HPD Sisak
Monografija 1982. - 2012.
Nakladnik HPD Sisak I. MeπtroviÊa 32, Sisak hpd-sisak@hpd-sisak Za nakladnika Marija Medved Glavni urednik Ljubica MatijaπeviÊ Uredniπtvo Ljubica MatijaπeviÊ, Marija Medved, Æeljko RakariÊ Lektorica Adriana NigoviÊ GrafiËko - likovno ureenje Biserka-Marija VidniÊ Tisak PRINTERA grupa d.o.o. Naklada 300 primjeraka ISBN 978-953-57424-0-1 CIP zapis dostupan u raËunalnome katalogu Nacionalne i sveuËiliπne knjiænice u Zagrebu pod brojem 824896
Planinarenje u Hrvata Pozivaju se svi ljubitelji prirode na pristup hrvatskom planinarskom druætvu, koje od mnogih toli æeljeno, nedavno dobi odobrenje visoke zemaljske vlade…Tko Êe s gorjani u kolo neka se za sada prijavi usmeno ili pismeno g. Gjuri Pilaru u narodnom zemaljskom muzeju. (VukotinoviÊ objavljuje taj apel 3. travnja 1874. u Obzoru)
Rijeè urednika Razdoblje od trideset godina neprekidnog rada vrijeme je nakon kojeg na jednom mjestu treba ostaviti trag o ljudima i dogaajima koji su obiljeæili razvoj jednog druπtva. Ideja o izradi Monografije traje duæe vrijeme, a odluka je donesena krajem 2010. godine. Postavljalo se pitanje koju obljetnicu odabrati za njezinu izradu s obzirom na to da se na sisaËkom podruËju poËelo planinariti 1924. godine, kada je osnovano Planinarsko druπtvo Gvozd. Zatim je kljuËna 1948. godina, kada je osnovano Planinarsko druπtvo Sisak. Meutim kroz cijelo to razdoblje pa sve do 1982. godine Druπtvo je radilo s brojnim prekidima. Ono neprekidno radi od 1982. godine, pa je ta godina bila kljuËna za obiljeæavanje obljetnice, izradom Monografije. U ovoj Monografiji rijeËju i slikom zabiljeæeni su svi vaæniji dogaaji vezani uz poËetke planinarenja prije i nakon 1982. godine. Zamiπljena je kao zajedniËko djelo bivπih i sadaπnjih Ëlanova koji su svojim aktivnostima doprinijeli tome da Druπtvo zadræi kontinuitet rada. Sadræaju su svakako doprinijele njihove biljeπke i privatna arhiva jer se u Druπtvu, koje je mijenjalo sjediπte i bilo poplavljeno za vrijeme jaËih kiπa, dio dokumentacije nepovratno izgubio. Sigurno je da Êe se netko ËitajuÊi ovu knjigu prisjetiti joπ nekih dogaaja koji su, bilo rijeËju, bilo slikom, mogli biti dio ovog teksta, ali uredniπtvo se oslanjalo na dokumentirane priloge. Na ovom mjestu zahvaljujemo svima koji su se odazvali i doprinijeli sadræaju Monografije. Monografija prati poËetke planinarenja na ovim prostorima od 1924. godine i najvaænije dogaaje koji su obiljeæili zadnjih trideset godina. Planinarsko druπtvo Sisak dio je velike planinarske zajednice koja voli prirodu te πtiti okoliπ i objekte, tako da je dio sadræaja posveÊen radnim i ekoloπkim akcijama. VeÊi dio Monografije posveÊen je izletima. U Druπtvu koje danas broji preko dvjesto pedeset Ëlanova postoje razliËiti interesi vezani uz izlete, stoga danas imamo Ëlanove koji vole laganije i opuπtajuÊe izlete, a isto tako imamo zaljubljenike u visoke planine, kao i alpiniste. Jedno poglavlje posvetili smo osvojenim vrhovima koji zahtijevaju alpinistiËka znanja. To smo nastojali zabiljeæiti kroz priËe sudionika tih dogaaja. Istaknuli smo Ëlanove koji su obiljeæili pojedina razdoblja te one koji sudjeluju u radu i svim planiranim aktivnostima Druπtva. Moæda netko na tom popisu nedostaje, ali jedan od kriterija bilo je i vrijeme provedeno u Druπtvu. Danas imamo novije Ëlanove Druπtva, ne samo starije veÊ i mlae, koji su vrlo aktivni, stoga je kontinuitet rada osiguran. Dio Monografije posvetili smo preminulim Ëlanovima koji su ostavili trag u razvoju Druπtva. ©to napisati na kraju? Radovati Êe nas ako rijeËi i slike ove Monografije potaknu u vama æelju za planinarenjem. Pridruæite nam se i otkrijte πto nas to pokreÊe u snena jutra da gazimo stazama negdje izmeu zemlje i oblaka.
Ljubica MatijaπeviÊ
Sadržaj 1. PoËeci
1
2. Razvoj HPD-a Sisak od 1982
9
2.1 »lanstvo 2.2 Izleti 2.3 Rad s mladima 2.4 ©kolovanje 2.5 Promidæba 2.6 Ostale aktivnosti
9 11 14 18 22 25
3. Istaknuti Ëlanovi
27
4. Nagrade i priznanja Druπtvu
35
5. Planinari u ekoakcijama
43
6. ZnaËajne radne akcije
51
6.1 MoslavaËka Slatina 6.2 Oltari 6.3 Klek 7. Zapisi o druπtvu i sa pojedinaËnih izleta 7.1 Uz petogodiπnjicu HPD Sisak 7.2 Uskrs na Oltarima 7.3 Slovenija po putu i azimutu 7.4 Bajkoviti gorostas Klek 7.5 Crna Gora- Prokletije i Durmitor 7.6 Po Ëarobnoj Makedoniji 7.7 Na krovu Afrike 7.8 Mini ekspedicija na Borneo
51 52 55 61 61 62 63 65 68 71 72 73
8. Najviπi vrhovi Ëlanova HPD Sisak
81
8.1 Kako smo osvojili Mont Blanc 8.2 Ekspedicije 8.3 Uspon na Grossglockner 8.4 Uspon na Matterhorn 8.5 Tura po Cjajniku 8.6 Uspon na Ishincu
81 88 89 94 95 97
9. SjeÊanja na preminule planinare
101
5
6
7
8
1
1. Poèeci Kreπimir KLARIΔ Milan BOÆI»EVIΔ
Sisak je bio velik industrijski centar u Hrvatskoj. Premda je smjeπten u dijelu gdje nema velikih brda, postojala je æelja da se osnuje planinarsko druπtvo. Æelja je nadvladala moguÊnosti i druπtvo je osnovano, iako tek pedeset godina nakon osnivanja Hrvatskoga planinarskog druπtva.
1924/1941. 22. rujna 1924. godine, na inicijativu profesora Josipa KoæariÊa, dr. Josipa PiπkuliÊa i upravitelja ciglane i hrvatske πtedionice u Sisku Petra KoπËeviÊa, osnovana je podruænica Hrvatskoga planinarskog druπtva pod nazivom Gvozd. U prvi odbor bili su izabrani predsjednik Zdenko Trnski, tajnik Petar KoπËeviÊ, Ante Saller, dr. Josip PiπkuliÊ i Franjo Perina. U prvoj godini djelovanja Gvozd je imao 16 Ëlanova i priredio je izlete na Pljeπivicu, Sljeme, Cepeliπ i u Hrvatsko Primorje. Nakon prvih ushiÊenja, Druπtvo je oslabjelo i postojalo joπ samo nekoliko godina. Nakon πto je Viktor BoroveËki iz Slavonskoga Broda doπao u Sisak te postao πef æeljezniËke stanice, podruænica Gvozd dobila je novoga, vrlo aktivnog Ëlana i iskusnoga planinara. On je reorganizirao Druπtvo i na skupπtini 31. listopada 1927. godine bio izabran za predsjednika HPD-a Gvozd. 2. oæujka 1929. godine objavio je Ëlanak u Hrvatskim novinama, u kojem je pozvao sve zainteresirane za boravak u prirodi i planinarenje te je ubrzo okupio osamdesetak Ëlanova. 1929. godine Druπtvo je imalo 132 Ëlana i djelovalo je za vrijeme Drugoga svjetskog rata do 1943. godine. BoroveËki je umro u Sisku 21. prosinca 1939. U Druπtvu su djelovali Viktor BoroveËki, Tomislav KoπËec, Josip Novak, Antun Draksler, Vlado Zulechner, Branko BoroveËki, Josip Vlahek, Anka Uzelac, Ivka Uzelac, Milan Uzelac, Josip PerkoviÊ i drugi.
2
Proglas Viktora BoroveËkog 1929
Podruænica HPD-a Gvozd organizirala je za svoje Ëlanove brojne izlete po Hrvatskoj i cijeloj Jugoslaviji, ali i na Mont Blanc. 1930. godine djelovale su skijaπka i fotosekcija, a 1940. godine osnovane su glazbena i zimsko-sportska sekcija. »lanovi su 8. rujna 1929. godine sagradili i dali na koriπtenje vidikovac i paviljon na Viktorovcu, breæuljku iznad Siska. Rad Druπtva zamire za vrijeme Drugoga svjetskog rata.
1948/1966. Planinarsko druπtvo Sisak osnovano je nakon zavrπetka Drugoga svjetskog rata, 18. lipnja 1948. godine. Predsjednici Druπtva su Zlatko VuletiÊ, Ivica MarakoviÊ i Ernest Ortolan, a za tajnika je izabran Ivica Weiss. Druπtvo je organiziralo izlete u gotovo sve planinarske predjele tadaπnje Jugoslavije. Prema popisu iz 1948. godi2
3
Kod piramide, Hrastovica 1938
Hrastovica 1933. (415 m), 15 m visoka piramida
Skijanje na Hrastovici 1938.
ne, koji su potpisima ovjerili predsjednik Zlatko VuletiÊ i tajnica Mira Mayer, brojilo je 184 Ëlana. PD Sisak bilo je jedno od osnivaËa Planinarskoga saveza Hrvatske 20. lipnja 1948. godine. 1954. godine je uspjeπno organiziralo noπenje planinarske πtafete povodom roendana Josipa Broza Tita, koju je u Zagrebu Miki ©piljaku predao Ivica MarakoviÊ, tadaπnji predsjednik Planinarskoga druπtva Sisak. Uz Ivicu MarakoviÊa u Druπtvu su djelovali i dugogodiπnji tajnik Ivica Weiss, Ernest Ortolan, Zlatko VuletiÊ, Joæa Vlahek, Pajo ZeËiÊ, Franjo Mencl, Milivoj Kobal, Antun Draksler, Ivan Matovina, Ivan BrozoviÊ i mnogi drugi. Druπtvo je djelovalo do 1966. godine i imalo je svoje prostorije u Drugoj ulici, nedaleko biljne ljekarne, preko puta Suda. »lansku iskaznicu pod brojem 1 primio je Ivica Weiss. 3
4 4
1966/1982. U razdoblju od 1966. do 1982. planinarsko druπtvo djeluje u ograncima. U Sisku je 1970. godine na inicijativu Joæe ©tamfa osnovan ogranak planinarskoga druπtva PTT Sljeme iz Zagreba u radnoj organizaciji PTT-a. Prilikom osnivanja PD-a INA-Inæenjering 1979. godine, u Sisku je istovremeno osnovana podruænica toga Druπtva s desetak Ëlanova. Podruænica doæivljava kulminaciju 1985. godine, kada broji sedamdesetak Ëlanova iz radne organizacije i vanjskih Ëlanova, uglavnom zbog skijaπke sekcije u Druπtvu. 1986. godine Druπtvo mijenja ime u INA-Projekt. Broj Ëlanova Druπtva je vrlo malen, i to su uglavnom podupirajuÊi. U meuvremenu se javlja potreba da Sisak ima svoje planinarsko druπtvo i 21. prosinca 1982. godine osniva se PD Sisak. Na OsnivaËkoj skupπtini bilo je πezdeset Ëlanova, a to Druπtvo neprekidno djeluje i danas pod nazivom Hrvatsko planinarsko druπtvo Sisak.
»lanska iskaznica Ivice Weissa
Uspon na Triglav 1962. godine
5
6
7
8
9
2. Razvoj HPD-a Sisak od 1982 godine Priloge pripremili Marija MEDVED, Ljubica MATIJA©EVIΔ, Vesna ©PRAJC i Vlasta ÆARKOVIΔ
Od 1982 godine u rad Druπtva aktivno su bili ukljuËeni Mijo ©trk, Mile BoæiËeviÊ, Miro MagdiÊ, Æarko KovaËiÊ, Marko KovaËeviÊ, Kreπimir KlariÊ, Æeljka Brodarec, Boris i Ljiljana Borkovec, Mile LjubeπiÊ, a vrlo brzo su se prikljuËili Zdravko Kolar, Vlado Gregl, Savo Blazonija, Slobodan Grabovica, Margita i Goran Malnar i Dajana Brodarec MiliËiÊ. S vremenom je dolazilo do promjena aktivnosti i Ëlanova u Druπtvu, tako da devedesetih godina i kasnije dolaze novi aktivni Ëlanovi, koji do danaπnjih dana odræavaju kontinuitet rada Druπtva. Moæemo biti ponosni da danas kao neprofitna udruga brojimo oko dvjesto i pedeset Ëlanova.
2.1 Èlanstvo OsnivaËka skupπtina PD-a Sisak odræana je 21. prosinca 1982. godine u prostorijama TuristiËkoga druπtva Sisak, u prisustvu πezdeset delegata. Za predsjednika Druπtva izabran je Mijo ©trk, koji je ujedno bio i inicijator osnivanja Druπtva. U Izvrπni odbor izabrani su predsjednik Mijo ©trk, zamjenik predsjednika Nikica PerkoviÊ, tajnik Dragomir RadiπiÊ te Ëlanovi Ksenija PuhaËa, Branko Kukrika, Duπko Baljak, Æarko KovaËiÊ, Ljerka ZlatoviÊ, Jovica GlijakoviÊ, Viktor JurkoviÊ i Ivica BaπiÊ. U Sud Ëasti izabrani su predsjednik Zdenko MaloviÊ te Ëlanovi Sanda Podunavac i Dane Metikoπ. Druπtvo je registrirano 14. veljaËe 1983. godine i upisano u Registar druπtvenih organizacija, koje se vodilo pri tadaπnjemu OpÊinskom sekretarijatu za opÊu upravu. 25. travnja 1996. godine mijenja naziv u Uredu za opÊu upravu SisaËkomoslavaËke æupanije u Sisku, gdje se registrira pod nazivom Hrvatsko planinarsko druπtvo Sisak.
Sljemenskim stazama drugarstva, Jugoslavija - Norveπka, 1985. godine
10 Broj Ëlanova Druπtva mijenja se kroz godine. 1983. godine ono broji 81 Ëlana. Izmeu 1991. i 1993. broj Ëlanova stagnira zbog ratnih dogaanja. Od 1994. godine broj Ëlanova varira. 2005. godine broj Ëlanova raste do dvjestotinjak, da bi 2011. godine Druπtvo zabiljeæilo 253 Ëlana. Kretanje broja Ëlanova Druπtva kroz godine prikazano je grafikonom, a Ëlanovi najuæega rukovodstva kroz godine prikazani su u tablici. Kretanje broja Ëlanova kroz trideset godina
Godina
»lanovi najuæeg rukovodstva kroz zadnjih trideset godina 1982 - 1984
1992 - 2001
Predsjednik
Mijo ©trk
Predsjednik
Roko NikoliÊ
Tajnik
Dragomir RadiπiÊ
Tajnik
Mijo ©trk
1984 -1986 Predsjednik Tajnik
2001-2004 Mijo ©trk Milan BoæiËeviÊ
1986 -1987 Predsjednik Tajnik
Mijo ©trk Kreπimir KlariÊ
1987 -1989
Predsjednik Dopredsjednik
Roko NikoliÊ Nedjeljko Balog
Tajnik
Vesna ©prajc
2004 -2008 Predsjednik
Vlasta ÆarkoviÊ
Dopredsjednik
Nedjeljko Balog Marija BabiÊ
Predsjednik
Milan BoæiËeviÊ
Tajnik
Tajnik
Kreπimir KlariÊ
2008 - 2012
1989 -1990
Predsjednik
Ljubica MatijaπeviÊ
Predsjednik
Dajana Brodarec
Dopredsjednik
Vlasta ÆarkoviÊ
Tajnik
Æeljka Brodarec
Tajnik
Marija Medved
1990 -1992 Predsjednik
Milan BoæiËeviÊ
2012 Predsjednik
Marija Medved
Tajnik
Roko NikoliÊ
Dopredsjednik Tajnik
Ljubica MatijaπeviÊ Branka Dimov
11
2.2 Izleti U Druπtvu su se oduvijek planirali planinarski pohodi i izleti. Prvi izlet Druπtva, nakon ponovnog osnivanja, organiziran je na HrastoviËku goru 09. travnja 1983. godine. Izlet je organizirao Mijo ©trk, tadaπnji predsjednik druπtva. Izlet je organiziran svake godine u isto vrijeme s kraÊim prekidima za vrijeme Domovinskoga rata. Od 2003. godine do 2010. godine izlet na HrastoviËku goru prijavljivan je u kalendar aktivnosti HPS-a pod nazivom Tragom prvog izleta HPD-a Sisak. Sada u to vrijeme na Hrastovici boravimo zajedno s HPD-om Zrin. Na tim susretima sudjelovala su brojna druπtva: PD Sljeme, HPD Kapela, HPD Ericsson, HPD Naftaplin, HPD Dilj gora, HPD Zrin, HPD Jelengrad, Udruga Gornja Jelenska, HPD Sokol 1898., PD Psunj, HPD Velebit, kao i ljubitelji brdskoga biciklizma. Od 1983. godine, kada je bilo 11 izleta sa 133 sudionika, broj izleta i broj sudionika se postepeno poveÊavao.
Poziv na prvi Izlet PD Sisak
Na prvom izletu 09. travnja 1983. (Milan BoæiËeviÊ, Mijo ©trk, Ruæica NeËakov, Evica ©trk i Mira PreËanica)
Petrinjski i sisaËki planinari u Ljusci, Bijele i Samarske stijene, 1983.
12
12 1984. godine bilo je 13 izleta sa 196 sudionika. 1985. godine bilo je 18 izleta s 223 sudionika. 1986. godine bilo je 27 izleta, a sudjelovalo je 389 sudionika. 1987. godine bilo je 36 izleta i 553 sudionika, da bi zadnjih desetak godina bilo preko 100 izleta godiπnje s 1 000 do 1 300 sudionika.
Na vrhu Triglava 1983.
Od osnutka do danas organizirani su mnogobrojni izleti diljem Hrvatske, Slovenije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Austrije, Francuske i Makedonije. Upoznali smo najskrovitije kutke Lijepe Naπe. Od slavonskih, istarskih, otoËkih i zagorskih planina do najviπega vrha Europe Mont Blanca, a osvojeni su i Grossglockner, Matterhorn i Kilimandæaro. Planinarilo se i po vrhovima iznad 5 000 m. Naπa odrediπta bila su Medvednica, Samoborsko gorje, MoslavaËka gora, Petrova gora, Pleπivica, LiËka Pljeπivica, IvanπËica, StrahinjπËica, Ravna Gora, Kuna gora, Risnjak, Snjeænik, Bjelolasica, Bitoraj, Viπevica, Bijele i Samarske stijene, Klek, Mosor, Kozjak, Biokovo, UËka, ΔiÊarija, Papuk i Psunj. Osvojeni su najviπi vrhovi naπih otoka: Vidova gora (778 m) na BraËu, Gorica (648 m) na Cresu, OsorËica (588 m) na Loπinju, Hum (587 m) na Visu, Velji grad (514 m) na Mljetu, Obzova (569 m) na
Petrinjski i sisaËki planinari na Malome Rajincu (1699 m), Sjeverni Velebit,1984.
Na vrhu Bjelolasice (Milan BoæiËeviÊ, Mijo ©trk, Dejan PejnoviÊ i Kreπo KlariÊ)
13
13
Krku, Sv. Vid (348 m) na Pagu i Metlina (273 m) na Kornatima. Osim toga osvojeni su najviπi vrhovi u Hrvatskoj: Dinara (Sinjal-1 813 m), Biokovo (Sv. Jure-1 762 m) i Velebit (Vaganski vrh-1 758 m i Sveto Brdo- 1 752 m. Planinarilo se po Sloveniji: Triglav (2 864 m), ©krlatica (2 738 m), Mangart (2 679 m), Jalovec (2 645 m), ©pik (2 472 m), Mala Mojstrovka (2 232 m) i Prisojnik (2547 m). Takoer se planinarilo po Bosni i Hercegovini: »vrsnica (2 228 m), Troglav (1913 m ), Raduπa i Tuπnica. Zatim po Makedoniji: Golem Korab (2 754 m) te po Crnoj Gori: Durmitor, Prokletije i Maja e Jezerces.
Uspon na Malu Mojstrovku, 1985
Velebit nas je u potpunosti osvojio. Odmaramo se u njegovim dulibama, zastajemo u gustim πumama, krijepimo se hladnom vodom ©tirovaËe, osvajamo njegove vrhove, zapahnjuju nas mirisi vrijeska, majËine duπice, kadulje…., koji oæivljavaju naπa osjetila. Budimo se u njegovim maglama, bura nam huji padinama, sklanjamo se od snjeænih vijavica, sunce nas miluje njeænim zrakama, zvijezde sjaje na
Zima na Velebitu, sijeËanj 2009 (Ivan LovrekoviÊ, Nedjeljko Balog, Martin HoræiÊ)
Pogled na Gojtanov dom i vrh VisoËice (Slaven Gajdek) 02. 07. 1988.
14
14 beskrajnome nebeskom plavetnilu… Njegovi plavkasti vrhovi dodiruju nebo u daljini. I mi mali, izgubljeni u njegovoj nadmoÊi, pokoravamo se njegovoj ljepoti. Pozivamo vas da otkrijete Ëaroliju, koja nam se uvukla u srca i koja snaæi naπe duπe i tijela.
Ekipa na Prisojniku, 2009 (Ivica ZrniÊ, Drago JagarËec, Vesna Poljak, Iva BoæiËeviÊ, Dinko MihaliÊ, Tatjana MatijeviÊ, Irena MihaliÊ)
Posjetili smo izvore Kupe, Krke, SlunjËice, Une, Gacke i Savice te kanjone Krupe, Zrmanje i Mirne. Bili smo na raftingu Mreænicom, Cetinom, Zrmanjom i Unom. Obiπli smo sve nacionalne parkove Hrvatske, od Brijuna do Mljeta, kao i parkove prirode. I dalje nastavljamo otkrivati mala i velika mjesta Lijepe Naπe. Uspomene na njih zakljuËavamo u skrivene kutke naπih srca i Ëuvamo ih od zaborava.
