Sansevierija

Mnogi žele biljke u svom domu ili poslovnom prostoru koje ne iziskuju puno pažnje i uvjeta kao što su sunce i vlaga. Sansevierije su biljke baš tih karakteristika.

Sansevierija je zimzelena višegodišnja biljka iz porodice šparogovki (Asparagaceae) iako je neki botaničari uvrštavaju u porodicu Agavaceae, a neki u Liliacaea. Potječe iz tropskog dijela zapadne Afrike, a u Europu je donešena početkom 18. st. Uzgaja se kao sobna ukrasna biljka naročito jer tolerira sjenovita mjesta i neredovito zalijevanje. Podzemni dio čini robustan rizom koji se ponekad nalazi djelomično izvan tla. Listovi su mesnati, uspravni, kruti i sabljasti, a razvijaju se iz bazalne rozete. Razlikujemo ih po boji lista što mogu biti zelene i zelene sa žutim rubovima, te po obliku lista što imamo plosnati listi i cilindrični. Najveći zabilježeni listovi su između 70 i 90 cm u visinu i oko 5 cmu širinu.

Voli jako svjetlo , te uživa na suncu no može rasti i na sjenovitim mjestima zbog čega je odlična za svaki prostor. Najniža zimska temperatura koju podnosi je 15˚C, a najpogodnija je sobna temperatura oko23˚C. Zahtijeva malo vode stoga je potrebno umjereno zalijevanje tijekom cijele godine. Zimi ukoliko se nalazi u hladnijim prostorijama i manje, tek toliko da se kompost u kojem raste ne bude posve suh. Žuti listovi javljaju se kao posljedica truljena pri bazi biljke, što je gotovo uvijek izazvano pretjeranim zalijevanjem. Prihrana se vrši od proljeća do jeseni jednom u četiri tjedna prihranom za zeleno bilje prema uputama na deklaraciji same prihrane. Razmnožavanje se vrši presađivanjem reznica koje su potjerale iz istoga korijena kao nove rozete koje se vrtlarskim škarama odvoje od matične biljke.

Važno je da lonac bude dovoljno širok kako bi biljci osigurao dovoljno mjesta za razvoj, a time i dovoljno stabilan da se biljka ne bi prevrnula s obzirom da je supstrat dosta lagan zbog smanjene količine vlage, a sama biljka je dosta čvrsta i teška.

Cvijet ima veoma rijetko no kada ga biljka izbaci oni su sitni, zelenkasto bijele boje, dosta neugledni cvjetovi, koji u nekih vrsta intenzivno mirišu, skupljeni su u jednostavnom ili sastavljenom cvatu. Posreći li vam se pa vaša Sansevierija izbaci cvat, danima ćete uživati u jakom mirisu karanfilčića s primjesama vanilije.

Najpoznatije su Sansevieria trifasciata i Sansevieria cylindrica sa svojim sortama zbog čega dolaze u više boja i oblika.

Poznata je još pod imenima Svekrvin jezik ili Sabljica, no još je prozvana i zmijolikom biljkom zbog pruga na njenim listovima, te vražjim jezikom i konopašicom s obzirom da se od njenih vlakana rade čvrsti konopi u nekim dijelovima svijeta.

Sansevieria trifasciata 'Laurentii' Sansevieria trifasciata ‘Zeylanica’

Ppipadajuće patuljaste sorte:

Najpoznatije sorte Sansevieria trifasciata

Sansevieria trifasciata ‘Futura Superba’

Sansevieria trifasciata ‘Golden Hanni’

Također poznata je još pod imenima Svekrvin jezik ili Sabljica, no još je prozvana i mačem svetog Đure. Najpoznatije

sorte Sansevieria cylindrica

Sansevieria cylindrica ‘Spaghetti’ Sansevieria cylindrica ‘Boncel’ Sansevieria cylindrica ‘Starfish’

Osim navedenih Sansevieria danas možemo pronaći u još niz sorata karakterističnih po svojim oblicima, no zanimljivost o Sansevierijama je ono što će svakoga nagnuti da posegne za jednom. Kako bi se zaštitila od isušivanja u svom prirodnom okolišu, sansevierija otvara pući, koje se nalaze na površini lista, samo noću. Tada i otpušta kisik koji je nastao biljnim metabolizmom tijekom dana, što je razlikuje od većine biljaka. Zbog toga ćete često čuti kako je Sansevierija biljka koja je dobra za spavaću sobu i koja čisti zrak, što i nije u potpunosti netočno. Naime, NASA je utvrdila da biljka upija neke otrovne supstance iz zraka poput toluena, ksilena i formaldehida.

Isto tako je važno napomenuti da je to biljka je prema nekim izvorima blago otrovna zbog čega nije pogodna za sobe u kojoj bez nadzora borave mala djeca ili životinja.