem sam objasnio pozitivne strane CC licence jer kada bi me i izdali, ruku na srce, niti oni niti ja ne bi zgrnuli neku svemirsku masu para. Ako oni zadrže autorska prava i ne dopuste daljnju distribuciju – moj rad je teže dostupan dok sa druge strane, ako dopuste da se moj rad slobodno distribuira na netu, automatski se brže širi i moje ime kako i ime njihovog labela, a to je besplatna

Koje su dobre strane i prednosti Creative Commons licence kada si demo-glazbenik?

Kroz licencu ovakve vrste možeš zaštiti svoja prava na nekoliko načina, od potpunog zadržavanja kontrole bez modifikacije od strane slušatelja

promocija. U današnje doba malo je besmisleno inzistirati na ovakvim načinima distribucije. Recimo da se otvori nekakva Creative Commons verzija iTunesa u kojoj će se glazba naplaćivati simbolično jer ipak glazbenik je u stvaranje potrošio i vremena i živaca i pluća, dok se album artwork se može naručiti poštom pa si lijepo doma spržiš CD i staviš u šarenu kutijicu a istovremeno supportaš scenu. Ovo je jedno od rješenja.

Koji su ti daljnji planovi?

Radim na dogovaranju svirki za par festivla, Trench Town u Subotici te nešto na moru…

planet magazin izdanje 30. , srpanj 2007.

18.

_društvo

Aktualnost problematike neprofitnih medija

Trebaju li nam neprofitni mediji?!

Pisao: Robert Olujić

P

roblematika medija, njihov pluralizam i nezavisnost neke su od tema koje su koliko stare, toliko i aktualne. Neprestana poplava senzacionalističkih sadržaja pored nedostatka raznolikosti onih informativnih, neke su od karakteristika koje obilježavaju medijsku scenu općenito, ali posebno u našoj lijepoj Hrvatskoj. To je scena u kojoj čini se vlada velik nedostatak balansa između pojedinih sektora, a iz toga pak proizlazi sveprisutna hegemonija prevladavajućih medijskih sadržaja.

Dok su prva dva sektora, onaj državno-javni i onaj komercijalni nabildani koliko već ide, gotovo do točke overloada, onaj treći, neprofitni sektor marginaliziran je te sa strane institucionalno-državnih organizacija gotovo u potpunosti zapostavljen. A to unatoč brojnim inicijativama pokretanja neprofitnih medija i Nacionalne strategije za stvaranje poticajnog okruženja civilnog društva usvojene 12. srpnja 2006. go-

19.

planet magazin izdanje 30.

_društvo dine (u što spada i zakonska obaveza jačanja neprofitnog medijskog sektora).

Stanje se već godinama nije gotovo uopće promijenilo. U posljednje vrijeme ove su se teme pokretale i pokušale aktualizirati sa strane Multimedijalnog instituta i udruge Nemeza kroz inicijative kao što su organiziranje festivala «Sloboda stvaralaštvu» i tribine «Trebaju li nam neprofitni elektronski mediji». Iako su se na toj tribini svi još na samom početku složili da neprofitni elektronski mediji jesu potrebni, osim relativno novih projekata kao što su radio stanica «Drugi radio» ili «Slobodni radio Fazan», činjenica je da o postojanju takve vrste medija u Hrvatskoj ne možemo tako reći niti govoriti. Doduše, postoje još i neke emisije na nekim lokalnim radiostanicama, ali one se mogu prebrojati na prstima jedne ruke...

Dakle, neprofitni mediji jesu potrebni već iz formalnog razloga što je uspostavljanje jedne takve javne i heterogene platforme izuzetno važno za aktualnu izradu Zakona i izmjene Zakona o elektronskim medijima u RH. Ovome još možemo pribrojiti da bi po zakonu trebalo na svaka tri profitna elektronska medija jednu koncesiju dodijeliti jednom neprofitnomu. Ali nisu samo zakoni razlozi za; prije svega su tu potrebe za pluralizmom i nezavisnošću medija kako bi se zapostavljene i marginalizirane teme obrađivale, tako se poboljšali sustavi vrijednosti koji su pak nužni za stvaranje pozitivnih društvenih promjena. A ove potonje potrebe su ustvari mnogo važnije od onih u vezi zakona... Pogledajmo malo zašto je tome tako.

Stanje medija u Hrvatskoj općenito

Kad se piše o europskim integracijama, najčešće

planet magazin izdanje 30. , srpanj 2007.

se o tome piše samo sa one političko-pravne strane, ali se nedovoljno tematizira u kontekstu većih društveno-kulturoloških promjena koje su stanovništvu na kraju najbitnije. Kad se piše o kriminalu, piše se uglavnom samo o sitnom, nasilnom i onom «bizarnom», ali ne i o onom korporacijsko-institucionalnomu. Kad se piše o zagađenju okoliša, piše se tek kad netko padne u komu, ali se inače marginalizira ili pak skroz prešućuje ono permanentno. I upravo je marginalizacija ono što ide rukom pod ruku sa senzacionalizmom.

Kod nas su različiti segmenti često puta izmiješani.

Pri tome mislim na tzv. javni medijski sektor i na onaj komercijalni. Plasiranje vijesti se određuje prema zahtjevima tržišta, a te se vijesti uglavnom prenose sa novinskih agencija. Često se puta recimo nailazi na podatak da je i više od pedeset posto vijesti preuzeto sa novinskih agencija, a agencijsko novinarstvo u Hrvatskoj odlikuje izraziti monopol javnog medijskog sektora podržan državnim financiranjem. Takva situacija određuje medijsku ponudu najviše usmjerenu na državne interese dok specifične društvene teme i javne potrebe pri tome ostaju zapostavljene. Na mediasearchu ravnatelj STINA-e Stojan Obradović u vezi toga kaže: -Ono

20.

_društvo što trenutačno karakterizira agencijsko novinarstvo u Hrvatskoj jest, prema mojem mišljenju, izrazita dominacija državno-javne agencije Hine, monopolska pozicija i nedostatak iole većega agencijskog pluralizma koje je na ovaj ili onaj način, manje ili više kvalitetno, ipak prisutno u ostalom medijskom prostoru.

Dakle, ako svi veliki mediji osnovne političkodnevne vijesti preuzimaju uglavnom sa jedne HINE, i ako se ti isti mediji još k tome moraju prilagođavati istim tržišnim zahtjevima kako bi zbog svojeg velikog broja mogli jedni kraj drugih opstati, dobivate slijedeću specifičnu situaciju: sadržaj je svugdje tako reći isti, iste dnevne novosti i ista vrsta komercijalnih sadržaja a sve to uz velik broj reklama. Sav se taj, za veličinu jedne Hrvatske i broj njenih stanovnika, ogroman broj medija otima zbog relativno siromašnog tržišta za relativno istu publiku. Pored senzacionalizma i banaliziranja informativnog programa kao rezultata upravo navedene situacije, imamo još k tome i kršenje zakona. Na stranici Stanice MIR u vezi toga stoji: -...primjerice, mnoge postaje emitiraju program koji ne slijedi programsku shemu na temelju koje su zapravo koncesiju za emitiranje dobile te se vrlo često ne pridržavaju zakonskih okvira koji propisuju dozvoljenu minutažu propagandnog programa. To pak dovodi do situacije u kojoj “velike” postaje mogu nuditi reklamu po neusporedivo povoljnijim cijenama po slušaocu, nego što to mogu «male» postaje. Urednici se dakle prilagođavaju tržišnim zakonitostima štedeći na informativnom programu, dok je i onaj koji prikazuju preuzet uglavnom sa jedne te iste novinske agencije, HINE. I ako tu izuzmemo one čisto komercijalne medije koji uopće ne objavljuju dnevno-političke novosti, u smislu prilagodbe tržištu kraj ovako velikog broja medija ne postoji više baš neka jasna odijeljenost javnog medijskog sektora i onog komercijalnog. A što onda reći za odnos neprofitnih medija i novinskih agencija, prije svih HINE? Pitali smo urednicu ZAMIRZINE-a Sonju Ludvig kakvu ima suradnju sa novinskim agencijama: -Ja se u kreiranju ZAMIRZINE -a rijetko koristim agencijama. Eto, prije neki tjedan sam prenijela HINA-in izvještaj o sukobima anarhista i policije u Danskoj, i odmah se pojavio jedan kritički komentar da kud baš prenosimo HINAu, to je mainstream, neka radije uzmemo nešto sa one worlda ili INDYmedije ili drugog indy sajta. To inače radim...

21.

Zamirzine se uglavnom kreira od vijesti koje udruge i pojedinci šalju ili direktno u uredništvo ili na mailing liste - što je neka varijanta informiranja neovisna od agencijskog filtera i svakako neposrednija.

Pored toga se javlja i jedna druga stvar, veoma važna u kontekstu nezavisnosti, ili točnije, nepristranosti medija. Radi se o vlasnicima pojedinih medija. O tome je 9.3.07’ izašao članak u Jutarnjem listu naslova «Gradovi i županije ne smiju biti vlasnici medija». Glasnogovornica OESS-a (Organizacija za europsku sigurnost i suradnju) Antonella Cerasino kazala je: - Jasno je da će lokalna vlast, ako imaju neki medij u vlasništvu, htjeti nad njima imati neku vrstu kontrole. Smatramo da taj problem Hrvatska treba zakonski regulirati, jer je politički utjecaj nad medijima nedopustiva praksa.

Eto nekih podataka iznijetih u tome članku: «Radio Karlovac»: 25% u vlasništvu gradske uprave, 25 % Županija; «Glas Slavonije»: 25 % Županija; «Radio Baranja»: 25 % Grad Beli Manastir; «Hrvatski radio Valpovština»: 25 % Valpovo, 25 Belišće, 12,5 % općine i poduzeća. Također u tom članku stoji da je u Hrvatkoj više od stotinu radijskih postaja i listova u vlasništvu općina, gradova i županija, što nije praksa u EU. Hrvatsku odlikuje hegemonija agencijskog novinarstva, manipulacija tržišnih mehanizama i politička pristranost velikog broja medija.

Pored toga, izrazito je velika ignorancija naspram neprofitne medijske kulture koje stoga ima u tako

planet magazin izdanje 30.

_društvo malom broju. Radi svega toga je prisutna velika velika upravo ogromna do sada neviđena i historijska potreba za neprofitnim medijima

Potreba za neprofitnim medijima

Potreba za pluralizmom, edukativni pristup, ljudska prava, urbana kultura, održivi razvoj, diskriminacija, ekologija, permakultura, vegetarijanstvo, lokalna samouprava, korupcija, neinstitucionalna duhovnost, nacionalne manjine, skupine s posebnim potrebama, scena civilnog društva, nevladine udruge i njihove aktivnosti su područja koja se niti približno dovoljno i objektivno ne tematiziraju u masmedijima.

Kao što smo već spomenuli na početku, kroz «Slobodu stvaralaštvu» i tribine «Trebaju li nam neprofitni elektronski mediji» pokušalo se pokrenuti konkretno uspostavljanje jedne platforme za nezavisne, slobodne, ali prije svega neprofitne medije.

Koliki je napredak postignut za sada u tom smislu?

Ili točnije: kakvi su se rezultati postigli organiziranjem spomenutih festivala i tribina? Da bismo odgovorili na ta pitanja, potrebno se je prije toga osvrnuti na postojanje neprofitnih medija, njihovo stanje i njihov položaj u Hrvatskoj nad kojom (kao i svuda) dominira potrošačkokapitalistički sistem.

Neprofitnih medija u Hrvatskoj ima veoma malo. Nabrojimo one najpoznatije: www.zamirzine.net; www.h-alter.org; www.kulturpunkt. hr i www.stanicamir.org. Ovo su internet portali/sajtovi, koji funkcioniraju veoma dobro te se može govoriti o visokoj kvaliteti svakog od tih medija.

Također, tu je i pluralizam, jer kulturpunkt je usmjeren ponajviše na urbanu kulturu, h-alter na civilno društvo i političku scenu, dok je zamirzine nekako sva ta područja pomalo uspio uklopiti u profil svojeg sajta. Bez obzira na razlike, ovdje su bitnije sličnosti, jer u kontekstu važnosti agencijskog novinarstva urednik Toni Gabrić iz H-altera kaže: - Skoro svaki naš autorski tekst, a u 2006. smo ih objavili

planet magazin izdanje 30. , srpanj 2007.

oko 200, prenese ili prepriča neki od komercijalnih medija, a ponajviše ih prenosi Monitor, pa Net. Kako praktički sve humanistički orijentirane udruge koje uopće komuniciraju sa javnošću šalju svoje izjave za javnost i H-alteru, a mi ih obljavjujemo u pravilu bez kraćenja, H-alter u biti funkcionira i kao svojervrsna informativna agencija za civilno društvo. Naši kolege koji rade u drugim medijima često nam kažu da im postajanje takve “agencije” dosta pomaže u radu, u aspektu praćenja civilnog drustva.Slična stvar je i sa ostalim portalima, tako da ove spomenute internetske medije možemo uvjetno nazvati kao neku vrstu kombinacije neprofitnih online novina/časopisa i novinskih agencija za civilno društvo. Ti su portali prepoznati kako sa strane one «obične» publike, tako i sa one «intelektualne», akademske, te stoga uživaju određenu reputaciju u vrijednosnom sustavu medijske kulture općenito. No, navedeni mediji su isključivo online portali što znači, iako i takva vrsta medija iziskuje mnogo resursa i zahtjeva općenito, njima je ipak mnogo lakše djelovati nego drugim elektronskim medijima kao što su radio i TV, bar što se tiče financijskih potreba.

Tu dolazimo do središnje problematike za neprofitne medije u Hrvatskoj. Nema dovoljno elektronskih medija, točnije, radio i televizijskih stanica. Iz tog razloga se održala tribina na koju smo se već toliko puta ovdje osvrnuli.