2.3 Rad s mladima
Indira KekiÊ na vrhu Krivana 2494m (Visoke Tatre, SlovaËka)
PoπtujuÊi izreku Na mladima svijet ostaje, prosvjetni radnici, Ëlanovi naπega Druπtva, svoju ljubav prema planinama prenose na djecu i mlade. Velik dio svoga æivota i rada posveÊuju obrazovanju mladih te ih uËe o prirodi i njezinim zakonitostima. Mladi planinari na izletima upoznaju nove krajeve i usvajaju pravila ponaπanja u prirodi, planinarskim domovima i druπtvu, Ëime pridonose zaπtiti prirode i njegovanju druπtvene tradicije. U Druπtvu su djelovali brojni prosvjetni radnici, koji su ostavili trag u radu s mladima. Nastavnici i profesori koji su svojim radom potaknuli ukljuËivanje mladih planinara u aktivnosti Druπtva su: Vlasta ÆarkoviÊ, O© Budaπevo-Topolovac-GuπÊe Mara BalinËiÊ, O© Viktorovac Sisak Æeljka Cicak, Gimnazija Sisak
Kod Rossijeve kolibe, 1993., grupa sisaËke gimnazije
15
15
Slobodan Grabovica, Gimnazija Sisak Goran Malnar, ObrtniËka πkola Sisak, Srednja πkola Glina i Srednja πkola Topusko Æeljka Marelj, Srednja πkola Viktorovac Sisak Marija ZaimoviÊ, O© BraÊa Ribar Sisak Ljerka BanoviÊ, O© 22. lipnja Sisak
Vlasta ÆarkoviÊ s uËenicima u obilasku spilje Veternice
Andrija Kotenko, ObrtniËka πkola Sisak Kreπimir KlariÊ i pokojni Veljko BogdaniÊ, O© 22. lipnja Sisak Franjo KresojeviÊ, CUO Ivan Goπnjak 2002. godine osnovana je Mala πkola planinarstva u O© Budaπevo-TopolovacGuπÊe. Voditeljica je bila Vlasta ÆarkoviÊ, a instruktori Milan BoæiËeviÊ, Roko NikoliÊ i Ivan Tuπak. Polaznici su bili uËenici od petoga do osmoga razreda. Kroz πest predavanja i πest izleta nauËili su o povijesti i osnovama planinarstva, planinarskim izletima (dinamika kretanja i orijentacija), ponaπanju u prirodi, prvoj pomoÊi, osnovama speleologije i alpinizma (Ëvorologija), zaπtiÊenim podruËjima, etici, boravku u planinarskoj kuÊi i ponaπanju u autobusu. Polaznicima Male πkole planinarstva sve nauËeno je prava æivotna πkola, koja Êe im pomoÊi da sigurno i bezbriæno borave u prirodi jer su shvatili da su njezin neraskidiv dio. Mladi planinari pohodili su Samoborsko gorje, MoslavaËku goru, Medvednicu (πpilju Veternicu), Klek i Sjeverni Velebit. Malu ©kolu planinarstva uspjeπno je zavrπilo dvadeset polaznika, kojima su dodijeljene diplome. Medvednica, jesen 2008
Mladi na Papuku
16 SljedeÊih godina provodili su se jednostavniji oblici edukacije, iskljuËivo na terenu. »esta su odrediπta Papuk, Kalnik, IvanπËica, StrahinjπËica, Hrastovica, FeriËanci… Nije neobiËno u grupama vidjeti Ëile sedamdesetogodiπnjake, kao ni roditelje koji u naruËju nose svoje najmlae.
Na PremuæiÊevoj stazi 2004
Mladi sa starijima na Ziru, 2009
Kod planiranja izleta ne bira se godiπnje doba jer svako od njih omoguÊuje stjecanje novih znanja vezanih uz biljni i æivotinjski svijet. Upoznaju se jestive i otrovne gljive, prepoznaje se samoniklo jestivo bilje, uËi se o ponaπanju pri susretu sa πumskim æivotinjama, uæiva se u zajedniËkome druæenju u prirodi i planinarskim domovima, ohrabruje se na usponima, veseli se planinarskomu krπtenju na osvojenim vrhovima itd. Nakon povratka s izleta, bez obzira na umor, uvijek se pita kamo i kada idemo sljedeÊi put. Prosvjetni djelatnici koji vode mlade sudjeluju i u obiljeæavanju datuma vezanih uz zaπtitu prirode: Svjetskoga dana pjeπaËenja, Dana Ëistih planina, Dana planeta Zemlje, Svjetskoga dana sporta… Svake godine povodom Svjetskoga dana sporta prohoda se poznata gradska ruta ©etnica-MihanoviÊeva obalaNasip-ÆeljezniËki most-Viktorovac, PiramidaLaarska ulica-Stari most-©etnica. ZadaÊa mladih je nastaviti se brinuti o prirodi i nauËiti brinuti o njoj one koji dolaze poslije njih. Prilog o izletu na Klek, odnosno zapis iz dnevnika mlade planinarke Mie KondiÊ, najbolje govori o tomu kako biti prijatelj s prirodom i kako je zavoljeti
16
7. sijeènja 2007. 7:00 sati. Na æeljezniËkome kolodvoru zijeva grupa planinara. Ulazimo u autobus kao puæevi na trkama. Smjer kretanja: Sisak-Karlovac-Ogulin. Atmosfera u autobusu bila je kao na sprovodu. Odrasli su spavali, a mi mladi smo sluπali laganice. Odjednom je vozaË pojaËao radio i pustio rock. Mladi su æivnuli, a stariji se probudili. 10:00 sati. Stigli smo. Iz autobusa smo iskoËili kao klokani. Staza Bjelsko! PotrËali smo uzbrdo kao gepardi, a do vrha stigli kao kornjaËe. 12:00 sati. Stigli smo u dom na Kleku (1 000 m). Milina! Sjedim pokraj kamina, jedem sendviË i pijem topli Ëaj. Naravno da je to bilo predobro da bi potrajalo. Morali smo nastaviti dalje na vrh Kleka (1 181 m). 13:00 sati. Stojim na vrhu Kleka i dolje gledam kvadratiÊe. Vjetar me ljuljao kao na ljuljaËki. 14:00 sati. Siπli smo s vrha Kleka i sada se opet nalazimo u domu. Onima kojima nije bilo dosta, mogli su otiÊi pogledati πpilju. Tamo je bilo guba, ali riskantno. Dræali smo se za sajlu. Hodali smo na rukama, a noge su nam bile oslonac. Kada bi netko sruπio kamen, morao bi viknuti Kamen!, da ne bi kome pao na glavu. Hodali smo krivudavim stazama kao rijeka smrznutih kapljica. 15:00 sati. Posjetili smo πpilju. Nemam rijeËi. Krasna je i hladna. ‘ajdemo natrag u dom! 16:00 sati. VraÊaju se junaci iz pohoda. Toliko je sklisko da se zaustavljamo zabijajuÊi se u drvo. Lakπe se bilo popeti nego spustiti. 18:00 sati. Pripreme za povratak kuÊi. Tek u autobusu smo se raskokodakali. Kokoπinjac se uskoro stiπao i malo zadrijemao. 20:00 sati. Opet je postalo buËno. S jedne strane sluπam lovaËke priËe, a s druge ljubavne bajke iz πkole. Svi sada veÊ znaju da je Æganec skoro pao s litice. Uz smijeh poæeljela sam svima laku noÊ. Pustite me makar malo da joπ jednom odradim stazu na Kleku.
Razvoj HPD-a Sisak od 1982 godine
17 17
18
2.4 Školovanje Druπtvo je kroz svoj rad brinulo o πkolovanju svojih planinara, tako da danas u Druπtvu imamo πkolovane markaciste, vodiËe druπtvenih izleta i Ëlanove sa zavrπenim alpinistiËkim teËajevima. Ljetni alpinistiËki teËaj, u organizaciji HPD-a ÆeljezniËar, 1989. godine zavrπili su Savo Blazonija, Ivica Tuπak, Boris –apa, Vlado Gregl i Mile LjubiπiÊ. Planinarsko druπtvo Sisak je 18. travnja 1990. godine osnovalo AlpinistiËki odsjek, koji je imao πest Ëlanova: tri alpinista i tri alpinistiËka pripravnika. Alpinisti su bili Vedran Bubanj, –urica NikoliÊ Bubanj i Roko NikoliÊ, a alpinistiËki pripravnici Mile LjubiπiÊ, Vlado Gregl i Mario DadiÊ. 1993. godine Zimski alpinistiËki teËaj zavrπili su Savo Blazonija, Ivica Tuπak i Vlado Gregl. 2004. godine, u organizaciji Hrvatskoga planinarskog saveza.
Vjeæba uspona, OkiÊ 2009
19 19 Komisija za vodiËe je na Petrovu vrhu (Daruvar) organizirala TeËaj za vodiËe druπtvenih izleta, koji su zavrπile Vlasta ÆarkoviÊ i Vlasta Kolar. ©kolovani markacisti obiljeæavaju i odræavaju planinarske putove. U organizaciji Hrvatskoga planinarskog saveza, Komisija za markiranje putova je organizirala TeËaj za markaciste, koji su prvi uspjeπno 1989. godine zavrπili Dragutin Ivnik, Mijo ©trk i Savo Blazonija, Ëlanovi PD-a Sisak. TeËaj za markaciste su 2006. godine zavrπili i Siniπa Tere, Milan TodoroviÊ i Aleksandar GlijakoviÊ, a 2007. godine Igor Horvat, Marta Ljuckanov i Nenad Tuπkanac. HPD Sisak 2009. godine prvi put u povijesti druπtva organizira planinarsku πkolu u suradnji s Hrvatskim planinarskim savezom, koju su uspjeπno zavrπila 34 planinara. Program planinarske πkole osmislile su i realizirale Vlasta ÆarkoviÊ i Ljubica MatijaπeviÊ. U suradnji s HPS-om, πkola je ponovno organizirana 2012. godine, a voditelji πkole bili su Ljubica MatijaπeviÊ i Marija Medved. ©kolu je uspjeπno zavrπilo 17 polaznika. ©kola je osmiπljena prema tematskim cjelinama koje mora imati. To su povijest planinarenja i organizacija HPS-a, oprema, markacije, putovi i objekti, metereologija za planinare,
Vjeæba spuπtanja, Golubinjak 2009
20 20 orijentacija i snalaæenje u prirodi, Ëvorologija i osnove alpinizma, planinarska etika i zaπtita prirode, prva pomoÊ u planini i GSS, kao i osnove speleologije. Svaka cjelina sastoji se od teorijskoga dijela i rada na terenu, a cijela izobrazba traje oko tri mjeseca.
Planinarska πkola na terenu, Zabok, 2012.-pripreme za orijentaciju
Mlai Ëlanovi HPD-a Sisak ukljuËili su se u πkolovanje za pripadnike Hrvatske gorske sluæbe spaπavanja i danas su njihovi Ëlanovi. Obavjeπtajna toËka Sisak ima jedanaest Ëlanova - deset pripravnika i jednu suradnicu (Dunja BiËaniÊ TodoroviÊ) - tri spasioca na brzim vodama i poplavama te dva voditelja potrage. TeËaj ljetnih tehnika spaπavanja ima deset Ëlanova. To su Draæen StaroviÊ, Domagoj CestariÊ, Branislav GrubiÊ, Aleksandar GlijakoviÊ, Milan TodoroviÊ, Matija ZaplatiÊ, Robert Kelava, Ivica Tuπak, Alen KoliÊ i Filip Zec. TeËaj zimskih tehnika spaπavanja imaju tri Ëlana. To su Draæen StaroviÊ, Domagoj CestariÊ i Branislav GrubiÊ. »etiri Ëlana, Draæen StaroviÊ, Domagoj CestariÊ, Alen KoliÊ i Branislav GrubiÊ, zavrπili su TeËaj speleospaπavanja, a TeËaj spaπavanja s
Prva pomoÊ-Hrastovica 2012.
21 21 brzih voda i poplava imaju tri Ëlana. To su Alen KoliÊ, Domagoj CestariÊ i Branislav GrubiÊ. TeËaj digitalne kartografije imaju tri Ëlana, a to su Draæen StaroviÊ, Domagoj CestariÊ i Branislav GrubiÊ. Treba naglasiti da πkolovanje i obuka traju tri do Ëetiri godine, nakon Ëega se polaæe ispit za gorskoga spasioca. Dva voditelja potrage, Draæen StaroviÊ i Branislav GrubiÊ, 24. studenoga 2012. poloæili su ispit za gorskoga spasioca.
S TeËaja HGSS-a-vjeæba spaπavanja ozlijeenog
Uvjeæbavanje protuutega (Tunel na Medvednici)
22
2.5 Promidžba Društva Komisija za promidæbu naπega Druπtva osnovana je 2004. godine, ali je i do tada promidæba bila sastavni dio aktivnosti Druπtva. Ona se ostvaruje sredstvima javnog informiranja, izloæbama, izloæbenim ormarima, organizacijom predavanja, ureivanjem internetske stranice Druπtva te cijelim nizom ostalih aktivnosti.
Izloæbeni ormari
S otvaranja izloæbenih ormara, lipanj 2007. godine
Uvjereni smo da najveÊu ulogu u promidæbi naπega Druπtva imaju tri izloæbena ormara, postavljena na atraktivnoj lokaciji. PomoÊu njih informiramo Ëlanove naπega Druπtva, kao i ostale sugraane, o dogaanjima u naπemu Druπtvu. Dva izloæbena ormara predviena su za slikovni prikaz proteklih izleta, a jedan ormar je oglasni s planom i najavom izleta, kao i ostalim aktivnostima. Prvi izloæbeni prostor postavljen je 1984. godine u izlog trgovine Boje i lakovi, u Ulici A. i S. RadiÊa. Ureivali su ga Kreπo KlariÊ i Mile LjubeπiÊ, a 1987. godine preseljen je u prolaz zgrade, u istoj ulici. PoËetkom rata ta je djelatnost zamrla, da bi 2001. godine ponovno oæivjela. Pano je postavljen u Ulici S. i A. RadiÊa 6. Ureivale su ga Vlasta ÆarkoviÊ, Ljubica MatijaπeviÊ i Marija BabiÊ.
Izloæbeni ormari
Novi izloæbeni ormari 2007. godine postavljeni su u prolaz izmeu Ulice A. i S. RadiÊa i Ulice dr. Ante StarËeviÊa. S ponosom kaæemo da su naπi izloæbeni ormari jedan od ukrasa grada, koji plijene paænju prolaznika s posebno odabranim fotografijama i uvode ih u svijet planinske prirode, nakon Ëega mnogi postaju planinari. Sedam godina ureivali su ih Vesna ©prajc i Ivica PerkoviÊ. U tom vremenu u ureivanje su se ukljuËivali i Vlasta Kolar, Brane GrubiÊ te Vlasta ÆarkoviÊ. Posljednje dvije godine izloæbene ormare ureuju Marija Medved i Æeljko RakariÊ. 22
23
Internetska stranica Druπtvo je 2003. godine napravilo internetsku stranicu o kojoj je brinuo Darko Mitar. Stranica je 2006. godine redizajnirana, a u njezinu aæuriranju sudjelovali su Darko Mitar, Vesna ©prajc, Vlasta ÆarkoviÊ i Anita KliËek. Krajem 2012. godine izradu stranice preuzeo je Damir MatagiÊ.
Izloæbe Izloæbe su se veÊinom organizirale za vrijeme obiljeæavanja obljetnica rada Druπtva. Tijekom godina postavljene su sljedeÊe izloæbe: 1. U Narodnoj knjiænici i Ëitaonici Vlado Gotovac Sisak 1987. godine, povodom petogodiπnjice rada Druπtva, prikazane su fotografije s izleta. 2. U Narodnoj knjiænici i Ëitaonici Vlado Gotovac Sisak 18. veljaËe 2002. godine, povodom dvadeset godina poËetka neprekidnoga rada Druπtva, otvorena je izloæba pod nazivom Povijest planinarenja u Sisku od 1924. do 2002. Izloæbu je otvorio predsjednik Druπtva Roko NikoliÊ, a posveÊena je Ivici MarakoviÊu, jednom od osnivaËa naπega Druπtva. Obitelj Ivice MarakoviÊa Druπtvu je iz njegove ostavπtine darovala fotografije. U ureenju izloæbe sudjelovali su Mile BoæiËeviÊ, Vlasta ÆarkoviÊ, Vesna ©prajc, Ljubica MatijaπeviÊ i Ivanka MariÊ. 3. U capraπkome odjelu Narodne knjiænice i Ëitaonice Vlado Gotovac Sisak 23. rujna 2004. godine, povodom osamdeset godina od poËetka planinarenja u Sisku, postavljena je izloæba. Otvorila ju je predsjednica druπtva Vlasta ÆarkoviÊ. Na izloæbi su prikazane fotografije iz bogate povijesti Druπtva, priznanja i planinarska oprema, a za njezine potrebe osobne fotografije ustupili su Mile BoæiÊeviÊ i Vlado Gregl. 4. 21. oæujka 2005. godine, povodom prvoga dana proljeÊa, u Narodnoj knjiænici i Ëitaonici Vlado Gotovac Sisak otvorena je izloæba pod nazivom CvijeÊe, ljepota i raskoπ planina. Za potrebe izloæbe svoje fotografije ustupili su Branka Dimov, Envera OstojiÊ, Domagoj VukoviÊ, Darko Mitar, Slobodan Grabovica i Vesna ©prajc. Pri ureenju izloæbe pomogla je Æeljka Cicak, pri izradi fotografija Æeljko RakariÊ, a tekst je pisala Marija Medved.
Otvorenje izloæbe 21. oæujka 2005.
24 Izloæbu su svirkom uljepπali uËenici Glazbene πkole Fran Lothka iz Siska, a stihovima vezanim uz planine uËenice Osnovne πkole Budaπevo. Izloæbu je otvorila predsjednica druπtva Vlasta ÆarkoviÊ. 5. U istome prostoru 2008. godine, povodom osamdeset i pet godina od poËetka planinarenja, postavljena je izloæba. Uredili su je Marija Medved i Æeljko RakariÊ, a otvorila predsjednica Druπtva Ljubica MatijaπeviÊ .
Suradnja s medijima Dajana Brodarec MiliËiÊ redovno je od 1984. godine u tadaπnjemu tjedniku Jedinstvo objavljivala informacije o buduÊim izletima i kratke informacije s proteklih izleta. Uspjeπno se suraivalo s dnevnim i mjeseËnim novinama, kao πto su Jutarnji list, VeËernji list, Novi sisaËki tjednik, Glas Siska, Hrvatski planinar, LiËki planinar i Slavonski planinar. Radio stanice Sisak, Pula i Quirinus te TV NET takoer su pratile rad Druπtva. 8. sijeËnja 2011. na TV NET-u su u emisiji Dva Frtalja gostovali Ljubica MatijaπeviÊ i Milan BoæiËeviÊ, u kojoj su govorili o planinarenju te aktivnostima i planovima HPD-a Sisak.
Promotivni materijali 1982. godine, nakon ponovnoga pokretanja rada Druπtva, zapoËela je izrada majica, naljepnica i znaËaka, koja prema potrebi traje i danas. Od 2003. godine tiskamo male kalendare.
Na Sajmu cvijeÊa
25
2.6 Ostale aktivnosti Osim πto organizira izlete, Druπtvo aktivno sudjeluje u manifestacijama Grada Siska, kao πto su Sajam cvijeÊa, Dan sporta, akcija Kretanjem do zdravlja te mnogobrojnim ekoloπkim akcijama i sliËnim aktivnostima. HPD Sisak redovito sudjeluje na Sajmu cvijeÊa od 2003. godine. U kreiranju izloæbenoga prostora sudjelovali su Vlasta Kolar, Vlasta ÆarkoviÊ, Ivica PerkoviÊ, Ljubica MatijaπeviÊ, Vesna ©prajc, Mira KaleziÊ, Krista i Pavao GrgiÊ, Vesna PangerËiÊ, Anita KliËek, Jana KocijanËiÊ, Blaæenka ©midt i Marija Medved, a u izradi izloæaka sudjelovali su Drago SertiÊ i Drago JagarËec. Dugi niz godina polovicom prosinca za obitelj i prijatelje organiziramo Planinarsku veËer, kojom obiljeæavamo zavrπetak planinarske sezone. Osim planinara naπega Druπtva, na sveËanost dolaze Ëlanovi drugih druπtava, kao i sponzori i donatori Druπtva. Uspostavljena je izuzetno dobra suradnja s kazaliπnom grupom Pentravci. Osnovali su je Ëlanovi PD GrafiËar, koji su bili gosti naπega Druπtva Ëetiri puta s predstavama Istini za volju, 2004. godine, Put u Delfe, 2006. godine, Tko æiv-tko mrtav, 2008. godine i Rado bi se udala, 2012. godine. Time smo se ukljuËili u kulturnu djelatnost naπega grada. Za vrijeme obiljeæavanja obljetnica Druπtva, osim izloæaba odræavaju se i ostale aktivnosti. Tako je 24. rujna 2004., za vrijeme obiljeæavanja osamdesete godiπnjice, odræana prigodna sveËanost u Kazaliπtu 21. Prisustvovali su joj tajnik HPS-a Darko Berljak, koji je uruËio priznanje Druπtvu, a Aeroklub LuËko iz Zagreba 25. rujna 2004. organizira panoramsko razgledavanje Medvednice. 26. rujna 2004. organiziran je izlet na HrastovaËku goru. Osamdeset peta godiπnjica poËetka planinarenja u Sisku obiljeæena je sljedeÊim aktivnostima. 17. rujna 2009. Detalj iz predstave Rado bi se udala
26
Sudionice ekspedicije Mt. Everest 2009, Tea i Iris
odræano je predavanje s videoprojekcijom Ekspedicija Mt. Everest 2009. u Kazaliπtu 21. Predavanje je odræao voditelj Prve æenske ekspedicije gospodin Darko Berljak, tajnik HPS-a, a nadopunjavale su ga dvije Ëlanice ekspedicije Iris BostjanËiÊ i Tea –urek. Izloæba 85. godina planinarenja u Sisku otvorena je 18. rujna 2009. u Narodnoj knjiænici i Ëitaonici Vlado Gotovac Sisak, a 20. rujna 2012 odraena je pjeπaËka tura Kretanjem do zdravlja. Za obiljeæavanje osamdeset pet godina planinarenja u Sisku i za razvoj sporta 2010. godine dobili smo Priznanje Zajednice sportskih udruga Grada Siska.
26
27
3. Istaknuti èlanovi (abecednim redom) BABIĆ, Marija Roena je 20. lipnja 1950. godine u Karlovcu. Osnovnu i srednju πkolu zavrπila je u Sisku, a Tehnoloπki fakultet u Zagrebu. Cijeli radni vijek provela je u tvornici Herbos. U Planinarsko druπtvo Sisak uËlanila se 1994. godine. Bila je Ëlanica Izvrπnog odbora i tajnica Druπtva od 2004. do 2008. godine. Sudjelovala je u radnim, ekoloπkim i promidæbenim akcijama u organizaciji Druπtva, za πto je dobila priznanje 2008. godine. Takoer je bila Ëlanica Ekoloπkoga druπtva Æumberak.
BALINÈIĆ, Mara Roena je 3. sijeËnja 1949. godine u B. Grabovcu. »lanica je HPD-a Sisak od 1990. godine. Kao profesorica biologije svoje uËenike vodila je na mnoge izlete, uvodeÊi ih u planinarstvo. Preπla je u PD Crikvenica zbog promjene posla. ZnaËajniji usponi: Kilimandæaro (5 895 m), Mt. Kinabalu (4 100 m) na otoku Borneu, Visoke Tatre, Bobotov kuk (2 523 m) na Durmitoru, u Crnoj Gori, Triglav (2 863 m), svi vrhovi RH, a najneobiËnije planinarenje je poËelo spuπtanjem pa usponom u Red Canyon pustinje Negev, u Izraelu. Od ostalih aktivnosti izdvajaju se raftinzi na Kupi, Tari u Crnoj Gori i Dunajcu u SlovaËkoj te ronjenja u Jadranu, Crvenome moru, Juænome kineskom moru, Sulu moru, Sredozemnome moru i bezuspjeπno u Mrtvome moru. Zapisala je Planinarenju me privlaËi velika ljubav prema prirodi i ljepota u predivnim druæenjima.
