Lauda požudi

1

Gordana Majdak LAUDA POŽUDI

1

Autorica Gordana Majdak Nakladnik Unibook, Zagreb Recenzija prof. Marija Juračić Lektura prof. Marija Juračić Uredništvo Portal “Očaravanje” Fotografija na naslovnici Ivona O. Layout Darko Dautović Silence Copyright © 2012

3

SADRŽAJ Predgovor............................................................................................................................................. 7 Žena od plave tinte.............................................................................................................................. 9 Delikatnost požude...........................................................................................................................10 Dišem u tebi.......................................................................................................................................11 Scenarij žudnje...................................................................................................................................12 U meni toplo je..................................................................................................................................13 Nepresušno njegova..........................................................................................................................14 Nježni ostaci ugriza...........................................................................................................................16 Tvojom kožom prekrivena...............................................................................................................17 Osjeti koliko sam stvarna.................................................................................................................18 Dozvoli da se krećem bosa...............................................................................................................20 Tobom uokvirena..............................................................................................................................21 Ogoljena..............................................................................................................................................22 Slobodom kretanja............................................................................................................................23 Monolog odstajalog vremena..........................................................................................................24 Trebam te u srcu................................................................................................................................26 Žena od okusa....................................................................................................................................27 Sladostrašće nezaborava...................................................................................................................28 Ostvarena............................................................................................................................................29 Nakupina uzdaha...............................................................................................................................30 Miris mošusa......................................................................................................................................31 Razliven u meni.................................................................................................................................32 Ljubavne usne....................................................................................................................................33 Fraktura ponoći.................................................................................................................................34 Jutro u ustima....................................................................................................................................35 Savršen slom ......................................................................................................................................36 Ocvala žudnja....................................................................................................................................37 Dobro došao u mene.........................................................................................................................38 Vrijeme sladostrašća.........................................................................................................................39 Očarana...............................................................................................................................................40 Zavoljela sam......................................................................................................................................41 Divljim plesom iz bokova.................................................................................................................42

Želje što vrhuncu streme..................................................................................................................43 Čovjek je Muškarac...........................................................................................................................44 Žedna. Ljubavi gladna.......................................................................................................................45 Krhkost ljubavi...................................................................................................................................46 Lirski obojena....................................................................................................................................47 Uokvirena svježom požudom..........................................................................................................48 Izvor svjetlosti....................................................................................................................................49 Nezaboravljen....................................................................................................................................50 Skinute riječi s jezika.........................................................................................................................52 Duboko zrela......................................................................................................................................53 Otvorene misli...................................................................................................................................54 Utvrda iluzije......................................................................................................................................55 Protječeš mojim žilama....................................................................................................................56 Zid tišinom svježe obojen................................................................................................................57 Apstinencijom uokvirena.................................................................................................................58 Priljubljen uz moja stvarna bedra...................................................................................................59 Ruke koje Ženu traže........................................................................................................................60 Obris sjećanja.....................................................................................................................................61 Sigurni.................................................................................................................................................62 Podražaj inspiracije...........................................................................................................................64 Egzistiraš u meni...............................................................................................................................65 Pisma su izdahnula............................................................................................................................66 Nedozvana..........................................................................................................................................67 Ljubavlju rastvorena..........................................................................................................................68 Kap moje čežnje.................................................................................................................................69 Udišem te slano.................................................................................................................................70 Otkucaji sna.......................................................................................................................................71 Svjesnost trenutka.............................................................................................................................72 Žena od emocija................................................................................................................................74 Neizbježno smrtna............................................................................................................................75 Vrisak šutnje.......................................................................................................................................76 Poezija u prozi....................................................................................................................................77 Lauda požudi.....................................................................................................................................78 Lirska proza Gordane Majdak.........................................................................................................79 5

PREDGOVOR

Erotska poezija je poput žene. Može biti beskrajno dosadna, predvidljiva, plačljivo isprazna, a može biti zavodljiva, uzbudljiva i neprolazno lijepa.

Zbirka lirske proze Gordane Majdak Lauda požudi zavodi svojim šarmom.

Ona nije refleksivna, ali je životna, nije gruba, ali je senzualna, duboko individualna, ona je tjelesna, ali je istovremeno i intuitivni prodor u dušu žene, goli instinkt koji nije lišen moralnog.

Poezija je to koja budi uspavana čula, vraća nas našem iskonu, našem seksualnom biću s kojega autorica skida vjekovima nataložene velove društvenih ograda, zahtjeva, uloga, skida stereotipe i otkriva iskonsko biće koje je i žena i poezija i objekt žudnje i pokretač emocija, profinjena i neobuzdana, žena od iskona koja u sebi nosi neuništivi znak svojih predaka, u kojoj čitamo silovitost davne povijesne pećine i eleganciju suvremenog.

Ova knjiga je rezultat jednog pjesničkog puta koji nikada nije žudio za pompom, a koji je dugo stvarao svoj poseban poetski svijet.

Marija Juračić, prof.

7

Uz Tebe jedini, postala sam sadržina slova i sudbine. Ogoljena.

Tinta koja teče žilama, ostvarena, beskrajno zahvalna Žena.

8

ŽENA OD PLAVE TINTE

Biti Žena, udobno smještena između korica. Pročitana, na prašnjavu policu odložena. Proživljena u prstima stvaralaštva inih Pjesnika. Ljubljena otrovnim usnama zalutalog stranca. Prognana tu negdje između bludnih redova, emocijama silovana. Razmazana po bijelom papiru, tintom ispljuvana. Mastilom žigosana, pečatom tuge obilježena. Zatvorena unutar neotkrivenog svijeta, nenametljiva.

Dovoljno maštovita da se ne hrani tuđim kostima, u prah nadahnuća izmrvljena.

Biti Žena od plave tinte. Zaživjeti na trenutak u krvniku prohujalog vremena, kroz pisanu riječ, prošlosti u bescjenje prodana. Utvarom mrtve ljubavi praćena, šaptačima košmarnih snova uznemirena. Probuđena iznad ponora, izlomljenih krila života. Na dno gurnuta poganim jezikom smrtnika. Ocvala u krnjim stihovima, iznova propupala na obzorju neporecivog nadanja. Vječnim optimizmom obljubljena, uzeta. Strašću nadjevena, erotikom vođena, jedina u Njegovim ustima.

Voljena unutar svemira što se mistikom sažima. Nedjeljiva.

9

DELIKATNOST POŽUDE

Ponireš u bezdan plavog nemira posegnuvši za mesom koje ti pripada. Sazdana od kostiju, stamene žudnje i mekog sublimata stvarne želje – ovu noć sam ti dostupna za oblikovanje. Ne propusti me uz plamen svijeće, suho vino i tonove uz koje zavodim tvoja noćna čula, nemirnih bokova.

Ovdje sam.

Krećem se na prstima, oslobođenih grudi, rasipane kose do pola leđa. Senzualnošću obmanjujem svog muškarca. Pripremam te za noć ukradenog vriska s ožiljcima uzbuđenja. Utisni se u mene mirisom probuđene energije kojom sam zavedena od prvog pogleda, zadržanog na crvenim usnama.

Oslobodi me svile, nježnih dodira, polijevajući mi kožu kapima znoja. Želim u sebi osjetiti kako pulsiraš od užitka. Tražim pogled raširenih zjenica sa slikom božice u njima. Sada sam tvoja Žena.

Raskoljena, otvorenog senzibiliteta, samo tebi ovako dostupna.

Uzimaš me do buđenja i ostvarenih sanja. Privržen mesu mom – glatkom i mekom.

U delikatnosti rasplamsale požude uvijek iznova nezaustavljivo kušaš me od usana do rastvorenih prepona. Ostavljajući ugrize opijajućeg zadovoljstva, moja koža pamti nas. U grču, razneseni od nezaustavljivog prožimanja do iznemoglosti obostrane želje – postignutim vrhuncem iživljene.

U tom svijetu jasno je tko dominira, pod čijim sam pokretima ukroćena, na razbacanim plahtama osvojena.

10

DIŠEM U TEBI

Teški oblaci nespokoja pritišću plućno krilo ljubavi. Sakrili su moj Mjesec. Gušim se u zadahu sparine, slijepljene kože po lomnim rebrima. Večeras će kišiti. Psujem vlažnost svojih misli. U oluji iznova ću gubiti. Bolno željeti, dubinski te osjetiti. Vjetar će raznositi strašću obojena sjećanja, razbiti ih o hrid obostranog posrnuća.

Oboje smo zatajili postojanje emocija, rastrgani zubima požude.

Ostali su razbacani komadi tijela s tragovima postojanih dodira – napušteni na pustopoljini nemira. Svjesno zametnuvši tragove životinje u nama – besciljno lutamo u uzajamnoj nedorečenosti.

Dolazim s prokletim kišama. Nikada neće stati, zbog nas.

Nad posteljom visi tvoj Mjesec i krezubo se smiješi. Krvariš.

Mirisom krvi novu životinju mamiš? Promjena nisi željan, uspomena nezasićen. Teško opstaješ sam, lažno okova oslobođen.

Još uvijek me ispod tvojih rebara ima. Dišem. Uz tebe bila sam Divlja Žena, istinski oplođena. Prividno pripitomljena. Mesa gladna.

Vruće krvi žedna. Voljela sam okus požude. Miris tvoje žudnje.

Rastvorenu sebe. Centrirao si svoje neiživljene maštarije bacivši me s litice nestvarne želje. Na samo dno – prodirući duboko i snažno u mene.

Sad povremeno se vraćaš s kiselim kišama. Ne prestaju. Zbog nas.

11

SCENARIJ ŽUDNJE

Ne, nisam plesala u ritmu tvojih pokreta iz prepona na tebi otvorena, niti sam tijelo izvijala pod dodirom usana. Iskrala sam se iz ove priče prije no što je kostur dobila, gubitkom progonjena? Čežnja me grubo po usnama ošinula pustivši krv da se po grudima prolijeva.

Nedostatak samopouzdanja grčevito mi zglobove steže i veže me za samotnu postelju. Ovdje sam jedino svom dodiru dostupna do bolnog vrhunca propasti dovedena.

Iako je moja želja stvarna, puls među nogama opipljiv.

Ne, nisam te probala topla i vlažna iako želim biti privučena tvojim dodirom, razgolićenim riječima i pokretima tijela. Izvan granica tišine koja me obmanjuje. Mnogobrojnim scenarijima žudnje dala sam oblik, otkucaje uzbuđenja nemirom vođena. Bol od želje postala je stvarna, no ništa ne poduzimam. Promatram svoju nagost u ogledalu srama. Suviše vremena prošlo je od kada sam zadnji put ljubljena, na leđa polegnuta, mirisom muškarca uzeta.

12

U MENI TOPLO JE

Težinu tijela oslanjam na koljena i tražim tvoj pogled preko lijevog ramena u trenutku snažnog proboja – na prepone tvoje sam nataknuta, vrelinom moje žudnje ispunjena. Osjećam svaki milimetar nabrekle želje što klizi niz stijenke mekog procijepa – moje predaje muškarcu. U meni toplo je.

Posjeduješ Ženu divljim trzajima, nezaustavljivog osvajanja – i tiho molim : ‘ Ne zaustavljaj se ... ‘ dok utroba mi drhti i steže te, osjetila vrhuncu streme. Još jedan snažan prodor tvoj dostatan je da prepoloviš me. Raskolom moje iskonske potrebe, podajem ti se.

Jedva ukrotiva, uvijek nemirna, u ljubavnoj igri nesputana.

Svjestan kako se užicima dajem u položaju tom, vođena sam čvrstom željom pod prstima zrele požude i iznova nataknuta na tvoje prepone – puniš me, do trenutka malaksalosti tvoje želje. U meni razlijevaš se ranjavajući mi leđa uzdasima dok šapućem ushićena : ‘ Znaš li koliko si moj ? ‘

13

NEPRESUŠNO NJEGOVA

Bila bi to takva večer u kojoj zaboravljam riječi. U kojoj se spotičem o nemir vlastitih misli. Jedna od onih kad bih zasigurno pričala o sebi uplašenim pogledom. Pokretima tijela. Nespretnim kretnjama, neorganizirana u namjeri da mu uzburkam osjetila. Ipak svoja. Ženstvenošću zaogrnuta. Stajala bih u njegovim očima, vidno uznemirena. Raspršena mirisom uzbuđene Žene. No bila bih tada uz njega s razlogom. Živom namjerom. Ipak spremna. Željela bih da uđe pod moju kožu. Razliven.