Pokretanje neprofitnih elektronskih medija u Hrvatskoj

Tribinu je organizirala udruga Nemeza – udruga za razvoj neprofitnih medija u suradnji sa Multimedijalnim institutom samo nekoliko dana po završetku festivala Slobode stvaralaštvu čiji su organizatori Tomislav Medak i Marcell Mars također sudjelovali u toj raspravi.

Na tribini su bili prisutni i predsjednik Vijeća za elektroničke medije Denis Peričić, predsjednik Agencije za telekomunikacije Željko Tabaković te mnogi drugi medijski djelatnici.

Rasprva je krenula oko podatka da na svake tri frekvencije koje su dodijeljene profitnom sektoru jedna treba prepustiti neprofitnom što se u praksi ne događa. Tijekom

22.

_društvo rasprave novinar Davor Glavaš iznio je podatak da postoji velik broj frekvencija na koje sve koncesije ima Hrvatska radiotelevizija, a od kojih većinu uopće ne koristi, jer su te sve neiskorištene koncesije namijenjene kriznim situacijama primjerice u slučaju u elementranih nepogoda. Također je iznio podatak da za svim tim neiskorištenim frekvencijama ne postoji nikakva realna potreba te da bi se dio toga mogao prepustiti neprofitnim medijima.

Jedan je od zaključaka te tribine bio da će Hrvatska agencija za telekomunikacije spisak slobodnih i neiskorištenih frekvencija dostaviti sudionicima tribine. Još jedan od zaključaka, ili bolje rečeno prijedloga je bio da se neki sadržaji kreirani sa strane civilnih inicijativa emitiraju u programima koncesionara za što se može reći da se radi o odlaganju stvarnog uključivanja civilnogsektora u medijsku produkciju.

Agata Juniku iz udruge Nemeza je prokomentirala zaključke tribine i stanje u medijima općenito: - Stvar sa frekvencijama koje su dodijeljene HRT-u (radijske i TV frekvencije – op.a.) je zapravo jedna velika siva zona. Radi se, naime, o tome da HRT kao državna televizija, koja je direktno pod ingerencijom Sabora, nije koncesionar, a Vijeće za elektroničke medije odlučuje samo o koncesionarima. Već na onoj tribini Vijeće se ogradilo od pitanja tih frenkvencija, vjerojatno s pravom, i uputilo nas na Agenciju za telekomunikacije. Željko Tabaković iz Agencije je bio dosta zbunjen i opet “vratio lopticu” Vijeću, ali mislim da to zbilja nema veze s njima. Ingerencije za HRT su negdje na višoj razini - negdje u bespućima između Vlade, Sabora i Agencije.

Naša neformalna “nezavisna inicijativa” Nemeza, festival Sloboda stvaralaštvu, Monteparadiso i Udruga UKE tražila je preko odvjetnika Havkića popis tih frekvencija od Agencije i dobila ga. U svakom slučaju, sigurno Agencija ne može odlučiti o oduzimanju frekvencija HRT-u.

Situacija je, dakle, prilično maglovita i nejasna, pa izgleda da se u neko dogledno vrijeme pitanje rezervnih HRT-ovskih koncesija neće riješiti. •

23.

planet magazin izdanje 30.

_društvo

Pitanje intelektualnog vlasništva Restriktivna kultura svojom dominacijom uskraćuje mnoga temeljna prava kao što je sloboda govora što ima poprilično pogubne posljedice po ljudski napredak

N

a ovom svijetu nije nimalo rijetka pojava da se neka stvar prometne u svoju suprotnost.

Bez sumnje je za to najbolji primjer slučaj ideje i njeno praktično izvođenje, tj. korištenje i distribuiranje. Jer, kada nešto prolazi kroz toliko složene mehanizme kao u slučaju intelektualnog vlasništva prvobitna zamisao, tj. da tvorac određene ideje ima pravo na naknadu za svoj rad što bi imalo za učinak da potiče stvaranje novih ideja radi razvoja i dobrobita društva u cjelini, gubi svoju vrijednost, osnovni koncept o poticaju te služi uglavnom još samo da se određenim distributerima napune ionako već puni džepovi. Idemo to malo pobliže pogledati...

Na prošlogodišnjem Svjetskom danu intelektualnog vlasništva održanog 26.travnja moto je glasio “Sve počinje s idejom”. Kamil Idris, generalni direktor Svjetske organizacije intelektualnog vlasništva (WIPO) u skladu s tim motom poručuje: “Ideje oblikuju svijet. One su sirovina o kojoj ovisi naš budući napredak i naša baština. Stoga je važno stvarati okolinu u kojoj je ideja podržana i nagrađena.

planet magazin izdanje 30. , srpanj 2007.

Zato postoji intelektualno vlasništvo.” Prije nego razmotrimo negativne posljedice ovog koncepta, pozabavit ćemo se malo njegovim osnovnim idejama.

To pravo, općenito gledano, omogućuje nositelju prava eksluzivan nadzor nad intelektualnim vlasništvom čiji su najpoznatiji oblici autorska prava, patenti i žigovi. Kao što smo već rekli, ovakav pristup vlasništvu ideja (da budemo općeniti) se argumentira značajem kakav znanje i tehnološki razvoj u društvu ima. Povijest koncepta intelektualnog vlasništva može se pratiti do 15.stoljeća kada je stvoreno pravo nad tiskanim materijalima usporedo s razvojem tiskarskog stroja. Kasnije, 1886. na Bernskoj konvenciji postavljen je temelj današnjoj zaštiti intelektualnog vlasništva. Upravo je zaštita intelektualnog vlasništva najharmoniziranija pravna oblast, jer većina zemalja slijede iste principe po tom pitanju.

Usluge koje sistemi intelektualnog vlasništva pružaju je zaštita od neovlaštenog umnožavanja, što znači da nositelj prava može tužiti prekršitelja.

24.

_društvo To rezultira time da će potencijalni korisnici zaštićenog dobra tražiti nositelja prava dozvolu za korištenje, obično uz naplatu. Izdavanje takve dozvolje se naziva licenciranje.

Međutim, s vremenom se ovaj koncept pokazao lošim upravo po pitanju razvoja društva kojem je trebao prvobitno služiti. Povećanjem stupnja zaštite kroz patentno pravo (industrijsko vlasništvo) zakonski mehanizmi su postali prestrogi, distribucija građe stoga usporena te se samo povećala monopolizacija proizvoda odnosno ideja. Stoga su se pojavila alternativna riješenja po pitanju intelektualnog vlasništva poput GNU/open source pokreta, Creative Commonsa ili Sciense Commonsa, inicijative koje na pravno legitiman način dopuštaju slobodno korištenje intelektualnokulturnih dobara. Pokazat ćemo sada na jednom primjeru negativne konotacije ustaljenih mehanizama za zaštitu intelektualnog vlasništva zbog kojih su se i pojavile reakcije u obliku spomenutih pokreta.

Poguban učinak po opće dobro: profit ili napredak?

Na festivalu Sloboda stvaralaštvu 2006. održanom u Zagrebu jedan od gostiju bio je John Wilbanks, izvršni direktor Sciense Commonsa, projekta koji nastoji ukloniti tehničke i pravne barijere sa znanstvenih podataka radi njihovog slobodnog i nesmetanog kolanja kroz ja

25.

vnost u službi općeg dobra. U predavanjima koje je tih dana John Wilbanks održao naveo je štetan primjer patentiranja i licenciranja u slučaju riže obogaćene vitaminima A, koja zbog mnogih licenci nije mogla biti dostavljena djeci u tzv. Trećem svijetu. Da se radi o veoma kompetentnom predavaču potvrđuje činjenica da je ovaj govornik bio pomoćnik direktora Berkmanova centra za Internet i društva na Sveučilištu Harvard te da je bio glavni istraživač semantičkog weba za biološke znanosti.

U siromašnim zemljama nedostatak vitamina A uzrokuje 500 000 slučaja slijepoće i doprinosi brojci od dva milijuna preuranjenih smrti godišnje. GoldenRice riža bila je obogaćena tim vitaminom, i kad su stručnjaci počeli pripremati distribuciju te bogate riže tim zemljama, naišli su na krajnje kompleksnu mrežu pravnih zaštita: bilo je čak sedamdeset patenata! Kako bi se izvela distribucija, odvjetnici su trebali veoma dugo i naporno raditi na razrješavanju pravnih restrikcija. Apsurd u cijeloj priči je slijedeći: različiti licencori su zbog različitih interesa nenamjerno uzrokovali takvu veliku pravnu zavrzlamu, dok su ustvari svi nositelji prava bili voljni proizvod u ovom ozbiljnom slučaju – dijeliti!

John Wilbanks sažima ulogu svojeg projekta u intervjuu (http://www.zarez.hr/173/ zariste3.htm) koji je dao u Zarez-u: «Science Commons intenzivno traga za receptima koji bi spriječili da se takve stvari u budućnosti događaju. U su

WIKIPEDIJA: «Nekoliko međunarodnih ugovora i konvencija uređuje međudržavne aspekte pri zaštiti intelektualnog vlasništva. Važnost intelektualnog vlasništva u modernom društvu je potvrđena postojanjem Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo (WIPO) sa sjedištem u Ženevi koja djeluje kao specijalizirana agencija Ujedinjenih Nacija».

JE LI DOMINACIJA MASMEDIJA UZROK ILI POSLJEDICA DRŽAVNE REGULACIJE - Mogućnost iskorištavanja radiofrekvencijskog spektra je danas puno šira. To znači da je tehnološki aspekt osudnosti radiofrekvencijskog spektra kao općeg dobra ustvari riješen. U većini slučajeva... Ono što je pitanje: ako se dopusti korištenje radiofrekvencijskog spektra, gdje će se naći proizvođači tehnologije koji će biti u mogućnosti iskoristiti taj novi oslobođeni dio spektra? Ali to se čini iz tehnološke perspektive zapravo sekundarnim pitanjem. Primarno pitanje je kad se riješilo to tehnološko pitanje: tko ima pravo emitirati?, Tomislav Medak u uvodnom govoru na festivalu Sloboda stvaralaštvu ‘07.

PIRATSKI MEDIJI - Piratske medije obilježavaju odlike kao što su korištenje jeftine i dostupne («kućne») tehnologije za emitiranje, iskorištavanje nezauzetih frekvencija (povremeno upadajući i na one zauzete) te emitiranje na relativno uskom području stoga se i baveći poglavito lokalnim tematikama, ali ne isključivo.

Obično su aktivistički orijentirani kontra masmedijske kulture i/ili represivnih državnih režima. Budući da nastaju u manjim lokalnim zajednicama koje i kreiraju i slušaju program, nazivaju se i Community radio (ili mikroradio). Ovakve vrste radija, dakle, služe i kao sredstvo komunikacije, a ne samo odašiljanja. Iako i po Europi, u Italiji je slučaj sa tim medijima poseban. Na stranicama GentleJunk co. stoji:«... u isto to vrijeme (krajem “zlatnog doba”- 60’ god.), talijanski sud donosi odluku da je postojeći postupak za dobivanje licenci neustavan te je time radiofrekvencijski spektar otvoren za svakoga tko je imao opremu za emitiranje. Na početku se pojavila gomila vrlo raznolikih stanica – od političkih do komercijalnih – te je zavladao kaos i stalne smetnje na frekvencijama. No ubrzo su se vlasnici stanica međusobno dogovorili, bez uplitanja bilo kakve državne agencije ili sličnog tijela.»

planet magazin izdanje 30.

_društvo radnji s različitim institucijama, menadžerima koji se bave licenciranjem, odvjetnicima, tehničarima i znanstvenicima sa sveučilišta upravo stvaramo ugovore koji će dopuštati i izuzimanje autorskih prava u slučajevima kad je proizvod namijenjen za liječenje bolesti, za prehranu siromašnih stanovnika trećeg svijeta ili za neprofitnu upotrebu» Ovo je dakako ekstreman primjer, no sličnih ima mnogo. Pogledajmo malo problematiku znanstvenog napretka, gdje se najbolje može primijeniti pitanje: profit ili napredak. Znanstvena ispitivanja su veoma skupa, i stoga je većina znanstvenika prisiljena potpisivati složene radne ugovore kojima se rezultati istraživanja (intelektualno vlasništvo) unaprijed pripisuje instituciji koja je financirala taj projekt. Nadalje, znanstveni časopisi obično zahtijevaju od autora da svoje radove zaštite njihovim autorskim pravima, dakle vlasnik rada nije više autor nego časopis koji objavljuje njihove radove, i autori na to obično pristaju dobivajući kao nadoknadu da ih se citira u drugim prestižnim listovima.

John Wilbanks u vezi toga kaže: - Ono što se može pronaći u znanstvenim publikacijama mahom su samo isječci iz opsežnih radova ili tek njihovi šturi sažeci, neupotrebljivi za konkretno bavljenje istim problemom i njegovo daljnje elaboriranje. To je nemoralno, to je kao da bacite u smeće ogroman kolač od kojeg ste uzeli samo jedan griz, dok ljudi oko vas umiru od gladi!

Postoji dakle složena mreža financijera i distributera koji radi profita ne odustaju od svojih ekskluzivnih prava čak ni nakon što je prošlo mnogo vremena od prvog objavljivanja radova. A u toj mreži razapeti su upravo znanstvenici. John predlaže da se uvede sistem po kojem bi šest mjeseci nakon prvog objavljivanja rad trebao ući u domenu javnog dobra (tzv. public domain), što je sasvim dovoljno da izdavači okrenu svoju zaradu na izdanom materijalu. Ironično je i cinično da upravo oni koji se prikazuju kao zagovornici ljudskog napretka taj isti ustvari samo usporavaju...

Restrikivni zakoni tehnološkog napretka

u

kontekstu

U vrijeme u kojem je proizvodnja i distribucija slobodnih sadržaja postala najnormalnija stvar i u kojem je tehnologija dostigla takav stupanj da se i uz sasvim pristupačne financijske zahtjeve može sudjelovati u kreiranju medija i shodno tome ovoga svijeta, potreba da se mijenjaju zakoni koji se

planet magazin izdanje 30. , srpanj 2007.

odnose na ta bitna pitanja postala je neizostavno jedna od najvažnijih.