BOŽIÈEVIĆ, Milan Roen je 09. veljaËe 1943. godine u Sisku. Cijeli svoj radni vijek proveo je u Æeljezari Sisak. Planine su ga poËele privlaËiti u djetinjstvu kada je ljetovao u Baπki na otoku Krku, odakle su se pruæali pogledi prema Velebitu i vrhovima Krka. U PD Sisak uËlanio se 1961. godine, kada su poËeli njegovi pohodi na Samoborsko gorje, Medvednicu i ostale planine Hrvatske, da bi se nastavili po planinama bivπe Jugoslavije (Fruπka Gora, ©ar planina, Kopaonik, Kozara, Jahorina, Igman, LovËen, Pohorje...). Bio je sudionik OsnivaËke skupπtine PD-a Sisak 1982. godine, od kada Druπtvo, nakon brojnih prekida, neprekidno radi. Bio je i dugogodiπnji Ëlan Izvrπnog odbora Druπtva te obavljao funkciju predsjednika i tajnika Druπtva. Osim planinarenja, sudjelovao je u brojnim radnim akcijama, aktivni je Ëlan Ekoloπkoga druπtva Æumberak. Od mladih dana bavio se razliËitim aktivnostima. OsnivaË je AK-a Metalac, AK-a Sisak i Gljivarskoga druπtva 27
28 28 Sisak. Viπegodiπnji je predsjednik Ferijalne druæine Æeljezare Sisak i voa veterana nogometnoga kluba Metalac iz Siska. Dobitnik je priznanja Jugoslavensko Norveπkog druπtva Zagreb za uËeπÊe na partizanskoj stazi Jugoslavensko Norveπkog prijateljstva 1984. godine
BRODAREC-MILIÈIĆ, Dajana Roena je 06. rujna 1959. godine u Sisku. U PD Sisak uËlanila se 1983. godine. Aktivno je sudjelovala u radu Druπtva, u kojemu je vodila blagajnu i financijsko poslovanje. Za predsjednicu Druπtva izabrana je 1989. godine. Za vrijeme njezina mandata Druπtvo se preselilo iz prostora Medicinskoga centra u Æeljezari u Ulicu I. MeπtroviÊa 32, koja je i danas sjediπte Druπtva. Podræala je osnivanje i rad AlpinistiËkog odsjeka, kojega je rezultat bio odlazak sisaËkih planinara na Mont Blanc 1989. godine. U sklopu Programa revitalizacije Velebita, Planinarski savez Hrvatske ponudio je druπtvima bez planinarskih kuÊa u vlasniπtvu ureenje i odræavanje prostorije bivπe osnovne πkole u Oltarima. UnatoË velikoj konkurenciji, uspjela se izboriti, stoga su Druπtvu 1989. godine uruËeni kljuËevi. Kao aktivna planinarka, obiπla je gotovo sve planine bivπe Jugoslavije.
DIMOV, Branka Roena je 4. srpnja 1949. godine u Sisku. Nakon zavrπene gimnazije, upisala je Pravni fakultet u Zagrebu, koji je zavrπila i zaposlila se u Rafineriji nafte Sisak. Ljepote planinarstva otkrili su joj kolege rafinerci i prijatelji planinari - Ëlanovi HPD-a Sisak. »lanica Druπtva postala je 2001. godine, od kada i aktivno sudjeluje u radu Druπtva. Od 2010. do 2012. godine obavljala je duænost predsjednice Nadzornog odbora. Radila je na izradi opÊih akata Druπtva: Pravilnika o organizaciji i voenju izleta, Pravilnika o deæurstvu u PK Oltari, izmjenama i dopunama Statuta, Poslovnika o radu skupπtina Druπtva te izradi obrazaca neophodnih za rad Druπtva. Za tajnicu Druπtva izabrana je 13. travnja 2012. godine.
DIMOV, Željko Roen je 14. oæujka 1946. godine u Zagrebu. ©kolovao se u Sisku i Zagrebu, gdje je zavrπio elektrotehniËku πkolu. Najduæe je radio u sisaËkoj æeljezari, a nakon njezina steËaja otvorio je vlastiti obrt u struci. »lan Druπtva postao je 2001. godine, od kada i aktivno sudjeluje u njegovu radu. U dva mandata obavljao je poslove proËelnika Komisije za gospodarstvo, a na taj je poloæaj ponovno imenovan na Izbornoj skupπtini 2012. godine. NaroËito se ukljuËuje u aktivnosti vezane uz Ëuvanje i odræavanje Planinarske kuÊe Oltari. Njegovim radom i zalaganjem taj objekt omoguÊuje ugodan smjeπtaj planinarima u svako doba godine. PokreÊe aktivnosti ureenja i odræavanja planinarskih staza od Planinarske kuÊe Oltari prema Vratniku te prema BabiÊ Dolcu.
29 Njeguje planinarsku etiku i ljubav prema prirodi te, naroËito meu mladima, naglaπava potrebu njezina oËuvanja.
GLAVANOVIĆ Vesna Roena je 7. travnja 1949. godine u PreloπËici pokraj Siska. Osnovnu πkolu i srednju ekonomsku πkolu zavrπila je u Sisku. 1970. godine zaposlila se u Æeljezari Sisak, gdje je radila do umirovljenja 1998. godine. Prirodu je zavoljela u mladosti kao Ëlanica izviaËkoga pokreta, u Ëijim je aktivnostima sudjelovala. »lanica HPD-a Sisak postaje 1. lipnja 1993. godine te se odmah ukljuËuje u njegove aktivnosti. Sudionica je brojnih radnih akcija od kojih treba izdvojiti kontinuirano odræavanje i ureenje planinarske kuÊe na Oltarima. Dobitnica je priznanja Druπtva. Zavoljela je Alpe, Dinaru, UËku, Sjeverni Velebit , Jadranske otoke i dr.
IVNIK, Dragutin Roen je u Sisku 11. veljaËe 1932. godine. Planinariti je poËeo vrlo rano. U Druπtvo se uËlanio 1966. godine. S obzirom na to da je bio zaposlenik poπte, bio je aktivni Ëlan i voditelj sekcije PD-a PTT Sljeme u Sisku od 1973. godine. Kao πkolovani markacist, markirao je staze na HrastovaËkoj gori i Velebitu. Dobitnik je BronËane znaËke HPS-a 1990. godine. Sudionik je brojnih radnih akcija, kao πto su ureenje planinarskoga doma na Oltarima i ekoakcija na Æumberku, a zajedno s pokojnim Ivicom Keresmanom sudjelovao je u poπumljavanju Kleka. Dobitnik je viπe priznanja od Druπtva.
JAGARÈEC, Drago Roen je u Zagrebu 26. rujna 1951. godine. Po zanimanju je strojarski tehniËar u mirovini. PoËeo je planinariti 1990-tih godina s kolegama iz Æeljezare Sisak, Rokom NikoliÊem i Milom BoæiËeviÊem. Odmah se ukljuËuje u aktivnosti ureenja planinarskog doma na Oltarima - postavljanje vodovodne instalacije, pecare, nadstreπnice na terasi kao i limenih vrata na ulazu. Kao oboæavatelj visokih planina osvojio je Mont Blanc - najviπi vrh Europe, pokuπaj uspona na Matterhorn (odustajanje zbog visinske bolesti). U Hrvatskoj ispenjao sve najznaËajnije vrhove (Velebit, Dinara, Biokovo), u Sloveniji - Alpe, Triglav (πest puta u ljetnim i zimskim uvjetima), Jalovec, Prisojnik, te u Bosni i Hercegovini - Prenj, »vrsnica, Raduπa, Cincar, Kameπnica, Konj... Strast su mu usponi feratama u Sloveniji i Austriji. Organizira i vodi zahtjevne planinarske izlete Druπtva, a Ëlanove Druπtva Ëesto iznenadi turama po MoslavaËkoj gori.
KALEZIĆ, Miroslavka Roena je u Sisku 27. veljaËe 1952. godine. Nakon zavrπenog Ekonomskog fakulteta zaposlila se u Rafineriji nafte Sisak. U HPD Sisak uËlanila se 1999. godine. Ubrzo nakon uËlanjenja, ukljuËila se u aktivan rad Druπtva. Sudjelovala je u plani-
30 ranju i voenju planinarskih izleta i radnim akcijama koje je organiziralo Druπtvo, naroËito u ureenju planinarske kuÊe na Oltarima. »lanica je Ekoloπkoga druπtva Æumberak te sudjeluje u akcijama ureenja i Ëuvanja okoliπa. Bila je Ëlanica i predsjednica Nadzornog odbora HPD-a Sisak, a sada vodi blagajnu i financijsko poslovanje Druπtva.
KLARIĆ, Krešimir Roen je u Sisku 1959. godine, gdje je zavrπio osnovnu i srednju πkolu. U Petrinji je zavrπio UËiteljski fakultet i danas radi kao uËitelj razredne nastave. Planinarenjem se poËeo baviti 1980. godine, kada je postao Ëlan PD-a INA - Inæenjering Zagreb, odsjek u Sisku. Aktivni Ëlan PD-a Sisak bio je od 1983. do 1992. godine, kada je prestao s planinarenjem. Obavljao je duænost tajnika Druπtva u periodu od 1986. do 1989. godine. Idejni je zaËetnik grba i æiga na Oltarima. Vodio je planinarsku sekciju u O© 22. lipnja Sisak u πkolskoj godini 1986./87., s kojom je osvajio kristalne globuse za masovnost na izletima u Samoborskome gorju. Tijekom planinarenja postao je planinar transverzalac. Sastavio je monografiju povodom pete godiπnjice osnivanja Druπtva.
KOLAR, Vlasta Roena je 27. veljaËe 1951. godine u Sisku. Nakon zavrπene gimnazije, upisala je Metalurπki fakultet. 1977. godine zaposlila se u TuristiËkome druπtvu Sisak, gdje je i danas zaposlena. Planinarstvom se poËela baviti 2000. godine. Aktivno sudjeluje u radu Izvrπnog odbora Druπtva i Komisiji za zaπtitu prirode, Ëiji je bila proËelnik od 2008. do 2012. godine. U organizaciji HPS-a 2004. godine zavrπava TeËaj za vodiËa druπtvenih izleta. Organizira i vodi brojne zahtjevnije izlete. Dobitnica je priznanja HPD-a Sisak.
KOTENKO, Andrija Roen je 13. prosinca 1934. u Beogradu. Osnovnu πkolu i gimnaziju zavrπio je u Sisku, a geografiju na Prirodoslovno-matematiËkome fakultetu u Zagrebu 1960. godine. Za vrijeme studija poËeo se baviti planinarenjem i speleologijom, te je aktivno sudjelovao u istraæivanju spilja. Kao profesor u srednjoj πkoli, vodio je i organizirao izlete za uËenike unutar Ferijalnoga saveza u Sisku, a takoer ih je vodio i na Velebit. »lan HPD-a Sisak postao je 1997. godine. Bio je Ëlan Izvrπnog odbora i blagajnik Druπtva od 2003. do 2009. godine te dvije godine Ëlan Nadzornog odbora. Aktivni je sudionik u akcijama ureenja Planinarskoga doma Oltari, stvarajuÊi prostor za naπe Ëlanove i ostale dobrodoπle planinare.
LOVREKOVIĆ, Ivan Roen je 13. kolovoza 1940. godine u Hrvatskom »untiÊu. Cijeli svoj radni vijek proveo je u Æeljezari Sisak. Nakon uËlanjenja u HPD Sisak 1992. godine, odmah se ukljuËio u njegov rad. Sudionik je brojnih radnih akcija na Oltarima, MoslavaËkoj
31 31 Slatini i Kleku. Redovito sudjeluje u radnim akcijama Ekoloπkog druπtva Æumberak Ëiji je Ëlan. Radio je na odræavanju i obiljeæavanju staza na Velebitu i Hrastovici. Dobitnik je viπe priznanja i zahvalnice HPD Sisak. Organizator jednostavnijih izleta. Omiljene planine Velebit i Medvednica.
MARIĆ, Ivanka Roena je 23. svibnja 1941. godine u Sisku. Nakon uËlanjenja u HPD Sisak 1994. godine, aktivno se ukljuËila u njegov rad. Organizirala je razne izlete, kao i deæurstva u Planinarskoj kuÊi Oltari. Aktivna je sudionica brojnih radnih akcija (Oltari, Klek, MoslavaËka Slatina - ureenje planinarskoga doma PD-a Jelengrad - Æumberak). Redovito sudjeluje u radnim akcijama Ekoloπkoga druπtva Æumberak, Ëija je Ëlanica od 1998. godine. Bila je proËelnica Sekcije za zaπtitu prirode od 2004. do 2008. godine. Dobila je priznanje i zahvalnicu HPD-a Sisak za nesebiËan doprinos u radu i razvoju Druπtva, a priznanje joj je dodijelilo i Ekoloπko druπtvo Æumberak. Predsjednica je Suda Ëasti Druπtva.
MATIJAŠEVIĆ, Ljubica Roena je 02. srpnja 1950. godine. Redovita je profesorica na Fakultetu kemijskog inæenjerstva i tehnologije SveuËiliπta u Zagrebu. Planinarenju ju je privuklo okruæenje u kojemu æivi i radi, u kojemu su gotovo svi Ëlanovi nekoga planinarskog druπtva. »lanica HPD-a Sisak je od 1994. godine. ProËelnica je Komisije za voenje izleta od 2004. godine, a predsjednica od 2008. do 2012. godine, nakon Ëega preuzima ulogu potpredsjednice. Za vrijeme mandata u suradnji s Hrvatskim planinarskim savezom organizira i vodi planinarsku πkolu, i to 2009. godine s Vlastom ÆarkoviÊ, a 2012. godine s Marijom Medved. Aktivna je u organizaciji izleta i ostalih aktivnosti Druπtva. Za svoj rad dobila je priznanje HPD-a Sisak 2004. i 2008. godine.
MEDVED, Marija Roena je 17. prosinca 1956. godine u Sisku. Nakon zavrπetka visokoπkolskog obrazovanja, zaposlila se u struci. Otkrivanje svijeta planinarenja zapoËela je pohodima Medvednici, Samoborskome gorju, Papuku, a planinarenjem se aktivnije poËela baviti uËlanjenjem u HPD Sisak 2003. godine. Kao Ëlanica Komisije za promidæbu, sudjelovala je u ureenju izloæbenih ormara i izloæbenoga prostora na Sajmu cvijeÊa, kao i postavljanju izloæbe 85. godina planinarenja u Sisku u Narodnoj knjiænici i Ëitaonici Vlado Gotovac Sisak. Objavljuje Ëlanke o utiscima s planinarenja u Novome sisaËkom tjedniku i Hrvatskome planinaru. Bila je tajnica Druπtva od 2010. do 2012., a 2012. godine izabrana je za predsjednicu. Omiljene planine su joj Velebit, Dinara, Alpe i dr.
32 32
MITAR, Darko Roen je 25. kolovoza 1962. godine u Sisku, gdje je zavrπio srednju πkolu. U Zagrebu je zavrπio studij elektrotehnike. 1989. godine zaposlio se u Rafineriji nafte Sisak. Planinarstvom se poËeo baviti 1992. godine. Od poËetka planinarenja bavio se planinarskom fotografijom i slikarstvom. Slike mu ukraπavaju dom na Kleku i na Oltarima. 2004. godine pokrenuo je internetsku stranicu Planinarskoga druπtva Sisak. S dvojicom prijatelja pokrenuo je i internetsku stranicu o Velebitu na kojoj objavljuje svoje fotografske i slikarske radove.
NIKOLIĆ, Roko Roen je 5. oæujka 1944. godine u Imotskome, gdje je zavrπio srednju πkolu. Dolaskom u Zagreb na studij, aktivno se poËeo baviti planinarenjem i alpinizmom. Zaposlio se u Æeljezari Sisak. Sudjelovao je u radu OsnivaËke skupπtine, ali intenzivno poËinje sudjelovati 1990. godine, kada pokreÊe AlpinistiËki odsjek unutar PD-a Sisak. 10. veljaËe 1993. izabran je za predsjednika HPD-a Sisak i tu je duænost obavljao sve do 2004. godine Za vrijeme njegova mandata mnogo je uËinjeno na ureenju Planinarskoga doma Oltari na Sjevernome Velebitu. Takoer je uspostavljena trajna suradnja s PD-ima Kapela, Klek, Jelengrad i mnogima drugima. Bio je Ëlan Nadzornoga odbora HPS-a.
PERKOVIĆ, Ivica Roen je 14. veljaËe 1961. godine u Sisku. Nakon zavrπenog obrazovanja za energetiËara hidro postrojenja i pripavniËkog staæa u Æeljezari Sisak, zaposljava se u tvornici Chromos - Zagreb. »lan HPD Sisak postaje 1994. godine. Dugogodiπnji je organizator i vodiË manje zahtjevnih planinarskih izleta. »lan je komisije za promidæbu HPD Sisak i redovito sudjeluje u ureivanju izloæbenih ormara. Sudjeluje u aktivnostima komisije za zaπtitu prirode i Ëlan je Ekoloπkog druπtva Æumberak od 2006. godine. UËlanio se u HPD Zrin.
RAKARIĆ, Željko Roen je 24. kolovoza 1952. godine u Pakracu. U HPD Sisak uËlanio se 2006. godine. S obzirom na to da je po zanimanju fotograf, trudio se da s izleta Druπtva donese πto viπe kvalitetnih fotografija. Sudjelovao je u nabavi i postavljanju promidæbenih izloga, prijenosnoga raËunala i namjeπtaja za prostor Druπtva. »lan je Komisije za promidæbu i Izvrπnog odbora Druπtva u dva mandata. 2008. i 2010. godine dobio je zahvalnicu za svoj rad u Druπtvu.
ŠPRAJC, Vesna Roena je 15. rujna 1949. godine u Sisku, gdje je zavrπila srednju πkolu i fakultet nakon Ëega se zaposlila u Æeljezari Sisak. »lanica HPD-a
33 Sisak postaje 1999. godine. Od 2001. do 2004. godine obavlja duænost tajnice Druπtva, a od 2004. do 2008. godine bila je proËelnica Komisije za promidæbu. Aktivna je sudionica ureenja planinarskoga doma na Oltarima, izrade internetske stranice, organizacije tradicionalnog izleta na HrastoviËku goru pod nazivom Vratimo osmijeh na lice Hrastovice, kao i organizacije izleta za Ëlanove Druπtva. Pokrenula je odræavanje Planinarske noÊi te sudjelovala u organizaciji izloæaba i ureenju izloæbenih ormara.
VASILIK, Željko Roen je 22. studenoga 1963. godine u Sisku. »lan je HPD-a Sisak od 1992. Kompjutoraπ po zanimanju, prirodnjak po srcu. Popeo se na Low’s Peak (4 095 m, Kinabalu, otok Borneo, Malezija), Bobotov kuk (2 523 m, Durmitor, Crna Gora) i Vaganski vrh (1 757 m, Velebit, Hrvatska). Zaljubljenik u prirodu (sudjeluje u zaπtitarskim aktivnostima u Lonjskom i Odranskom polju, edukativno radi s djecom i posjetiteljima), ljubiteljski promatraË ptica (Ëlan Hrvatskoga druπtva za zaπtitu ptica i prirode), filatelist (Ëlan FK Sisak, sudjelovao na viπe nacionalnih i meunarodnih izloæaba). Planinare smatra najzanimljivijom vrstom ljudi, a njihova okupljaliπta mjestom gdje nitko nikad neÊe imati neispunjeno vrijeme.
ŽARKOVIĆ, Vlasta Roena je 28. listopada 1950. u Sisku. Diplomirala je 1972. godine na PA u Petrinji i stekla zvanje nastavnika kemije i biologije. 2010. godine promovirana je u uËiteljicu savjetnicu biologije. Radi u O© Budaπevo-Topolovac-GuπÊe. »lanica je HPD-a Sisak od 1994. godine. Od 2004. do 2008. godine bila je predsjednica Druπtva, a od 2008. do 2012. godine dopredsjednica. Vodi Odjel podmlatka i 2002. godine je organizirala Prvu planinarsku πkolu za podmladak. Za poticanje mladih na planinarsku aktivnost i za voenje planinarske πkole primila je priznanje Druπtva 2002. godine. Za vrijeme mandata uvela je standard rada i voenja Druπtva, aktiviranjem raznih komisija (gospodarenje, voenje izleta, promidæba, zaπtita prirode), Ëime je postignuta potpuna aktivnost Druπtva. U organizaciji HPS-a 2004. godine zavrπava TeËaj za vodiËa druπtvenih izleta, a 2009. godine vodi i zavrπava planinarsku πkolu, koju je organiziralo Druπtvo u suradnji s HPSom. Omiljena joj je planina Velebit, ali i usponi na Triglav, ©pik, Mangart, Dinaru, »vrsnicu itd.
34
35 35
4. Nagrade i priznanja Branka DIMOV
HPD Sisak i njegovi Ëlanovi u svojemu dugogodiπnjem radu nagraivani su i pohvaljivani za dostignuÊa i doprinos od osobitoga znaËaja za razvitak i ugled planinarstva. Druπtvo i njegovi Ëlanovi redovito se ukljuËuju u aktivnosti na razini lokalne zajednice s ciljem zaπtite prirode i promicanja zdravoga æivota, njegujuÊi pozitivnu sliku o svojemu radu. Njime, posebno mladima, nastoje pribliæiti osjeÊaje radosti i slobode, koje pruæaju planina i boravak u prirodi. Sve se to oËituje poveÊanim interesom za planinarstvo i porastom broja Ëlanova zadnjih godina. Zapaæen je uspjeπan rad Druπtva i njegovih Ëlanova, a uspjeh okrunjen nagradama, priznanjima, diplomama i zahvalama. Podaci i evidencije o nagradama i priznanjima nisu potpuni, stoga od onih nagrada za koje imamo saznanja istiËemo:
Priznanja Hrvatskoga planinarskog saveza dodijeljena HPD-u Sisak 2004.-Hrvatski planinarski savez je 16. rujna 2004. godine, povodom osamdesete obljetnice Druπtva, odlukom Izvrπnog odbora, odlikovao HPD Sisak Plaketom HPS-a za doprinos razvoju planinarstva. 2004.-Hrvatski planinarski savez je 20. prosinca 2004., odlukom Izvrπnog odbora, HPD-u Sisak dodijelio priznanje Najbolji upravljaË planinarskih objekata HPS-a u 2004. godini.
Priznanja Hrvatskoga planinarskog saveza èlanovima Društva 1.
MIJO ©TRK
Srebrni znak HPS-a za dugogodiπnji uspjeπan rad i doprinos razvoju planinarske organizacije u Hrvatskoj, HPS je dodijelio 23. travnja 1988. godine predsjedniku HPD-a Sisak.
36
Priznanja HPS-a - Hrvatska planinarska obilaznica 1.
Danijela Bohorski
BronËana znaËka (243)
2.
Saπa JagarËec
BronËana znaËka (244), Srebrna znaËka (164)
3.
Andrijano Kompasi
BronËana znaËka (663)
4.
Vedrana PopijaË
BronËana znaËka (204)
5.
Miroslav PopijaË
BronËana znaËka (18), Srebrna znaËka (11), Zlatna znaËka (11), Posebno priznanje (19), Visoko priznanje (12)
6.