Teška magla odavno bi iščezla, sunce bi se brončano zavlačilo iza brežuljka, a kapi ljetne kiše usporeno se slijevale niz žedna prozorska stakla. Osjetila bih prostor u kojem se nalazim kroz otkucaje divljega srca. Vlažnost u zraku. Šum vlastitih koraka kojima se polako primičem dlanovima muškarca. Njegovom dahu.

Udahu, kroz prvi nježan dodir. Usnama. Osvojena dlanovima koji me skupljaju, pobiru u cjelinu i oblikuju. Noć u dolasku. Otkrivam drugu dimenziju sati i moje osobnosti u njemu. Pripadajuće zrela.

Rasula bih kosu po leđima, zatim ju podigla s ramena i oslobodila pregibe na vratu. Upravo ovdje očekivala bih njegove tragove, otisak zuba kroz osmijeh zadovoljstva. Trenutak u kojem skida okove srama. Oslobađa me lažnoga ropstva. Nudila bih se poljupcu od jezika i toplih usana, propinjući se na prstima. Željela bih njegove usne ispod grudnjaka. Prste u pohodu što razmiču ono malo čipkastog rublja između vlažnih bedara, ispod pamuka. Probijajući se kruto u vrelo moga Ženstva, izazvavši grčenje tijela.

14

Bio bi to trenutak u otkucaju nezaborava. Nešto svježe i sirovo u mojim emocijama, vođeno u predaji muškarcu kojeg u sebi trebam.

Kao okus. Puls što me puni iznutra. Trzajno rastvara. Jedan od onih trenutaka u kojima sam podatna Žena, njegovim bedrima opkoljena, snagom muškarca o postelju pritisnuta do gubitka daha. Dala bih golu sebe pokretljivim strastima. Te večeri puteno nebo bi se ispružilo bez sna pod zvijezdama ... ispred usamljenog, plavog Mjeseca.

15

NJEŽNI OSTACI UGRIZA

Pred svitanje pokupila sam njegove ruke. Ovila ih oko tijela odgurnuta od snova. Željela sam da ne umiru. Drže me budnom, neka traju. Ponekad sanjam stvarnost. Rasipa se po mojoj koži prvim svitanjem nakon neprospavane noći. Upravo one koja pulsira u meni. Odzvanja otkucajima svake ukradene minute uz njegova stegna. Prekrivena toplim sjećanjem iz kojih vire bosa stopala i vršak moga nosa. Osmijeh neprikrivenog zadovoljstva u pripadnosti minulim satima s jasnim potpisom strastvenih ogrebotina.

Iscrpljena klonula sam pored muškarca osluškujući kako diše. Jedva čujno, no dovoljno da osjetim koliko je moj. Zatvorenih očiju promotrivši bezbroj slika od kojih su neke nemarno zakucane u zid s otiscima toplih dlanova. Prizorom napetih leđa, rasute kose dok me uzimao straga. Obojivši mi bokove u plavo, pritiskom pod prstima, šibajući me udarcima iz bokova. Noć je pukla na pola od užitka.

Zidovi su pokupili naše uzdahe, zarobili mirise vlažne kože.

Umorna su jutros moja bedra. Drhte uslijed svijesti proživljenih trenutaka. Grudi s nježnim ostacima ugriza gotovo bolnog sjećanja.

Usne pune njegovog okusa. Nezaustavljivim prolaskom kroz mene svaki novi dan tetoviran je i prije svitanja. On je ovdje iako ga daljine osvajaju, kilometri od moga nagoga tijela odvajaju. Sad ostaje mi pisana riječ u kojoj nas budim, ljubim, uzimam. Dišem.

Bojim mladu čežnju bojama nemira, premazujem slatkoćom opipljivog iščekivanja.

16

TVOJOM KOŽOM PREKRIVENA

U mojim očima širom su otvoreni prozori s pogledom na stvarnost.

Danas je kiša orgijala sa snijegom prvi put ove godine. Noć s jutrom čvrsto sljubljena ostaje zabilježena kao trenutak neprolaznog sjećanja na moje toplo tijelo u tvojim rukama predaje. Gola sam ležala pored tebe, kožom muškarca prekrivena. Prsti mi još uvijek mirišu na razlivene uzdahe, nesputane pokrete i silovito zalijetanje muškosti duboko u mene. Zapetljani uvojci svjedoče koliko sam bila tvoja kao i niz razbijenih slika što prostorom sada lebde.

Neudobna postelja svitanjem ne miruje, jastuk stežem i privijam se uz nepostojećeg tebe. Daljine brižno razdvajaju svjetove podastrijevši mi svjesnost trenutka za koji sam disala dvadeset i četiri sata. Jedna noć bila je uz mene. Moja. Pritiskom tvojih dodira putem toplog mesa i kože meke. Stvarnim ugrizom ranjivog mjesta male ukrućene bradavice u kojoj bridi kušnja, potreba i želja za tvojim prolaskom kroz mene. Sklapam oči i još malo snivam te, putniče. I da se nikada više ne vratiš u mene, bila sam ovdje.

Proživljena.

17

OSJETI KOLIKO SAM STVARNA

Promatram razbijenu čašu na stolu, krvlju uprljane krhotine, rubove oštre svađe. Prostorom odzvanjaju udarci bačenih riječi o zidove, izlomljeni zglobovi jedne razorne priče. Krećeš se kao zatočena životinja u kavezu dok stojim sa srcem u grlu izbjegavajući tvoj pogled. Jasno znam, ako me uloviš njime, neću uspjeti suspregnuti suze, spriječiti slano prolijevanje moje istine. Boli me iznutra svaka napukla riječ koju sam progutala, nutrinu težinom ispunila. Moja koža vrišti, a usne su mi zašivene.

Kako smo dospjeli ovdje zavedeni ljubomorom, odgurnuti od tople postelje s prolivenim sokovima sinoćnje predaje pod neponovljive dodire, gladnih i žednih usana? Prije no što je zora uklizala u dan mokrim kolnikom noćne progresije bio si čvrsto stegnut mojim golim bedrima. Napetih leđa, usjeklih tragova noktiju. Pokupljenog mirisa s tvoje kože, znoja izlučenog divljim pokretima. U meni.

Silovitim prožimanjem, isprepletenih najintimnijih želja – otpuštenih kroz pore uzbuđenja.

Sklapam oči i priželjkujem da me pokupiš dlanovima, usnama, grubim pritiskom tijela uza zid. Oslobađajući me rublja penetriraš u mene nekim novim, svježim riječima. Želim sastavljenu misao pomirbenog dodira, tetovirati u napeta bedra – bačena na koljena.

Neka boli saznanje tvog prvog proboja straga, nemilosrdna igra na rubu jecaja kad bol užitkom postaje. Kažnjena grčevitim stiskom pod vlažnim prstima, pokupljene kose i trzajno povučena na tvoje prepone – udarcima žigosana.

18

Kriva sam jer voljena sam očima slučajnih prolaznika, na njihove maštarije nataknuta. Svjesna svoga ženstva i gladne vučice u zavodničkom lovu ulovljene. Manipuliram svojim čarima, osvajam podzemlje bluda. Kradem uzdahe ispunivši praznu utrobu nezasitnog ega. Posrnula. Nisam nevina, u snu nedodirljiva. U duši putena Žena, željna sladostrašća – često lutam mračnim ulicama, priljubljena uza zid nemorala. Vlažna. Podajem se dodiru od sanja, obezvrijedivši okus svoga mesa. Razvratna u izdajničkoj postelji.

Otvaram oči i tražim te u njima primaknuvši se dovoljno blizu da možeš raskrinkati svaku moju misao u hodniku na vješalicu fantazije obješenu. Stojim naga, bezuvjetno tvoja. U mirisu s mojih prepona krije se istina obilježenog teritorija tvojim sjemenom.

Jedino tebi istinski pripadam, podatna.Tvojom strašću oblikovana.

Muškošću voljenog uzeta. Osvojena. Užicima raskoljena. Dotičem te malim ukrućenim bradavicama, propinjući se na prstima i šapućem: ‘Osjeti koliko sam stvarna.’

Večeras, ispričat ću nas dodirom. Nježnim pokretima iz ručnog zgloba obuhvativši tvoju muškost. Usnama gladnih okusa. Jezikom u istraživačkom pohodu osjetila. Rastavit ću obostran užitak na najmanje dijelove nezaborava, učinivši da se osjećaš posebno ...

19

DOZVOLI DA SE KREĆEM BOSA

Dopusti da trčim s divljim vjetrom, obraze umivam vlažnim buđenjem, zorom koja me ljubi nakon što sam s tijela skinula našu noć. Možda nisam umjetnica riječi, no želim biti umjetnica djela. Na dlanovima držati dodire, pod usnama skupljati okuse. Izvući iz sebe ono najbolje, muškarcu namijenjeno. Pokazati svoju gladnu Ženu onakvu kakva uistinu jest kad krvlju se punim, uzbuđenjem svoj nemir hranim i drhtim od želje. Pokrećem svoje korake. Uzimam Tebe.

Oblikujem nas i tiho molim za još, erotike gledanja – sužanjstvu podčinjena.

Nebitno je koliko ćeš trajati, kako ćeš me puniti, na koje sve načine tvojom učiniti sve dok su ti dlanovi topli. U prolaznost vjerujem, zauvijek je potrošan, sirov kliše. Jedan trenutak kojem puls osjećam, dovoljan je da spoznam pripadnost vlažnoj noći, žudnjom spojivši naše svjetove. Dozvoli da se krećem bosa, topla i mila, pamuka oslobođena raspustivši kosu čije pramenove želim rasuti po licu tvom. Nasađena na krutost vlastite potrebe da osjetim Tebe i skidam ti s usana riječi; želim te.

20

TOBOM UOKVIRENA

Dodir, spretno je ulovljen zamkom lovokradice, uprljan mojom nečistom, uzavrelom krvlju. Smisao je slatka bol rasječene požude.

U prstima sam sažela noć odgurnuvši jutro nogama iz postelje.

Ne želim da svane smiraj. Tražim se pod tvojim zubima, jezikom slatkog nektara žudnje. Danima protječu tvoji otrovi mojim žilama.

Puna sam te. Praznini ukradena. Jedinom lovcu na moje meso dostupna. Toplinom sam te zavela, komadom živoga srca godinama mamila. Pod nokte, jagodice meke želje. Prstima ti pričam: ‘Volim te.’

Pogledom odajem tvoju pripadnost. U očnim dupljama čuvam te.

Zastori navučeni, skrivaju gola tijela novom danu. Još jedno jutro sapliće se o tvoje usne s mirisom moje kože na njima. Ulazim u tebe na nozdrve. Osjećaš me svakim otkucajem vremena, slutnjom želje dobrovoljno zarobljen. Sve riječi su suvišne kad skupim se u tvojim zjenicama, voljena. Privržena. Zanosno se krećem duboko ispunjena potrebom da osjećam se dovoljno ženstvenom kako bih te u struku lomila divljim plesom iz bokova. Kad noć prigrli Mjesec. Izlazim iz sjene. Tražim se u odsjaju kapi znoja, tvojim tijelom prekrivena, s hladnim zidom sljubljena. Kao sveta ikona zakucana.

Tobom uokvirena.

21

OGOLJENA

Bez imalo mašte skidam ovu pjesmu u tvojim očima. Naglim pokretima oslobađam ju nježnih riječi, lišena ženstvenosti, senzualnih kretnji? Neka stane ispred tebe naga, besramna – u svega nekoliko nesputanih trenutaka. Ogoljena i vlažna. Onakva kakva uistinu jest kad uzbuđenje kola mojim žilama, inspiracijom duboko ispunjena. Nagonom vođena. Izvan kontrole lažnoga srama. Jednom biranom riječju; strastvena.

Ne razmišljam tada o mekoći latica, niskim oblacima u letu mojih sanja, punini Mjeseca. Želim samo tebe. Čovjeka čvrstog mesa s pulsom stvarne želje. Trzajno skliznuće tvoje požude niz meke stijenke moje potrebe – ispunjena, jecajući od užitka. Jezikom s mojih usana skidaš riječi koje ne čuvam između korica prašnjave knjige. Ne podliježem cenzuri, propinjući se na tebi. Miješam svjetove jave i sna, dosegnuvši vrhunac pripadanja. Tvoja sam pjesma.