Tema ovogodišnjeg festivala Sloboda stvaralaštva bila je iskoristivost radiofrekvencijskog spektra, Koliko god iznesene činjenice izgledale poražavajuće, progresivni pokreti na području slobodne kulture već su mnogo postigli u svojim nakanama što je komentirao Marcel Mars, jedan od organizatora festivala: - Softver smo oslobodili, hardver više-manje, znanost također (sve više se ljudi budi), ali radiofrekvencijski spektar je slijedeća velika stvar koja je čak možda i bitnija nego sve ove ostale pošto je to medij kroz koji mi komuniciramo.

Prvi dio izjave o oslobođenju softwarea je prilično smion jer na tom pitanju treba još mnogo raditi da bi se moglo govoriti o slobodnoj kulturi koja može ozbiljno konkurirati dominantnim sustavima krupnog kapitala i izvan Interneta. S druge strane gledano, primjer Wikipedije, koja je svojim opsegom premašila i Encyclopediju Britannicu odličan je primjer kako slobodan pristup neprofitnom kreiranju medija i kulture može polučiti velike pomake po opće dobro.

Dakle, od samih početaka radijske tehnologije radiofrekvencijski je spektar bio pod državnom kontrolom putem zakonskih regulacija. Argument u korist zakonodavnih tijela je bio da je spektar oskudno dobro i kad bi se svima dopuštalo njegovo korištenje nastalo bi međusobno preklapanje stanica (interferencije). Taj argument je možda vrijedio ranijih dana dok je tehnološka razina dopuštala samo malen raspon (između 3 i 30 MHz), ali današnja razina tehnologije sama po sebi pobija taj zastarjeli argument. Međutim, državna kontrola kroz zakonodavne propise se održala sve do danas. Stoga imamo preplavljenost masmedija koji kroz industriju zabave i oglašivača dominiraju i iskorištenim i neiskorištenim frekvencijama. Ustvari, teško je reći je li dominacija masmedija posljedica državne regulacije ili njen uzrok.

Linkovi

http://www.slobodastvaralastvu.net/FrontPage http://www.benkler.org http://en.wikipedia.org/wiki/Yochai_Benkler Prijevod uvodnog dijela knjige “Bogatstvo mreža”: attachment:Bogatstvo_mreza.rtf, 22Kb http://stanicamir.org/ http://www.egoboobits.net/ http://www.insutv.it/ http://candida.thing.net/ http://www.uke.hr/gentlejunk-co/

26.

_dekonstrukcija trenda buke kao nečeg nepoželjnog, suvišnog u nešto konstruktivno. Na kraju, podizanje zida buke može se shvatiti kao ograđivanje od najezde bezličnih i trivijalnih pjesmica, kojih je pun medijski prostor. Na sličan način se može gledati i na performans rezanja auta u kojem autori kritiziraju simbolički značaj automobila, poigravaju se sa potrošačkim imperativom «kupuj i što brže potroši», postavljaju «trend» dekonstrukcije istovremeno ga ironizirajući.

Prije svega to je performans iskri, vatre i industrijske buke.

T

EST i Zid.buke

Razgovorao sam sa Krunom Joštom i Denisom Mikšićem, autorima ovih projekata, članovima udruga UKE i Domaći, organizatorima i sudionicima EEII konferencija, Multimedijalnog kampa, Nepokorenog grada i raznih drugih festivala, inicijatorima i članovima mreže slobodnih Internet radija Stanica MIR, GentleJunke kolektiva, sudionicama Impronedjeljka te raznih drugih projekata/aktivnosti s područja urbane kulture.

buka kao izraz i značenje

V

eć neko vrijeme se može vidjeti kako se na stageovima pojavljuje ekipa koja ili stvara zaglušne zvukove koristeći više ili manje klasične instrumente ili pak režu aute po festivalima. O čemu se tu ustvari radi? Reakcije promatrača su mnogobrojne i različite.

Stvaranje buke, ili podizanje «zida buke» (kako kažu izvođači) nosi u sebi različita značenja; od amelodično-improvizacijskog pristupa muziciranju kao vrsti glazbenog izričaja do transformacije

27.

Organizirali ste EEII konferenciju, osnovali Zid.buke, sad režete i aute. U svim tim manifestacijama se pojavljuje pored promoviranja eksperimentalne glazbe upravo buka. Da li je to središnja tocka vašeg rada na području zvuka? Ustvari, kakvo značenje buka ima za vas?

K: Buke i noise nisu isto mada postoji tendencija da ljudi poistovjete pojmove. Noise kao termin u svijetu zvuka stvoren je u vrijeme prvih radija kada je šuštanje (white noise) između dvije radijske stanice nazvano noise što proizlazi iz riječi nause, sto je u stvari mučnina koju su moreplovci

planet magazin izdanje 30.

_dekonstrukcija trenda doživljavali na brodu prilikom nemirnog mora.

Buka, ili noise u našem je slučaju objašnjiv na više načina: estetika glazbe je dovedena na minimum te se bez ritma i melodije vraća osnovi glazbe - zvuku. S druge strane industrija glazbe ne može prodati noise kao glazbu. Zid.buke tjera taj princip do krajnosti sa dvije dogme: nikada nemamo probe, ne želimo publiku, a ako je došla želimo je otjerati. S druge strane u bilo kojem od noćnih klubova gdje zvučnici pršte od buke domaćih i bratskih hitova ima velika kolićina buke, no to nije noise.

Performans rezanja auta je ustvari već pravi serijal. Ovo bi bio 4. Kad je bio prvi, i gdje?

Ustvari, reci gdje ste sve i kad pilili aute. I kakve aute. Da li ste to prepoznali kao vašu misiju na ovom svijetu, ili motivi ipak ne sežu toliko daleko?

K: Ovo je naša misija na svijetu i ne stajemo dok ne prerežemo sve aute koji postoje. Do sada smo ih izrezali par u Labinu , nešto po Zagrebu i Karlovcu.

D: Nulto rezanje bilo je u Karlovcu, na Baniji.

Tamo smo brat i ja rezali Zastavu 101, i to na komade 1x1 metar. Godinu dana kasnije u Labinu je odrađena praizvedba nazvana TEST1: Dekonstrukcija konstrukcije. Krajem srpnja 2006., ponovno u Labinu, na Multimedijskom kampu 06. odradili smo dobar posao na kojem nam se pridružio talijanski industro noise dvojac ODRZ koji su nas ozvučili, a zvuk procesuirali tako da smo imali i prigodan soundtrack.

TEST 3 održan je u okviru festivala Nepokoreni grad 06, a prigodno je preimenovan u Signali nad gradom, prema istoimenom filmu iz 1964. snimljenom prema istinitom događaju kad su partizani ušetali u grad prepun njemačkih i talijanskih vojnika, ustaša i domobrana u nastojanju da oslobode svoje ranjene kamerade. Taj put smo se malo odmakli od uobičajene prakse i rezali smo Peugeot 504. TEST4 se dogodio na Velesajmu kulture #3 u zagrebačkom SC-u u kolaboraciji s Draganom Pajićem - Pajom te modnim dizajnericama Tanjom Topolovec i Katarinom Pohl. Što se tiče misije ne bi se moglo reći da nam je jedina misija rezanje no zajednički projekti s drugim multimedijskim umjetnicima su mogući, a neki su već i u planu.

Zanimljiv mi je naziv Trend dekonstrukcije ili Dekonstrukcija trenda. To mi se čini

planet magazin izdanje 30. , srpanj 2007.

kao nekakvo poigravanje cijelim značajem performansa, ali i kao nadopuna modnim događanjima na Velesajmu kulture. S druge strane, naziv Dekonstrukcija trenda se može shvatiti i kao ironiziranje upravo tog modnog dijela. Vidiš li i ti to tako ili...?

K: Vidim.

D: Naslov performansa na Velesajmu culture promijenjen je upravo zbog toga jer je lajt motiv cijelog događanja bio svojevrsni modni vremeplov kroz proteklih 50 godina. Tako je i vozilo koje se demontiralo predposljednjeg dana došlo iz 70-ih godina prošlog stoljeća. Dakako, i ovaj put se radilo o Zastavi 101, simbolu cijelog jednog vremena. Zastava 101 bila je svojevremeno predmet snova većine stanovnika bivše države, usporedivo s VW bubom, Renault 4, Citroen Dianom ili kasnije VW Golfom, solidnim narodnim vozilima koja su davala i sigurnost i udobnost, a opet bila jednostavniji i realniji izbor od luksuznijih marki.

Ovom prilikom na sceni su se pojavile djevojke u modernim modelima, refleksijom cyber punk kulture čime je kontrast prošlosti i sadašnjosti bio još vidljiviji. Na ruinama prošle, nestale industrije stajali su modeli nalik onima iz virtualnog svemira, SF literature, filmova ili video igara.

Ja sam za vrijeme performansa bio među publikom gdje mi je i mjesto. Tako da sam čuo razne komentare, od fascinacije do izjava tipa «ma kakav je to art?» Ti si naveo jedan specifičan komentar, a taj je da mnogo ljudi odobrava performans, ali gotovo uvijek postavljaju pitanje: «Ok, ali to nije to. Treba skupi auto naći i onda njega prepiliti» Tvoje mišljenje nije ni blizu tome (koliko sam uspio uhvatiti...) Možeš reći par stvari o tome?

K: Ljudi kažu da im je performans fantastičan, no da bi trebali prepiliti skuplji auto. To je indikacija koliko smo željni spektakla. Šta bi u cijelom ovom performansu značilo da režemo skupi auto?

Postavljamo trend? Pitali su me nebi li pilio skuplji auto da ga imam. Nebih. Prodao bi ga i kupio više jeftinijih da mogu više pilit. Volim pilit aute, posebno pred raznovsnom publikom diljem svijeta. Pitali su me ne postavljam li ovaj koncept zato što nemogu doći do skupljeg auta. Odgovor je: mogu doći tako da dignem kredit i plaćam ga sljedećih 20 godina, ili da nađem sponzora u BMW ili Mercedesu. Oba puta nisu potrebna da bi se reklo ono što se performansom i kaže.

28.

_dekonstrukcija trenda D: Od samih početaka dobivamo najrazličitije sugestije, pa tako i priče oko skupocjenog automobila. Tako smo trebali razrezati i prestižne Jaguar XJ i Maybach no što bi time dobili?! Napravili bi još jedan cirkus/spektakl kakvih ionako ima dovoljno, pogledaj samo naše komercijalne TV programe, da ne pričam o onome što možeš vidjeti putem satelita. Nasljeđe ovog prostora je upravo Zastava, a ne nikakav Mercedes, Audi ili BMW. Zastava je upravo simbol prohujalih vremena, simbol prestiža jugoslavenske automobilske industrije, narodsko vozilo, nešto kao nekoliko gore navedenih modela, svakog u svojoj državi.

iz jednog teksta o Zidu buke: “Često koristi ili semplira već snimljene materijale sa popularnih medija. Na taj način Zid buke predstavlja svijet kojim je okružen.” Iako zvuk brusilice očito nema ničeg sa popularnim medijima, Pajina djelatnost u performansu odgovara ovom opisu. Da li s tim aspektom izvedbe sugerirate kako je današnji realitet nešto distorzirano, poremečeno?

K: Ne, mi distorziramo trenutno kako bi ga izobličenog vratili nazad. Iako bi netko mogao povuci paralele koje ti navodis sugeriranje današnje realnosti kao distorzirane nam nije primarno.

Od nedavno je i Pajo uključen u performans.

Od kada on sudjeluje i kakvi su vam zajednički planovi? Oko Testa je gotovo uvijek prisutna ekipa koja se muva i oko Zida.buke, i jedno i drugo kao da ispituju zvuk i njegove upotrebne mogučnosti. Da li se ustvari radi o istome, o proširenju Zida.buke, ili jedno s drugim nema veze?

K: Da , Pajo sudjeluje od piljenja u Karlovcu na festivalu ‘Nepokoreni grad.’ Planiramo prepiliti auto na otvorenju Muzeja suvremene umjetnosti.

Originalno je rezanje auta trebalo ići pod projekt Zid.buke, ali smo uvidjeli da u principu ima dosta toga različitog u ova dva nastupa.

D: Kolaborativni projekti su zanimljivi jer svaki puta daju nešto novo, i nama i gledateljima, ne dozvoljavaju da zapadnemo u shemu ponovljene predstave. Paaajo, kojemu je ovo bio drugi nastup se sjajno uklopio u cijelu priču. Iako je Dekonstrukcija u startu krenula kao paralelni projekt Zida buke ne namjeravamo to pretjerano spajati, bar ne što se tiče zajedničkog brendiranja. Iako je i u Zid buke i u Dekonstrukciju uključena ista ekipa radi se o dva potpuno različita koncepta: dok u Zidu buke Kruno i ja, te Bachteria i povremeni gosti prvenstveno podižemo zvučni zid, u Dekonstrukciji dajemo naglasak na scenskom izričaju, elementu vatre, iskri i industrijskog inferna, a uključenjem Paje, odnosno ODRZ-a svemu dajemo i zvučnu kulisu. S druge strane sprega Zida i Dekonstrukcije postoji jer se radi o gotovo istoj ekipi.

Osim sa zvukom, radite na mnogo drugih projekta kao sto je Stanica MIR ili MM kamp. Kakvi su vam budući projekti? Na čemu trenutno radite?

K: Trenutno radim na projektu piratskog radija i osposobljavanja ljudi da samostalno obavljaju posao medija koji su postali toliko dosadni da nam nema druge nego da sami primimo stvar u svoje ruke. Pored toga radim na spajanju kulture Brazila i Hrvatske kroz razmjenu slobodne kulture.