Juraj Vrbanac
BronËana znaËka (368), Srebrna znaËka (230), Zlatna znaËka (178), Posebno priznanje (173), Visoko priznanje (129), Najviπe priznanje (70)
Priznanja Društva svojim èlanovima - Planinarsko druπtvo Sisak je 21. sijeËnja 1956. godine svomu Ëlanu i osnivaËu Dragutinu Ivniku dodijelilo Spomenicu 1946.-1956. u Ëast desetogodiπnjice osnutka planinarskoga druπtva - Povodom dvadesete obljetnice neprekidnoga djelovanja HPD-a Sisak, 6. prosinca 2002. godine Dragutinu Ivniku dodijeljeno je Priznanje za oæivljavanje rada Druπtva te doprinos u obnovi i odræavanju Planinarskoga doma Oltari. Nedjeljku Balogu dodijeljeno je Priznanje za organiziranje i voenje izleta te poticanje suradnje s ostalim planinarskim druπtvima. Ivanki MariÊ, Dragi JagarËecu-–inu i Ivanu LovrekoviÊu dodijeljena su Priznanja za doprinos radu Druπtva u obnovi i odræavanju Planinarskoga doma Oltari, a Miroslavu PopijaËu Priznanje za najviπe osvojenih planinarskih vrhova - Povodom obiljeæavanja osamdesete obljetnice planinarstva u Sisku, 2004. godine su dodijeljena Priznanja najzasluænijim Ëlanovima Druπtva za dugogodiπnji nesebiËan doprinos razvoju planinarstva u Sisku: Dragutinu Ivniku, Milanu BoæiËeviÊu, Roku NikoliÊu, Miji ©trku (posthumno), Ivanu BrozoviÊu i Dajani MiliËiÊ - Druπtvo je 11. lipnja 2004. godine Andriji Kotenku dodijelilo Priznanje za sudjelovanje u radnim akcijama na Oltarima, Ivici PerkoviÊu–Pjeru Priznanje za sudjelovanje u ureivanju panoa Druπtva i snimanju kazeta za Planinarski dom Oltari, Vesni ©prajc Priznanje za nesebiËan i predan rad u Druπtvu, Dragi JagarËecu–inu Priznanje za organizaciju izleta s PD-om Kapela iz Zagreba, a Ljubici MatijaπeviÊ Priznanje za suradnju s drugim druπtvima
37 37 - U povodu dvadeset i pete obljetnice neprekidnoga djelovanja HPD Sisak je 21. prosinca 2007. godine: - posthumno dodijelilo Miji ©trku, osnivaËu i prvome predsjedniku Druπtva, Priznanje za njegov dugogodiπnji aktivan i uspjeπan rad - Ivanki MariÊ, Vesni ©prajc, Dragutinu Ivniku i Nedjeljku Balogu dodijelilo Priznanje za nesebiËan doprinos u radu i razvoju Druπtva - HPD Sisak je na godiπnjoj skupπtini 25. travnja 2008. godine, zbog osobitih zasluga u razvoju sisaËkoga planinarstva i radu Druπtva, imenovalo Dragutina Ivnika poËasnim Ëlanom Druπtva. Dragi JagarËecu-–inu i Ivici PerkoviÊu-Pjeru dodijeljena su Priznanja za doprinos u radu i razvoju Druπtva, a Ljubici MatijaπeviÊ za uspjeπan rad u Komisiji za voenje izleta. Zahvalnice za posebnu brigu u odræavanju Planinarske kuÊe Oltari dodjeljene su Ivanki MariÊ, Andriji Kotenku, Dragi JagarËecu-–inu, Æeljku Dimovu i Branki Dimov, a Zahvalnica za uspjeπno djelovanje u promidæbi Druπtva Ivici PerkoviÊu-Pjeru
Priznanja drugih planinarskih društava i ostala priznanja Društvu i èlanovima Društva - Na izloæbi lokalne industrije i zanatstva, odræanoj u Sisku od 28. srpnja do 8. kolovoza 1949. godine, Planinarskome druπtvu Sisak dodijeljeno je Priznanje za uspjeπno sudjelovanje - Planinarsko druπtvo PTT Sisak iz Zagreba je 11. svibnja 1980. godine dodijelilo Dragutinu Ivniku diplomu Srebrni znak za suradnju u planinarstvu - Planinarsko druπtvo PTT Beograd je 16. prosinca 1989. godine dodijelilo Dragutinu Ivniku Povelju za posebne zasluge u razvoju planinarstva - HPD Meimurje iz »akovca je 14. travnja 2002. dodijelilo Nedjeljku Balogu Zahvalnicu za uspjeπnu suradnju i doprinos razvoju planinarstva - PD Psunj iz Pakraca je 2005. godine dodijelilo HPD-u Sisak Priznanje povodom sudjelovanja u desetome memorijalnom pohodu Fokinoj stazi - Zaslugom Komisije za zaπtitu prirode HPD Sisak je, kao vjerni posjetitelj sezone Ravnogorskih plodova gorja, 2006. godine dobilo nagradu TuristiËke zajednice OpÊine Ravne Gore - Skupπtina Ekoloπkoga druπtva Æumberak dodijelila je: - u akciji Uljepπajmo svoj zaviËaj 2008. godine Ivanki MariÊ Priznanje za voenje ekosekcije HPD-a Sisak i aktivno sudjelovanje u ekoakcijama
38 - u akciji Uljepπajmo svoj zaviËaj 7. studenoga 2009. godine HPD-u Sisak, i posthumno Nedjeljku Balogu, Priznanje za sudjelovanje u ekoakciji i markiranju puta - Gradsko druπtvo Crvenoga kriæa Sisak je 6. veljaËe 2008. godine dodijelilo HPD-u Sisak Zahvalnicu za humanitarnu donaciju u akciji Pomozite nam pomagati - Savo Blazonija sudjelovao je i dobio diplomu na 9th World Masters Mountain Running Championship, odræanome u Zagrebu 2009. godine - Zajednica tehniËke kulture Grada Siska 22. rujna 2009. godine dodijelila je HPD-u Sisak Zahvalnicu za pomoÊ u organizaciji i provoenju europskoga tjedna mobilnosti u Sisku - Zajednica sportskih udruga Grada Siska 11. veljaËe 2010. godine dodijelila je HPD-u Sisak Priznanje za osamdeset i pet godina uspjeπnoga rada u sportu, Ëime su pridonijeli sportskom ugledu Siska - HPD Sisak i njegovi Ëlanovi sudjelovali su na sisaËkim Sajmovima cvijeÊa i Danima sporta i u ekoloπkim akcijama, koji su obiljeæavani u gradu, te su za svoj doprinos 2005., 2006., 2008., 2009. i 2010. godine primili zahvalnice i priznanja - Druπtvo je 14. listopada 2011. dobilo Zahvalnicu TuristiËke zajednice Grada Petrinje za sudjelovanje na manifestaciji Festival kestena u Petrinji - Planinarsko druπtvo ÆeljezniËar iz Zagreba ustanovilo je 1976. godine natjecanje po planinarskim obilaznicama Planinar Transverzalac. To originalno natjecanje uspjeπno se odræavalo punih petnaest godina, a prestalo se odræavati 1991. godine. O popularnosti toga natjecanja svjedoËi i podatak da je u njemu sudjelovalo 670 planinara iz 110 planinarskih druπtava. »lanovi planinarskog druπtva iz Siska koji su postali planinari transverzalci su Marko KovaËeviÊ (ev. broj 538), Mijo ©trk (ev. broj 545), Milan BoæiËeviÊ (ev. broj 569), Kreπimir KlariÊ (ev. broj 538) i Dajana Brodarec (ev. broj 603).
Priznanje planinaru Transverzalcu
39
40
41
42
43
5. Zaštita prirode Ivanka MARIΔ
Zaπtita prirode i prirodne sredine, kao i oËuvanje prirodne baπtine, temeljni su zadaci planinara i planinarskih organizacija. Planini treba sluæiti, a ne je samo koristiti. Poznato je da su planinari Ëudna stvorenja, koja vole, poπtuju, unapreuju i πtite prirodu. Priroda je svijet neopisive ljepote, mira i izazova zbog Ëega je treba upoznati, shvatiti i Ëuvati te joj zahvaliti. UpoznajuÊi prirodu, razvijamo pozitivan odnos prema njoj i njezinim zakonitostima te potrebu za oËuvanjem bioloπke raznolikosti. Kroz cijelo razdoblje djelovanja planinarskoga druπtva, ono se ukljuËivalo u akcije i odgovaralo na pozive vezane uz zaπtitu prirode, ne samo HPS-a veÊ i ostalih planinarskih druπtava. Organizirano djelovanje Sekcije za zaπtitu prirode poËinje njezinim osnivanjem 3. studenoga 2004. godine, kada je Ivanka MariÊ izabrana za proËelnicu, dok su Ëlanovi bili Ivan GaπpariÊ, Æeljka Marelj i Æeljko Vasilik. Sekcija djeluje edukacijski i ekoloπki. Edukacijsko djelovanje odnosi se na organizaciju predavanja i izleta, a ekoloπko djelovanje je bilo vezano za radne akcije u prirodi. Svojim aktivnostima Sekcija je obiljeæavala vaænije datume: 22. oæujka - Svjetski dan zaπtite voda, 22. travnja - Dan planeta Zemlje, 5. lipnja - Svjetski dan zaπtite prirode i Dan zaπtite planinske prirode RH te 16. rujna - Meunarodni dan ozonskog omotaËa. Sekcija za zaπtitu prirode ostvarila je prijateljski odnos s Ekoloπkim druπtvom Æumberak (EDÆ), s kojim se mnogo puta susretala te sudjelovala u akcijama. To prijateljstvo traje i danas. Svjetski dan zaπtite voda - 22. oæujka svake godine obiljeæava se ekoakcijom Uljepπajmo svoj zaviËaj u organizaciji Ekoloπkoga druπtva Æumberak i Javne ustanove Park prirode Æumberak-Samoborsko gorje. Ekoakcija obuhvaÊa ËiπÊenje rijeke KupËine i njezinih pritoka te πuma i sela. OËiπÊeni su deponiji, dugogodiπnja odlagaliπta raznog otpada. Naπa tri planinara markirala su stazu od Medven Drage preko VlaπiÊ Brda do Kostanjevca. ED Æumberak nam je 2005. godine dodijelilo
44 44 Priznanje za viπegodiπnje sudjelovanje u ekoakcijama. U akciji su sudjelovali i planinari HPD-a Kapela i HPD-a Vihor iz Zagreba. Obavljeno je puno posla te priËinja zadovoljstvo πto se takvim akcijama pozitivno djeluje na svijest ljudi, ali i Ëuva okoliπ.
Ivanka MariÊ ispred panoa CvijeÊe Velebita
HPD Sisak ukljuËio se u projekt Volim Hrvatsku, volim Sisak pod motom Viπe cvijeÊa-manje smeÊa, koju je vodila TuristiËka zajednica Grada Siska. To je ujedno bilo i obiljeæavanje Dana planeta Zemlje - 22. travnja. Sekcija je 21. travnja 2005. godine u ©umici Viktorovac organizirala ekoloπku akciju Uredimo staze od piramide do Kupe, a kojoj su se pridruæili uËenici Srednje πkole Viktorovac Sisak pod vodstvom profesorice Æeljke Marelj. OËiπÊeni su izvor i prilazne staze do izvora. UËenici su sakupljali smeÊe i glomazni otpad na stazi do rijeke Kupe. 21. svibnja 2005. godine organizirana je akcija OËistimo Mediteran, kojom je sakupljan otpad na Kupaliπtu Zibel.
Æumberak - radna akcija
5. lipnja 2005. godine, povodom Svjetskoga dana zaπtite prirode i Dana zaπtite planinske prirode RH, organizirana je izloæba i predavanje o ponaπanju u prirodi. Predavanje je odræala Svjetlana Lupert-ObradoviÊ, dipl. inæ. biologije iz Nacionalnoga parka Sjeverni Velebit. 5. lipnja 2006. godine obiljeæen je Svjetski dan zaπtite prirode radnom akcijom na Viktorovcu. Temeljito je oËiπÊen izvor od trave, liπÊa i smeÊa, ureena je prilazna staza do izvora te su pregledane sve obliænje staze. 16. rujna 2006. godine obiljeæen je Meunarodni dan ozonskog omotaËa predavanjem o njegovoj zaπtiti. PredavaË je bio proËelnik Sekcije za zaπtitu prirode Hrvatskoga planinarskog saveza Slavko Ferina-Mrva, Ëlan HPD-a Kapela iz Zagreba.
45 45 Slavko Ferina odræao je predavanje o zaπtiti prirode i okoliπa pod nazivom Odræivi razvoj-svakodnevna briga ili Tko Êe ako ne mi, kada ako ne sada?. Govorio je o zaπtiti okoliπa i ponaπanju u prirodi, kao i o zaπtiti planinske prirode. Povodom Europskoga dana promatranja ptica, Æeljko Vasilik, Ëlan Sekcije za zaπtitu prirode, odræao je za treÊe razrede O© 22. lipnja Sisak predavanja Promatranje i zaπtita ptica, Upoznavanje ptica i Pozdravimo vjesnike proljeÊa. Marijan Vilhem, velik ljubitelj prirode i Ëlan HPD-a Zagreb-Matica odræao je predavanje Zimsko ruho PlitviËkih jezera. Predavanje o speleologiji odræao je speleolog Josip LukiniÊ, koji nas je upoznao s kakvim se istraæivanjima bavi speleologija. 22. travnja 2006. godine obiljeæen je Dan planeta Zemlje geoloπkim predavanjem o ljepoti krπa, a predavaËica je bila Svjetlana LupertObradoviÊ, dipl. ing. biologije i struËna suradnica Nacionalnoga parka Sjeverni Velebit. U uvodnom izlaganju govorila je o Nacionalnome parku, koji ima znanstvenu, kulturnu i odgojno-obrazovnu zadaÊu. Milijunima godina voda je na tomu podruËju svojom kemijskom i mehaniËkom snagom ispisala jedan od najdomljivijih krπkih reljefa. Predavanje o kulturnoj baπtini Velebita i æivotu u planini odræala je geologinja Dubravka Kljajo, struËna suradnica Nacionalnoga parka Sjeverni Velebit. Na prostoru Velebita, a velikim dijelom u Nacionalnome parku Sjeverni Velebit, nalazi se Ëitav niz zdanja, stanova, vrela, lokava, πterni, crkvica, kapelica i bunara, od kojih se neke planiraju predloæiti za zaπtiÊene kulturne objekte. Slavko Ferina odræao je 15. studenoga 2006. godine projekciju slika o Dolomitima. Svojom kamerom zabiljeæio je okolicu jezera Lago di garda, koje zatvaraju prekrasne, do samoga vrha travnate, planine. KarakteristiËno je da su bogati vodom i zelenilom te na visini od preko 2 500 m, πto daje posebnu Ëar toj predivnoj prirodi. Æeljko Vasilik, Ëlan naπega Druπtva i Ëlan Sekcije za zaπtitu prirode, na predavanju 22. studenoga 2006. upoznao nas je s pticama Hrvatske, odnosno s tim koje se ptice gnijezde na pojedinim staniπtima, kako æive i koje su njihove karakteristike. Upoznali smo vrste ptica u πirenju, iπËezle vrste, ugroæene vrste i novonastanjene ptice na naπemu podruËju. 18. travnja 2007. godine, predavanjem Voda o znanju i neznanju Moja kap vode, moja odgovornost, predavaËa Slavka Ferine, obiljeæen je 22. oæujka - Meunarodni dan voda. Dalibor Andres, Ëlan RonilaËkoga kluba Sisak, 26. rujna 2007. godine odræao je predavanje Pogled u svijet podmorja. Svjetski dan zaπtite okoliπa 2007. godine obiljeæen je radnom akcijom ËiπÊenja korita rijeke Kupe. Radnu akciju organizirao je Roni-
46 laËki klub Sisak, pod nazivom Volim Kupu - trajno. Akcija se provodi 12 godina, a zahvaljujuÊi tim akcijama dno rijeke oËiπÊeno je od glomaznog i ostalog otpada. U suradnji s RonilaËkim klubom Sisak, organizirano je predavanje o podvodnoj arheologiji. PredavaËi su bili Ëlan kluba Mladen HorvatiÊ te ronilac i arheolog Thea Tomaπ. Na predavanju smo upoznali povijest naπega grada. Slavko Ferina odræao je predavanje o zaπtiÊenim objektima hrvatske prirode. Hrvatska priroda je jedna od najvrednijih u svijetu. Æeljko Vasilik 09. sijeËnja 2008. godine odræao je predavanje o pticama moËvaricama. Na naπemu lokalnom podruËju od 1980. godine intezivnije se prouËava Lonjsko polje. Zabiljeæeno je 249 vrsta ptica svih statusa. Sekcija za zaπtitu prirode 14. veljaËe 2008. godine organizirala je za uËenike O© 22. lipnja Sisak predavanje Upoznavanje ptica. Dario Flajsig 5. oæujka 2008. godine odræao je predavanje o opasnostima u prirodi od uboda krpelja, miπje groznice i ugriza zmija. Predavanje Raskoπ i bogatstvo flore i faune u Crnome moru odræano je 12. oæujka 2008. godine. PredavaË je bio Javorko Crljenica, Ëlan RonilaËkoga kluba Sisak, i instruktor ronjenja s velikim ronilaËkim iskustvom. Predavanja su bila popraÊena projekcijom slika o Crvenome moru. Osim predavanja i radnih akcija, Sekcija za zaπtitu prirode organizirala je i izlete vezane uz upoznavanje gljiva i ljekovitoga bilja: - PoËetkom rujna 2005. godine izlet u Ravnu Goru povodom otvaranja gljivarske sezone - 15. srpnja 2006. godine izlet u Ravnu Goru povodom edukacije o ljekovitome bilju uz struËno vodstvo Ivana Lesingera, vrsnoga poznavatelja ljekovitoga bilja - 9. rujna 2006. godine izlet u Ravnu goru na Dan vrganja s vodiËem Ivanom Lesingerom. »lan naπe sekcije Ivan GaπpariÊ naπao je jedan, ali vrijedan vrganj, teæak
Berba ljekovitog bilja - Ravna Gora
47 45 dkg. Kao nagradu TuristiËke zajednice OpÊine Ravna gora osvojili smo besplatno noÊenje za 15 osoba u Planinarskoj kuÊi Javorova kosa i medalje od terakote - 26. kolovoza 2007. godine izlet u BotaniËki vrt ljekovitoga bilja Suban, koji se nalazi u prekrasnom ambijentu Samoborskoga gorja, u selu Manja Vas, izmeu Pleπivice i Oπtrca 17. listopada 2007. godine organizirali smo za uËenike treÊih razreda O© 22. lipnja Sisak Kestenijadu na HrastoviËkoj gori. Na izletu su bila 83 uËenika i 5 uËiteljica. 22. oæujka 2008. godine obiljeæen je Svjetski dan zaπtite voda izletom u Æumberak. Planinari Dragutin Ivnik i Ivan LovrekoviÊ 2008. godine osposobili su pet izvora na HrastoviËkoj gori kod Petrinje. Na svim obnovljenim izvorima postavljena je ploËica s natpisom. Oko izvora posadili su ciklame, urice, jaglace, narcise, visibabe i Ëetrdeset sadnica uskolisne veprine. Posaene su i tri sadnice drenka. Sekcija za zaπtitu prirode 17. i 18. svibnja 2008. godine organizirala je za uËenike treÊih razreda O© 22. lipnja Sisak izlet na Oltare. Obiπli smo buduÊi Muzej domovinskoga rata u Turnju, a u Senju tvravu Nehaj i muzej te nastavili put prema planinarskoj kuÊi. Na Zaviæanu smo proπetali do botaniËkoga vrta, popeli se na Zaviæansku kosu i vratili se u dom na Zaviæanu. Domar Ante VukuπiÊ upoznao je djecu s metereoloπkom stanicom i naËinom na koji oËitava vremensku prognozu. Drugi dan posjetili smo Svetiπte Majke Boæje od Krasna, a nakon toga utoËiπte medvjeda u Kuterevu.
Jedno od predavanja Slavka Ferine - Mrve
48
49
50 50
51
6. Znaèajne radne akcije Milan BOÆI»EVIΔ
6.1 Moslavaèka Slatina Sredinom 1994. godine, kada je PD Jelengrad u selu MoslavaËka Slatina dobilo πkolsku zgradu na upotrebu, poËela je intenzivna suradnja s planinarima toga Druπtva, koja traje i danas. 23. rujna 1994. godine sklopljen je ugovor sa πkolom iz PopovaËe i od tada se zgrada preureuje u planinarski dom. Prva radna akcija odræana je 8. listopada 1994. godine, kada petnaest sisaËkih planinara odlazi u MoslavaËku Slatinu, gdje zajedno s domaÊinima ureuju okoliπ i unutraπnjost πkole te uklanjaju otpad, da bi se privremeno osposobio prostor za prihvat planinara. U toj prvoj radnoj akciji sudjelovali su Vesna GlavanoviÊ, Ljubica Dozet, Josipa PaviËiÊ, Ivanka MariÊ, Marija ©korjanc, Zdravko BradariÊ, Mijo ©trk, Boris –apa, Milan BoæiËeviÊ, Drago Ivnik, Ivan Keresman, Miroslav PopijaË, Æeljko MijoviÊ, Drago Bjelokorov i Drago JagarËec. SljedeÊa radna akcija, u manje-viπe istome sastavu, bila je 3. studenoga 1994. godine. Akciji su se pridruæili Roko NikoliÊ, Ivan LovrekoviÊ te Æeljka i Tamara HarËeviÊ. 11. studenoga 1994. godine HPD Sisak otiπlo je s HPD-om Jelengrad na trodnevni izlet na Klek. 27. studenoga iste godine nastavile su se radne akcije u MoslavaËkoj Slatini. S obzirom na to da je bila kasna jesen i prohladno vrijeme, aktivnosti su bile usmjerene na ureenje unutraπnjosti, odnosno na ureenje sanitarnoga Ëvora, elektriËnih instalacija, izmjenu stakala na prozorima i kreËenje prostora. 1. prosinca 1994. godine Ëlanovi HPD-a Sisak i HPD-a Jelengrad otiπli su s dvadeset uËenika u MoslavaËku Slatinu, gdje su odrasli Ëlanovi nastavili ureivanje doma, a uËenici s nastavnicom Marom BalinËiÊ otiπli na Jelengrad. Iz HPD-a Jelengrad u akciji su sudjelovali obitelj MatajiÊ, Ana i Zlatko FuljatiÊ, Ladislav Jurinjak, Emil Sachs, Mirica BariÊ i Boæica SudareviÊ. Radne akcije, druæenja i zajedniËki izleti nastavili su se 1995., 1996. godine i traju sve do danas. Poznate su njihove Metlarske zabave za vrijeme faπniËkih dana u veljaËi, u kojima naπe Druπtvo redovito sudjeluje, a viπe puta smo zajedno doËekali i Novu godinu.