22

SLOBODOM KRETANJA

U vlastitom zaboravu sakrila bih svoju nagost opravom izmišljene umjetnice. Stopala bih uvukla u udobne cipele konačno se pokrenuvši s mjesta tuge. Razotkrila bih međuprostor između nas jednim grlenim vriskom tišine. Nekako bih se već našla na kraju nedovršene priče pod tvojim dlanovima. Prokleto uporna u nestajanju, dopuzala bih na koljenima do kamenog srca. Isklesala bih te u Čovjeka. Voljenog. Dobio bi i oči uz muškost neodoljivu.

Pod prstima opipala bih bilo svojih sanja. Ponudila bih ti sliku osjetljivih, ukrućenih bradavica zadrhtavši još jednom nevina – grubo s trona laži skinuta.

Tada, u vremenu prvih buđenja uz tvoja bedra i okus usana, slobodom kretanja osvojila bih svaki pedalj tijela koje trebam.

Iz noći u dan, iscijedila bih sve ono što si Ti ispod tanke kože.

Servirala bih bogat stol istine, nepokolebljive, otrovne delicije.

Hranila bih svoju sreću bez daha. Zidove bojila mirisom ženstva, zatvorivši prozor pred predajom u prljave ruke. Odrekla bih se prevare.

Već bih nekako pronašla put do esencije drugačijeg odnosa, između dodira dvaju tijela. Dala bih ti svoje kosti. Činjenicu kako te nosim u njima, bespovratnim putem. Ostala bih ovdje, jedino kao Žena.

23

MONOLOG ODSTAJALOG VREMENA

Svakim danom soba sve više poprima oblik skučene samoće kad i goli zidovi žele disati, a ne mogu. Guše oni mene, no i ja njih svojim prokletim prisustvom. Boravim ovdje skrivajući se od smrtnika.

Opipljivo je ovo vrijeme, sadašnjost ima udove i mozak. Solidan primjerak muškosti. Smjestila sam tijelo uz jedan od zidova na raštimanoj postelji i danas se vraćam prozi. Pišem u postelji.

Našla sam savršeno mjesto gdje želim istrunuti. Promiču dani, sati, sekunde moga zaborava. Otuđenosti. Još jedna patetična recenzija vlastitog bivstva od kada je nastupio razvrat tišine. Podala sam se samotnim trenucima i obojila zidove krvlju. Dala sam im živo srce.

Bilo svog nadahnuća kao da je moja priča nekome zaista potrebna.

Promatram razbijeno ogledalo. Izlomljeno tijelo u pokretu dok promičem naga u mislima ispred njega svjesna svoje ženstvenosti.

Lijepo oblikovanih bokova, grudi osjetljivih završetaka koje bride pri dodiru topline daha. Okrećem se, istražujem putenost. Oblik Njegove požude u trenutku kad gubim sjaj iz očiju. U sobi sam sama.

Ogledalo me proklinje. Zidovi šapuću. Jedino se tračak svjetlosti smjelo probija kroz zastore bordo boje, čineći ovu sobu bordelom moje požude. Zastrašujuće je kako se kurvam s mislima.

Podajem se svima koji me žele i ne pitaju za cijenu. Dovoljna je jedna ispisana riječ koja se spretno do mene probija. Kao ispljuvak sjemena moje žudnje.

Njegov miris ovdje više ne stanuje. Od onda pišem. Tražim opravdanje za minule sate. Tragam odabirom riječi za savršenom slikom obojene prošlosti. Kroz goruće sjećanje. Polako ustajem iz postelje svjesna svoje lijenosti. Nekako ne želim u ovaj dan zakoračiti bosa. Čista. Mirisna. Prebacujem preko ramena Njegovu košulju, uvlačim se u nju i psujem. Psujem uokvirenu sliku 24

ranojutarnjeg, divljeg seksa. Pogled na moje noge smještene na njegova ramena i jecaj, krik zadovoljstva koji budi učmalo susjedstvo.

Zatim buđenje u prvoj šalici kave. Dan obojen orgazmom.

Pogledom pratim kazaljke na satu. Vrijeme je stalo u otkucaju nemoći.

Kako je gruba spoznaja da ga više ne mogu vratiti. Nekako pod sebe podvući. Uzeti. Cijediti do iznemoglosti. Oko podneva kreiram moguću skicu jedne od priča. Jasno je kako ih nikada neću završiti jer lijepo mi je u njima. Osjećam kako još uvijek trajemo.

Ljuštimo strast s kože nemilosrdnim trenjem i gubimo uzdahe kroz otvoren prozor. Dan je u bojama, a moja koža se crveni od pritiska i udaraca njegovog tijela.

U sobi je ustajali zrak pomiješan s mirisom moga ženstva u trenucima dok ove misli razbacujem po bijelom papiru. Zar je moguće da se još uvijek vlažim pri pomisli na nas? Iako je odavno zametnuo tragove postojanja. Prošao je kroz zidove izgubivši se u nepovrat alkoholnog vrenja. Ludila žarećih kapi, ne otopivši led sa svoga srca. Nikad me nije znao voljeti ili je to činio jednostavno prekasno.

Doručkujem monolog odstajalog vremena. Ispijam znoj. Ližem vlastitu kožu, izranjavanu nepostojećim dodirima. Razmišljam o tome kako sam sebe mnogima uskratila. Svojevremeno bio je tu i jedan pjesnik.

Provlačio se između zidova moje boli i potrebe da me isproba.

Spretno natakne na svoje nabreklo stvaralaštvo. On bi me razumio, prihvatio izlomljenu jer poznaje moj svijet bolje od drugih.

Slučajnih prolaznika smještenih između mojih prepona u trenucima bludnog preživljavanja vlastitog ega. No, bila sam okrutna i pjesme sam mu pljunula. Uništila sam svaku priliku da smjesti Ženu u stihove, nježno me polegne na meke metafore i satima sa mnom vodi ljubav.

25

TREBAM TE U SRCU

Kada bi požuda bila isključiva poveznica do tvoga srca zaustavila bih se na pola puta odabirom drugačijeg smjera kretanja.

Nedovoljno je da njome vabim te u svoje podzemlje. Opsjednutost lascivnim vrenjem ustreptale želje – blijedi prvim probojem istinske emocije. Pod kožom sve više osjećam te, u kostima nosim te.

Besmisleno je krotiti osjećaje. U okove stavljati razigrane misli, kad ionako svi moji putevi do tvoje postelje vode.

Smještam tijelo na tvoje dlanove, pod jezik i usne meke.

Sva bol kojom je izranjavana koža na vrhovima prstiju u doticaju ljubavi lažne, zacijelit će pri dodiru istinske muškosti. Nepatvoreno postaješ moj. Nepotrebno je naglasiti, o Mjesec objesiti želju – trebam te u srcu, putniče kroz moje vlažne snove. Ime ti izgovaram, u sebi te sanjam. Ljubavlju prosijanom klicu istine u mene usadit ćeš.

Porinućem osjetilne potrebe prisvojivši sebično samo za sebe komadić duše voljene Žene. Tada podarit ću ti svoje sve.

Smještam se naga pod tvoje nokte, zube i oštre sjekutiće.

26

ŽENA OD OKUSA

Biti Žena od gladi, skidati željno poljupce s usana. Okusiti Muškarca. Liznuti vrškom jezika njegove okuse sve, zavući se u očaravajuće mirise. Udahnuti sebe u njemu. Zagristi čvrsto meso bedreno, gutati ga maestralno. Njegovu napetost, očarana uzdahom. Željeti razliven okus sladostrašća, utaživši žedj. Prigrliti muškost nedjeljivo, posvećena nadahnuću svom. Osjećati gladnu Ženu, mesom duboko ispunjenu. Nahraniti se strastima. U usta staviti osjećaj pripadnosti. Jedinom.

Biti Žena od okusa, razmaknutih prepona, sočnoga vrela. Željeti do boli trzaj iz prepona muškarca kojem pripada. Nadjevena putenošću.

Priviti se uz kompoziciju mirisa što luči se u posebnim trenucima, trenjem kože o kožu. Osjećati toplinu. Hraniti izgladnjelu nutrinu, rastvorena užicima. Dostupna delicijama. Poželjeti više od površnosti prolazne želje. Tragati neprestano za mesom, neodoljivog okusa. Omirisati Muškarca. Pod jezik staviti osjećaj privrženosti.

Jedinom.

27

SLADOSTRAŠĆE NEZABORAVA

Držim na dlanovima zadnje izlomljeno rebro. Ne osjećam bol.

Moje meso odavno se ucrvalo. Pramenovi zlatne kose izgubili su sjaj.

Zaudaram na tugu. Patetikom rasječena po usnama. Na njima je nekoć bio razliven tvoj okus. Poljupca. Strasti. Nektara neutažene žedji.

Pila sam te – da li se prisjećaš kako? Oslonjena na koljena molila sam za još. Tvojih uzdaha, obuhvativši čvrstoću muškosti usnama. Cijedio si svoje sokove niz moje ždrijelo natopivši mi utrobu gladnu tebe.

Prisjećam se i povraćam po bosim nogama sladostrašće nezaborava.

Bol. Ispijala sam te slasno do posljednje kapi uzbuđenja, razlivenog u mojim žilama. Bezbroj puta šuljala sam se upravo bosa, bez gaćica s one strane razvratnih želja. Namjerno sam rebra izlomila. I kožu skinula, nokte u tvoja bedra zarila. Mogla bih te rastrgati užicima u prošlom vremenu. Danas slažem mozaik umotvorina, lijepim požutjele slike uspomena. Na zid. Između nas.

28

OSTVARENA

Otpuštam divlju stranu nagomilane energije i predajem ti se, nesvjesna – što ćeš mi učiniti kad oslobodiš me pamuka? Zrak između strastvenih poljubaca miriše na želju nesputanog kretanja, sitnog lopovluka ukradenih trenutaka. Grizem ti usne, punim se krvlju. Želim tvoj jezik osjetiti, u istraživačkom pohodu niz osjetljivu kožu sve do vrela moga ženstva – kada drhtim zavedena.

Izvan kontrole. Porobljena užicima.

Pogledaj me, jedini. Jesi li svjestan što ću ti učiniti dodirnuvši intimne dijelove uzdaha – dok zanosno plešem po tvojim prstima, razmaknutih prepona?

U ustima želim te ... uzdignuvši na tron svoju potrebu da udovoljim, snažno zadovoljim muškarca kojem se dajem. Jedinom dostupna.

Tvojim mesom ispunjena. Razlivenim kapima opijena. Zahtjevna dovoljno da osjetiš koliko zaista željen si – očaran nježnošću i ugrizima strasti. Oslobođena krinke lažnoga srama skidam okove.

Nudim bestidno svoje tijelo – u svim položajima, nadjevena slašću prvog proboja kad povratka više nema i želim te do kraja.

Svjesno osvajaš me. Činiš ovisnom o dodiru i mirisu svom.

U tebi sam ostvarena kao Žena. Jedina. Uvijek iznova uzeta.

Vođena vrhuncu svom.

29

NAKUPINA UZDAHA

Noć obavijena mirisom bludnosti, neumoljivog razvrata nadvija se nad naša tijela u grču sljubljena. Drhtim uzbuđenjem prožimana, napukla bez srama. Slatka bol otvara me, izvlači uzdahe. Potisnut jecaj i krik zadovoljstva apsolutne predaje. Prodireš. Uzimaš.

Uklizavši u mene, vlagom očaran. Podatna sam, prema čvrstom stegnu oblikovana. Koliko te sada u meni zaista ima – do rasprsnuća? Divlje me probaj, skidajući okove krnje predrasude u ostvarenju moje želje.

Trebam tvoje sve ! Želiš me drugačije rastvoriti, novi put u mene otkriti. Potpuno me svojoj strasti pokoriti. Svaki procijep tvoje želje pripada ti, u neumoljivosti divlje nesputanosti – dajem ti se cijela. Oboji me u plavo čvrstim stiskom, udarcima oslobođene energije o moje napete prepone. Nakupinu uzdaha istisni iz mene, na granici gdje se miješa užitak i bol. Ovdje te želim – šapućem i vodim te u sebe drugačijim putevima niz stijenke zabranjene žudnje, oslobađajući svoja najintimnija htijenja.

30

MIRIS MOŠUSA

Tek ponekad imaš sposobnost oteti se mojim čarima i zaustaviti kretnje ususret napetim bedrima, punini zaobljenih bokova.