Nadamo se ove godine na ICOMMONS SUMMITU koji se događa u lipnju 2007 u Dubrovniku otvoriti brazilski kulturni centar u Hrvatskoj. Pored toga tu su i druge umjetničke razmjene i novomedijski projekti koji se tiču video umjetnosti, dokumentarnog videa, improvizirane glazbe na IMPRONEDJELJCIMA.

Pajina uloga u performansu rezanja je na licu mjesta semplirati zvuk i onda ga odmah pod efektima prerađenog vraćati u izvedbeni prostor. S tim u vezi mi je zanimljiv odlomak

29.

Sad nešto drugo. Što misliš, da li će se dogoditi još kakva velika umjetnička revolucija prije nego nas sve zajebu alijeni?

K: Umjetnička revolucija se događa svako malo, a alijeni su nas sjebali već odavno.

D: Alieni?! Zemljani će se prije sami sje... Za tako nešto alieni nisu potrebni. Situacija je i onako alarmantna, životima, pa tako i mainstream kulturom upravljaju mediji odnosno multikorporacije, a na stvari je masovni brainwashing pa se prema sljedu događanja može zaključiti da će prije ili kasnije reakcija eskalirati. Sumnjam da će dostići tu razinu da se može nazvati revolucijom, no na valu onoga što komercijalni mediji zovu antiglobalizacijskim pokretom doći će mnogo, za današnje prilike neobičnih i neočekivanih, a opet već viđenih, recikliranih stvari. Da ne pričam o strelovitom razvoju novih tehnologija koje pružaju neslućene mogućnosti.

planet magazin izdanje 30.

_underground zvuci VASELINE CHILDREN-s/t brand new place records Radi se o CD-u novijeg sastava kojeg čine već pomalo olinjali scenaši. Ovaj put se radi o straight edge hardcorepunk bendu po načelima d.i.y. etike. Ovakav jedan projekt definitivno je bio potreban na ovim prostorima jer su «djeca vezelina» grupa zanimljivih karizma i individualaca koji imaju što reći za razliku od mnogih anemčnih punk bendova koji danas vladaju scenom u vrijeme opće komercijalizacije čitave stvari, manjka ideja, letargije i indolencije, kako oni i samo kažu, gdje ljudi puno pričaju i komentiraju a malo pa skoro i ništa ne poduzimaju po pitanju ičega vezano uz malu hardcorepunk scenu i zajednicu. To je pozicija s koje oni kreću i ukazuju na promjene koje su neophodne zbog viška kreme i manjka razumijevanja iskonskih pank načela i političko/filozofskih polazišta. Tu se vraćam na njihovu angažiranost u pogledu «do it yourself» načina života i razmišljanja što je ujedno i spiritus movens čitave stvari od samih začetaka. Po čemu je d.i.y. način shvaćanja drugačiji od klasičnog: po tome da se stvari uzmu u svoje ruke, da se sam pobrineš za sebe, a samim time, afirmacijom svojih djela i osobnosti, pomažući i savjetujući druge.U praksi to bi bilo otprilike osnivanje vlastitih, neovisnih, slobodnih izdavačkih kuća, vođenje distribucije, organiziranje koncerata, izdavanje fanzina, pokretanja bendova te mnogi drugi načini stvaranja neophodni u hardcorepunk sceni. Bez toga je nezamislivo da se čitava stvar i održi (kao što se održala desetljećima, druga je stvar što su glazbene korporacije tu nanjušile svoju priliku za zaradu, no o tome drugom prilikom). Dakle, Vaseline Children nam ukazuju na neke zaboravljene vrijednosti pri čemu ujedno propagiraju i straight edge te samim time i vegetarijanstvo/veganstvo. Već je i ovo sasvim dovoljno za respektiranje njihovog truda i rada kao i tucmanove etikete na kojoj je ovo izdanje izašlo. Još jedan dokaz da se može kvalitetno voditi jedna slobodna izdavačka kućica i to vrlo radišno s čestim i zanimljivim izdanjima. Radi se 22-om izdanju.

Cijena je 25 kuna a album se može nabaviti u Dancing Bearu pa vidite razliku između pank biznisa i neovisnog pank stvaralaštva. Tu netreba nešto previše dodavati.

Na CD-u je 12 pjesama, stilski najsličnijih bendovima poput What happens next?, Vitamin X, I object, Youth of today, te dvije obrade, od F.P.O. i Circle Jerks.

Sav materijal snimljen je u 3 sata i obzirom da VC ne

planet magazin izdanje 30. , srpanj 2007.

pate od toga da se predstavljaju u nekom blještavilu, sve je solidno snimljeno, masterirano, tiskano; dakle, profi uradak za sitne pare.

Podržite bend i na nekom od njihovih koncerata jer su poznati po zanimljivoj interakciji s publikom, a kao što sami kažu: muzika je podloga za iznošenje stavova ali i za direktna verbalna sučeljavanja i rasprave.

Apolitičnost?! isprika za slabe...

Kontakt: xvaselinexchildrenx@hotmail.com USUD Creator’s Sorcery Druga runda udarnog vege death metal trojca iz Zagreba. Puno je epiteta po kojima USUD ne spadaju u tipične predstavnike ovog i sličnih žanrova. Jedan je vegetarijanstvo, što definitivno nije jedan od onih ideala koji se kriju u pozadini čitave metal orijentirane subkulture. Po tome su zanimljivi i specifični, kao i po svojoj stilskoj originalnosti u doba opće preplavljenosti skandinavske melodije. Ovdje nalazimo jedan beskomproisan, opak, brutalan, dubok, težak zvuk na tragu bendova poput Morbid Angel, Obituary, malo asociraju ponegdje i na neke metalcore bendove poput Heaven Shall Burn, Cataract, Maroon.

Nove pjesme su zrelije, kompaktnije, kao i opći dojam albuma koji donosi jedan zreli death metal opus i puno kvalitetniju produkciju. Bend konačno u potpunosti dolazi do svog izražaja i može se komparirati s mnogim nositeljima i osnivačima ovog pravca. Ovaj album nastao je u koprodukciji dvije nezavisne zagrebačke izdavačke kuće, Mesmerized records i Brand new place records.Možemo se samo nadati i budućoj suradnji tih i drugih manjih labelova za opću produktivnost i lakšu nabavljivost underground hardcorepunk metal izdanja. Krajnje je vrijeme skonča opća marginalizacija i rezignacija bendova s ovih prostora kao i s predrasudama prema istima. www.usud.org Senata fox The acracy discourse Ovaj CD predstavlja kronologiju te

30.

_underground zvuci kompletnu diskografiju ovog hardcorepunk benda od samih početaka do danas. Sveukupno tu je 41 pjesma u 40-tak minuta, a to već dovoljno govori o prirodi čitave stvari. tu se nalaze neke neobjavljene pjesme, zatim pjesme izašle na nekim kompilacijama, pjesme sa raznih splitova (sa bendovima AK47, No Abuse, Unison), od singlica, kazeta do vinila. CD sadrži i jedanaest novijih pjesama. Naravno da uz ovako iscrpno izdanje ide i booklet, a sve je napravljeno pomalo raskošno kao digipack izdanje. Na cd-u su i neki video zapisi (iz Attacka, Močvare), a sve je tiskano na recikliranom papiru.

Sav audio materijal je remasteriran u Kozmu, kompletan artwork je impresivan, naročito naslovnica koju je radila nezaobilazna Jasmina.

Senata Fox je bend koji već neko vrijeme egzistira na našoj hardcorepunk sceni i lijepo je vidjeti ovakav jedan tribute jer između ostalog, mnoga izdanja ovdje reizdana nisu nabavljiva ili su nabavljiva na medijima koji nekima i ne odgovaraju. Sad je konačno sve na jednom mjestu zahvaljujući agilnosti Moonlee records.

Ono što posebno veseli kod ovog benda su oduvijek bili tekstovi. Kratki, vrlo kritični, tematski precizni i pronicljivi, ironični, mračni (kad bi netko rekao blago destruktivni i nihlistični, ne bi bio u krivu) s jednom primjetnom blagom nijansom mizantropije koja je skroz razumljiva i poželjna bar u kontekstu Senate jer u suprotnom, čitava stvar ne bi bila toliko provokativna, kontroverzna, cinična. Spektar tematika kojima se senata bavi proizlazi iz pomračenja svega ljudskoga, stoga ne čudi da i sam osvrt na tekuće svjetske, državne, političke, društvene, ekološke, teološke i druge teme ostavlja dojam mračne refleksije. Svi ti tekstovi svoj pravi život i afirmaciju nalaze u trorifnim hcpank pjesmama. Tu jednostavnost nezaobilazno prati i sirovost, brzina, eksplozivnost i kratkoća pa se pjesme samo redaju jedna za drugom i već ste na kraju cd-a. Nove pjesme su nešto najbolje što je Senata do sad napravila, nadam se da neće nestati inspiracije, što tekstualne, što glazbene.

31.

CHANG FFOS Trust this arcane device lp Prva asocijacija na spomen Chang Ffosa je kontinuitet koji su održali čitavu dekadu bez nekog oficijalnog izdanja. Sjećam se njihovih početaka, kada su zvučali prilično nesvakidašnje i inovativno kao i danas kao i nekolicine demo snimki koje sam preslušavao od dotičnih i istovremeno se pitao kada će izbaciti neko konkretno izdanje. Izgleda da je sve krenulo prema nekoj produktivnosti otkad je Nikola sjeo za bubnjeve.

Bend se konsolidirao, počeo ozbiljno raditi na novim pjesmama i otuda i ovaj konačni produkt dugogodišnjeg stažiranja na underground sceni.

Glavne karakteristike zvučne kulise su teški i duboki, bučni gitarski rifovi, saletov magijski talent objedinjavanja gitarističke buke, psihodelije, težine i prodornosti naoko jednostavnih rokerskih rifova.

Tu se pridružuje i bas koji svojom nervoznom dubinom i tutnjavom tu stonersku težinu još više naglašava i oplemenjuje, obogaćuje neophodnom dubinom kako bi se gitaristički izleti uvijek ponovno vraćali i stapali se sa konstantom. Nikola puno sebe daje u čitavu stvar, to se čuje i osjeti. Sveprisutan je i nezaobilazan, beskompromisan, šarolik, kreativan da na momente nestaje da bi se uskoro vratio u segmente slušateljeve sposobnosti poimanja perkusionizma. Onaj mali dio ostaje negdje u eteru čekajući na eventualnu mogućnost adaptacije sluha. Erorov vokal je samo još jedna od divnih dimenzija ovog benda, a osim toga Eror je razvio svoje vokalne sposobnosti do te mjere da se uspijeva nositi s ovim glazbenim virtuozima što je prilično priznanje jer siguran sam da se nalazi u nezavidnoj poziciji. Čudi me što bend ovakvog profila nije ranije dostigao neku širu afirmaciju, no opet s obzirom na prilike i prirodu ovih podneblja kao krajnje obeshrabrujućih što se tiče prosperiteta u bilo kom pogledu, godine stagniranja su u ovom slučaju rezultirale jednom izuzetnom pločom.

Jesu li Chang Ffos prosperirali zbog trenutno aktualnih glazbenih zbivanja na polju stoner/sludge/noisemetal scene ili ne, ostavljam na kontempliranje, dok sam uvjeren da jesu i da bi vjerojatno još dugo, bez obzira na vlastitu genijalnost tražili svoje mjesto pod suncem. U čitavoj stvari vjerojatno im je puno pomogla i izdavačka kuća Moonlee records www. moonleerecords.com koja je radila CD izdanje dok su austrijanci Interstellar records, kojima je ovo ujedno i 11 izdanje na etiketi, objavili vinilno izdanje. Sav artvork je radio Eror, sve je snimano u zagrebačkom Kozmu, a masterirano od strane Steve Austina iz Today is the day. Treba li vam još neko jamstvo? Vinilno izdanje možete također nabaviti i na Moonlee distribuciji da se ne mučite ogromnim poštarinama. www.templeofchangffos.org

planet magazin izdanje 30.

_filmski maraton #30

by Diana Robaš

»Transamerika je film ceste o transseksu-

alcu i njegovu sinu koji se voze u trošnom autu i upoznaju niz iznenađujuće tolerantnih ljudi. Film je jednostavan i nepretenciozan, nimalo epski ni patetičan, karakteri su gotovo svi redom pozitivni i cijela je atmosfera toliko fina i prijateljska da mi se tijekom gledanja na facu nacrtao lagani smajl i ostao tamo sve do kraja. Felicity Huffman je izuzetno dobro odglumila muškog transseksualca s naglašenom sklonošću ka boji lavande, a ni Kevin Zegers kao biseksualni sin nije loš. Sve u svemu, ništa posebno novo ni revolucionarno, ali koga briga? Vrlo dobar.

Sve je prosvijetljeno prilično je vjerna adaptacija istoimenog romana Jonathana Safrana Foera o mladom američkom Židovu koji kreće u Ukrajinu tražiti istinu o svojim precima stradalima u holokaustu uz pomoć vrlo neobične tročlane ekipe domorodaca. Elijah Wood odgovarajuće je smrknut i usukan u ulozi glavnog lika, no film krade neizmjerno simpatični Ukrajinac Eugene Hutz kao Woodov turistički vodič.

Sam film je tako-tako – vizualno je lijep, glazba je dobra, ima par smiješnih dijelova pa onda par tužnih, ali ispod šarene i forsirano čudnovate površine ne krije se bogzna što. Trica.

X-Men 3 slabiji je u odnosu na prethodnike, što

Ultimate Force ili, kao što titl kaže,

ni ne čudi budući da je stari dobri redatelj Bryan Singer napustio projekt. Ipak, i ovaj film ima svojih aduta. Akcijske scene su besprijekorne, efekti izvrsni, neki od događaja posve nepredvidljivi, a Hugh Jackman sve više i više kul. S druge strane, zbog prevelikog broja likova i zbivanja neke su stvari ostale nedorečene, neki odnosi nerazrađeni, a potencijalno zanimljivi novi karakteri kao što je Angel sramotno su loše iskorišteni, dok je iritantna superdiva Halle Berry i previše na ekranu. Nadam se da će četvrti nastavak sve to ispraviti.