52 52
6.2 Oltari U naπim srcima posebno mjesto zauzima malo selo na Velebitu Oltari. U sklopu revitalizacije Velebita Planinarski savez Hrvatske dodijelio je PD-u Sisak na koriπtenje za planinarske aktivnosti prostorije bivπe πkole. PD Sisak preuzelo je prostorije objekta u travnju 1989. godine u vrlo zapuπtenome i derutnome stanju. Od tada do danas mnogo rada, truda i ljubavi uloæeno je u ureenje objekta, a to je nagraeno 2004. godine Priznanjem Hrvatskoga planinarskog saveza za najboljeg upravljaËa planinarskim objektima. Zapis s prve radne akcije na Oltarima
Milan BoæiËeviÊ i Mijo ©trk u akciji ureenja Doma krajem 80-ih
Kronologija radnih akcija: 12. kolovoza 1989. godine odraena je prva radna akcija. Sudionici su bili Mile BoæiËeviÊ, Dragutin Ivnik, Mile LjubeπiÊ i Dajana Brodarec. Tom prilikom oËiπÊene su prostorije, ureeni su prozori i dio zida u velikoj prostoriji te je u njoj provedena elektriËna struja. Tijekom 1989. godine odræane su joπ Ëetiri radne akcije. Od 18. do 20. kolovoza, od 25. do 27. kolovoza, od 18. do 19. studenoga i od 29. do 30. studenoga. Sudionici radnih akcija bili su Matija KukoliÊ, Mile BoæiËeviÊ, Goran BoæiËeviÊ, Dragutin Ivnik, Vlado Gregl, Dejan PejnoviÊ, Dajana Brodarec, Æeljka Brodarec, Alen Gregl, Mario DadiÊ, Mijo, Evica i Sandra ©trk, Marko KovaËeviÊ, Kreπimir KlariÊ, Zvonko Apari, Igor DragosavljeviÊ i Mile LjubiπiÊ. Dom je opremeljen s krevetima, stolovima, stolcima i ormarima, ureeni su zidovi i provedena elektriËna instalacija, popravljen je uruπeni zid u maloj spavaonici, okreËena je velika prostorija, obojena su vrata, zamijenjene su i obojene daske na prozorima, ureen je okoliπ, u kuhinju je dopremljena i postavljena
53
53
kuhinjska peÊ na drva, dok je u veliku prostoriju postavljena velika peÊ, zamijenjene su trule daske poda u velikoj sobi te su postavljene zavjese i zastornice. Dom je tako bio osposobljen za privremeni prihvat planinara. 1990. godine organiziran je prvi doËek Nove godine, kojemu su prisustvovali B. Borkovec, Lj. Borkovec, A. BoπkoviÊ, Æ. Brodarec, S. ΔuriÊ, A. Gregl, V. Gregl, K. KlariÊ, M. KukoliÊ, M. NemaËiÊ i I. PetroviÊ. Zidarski radovi u maloj sobi obavljeni su 1991. godine (V. Kostelac, M. KukoliÊ). 1992. godine postavljene su ploËa i ulazna limena vrata (D. JagarËec, Æ. MijoviÊ, B. Dæapa, Z. BradariÊ, obitelji NikoliÊ i Gajdek, D. Bjelokorov, O. BeπiÊ), a od 1993. godine u radnim akcijama prikljuËuju im se I. Keresman, I. LovrekoviÊ i J. BariÊ. 1993. godine izbetonirani su terasa, staze i WC te je proveden vodovod, za πto je zasluæan D. JagarËec. Zatim su sljedeÊe godine postavljeni peËenjara, vrata na drvarni i velikoj sobi te bojler u kuhinji. (M. BoæiËeviÊ, R. NikoliÊ; D. JagarËec, D. Ivnik, I. Keresman, I. LovrekoviÊ, R. DekoviÊ). 1996. godine prikljuËena je elektriËna energija, a 1999. godine postavljene su nove sanitarije te su izvedeni ostali radovi. Tijekom godina kuÊa se redovito odræavala. KreËeno je i promijenjeni su prozori uz pomoÊ Drage i Dinka SertiÊa, Ivana LovrekoviÊa, Andrije Kotenka, Vesne ©prajc i Nedjeljka Baloga, a 2007. godine okreËena je cijela kuÊa uz pomoÊ donacije Davora Vrbaneka. Moæda nisu istaknuti svi sudionici koji su sudjelovali u ureenju prostorija Doma, ali zahvaljujemo svima koji su na bilo koji naËin pridonijeli da Oltari postanu toplo i ugodno obitavaliπte planinara i putnika namjernika.
Ista soba danas
Sudionici radnih akcija 1992. (Roko NikoliÊ, Dunja NikoliÊ, Æeljko MiloviÊ, Ruæica DekoviÊ, Milan BoæiËeviÊ, Slaven Gajdek, Mijo ©trk, Dijana Lipovac, Drago JagarËec, Zdravko BradariÊ, Manuela Gajdek, Boris –apa)
Kod lugarnice na SiËi 1992. godine
54 54
Dnevni boravak 90-ih
Dnevni boravak danas
(Mijo ©trk, Roko NikoliÊ, Milan BoæiËeviÊ, Æeljko MijoviÊ, Boris –apa i Slaven Gajdek, leima okrenuti Zdravko BradariÊ, Ruæica DekoviÊ i Manuela Gajdek)
Osim πto su ureivali prostorije u Domu, Ëlanovi druπtva su proteklih godina i markirali planinarske staze. 1991. godine markirana je staza Oltari-Sv. Juraj, a markirali su je Matija KukoliÊ i Ivica Tuπak. Markirane su i trase Vratnik-Oltari te Oltari-Zaviæan, koje Druπtvo i danas odræava. O radovima na ureenju Doma vodio se dnevnik, u koji su se upisivale zgode i nezgode o boravku, o Ëemu svjedoËe sljedeÊi zapisi:
55 55
Na Oltarima uz planinare iz Siska boravili su i planinari iz Zagreba, Rijeke, Karlovca, Petrinje, Kutine, Labina, Maloga Loπinja, ©ibenika, Koprivnice, »akovca, Jastrebarskoga, Gline, Zadra, ali i iz Slovenije, »eπke, SlovaËke, ©vicarske, Nizozemske, Francuske i SAD-a. Briga o Oltarima je stalna. Svake godine, na otvaranju nakon zime i zatvaranju doma prije zime, organiziraju se akcije ËiπÊenja, pripreme doma za hladne dane i sliËne aktivnosti. To je ujedno i prilika za zajedniËko druæenje na Velebitu.
6.3 Klek
Vesna GlavanoviÊ u akciji ureenja doma
Napisati monografiju, a da se ne spomene dugogodiπnja suradnja s HPD-om Klek Ogulin, bio bi Ëisti promaπaj. Mnogo je naπih planinara posjetilo Klek i prije i poslije Drugog svjetskog rata. Naπa suradnja zapoËela je nakon proslave sto deset godina planinarstva u Hrvatskoj. Na toj proslavi bila je i grupa planinara na Ëelu s tadaπnjim predsjednikom PD-a Sisak Mijom ©trkom. S vremenom πto smo ga ËeπÊe posjeÊivali, to je sve viπe postajao Naπ Klek. Na Kleku smo se joπ od vremena domara Jose osjeÊali kao kod kuÊe i ljubav prema Kleku traje i danas. O Kleku
56 bi mogao napisati joπ mnogo priËa jer svaki posjet je priËa za sebe. Prilikom jednog boravka u domu na Kleku zapisao sam pjesmu koju i dan-danas rado proËitam:
POZDRAV
Klek
Svaku veËer Ljudima oko sebe treba poæeljeti laku noÊ Ne zbog obiËaja, veÊ zbog prijateljstva (Prijateljstvo, upamtite, ima veliku moÊ) Svako jutro Ljudima oko sebe treba poæeljeti dobro jutro, U podne dobar dan Ne zbog obiËaja Iz obiËaja ne valja pljeskati ni dlanom o dlan Svakog dana zbog prijateljstva Ljudima treba poæeljeti neπto lijepo, Darovati osmijeh, CvijeÊe i blage rijeËi Treba im pomoÊi da se pribliæe sreÊi
Poruka pjesme je kristalno PRIJATELJSTVO I OSMIJEH.
jasna:
Posjete Kleku poËele su u listopadu 1983. i traju sve do danas. Osnivanjem AlpinistiËkog odsjeka 1990. godine bile su sve uËestalije i poznatom Cepinaπkom smjeru zbog Klekove stijene. Taj smjer smatra se prvim priznatim alpinistiËkim smjerom u nas. Povratak u Bjelsko je brz uz obeÊanje da Êemo se uskoro vratiti. Nismo ga zaboravili, dolazili smo Ëesto, ali osnivanjem AlpinistiËkog odsjeka posjete Kleku bile su sve ËeπÊe. Tu su svoj zanat pekli sisaËki alpinisti Vlado Gregl, Savo Blazonija, Ivica Tuπak, Mario DadiÊ, Roko NikoliÊ i Mile LjubiπiÊ. 56
57 1992. godine poËinju ozbiljne radne akcije u Planinarskom domu Klek i oko njega. Ekipu Ëine Drago Ivnik, Roko NikoliÊ, Mile BoæiËeviÊ i Ivica Keresman, koji rade petnaest stepenica ispod Vrijeskove ploËice, a u povratku Ëiste πpilju. 1993. godine izraene su Ëetiri informativne table: putokaz za skretanje preko mosta u PuπkariÊ, tabla »uvajmo cvijeÊe Kleka, putokaz za raskrπÊe i tabla Dolazite u carstvo kleËkih vjeπtica. Table je izradio Milan BoæiËeviÊ, a oslikao profesor JuriÊ iz Sela. Table su pravo remek-djelo. Drago Ivnik i Ivica Keresman postavili su kip Majke Boæje ispod Vrijeskove ploËice i oko toga uredili teren i posadili cvijeÊe. Te godine oËiπÊen je put prema KleÊicama i postavljena je pecara. Toj akciji pridruæio se i Zdravko BradariÊ. Izmeu 18. i 20. oæujka 1993. godine na Kleku je boravila grupa od 58 uËenika pod vodstvom prof. Gorana Malnara. Sudjelovali su u ureenju okoliπa, a ekipa starijih, koju su Ëinili Roko NikoliÊ, Ivica Keresman, Zdravko BradariÊ, Drago Ivnik, Drago JagarËec, Marin VidoviÊ, Milan BoæiËeviÊ i Mijo ©trk, ureivala je i Ëistila podrum te okoliπ. U travnju 1994. godine radna ekipa polazi na Klek vlakom u 14:30 iz Capraga. »inili su je Roko NikoliÊ, Ivan LovrekoviÊ, Milan BoæiËeviÊ, Zdravko BradariÊ, Ruæica DekoviÊ, Dalibor KojiÊ, Boris –apa, Marija ©korjanc, Drago JagarËec i Ivanka MariÊ. Oni ureuju Dom nakon odlaska Tigrova, postavljaju nadstreπnice, popravljaju okapnice i obavljaju ostale sitne popravke. 1996. godine na jednom druæenju predsjednik PD-a Klek Franjo PetruπiÊ, zajedno s Miljenkom PaveπiÊem, zahvalio je sisaËkim planinarima na svemu uËinjenom. Tom prigodom im Roko NikoliÊ, predsjednik HPD-a Sisak, uruËuje tanjur s motivima sisaËkog Starog grada. Ranije je njihovu Druπtvu poklonjena slika Darka Mitra, ulje na platnu s planinarskim motivima, koja se i danas nalazi u Domu. Druæenje je nastavljeno na Kestenijadi u Hrastovici, kao i tradicionalnim okupljanjima obaju druπtava. Bilo je mnogo izleta na Klek, ali na kojima se nije niπta radilo. To su akcije koje je bilo vrijedno spomenuti. I danas su planinari Siska rado vieni gosti na Kleku i HPD Sisak svake godine u svoj godiπnji plan izleta uvrsti i izlet na Klek. Ne treba posebno napomenuti da je za taj izlet autobus uvijek pun.
58
59
60 60
61
7. Zapisi o društvu i s pojedinaènih izleta 7.1 Uz petogodišnjicu HPD-a Sisak Mijo ©TRK †
Kao jedan od pokretaËa i osnivaËa planinarske aktivnosti u gradu Sisku, dobio sam zadatak da neπto napiπem u uvodu Spomenice koju izrauje Planinarsko druπtvo Sisak. ©to reÊi i πto napisati o radu PD-a Sisak u proteklih pet godina, nakon ponovnog okupljanja i rada Druπtva, u gradu u kojem planinarstvo ima dugu tradiciju, koja poËinje joπ davne 1924. godine? U danaπnjim uvjetima kada smo izloæeni dinamiËnosti suvremene industrijalizacije, moderne urbanizacije, intelektualne prenapregnutosti i ubrzanom tempu æivota, osjeÊala se potreba za veÊom organizacijom, masovnijim rekreativnim odmorom, potreba da Ëovjek povremeno promjeni sredinu te se rastereti svakodnevnih problema. Stoga se osnovala planinarska organizacija. Planinarska organizacija u okviru svojeg programa rada ima za cilj da svojim aktivnostima obuhvati πto veÊi broj radnih ljudi, djece, omladine i graana. To se prije svega odnosi na aktivno provoenje slobodnog vremena na svjeæem planinskom zraku i na privikavanje na boravak u planinskim predjelima. Uz boravljenje na Ëistom planinskom zraku sudionici takve aktivnosti se fiziËki i psihiËki rekreiraju. FiziËka i psihiËka rekreacija su protkane mnogim korisnim i potrebnim sadræajima kao πto su druæenje, kulturno ponaπanje u smislu oËuvanja prirode za samog sebe, ali i za naredne naraπtaje, poπtivanje reda i mira u zaπtiÊenim planinskim podruËjima, upoznavanje i zaπtita flore i faune, upoznavanje prirodnih ljepota i posjete kulturnim i povijesnim znamenitostima naπe zemlje. Prilikom boravka u planinama Ëovjek se mora priviknuti na orijentaciju, mora nauËiti Ëitati topografske karte i pruæiti prvu pomoÊ te usavrπiti naËin kretanja po planini. Zbog toga naπa planinarska organizacija svakim danom ima sve viπe poklonika. Oni na najprirodniji naËin æele uspostaviti ravnoteæu izmeu prirodnih zahtjeva organizma i umjetno stvorenih uvjeta æivota, koji nastaju zbog novih tehniËkih i znanstvenih dostignuÊa, a koja optereÊuju Ëovjeka danaπnjice. Rad u planinarskom druπtvu orijentiran je na amaterski rad Ëlanova, entuzijasta, πto je oteæavajuÊi Ëinitelj pri ukljuËivanju novih Ëlanova, barem dok se ne steknu navike. Bogat i raznovrstan druπtveni rad, poËevπi od programa druπtvenih izleta, u kojem sudjeluju mnogobrojni Ëlanovi pa do osnivanja mnogih planinarskih sekcija u okviru πkola, daje veoma dobru ocjenu organiziranom radu i djelovanju. Njegovi su rezultati evidentirani i mogu primjereno sluæiti ostalim i mnogo starijim druπtvima u gradu, pa i regiji. Eto, to je samo
62 jedan dio druπtveno-korisnog rada naπih planinarskih entuzijasta, rada koji se ne moæe platiti jer to mogu uËiniti samo oni koji vole naπe planinarstvo i kojima niπta nije teπko uËiniti za afirmaciju planinarske organizacije. Kaæe se da je svaki poËetak teæak. PoËetak je za nama. Treba nastaviti. NeÊe biti lako, ali barem mi planinari znamo svladati teπkoÊe. Æelim zahvaliti svima onima koji su sudjelovali u realizaciji druπtvenog programa rada, a posebno najvrednijima sa æeljom i porukom da nastave zajedniËki rad na daljnjoj afirmaciji planinarstva.
7.2 Uskrs na Oltarima Branka DIMOV
Uskrs, najstariji i najvaæniji blagdan krπÊanstva, nas nekoliko planinara obiËavamo proslaviti na Oltarima, u naπem planinarskom domu. Ne znam koje je godine poËelo to blagdansko druæenje, ali znam da je ideju dao Nedjeljko. Tako se veÊ duæe vrijeme u godiπnjem planu izleta naπeg Druπtva Uskrs na Oltarima planira kao tradicionalni izlet. Planinarska obitelj, koja jedva Ëeka udahnuti Velebit u vrijeme punog mjeseca, Velebit u kojemu se budi proljeÊe te se æute i miriπu prolistale i procvjetale grane drijenka, okupi se veÊ u Veliki petak. VeÊ spuπtajuÊi se niz Senjsko bilo, iπËekujem ugledati plave perunike u kamenjaru i rascvjetali ruæmarin i brnistru. Neizmjerno se veselim dolasku na Velebit, a tu radost prenijela sam i na svoju djecu i unuke, bez kojih bi mi taj blagdan obitelji bio nepotpun. U mislima potvrujem spoznaju zrelih godina da su djeca i obitelj smisao æivota. Naπa mala ekipa uvijek se bogato pripremi za poπtivanje uskrsnih obiËaja. Tu je obilje blagdanskih jela i slastica. Na prirodan naËin, korom crvenog luka i πpinatom, bojaju se uskrsna jaja, a djeca su u potrazi za lijepim listiÊima bilja koje priËvrstimo Uskrs na Oltarima
63 na jaje, da bi ostala neobojena sliËica. U subotu naveËer kitimo uskrsnu koπaru, slaæemo pisanice te uæivamo u toplini doma i miru koji pruæa planina. Uskrsno jutro je najradosnije. Naπ blagdanski stol zablista obiljem, slijede Ëestitanja, darivanja i natjecanje Ëije Êe jaje najdulje ostati Ëitavo. Obiemo susjede na Oltarima, MarkoviÊima, BabiÊ docu te se veselimo usponu na Zaviæan. PenjuÊi se iznad SiËe, u snijegu nailazimo na tragove medvjeda. I njega je probudilo proljeÊe. Dolazak na Zaviæan i mirisni Ëaj od sijena, kako na Franovo pitanje Od Ëega je Ëaj? odgovara naπ prijatelj Ante, ispunjavaju nas zadovoljstvom. Samo oni koji su bili ovdje znaju moÊ ovog mjesta i ove svete planine. Koje li ljepote... Danas, kada naπ dragi prijatelj Nedjeljko nije viπe s nama, dolazeÊi na Oltare, sjeÊamo se vremena i staza koje smo dijelili, trenutaka u kojima smo otvarali duπu i uæivali u jednostavnosti i ljepoti planine. Pogledam prema moru. Blistavi trag svjetlosti prelijeva se u plavetnilu i osjeÊam da smo u toj svjetlosti svi sjedinjeni.
7.3 Slovenijom po putu i azimutu Marija MEDVED
U petak ujutro vodiË javlja Palo je pola metra svjeæeg snijega, ponesite krplje. Tako poËinju pripreme za subotni pohod Julijskim Alpama. U rano jutro trpamo se u bus i kreÊemo. Ekipu Ëine iskusni visokogorci, prekaljeni livadari, nekoliko pripravnika i Luka. Imamo zajedniËku strast. Svi se volimo pentrati po stijenama, travnatim padinama, markiranim i nemarkiranim stazama, uæivati u pogledima i otkrivati skrivene kutke. Bez Ëekanja prelazimo granicu u Brdovcu. U Deæeli malo snijega. Kako se pribliæavamo Bohinju, snijega je sve viπe. Oblaci su okovali sve vrhove, zavukli se u ogoljele kroπnje drveÊa. Bohinjsko jezero pod ledenim pokrovom. Iskrcavamo se kod KoËe pri Savici. Bljuzga i magla. Niπta nas ne moæe omesti. Idemo stazom prema Domu na Komni (1 520 m). 2,5 sata uspona. Za poËetak 48 serpentina za Ekipa na Komni
64 zagrijavanje. U oblaku smo. Vidici desetak metara. Iznad Bohinjskog jezera more oblaka. Na usponu guæva. Uz nas trËkara ogromni bernardinac (bez baËvice ruma). Snijeg postaje sve bjelji i ËvrπÊi. ©kripi pod naπim nogama. Preπli smo serpentine. PoËinje uspon kroz πumu i odjednom najplavlje nebo u Deæeli. Sunce nas miluje svojim zrakama. Nenavikli na toliku koliËinu svjetlosti, æmirkamo i traæimo sunËane naoËale. Otvaraju se vidici prema Vogelu (vidimo i hotele), TiËarici, Zelnarici, Lepoj Komni i Spodnjoj Komni. Dom na Komni nam je u videokrugu, osamljen na litici. Joπ pet minuta i poËinjemo se brinuti kako zadovoljiti naπe potrebe. Iscrpila nas je ljepota snijegom pokrivenih vrhunaca. DrveÊe se okitilo snjeænim kapama. Neke su se nakrivile u pokuπaju da se bolje namjeste na kvrgavim kroπnjama. Na terasi Doma guæva. Smjeπtamo se za stol s pogledom na jezero. PauËinasta magla natkrila jezero. Poneki vrhunci izviruju kao otoci iznad namreπkane oblaËne smjese. Bez daha gledamo Bogatin (1 977 m), MahavπÊek (2 008 m) i Lanæevicu (2 003 m). Bijele se okupani suncem. Izgledaju tako blizu. Krijepimo se pivom iznad oblaka. Æurimo u πetnju. Ako se krene putem prema istoku, za 15 minuta stiæe se do KoËe pod Bogatinom (1 513 m). Taj planinarski dom sagraen je u jednoj graevini velikog vojnog logora, koji je ovdje sagradila austrougarska vojska za vrijeme Prvog svjetskog rata. Logor je sluæio kao pozadinska baza i ratna bolnica. Tu je raskrπÊe putova za Lanæevicu i Bogatin. Staza do Bogatina vodi rubom doline Gracije. Gazimo djeviËanski bijelim tepihom. Samo tragovi skija vijugaju kroz beskrajne bijele, snjeæne dine. Lavine ostavljaju namreπkane tragove. Zastajemo i biljeæimo fotiÊima svaki detalj. NaveËer druπtvena veËer. Degustacija domaÊih kobasica u kombinaciji s moslavaËkim vinom. Dom prepun Engleza, Talijana i Slovenaca. Odjednom nam kroz prozor pokuca mjesec. Ogroman i okrugao, uzdigao se iznad oblaka. Uskomeπana masa oblaka djeluje mistiËno i nestvarno. Nedjeljno jutro. DoruËak. Hiperaktivni vodiË malo odstupa od rokova. Formiraju se ekipe za Lanæevicu, Bogatin i πetnje oko doma. Potpuno smo u oblaku. Grije
Snjeæna idila
65 nas minus 7 Celsiusa. Komna je poznata po izrazito niskim temperaturama u zimskim periodima, Ëak i najniæim u Alpama. Najniæa izmjerena temperatura je minus 49 Celsiusa. KreÊemo. Prema Lanæevici ugaæena staza, ali markacije je prekrio snijeg. Vjerujemo Slovencima da znaju put. PoËinjemo propadati. Staza prestaje u snjeænome beskraju. Ni puta ni azimuta. Vidljivost se smanjuje. VraÊamo se u Dom. VodiË po azimutu (i intuiciji) prema Bogatinu. Dio ekipe veÊ je na Bogatinskome sedlu. Do vrha Bogatina trideset minuta. Bez markacija hodali su Ëetrdesetak minuta. Traæimo tumaËe za hodanje u oblacima. Kad pogledaju slike, moæda odrede koji vrh je bio u pitanju. VodiË odræava pokazne vjeæbe hodanja s derezama i cepinom u oblaku. Isprobali smo hodanje s krpljama, derezama. Moæemo krenuti doma. Noge same pronalaze najkraÊi put. Obaramo slovenska vremena u silasku. Snjeæne pahulje upleÊu nam se u kosu. Joπ malo izvorske vode, u bus i kreÊemo. IspraÊa nas Sava Bohinjka. Mimoilazimo se nekoliko puta. PreskaËe kamene gromade i utrkuje se s nama. Malo dremuckamo, malo raspravljamo o doæivljenome. VraÊamo se u polaziπte. Umorna tijela, ali okrijepljene duπe.