Iz svakog prikrajka tvog uzbuđenja vreba moja ženstvenost i Žena – sigurna u sebe sve do trenutka kad krotiš me prokleto spretno, jednim dodirom, pogledom i mirisom divlje životinje. Na tvojim usnama miriše glad, na jeziku okus strasti mami me poljupcem izgubljenog daha. Da li me ikada itko ljubio kao ti – s mirisom mošusa, životinjski?

Pod nagošću moje samosvijesti kradem ti uzdahe i dolazim po dodire meni namijenjene u raskoši tvoje potrebe, drugoj ženi nedostupne. Muškost tvoja pripada mi u cijelosti, moje divlje naravi kad strast oslobađam okova i željna sam tvojih ogrebotina.

Tek ponekad mogu ti odoljeti, prepone na trenutak skupiti – procijep tvoje žudnje pod svojim prstima sakriti, iako jasno znam kako ćeš mi ruke zarobiti i pokretima tijela prepone razdvojiti, silovito me uzeti.

31

RAZLIVEN U MENI

Volim naše svitanje s odsjajem zadržanog pogleda niz tvoja gola leđa.

Tvoje tijelo mi pripada svakim pedljem mog uzbuđenja.

Promatram te nijemo. Sretna. Lovim tvoj osmijeh na usnama, trenutak samo meni značajnog titraja, dodirom prvog jutarnjeg poljupca.

Jezikom vlažim kožu opojnog mirisa i uživam u tvojoj predaji, zarobljene muškosti mojim usnama, nemirnog jezika.

Nudim ti gole grudi, raskoš osjetljivosti. Uzdah zadovoljstva, drhtajem napetih bedara željnih dodira. Osjećaš koliko sam topla.

Spremna. Tebi privržena. Nježno se zavlačim u tvoja osjetila zavodljivim kretnjama. Zovem te u sebe; dođi, u mene. Do vrhunca sam u jastuke utisnuta gubeći dah. Tobom u potpunosti ispunjena, razlivenim sjemenom sladostrašća.

32

LJUBAVNE USNE

Zavodljivim dodirom igre riječima bit ću večeras u odsjaju plavog Mjeseca zavedena. Obmanjuju me ljubavne usne slatkog okusa.

Na njima su ponuđene riječi koje upravo bolno trebam. U sebi. Primam ih.

Osjećam se poželjnom, polunaga u medenim zjenicama s puno sjaja.

Beskrajem pažnje ispraćena na putu što u mojoj zbilji se nazire, rame uz rame – Moj Mjesec i ja. Oteta samotnim trenucima, ispod neba obavijenog u noćna nadanja. U drhtaju tijela otkrivena.

Nevjericom vidno razapeta u manjku samopouzdanja – jesam li ova Žena ovdje uistinu ja – u tebi, lunarnom svjetlošću obasjana?

Razotkrivena. Mekano ti dostupna. Sada.

Plavim pečatom obilježena, jednom podastrijet ću značaj mojih ispisanih djela za noći olujnih nemira, skorenih suza i zgrčenog želuca – no ne i sada kad pripadam tvojim prstima, priljubljena uz tijelo koje trebam, uz otkucaje srca u kojem odzvanjam. Sklupčana u udubini spokoja, zaštićena sam – tvojim mirisom prekrivena.

Lijepo mi je na tvojim usnama. Ispod spuštenih trepavica. Na jeziku punom sokova. U riječima u kojima se moja Žena i više no dobro osjeća.

33

FRAKTURA PONOĆI

Zapisom po mojoj koži iscrtaj fascinantne prizore pripadnosti, sljubljene energije – do boli u sebi želim te. Neka ostanu ožiljci neprospavane noći. Ponoć obješena kao veo iznad postelje razuzdanih želja što lomimo uzdasima i molbom na usnama – u trajnosti obostranog uzbuđenja. Ne želim doticaj riječima, Mjeseca i zvijezda – već muškost tvoju u toplim dlanovima, pod mekim usnama, među nogama. Odričem se romantičnih stihova koje nikada iznjedriti nisam znala – vlažna i pohotna. Voliš me ovu noć od stopala do potiljka onakvu kakva uistinu jesam u tvojim rukama.

Jedina.

Ispuni procijep svoje goruće strasti u sjedinjenu aritmičkog disanja – uklizavši u mene. Rastvori jednim snažnim trzajem moje svjetove što pripadaju tebi. Osjeti kome ova Žena zaista pripada – probodena užicima. Podvučena pod tijelo muškarca divljih pokreta, nesputanih htijenja – i natjeraj me da molim za još izlomljenih ponoći u vrisku moje nemoći. Podčinjena tvojim čarima, uzeta u otvaranju svojih osjetila, do vrhunca obljubljena. Ovisna sam o mirisu tvoje kože.

Dodiru neponovljive priče i odričem se romantičnih stihova tvojom glađu zavedena. Podatna, kakva zaista jesam u tvojim rukama.

Jedina.

34

JUTRO U USTIMA

Uzimam te u malim dozama i osjećam jutro u ustima. Hranim se tobom od svitanja do trenutka kad oblačim noć. Tobom ispunjena.

Zaogrnuta. Ljubav nam je na čvrstim temeljima. U meni je sigurna.

Iako su neke moje misli konfuzne i vrisak sve manje prigušen.

Odnedavno lutam. Promatram neku novu sebe. Nekada sam više pisala nas. Nisam u potpunosti zadovoljna. Osjećaj pripadnosti sve više kosturom biva. Kako smo uspjeli izgubiti meso na bokovima i toliko nas izgladnjeti?

Posežeš za mnom u kišnim noćima. Ispijaš me. Grizeš rebrene kosti bezuspješno tragajući za mojom putenošću. Ljubav nam je na prividan tron uzdignuta. Caruje nama. Iako ponekad nismo ovdje i ne pripadamo podanicima njenog okrilja. Kradem pogledom nekog drugog tebe i ne znam kada si obrijao bradu i skratio kosu.

Kada sam te zaista propustila. Zatekla nju u našoj postelji i sebe u njenim ustima. Ljubila sam te i tada. Pripadala sam Vama. Vremenu teško uništenom i zaboravljenom.

U učestalim pitanjima što se nemilosrdno roje i remete moj mir osjećam pripadnost svojoj stvarnosti. Ljubav nam obezglavljenu.

Nedostaje mozak želje. Srž postojanosti i miris strasti. Ne ljubim te sočno kao nekada. Usne su ti plave. Na prstima nosiš miris njene kože.

Prevarena sam od struka na niže. Iznad njega još uvijek te volim.

Još uvijek čuvam nas. Pišem. Stvaram prošlost u izlomljenim rečenicama koja me sustiže početkom ljeta. Jedino tada bila sam iskreno tvoja. Znam.

35

SAVRŠEN SLOM

Prođem li sada prstima lijevom stranom postelje gužvajući pod njima hladnu plahtu – praznina dolazi po mene. Samoća me podvlači pod sebe. Razmiče mi prepone. U meni je. Moja. Silovita.

Doseći vrhunac ispunjena njome – moj savršen je slom, jutrom što u dan se rađa. Još jedan samotni dan uzdahom mojim dočekan.

Tada otvaram oči i diram te pogledom. Sanjaš i ne slutiš kako si me izgubio. Kako se podajem minulim strastima i vodim ljubav s tvojim pokretima, tijelom satkanom od iluzija.

Periodično te želim osjetiti. Ostale dane te niječem.

Zatajila sam te u sebi.

Skidam pamuk s kože koja vapi od želje da ljubljena je toplim kapima.

Izlizat će moja osjetila. Besramno se nudim dodiru, maštajući o jeziku tvom. Dahu vrelom. Doseći ću vrhunac razmaknutih prepona grčeći se od užitka – u omaglici pokretljivih iluzija i sjena s tvojim prstima na mome vratu. Pritisnutim obrazom o hladne pločice, razlijevajući se. Još uvijek osjećam prodor tvoj straga, između dvije polutke tvoje želje i drhtim rastvorena u groznici žudnje. Dajem ti se.

Periodično želim biti uzeta. Ostale dane te niječem.

Zatajila sam te u sebi.

36

OCVALA ŽUDNJA

Pamtiš li kakvog sam okusa ?

Od jučer isušeno korito moje ljubavi zjapi prazno. Na samome dnu raspada se jedna nedovršena priča. Iščezli smo u duginim bojama, bljeskovima munja i vrelini đavoljeg ljeta. Nebo plače dok kiše lijevaju u meni. Ti dolaziš s njima – natapajući moju žednu kožu.

Noćima sam se razlijevala po tvojim usnama.

Danas, čekam te natopljena suzama. Naga ispod olujnih oblaka – još uvijek se nadam paklenim vrućinama. Ljetu koje me zavodi dodirom toplih dlanova i mekih usana. Mirisu uzbuđenja. Pohoti što u požudu prerasta da bi se ulijevala u korito nepresušnih emocija. U ljubav, između mojih rastvorenih bedara, osjetljivih grudi i punih usana.

Sutra, mlada trava bit će pokošena kao i moja žudnja ocvala.

Osušena je jedna raskošna emocija i pupoljak mojih želja više ne cvjeta. Pod komadom purpurnog neba tvoje ime me ne doziva.

Uistinu nisam izgubljena skrivajući se u rovovima mojih razorenih očekivanja iako su mi usta puna – opustošene zemlje.

Pamtim kakvog si okusa.

37

DOBRO DOŠAO U MENE

Moja sudbina večeras puže na koljenima. Pokorena je u sadašnjosti, nemilosrdnog vremena. Napukla od srama. Klanja se demonima, razvratnim utvarama i bludnom biva – oslobođena. Stavljena sam na njene dlanove, naga polegnuta na leđima, razmaknutih prepona, dostupna. Promatram joj krvave oči, lice izranjavano ožiljcima, raskoš njene odbojnosti kojom me spretno zavodi, iako se otimam.

Od kada te svojom sudbinom nazivam ?

Moja osjetila večeras su rastvorena. Meka i pod prstima ovlažena. Želim te u sebi, svojom sudbom zatočena. Držiš me čvrsto pod sobom pritiskom svoga tijela, s jezikom u mojim ustima i mirisom svježeg znoja. Iscijeđenim kapljama po mojim obrazima. Grčiš se u meni.

Drhtiš, užicima prožiman. Ti, zaista mojom sudbinom bivaš?

Dobro došao u mene ! Svjestan svojeg razvratništva. Žene što tvojom se naziva, mirisom muškarca očarana.

Od kada te svojim potrebama prizivam ?

Moja nutrina ranjena je silovitim prodorom tvojih nesputanih želja.

U meni se ne zadržavaš dugo. Boraviš do iscrpljujućih zaliha svojih nabreklih spremnika – pohote. Svjesno se dajem sirovim strastima.

Ponekad na silu uzeta? Mazohistički uživam, okovana lancima, vezana oko gležnjeva sužanjstva. Sudbonosnim nitima. Nevoljena.

Od kada sam ovako posrnula ?

38

VRIJEME SLADOSTRAŠĆA

Misterij propasti nas okružuje, legenda o dvoje nikada ne umire.

Sunce je bilo očaravajuće ljetos, sjećam se i posljednje ugasle kiše.

Mokre, sljubljene haljine i slijepljene kose – u oku tvom neodoljiva.

Tada još uvijek tvoja, na užarenom betonu stopala sam opekla.

Mjesec mi je kožu skinuo dok lascivno si me pod njim ljubio, snažno prodirao. Noć se penjala visoko iznad nas, uzmičući jutru.

Trajali smo isprepletenih tijela. Grčila sam se pod tobom, otvorena.

Uzdasima obilježivši teritorij neprolaznog sjećanja. Tada sam i sam Mjesec na dlanove stavila. Liznula kapi kiše, vlagu s tvoje kože zarobivši opijeno, opojno vrijeme sladostrašća u nama.

Ostao si gore pod zvijezdama, omotan primamljivim riječima – moj.

Muškarac čvrste želje. Glas koji govori ; volim te – prije oproštaja, posljednjeg obostranog prožimanja.

39

OČARANA

Sjedim na koljenima. Promatram iz zamračenog vidokruga moje mašte kutove što vrebaju i otimam se samoći. Tišina zloglasna je, polutama dira mi obraze, oči ugasle. Polako ustajem i kročim kroz zidove, njegovom fikcijom hranim se. Želim opstati. Potreban mi je.

Iako nepozvana, ulazim u njegov svijet pisanih kreacija.

Otkrila sam ga u posebnom periodu života. Moja tuga se raspada i želja za ljubavlju diše. Pažljivo dotičem drugu dimenziju njegove osobnosti, istinski očarana. On je pjesnik. Pisac. Stvoritelj svijeta u kojem se osjećam drugačije. Ulazim bosa. Naga. Putenošću ovijena, oslobođenih zglobova i gležnjeva – jednog faličnog odnosa.