Najveća sila!!!! je, ajmo reći, film kojim se Mirko «Cro Cop» Filipović pokušava ustoličiti kao novi akcijski junak. On je tajni agent Axon Rey, kodnog imena Sfinga, koji puno puca, tu i tamo se s nekim pokefa i ubije sve ostale likove u, ajmo reći, filmu. U međuvremenu ja pred ekranom skvičim, jecam, hvatam se za glavu, pokrivam oči i zazivam Božje ime uzalud. Znate kako se kaže za loše glumce da imaju samo jedan izraz lica? E, Mirko nema ni taj jedan. Da nema onog glodavca na početku, ovo bi bilo za minus beskonačno. Ovako je samo negativna nula.

Thumbsucker je još jedan indie filmić kakvih već ima

mali milijun, ali to ne znači nužno da ne valja. Naprotiv, priča o neprilagođenom tinejdžeru koji traži svoje mjesto u svijetu sasvim je pristojno ispričana, tiho i nenametljivo, bez lažne otkačenosti i kojekakvih ekstravagantnih razmetanja. Sina i majku glume Lou Taylor Pucci i Tilda Swinton, koji ne samo da su izvrsni glumci nego su i toliko jebeno prelijepi da su mi oči iscurile od ganuća tom divotom života. I ostatku glumačke ekipe svaka čast, pogotovo neprepoznatljivo dobrom Keanuu Reevesu. U cjelini – vrlo dobar!

planet magazin izdanje 30. , srpanj 2007.

Kocka: Početak

iznenađujuće je dobar prequel kultnog kanadskog horora u kojem se po prvi put događaji prikazuju i iz perspektive ljudi koji nadziru zbivanja u kocki. Što i nije neka radikalna promjena jer su i kontrolori, kako se ubrzo ispostavi, samo nemoćni pijuni u rukama više sile koji i sami vrlo lako završavaju kao zamorci. Kafkijanski mračan, paranoidan i klaustrofobičan film s nekoliko vrlo slikovitih scena smrti naglo se srozava nakon pojave totalno pretjeranog i karikaturalnog zlikovca praćenog harmonikaškom glazbom (!), no ni taj nepotrebni dodatak ne kvari pozitivan ukupni dojam.

The Descent je izuzetno

kvalitetan horor iz 2005. u režiji Neila Marshalla, autora kult-

32.

by Diana Robaš nog filma «Dog Soldiers». Ovo je priča o grupi prijateljica koje se upute u istraživanje špilje u nekoj američkoj zabiti koje ubrzo postane prilično neugodno. Za one kojima prizori ljudi koji pužu kroz vrlo uske i vrlo mračne prolaze ili se njišu na užetu iznad rupetina bez dna nisu dovoljni da se useru od straha, u drugom dijelu filma se pojave i čudovišta. Od početka do kraja, sve je ovdje napravljeno kako treba. Likovi su uvjerljivi i dobro odglumljeni, napetost visoka, situacije uistinu stravične. Odlično.

Špilja straha (The Cave) je skoro ista

kao «The Descent», samo, dakako, bezveznija. Da sad ne uspoređujem, film sam za sebe i nije toliko loš. Priča je to o grupi ronilaca koji u podvodnoj špilji u Rumunjskoj nalete na krvoločne parazitske mutante nalik mješavini aliena i zmajeva.

Likovi nisu osobito zanimljivi, a glume ih sve neki zgođušni manekenčići pa se malo teško uživjeti u njihove (uglavnom tužne) sudbine. No, podvodne su scene jako dobro snimljene, Cole Hauser je dosta cool kao vođa ekspedicije, a i cijela priča o podrijetlu čudovišta na kraju ispadne prilično dobro. Evo tri.

_filmski maraton #30 Kronike su vrlo dobra krimi-drama o

američkom novinaru koji s ekipom u Ekvadoru dobije priliku razotkriti serijskog ubojicu djece i postati zvijezda, ali mu ambicija pojede dobre namjere pa gadno zajebe. Ljubitelji katarze i sretnih završetaka vjerojatno će biti jako nezadovoljni ovim filmom, ali nastojanje autora da što vjernije prikažu ružnu i prljavu stvarnost za svaku je pohvalu, kao i intenzivna gluma glavne četvorke na čelu s uvijek zanimljivim Johnom Leguizamom. Kog zanima propitivanje novinarske etike, manipulacije istinom i sličnih problema - ovo je prava stvar.

Skriveno je ledena, napeta i, sudeći po brdu

komentara na Internetu, vrlo zbunjujuća trilerdrama Michaela Hanekea o urednom buržujskom paru čiju učmalu svakodnevicu razdrma niz anonimno poslanih vidosnimaka umotanih u jezive dječje crteže. Jedno gledanje sasvim sigurno nije dovoljno da bi se do kraja skužio ovaj film, a je li vrijedan više gledanja, teško je reći. Dugi kadrovi iskušavaju strpljenje pubSuperman: Povratak nije baš onoliko super koliko like, gluma je vrhunska, politički bi se to od Bryana Singera očekivalo. Početak filma sluti na komentari i simbolika ne odveć reprizu prvog «Supermana» i tek se kasnije malo osvježi, no suptilni, a završni kadar samo još opet tu nema neke osobite novine ni originalnosti, a puno jedan veliki upitnik u dvosatnom spominjana kršćanska simbolika isto nešto visi u zraku. Ono što nizu velikih upitnika. Za intelektuvalja su scene gdje Superman ide u akcije spašavanja. Brandon alce i ljubitelje mozgalica.

Routh je sasvim OK kao naslovni lik, iako povremeno više liči na plastičnu Zmije u avionu fenomen lutku nego su od filma koji je i prije premina živo jere stekao kultni status i kojeg biće. Kevin su putem Interneta krojili sami Spacey je gledatelji. Kao takav, ima sve što uobičajeno bi prosječni geek mogao poželjeti, odličan, luđački je zabavan i, u stvari, što James više razmišljam o njemu sve mi je Marsden bolji. Svjedok mafijaškog ubojstva me uvijek leti na suđenje s Havaja u L.A. u ugodno pratnji agenta Samuela L. Jackiznenadi, a sona. Da ga ukloni, mafiozo natrpa čak ni Kate avion sa sto vrsta najotrovnijih Bosworth zmija na svijetu. Zmije počnu nije loša. grickati intimne dijelove putnika, Vrlo dobar.

Samuel se tuče sa zmijama, publike urliče, a meni se polako vraća vjera u čovječanstvo. Izvrsno.

33.

planet magazin izdanje 30.

_interview

ACCUSED: Return of Martha Splatterhead

Ljubljanski koncert seattleskih veterana Accused bio je povod za interview kojim se bar djelomično želi skinuti veo tajne s banda koji je zaorao prvu crossover brazdu, rame uz rame s velikanima kao što su D.R.I., Suicidale Tendencies, Verbal Abuse, Crumbsuckers, Agnostic Front... ponovni uspon ekipa nije dugo ostala zajedno i već 2005. godine tri člana napuštaju The Accused i osnivaju Toe Tag. Tom Niemeyer nastavlja s bendom okupivši novu ekipu koja se do danas ustalila i snimila dvije nove stvari, Scotty Came Back i Fuck Sorry koje se mogu slobodno downloadati s Official websitea (splatterrock.com), a kompletni album očekujemo u jesen.

razgovor: Tommy ‘Accused’ Niemeyer

T

he Accused su se okupili još davne 1981. godine. Početna ekipa sastojala se od Chibon ‘Chewy’ Battermana na basu, Dana Collinsa na bubnjevima i gitarista Tom Niemeyera, a 1983./84. dolazi vokalist John Dahlin.

Bandu se uskoro priključuje i Blaine Cook iz seattleskih hardcore punk heroja The Fartz čijim dolaskom zvuk postaje sve više metaliziran. Da bi izbjegli etiketiranja smislili su svoj jedinstveni izričaj inspiriran njima omiljenim horror filmovima i dali mu ime “splatter rock”.

Njihov originalan i prepoznatljiv stil bio je miks Blaineovog vrištećeg vokala, Niemeyerove gitare koja je zvučala nalik na motornu pilu, mračnih metalskih rifova i bjesomučne tutnjave bubnjeva.Niemeyer je kao zaštitni znak smislio opaku, zombie-a-like maskotu, Marthu Splatterhead, koja se od samih početaka nalazi na njihovim albumima i ostalom merchandiseu.

The Accused su se na žalost velikog broja fanova širom svijeta razilazi nakon 5 ploča i 3 EP-a a, kasnijih godina rijetko se tko prisjeća ovog iznimnog sastava.Band se ponovo okuplja 2003. godine, sviraju nekoliko koncerata u Seattleu i okolici te izbacuju povratnički album “Oh, Martha!” za svoju izdavačku kuću Condar Records. Ploča dolazi na godišnji Top10 utjecajnog Revolver magazina. Bez obzira na strelovit

planet magazin izdanje 30. , srpanj 2007.

Porazgovarali smo s osnivačem Tommy Niemeyerom: - I dalje smo ok, osim što nam zemljom upravlja idiot zbog kojeg ostatak svijeta misli da su baš svi amerikanci loši, što nije istina. Većina nas ne podržava način na koji taj lik vodi zemlju.

Očito se nije puno promijenilo od «reaganovih» vremena kad su Accused počeli razvaljivati stageove širom Sjedinjenih Država: - Sad ima puno više bendova na sceni. Imam osjećaj da sad baš svi sviraju u nekom bendu. Sve je teže pronaći novi bend koji će biti jedinstven i originalan s vlastitim pjesmama i zvukom. Postoji sve više ‘copy’ bendova i to je loše.

Ranije je na «zapadnoj obali» bilo bendova koji su znali svirati, ali nisu bili prihvaćeni, publika ih je prepoznala kao kopije nekih drugih bendova, krali su tuđe riffove. To ne valja, svi koji smo duže na sceni možemo «izvući» neke melodije i prodavati ih kao svoje no to nije u redu. Čujem toliko bezveznih bandova kao Pappa Roach, Good Charolette, Green Day. Mrzio sam to sranje 1981. godine, a definitivno ih ne volim niti u 2007. godini! J... EMO sranje!

Niemayer se slaže kako je ranih 80-ih hardcore bio jači, bendovi su definitivno bili iskreniji i više u tome što rade: - Sjetimo se primjerice Youth Brigade, ONI SU BILI ODLIČNI!! Napisali su puno dobre glazbe i bili su odlični u živo. Bili su melodični no to je bilo OK, mogli su biti melodični no imali su stav koji ih je držao poštenim.

Suprotno mišljenju u ostatku svijeta Seattle scena se danas razlikuje i od one hardcore s početka 80-ih, ali i one s početka 90-ih u vrijeme grunge euforije: - Nije više kao nekad. Previše pokvarenih ljudi se predstavljaju kao prijatelji, ali kad treba

34.

ACCUSED: Return of Martha Splatterhead zabiti će i tebi i bendu nož u leđa.

Pohlepni gadovi.

Korporativne pizde prodaju svoje duše SONY-u za dolar samo kako bi ih silovali da bi mogli imati nabrijanu glazbu.

Zauzvrat nemaju niti pravo reći šta će se raditi s njihovom glazbom. Ti bendovi sad voze lijepe automobile i izlaze sa supermodelima, pa valjda moraju biti sretni, zar ne? Možda. Sve dok se ne probude u stvarnosti bez cura, automobile, fanova i pjesma. Protiv toga nemam ništa, samo neka ekipa potpisuje ugovore. Na taj način, za dvije godine, kada se slegne prašina maknuti će mi se s puta. The Accused ulazi u treću dekadu s još više Splatter Rock-a!! Dakle, želite li žestoku, brzu, čistu i nabrijanu glazbu serviranu bez sranja?

Dođite k nama!

Bankrotirane MTV zvijezde Slična situacije je i s bendovima iz nu-metal histerije koja se dogodila tek prije koju godinu.

Bendovi koji su bili prilično poznati u to vrijeme, prodavali preko milijun CD-a i vrtili spotove na MTV-u imali su tako sročene ugovore da su naposljetku ostali bez svog bogatstva. Danas sviraju za 100 dolara po gigu. Jesu li neki od spomenutih MTV punkrock bendova počeli kao obični punk bendovi ili jednostavno kao produkti MTV-a (kao New kids on the block ili Fall Out Boy)?

- Green Day, Pappa Roach, Korn, Deftones i drugi takvi bendovi su ok. Vjerojatno su svi oni platili svoje dugove ranije u karijeri, počinjajući kao regularni bendovi

35.

_interview

koji su jednostavno zainteresirali neku diskografsku kuću i dobili ugovor za MAJOR LABEL. Nije loše što su postali veliki i prodali milijune CD-a te dospjeli na MTV. Ne iznenađuje me priča da je neki bend izgubio sav svoj novac zbog loše sklopljenog ugovora s nekom diskografskom kućom. Meni se to osobno dogodilo u GrunTruck-u, bendu u kojem sam bio negdje od 1992. do 1997. kada smo potpisali užasno loš ugovor. Iznenada smo postali vrlo polularni i pozvani smo na turneju kao support našim prijateljima Alice In Chains. Kako naša kuća nije bila pripremljena na to, radilo se o maloj neovisnoj kući, imali su dosta poteškoća oko izdavanja našeg CD-a i davanja ljudima do znanja gdje mogu kupiti našu glazbu. I tako smo putovali uokolo po turnejama, ali nismo prodavali CD-ove dok smo bili najpopularniji. Diskografska kuća je sve to zaje... Mi smo svoj dio kao bend odradili, ali oni su zakazali. Tako je mnogo novca odlazilo na turneje, a spotovi su postajali sve skuplji. Sve je to novac koji diskografska kuća posuđuje bendu, tako da im sada nakon otprilike dvije godine dugujemo negdje oko 250 tisuća dolara, a vrlo malo novaca smo zaradili od prodaje CD-a zbog loše distribucije! Kada su nas pitali za novi album, rekli smo da ne možemo više ulaziti u dugove te da želimo promijeniti ugovor kako bi napokon mogli zaraditi neku lovu i platiti račune i stanarinu dok radimo na sljedećem CD-u.