7.4 Bajkoviti gorostas Klek Æeljka BAKARIΔ
Svaki puta kad prolazim autocestom prema Rijeci, zadivi me tajnoviti vrh Kleka. Ne mogu vjerovati da sam se nekoliko puta uzverala na sam vrh, i to zimi. Istaknut stjenoviti vrh na istoËnom rubu masiva Velike Kapele, iznad grada Ogulina, visok 1 182 metra, fascinira svojom okomitom, 200 m visokom, vrπnom stijenom. I ovog jutra, 15. sijeËnja 2012. godine, vesela ekipa sisaËkih planinara kreÊe put Kleka. Sve poznato, a opet s radoπÊu i nestrpljenjem kreÊemo na put. Autobus je pun. 51 planinar, a sigurno nas vozi naπ vozaË Ivek, sada vlasnik ovog ugodnog autobusa. Posebno me veseli πto vidim dosta novih, mladih planinara, a naroËito djece. Tu su Jan, Niko, Fran, naπi stari, mali planinari, a tu ih je i joπ nekoliko. Veseli æamor, smijeh i πale. Opuπteno putujemo put Kleka. Misli mi se vraÊaju u neko proπlo vrijeme i legendu o nastanku Kleka. Tko god se dobro zagleda u tu straπnu stijenu, moæe vidjeti siluetu diva, koji mirno spava na vrhu. Vrπna stijena mu glava, a stijene KleËica noge. Prema pisanju Miljenka PaveπiÊa, koji je Ëesto bio domar na Kleku, narodna predaja ogulinskog kraja govori kako je nastao Klek. Bio je jedan od slavenskih bogova, koji se vrzmao oko Perunove æene, pa ga je Perun poËeo goniti. Klek je bjeæao, sve se viπe umarao i na mjestu danaπnje planine Perun ga je sustigao i strijelom pogodio u nogu. Od umora, boli i straha Klek je pao i skamenio se. Od krvi koja je istjecala iz Klekove noge nastao je KleËki potok, koji nikada ne presuπuje. Ima Ëetiri imena, u vrπnom dijelu podno stijene naziva se KleËki potok, u srednjem dijelu obraslom πumom Crni potok, a u donjem dijelu Rakov ili Marin potok, koji se ulijeva u rjeËicu VituniËicu. Narod ogulinskog kraja ispredao je brojne priËe o Kleku. Jedna govori o tome da se svakih stotinu godina otvara stijena u kojoj se nalazi hrpa dukata koje Ëuva zmija. Ako se nae neki hrabar mladiÊ i poljubi zmiju, ona Êe se pretvoriti u prelijepu djevojku. Druga govori o tome da se na Ivanje, u vrije-
66 66
Vjeπtice doËekuju planinare
me ljetnog solsticija, na Kleku skupljaju vjeπtice iz cijelog svijeta, a tamo bude i Lucifer. Pleπu vrzino kolo, pjevaju i vesele se sve do jutra. Klekom odzvanja vrisak, koji se Ëuje do Ogulina. Nakon jutarnje kavice na odmoriπtu Desinec i kratke voænje, stiæemo u Ogulin. U samom srediπtu grada Ogulina nalazi se fenomen hidrogeoloπkog spomenika prirode. Kanjonom kroz samo srediπte grada, svoj tok zavrπava rijeka Dobra. Ponire ispod kamenih i strmih litica u ogromnom otvoru. –ulin ponor se sa spiljom Medvedicom nastavlja u najduæi speleoloπki objekt Hrvatske. Dosada je istraæeno Ëak 15 701 metar sustava. Ime ponora vezano je uz legendu o –uli ili Zulejki, koja se u ponor strmoglavila zbog nesretne ljubavi. Priroda se poigrala i dopunila legendu o –uli. Na kamenoj litici vrlo lako moæete uoËiti profil muπkarca, za koji narod kaæe da je to kapetan Milan, koji gleda gdje je nestala njegova –ula. Grad bajki je vrlo ureen i Ëist. Trebali smo posjetiti ZaviËajni muzej grada, no nismo uspjeli dogovoriti posjet. Preostala nam je ugodna πetnja gradom. Prekrasni trg uz Æupnu crkvu Sv. Kriæa poziva da zavirite u njezinu unutraπnjost. BuduÊi da su æupljani upravno izlazili s nedjeljne, jutarnje mise, kratko sam uπla u crkvu, sagraenu u drugoj polovici 18. stoljeÊa. Odmah su me privukle jaslice ispred oltara, napravljene s puno truda i ljubavi. Tu je prava mala vodenica, pravi izvor, kipovi sveta tri kralja, male jaslice s Isusom, a uz njega sveti Josip i Marija. Dalje kreÊemo do mjesta Bjelsko, na 625 m nadmorske visine. To je uvijek polaziπte naπih planinarskih uspona. Pri kraju sela, desno uz cestu, oznake su koje upuÊuju na planinarsku stazu, kojom se za oko 45 minuta do sat vremena laganog hoda stiæe do planinarskog doma.
67 Uz stazu su na nekoliko mjesta postavljene info-ploËe s podacima o bioloπkoj raznolikosti i bogatstvu Kleka i okolice. Danas je Klek zaπtiÊen u kategoriji znaËajnog krajobraza zbog velike krajobrazne vrijednosti i bioloπke raznolikosti. Na ograniËenom dijelu Kleka æivi leptir, hrvatski endem, klekovski crni okaË (Erebia stinius kleki), a na njemu obitavaju i mnoge zaπtiÊene æivotinje, kao πto su vuk, smei medvjed, tetrijeb gluhan, ris i mnoge druge. Flora Kleka je raznolika. U donjim dijelovima planine izmjenjuje se dinarska bukovo-jelova πuma s gorskim livadama, a na njih se nastavlja ilirska, brdska, bukova πuma s velikom, mrtvom koprivom. Neπto viπe nalazi se bukova πuma s crnim grabom i crnjuπom. Zbog svog poloæaja vegetacija Kleka obiluje nizom rijetkih i zaπtiÊenih vrsta, kao πto su kitabelov jaglac, æuta siriπtarka, dlakavi sleË, bijeli stolisnik, planinska πumarica i bijeli vimenjak. Staza se uspinje πumovitim hrptom, tako da je uspon ugodan i ljeti za vrelih dana. Volim te uspone jer mi ostavljaju vrijeme za samo moje misli i uspomene. Pod nogama πuπti suho liπÊe, a sunce grije kao u proljeÊe. Ne znam da Êe netko sutra povjerovati da se uspinjem samo u toploj koπulji. Misli mi se ponovno vraÊaju u proπlost. Æeljko je neizostavno napravio nekoliko grupnih, milenijskih fotografija, uz smijeh i obavezno joπ nekoliko koraka, a tamo dolje je provalija. Gledamo na sve strane. S vrha Kleka se za vedrog dana vide najviπe planine Gorskog kotara (Bjelolasica, Risnjak...), sjeverozapadne Hrvatske (Sv. Gera, Medvednica...), a za izuzetne vidljivosti i pojedini vrhunci Velebita, ali i slovenskih Alpa. Iskusniji planinari mi pokazuju gdje je πto. Sigurno πto vidim je Bjelolasica, s umjetnom snjeænom stazom, a u daljini neki Ëak vide i Triglav.
Klek
68
7.5 CRNA GORA–Prokletije i Durmitor 5.–19. srpnja 2008. Miloπ BJELAJAC
Francuski putopisac Ami Boue nazvao je Prokletije Juænim Alpama, a mnogi geografi Prokletije smatraju nastavkom Dinarida. Naziv Prokletija (na albanskom Bjeshket e Nemuna, u prijevodu proklete planine ili, kako ih Albanci zovu, Alpet Shqiptare) upuÊuje na surovost tih planina i teæak æivot Ëovjeka u njihovoj blizini. Crnogorske Prokletije, izmeu Dinarida i ©arskih planina, samo su manji dio planinske skupine Prokletija, Ëiji se veÊi dio nalazi u Albaniji. Planinski vijenci postepeno se uzdiæu u pravcu jugozapad-sjeveroistok, s oboda Zetsko-skadarske potoline, i zavrπavaju spletom najviπih masiva BogiÊevice do prijevoja »akora i Rugova, u duæini od oko sedamdeset kilometara. Najviπi planinski grebeni su Maja e Jezerces (2 694 m) na albanskom prostoru, –eravica (2 656 m) na kosovskom i Zla Kolata (2 534 m) na crnogorskom podruËju. Taj moÊni visokoplaninski sklop nastavlja se u smjeru sjevera nizom visokih planinskih vijenaca. ...ni u jednom podruËju Balkanskog poluotoka gleËeri nisu ostavili tako duboke tragove svoje erozije kao u Prokletijama. To je, poslije Alpa, najgleËernija planina u Europi. Tragovi gleËerske aktivnosti, kao rijetka prirodna vrijednost, predstavljaju izvanrednu estetsku atrakciju. Oπtri nazubljeni grebeni, nepristupaËni vrhovi, kristalna jezera, duboki cirkovi, strme, vertikalne litice i brojna izvoriπta rijeka nisu pokvareni ljudskom rukom. Naπa mjeπovita grupa od Ëetiri Ëlana iz HPD-a Sisak i PSD-a Vilinac iz Jablanice smjestila se u selu Brezojevice, kraj mjesta Plav na Plavskome jezeru, kod MiÊe
Granica Crna Gora - Albanija (Prokletije)
69 PraπËeviÊa, jednog od najaktivnijih plavskih planinara i odliËnog poznavatelja ovog dijela Prokletija. Smjeπtaj na toj lokaciji odgovarao nam je kao polazna toËka za sve dijelove Plavsko-gusinjskih Prokletija koje smo namjeravali obilaziti, a dostupnost domaÊina i moguÊnost dobivanja informacija bili su od neprocjenjive vrijednosti u pripremi odlazaka u planinu. MiÊo nam je pomagao kod izbora vrhova prema kojim smo se upuÊivali, govorio vrijeme trajanja uspona, oznaËavao eksponirana mjesta, a na dva pohoda prikljuËio se naπoj grupi i olakπao nam izlazak u Karanfile i na Maja Jezerce. Pred svojom kuÊom, uz cestu prema Plavu, MiÊo je sanirao divlje odlagaliπte otpada i biljkama donesenim s planinarskih pohoda podigao botaniËku baπtu bogatu prokletijskim biljem s brojnim endemima, zbog Ëega se oko nje okupljaju i profesionalni botaniËari. Tamo smo zatekli botaniËara Boπtjana Surinu, koji nam je svojim priËama za vrijeme veËernjih druæenja i u toku dva izleta obogatio boravak u Prokletijama te proπirio poglede u doæivljavanju planina i samog planinarenja. Dobro vrijeme omoguÊilo nam je realizaciju planiranih izleta. BuduÊi da u Crnoj Gori u planinarenju niπta nije lako i niπta nije blizu, uglavnom smo ustajali prije zore i vraÊali se u popodnevnim satima. Zbog velikog broja moguÊih izleta, neizmjerne ljepote i raznolikosti okolnih planina, lako se moæe pretjerati s hodanjem, rasturiti noge i iscrpiti snagu i motive. U devet dana napravili smo sedam uspona: - Karanfili-LjuljaπeviÊa Karanfil (2 240 m)-iz doline Grbaja, markiranom stazom, moæe se upitati i vrlo ljubazne domaÊine u planinarskom domu PD-a RadniËki iz Beograda - Zla Kolata (2 534 m)-najviπi crnogorski vrh i naπ najnaporniji uspon. Na kraju mjesta Vusanje, trideset metara prije postaje graniËne policije, nalijevo se odvaja put, markacija je na suhozidu i vodi do prijevoja ispod vrha. U smjeru dolaska na prijevoj desno je Zla Kolata, lijevo Dobra Kolata, a u produæetku (albansko podruËje) Ravna Kolata
Na Prokletijama
70 70 - Trojan-Veliki vrh (2 190 m)-iz doline Grbaja, postoje dva prilaza na markiranu stazu (putokazi i PD RadniËki) - Starac-Crni krπ (2 426 m)-cestom kroz Plav do Babinog Polja, s lijeve strane ceste je Salimina Ëesma, iza Ëesme spustili smo se lijevo putom preko potoka i iziπli do ©aboviÊa katuna, od katuna prema Zavoju (2 243 m) i sa Zavoja stazom na Starac i Crni krπ. U povratku smo grebenom preπli na Pasji vrh (2 405 m) i spustili se do Ëesme - Maja Jezerce (2 694 m)-najviπi vrh Dinarida Prokletije prema Maja e Jezerces
- Visitor (2 211 m)-markiranom stazom od botaniËke baπte MiÊe PraπËeviÊa Brezojevicama - »akor-DjevojaËki krπ (2 040 m), Vaganica (2 112 m), Planinica (2 077 m)-vrhovi koji okruæuju prijevoj »akor (do »akora cestom iz Murina) Nakon devet dana provedenih na Plavskom jezeru, uputili smo se prema Durmitoru. Durmitor je planina i nacionalni park u Crnoj Gori. Osnovna odlika reljefa durmitorskog podruËja jest prostrana visoravan na 1 500 metara nadmorske visine, koju presijecaju duboke, kanjonske doline i s koje se uzdiæu impozantni planinski vrhovi, od kojih je Ëak njih 48 s preko 2 000 metara nadmorske visine. Meu njima je najviπi Bobotov kuk s 2 523 m. Ljepoti durmitorskog masiva posebnu Ëar daje 18 ledniËkih jezera, nazvanih Gorske oËi, na visinama iznad 1 500 m. NajveÊe i najatraktivnije je Crno jezero. Smjestili smo se u jednoj od mnogobrojnih vikendica u Æabljaku i u tri dana napravili dva izleta po dobro markiranim stazama. Planinica (2 330 m) i ©ljeme-IstoËni vrh (2 445 m), ©ljeme-vrh (2 455 m). Na povratku smo se asfaltiranom cestom preko Sedla i Trse spustili u kanjon Pive pa preko FoËe i Sarajeva prema Slavonskom
71 71 Brodu i kuÊi. ZahvaljujuÊi lijepom vremenu (samo jedan dan nismo odlazili u planinu zbog loπeg vremena) uspjeli smo obiÊi sve dijelove Prokletija i Durmitora, kako smo planirali. Ono πto smo ponijeli u sebi iz tih predivnih planina pokuπajte i sami upoznati. Nekoliko fotografija je samo podsjetnik na najljepπi dio Balkana.
7.6 Po èarobnoj Makedoniji Vesna ©PRAJC
Jedanaest Ëlanova HPD-a Sisak i dva Ëlana HPD-a Jelengrad, æeljni novih planinarskih staza i vrhova, pridruæili su se planinarima HPD-a Zagreb-Matica na izletu u Makedoniju od 14. kolovoza do 23. kolovoza 2009. godine, u organizaciji Renata Milovskog.
Na vrhu - Magaro (2254 m/n)
Ljepota makedonskih planina, njihovih gradova i Ohridskog jezera zauvijek Êe ispunjavati naπe misli i srca. NajveÊi dio planina pokriven je travom. Hodanje takvim stazama nije naporno, a vidici su daleki. Osvojena su Ëetiri vrha. Golem Korab (2 753 m/n) na planini Korab, Titov vrh (2 747 m/n) na ©ar planini, u nacionalnome parku Pelister, vrh Pelister (2 601 m/n) na planini Baba, a na planini GaliËica vrh Magaro (2 254 m/n). S turistiËkim vodiËima obiπli smo Skopje, Bitolu, Ohrid te brodom po Ohridskom jezeru stigli i do manastira Sv. Naum.
Ugodna πetnja s prekrasnim vidicima
Poskok
72
7.7 Na krovu Afrike 02. kolovoza 1995. godine Mara BALIN»IΔ
Postoje razliËiti snovi o Africi. Oni romantiËni sanjaju o nepreglednim, pjeπËanim obalama Indijskog oceana s kokosovim palmama, oni hrabriji o neukroÊenim divljim æivotinjama, antropolozi o kolijevci ËovjeËanstva i mistici divljih plemena, a ljubitelji planina o snjeænim, planinskim vrhovima u vrelim tropima. No nitko ne ostaje ravnoduπan prema afriËkom nebu. Naπ cilj bio je doæivjeti ga odozgo, s krova Afrike, s 5 895 m visokog Kilimandæara.
Prokletije prema Maja e Jezerces
Osmosatni let avionom Zürich-Nairobi protekao je u druæenju sa Ëlanovima poljske ekspedicije. U Nairobi stiæemo rano ujutro. DoËekao nas je Antony, Bantu crnac iz plemena Kikuyu, πirokog, bijelog osmijeha. Nakon jednodnevnog upoznavanja grada, nastavili smo put kroz Masai zemlju do Moshija u Tanzaniji, podno Kilimandæara.
Nakon doruËka kreÊemo do Marangu sela, zadnje postaje prije samog uspona. Na ulazu u nacionalni park pronalazimo vodiËe i nakon dugotrajnog cjenjkanja (280 dolara po osobi) s osam nosaËa, vodiËem i kuharom konaËno kroz dæunglu kreÊemo na uspon prema prvoj Mandara kuÊi, na 2 750 m. Vrlo polako, pole-pole, kako su nas upozoravali naπi nosaËi, hodamo pet sati. Cijelim putem prate nas majmuni, πarene ptice i bosa, prljava djeca iz obliænjeg Maranga, izvirujuÊi iza stabala i pokuπavajuÊi neπto zaraditi pjevajuÊi Kilimandæaro, Kilimandæaro… Ujutro, nakon doruËka, nastavljamo put kroz pravu dæunglu. Hodamo oko tri sata po blatnim stepenicama, koje je naËinilo korijenje drveÊa i napokon smo na jednom proplanku ugledali Kilimandæaro u svoj njegovoj ljepoti. Kroz sve niæe i niæe raslinje nastavljamo put prema drugoj kuÊi Horombo na 3 780 m visine. Prolazimo kroz pojas oblaka i veÊ na oko 3 500 m smo iznad njih. Kamo god pogledamo, ispod nas se prostiru bijeli oblaci. Stiæemo na Horombo kuÊe izgraene na litici. Sada moæemo vidjeti i Kibo, naπe sljedeÊe odrediπte, i prekrasan, drugi vulkan Kilimandæara, Mavenzi (5 135 m ). Na toj visini osjeÊamo prve znakove planinske bolesti. Sutradan kreÊemo prema Kibo kuÊi. Biljni i æivotinjski svijet postaje sve oskudniji. Samo joπ orlovi lete iznad naπih glava, kamenje je prekriveno ogromnim liπajevima, a iznad njih rastu veliki busenovi oπtre trave. Na 4 050 m prolazimo zadnju toËku s vodom.
72
73 Antony nas je upozorio da pijemo puno vode prije ulaska u pustinju, da bismo sprijeËili glavobolju. Sunce je pripeklo, vjetar je posvuda nosio pijesak, a πtitile su nas naoËale. Hodali smo oko deset sati vulkanskim pijeskom, posutim viπemetarskim gromadama ohlaene lave. Sve je nalikovalo na mjeseËevu povrπinu, bez tragova æivota. Savladavπi zadnju strminu, stiæemo na Kibo Hut, na 4 750 m. OsjeÊamo razrijeenost zraka, a u ponoÊ, nakon odmora, moramo dalje. U ponoÊ ustajemo na -10 °C ispod vedrog neba, sa zvijezdama nadohvat ruke i nagibom od 70 °C. Svaki korak iziskivao je napor. Svjetiljke su se polako gasile. Oko 6 ujutro stiæemo do Gilmon´s pointa na vanjskom rubu kratera, na 5 686 m visine. U zavjetrini -15 °C i prekrasan izlazak sunca iza Mawenzija. Joπ 2,5 sata hodanja unutarnjim rubom koncentriËne kruænice kratera. Po prvi put, s najbliæe toËke afriËkom nebu, zavijorila se sisaËka zastava u rukama Igora CindriÊa. Na silasku gotovo skijamo po siparu. Nakratko se odmaramo na Kibo Hutu i nastavljamo put prema Horombu (18 sati hoda). Preostaje nam joπ dan spusta do ulaznih vrata. Ukupno devedeset kilometara hoda, prelazeÊi temperaturnu razliku od 50 °C (s 35 °C na -15 °C) i 6 000 m visinske razlike uz najvaænije pravilo pole-pole. UnatoË naporima, u podnoæju smo æalosni zbog rastanka s dostojanstvenom planinom. Dugo smo sanjali ovaj susret. Moæda jednom opet zajedno. Kwa Heri Kilimanjaro! ( Dovienja Kilimandæaro!).