U njegovim djelima iznova svoju Ženu budim. Ćutim.

Osjećam koliko sam topla, privržena emocijama. Živa.

Sjedim, na leđima. Dovodim se do vrhunca, primajući njegove ispisane misli u sebe. Uzimam ga plesom iz bokova. Voljena sam u njegovim djelima iako ne pripadaju meni. On drugoj Ženi piše, on drugu Ženu diše. Prisvajam stvoritelja neiscrpnih kreacija moje žudnje.

Njegova umjetnost hrani moja osjetila i zadovoljenom bivam s ove strane svijesti, pažljivo se smjestivši između redova. Pjesme mu strasno grizem, lirikom se prekrivam u samotnim noćima, poezijom sam očarana.

On nikada neće saznati koliko dugo boravim u njemu. Iako nisam pozvana, živim u njegovim pjesmama. Iznova. Ljubim mu oči i dlanove dodirom moje neprikrivene želje – voljela bih da osjeti kako postojim i ja. Skrivena u njegovoj podsvijesti. Kradem djelić njegovog sna, nespokoja i želja. Očarana.

40

ZAVOLJELA SAM

Izlomili smo pokretima tijela mnoge noći bez sna na onoj postelji što neponovljivu priču čuva. Zavoljela sam sjene na zidu, miris kojim se opijam kad uzbuđena sam i tvoje dlanove na svojoj koži. Često sam dolazila i odlazila zadovoljena, privržena tvojim potrebama.

Na tvojim preponama vječnost sam upoznala i želju nepresušnu kojom sam duboko ispunjena. Zavoljela sam tvoj jezik i maštovitost putanje kojom istražuješ osjetila. Podala sam se iscrpljenim jutrima koračajući kroz dan s mirisom tvojim u nozdrvama.

Udišem strast kada sam ti blizu, dodirujem nježno pažnju kojom me daruješ i podvlačiš pod sebe – osjećam tvoje sve.

Zavoljela sam tvoje riječi i ugrize, slatku bol koja struji i bridi u mojim osjetljivim grudima i njenim završecima.

U grudima čuvam te.

Jesam li ti ikada priznala koliko sam u tebi izgubljena ? Zavedena i ushićena tvojim postojanjem, beskrajno ti zahvalna. Zavoljela sam tvoju muškost glorificirajući pojam čvrstoće, napete želje kojom prodireš u srž moga ženstva. Drobili smo čežnju spojivši udaljene svjetove i žudnju u prah smo pretvorili prvim poljupcem nježnosti.

Miješali smo vlažnost uzavrele kože, stisnuti u strastvenom zagrljaju, nesputanošću obdareni. Kretnjama svojeg tijela, gipkošću nadjevena – probala sam te svakako. Voljela sam svaki trenutak uz tebe.

Vrisak zadovoljstva i uzdahe što vrhuncu streme. Volim te i danas prelaskom bosih stopala preko praga mog istinskog nemira.

Nazivam te svojim uzbuđenjem i ljubavlju stvarnom.

Prokleto živom i postojanom.

U sebi čuvam te.

41

DIVLJIM PLESOM IZ BOKOVA

Želja na kojoj sada stojim vlažna je kao i područje između mojih bedara. Moja osjetila otvorenih ćelija uzbuđenjem su ispunjena i promatram tvoje kretanje. Primičeš se siguran u sebe, gladan i žedan – tvoje Žene. Želim te pod prstima, noktima i pod pokretima tijela dok penjem se po tebi. Tražim svoju nagost u tvojim očima.

U zjenicama moje žudnje slobodno se krećem, divljim plesom iz bokova, rasipane kose po obrazima i zavodim te riječima : ‘Osjeti me, iznutra.’

Uzimam te.

Voli te moje tijelo, pokretljivost i nesputana želja – pripadam ti cijela. Želja na kojoj sada sjedim čvrsta je kao i svaka moja misao kojom uzdižem voljenog. Svaki pedalj moje kože bridi pod tvojim dodirima.

Osjetljiva sam na vanjske podražaje, ljubavlju utisnuta o tvoje butine, svjesna kako traješ za mene. Tvoji dlanovi na mojim grudima i stisak želje pod zaigranim prstima, nježno drobe ustreptalost želje – i odvodiš me putem zadovoljstva, zavodiš riječima: ‘Osjeti me, u sebi.’

Ključam na tvojim preponama teško ukrotiva.

Primam te.

Voli me tvoje tijelo, obostrano iscrpljeno – do slatke obamrlosti prije sna.

42

ŽELJE ŠTO VRHUNCU STREME

Maštom obljubljena, prstima istražujem svoja osjetljiva mjesta.

Tragam, pokretljivih bokova putem svoje ranjivosti uz doticaj preponske kosti pod pritiskom želja – orgazmična svijest mi treba.

Jednostavno zadovoljavam svoja osjetila. Uzbuđena.

Oblikujem želje što vrhuncu streme uz drhtaj tijela.

Noć je košmarna, prepuna pokretljivih sjena i divlje igre razuzdanih htijenja – plahtu gužvam ispod nagog tijela. Željna sam tvoje kože. Mirisa s prepona, žudnjom na koljena sam bačena, upivši sliku uzbuđenog muškarca – okusa čistog užitka, glad bih utažila.

Opijala bih se satima, nektarom istinskih potreba – ne ukrotivši svoju divlju Ženu. Želim te. Budna do svitanja. Rastvorena užicima, tami i tišini oteta. Vriskom uza zid pritisnuta. Nedostaješ mi sada !

Grubom istinom uskraćenih dodira, nosim svoje nago tijelo pustim odajama, lucidnošću zaogrnuta – samoćom bit ću uzeta, u vatri usnula.

43

ČOVJEK JE MUŠKARAC

Večeras preda mnom stoji čovjek, izvrnutih, praznih džepova i poderanih cipela. Na žuljevitim dlanovima drži svoju životnu priču kojom me osvaja. Volim ga od prvoga trena. Njegove prljave nokte i usjekle bore. Zadah iz usta i utrobu toplu. U njemu nema ostataka propalih života, razočaranja i gorčine iako je gorko pio, trulo vario – život. Njegova ramena podnijela su mnoge terete i danas su ljudskošću zaogrnuta. Grudi su mu tople i dodirujem ih usnama propinjući se na prstima, u njegovim sam očima – dostojanstvena.

Večeras preda mnom stoji muškarac, čeličnih muda. Koža mu je žigosana dodirima lakih žena, nutrina ispunjena mnogobrojnim užicima. Trošio je život u diskreciji i javno, klanjajući se utvarama svoje žudnje, plativši odveć visoku cijenu – za ljubav i sol.

Pod jezikom još uvijek je okus razvratnog života i slatko s prepona kradljivica tame, zaigranih plesačica u krilu pohote. U njemu nema ostataka razočaranja i gorčine, iako je gorko pio, slasno vario – život. Na njegovom ramenu Žena je prebačena, na putu do postelje i divlje rasipana, uzeta noćima. U njegovim sam očima – dostojanstvena.

44

ŽEDNA. LJUBAVI GLADNA.

Jutro broji sate, dan se polako sažima. Noć koju ću sebe primiti dočekat će me toplim prstima. Zamišljam kako stojiš na istom onom peronu kojem sam u mislima godinama pristizala sa živim srcem u grudima. Mirisala sam na uzbuđenje, ljubljena svim godišnjim dobima, na proputovanju kroz tebe. Danas požurujem sate, lomim kazaljke i čežnjom oblikujem neko novo vrijeme. Njime punim svoje procijepe, postojano vlažna. Razgolićujem daljine. Dolazim bosa u tvoje snove. Tvoju stvarnost. Donosim Ženu, isprobanu.

Tvojim usnama ljubljenu. Nemam kofera, pune torbe očekivanja.

Ispred tvoga praga stojim sama, pulsom među nogama vođena, toplom emocijom zagrijana. Rumenih obraza. Žedna.

Ljubavi gladna.

Gola čežnja pakira moje svileno rublje, ukrućuje ranjivost ustreptalih grudi, ulazi mi u usta. Pod jezikom kušam slatkast okus njene supstance. Oblizujem usne i prste, pronalazeći put u sebe.

Spuštam trepavice. Užitku vlastitog dodira predajem se, stegnuvši unutrašnjost pod prodorom i pritiskom uzbuđenja. Zadržavam disanje, zatim otpuštam uzdah kojim dodirujem žudnju; svojom požudom upravo si uklizao u mene. Osjećaj je toliko snažan da pomiče granice, gura me u tvoje naručje i podvlači pod stvarnoga tebe.

Sada želim obuti cipele putovanja, zaogrnuti nago tijelo kaputom iščekivanja, smjestiti se u vagon mojih novih lutanja.

Odvesti svoje želje, neprikrivenu potrebu predaje u tvoje ruke i probuditi se razotkrivenih bedara.

45

KRHKOST LJUBAVI

Neodoljiv i sveobuhvatni nagon moje Žene natopljen je željom koja se luči iz nutrine. Obgrlio me cijelu. Želim iznova upaliti oganj života duboko u meni. Tvoje oči slijepe su prema vremenu i mjestu gdje se nalaziš, duše izgubljene u nedefiniranim htijenjima.

Ne osjećaš me.

U ustima nemam više riječi za nas. Pod jezikom nije se zadržao tvoj okus.

Ne udišem te. Ne osjećam ništa tvoje. Spoznala sam dubinski svu okrutnost pohote i krhkost ljubavi. Oplođena razlivenim kapima, površno dodirnuta toplim emocijama. Izlomljena u struku, grčim se još ponekad – utrobe prazne. Niti jedan procijep tvoje požude ne pripada ti više.

Ne želim da me ljubiš i rasipaš po sebi čvrsto obuhvativši prstima nabreklu maštu u noći samotnih uzdaha.

Iz tvoga osmijeha ne vire zubi kojima si ostavljao tragove na mojoj koži.

Sve manje se smiješiš i lutaš odajama moje žudnje. U mašti bezgraničnoj kojom sam disala za nas ispisujući dijelove proživljene stvarnosti. Slikama koje sam voljela i sjenama na zidu o kojima sam fantazirala dovodeći se do vrhunca, imaginacijom uvlačeći te u sebe.

Osjećala sam te. Svaki puls uzbuđenja razarao me dok stezala sam te u sebi – unutarnjim mišićima moje pohote.

U jednom trenutku bili su nam životni putevi ukršteni, isprepleteni kao i znojna tijela strašću slijepljena. Danas ljubi me neporeciva istina – svatko od nas izdvojio se u svom uzajamnom očaju.

Zauvijek smo izgubljeni.

46

LIRSKI OBOJENA

Posljednji dani tog gorkog mjeseca lijeno su se vukli jedan za drugim kao vojnici nakon iscrpljujuće bitke. Umorila sam se od bezuspješnog traganja omotavši gole bokove bijelom zastavom.

Povremeno bih se zaustavila u rovu moje žudnje, blatnjavih čizama od prljavoga života. Onog kojeg sam bespoštedno potrošila oskvrnuvši tijelo i usne gladne okusa. Isuviše dugo sam klečala pod kišnim kapima, nebom gromoglasnog vriska.

Nakon oluje tiho sam kopnjela velom nezaborava prekrivena.

Budila sam se sama.

Ne pamtim kada sam točno ljubav kušala, izgladnjela pod jezik sočne komade stavila. Da li je bio san ili java, ispuštenog uzdaha.

Umirući dan ili noć do vrhunca dovedena. Jesam li prije tijelo zaista oprala, prljavštinu uzaludnog nadanja s dlanova skinula. U sjećanju čuvam pogled kojim sam ukradena. Jedan je bio dovoljan da se podignem s koljena. U Njegovim očima nisam bila lirski obojena.

Zubima je skidao bijelu zastavu s mojih bokova.

47

UOKVIRENA SVJEŽOM POŽUDOM

Pospano jutro miriše na zrelu noć prolivenih sokova dok mijenjam položaj na postelji propuštenog sna. Polako ustajem, zadržavam korake.

Promatram tvoje lice, spuštenih kapaka, suhih usana.

Usporeno, skladno disanje svjedoči utonuću u bezbrižan san.

Ne uskraćujem te svojim zjenicama. Želim tvoju nagost u njima.