Nisu to htjeli napraviti pa smo ušli u dugotrajnu pravnu borbu oko ugovora. Sve to je ubrzo rezultiralo raspadom GrunTruck, mi smo ostali bez novaca, ali iz svega toga sam naučio mnogo o poslu u glazbenom svijetu.

Mnogi mladi bendovi samo kopiraju svoje omiljene bendove, skoro bez imalo originalnosti. Neki od tih bendova su vjerojatno i potpisati veliki ugovor, no radi svoje mladosti i naivnosti nakon par godina mogli bi završiti praznih ruku samo sa sjećanjem kako su ih nekada tretirali kao velike rock zvijezde, a zapravo će biti iskorišteni i potrošeni kao prostitutke. „Another piece of meat“... kao što su jednom rekli SCORPIONS .

Tom nije mogao a ne osvrnuti se na američku hardcore scenu, koncerte i klubove: - Sve je manje i manje ljudi koji dolaze na gigove, i to je tužno. No nije krivica isključivo na publici jer u koliko nema dobrih bendova nema niti razloga za ići na koncert. Ja osobno, volim ostati kod kuće. Zabrana pušenja cigareta u klubovima i ostalim okupljalištima je veliki razlog tome. Takav je ovdje zakon!! huh???

planet magazin izdanje 30.

_interview

Razgovor s poljskim one man projektom Dead Factory, iza kojeg se krije Maciek Mutwil, inspiriranog a čime drugim do raspadom socijalističke industrije i propadanjem tvornica u Sosnowiecu u Poljskoj.

Dead Factory partyu i na festivalu Temple of Silence II u staroj crkvi gdje su headlineli Stahlwerk 8.

Za video projekcije koristim dijelove filma na kojima snimam industrijske objekte koje kasnije prebacimo crno-bijeli video.

Možeš li u kratko predstaviti projekt kojim se baviš? - Živim u najindustijaliziranoj regiji Poljske i Europe u kojoj se nalazi mnogo industrijskih objekata i betonskih naselja izgrađenih nakon drugog svjetskog rata. Okruženje me inspirira da radim ovakvu glazbu, a uz to bavim se i fotografiranjem propale industrije. Materijale koristim za vizualizacije na mojim live nastupima.

Reci mi više o nastupima uživo, kakvu opremu koristiš?

Na live nastupe sam se odlučio tek prošle godine tako da nemam puno live iskustva. Na nastupima koristim svoj laptop plus imam film kojeg puštam tokom nastupa. Uz to koristim standardnu opremu koju imaju u klubovima, razglas i projektore.

Moram izdvojiti svoje nastupe na ambient/electro

planet magazin izdanje 30. , srpanj 2007.

Kad ste započeli stvarati ovakvu glazbu? Imate li neko ranije islusvo s drugom vrstom muzike?

- Počeo sam eksperimentirati s ovom vrstom muzike 2001. godine. Uglavnom koristim FL studio, program koji koristim kako bi sakupio sve zvukove u cijelu traku, Reaktor s kojim mogu generirati različite vrste zvukova ili stvarati nove upotrebljavajući neke uzorke i Sound Forge, program gdje radim na pojedinim uzorcima - čistim od buke, stvarajući što čišće zvukove ili koristeći razne efekte. Već nekoliko godina sve svoje zvukove snimam iz okoline pomoću mini diska. Prije nego sam pokrenuo Dead Industry svirao sam u death metal sastavu.

Pokušavam konstruirati glazbu prateći svoje osjećaje upotrebljavajući samo zvukove koje sam sam snimio kako bi kreirao jedinstvene soundscapes.

Koja je vaša inspiracija za to što radite?

Najveći utjecaj na početku je imala industrija. U ovoj visukindustrijaliziranoj regiji mnoge tvornice, rudnici i drugi industrijski objekti su zatvoreni.

Okružen sam industrijskim gradovima koji pro-

36.

_interview padaju. Druga stvar koja me inspirira su negativne emocije, osjećaji samodestrukcije, samoubojstva, empatije, očaja koji su toliko jaki u ovim područjima.

Kakva je situacija ove godine, kada su ljudi ostali bez posla jer su mnoge industrije zatvorene?

Moje industrijsko okruženje je duboko potonulo u moju dušu pa zvuči kako zvuči. Opisujem ih kao dah industrije. Situacija nakon zatvaranja mnogih radnih mjesta je takva da mnogo ljudi, posebice mladih ne vidi nikakvu budućnost za sebe. Možete zamisliti kad su radničke općine toliko osiromašene da cijele obitelji sjede kod kuće bez posla. To je neka vrsta katastrofe. Iako ipak ima još mnogo tvornica koje rade nije to kao nekada.

Osjećate li neke promjene nakon ulaska Poljske u EU? Mislim da je još prerano išta reći u vezi s time.

Neke promjene se već vid jer se Poljska morala prilagoditi nekim standardima EU. Europska integracija je općenito dobra ideja jer je zamišljena kako bi život bio što lakši no za sve loše stvari koje se onda tu događuju kriva je ekonomska politika. Najgora stvar bila bi da se u Europi

37.

napravi sve isto jer različite sredine imaju svoju kulturu i navike i zato je ideja EU pomalo utopijska. Zanima me hoće li funkcionirati bez ikakvih problema u budućnosti. Što mislite o potpunoj kontroli svih europskih područja nakon integracije?

Mislim da je to utopija.

Europa je pomiješana različitim regionalnim kulturama i običajima i svaka europska zemlja ima malo drugačiji mentalitet. Različitosti proizlaze iz povijesne posebitosti svake zemlje, pa bi po mome mišljenju, potpuna kontrola bila nemoguća. Možda nakon nekih stotinjak ili više godina će naš mentalitet postati sličniji pa će to biti moguće

planet magazin izdanje 30.

_shortcutz

NOT YOUR AVARAGE BUDDHA Hi

, whats happening? Im Buddha, The Awakened One, and I like to help others through the path to enlightenment so they can reach Nirvana, its nice, real nice. I like sloppy joes, they’re some miraculously delicious things.

Im a straight up genuine deity for reals who can take many forms and exist at all times contemporaneously, y hurrrd?

I got down as a human for a while and that was a formidable experience. As the Bodhisattva I was invited by Brahma and Four Celestial Guardian Kings to be born in the world from Dusit Tushita Heaven.

My mom, Sirimahamaya, dreamt that a white elephant descended from the silver and golden mountains and brought her a lotus. It sucks though cause my mom died seven days after my birth, I started to hate life and death right from the beginning. As you might have heard, when the time drew nigh for me to enter the world, the gods prepared the way before me with celestial portents and signs, cause thats how I like to roll. Flowers bloomed and gentle rains fell, although

planet magazin izdanje 30. , srpanj 2007.

out of season; heavenly music was heard, delicious scents filled the air, you know, real gangsta. It was a long time ago, I dont recollect every detail, but I think I was born like around 563 BC at a grove known as Lumbini, near the city of Kapilavastu, at the foot of Mount Palpa in the Himalayan ranges within Nepal. Kapilavastu was a small city that stood on the bank of the little river Rohini, some hundred miles northeast of the city of Varnasi, and if you dont know now you know. People came to visit me and my parents were proud as hell. My body bore the thirtytwo auspicious marks, Mahavyanjana, besides secondary marks, Anuvyanjana, in large numbers, which indicated my future greatness, and fools were tripping. I was brought up by Mahaprajapati, my moms sister who pretty much became my foster-mother, she was awesome. My dad was King Suddhodanama, of the Sakhyans, when he died I cremated him myself. I have a younger brother named Nanda, hes cool. Anyway, I was a big baller, shot caller, I was blinging like it aint no thang, iced up, but I got tired of all that cash and even though I was a prince, after seeing the four signs that changed my mind, I renounced the material world. I ditched my woman and my son, Rahula, who I love a lot but I recognize they need to find the wisdom in their own selves as individuals. I finally entered Awareness at the Sal grove in Kusinara City after much spiritual struggle and almost dying. (Wow, are you still reading this?)

After that, I traveled around with my diciples, I thought about The Way all my life, and now Im here in Nirvana and I dont feel like I want to re-incarnate anytime soon, you know what I’m saying?

38.

napisao: Daniellle Meštrović

Da oštrica ubojstvena bude - Kurac i ovo.

To su bile riječi ustoličenja iz posteljnog rublja na tepisonski podložnik u četvrti sat ujutro, nakon što se nije pravo počinulo od vremena kad se leglo u krevet u prvi po ponoći. Tri sata uznevjerenosti i mrdanja u krevetu proizvesti znaju neuroznost, ali tako to često ide, da to isto mrdanje i uznevjerenost je samo odraz dubljih nevoljština što tište osobu pa se zaspati ne može, a onda se okreće kao da je krevetni neudobnog stanja. A krevet uvijek isti, nije na njemu krivica ljudska. To su napeti živčani što ne daju snu da polegne kao plaština na oči. To su uznemirene misleni što titraju pod lubanjskom kapom pa strujkaju i iskre kao varnice kad se mač u vatri vrućoj kreše da oštrica ubojstvena bude. To su nevolje što ne daju miru ni da časom časi pa ga izbjeglicom tvore što samog sebe ne nalazi nigdje ma gdjegod se htio započinuti. Ustalo se zatim sasvim i probauljalo uspravno, skoro se i palo i nije se

_najljepše priče svijeta znalo istinito je li ovo mračilo od neimanja sunca na obzoru ili od slabosti krvožilne pa je čudno bilo da se makar ne spavalo kao da se spavalo osjećalo i skoro zatim u krevet onda opet vratilo. Ali se ne htjelo jer se sjetilo da se ne bi spavalo pa se bolje onda razbudilo, jer ubrzo bi to došlo.

Išlo se onda pišati u školjku nečisničku a nenavikle oči žmirkale od vrijeda što ga svijetlo baca u zjene pa se mlaz iskrao pored udubine i usisnice i ploštimice pao na keramiku pločice keramske, a tek su ušni registrirali da se takvog nečeg i zbilo.

I doista, onda i nosni to primijetiše jer je pišaka visoke koncentracije bila kao što i zna biti u ranojutarnje sate kad se otrovi skupe i isplahnu kroz mokrilo.

- A u kurac.

To su bile riječi što su bile izgovorene kad se to sve u moždanim sobicama svarilo jer je nekoliko časa potrebno bilo da se bez oka prilika sagleda.

A bilo je u stvari protuslovno u stvari reći nečeg takvog jer je upravo iz spolovila, a ne u njega utekla žutina i smradost. ‘Iz kurca’ bi zato pravedno bilo reći kad bi se na događaj mislilo, a ne na kletvu samog. Mnogobrojno se puta tako izgovori ono što nepravedno je, ne da bi se reklo nepravedno o ljudskom, što je i samo prečesto slučaj, nego se u smislu pravojezičnosti kaže tako da smisla nema jer je usađeno u mnogocrće misaono pa se izvoljeva propustiti iz usnih i grkljanskih organa mogočeg od bespotreba u prilikama takvim što je, istom kao da se životinja u tom trenu oglasila kako joj je niska volja tako odredila i nagon bezdušni naglasio da treba, jer misao oplemenila jezik nije dočim on kao poskokuša gmizne i odvali u onome što radi. Tako to je današnjici u, i možda tek velmože spartanske su takovog čvrsnosnog stava bile da odrana izbijaju takovih naleta prajezičnih i da se postižući zrelosnu dob posve očiste od govorancija bespotrebnih i rječca bespredmetnih.

Onda se lijeno bilo za ocakline žvakaće isplahnuti s malo čistinske kreme i četkom omalenom pa se u kutiju hladinsku provirilo, što u odaji za pripremu jestvina određena da bude bijaše svojom svrhom namjenskom, da bi se u njoj malobrojnih svarljivih tvari pronašlo, tek možda od povrtnog prauzroka, dok mestvina životinjskih gotovo da i ne postojaše u oblicima ljudskim za jelo prigodni da budu. Uzelo se onda vareno pivo čega nikad u domaćinstvu zamanjkalo nije koliko god dugačko i široko u plahti vremenskoj za raširiti se moglo u sjećanju junaka priličnog. Posisa se zatim lagano tekućina zlaćahna i pjenava, a tek je pomalo izvan

planet magazin izdanje 30. , srpanj 2007.

četvrtog otkucaja novog dneva bilo za primijetiti, što pomalo bez običaja bijaše da se u takvo ranom času započinje nečeg takvog piti. Svareno mlijeko od krave pomuženo ne prije davnog iliti prah što kao zamjena za kavu kad se kava ispravna priuštiti ne može služi pa se u mliječnom otapa uspomoć plamenika zemnoplinskog te ugodnu smjesu radi, ipravnije i po navadi bilo bi za ispiti.

Omamu dionizijsku izbjeći valja u mnogom slučaju, posebno značaj višestruki dobiva iskaznost takva kada mamurluku netko pokazuje sklonost izrazitu te se u muci razvije patnja tjelesna koja značaj svoj izvagati bi trebala jedino kao protuteg čuvstvenoj ugodi koju bi konac rada vrenja alkoholnoga u vidu spomenute iscurine proizvesti mogao. Samotnost zaboravnog osjećaja koja je pojedinom utješnica ne bi kao krajnji doseg predstavljen trebao biti nego se obračun potražiti treba u sučeljaveteljskom okružju trijezna uma koji jedino takvog stanja u stanju ispravno razriješiti dvojbe i bolnosti sukladno mirnosti je. Avaj, mnogi savjet u vjetar bačen bijaše i mada savjet svaki ni mudar ni pravonosan nije, osjeća svaki pojedini u srdcu ono što ispravnosti sukladno je i kako postupiti ispravnonosno je, ali avaj, i avaj opet, bolnost čemerna što izjeda poput crva utrobine osjećajne i povrede silne što nanesti zna bestidnost nevjeronosna mnogostruko nadgomilavaju spremu pojedinog da se uspravan i suprotstavljen postavi malodušja naletima te poseže za mnogom gorkoslatkom izlučevinom što vino najplemenitiji predstavnik istih je. Ne kriviti, nego žaliti jadnika takvog ispravnije je.