7.8 Mini ekspedicija na Borneu u Maleziji Æeljko VASILIK
Naπa mala ekspedicija (troje sisaËkih planinara Mara BalinËiÊ, Vlatka BalinËiÊ i Æeljko Vasilik, pojaËano kolegom Ivom BilopavloviÊem iz Rijeke) krenula je prema Maleziji 16. kolovoza 2000. Glavni cilj bio nam je uspon na planinu Kinabalu, na otoku Borneu. Nakon 14-satnog leta, stigli smo u Kuala Lumpur, dvomilijunski glavni grad Malezije. DoËekalo nas je sunËano jutro s 32 oC i 90 % vlage u zraku. »ak ni uobiËajen, snaæni, popodnevni pljusak nije neπto πto bi posebno impresioniralo posavske æabare. Grad meutim jest impresivan i sljedeÊa dva dana imali smo prilike vidjeti zaista mnogo toga! Grad (i zemlja) u punom zamahu gradnje i razvoja vrvi æivotom, mirisima, bojama, fizionomijama… Savrπena kulisa za Zvjezdane staze tropskog Dalekog istoka s engleskim pristupom ureenju okoliπa. Uostalom, Malezija se od britanske Krune osamostalila ne predavne 1957. godine. U Kuala Lumpuru se nalazi najviπa zgrada na svijetu, toranj Petronas (452 m), a ogromna sultanova palaËa joπ je jedan spoj britanske i orijentalne arhitekture. Za prirodnjake, tu su specijalizirani parkovi: Park ptica, Park leptira, Vrt orhideja, Vrt hibiskusa (nacionalni cvijet Malezije) s doslovno desecima vrsta. No naπ cilj je ipak legendarni otok Borneo! Kratak let treÊeg dana do Kuchinga, glavnog grada pokrajine Sarawak. RijeË Kuching znaËi maËka i maËke su posvuda: na kipovima, majicama, suvenirima… VeÊinsko stanovniπtvo Bornea Ëine razna
74 plemena Dajaka. Donedavno ljuti ratnici, lovci na ljudske glave, danas - po vlastitoj izjavi naπeg vodiËa - uglavnom lovci na turistiËki novac. Dobro, valja nam se paziti! InaËe, za cijelog boravka u Maleziji najviπe nas je impresionirala ljubaznost domaÊih ljudi, ma gdje smo se nalazili. KonaËno stiæe vrijeme za pravu prirodu. PosjeÊujemo Nacionalni park Bako. PovjesniËar umjetnosti, naπ vodiË Ri, vodi nas do obalne, mangrovske πume. Vrijeme je da djeËak- prirodoslovac (koji ËuËi najmanje u jednom Ëlanu naπe male skupine) napuni srce i duπu. Obitelj endemskih nosatih majmuna na drveÊu, skokunice i rakovi zastaviËari po blatu (zadivljujuÊe, blato nas dræi i slobodno hodamo po mangrovskoj πumi), leteÊi guπter u preletu, leteÊa zmija u lovu na Ëiope po stijenama, bradata svinja koja mirno pase, biljke mesoæderke… I da, pazite da vam na glavu ne padne kokosov orah! Nakon πto smo sljedeÊi dan posjetili Nacionalni muzej Sarawaka i - da ne bude baπ sve idealno - pola dana rjeπavali zavrzlamu uzrokovanu papirima nerijeπenim joπ u zagrebaËkoj podruænici organizatora puta, vrijeme je da se krene dalje na istok. Stiæemo u Kota Kinabalu, glavni grad Sabaha, druge malezijske otoËne pokrajine. Ljubazna - i prekrasna - Loysie u uredu MA konaËno rjeπava naπe probleme s papirima. Ni pola sata voænje brodiÊem, ispred grada nalazi se Nacionalni park Tunku Abdul Rahman, pet malih otoka u plitkom moru. ©umom obrasli otoci s dugim pjeπËanim plaæama, a u moru koralji i bezbrojne πarene ribice. Veliki akvarij na otvorenom no, naæalost, i zagaen uslijed blizine velikog grada. Sutradan kreÊemo prema Nacionalnom parku Kinabalu. Planina Kinabalu uzdiæe se poput granitne gromade iznad nizinskih πuma. Impresivna slika, stoga nije Ëudo da ju tamoπnji narod Dusun smatra svetom (kaæu da ime planine potjeËe od 74
75 Aki Nabalu, πto znaËi Sveti dom mrtvih!). Prvobitno je Park osnovan u spomen na marπ smrti ratnih zarobljenika, koje je japanska vojska povela od grada Sanadakan na krajnjem istoku otoka. Od oko 24 tisuÊe Britanaca i Australaca koji su krenuli na put, do Kinabalua su stigla πestorica! Na ulazu u Park dodjeljuju nam vodiËa Justina i vrijeme je za - konaËno - malo planinarenja. Uspon na vrh Kinabalua poËinje na 1 380 m (koliko je ono visina najviπe hrvatske planine?), πirokom, utabanom stazom kroz gustu dæunglu. Tek ovdje-ondje se otvori vidik na niæa brda i daleka mala naselja. Treba savladati πest duænih kilometara i 1 500 visinskih metara. Ne Ëini se problem. Usput, Justin nam pokazuje endemsku biljku mesoæderku, vrËonoπu Nepenthes kinabaluensis i (mali) primjerak najveÊe poznate mesoæderke Nepenthes rajah. U gustiπu oko staze moæemo vidjeti tek nekoliko manjih ptica i skupinu radoznalih planinskih vjeverica. Kako se penjemo, mijenjaju se vegetacijski pojasevi, a duæ puta su postavljene odliËne informativne table. Nakon πto smo proπli maglenu πumu na oko 3 000 m (tj. kroz oblake) stigli smo do hotela Laban Rata, koji ovdje eufemistiËki nazivaju odmoriπtem. VeËera, upoznavanje s drugim penjaËima i spavanje. Buenje u dva iza ponoÊi. Vrijeme je da se krene na vrh. Izlazimo iznad pojasa vegetacije i stiæemo na goli granit. Nekoliko pahulja snijega i zaleene lokvice na tlu baπ i ne daju osjeÊaj da smo skoro na Ekvatoru. Uspon je ipak lagan i pred zoru stiæemo na 4 095 m visok Low’s Peak, najviπi vrh jugoistoËne Azije. Uspon je namjeπten tako da se na vrhu doËeka izlazak sunca, spektakularan prizor vrijedan svakog napora. Ako je nebo vedro, preko Tihog oceana moæe se vidjeti sve do Filipina. U naπem sluËaju, oblaci su posve sakrili tlo i ocean ispod nas, ali su zato boje i oblici izlaska neπto πto se ne moæe niti opisati niti snimiti. Povratak traje mnogo dulje nego se Ëini. Pozdravljamo nove penjaËe. Godiπnje se na Kinabalu popne oko 30 000 planinara, tako da je staza koju koristimo promenada. SljedeÊi dan rezerviran je za usamljeniËko promatranje ptica po πumi oko Uprave Parka (πto moæda i nije baπ najpametnije, ali…), posjet vruÊim, ljekovitim izvorima
76 76 Poring i πetnju viseÊim mostovima kroz kroπnje divovskog drveÊa, na naËin na koji je mjesno stanovniπtvo putovalo i rjeπavalo problem dubokih klanaca, stijenja i ostalih prizemnih neugodnosti. Treba doæivjeti divovske vjeverice koje se nimalo ne boje jer ste IZNAD njih. Naæalost malo kasnimo s putom. Da smo doπli oko mjesec dana ranije, vidjeli bismo cvatuÊu rafleziju, najveÊi cvijet na svijetu. Posljednju etapu naπeg puta Ëini grad Sandakan (ne, Sandokan nije odavde). PrenapuËen, moderni, luËki grad bez slika i mirisa drugih mjesta koja smo posjetili. Spalili su ga japanski okupatori u zadnjem ratu, pa je sve izgraeno iznova. Idemo radije u joπ malo divljine. Prvo smo posjetili utoËiπte za orangutane Sepilok, gdje tu vrstu pokuπavaju spasiti od izumiranja. A onda na Otok kornjaËa, mali nacionalni park vaæan za razmnoæavanje morskih kornjaËa, strogih pravila ponaπanja. Vrhunac je sezone razmnoæavanja. Do noÊnog izlaska kornjaËa na obalu, gosti se uglavnom izleæavaju na razglednici pjeπËanih plaæa, pod granama palmi… A moæe se i obiÊi ne baπ velik otok i naÊi rjee stanovnike. ©umarak u sredini i mala, kamenita obala na sjeveru otoka dovoljni su za opaæanje dvadesetak ptiËjih vrsta, uglavnom nepoznatih u Europi. S dolaskom mraka, svi moraju biti u turistiËkom centru i Ëekati. KornjaËe osjeÊaju vibracije tla stoga - hodaju li ljudi po otoku - neÊe iziÊi. Jaja Êe izleÊi u moru, πto baπ i ne bi pomoglo oËuvanju ovih ugroæenih stvorenja. Te noÊi iziπlo je ukupno 12 æenki i polegle su 892 jajeta, a izlegle su se 742 kornjaËice. Po povratku u Sandakan proveli smo ostatak dana izleæavajuÊi se u hotelskim leæaljkama i glumeÊi bogate Amere u turizmu iz snova. U leæaljci iza dvometarskog zida s robovskom poslugom, niπta ne vidiπ i nikamo ne ideπ. Vaæno je poslati razglednicu zavidnim poznatima… Uz malo æivciranja oko rezervacija avionskih karata i nakon dosadnog leta, doËekuje nas kiπan, hladni Zagreb. Da smo znali da Êe poËetak πkolske godine biti odgoen za iduÊi tjedan, mogli smo vidjeti joπ neka vrijedna mjesta, poput divljine rijeke Kinabatangan, gdje se joπ viaju divlji slonovi i (skoro izumrli) nosorozi, ili peÊine Gomatong, gdje gnijezde Ëiopice (gnijezda u tradicionalnoj kineskoj kuhinji stoje 500 $ po kilogramu) i obitava dva milijuna slijepih miπeva. ZakljuËak: smisli kako doÊi opet!
77
78
79
80
81
81
8. Najviši vrhovi HPD-a Sisak 8.1 Kako smo osvojili Mont Blanc 1989. godina Miniekspedicija Planinarskoga druπtva Sisak u sastavu Savo Blazonija, Mario DadiÊ, Vlado Gregl i Mile LjubiπiÊ osvojili su 4 807 metara visok Mont Blanc. Kod Mont Blanca imponira samo Ëinjenica πto je najviπi vrh. InaËe ima oblik snjeæne zaravni i nema nikakvog obiljeæja da je upravo tu Europa najviπa, πto pomalo razoËarava. Uspinjanje su poËeli iz francuskoga gradiÊa Chamonixa pa preko les Hochesa, stazama koje je zasipalo kamenje, do Tete Rousse i tamoπnjega prenoÊiπta, a zatim dalje do vrha preko snijega i leda, na temperaturama ispod niπtice. Kod planinarenja je bitna namjera da se stigne do vrha i ostvari cilj, a na vrhu je vaæno biti πto prije, po moguÊnosti u zoru, da bi i pogled bio πto ljepπi. Silazili su drugim putom, koji je kraÊi, ali naporniji zbog veÊega napora miπiÊa, ali i samoga psiholoπkog osjeÊaja nakon postignutoga cilja. »itav pohod trajao je dva dana, a bio je dug oko 1 100 km. Osvajanje Mont Blanca ima i alpinistiËkih i planinarskih obiljeæja. Otprilike bi se moglo nazvati visokogorskim planinarenjem, a na ljestvici teæine od devet stupnjeva na treÊemu je mjestu. Tom stazom su veÊ prije iπli Vlado i Mario, pa su zbog toga istim putom poveli Savu i Milu. A koliko su se pripremali? Planinarenje u cijelosti nije ni sport, a ni rekreacija ljubitelja prirode, veÊ neπto izmeu. To znaËi da treba i snaga i izdræljivost, ali se ne precjenjuju u odnosu na sposobnost estetskoga doæivljaja. »etvorica sisaËkih planinara su planinari s dugogodiπnjim iskustvom i mnogo planinarskih kilometara u nogama te lijepih pejzaæa u
Novinski zapisi navedenoga pothvata
82 pamÊenju. No Mont Blanc je jedan i jedinstven, pa su se za njega posebno pripremali u obliænjoj Hrastovici, stjeËuÊi kondiciju i uvjeæbavajuÊi vjeπtine zajedniËkoga penjanja uz pomoÊ konopca. To im je bilo dovoljno, iako su se iskusnijima dogaale i poËetniËke greπke, a bilo je i uskih, zaleenih dijelova puta, koji su kod prvohodnika izazivali nelagodu i strah. Na sreÊu nije bilo opasnih situacija po æivot, a sigurnost je ulijevala i dobro organizirana sluæba. Naime redovito se sluπaju vremenske prognoze, dok helikopteri neprestano nadlijeÊu uspone, upozoravajuÊi na eventualne opasnosti. Pogled s vrha
Æelja za penjanjem i otkrivanjem lijepih krajolika te kolegijalni napor do cilja, odveli su Vladu, Marija, Savu i Milu na mnoge planinarske vrhove.
1994. godina Slaven GAJDEK
IspraÊeni bez puno medijske pompe, grupa sisaËkih alpinista, Ëlanova HPD-a Sisak, krenula je 15. srpnja 1994. godine u osvajanje najviπeg europskoga vrha Mont Blanca. Imena koja su tim pothvatom uπla u anale sisaËkoga sporta su Savo Blazonija, Slaven Gajdek, Vlado Gregl, Omar Peco, Ivica Tuπak i Marin VidoviÊ.
Prolaz tzv. jezika ledenjaka
Dnevnik uspona objavljen u SisaËkome tjedniku 1994. godine
82
83
83
Ekipa pred polazak s lijeva na desno: Omar Peco, Ivica Tuπak, Vlado Gregl, Savo Blazonija, Slaven Gajdek i Marin VidoviÊ
Ista ekipa na vrhu sa zastavom Grada Siska
84
2007. godina Saπa JAGAR»EC
Ako imate pravu ekipu i ako ne ludujete, nego na uspon idete staloæeno i prilagoavajuÊi se, isti je via normale smjerom iz Chamonixa dostupan svima koji su spremni nositi se s niskim temperaturama, simpatiËnim udarima vjetra, dehidracijom i ostalim zanimljivostima koje ova planina zna pruæiti. OlakπavajuÊa okolnost je raspored domova i skloniπta, koji uspon mogu prilagoditi vaπim moguÊnostima (naravno, ako imate dovoljno vremena i novca). Na ovom smjeru to su dom Tete Rousse (3 167 m), dom Gouter (3 835 m), izmeu ta dva doma je simpatiËan kuloar po kojem pada kamenje razliËitih veliËina, a vi ga morate prijeÊi, ali nemojte da vas to obeshrabri, i zadnji dom je Vallot (4 362 m). Ispod skloniπta, na otprilike 4 300 m, nalazi se izraæeno sedlo Dome. Dotud sam ja uspio doÊi. Dalje se nisam usudio jer nisam imao partnera za osiguravanje, a udari vjetra na sedlu su zaista bili simpatiËni. Skloniπte je donedavno bilo u tako jadnom stanju da je sluæilo samo u sluËaju krajnje nuæde. No Ëujem da je od 2005. u njega dosta uloæeno, pa opremljenima i iskusnima moæe posluæiti kao prenoÊiπte i tako priuπtiti jutarnji, vrπni greben, a to je ono najljepπe u alpama. Svitanje na ledenoj povrπini, a negdje dolje duboko pauËina od oblaka. To su abecednim redom doæivjeli: JagarËec, Drago (HPD Sisak), JagarËec, Saπa (HPD Sisak), JambreπiÊ, Darko (PD Matica Ljubljana), MihelËiÊ, Siniπa (HPD Sisak), Rudolf, Siniπa (HPD Petehovac Delnice, GSS Delnice). Dnevnik puta: 1. dan - U petak, 06. srpnja 2007., u 21:00 iznajmljenim kombijem kreÊemo pravcem Zagreb-Ljubljana-Milano-Aosta-Chamonix. Nakon cjelonoÊne voænje, u Chamonix dolazimo u subotu, u 06:00. 2. dan- Subota, 07:00, centar Chamonixa. Nakon turistiËkog razgledavanja, odluËujemo se maknuti iz samog centra i potraæiti mjesto za noÊenje. Dolazimo do
U pozadini Tette Rousoe
85 85 mjeπtasca St. Gervais, gdje je autokamp i stanica Tramway du Mont-Blanc. Cijena noÊenja u kampu je prihvatljivih pet eura (uz vlastiti πator). I kad smo veÊ bili spremni za odmor - πok! Od voditelja kampa saznajemo vaænu informaciju. Ako se æelimo popeti na vrh - a æelimo - to Êe zbog nadolazeÊeg loπeg vremena biti moguÊe samo u nedjelju prijepodne, a onda tko zna koliko dana ne. To znaËi da moramo odmah put planine, do planinarskog doma Refuge du Guter, na 3 817m. Bilo je 10:00. Tramvaj ide u 11:50. Postavlja se pitanje trebamo li onako umorni i pospani odmah krenuti u brda ili nekoliko dana Ëekati u kampu dok se vrijeme ne popravi. Ostali smo zateËeni. Nakon neprospavane noÊi i prijeenih 1000 km u deset sati voænje, umorni smo. Logika, razum, pravila za uspon i ostalo nam govore da je danas dan za odmor. Obvezno dugo spavanje, a onda sljedeÊe jutro, prvi vlak i uspon prema domu Gouter. Iako ne baπ jednoglasna, pada odluka - odmah idemo na uspon. Brzo se pakiramo i hvatamo vlak u 11:50. U 13:00 smo na zadnjoj stanici tramvaja zvanoj Nid d’Aigle, na 2 372 m. Tu poËinje viπesatni pjeπaËki uspon za taj dan. Hrabro kreÊemo uzbrdo. Svaki razgovor prestaje, a u glavama vrtimo ispravnost odluke o usponu. Tmurne misli potiËe i loπa vijest o trojici Poljaka koji su se dva dana prije smrznuli prilikom uspona. U 15:00 uzimamo predah na terasi doma Tette Rousse, na 2 850 m. Uæivamo u krasnom, sunËanom i toplom danu. Stvari se polako normaliziraju. Ponovo razgovaramo. Oko 16:00 kreÊemo prema domu Refuge du Gouter, na 3 817 m. U Domu smo negdje oko 19 sati. Obeshrabruju putom dobivene informacije. U Domu je oko dvjesto ljudi, a predvien je za osamdeset. Mi naravno, nemamo rezerviran smjeπtaj. Zauzimamo mjesta za spavanje u blagovaonici, na stolu i na podu ispod stola. Pokuπavamo zaspati, ali veliki umor, neudobnost tvrdog stola i poda, neispavanost i visina (ah, da, moæemo spomenuti da, naravno, usput nismo
Pogled iz Valott-a prema vrhu
86 obavili aklimatizacijski uspon niti popili tablete protiv visinske bolesti) doπli su na svoje, tako da od moguÊa Ëetiri sata spavanja spavamo znatno manje. 3. dan - Nedjelja, 01:00. PoËinje komeπanje, pale se lampe, poËinju pripreme za uspon. U opÊenastalom meteæu trpamo u sebe malo Ëokolade. Pakiramo ruksake. Oko 02:40 zauzimamo mjesto u koloni lampi i kreÊemo prema vrhu. U 05:00 dolazimo do sklaniπta Vallot. Polagano sviÊe. Dio ekipe uzima predah u skloniπtu (2), a ostatak kreÊe na vrh. U 07.:20 prvi dio ekipe je na vrhu, a ostatak stiæe u 08:00. Na vrhu se razdvajamo. Dogovoreno je da se Ëekamo u skloniπtu Valott. Pred sam vrh vrijeme se pogorπava. Oko 09:30 nebo zatvaraju oblaci, poËinje ledena kiπa, praÊena vjetrom i snijegom. Sve je bijelo, a ugaæenu stazu prema skloniπtu zameo je snijeg. Nekako se dovlaËimo do skloniπta i tamo ostajemo zarobljeni. U skloniπtu je jako hladno i onako mokri i promrzli razmiπljamo πto uËiniti. Oni koji su je imali sa sobom, uvlaËe se u vreÊu za spavanje, dok mi ostali drhtimo od hladnoÊe. SreÊom, u skloniπtu se naπlo i nekoliko profesionalnih vodiËa, Francuza (tisuÊu eura za uspon). Na naπu sreÊu, dobro poznaju teren. OdliËno su opremljeni (GPS, motorola, kompas, karta) i u stalnoj vezi sa sluæbom za spaπavanje i Gouterom. Nevjerojatno je kako se ljudi raznih nacionalnosti brzo i bez rijeËi sloæe kada je nevolja na vidiku. Svi smo kao jedan iziπli iz skloniπta, navezali se u dvije kolone po tridesetak ljudi, uz struËno vodstvo profesionalaca, Francuza, te mic po mic krenuli prema Gouteru. Vjetar je bio olujne jaËine i svako malo nas ruπio na pod. Uz sve to snijeg se zabadao u nas poput iglica. Francuzi, na Ëelu kolone, svako malo zastaju da provjere smjer na GPS-u i kompasu. Stoga se spuπtanje beskonaËno otegnulo, ali su, svaka im Ëast, profesionalno odradili posao. Da nije bilo njih, morali bismo iz skloniπta zvati sluæbu za spaπavanje. Smrzuti, mokri, mrtvi umorni, oko 16 sati smo u Domu. Sretni kao
Vrh (poËetak oluje)
87 87 mala djeca, sjedimo za stolom i raspravljamo. U Domu nema guæve, ali nema ni grijanja. Spustili su se samo oni koji su bili u Domu, a nitko drugi nije po takvom nevremenu krenuo prema Domu. U 18 sati veÊ pokuπavamo zaspati. Ovaj put u krevetima. Tijekom noÊi grmljavina trese Dom te pada kiπa koja postupno prelazi u snijeg. Stoga nas ujutro, koliko-toliko naspavane i odmorne, doËekuje 50-100 cm friπkog snijega u nanosima. 4. dan - Ponedjeljak. Slijedi moæda i najopasniji i najteæi dio puta. Od Goutera do Tette Rousse su strme i zaleene stijene, obavijene snijegom. Sajle su zaleene, a markacija samo mjestimiËno vidljiva. KreÊemo u dva naveza. Vjetar je i dalje jak, vidljivost nikakva te pada gusti snijeg. No ne u pahuljicama, nego kuglicama promjera 3 mm. Sporo, ali sigurno napredujemo i dolazimo do planinarskog doma Tette Rousse (Ruska glava), gdje se odvajamo. Jedna ekipa (2) ide dalje preËicom od doma po ledenjaku do tramvaja, vrlo dobrim i vrlo kratkim putom, dok druga ekipa odmara u Domu i stazom dolazi do tramvaja. Do kombija dolazimo oko 17:00 sati. Od sreÊe se bacamo na klopu i Ëastimo se vinom. Planove proslave pokvarilo nam je ruæno vrijeme, pa joπ malo razgledavamo Chamonix. Oko 21 sat kreÊemo doma (cjelonoÊna voænja nakon napornog silaska). I da, naravno, jedan Ëlan, neÊemo ga imenovati, promaπuje skretanje za Milano. Nije vidio oznaku Trieste, koja je æuta i veliËine kombija, pa smo vidjeli i Torino, a zamalo i noÊnu Veneciju. Gospodin je put prema Chamonixu prespavao na zadnjem sjedalu kombija. 5. dan - U 06:00 stiæemo doma.
Pogled iz Valott-a prema vrhu
88
8.2 Ekspedicije Igor CINDRIΔ
Mount Everest 1997. Hrvatska ekspedicija, koju je organizirao HPS, pod vodstvom Darka Berljaka, 22. i 23. svibnja 1997. godine penje se po sjevernom grebenu s tibetanske strane na najviπi vrh svijeta Mount Everest (8 850 m). Vrh su bez upotrebe kisika osvojili Franc Pepevnik i Pavle Kozjek. U ekipi iz Hrvatske, koja je brojala 11 Ëlanova, najmlai je bio SiπËanin Igor CindriÊ, Ëlan HPD-a Sisak. Ostale ekspedicije i osvojeni vrhovi iznad 5 000 m su: Kilimandæaro, 5 895 m, Tanzanija, 1995. godina Potpora ekspediciji
Shishapangma, 8 021 m, Tibet, NR Kina, 1998. godina
Mt.Everest, Sjeverno sedlo 7100 m
Mt. Mckinley, 6 194 m, Aljaska, SAD, 1999. godina Aconcagua, 6 962 m, Argentina, 2000. godina Elbrus, 5 642 m, Ruska federacija, 2001. godina Alpamayo, 6 789 m, Peru, 2002. godina Elbrus, 5 642 m, Ruska federacija, 2004. godina Ararat, 5 165 m, Turska, 2005. godina Za osvajanje vrhova iznad 5 000 m trebalo je odraditi i manje zahtjevne vrhove.
Sjeverna stijena Aiguille Verte 4 122 m, smjer Couturier, Mont Blanc
88
89 89
Mt. Everest - sjeverna strana, donji bazni logor, ledenjak Rongbuk
8.3 Uspon na Grossglockner (3 797 m) 2007. godina Saπa JAGAR»EC
25.-26. kolovoza 2007. Ekipa s lijeva na desno: Slaven Pleπe (GSS Delnice) Dejan AbramoviÊ (GSS Delnice) Siniπa MihelËiÊ (HPD Sisak) Saπa JagarËec (HPD Sisak) Siniπa Rudolf (GSS Delnice) Branko MatejËiÊ (GSS Delnice) GSS-ovci iz Delnica su Ëlanovi HPD Petehovec
90 25. kolovoza 2007. Oko 4 h krenuli smo iz PopovaËe u pravcu Ljubljana-Karavanke-Heiligenblut-Franz Josef hotel, gdje stiæemo oko 10:00 h. Vrijeme je bilo sunËano, vedro i malo prohladno.