Malaksalost nemira. Ljepotu muškog tijela dodirujem ugrijanim mislima, klizim ti pogledom preko stegna. Svaki pedalj mi pripada.

Neodoljiva muškost koju glorificiram duboko svjesna vlastite ispunjenosti.

Lijepo je znati kako sam tvojim bedrima dugotrajno zarobljena.

U potpunosti razbuđena mišlju o silovitim pokretima, napete želje kojom sam bezbroj puta rastvorena. Ne mogu se oteti dojmu koliko mi kao muškarac pripadaš, dok te promatram iscijeđenog od užitka noći.

Poželjet ću dodirom razoriti snove, zadržim li se još koji trenutak uokvirena svježom požudom. Vučem korake od tvoga sna, strpljivo čekajući novo vrijeme obostranog prožimanja.

48

IZVOR SVJETLOSTI

Vođena otkucajima srca ulazim u svijet romantičnog otkrivanja, izgubljenih kreacija u vremenu prošlom. Zaboravila sam pisati ljubav.

Ljubiti emocije. Ogoliti sadašnjost s izvorom svjetlosti.

Dodirnuti tišinu iza spuštenih vjeđa prepuštena osjećajima.

Upravo sam primila u sebe zametak dobrog raspoloženja, izvadila osmijeh iz prašnjave kutijice u kojoj brižno čuvam lijepe uspomene. Oči mi sjaje, grudi bride, prsti su nemirni dok skupljam slova. Sanjarim.

Gradim jednoj priči kičmu.

Interesantno je spoznati odjek u meni koji me potiče putem lake predaje u tople ruke romanse.

Ne, nije to ljubav. Nije svijet u kojem ću izdahnuti večeras.

To je sirova potreba Žene s koljena na noge postavljene da progleda dan.

Jedan u nizu koji se smiješi svojim zavodljivim sposobnostima da me krade, otima mom crno – bijelom svijetu u kojem sam ostavila neporecive godine tuge. Sada tražim odraz u ogledalu, skinute kože na vrhovima prstiju. Dodirujem te i kada nisi tu propinjući se na prstima, raskrinkana zjenicama stvarnog pogleda. Lijepo te osjetiti u meni i nakon posljednje interpunkcije. Traješ

49

NEZABORAVLJEN

Nikada ti ne bih priznala da nas pišem.

Razbijene misli u krhotine sjećanja leže na podu pod mojim stopalima s izrezanim, uništenim slikama. Ulovljenim trenucima s obilježjima prošlosti kojoj danas pripadamo, a nekoć smo ih tako brižno skupljali želeći zajedno ostarjeti. Grabila sam tvoje dlanove smještajući pod njih toplinu kože, obgrljena mirisom muškarca.

Uništena slika svjedoči, iako sam joj pulsirajuće srce izvadila. Šapuće tvoje ime. Niječem te, no stojiš preda mnom još uvijek moj.

Nezaboravljen.

Prošlost me ispred prazne postelje i ovu večer sustiže. Trenutak promatram mrtve jastuke, plahtu bez duše. Tišina opominje: ‘Zloglasno je ovo vrijeme iza ponoći’ Jutro mi uzmiče. Snova bih se odrekla samo jednu noć. Prazna želim snivati. Slijepa se buditi.

Nekako se kao lutka pokrpati, sastaviti razum i osjećaje kojima još uvijek punim kosti rebrene. Šuplji mišić, prokletom sudbinom rasječen. Svojom slabosti si otuđen. Mirisom trule jeseni prekriven.

Pitam se kako u meni opstaješ udobno smješten i nakon ugasle zime, ocvalog proljeća i đavoljeg ljeta – mojom krvi opijen, mesom hranjen?

Traješ. Nikako da ishlapiš sa slika. Pokupiš svoje rublje koje sam s tebe u naletu strasti bezbroj puta grubo skidala, kožu ti ljubila.

I onu košulju što iz kuta sobe vreba, u kojoj ponekad odlazim u noć zaogrnuta boli. Kragnu udišem i tragam za tvojim mirisom.

Suzama močim zapešće predugačkih rukava obgrljena njima umjesto tvojim rukama.

50

Nikada ti ne bih priznala da nas pišem. Prazne stranice stvarnosti golim riječima punim. Oblačim misli i razodijevam ih sjećanjem na sve one ogoljene noći strašću oblikovane. Naga se penjem po tebi, rasipane kose po usnama koje nesvjesno volim gristi, jezikom vlažiti.

Primam te u sebe, tvojim uzbuđenjem rastvorena. Klizim ti po preponama miješajući suze i osmijeh zadovoljstva. Snažnim orgazmom razlivena, zatim gotovo bolno iznutra stegnuta – u želji da te zadržim.

51

SKINUTE RIJEČI S JEZIKA

Kako pronaći riječi kada srce prosjači na uglu moje sudbine u zavodljivoj opravi bestidne Žene ? Opravdati to nemirno lutanje, ukradene poglede i vruće dodire od žada. Poželjeti iznova biti dio priče bez početka kraja obmanjujući ljubav. Istražiti izgubljene ulice makadamom prekrivene, izlomiti potpetice lažnoga privida sreće.

Zaljubiti se u tvoje prste što bili su u meni. Dodirom spojiti gotovo nespojive svjetove, objesiti Mjesec iznad postelje i razbacati zvijezde sve. Uzeti toplinu koja me kroti, oblikuje. Razotkriti i onaj dio mene rapsodijom krinki ukrašen. Stati ispred tebe gola.

Biti vođena u noći na izdisaju bez sna, tvojim rukama obgrljena, usnama istražena. Nadviti se nad tijelo željno dodira, prolivena po preponama ukrućene želje. Skinuti riječi s jezika. Navlažiti žednu kožu i napiti se tebe. Opijena stvarnom željom s pulsom emocija ne otkrivajući ranjivost. S dlanova skinuti zahvalnost, privrženost trenutku koji imam i zavesti te pokretima tijela. Zaboravljenom Ženom u meni. Tražiti te u mojim očima i nakon orgijanja požudnih htijenja. Poželjeti obnoviti sjećanja prije no što padnem u zaborav smiraja.

Trajati u tvojim kostima opipljiva. Jedina.

52

DUBOKO ZRELA

Otišla sam prazna. Svježa. Tražim danas. Tebe ovdje nema.

Serviram svoje ženstvo pod dlanove muškarca. Na koljenima s nestrpljenjem očekujem ukliznuće mojih najintimnijih želja i drhtim probodena. Ispunjena. Duboko zrela. Pripadam, od boli oslobođena.

Ne želim se ugasiti prije no što sam dovoljno dala sebe.

Unutrašnjost svoju, strastima. Muškarcu gladnom okusa kojim sam nadjevena, premazana. Mirišem na Ženu u njegovim nozdrvama.

Do vrhunca žigosana. Obilježio je svoj teritorij mužjaka. Jasno je kome ova Žena pripada. Potpuna. Više nisam ista. Bezglasna.

Klečim na koljenima glorificirajući njegovu muškost. U mojim zjenicama poprima oblik neprikrivene potrebe Žene, gladne specifičnog okusa. Mirisa kojim sam očarana. Udišem muškarca kojeg u usta stavljam. Prisvajam njegovo sve i cijedim ga po usnama.

Otkriva ga drhtaj i trzaj iz prepona, nekoliko raspršenih uzdaha.

Nemogućnost potpune kontrole dok u mojim dlanovima prisutan je, dodirnut jezikom i usnama punim okusa. Uvijek je svjestan kome On zaista pripada. Grleno.

Zaustavljam se puna. Sočna. Živim danas. Tebe ovdje nema.

53

OTVORENE MISLI

Prije no što ovaj dan progleda bit ćeš svjestan naše postojanosti u biranim riječima. Živimo izvan ništa, dišemo unutar svega. Sada pišem okružena toplim tijelima prolaznika između redova, ustima prepunih riječi od značaja privržena Tebi.

Opstajem u plutajućem svijetu nemira.

Glorificiram emocije, osluškujem jedino srce koje imam. Ne umirem zaboravljena.

Ne gubim nadu od ljubavi odgurnuta. Ne podajem se vremenu teškog zadaha.

Stojim bosa ispred svojih golih sanja ne prolijevajući vodu u očima, medeno obojenih zjenica. Iznova dodirujem slatkoću življenja.

Spretno kradem tvoju pažnju, kradljivicom muškarca bivam.Vodim te u sebe vlažna, uzbuđenjem otvorena. Želim da osjetiš kako Žena zaista funkcionira kada je zavedena. Opipljiva.

Dozvoli da te odvedem tamo gdje svoje korake ne vodiš. Prepusti se potrebi, nesalomljivoj želji da ti otkrijem svjetove izgrađene slovima. Moja je duša, duša pjesnika. Razvratna, ogoljena inspiracija u toplim prstima. Ovdje ću te nesputano smjestiti u neka od svježih djela s potpisom Plavog pečata.

Nježno dodirnuti, noktima ogrebati. Odjeću s tebe polako skidati, otkrivajući tvoju nagost očima koje vide dalje od pogleda. Riječima u kojima srce nemirno odzvanja.

Ispisanim mislima u kojima sam apsolutna gospodarica emocija.

Kreirat ću svijet postojanja, čvrstog temelja nadahnuća čineći jedino ono što želim.

Jedino ono što znam čežnjom na tron uzdignuta. Upirući prstom u vječna nadanja, obmanuta željom obostranog prožimanja. Neporecivo kreativna, postajem Ženom izvan okvira ustaljene forme očekivanja.

54

UTVRDA ILUZIJE

Između nedorečenosti i beskraja nade na opustošenom teritoriju čežnje, podigla sam utvrdu iluzije. Svojom maštovitošću gradila sam odaje unutar kojih se krećem vječno zanesena i polunaga.

Razgolićena pred utvarama mojih sanja. Noćima iskradala sam se iz tople postelje i lutala hodnicima strastvene fantazije. Ovdje sam te susretala u zamračenim kutovima, na tronu mojih maštarija i u vrtu rascvjetalih potreba. Nestvarno sam te željela. U zatočeništvu.

Utvrda i danas opstala je iako sam oslobođena. Napustila sam sebe, izvan dosega tvojih površnih želja. Promatram te budna i svjesna kako se krećeš sam tim odajama koje tajnu čuvaju. U zidovima tišine jedna ljubav ugasla je i živi povremeno u sjećanju. Nismo znali ili nismo željeli podariti joj vrisak, upaliti bezbroj svijeća čiji plamen tinja za nas i razmaknuti teške zavjese prividnosti da svjetlo obasja naga tijela u naručju stvarnosti.

Iluzija nije dovoljna da osjetim koliko sam živa, krvava i prokleta.

Na policama što dosežu do stropa, ostavila sam svoja mnoga nedovršena djela i tinta se osušila, a pero izlomljeno je – više ti se ne nadam. U kutu mračne prostorije moje boli, ostavila sam jedan prašnjav stol i stolicu visokog naslona bez obrisa svojih sjena.

Odajama više ne prolazim bosa, niti sam uramljena u nepostojećim slikama, zakucana u stamenim zidovima neostvarenih fantazija.

55

PROTJEČEŠ MOJIM ŽILAMA

Zagrebeš li pogledom po mojoj koži daješ mi više od praznih riječi. Nudiš doživljaj od nemira, žudnjom me rastvara. Gubim udah. Zaboravljam na trenutak disati dok iščekujem da me voliš dlanovima, prstima. Utiskujem se u tebe. Ovdje moja priča srce dobiva. Idućih nekoliko sati svoga života čuvam vlažno. Protječeš mojim žilama. Poslije traješ danima u mislima, oslobođen rublja.

Obdarena pokretima tijela, nižući slike koje bolno u sebi trebam, namještam se na tebi. Nagonom vođena. Tražim svoj glas u uzdahu otetom s usana. Puniš me osjećajem pod kojim sam pokorena. Bludna, razvratno odsutna iza spuštenih vjeđa. Upravo ondje skriva se svaka misao zbog koje nudim besramno svoje tijelo. Jedinom. Klizim javom, osvojena. Iscrpljujuće zavedena.

Miješam nam čula. Tek tada poljupcem skidam riječi s usana. Maštovitim jezikom dotičem slova od značaja, obuhvativši usnama čvrstoću htijenja. Puna su mi usta željenog čovjeka. Muškarca u čijem iskonu poziram naga. Još jednu noć besramno sam ogoljela, pod tvoje tijelo ju podvukla, njenu srž prolila. Poeziji leđa razotkrila. Grudi u tvojim sjajnim očima oslobodila. Požudno voljena iza objektiva strastvenih dodira.