Otišlo se zatim s već drugim spremnikom staklenim punim hmeljove protočnice proviriti u odajstvenu prostornicu najbližih pređa što izvaljeni kao prasad spavaše i hrkaše glasno te se javi misao da oni gnusni kao osobitosti jesu, ali to samo misao bijaše uma izmučena bijesom, jadosti i nepočivanjem ispravnim. Naimad, treća noć ovo proticaše da se uspavan junak prilični u posteljini postelje krevetne našao nije te mnoga nepravedna misao okrznuše mu možđani, posebno ga okrzavaše misli neprilične i tjeskobne o djevi osobitoj koja mu prije trodnevnice kobne veliku nepravdu učiniše kad ga pred velikim skupom društvenim koje se sabiralo radi zajedinske slave zabavinske u vrtu parkovnom i gradskom nazvaše nekolicinom imenia pogrdnih te se kao ljuta osa pokazaše, a zadržaše pravodobno svu ljepost i dostojanstvenje te on u očima, bilo prijateljskim ili tuđinskim, zato što se osobit junak neosnovano praviše naoč sviju prizočnih, a sve pod

40.

_najljepše priče svijeta mamom vinskim utjelovljeno, ispaše totalni debil.

Razvjetren bi slučaj takav u čestoći prigoda vrlo brzo bio jer se junak prilični često opijaše i tada gluposti nesputane govoraše te ga mnogi zbog toga kudiše, pa se ovaj sramiše kad se otrijezniše, na što se i naviknuše, da ga djeva osobita i dična romantično vrlo zaokupljala bila nije te je vrle nade polagao u skori snub pa u to ime za novčani iznos koji kao tajna pred onima koji ga izrodiše ostade, jer se od sise njihove još odvalio nije i u pitanjima onog što duhovnom ne pripada potpuno ovisio je, dočim ovi, što iz siromaštva priličnog proizlaziše, štedljivi i strogosni bijahu i ne bi blagonaklono na takvu razmjenu dobara pogledali, kupiše novu košulju od materijala što svili kineskoj najsličniji je, a svila kineska nije. U isto noćno razdoblje kobnonosnog nadnevka on tu od ljutavi bjesomučne košulju rasparaše te tako ispod kože otkriše mišićje kosturno razvijeno što svjedočiše da on crnomanjast i uvježban bijaše te se tako gradskim odsjecima kretaše kao vepar ubojitom ranom razjaren, posramljenošću izjeden. Kadonli ga takvog ophodnja predstavnika zakonskih zaustavi i iskaznicu osobnu zatraži izreče on sljedeće, što bi se u legende humorne upisati moglo: -Jebite si vi mater.

Osupnuše to brkate službenike pravednosti jer ne očekivašedu takvog odnosa prema njima (bijahu naime romantični i toplodušni svati), ali nekako i jedva čekaše takvu priličnost pa uporabiše desnice gojazne u svrhu u koju su ih bez posljedičnosti kaznenih mogli uposliti samo pri ognjišnici kad su ženu i djecu izmlaćivali jer nepristojni bjehu. Izbiše mu tom prilikom nepristoj iz glave te ga jadnog u knjižicu službeničku za kaznu strašnu zbog koje na sud prijeki potrebno jedno prijepodne otići i pred sutkinjom priznati griješnost je zapisaše, našto on vatreno susprezaše želju da prst srednjak od ostalih prstiju izdvoji

41.

vidno i objelodani ga kako iz šake u znak nečeg drugog kano usamljenik izviruje. Nasreću to ne učini, bijednik. Od tada ne spomenuše ničega i tri dana ostade u nutrini svoje sobske prostorije bez željnosti za prehranom.

Sjelo se zatim natrag u sobu te se u mraku okriljnom razmišljalo o znacima tjelesnim djeve osobite: lice preznačajno, što u mraku kano da svijetliše i na putenu slast ukazivaše, oči okrugle i kao s neba ljetnog preslikane kada oblaci u rijetkosti prolaze, usne punane i crvene, vrat kao u jarebljeg mladog, struk što djelovaše kao savršen isticaj punim i prostorno oglednim guzovima, noga kao vitak stup korintski. I velike debele sise. Razmišljalo se tada i uzimalo se nadalje okrijepe alkoholne dok se napilo dobrano nije. Divovskijeh pretilijeh dojkah.

Mnogostruke i mnogoznačajne pomisli tad izvirivahu kao demoni raspojasani što kosu anđelu nebeskom kosu iščupati ištu ne bi li zloću svoju u djelo sproveli i dušu u paklensku nastambu preveli, sve do jedne bijahu to misli gorke i osvetničke jer kada ljubav istinita i preiskrena nezadovoljena bude, bude tuga prekaljena probuđena pa se uz slijednice vremenske izravna kao humak grobovni na vjetru sjevernom, ali kada se na ljubav uzvrati poružnom rječcom i nadasve ponižavljivom sujetom to u ljubavnika budi dušne prilike nesvakidašnje da on htjeda srušiti taj amor presvijetli i zamijeniti ga tamom preočajnom i za se i za onog koga je Kupid u sljeposti očnih svojih promašio značajno, pakao vlastiti stvarajući i prerisavajući ga na okolicu silnu.Razmišljalo se tako o mnogim kriminalnim djelima što svi kao svrhu imali su da umore djevojku ponosnu, ali se ostalo pri mislima jer se bilo lijeno i zatvora se bojalo a sad već i pijano i pospano bilo: uzeše se tako u mislenim sjekirica premoćna i nož zubat za Ramba s kompasom preinačen i čekaše se ispred stanovitog ulaza obiteljskog pa se dočekaše da otac preponosni u sat ranojutarnji na poslovno obavljanje s autom se uputi pa ga se satre udarcem u leđni i vratni dok on krkljaše krvcom ispunjenih grlenih, potomlje se uspinjaše stepenicom strmom do toplih majčinih životnih da se satru preko isticanja mozgovnih iz lubanjskih te se onda mirno posvetiše određenoj djevi osinjoj koju se na nepristojan čin prvo uz uplakani natjeralo pa zatim gnusnom ubojstvu prionulo što mnogo krvnih ispustiše tad i izbrisanim ostaviše sve.

Ali se zaspalo jer se bilo pospano i kad se bilo pijano onda svašta mislilo i pričalo pa se poslije sramilo...

planet magazin izdanje 30.

_društvo

IDENTITET,

njegova transformacija i aktivnost

Jedno od najstarijih, a ujedno i najškakljivijih pitanja od kada postoji čovjek je upravo ono o njegovom identitetu. I proporcionalno s vijekom tog pitanja narasla je i težina pronalaženja odgovora. U današnjem kapitalističkopotrošačkom društvu i njegovim vrtoglavo ubrzanim tržišnim mehanizmima čovjek mora na «tržištu rada» takoreći «prodavati» svoju ličnost. Ustvari, mora ju prikriti zapakirajući se u etiketu koja je poželjna primaocu usluga.

Preprodavači, trgovački putnici, razni administratori, advokati, kulturni djelatnici, svi oni i još cijela masa drugih mora se na određen način prezentirati, ovisno o situaciji i području. Čovjek je od tržišnog mehanizma prisiljen

planet magazin izdanje 30. , srpanj 2007.

neprestano «editirati» svoj identitet. Fromm (http://hr.wikipedia.org/wiki/Erich_Fromm) je u jednoj rečenici sažeo ono što on naziva «tržišnom orijentacijom»: - Danas je čovjek nitko, jer mora biti svatko. Čini se da problematika identiteta nikada nije bila aktualnija a ujedno i toliko tabuirana kao danas. Osim nekolicine veoma predanih psihologa poput Junga, Freuda i već spomenutog Fromma ostali teoretičari (a naročito filozofi) premještaju problematiku identiteta iz pitanja «Tko je čovjek» u «što je čovjek». Nećemo sad ulaziti u problematiku reprezentacije kao dominantno načelo u aktualnom diskursu... Dakle, iz početnog pitanja «tko smo mi» nametnuo se samorazumljiv i po mojem skromnom mišljenju

42.

_društvo poprilično manjkav odgovor, a to je: mi smo ljudi, tj. ja sam čovjek. Unatoč tome što je propitivanje o svojem identitetu jedan od najvažnijih i stalnih procesa u konstituiranju čovjekove ličnosti i njezinog razvoja, to se pitanje u intelektualnim krugovima iz psihološko-filozofskog diskursa na maloprije opisan način uvodi u onaj znanstveno-objektivistički. A to pak vodi određenom tabuiziranju te teme koja je jedna od stalnih preokupacija, bilo svjesna ili nesvjesna, gotovo svake individue. S druge strane, često se puta ova izgleda toliko škakljiva tema vraća u teorijsko-istraživački diskurs kroz umjetnost i njene različite inačice.

U filmu «Talentirani gospodin Ripley» snimljenom po romanu američke književnice Patricie Highsmith ova se tema razrađuje u svojem bolesnom i izopačenom aspektu. Matt Damon glumi inteligentnog i mnogim talentima obdarenog Thomasa Ripleyja, ujedno i prikrivenog psihopata koji postaje opsjednut pitanjem identiteta. Na početku mu prilazi imućni brodograditelj Herbert Greenleaf, otac Richarda Greenleafa s neobičnom i zanimljivom ponudom. Objašnjava Ripleyju da njegov sin, koji se nalazi u Italiji, vodi pretjerano opušten i raskalašen život, i stoga želi da Ripley otputuje u Italiju nagovoriti Richarda (zvanog i Dickie) da se vrati u New York preuzeti obiteljski posao. Ripley pristaje te se uskoro nađe u Italiji sa Dickiejem. Oni se brzo sprijatelje, i Ripleyju se Dickiejev hedonistički život u bezbrižnoj i razigranoj atmosferi jazz klubova počinje sve više i više sviđati, sve dok nije došao do točke gdje je odlučio ostvariti jednu izuzetno suludu ideju, naime preuzeti Dieckijev identitet. Ubija Dickieja te se počinje na raznim mjestima i pred raznim ljudima predstavljati kao Dickie pri tome koristeći svoj urođeni glumački talent. Međutim, u nekim situacijama, dok bi naletio na ljude koji ga znaju kao Thomasa Ripleyija, morao bi ponovno preuzeti ulogu svojeg vlastitog identiteta. Tako bi čas bio Ripley, čas Dickie. I dok je tako vrludao između tih samonametnutih uloga, Ripley se sve više gubio u svojoj glumi te izvršava još jedno ubojstvo kako se njegova igra ne bi otkrila.

Na kraju filma junak tone u duboku

43.

‘

Danas je čovjek nitko jer mora biti svatko Erich Fromm

tamu svoje psihotične unutrašnjosti u kojoj nestaje poput potonulog broda. Iako se ova ekranizacija dosta razlikuje od knjige kako radnjom tako i karakterizacijom likova, neke bitne stvari ostaju. Tema o identitetu i Ripleyjeva opsjedutost njome te doba u kojem se odvija radnja, pedesete godine prošlog stoljeća.

U kontekstu ovog filma takvo umnožavanje profila izgleda bolesno, upravo neprirodno; međutim, u kontekstu postmodernističnog doba i Interneta slika je poprilično drugačija. Jer, u vrijeme u kojem se odvija radnja filma fantazije o promjeni iliti «editiranju» svojeg profila nisu bile baš lako ostvarive. Ustvari, bile su neostvarive osim da se pribjegne drastičnim mjerama kao što je učinio Ripley, a to bi onda čovjekovo psihičko zdravlje ozbiljno dovelo u pitanje. Danas tome nije tako.

Danas je potpuno uobičajeno izgrađivati ne samo dva profila, nego i pet, deset, tko zna koliko, i potom se njima služiti te ih distribuirati na različitim mjestima, iz različitih razloga. I to ne samo u smislu prilagođavanja tržišnim mehanizmima. Sada je riječ o Internetu, ali ne isključivo, budući da iskrivljeno prezentiranje postoji samo u odnosu na ono realno.

Identiteti i njihova brojčanost

Mogli bi uvjetno reći da je nekada bilo tri svijeta. Priroda ili objektivni realitet, čovjekov subjektivni i onaj koji nastaje sintezom prva dva, dakle konstrukcija čovjekove interpretacije pojavnog svijeta kroz prizmu njegovog bića. Danas možemo tome pribrojati i četvrti svijet: virtualni. Svijet Interneta. A taj je virtualni svijet dobrim dijelom nastanjen ljudskim kameleonima, da tako kažem. Ili bolje: inačicama Ripleyja. Forumi, blogovi, društveni sajtovi poput myspace-a i iskrice, sve su to mjesta na kojima takoreći «žive» ljudi iza kojih stoje određeni profili. Ti su profili kreirani od samih tih ljudi i

planet magazin izdanje 30.

_društvo svatko ih može vidjeti, prečitavati, ukratko: potpuno su transparentni. Vjerujem da je većina nas imala priliku susresti se sa fenomenom društvenih sajtova pa tako i tih profila te iskusiti koliko se vremena može utući u pregledavanje svega toga.

Myspace.com je definitivno jedan od najvećih vrsta ovakvih sajtova i ujedno jedan od najkonstruktivnijih u smislu komunikacije i povezivanja.

Ja ću se sad malo baviti društvenim sajtovima isključivo u Hrvatskoj, pa počnimo odmah s vjerojatno najvećim, sa Iskricom (www.iskrica.com).