Crveno-naπ smjer
Nakon raspremanja stvari kreÊemo preko ledenjaka (u navezu) oπtro uzbrdo po zaleenoj podlozi te oko 18:00 dolazimo do Planinarskog doma ErzherzogJohann-Hütte (3 454 m). Naπa ruta neπto se razlikovala od klasiËne planinarske jer smo iπli ledenjakom pravo prema Domu po popriliËnoj okomici i ledenoj podlozi, stoga je uspon bio vrlo naporan uz pokoje proklizavanje. Cijeli ledenjak proπaran je pukotinama, koje su dobro kamuflirane friπkim snijegom, tako da smo putem sondirali vrhom cepina. Tek πto smo uπli u Dom i smjestili se, vani se vrijeme pogorπalo i poËela je padati solika praÊena jakim vjetrom. Dom je bio pun. No, sreÊom, uspijevamo pronaÊi mjesta za spavanje u grupnoj spavaonici u potkrovlju. U razgovoru s domarom saznajemo da smjer kojim smo se uspeli nije baπ uobiËajen i da se rijetko koristi upravo zbog ledenih pukotina te da je par dana prije petoro planinara upalo u pukotinu (cijeli navez), od kojih je dvoje poginulo. 26. kolovoza 2007. Ustajemo se u 6:00 h, doruËkujemo i kreÊemo prema vrhu. Vrijeme je idealno, sunËano i prohladno, tako da dereze dobro dræe u zamrznutom snijegu (nema leda). Nakon sata uspona, dolazimo na vrh i uæivamo u pogledu i prekrasnom danu. Spuπtamo se u Dom, ruËamo i kreÊemo dalje, ali okolnim putom, preko Doma Stüdlhütte (2 802 m) . Staza kojom smo se spuπtali je tehniËki manje zahtjevna, ali duæa. Krajolik je drugaËiji. Nema snijega, osim malo na
90
91 poËetku staze, jer je juæna strana, ali ima spremnih za zimu i dobro uhranjenih svizaca. Staza u zadnjem dijelu spuπta se na ledenjaËko umjetno jezero s hidroelektranom. Zatim, kada pomislite da je kraj mukama, najgorih 1,5 h oπtrog uspona do Franz Josef hotela, gdje nam je auto. Do auta dolazimo u 16:00 i kreÊemo prema kuÊama.
2009. godina Brane GRUBIΔ
01.-03. kolovoza 2009. 1. DAN-Uspon poËinje kod Lucknerhausa (1 918 m). Staza do Stüdlhüttea, tzv. autocesta, je izvrsna i ne bi predstavljala problem da ne nosite neπto viπe od 25 kg na leima. Stüdlhütte je lijep dom na 2 802 metara nadmorske visine, Ëistih posteljina, izvrsnog restorana, jeftinog spavanja (10) i skupe hrane i cuge. VeÊ tu malo nemirno spavamo zbog adrenalina, ali i zbog nadmorske visine. Srce malo ubrzano radi i pri leæanju, a jedan kolega iz ekipe je imao probavnih problema, rani simptom visinske bolesti. Sutradan mu se sve smirilo. 2. DAN-Budimo se u 4:15 i u 5:00 kreÊemo prema vrhu. Put prvim dijelom puta vodi markiranom stazom preko kamenjara do ledenjaka Ködnitzkees na cca 3 000 metara nadmorske vidine. Tu stavljamo dereze, cepine u ruke i veæemo se u tri naveza. Na samom ledenjaku dobije se moæda 150-200 metara visine. Postoji i put koji je neπto lakπi i savladava manju visinsku razliku, ali nama se sviao teæi. Zatim slijedi uspon uz gelender u stijenama do Doma Erzherzog-Johann-Hütte na 3 454 metara nadmorske visine, gdje stiæemo oko 8 h. Tamo Ëekamo druga dva naveza. Ostalo je jos cca 350 visinskih metara uspona. Niπta lakπe, zar ne?!?!
Saπa na vrhu
Na vrhu U osvajanju Grossglocknera 02. kolovoza 2009. godine sudjelovali su: Draæen StaroviÊ (HPD Sisak) Branislav GrubiÊ (HPD Sisak) Zvonimir Miler (Pakrac) Vedran Kardum (Pakrac) dr. Dario ©vajda (Poæega) Igor ProtiÊ (Poæega) Miro MesiÊ (Poæega) Draæen MlinariÊ (Pleternica) Æeljko Straka (Pleternica) Matija i Zvonko Bartoπ (Zagreb) Vladimir Bajzek (Novska) Tomislav BogojeviÊ (Novska)
91
92 92
Put prema Stüdlhütteu
PoËinjemo uspon prije 9 h. Oko dvije treÊine puta treba proÊi po πirokom ledenjaku koji visi u provalije s obje strane, a na kraju ima nagib od cca 60 o na mijeπanom ledu i nestabilnom snijegu. Tu veÊina nas prvi put osjeÊa posljedicu nedostatka 30 % kisika. Hoda se 20-25 koraka pa odmara 5-10 sekundi ili viπe. Tada prelazimo na kameni uspon 2. ili 3. stupnja, na kojemu ima dosta guæve i Ëekanja drugih ekipa. Sve to jako umara na 3 700 m i veÊina ljudi je na toj visini æivËana. Najzahtjevniji elementi su tzv. Æilet (6-7 m duga snjeæna greda, πirine 40-50 cm s provalijama od nekoliko stotina metara s obje strane) te prijelaz s Kleinglocknera na Grossglockner, koji izgleda sliËno, no joπ ukljuËuje i spust od nekoliko metara do grede. S jedne strane postoji kratki gelender, jedini nakon zadnjeg ledenjaka. Potom slijedi joπ nekoliko desetaka metara uspona po stijenama i to je to. Na 3 798 smo metara nadmorske visine. Slikanje, Ëestitanje, bla-bla... Uspon je zbog guævi trajao preko 3 sata, odnosno sat duæe nego πto je normalno. Na vrh se popelo 11-ero od 13-ero. Potrebna je dobra koncentracija u spustu kod strmog dijela ledenjaka jer je uspon na vrh tek pola puta.
Dom na Stüdlhütteu
Stiæemo u Dom na 3 454 metara nadmorske visine. PoËinje kiπa s jakim vjetrom. Kada malo prestane, oblaËimo gorotex i piËimo niz planinu. Kiπa nas pere oko pola sata, ali vrlo brzo stiæemo u Stüdlhütte. 3. DAN-Treking do parkiraliπta na 1 918 metara nadmorske visine, posjet Alpskoj cesti i Franz Josef Hütteu te povratak kuÊi u kasnim veËernjim satima. Tim od 13 ljudi Ëinili su Ëlanovi iz Siska, Novske, Zagreba, Pakraca, Poæege i Pleternice, a svi su pripadnici planinarskih druπtava i HGSS Stanica Poæega i Novska.
93 93
Prema vrhu Stüdlhütte
Ledenjak 60 o Stüdlhütte
Æilet Stüdlhütte
Skoro na vrhu Stüdlhütte
94 94
8.4 Uspon na Matterhorn 2010. godine Saπa JAGAR»EC
Matterhorn (4 478 m-vrh poznat s omota popularne Toblerone Ëokolade) pripada masivu Apeninskih Alpi, a nalazi se na πvicarsko-talijanskoj granici, iznad πvicarskog mjesta Zermatt ili talijanskog mjesta Breuil-Cervinia. Za ovu planinu karakteristiËno je da ima dva razliËita vrha, oba smjeπtena na 100 m dug greben: ©vicarski vrh (4 477,5 m) na istoku i Talijanski vrh (4 476,4 m) na zapadu. RijeË je o najsmrtonosnijem vrhu u Alpama, na kojem je od prvog pokuπaja uspona 1861. do danas poginulo viπe od 500 alpinista. Trojica popovaËkih planinara (Siniπa MihelËiÊ, Drago i Saπa JagarËec), inaËe Ëlanova HPD-a Sisak, odluËila su se za smjer preko grebena Leone, s talijanske strane, iz mjesta Breuil-Cervinia koji je, kako istiËu, tehniËki neπto zahtjevniji, ali s relativno dobro oznaËenom stazom i puno manjom guævom. Breuil-Cervinia je malo alpsko mjestaπce na 2 000 m nadmorske visine s puno stilskih, obiteljskih hotela s trgovinama skijaπkom i planinarskom opremom i suvenirima te kafiÊima. Uz par veÊih hotelskih objekata mjesto je okrenuto ski turizmu. Iznad mjesta nalazi se poznati, skijaπki raj Matterhorn glacier paradise, koji se svojim veÊim dijelom nalazi u ©vicarskoj. Prvog dana svog uspona opremljeni smo krenuli prema Planinarskom domu Rifugio Duca degli Abruzzi na 2 800 m, gdje nam se lagano otvarao vrh, koji je na naπe neugodno iznenaenje bio okovan ledom i prekriven sitnim snijegom. Nakon kraÊe pauze krenuli smo dalje prema kriæu Croce J. A. Carrel na 2 920 m, koji je postavljen na mjestu gdje je poginuo domaÊi, znameniti alpinist Carrel. InaËe su do ovog dijela, iako vrlo loπe, na
95 planinarskim kartama markirane planinarske staze. Od kriæa Croce J. A. Carrel pa sve do vrha ide se po vlastitoj procjeni i odluci o smjeru uspona, iako se povremeno nazire neπto nalik stazi. Od kriæa Croce J. A. Carrel smjer ide prema uzviπenju Cesta del Leone (3 715 m), ali ga zaobilazi s desne strane, gdje se nalazi prijevoj Colle del Leone, od kojeg poËinje strmi greben Leone, koji vodi do samog vrha. Na visini od 3 850 m nalazi se skloniπte Capanna Carrel, no stijene iznad skloniπta bile su zaleene, tako da bi u skloniπtu morali Ëekati lijepo vrijeme dan-dva, da bi se stijena osuπila, a najavljivali su kiπu, odnosno snijeg i jak vjetar. Putom smo sreli profesionalne vodiËe, koji su se vraÊali prema dolini, i u razgovoru s njima doznali da se do vrha neko vrijeme neÊe moÊi zbog snijega i leda na stijenama. Uzevπi sve to u obzir, a iscrpljeni napornim usponom i visinom, zakljuËili smo da je povratak u dolinu jedino logiËno rjeπenje.
Kratak predah: Otac i sin Drago i Saπa JagarËec
Siniπa MihelËiÊ samo tjedan dana kasnije, sa πvicarske strane po grebenu Hornli, ipak osvaja najopasniji vrh. Ishodiπte njegove ponovljene ekspedicije bio je Zermatt, bogato turistiËko odrediπte okruæeno sa Ëak 38 vrhova viπih od 4 000 metara.
8.5 Tura po Cjajniku (Austrija) Irena MIHALIΔ
22. rujna 2012. ekipa u sastavu Irena MihaliÊ, Lana BegiÊ i Drago JagarËec odradila je feratu na Cjajniku u Austriji. Ferate se ocjenjuju po teæini od 1 do 6. Ferata na Cjajniku je ocijenjena kao 5. i nju je joπ moguÊe ispenjati u gojzericama, uz obvezatan pojas, osiguranje i kacigu. Za najteæe ferate ocjene 6 zbog trenja su umjesto gojzerica potrebne, ili bar poæeljne, posebne cipele, tzv. penjaËice. 95
96 Kruæna tura sastoji se od KoËe pod Koπuto/ Koschutahausa (1 280 m) pa preko Cjajnika/Larchenturma (1 965 m) do grebena Koπute i UËnika ili Uænika/Larchenberga (2 080 m), a onda natrag preko Koschutnikturma (2 136 m), ponovno do KoËe pod Koπuto (1 280 m). Zanimljiv je viseÊi most koji se nalazi na dijelu spusta s Koschutnikturma prema Koschutahouseu.
Lana u akciji, Irena slika CJAJNIK u svojoj ljepoti
Prijelaz preko viseÊega mosta prema Koschutahouse.
97
8.6 Uspon na Ishincu (Peru) Vesna POLJAK
Ishinca (5 530 m) je jedan od brojnih peruanskih ledenjaka u Cordillera Blanci. TehniËki je manje zahtjevan, ali ne i manje atraktivan. Igor, Boæidar i ja smo oko dva sata, 27. srpnja 2012. u pratnji vodiËa krenuli iz baznog logora na 4 200 m. Do poËetka ledenjaka stigli smo nakon tri sata hoda preko brojnih serpentina i napornih morena. Joπ je bio mrak dok smo stavljali dereze i navez te krenuli dalje. Nakon sata hoda poËeo se osjeÊati nedostatak kisika, noge su oteæale, a koraci usporili. Prelazimo najteæi, ali i najljepπi dio tzv. Ledeni slap, visok oko deset metara, i nakon joπ dva sata penjanja stiæemo na vrh. Sunce, toplina, sreÊa... Umor nestaje, a pogledi na ostale vrhove i jezera postaju stvarnost. Zadovoljni, vraÊamo se u naπ bazni logor.
Uspon na vrh Uspomena s vrha
98
99
100 100
101
9. Sjećanja na preminule planinare IVICA MARAKOVIĆ 1911.–1999. Poznati trgovac, sportaπ i sportski djelatnik. Bio je Ëlan nekoliko sportskih udruga i druπtava. SisËanin za sva vremena. Volio je atletiku, nogomet, skijanje, biciklizam, veslanje i planinarenje. U Sisku je 1928. godine bio jedan od osnivaËa podruænice Gvozd Hrvatskoga planinarskog druπtva. Poslije Drugoga svjetskog rata pokrenuo je obnovu rada PD-a kojega je bio i predsjednik. Kao veliki zaljubljenik u prirodu, pratio je rad HPD-a Sisak sve do svoje smrti 1999. godine.
MIJO ŠTRK 1949.–2004. Inicijator osnivanja PD-a Sisak 1982. godine. Svoj prvi posao zapoËeo je u Dunavskome Lloydu Sisak. Ljubav prema planinama zapoËela je u Tvornici Rade KonËar, gdje je bio Ëlan istoimenoga planinarskog druπtva (danas HPD Kapela). Krajem 70-ih dolazi u Sisak, gdje se zapoπljava u Ciglani Petrinja, a nakon toga pa sve do svoje smrti radi u Æeljezari Sisak. U razdoblju od 1982. do 1987. godine obavljao je duænost predsjednika, a od 1992. do 2001. godine duænost tajnika HPD-a Sisak. Njegova aktivnost u HPS-u, kao i u HPD-u Sisak, ostavila je trag u razvoju druπtva.
102
MIROSLAV POPIJAÈ 1934.–2005. Cijeli svoj radni vijek radio je kao kontrolor u sisaËkoj poπti. Planinarstvom se poËeo baviti 1983. godine u PD-u PTT Sljeme. U Planinarsko druπtvo Sisak uËlanio se 1985. godine. Za svoj rad nagra ivan je viπe puta. Me u ostalim, dobio je Priznanje za dvadesetu godiπnjicu rada u HPD-u Sisak, a primio je i Visoko priznanje za obilazak 125 kontrolnih toËaka Hrvatske planinarske obilaznice. Ostaje u trajnoj uspomeni kao velik ljubitelj prirode i fotografije, susretljiv, jednostavan i skroman Ëovjek te izuzetan prijatelj.
IVAN KERESMAN 1950.–2004. Nakon zavrπene srednje πkole za PTT tehniËara u Zagrebu, svoj radni vijek zapoËeo je u Hrvatskoj poπti, u Odjelu za telekomunikacije u Sisku, gdje je radio sve do svoje smrti. Vrlo rano je postao Ëlan PD-a PTT Sljeme s kojim je obiπao dosta vrhova, a u HPD Sisak uËlanio se 1989. godine. Odmah nakon uËlanjenja, ukljuËio se u radne akcije i bio sudionik brojnih visokogorskih pohoda, kao i planinarskih izleta u organizaciji HPD-a Sisak.
103
NEDJELJKO BALOG 1948.–2009. Svoj radni vijek zapoËeo je 1969. godine na æeljeznici, a od 1981. godine do prerane smrti radi u Rafineriji nafte Sisak. Bio je velik zaljubljenik u prirodu i Ëlan HPD-a Sisak od 1992. godine. Osim Velebita, osobito je volio Æumberak i bio je Ëlan Upravnog odbora Ekoloπkoga druπtva Æumberak (EDÆ). U okviru ekoakcija s prijateljima planinarima iz Siska markirao je put od Medven Drage preko VlaπiÊ Brda i Velikoga Vrha Balabani do Kostanjevca. EDÆ je taj put nazvao Balogova staza. Bio je potpredsjednik HPD-a Sisak u razdoblju od 2001. do 2008. godine, a ujedno je vodio i brigu o planinarskoj kuÊi na Oltarima.
DRAGO BJELOKOROV 1929.–2008. Ro en je 1929. godine u Demir Kapiji. Srednju tehniËku πkolu, strojarski smjer, zavrπio je u Zagrebu 1949. godine. Od 1953. godine pa sve do umirovljenja 1991. godine radi u Æeljezari Sisak. Sve do smrti bio je dugogodiπnji aktivni Ëlan Druπtva inæenjera i tehniËara Sisak. Nakon umirovljenja uËlanio se u HPD Sisak. Bio je sudionik brojnih radnih akcija, kao i planinarskih izleta u organizaciji HPD-a Sisak.
104
105
106
107
Popis èlanova HPD Sisak 2012 godine Arand Mara BabiÊ Dragica BabiÊ Marija Baburak Ninoslav BakariÊ Æeljka BakariÊ Æeljko Baljak Gracijela Baljak Ksenija Baljak Silvio BaniÊ Ivan BanoviÊ Ljerka BariÊ Marijan Batinjan Senka BegoviÊ Muhamed Belec Berislav Belec Renata Benussi Ivan BiliËiÊ Nataπa BiæiÊ Stanko BlaæekoviÊ Zdenka BlaæeviÊ Drago BlaæeviÊ Robert BlaæeviÊ Æeljka BoπkoviÊ Ana
107
108
108
BoæiÊ Romeo
GaπpariÊ Ivan
BoæiËeviÊ Mile
Gavran Maja
BrajdiÊ Goran
GlijakoviÊ Aleksandar
BrajdiÊ Karlo
GolubiÊ Martina
Brbot Robert
GolubiÊ Renato
Buhin Siniπa
Grabovica Karla
Butorac Helena
Grabovica Slobodan
Butorac Zoran
GrgurinoviÊ Zlata
Cicak Æeljka
GrubiÊ Branislav
CrnkoviÊ Mario
Haller Danijel
»ermak Mirjana
Haller Marijana
»rnko Juraj
Horvat Fran
»udina Ivica
Horvat Lucija
DasoviÊ Sandra
Horvat Mirjana
Del Vecchio Marija
Horvat Sandra
Del Vecchio Romano
HubeliÊ Branka
DevËiÊ Filip
IdæakoviÊ Magdalena
DidoviÊ Anka
Ivnik Drago
DidoviÊ Marija
Ivnik Martin
DidoviÊ Slavko
JoliÊ Esma
Dimov Branka
JagarËec Drago
Dimov Æeljko
Jakovac Damir
DjukiÊ Goranka
JanjiÊ Drago
DjukiÊ Milan
JanjiÊ Viπnja
DobraniÊ Barica
JovanoviÊ Sanja
DorosuliÊ Nataπa
KaleziÊ Mira
DujiÊ Ante
KardaπiÊ Antun
Dupor Nikola
KardaπiÊ Æeljka
FilkoviÊ Stjepan
Kastelac Vlado
Flajsig Ankica
KekiÊ Esad
Flajsig Dario
KekiÊ Goran
FulanoviÊ Ivan
KekiÊ Indira
Gabra Marija
KekiÊ Mira
109 Kelava Robert
MajaËa Gordana
Kireta Darko
MajaËa Stevo
KlariÊ Maja
Majer Kata
KlariÊ Velimir
Malnar Goran
KliËek Anita
Malnar Margita
Klopac Josip
MariÊ Ivanka
KljaiÊ Petar
MarinËiÊ Snjeæana
KocijanËiÊ Boris
MarjanoviÊ Zlata
KocijanËiÊ Boro
MarkotiÊ Luka
KocijanËiÊ Janica
MatagiÊ Damir
Kolar Vlasta
MatijaπeviÊ Ljubica
KoliÊ Alen
MatijaπeviÊ Marita
Kompasi Andrijano
Medved Franjo
KopaË Andreja
Medved Marija
KoπtiÊ Domagoj
Mesec Ana
Kotaranin Marko
Mesec Stjepan
Kotenko Andrija
MihaliÊ Irena
KovaËeviÊ Mirjana
MiletiÊ Vladimir
Krakar Goran
MiliËiÊ Dajana
Krakar Maja
Mitar Darko
Krakar Niko
Moπe Janko
KrËeliÊ Sandra
Na Aleksandar
KrizmaniÊ Patrik
Na Bernardica
Kriπto Ante
Na Jan
Krneta Mira
Na Marina
KrnjiÊ Zdenko
Na Marko
KuzmiÊ Biserka
Na Nikola
Lauπ Marija
NorπiÊ Elizabeta
LeËiÊ Kristijan
NovaËiÊ Damir
LukaËiÊ Blaæenka
NovakoviÊ Dragica
LukaËiÊ Marica
NovakoviÊ Ranko
LuliÊ Ljerka
OdæiÊ Goran
MaËeπiÊ Dubravka
OmerËahaiÊ Milka 109
110
110
OmerËehaiÊ Safet
©andrk Anica
OrioviÊ Blaæenka
©Ërbak Marica
OrπaniÊ Toma
©elemba Oliver
OstojiÊ Envera
©epec Æeljka
Pejak Ana -Marija
©epiÊ Davor
PeneziÊ Ivana
©epiÊ Maja
PerkoviÊ Adela
©erbec Valentina
PerkoviÊ Grabiπa Jadranka
©midt Blaæenka
PerkoviÊ Ivica
©olaja Marinko
PerkoviÊ Karlo
©prajc Vesna
PerkoviÊ Mihael
©urlan Brankica
PetranoviÊ Marica
©ustiÊ Ivica
Poljak Branko
TaËkoviÊ Ivan
Poljak Vesna
Tavra Nikola
Pongrac Zvonimir
TerziÊ Dragica
Premuæak Zorica
TerziÊ Katarina
PuπkariÊ Zoran
TerziÊ Miloπ
RadakoviÊ Lucija
TerziÊ Nikola
RadeniÊ Æeljko
TkalËiÊ Tomislav
RakariÊ Æeljkoo
Tominac Anita
RogiÊ Dijana
TompiÊ Branko
RunjaiÊ Dragica
TompiÊ Katarina
SantraË Ivanka
TonkoviÊ Marina
SediÊ Rifat
Tuπak Ksenija
SenËar Saπa
Tuπak Ivica
SertiÊ Petra
Tuπak Æeljko
Silvana Vidoπ
VeliÊ Sanja
SimiÊ Robert
Viπnja SekuliÊ
SmolËiÊ Luka
Vlahov Damir
Solomon Jasna
Vlahov Ljiljana
StaneπiÊ Dragutin
VorkapiÊ Nataπa
StankoviÊ Slobodanka
Vrban Davor
StankoviÊ Suzana
Vrbanac Luka
111 Vruka Anelko VuËiÊ Danica VujadinoviÊ ©tefica VujatoviÊ Marjana VujiÊ Siniπa VukoviÊ Dajana VukoviÊ Davor VukoviÊ Domagoj ZaimoviÊ Marija ZetiÊ Indi Zevnik Mario ZguriÊ Ivan ZguriÊ Marija ZrniÊ Ivan ZrniÊ Ivanka ZuliÊ Edin ÆarkoviÊ Vlasta Æegor Jan Æegor Niko Æegor Siniπa Æegor Snjeæana ÆiliÊ Maja ÆiliÊ Saπa ÆuæiÊ Karla
111
112
Za izradu Monografije koristili su se slijedeÊi izvori: Spomenica Planinarskog druπtva Sisak, 1982.-1987. Povijesni arhiv grada Siska M. Matovina, Leksikon sporta opÊine Sisak Arhiva HPD Sisak Privatna arhiva Ëlanova HPD Sisak Fotografije bivπih i sadaπnjih Ëlanova HPD Sisak