56

ZID TIŠINOM SVJEŽE OBOJEN

Da neke riječi nas jednostavno šute shvatila sam u posljednjem otkucaju ugaslog dana, umočivši pero u sokove čežnje. Piše me. Ispisuje nas. Sjećanju dajem tijelo i pokrete, tople dlanove i usne. Mozak želje. Stvaram naše vrijeme pod prstima prošlog i onog nadolazećeg što polako ulazi u mene. Gura me u naručje tvoga zagrljaja. Bosa prelazim posljednji kilometar žudnje i ne dozvoljavam da me jutro uzima bez mirisa tvoga prisustva. Ovdje posežem za tobom. U sadašnjosti te primam. Nježno grizem usne bez riječi na njima.

Prekrivaš me toplinom tijela. Ispreplićem nam prste. Moje oči su u tvojima.

Otvaram nam srca i punim pjesmu živim riječima sve do trenutka svjesnosti: Nepomičnost je pribijena čavlom u zid tišinom svježe obojen.Pod prstima gužvam rubove sna, prebacujem hladnu plahtu preko golih bedara, budim se.

Tebi daleka? Samoća je očaravajuća u svojoj praznini dok pogledom oblikujem stvari. Iskrenom, prokrvljenom željom dodirujem nas. Pijem te u prvoj jutarnjoj kavi. Pokrećem još jedan dan bliže tebi i igram se ovim riječima ... ... vječno zanesena. Vječno odsutna. Tvoja.

57

APSTINENCIJOM UOKVIRENA

U vječnoj potrazi za Ženom što diše u meni, izgradila sam dlanovima i golim prstima svijet ogledala. Kaleidoskop trenutnog raspoloženja. Brzih promjena slika lica, apstinencijom uokvirena. Prostor prljavih podova. Njima gazim bosa, tišinom praćena. Nesalomljivih zidova u kojima stojim sama. Servirala sam delicije neodoljivog okusa osjećaja ili nedovoljno začinjenih emocija, onako kako znam i umijem otkrivajući intimne dijelove svoga ženstva.

Gole, osjetljive grudi. U njima toplinu čuvam. Putanju napetih leđa niz koja udarce života primam. Podnosim ih stoički. Ližem vlastite oštećene zglobove, zapešće inspiracije. Vlažnost misli kojima sam posvećena, razmaknutih prepona. Sve je ovdje putniče kroz redove utisnutih riječi, rasipanih rečenica pustopoljinom moga nemira. Sve osim opipljive mene. Žene u čijoj koži nedjeljivo pripadam s pomno odabranim krinkama. Plavo obojena.

58

PRILJUBLJEN UZ MOJA STVARNA BEDRA

Kao voštana figura ostavljena pored ognja strasti, topim se u doticaju s mislima kojima te mamim u svijet izlomljenih kristala. Sklopivši oči zavodim vlastita osjetila, primamljivim detaljima sastavljene želje. Mogu uzeti tvoj dodir, smjestiti dlanove na gole bokove, primaknuti prste toplim usnama. Ostvariti poljubac kao pokretač neponovljivog trenutka.

Samo jednom me prvi put ljubiš. Samo jednom me prvi put skidaš. Istražuješ Ženu, putenost njenu. Oblikuješ našu stvarnost.

Ne želim oči otvoriti, san izgubiti, čaroliju moje čežnje u prostoru bez tebe raspršiti.

U postelji te želim opipljivog, priljubljenog uz moja stvarna bedra u zagrljaju bez daha. Do iznemoglosti, slatke malaksalosti noć u dan utisnuti. Sada žudnji mogu opipati puls. Uzbuđena od iščekivanja. Daljine spojiti i samog se Mjeseca odreći.

Ukradena sebi.

59

RUKE KOJE ŽENU TRAŽE

Pobirem prstima slova, riječi, odlomke svježe žudnje i pohranjujem pulsirajuću misao na posebno mjesto. Ne dozvoljavam pristup crvotočini propasti da ulazi u moj svijet i krade mi otpuštenu želju s posvetom Tebi. Izvađene oči vrebaju, svaki pokret putenih bokova iluzije u stvarnost gurnute. Ovdje sam, ispred daleke postelje, skinute kože. Tijela koje drhti pri pomisli na strastveno naručje, dodire putem preponske kosti. Pogledom razmičeš moja bedra svjestan uzavrele želje.

Otvaraš me dahom, prstima prodirući u vlažnost svojih misli. Podižem bokove i šapućem : Dođi u mene ... Želiš me probati. Dodirnuti, u usta staviti, u struku izlomiti. Noć u neprolazno sjećanje pretvoriti. Penjati se po meni, podvući me pod sebe ostavljajući tragove prisustva svog. Obilježiti teritorij požude, moje predaje u ruke koje Ženu traže učinivši me sretnom. Bestidnom. Prokleto zahvalnom u odrazu ogledala kojem pripadam stvarna, rumenih obraza s postojanim sjajem u očima. Dozvoljavam sebi da sam željena, koracima svoga vriska ususret Tebi vođena. Trebaš mi. Jednu noć na razbacanim plahtama do umornog svitanja. Toliko sam Tvoja ispod svilenog rublja, meke kože, gola.

60

OBRIS SJEĆANJA

Otišla sam početkom studenog, zauvijek otuđena.

Ne nosim više isti miris uspomena, niti sam zaogrnuta istom kožom slijepog sjećanja. Ipak zastanem li na trenutak u mračnom haustoru sklopivši oči, osjetit ću strujanje nezaborava. Bosa sam ovdje svoju sjenu vukla. Na prstima se kao mačka šuljala, bezbroj noći ukrala. Tvoje tople dodire. I uzdahe. Iscrpljujuće trenutke.

Euforično sam grizla novi dan, sretna. Obojivši usne crvenim osmijehom. Osvajala sam sadašnjost svjesna sebe. Tebe u meni, razlivenog.

Danas sam daleka, nedostupna. Nikada se ne bih vratila u noći bez jutra. Bivala sjenom i bosa se kretala ususret vlastitoj prolaznosti. Nedorečena.

Ne osjećam više tvoj miris u prolazu između zidova, niti sam očarana pri pomisli na njegovu supstancu u mojim nozdrvama. Krećem se nezaustavljivo, olovnog koraka. Pobjegla bih ususret neslućenim daljinama, presvučenog obraza, hladnih dlanova - kada bih znala da se smijem vratiti. Ispraćena pogledom, kako se krećem i gubim obris svoga tijela u tvojim praznim očima. Površnog sjećanja na ogoljenu uspomenu, premazanu mirisom moga ženstva.

61

SIGURNI

Razdvojeni smo u svom uzajamnom očaju. Dišemo dane preostalog zajedništva.

Prolazeći u malom, skučenom prostoru jedan pored drugoga kao tek otkriveni stranci. Nismo to oduvijek bili. Život nas je sljubio, istinska ljubav svojevremeno okovala. Voljeli smo se. Ludo. Divlje. Stvarno. Kako smo dospjeli ovdje ? Suočeni s malobrojnim trenucima sreće. Pokojim dodirom pažnje. Vješto upakiranim riječima s funkcijom prikrivanja gorke istine. Više ne šapućemo na jastuku. Ne brojimo uzdahe. Tišina nam je razdvojila tijela, a naposljetku i postelje.

Promatram te odsutnog. Želim te osloboditi. Pustiti. Znam, jednom ćeš se vratiti. Tako to obično biva kad izgori ognjište, krovište i zidovi. Kad sruši se utvrda sigurnosti. Poželjet ćemo ponovno izgraditi nas jer ionako su i druge priče podjednako proživljene. Pragovi su im prljavi, cipele žuljevite a putovi manje – više svuda isto vode. Strast neminovno izblijedit će, želja smežurati se, a dodir postaje prepoznatljiv. Kao i oštrina naših jezika. Miris svađa. Pokoja razbijena čaša. Jednom će nam i to nedostajati kada se probudimo. Na pustopoljini.

Tražiš moj pogled i posljednji iskričav sjaj u očima kojima sam te zavela. Nadvijaš se u mislima nad moje tijelo. Nekoć sam ti pripadala. Danas sam kao kamen hladna, iako mi oči sjaje. Od suza. Gorko sam izlila svoju nemoć. Ne osjećam se poželjnom, za oblikovanje dostupnom. Ne osjećam se više isto. Neke emocije grubo su me od tebe odvele. Udaljile. Želim ih zakrpati, nekako obnoviti – no ne znam kako. Ti, sve više lutaš. Sve manje si prisutan.

U hodniku se susrećemo, u ogledalu tuge poglede razaznajemo. Jesmo li već prošlost ? Ne mogu pronaći onaj crni kaput u kojem mi je bilo tako toplo. Parfem koji sam voljela na tvojoj koži, ishlapio je. Bezbroj detalja od značaja netko nam je ukrao. Ili smo ih poklonili. Želim ti još toliko toga reći, a usne su mi skupljene.

62

Zašivene. Negdje duboko u sebi ćutim tvoju nedorečenost. Nekako znam da si još uvijek tu, povremeno. Neodlučan. Možda bi se kretao samo privremeno. Izvan doma.

Dani su sve kraći. Noći napukle. Proklet je osjećaj svijesti, neminovnog kraja u dolasku. On je ovdje. Oboje osluškujemo njegovo bilo. Iščekujemo naš savršen slom. Na rebrima ljubavi ipak je još malo mesa ostalo – čujem jasne otkucaje srca svog. I tvog. Lažemo zajedničku stvarnost. Koliko ćemo se skitati izvan naše postelje i proždirati druge, strastvene ljubavnike ? Dok se ne umorimo od spuštanja u hladan ponor. Dok ponovno ne poželimo biti tu. Prepoznatljivo bliski. Razdražljivo divlji. Sigurni.

63

PODRAŽAJ INSPIRACIJE

Želim sirov razor djevičanske opne potisnutih potreba. Ostavljaš me već neko vrijeme izvan dometa krutog dodira, divljeg ritma iz tvojih bokova. Od želje bolna sam. Odričem se nježnih riječi zauvijek u naručju tvom. Pod prstima gorućih dodira, onog trenutka kad osjetim napetost među tvojim nogama. S usana skidaš mi energične riječi, nepatvoreno lascivne – dok prodireš u mene. ‘Još, ne zaustavljaj se ! Snažnije, uzmi me !’ – potičem te. Poezija ne trpi nesputanost, stoga skidam ju s vlažnih prepona, razmazujem ti po usnama vapaj Žene izvan pisanog svemira.

Oslobođena okova. Neumoljiva.

Riječi nisu potrebne dok vodiš me u svoje podzemlje, životinjski posegnuvši za mnom. Što je sirova strast no ovojnica ljubavi u iskonskoj predaji – jezikom do ludila dovodim te s beskrajem povjerenja prepuštaš se u ruke voljene Žene. Želim miris tvoga sjemena prolivenog po mojim leđima. Skorenu želju nemira. Ostat ću do jutra neoprana. Natopljena koža pamti grčenje tijela. Poezija ne trpi oštricu uzdaha kojom razaram još jednu umotvorinu divljeg izričaja. Vlažna sam između redova. Istinski uzbuđena do vrhunca dovodim se sama, brišući slanost iz oka.

Nedostaješ mi. Neokovan u meni. Neumoljivo.

64

EGZISTIRAŠ U MENI

U svojoj vlastitoj praznini priželjkujem krutost, moć penetracije opipljivih djela.

Divim se svojim uvježbanim kretnjama, pomno biranim koracima ususret tebi.

Zajedničkim noćima, raskrinkanim jutrima – koračajući polako rubom oštrice želja.

Postojan trenutak spremam u mozak. U misli. Lijepo oblikovane. Kolekcionarkom maštarija bivam, zaslijepljena režijom nadahnuća. Egzistiraš u meni. Dajem ti prostor. Nudim odaje svojstvene Ženi. Zovem te tišinom.

Nedostupna toplinom.

Sve što se događa između dvoje, oblikovanih riječima – zatvaram unutar prašnjavih korica. Odavno ne vjerujem u završetak neispričanih priča. Lomljivih umotvorina, grubo razrezana staklom po bedrima. Otvorene kože, otvorenog Ženstva. Zgrčena sam u ljušturi neproživljenih trenutaka. Tiho likujem nad svojim izborima. Ponekad sam iznad sanja, površnih previranja – hladno dostojanstvena. Usamljena. No ipak, svi moji putevi vode upravo k tebi.