Iako je to društveni sajt koji se razvio iz medija čisto samo za spajanje samaca i/ili pronalaženje ljubavnika u jedan već širi okvir (nije rijetko da tamo naiđete na oglase gdje ljudi nešto prodaju, traže neku informaciju itd.), ipak je to još uvijek mjesto koje služi uglavnom za svoju prvobitnu namjenu. Taj sajt broji nekoliko tisuća članova od kojih je polovica manje-više aktivna. To znači da redovito odlaze na sajt nastavljajući svoje djelatnosti komuniciranja, piskaranja po forumima, blogovima itd. I da odmah preskočimo nekakve opširne opise, bez sustezanja možemo reći da se taj fascinantan broj od nekoliko tisuća članova - fascinantan u smislu broja stanovnika Hrvatske i koliko od njih koristi Internet! – dakle taj se broj komotno može podijeliti sa... pa recimo četiri.

Dakle, od tih četiri dvoje nije više aktivno (ili pak vrlo rijetko odlaze na sajt), jedan je aktivan dok je onaj posljednji preostali broj upravo hiperaktivan iz jednostavnog razloga što ima dva, tri ili tko zna koliko profila kojima se uglavnom veoma mnogo (a ponekad i veoma vješto) služi.

Razlozi tome mogu biti veoma različiti, ali se mogu svesti uglavnom na: ● žele što više cura i/ili frajera odvući u krevet; ● žele se jednostavno samo zabavljati i onaj ● te ujedno i najvažniji i koji ponekad obuhvaća i ona prva dva: osoba je izuzetno usamljena, puna kompleksa, socijalno neprilagođena, dakle psihički nestabilna te stoga i veoma nesigurna u svoj istinski vlastiti identitet.

Na forumu sajta www.urbae.com (također društveni sajt sličan myspace-u) tema jedne rasprave bila je upravo lažni profili. Osoba je otvorila raspravu ovim pitanjima: «Šta mislite, koliki je procenat lažnjaka ovde? Ili još bolje, koji je cilj tih ljudi ovde?» Eto nekih odgovora: «Mnogo ih je...», «ubijaju dosadu zadržavajući anonimnost, zabavljajući se tuđim reakcijama ..ili jednostavno

planet magazin izdanje 30. , srpanj 2007.

vrše ispitivanja kako ljudi razmišljaju....», «pa samo ovde na urbae imate tipa koji trenutno samo na poljupcu ima 4 nika???? sve u jednom božanstvenom cilju, tragajući za... ženom, dovući

ih što više u svoj krevet...» Jedan post je posebno zanimljiv zbog svog istraživačkog duha: «Ovde ima mnogo lažnih profila i osoba koje lažima zavaravaju sebe. Lično sam se poslužila lažnim profilima (samo par dana, jer sam ih kasnije izbrisala) u nameri da proverim ljude koji za sebe kažu da ne lažu. E, pa tako, upecali su se na te lažne profile kao i na moj istinit. A ja uspela da vidim koliko njih lažu sami sebe.» Ovdje dolazimo do zanimljive točke: laganje samome sebi.

Problematika identiteta i pitanje aktivnosti

Bez sumnje se kroz ovakve društvene sajtove može učiniti mnogo toga praktičnoga i korisnog općenito. Može služiti kao kanal kroz koji komuniciramo, uspostavljamo odnose koji mogu biti produktivni, kako u privatnom aspektu, tako i u onom poslovnom, kreativnom i sl. Uostalom, o

44.

_društvo pozitivnim aspektima ovakvih fenomena pisao je već Boris Ličina (tekst na: http://www.zamirzine. net/spip.php?article3859) tako da ću odmah prijeću na onu drugu stranu. Dakle, vraćam se na

Iskricu jer sam tamo upitao jednu osobu, zrelu, zaposlenu, informiranu i obrazovanu ženu što misli o «iskričarima» i pitanju identiteta. Pri tome nije bila riječ samo o onima koji imaju nekoliko profila; pitanje se odnosilo prvenstveno na odnos između profila na iskrici i onoga u fizičkom aspektu; dakle onaj stvarni, da tako kažem (iako riječ «stvarno» na sebi nosi nove, beskrajno glomazne filozofsko-znanstvene građevine...). Žena je ovako odgovorila: «Kako sam imala priliku biti na dosta iskra kava, uvjerila sam se u jednu priču, koja je i bila za pretpostaviti. Većina ljudi koji su ovdje traže isključivo ljubavnice. Moje iskustvo govori mi da se to ne moze tražiti, a ni pronaći. Ljubavnici su nešto što se događa, ne zahtjeva, traži... Mi smo čudna ekipa. (iskričari) Gotovo 80% nije još zrelo za takav medij... ni zdravstveno (psihički) ni etički... Česta je pojava da je profil upravo tek želja da se takvim bude, a ne nažalost ono što čovjek uistinu i jest, kakvim

45.

se vidi... U razgovoru i druženju s iskričarima shvatila sam da je nekima zaista potrebna stručna pomoć... sam neobavezan razgovor s gotovo nepoznatom osobom i otkrivanje teških traumatiziranih stanja, može možda nekom i pomoći, no mislim da je to uistinu površno... Fascinira me činjenica koliko ljudi ima nesretnih, osamljenih, nespremnih i nedovoljno odlučnih za promjenu svog stanja...Totalna indiferentnost prema osnovnim vrijednostima vlastitog života... često me znala istinski rastužiti...

Neki od susreta bili su zaista emotivni i duboko potresni, a ja totalno nemoćna da na bilo koji način pomognem osobi s kojom sjedim u nekom kafiću, koju nažalost nikako ne mogu utješiti tek svojim osmjehom i rječju utjehe, koja ponekad i zvuči kao otrcana fraza...»

Svašta može zvučati kao otrcana fraza, ali to je uvijek pitanje konteksta. U ovom slučaju, nažalost, nije riječ o nekoj otrcanoj frazi.

Ja ću se sada poslužiti svojim odgovorom koji dovoljno dobro ilustrira što ovdje ustvari želim reći: «Zanimljivo je ovo što si napisala o profilu i kako ljudi nisu uistinu takvi već takvi žele biti. Jer kad bi bilo drugačije, 90 % ljudi ovdje (na iskrici) bi bile posve zdrave, uravnotežene i produktivne ličnosti. A u to mi je teško povjerovati u ovom dobu kolektivne neuroze koja koketira i sa već poprilično potenciranom psihozom... Mislim da kod cijele te priče kao kod ovakvih medija (iskrica i sl.) postoji velik problem, a to je kontraproduktivnost. Ukratko, ovoliko bavljenje problematikom seksa, nezadovoljstva i na kraju usamljenosti potencira sam problem do te mjere da on postaje neka vrsta sizifovog kamena, kojeg tada svi iskričari i slični neumorno guraju a ipak stoje na mjestu. Mislim da se tom problemu treba pristupiti na potpuno drugačiji način. Rad na sebi, produktivno življenje i shodno tome uključivanje u kreiranju naše okoline na kreativan i inteligentan način premješta to opsesivno bavljenje našim malim problemima... jer na kraju krajeva, samo bavljenje sobom i svojim neispunjenim željama ne ostavlja mjesta drugim aktivnostima, primjerice aktivnostima koje bi bile društveno korisne, ili bi barem podržavale aktivnosti drugih koje su u spomenutom smislu korisne. Sudjelovanje u stvaranju slobodne kulture koja nije usmjerena samo na profit, promišljanje te i sličnih problematika te nastojanje da se doprinese promjeni dominantog stanja mnogo je bolji način korištenja slobodnog vremena nego beskra-

planet magazin izdanje 30.

Još je Fromm pričao o aktivnostima u produktivnom smislu i neproduktivnome. A aktivnosti su one stvari koje na kraju krajeva definiraju našu ličnost, dakle naš identitet. U tom svijetlu zanimljiva je i aktualna terminologija. Nigdje se po tim sajtovima ne rabi pojam identitet, samo profil.

Tome bi jedan od razloga mogao biti slijedeći.

Riječ identitet djeluje veoma ozbiljno, jer je uvijek korištena u filozofsko-psihologijskom diskursu.

Riječ identitet nosi sa sobom implikaciju kako se radi o jednom od osnovnih pa stoga i najvažnijih aspekata čovjekovog svijeta. Njeno korištenje i prečesta upotreba je nepoželjna i izrazito škakljiva jer spontano iziskuje određenu dozu samopropitivanja. A to većina ljudi baš i ne voli.

Nasuprot tome riječ profil nema takvu filozofsku povijest; ona zamjenjuje riječ identitet i time ga premješta u sasvim drugačiji diskurs. A identitet je neodvojiv od pitanja aktivnosti. S tim u vezi su i zanimljive Foucaultove (http://hr.wikipedia. org/wiki/Michel_Foucault) teze o uvođenju seksa u diskurs te sa strane crkve započeto kategorično iznuđivanje priznanja u zapadnim društvima. Prvo se tražilo da se priznaju grijesi da bi se zatim u modernijo doba težište premjestilo u znanstveni diskurs odnosom pedagog-učenik, doktor-pacijent, institucija-građanin itd., i to sve u veliku svrhu proizvodnje istine. To je recimo vidljivo u razvoju književnosti: junačke pripovijetke o srčanosti, odanosti, svetosti i sl. transformirale su se u ekspresionističke romane punih najrazličitijih priznanja. I upravo se na iskrici to jako lijepo očituje: cijela masa ljudi piše blogove prepunih poezije koja nastoji biti ekspresionistička, dok većina tih ljudi izvan te blogosfere sebe uopće ne smatra poetama. Ovdje dakle nije riječ o umjetničkoj afirmaciji, nego o vrsti aktivnosti koja definira određenu vrstu identiteta, ali takvog jednog koji ostaje samo u okvirima virtualne sfere koju ni za što ne želi prekoračiti.

planet magazin izdanje 30. , srpanj 2007.

I D E N T I T E T ,

jno tugovanje po netu. Naravno da ne mogu svi sad postati neki veliki aktivisti ili šta ja znam... ali ovo ne-sudjelovanje i pasivnost u društvenom smislu proizašlo je iz ignorancije a ona je pak proizašla iz masmedija i njihovih implicitnih poticaja na pasivnost.... To je ustvari jedan od glavnih uzroka tog stanja zbog kojeg i jesu svi ovi ljudi (točnije, većina) tu na iskrici. Ispraznost, neaktivnost itd. stvara preveliku zaokupljenost sobom i shodno tome frustraciju ili pak napuhanost te lažno samopouzdanje.»

njegova transformacija i aktivnost

_društvo Iako u ovom slučaju priznavanje kroz ekspresiju nije neposredna svrha proizvodnje istine poželjne dominantnom sistemu, ono je ipak jedan od konstitutivnih elemenata upravo tog sistema, jednog takvog koji neprestano želi da se sve aktivnosti puka premještaju (kad ih se već ne može ugasiti!) sa produktivnog pravca na neki drugi – bilo koji.

Imamo tako jedan dominantni, vladajući sistem kojem su draže razne inačice Ripleyja nego zdrave, produktivne ličnosti koje – svjesne da je to jedan neiscrpan proces - neprestano rade na razvijanju svojeg pravog, istinskog identiteta. Naravno da tu ima iznimaka, ima ih čak i mnogo, i ovdje nisam imao namjeru spuštati određenu grupaciju ljudi na nekakav niži novo. (Jer pitanje identiteta se ne zaustavlja samo na Internetu već se rasprostire posvuda i sve nas dotiče.) Želio sam prije svega malo propitati ovu problematiku pri tome koristeći iskricu i društvene sajtove kao primjere, ili bolje reći sredstva mojem skromnom nastojanju ponovnog uvođenja pitanja identiteta i aktivnosti u teorijski, ali i praktični diskurs.

Jer kako možemo očekivati da će se odigrati veći društveni pomaci u progresivnom smislu ako se aktivnosti velikog broja ljudi nalaze na sasvim drugačijem pravcu? A aktivnosti neke osobe određuje prije svega njen identitet. Iz tog razloga se ne slažem s Marxom koji je rekao: «Ne određuje svijest društvo, nego društvo određuje svijest.» Iako odgovor može biti i paradoksalan, ipak smatram da ovdje svjesnost ima prednost te da je ona osnovno polazište čovjekove aktivnosti i shodno tome njegovog društva. •

46.

PRAVE STVARI BR.30

DOMAĆI PRŠUT – originalni domaći specijalitet sve se rijeđe na-

lazai na trpezi jer veliki trgovački lanci po neobično niskim cijenama prodaju nešto što se reklamira kao «originalni domaći pršut».

Znamo da je to daleko od prave istine pa zato preporučamo male konobe kao i privatna gospodarstva gdje se još može uživati u originalnoj deliciji. Također savjet, prema originalnoj recepturi starih majstora okuštaje se sami u pripravci...

VANZEMALJCI – euforija koja je započela još prije

točno 60 godina ne jenjava. Doka službena administracija i dalje poriče Rosswellsku nesreću, odnosno pad letećeg tanjura nezavisni izvori tvrde suprotno. Činjenica je kako nas vanzemaljci promatraju od davnih vremena, a dobro upućeni tvrde kako se bliski susret 3. vrste već odavno dogodio.

DRVENE OLOVKE – sjećate li se kako su

vas u osnovnoj školi tjerali pisati običnim olovkama dok ste vi bili najsretniji kad ste mogli napisati bar zadaćnicu novom kemijskom. E pa sad da vam otkrijemo da se drvene HB olovke koriste i prilikom svemirskih letova jer u bestežinskom stanju obične kemijske ne rade, a tako su izmišljene i šiljarke s komorom za strugotinu koje su se danas vrlo tražena roba.

MAJICA ZA KUĆNE LJUBIMCE – bez

obzire na krzneni omotač i vaši kućni ljubimci osjećaju zimu u hladnim danima. Sva sreća da su se dizajneri tome i dosmislili pa sad možete preko on-line kupovine jeftino kupiti majicu za vašeg psića s logotipom omiljenog sastava. Tako naš mali prijatelj na slici voli dobru glazbu kao i njegov vlasnik...