Privučena orgazmom.

65

PISMA SU IZDAHNULA

Neka pisma još uvijek imaju dušu, osluškujem njihov jecaj. Dodirom prstima po napuštenim slovima, osjećajem tjeskobe sam progonjena. Zašto je to tako moralo biti? Tišina se zavlači između redova. Tražim opravdanje u posljednjoj interpunkciji, dokaz nepobitne usamljenosti. Dalje me zavodi ništa. Papir zjapi prazan, a mogli smo još pisati nas. Povremeno se ispisanim riječima vraćam, mazohistički uživam u boli. Volim osjećaj prijatne žalosti. Saznanje kako sam voljela. Gubila. Vriskom molila za osjećaj pripadnosti.

Ljubavlju bivala ukradena sebi. Bila sam u tebi. Svijetla.

Odjednom sve ima nekog smisla, život me kurvinski zavodi. Prošlost sve manje proganja. Pisma su izdahnula. Tvoja tišina više me ne doziva, iako je sveprisutna.

Zastrašujuća. Šulja se hodnicima nedorečenosti, kaplje iz zidova. Stvarnost je nepokolebljiva. Predvodnica ostatka moga vremena što preostalo je s ove strane zidova stamene šutnje. Pitam se da li ikada pomisliš koliko je ograničen moj udah, puls u njedrima ? Jednom će me odvesti dušmani tame. Gospodari moga pakla.

Odavno ne vjerujem u zauvijek. I moja pisma imaju vijek trajanja.

66

NEDOZVANA

Nedozvana, klečim na koljenima kletve. Nije me strah. Ovdje sam, vjerujem, zalutala. Mene možda i nema. Oči su mi prazne, minulog sjaja pod lukovima obrva.

Promatram svoje prste, svjesna postojanog nemira što titra u njima. Ruke mi drhte pri doticaju – ništa. Ne mogu dodirnuti stvarnost i privit ju na svoje grudi. Naći se samo na trenutak u zagrljaju topline. Udahnuti onaj poznat miris kojim sam očarana. Osjećam koliko sam prokleta i svjesna sam svog progona s one strane umirućeg dana. Noć me podvlači pod sebe i crno me uzima, tišinom vlažno tijelo mi prekriva. Jutro ne donosi spas i dan u onom koloritu boja za koje sam vriskom rođena.

Ovako bih mogla zauvijek ostati plava.

Začahurena u svom svijetu. Unutar margina još jednog djela koje hlapi ispisujući prazna slova – izranjavanih koljena. Želim uspraviti kičmu i osjetiti pod stopalima čvrst korak u sutra. Udahnuti zrak i propustiti svu opijenost novim mirisima kroz sebe. Zatreperit iznutra od uzbuđenja, novog nadahnuća i spretno zavesti tvoje stihove, bludni moj pjesniče. Mogla bih stati ispred tebe u opravi od najljepših sanja i svileno se omotati oko tvojih prepona – otkrivena u tvojim stihovima, razgolićenih bokova željnih dodira, no nedozvana sam i klečim na koljenima izmrvljenog nadanja. Uzaludnog htijenja.

Ovako bih mogla zauvijek ostati u tišini.

67

LJUBAVLJU RASTVORENA

Bez svoje umjetničke, muškošću osnažene krinke, stojiš preda mnom gol. Uzbuđen.

Skinutog oklopa lažne sramežljivosti, spustila sam svoju krinku podno golih stopala i stojim ispred tebe naga. Vlažna. Oči u oči. Požuda i žudnja jedna nasuprot drugoj.

Vrebamo svoj trenutak kao dvije magnetske privlačnosti u svojoj nesputanoj želji – grčevito posegnuvši za toplinom. Trenjem, kože o kožu i mirisom. Mirisom čiste pohote što isparava se u ovih nekoliko kvadrata obostrane predaje. Užicima.

Svanuo je dan dok noć nas je prožimala, budnim osjetilima. Potrošili smo kisik, osušili znojna tijela razbacana na izgužvanim plahtama, osluškujući smiraj dvaju srca. Moje u tvojim grudima i tvoje u mojim. Još uvijek te osjećam u njihovim osjetljivim završecima. Dodirujem usjekle tragove mojih noktiju na tvojim leđima, ispuštajući uzdah zadovoljstva. Da li te ikada ijedna Žena probala kao ja ? Gladna i žedna. Ispunjena tvojim kapima, nosit ću te u sebi kroz dan. Ljubavlju rastvorena.

Nekoć si bio moja čežnja, daljinom primamljiva. Premostiva. Pakirala sam svoje svileno rublje i putovala isprazna s nadom u očima, molbom u grudima – ususret nama. Danas više nismo prazna stranica moje žudnje. Netaknuta emocija. Dozvolio si mi da te osjetim ulaskom u tvoj ponor, u svježu bol, propinjući se na prstima u tvojim očima, postojana – ispod tijela koje udišem svojim osjetilima.

Boravim u dlanovima voljenog, voljena i pod jezikom jedinog kojem dajem se sva.

Otvorena za tebe onako kako si me čežnjom prizivao, lativši se pera i oslikavši njime svoja najljepša djela, utiskujući značajne tragove s komadićima duše kojom hranila sam se i prije prvog dodira. Ovdje sam te smjestila ukoričivši svoja djela, našim vremenom ispunjena, ljubavlju nadjevena – ispisujući riječi s posvetom. Jedinom.

68

KAP MOJE ČEŽNJE

Jednom sam voljela, obljubljena, uzeta – danas sam nasukana na greben mojih izlomljenih snova. Omčom oko vrata čvrsto vezana, sidrom teških uspomena.

Tonem u svojim pjesmama. Gušim se u gustim kapima pod divljim valovima nemira. Gazila bih more, kap moje čežnje u pronalasku – svjetionika, svjetla, toplih dlanova i nekoliko raspršenih riječi ispod istog nam neba.

Priželjkujem da se budiš u meni mojim bedrima obgrljen, kao otok zarobljen sa svih strana – beskrajem pučine ostvarenih želja. Ulaskom u moj svijet otkrivaš zakopane kosti jedne izlomljene ljubavi, Ženu toplih dlanova s prstima zaboravljenih dodira.

Slutiš li koliko sam stvarna, slana i kako se zaista krećem kad uzbuđena sam ?

Iznova voljena.

Patetikom pred svitanje prekrivena po golim, napetim bedrima iako otkrivam svoju nagost u odsjaju bezbroj imaginacija, toplih i mirisnih htijenja – voljela bih te kao Žena. Rastvorena istinom. Sposobnošću da ti najbolje od sebe dam. Razgolićena.

Uistinu ponuđena i zanesena, osjetljivošću obdarena. Nježnim dodirom razlivena, strastvenim na tron moje žudnje postavljena.

69

UDIŠEM TE SLANO

Napuštena koliba uz more mirisala je na sandalovinu i sol, tog ljepljivog poslijepodneva, sunca na zalasku i mlade noći u dolasku – kad okusili smo nekoliko sati požude.

Znojne kože između grudi i ustreptala sva, uzeta sam pogledom i dodirom voljenog mi putnika. Skidao si moje tijelo svjestan koliko sam sočnog vrela – uzbuđena, pakleno te željna.

Prašnjav stol tetoviran je obrisom mojih leđa, razbijena staklenka svjedokom sladostrašća biva, modrica na mojim bedrima – ugrizom zadovoljstva, ovu priču živom čuva iza spuštenih mi trepavica.

Vraćam se bosa i danas po zrncima toplog pijeska. Udišem te slano. Skupljam usnama okus kože kojom se prekrivam noćima kada si tu uz bedra mi napeta, iscijeđen i moj – daleko od plavog Jadrana i promiskuitetnih podvodnih duša.

Utapam se u razlivenim ti kapima, prigušenog krika utisnuta u meke jastuke, uzeta straga – još uvijek čuvam djelić strastvene priče, starog i tvrdog futona iz napuštene kolibe.

70

OTKUCAJI SNA

Magična ljubav ljudskom je kožom zaogrnuta. Pulsom bezvremenog srca probuđena iz sna.

Sanjala sam noćas britkost emocija, oštri zamah sječiva. Porezotinu na mojim golim bedrima uz tvoja čvrsto sljubljena. Otkucaje sna. Najljepšu ljubavnu priču na koljenima. Godine u protjecanju između trenutaka. Prošlost u poderanim cipelama.

Rasječenu usnu nemira, krnjoj poeziji ponuđena.

Iznova uplićem svoje bivstvo u priču tužnog kraja. Nesuđena sreći. Biram korake očite propasti. Krećem se rubom nemorala, bludnim mislima zavedena. Grizem ti prepone, jezikom istražujem tvoje uzdahe. Punim usta krutošću želje, stegnuvši usnama izazov. Neukrotivu stvarnost.

Magičan spoj nedorečenosti i egzotike intrigama rastvorene, potiču lutanja zdravoga srca.

71

SVJESNOST TRENUTKA

Prisjećam se trenutaka i vremena koje se spajalo i razdvajalo u mnogobrojne trenutke erotike gledanja, opipljive požude i stvarnih dodira – opčinjena tim stanjem. Uz njega. Voljela sam ga promatrati satima. U tišini. Razmatati role svojih priča izvučenih iz sanja – privržena stvarnosti. Ta stvarnost danas je gorka kombinacija sadržaja riječi i djela.

Sklopivši oči udahnula sam miris prošlosti i ugodan miris duhana, onog trenutka kada je obujmio rukama moja ramena u čvrstom zagrljaju. Bio je tu iako je daleko.

Iako ga je odnijela tuga. Nepremostiva gorčina proklete sudbine. U omaglici dima cigarete. Postao je sjena.

U ustima još osjećam ostatak dima i slatkast okus razlivenog poljupca kojem sam se predavala i poticala lučenje svojih žlijezda – glad za njegovim okusom. Zatim bih ga iznova promatrala bez riječi klizeći pogledom po usnama i zubima muškarca kojeg ljubim. Ne propuštajući svjesnost trenutka.

U mislima uvlačim ga u sebe i prodire u mene šireći mi prstima unutrašnjost vrelu.

Nježno me rastvorio i uklizao prstima u središte žene pokupivši mi sokove. Vapim od želje da ih razmaže po mojim usnama i nastavi me ljubiti s mojim okusom na njima.

Promatram mu zjenice. Trepavice koje se spuštaju i skrivaju zamućen pogled, zatim iznova otvaraju sliku i prizor koji pamtim – svjesna koliko voli okus i miris moga ženstva. Koliko ga uzbuđuje. Cijedim se po njegovim usnama i obrazima prelijevajući jednu sliku u drugu, stopljenu i razmazanu u bojama užitka.

Obostranog.

72

Danas sam bolno svjesna kako nikada više neću pod prstima pritiskati njegovu glavu među svojim razmaknutim preponama i podignutim bokovima klizeći mu po usnama i jeziku. U prokletoj zimskoj noći otet je s mojih usana. Zauvijek.

Skinut s prepona koje drhte pod njegovim dodirima. Gurnut pod vlažnu i hladnu zemlju. Zakopan u ledenom odsjaju moje tuge i boli. Razara mi toplu utrobu svojim izgubljenim prisustvom u meni. Još uvijek je tu u nanosima mirisa finog duhana u svijetu bespovratno izgubljenom. Svijeća je dogorjela i sjena mi je oteta.

I ova noć je ispružena na postelji bez sna, razapeta sam trzajevima sjećanja.

Dodirnuta vrškom jezika sudbine i rasturena prodorom bolne istine, ostala sam budna do svitanja. Dlanom klizim po površini postelje gdje nekoć je ležalo njegovo toplo tijelo i dugo ga promatram. Kako diše. Polako i smireno. Jedva čujno.

73

ŽENA OD EMOCIJA

Biti Žena senzualnošću oko putenih bokova ovijena, tebi jedini moj dostupna.

Bosim korakom vođena pod toplinu tvojih dlanova. Nježnim poljupcima darivana, strastvenim ugrizom žigosana. Emotivno predana čaroliji između dvaju sljubljenih svjetova. Osjećati u potpunosti kome zaista pripadam. Kretati se tvojim mislima.

Krasti trenutak sreće, prepustiti se oduševljena.

Biti Žena od emocija, vjernošću oko zglobova dobrovoljno vezana. Poslušna obostranim željama. Sklupčana uz ognjište smiraja. Dodirnuti svemir u tebi, raspršit se privržena u tisuću komadića. Željeti izgraditi nas. Utvrdu sigurnosti na čvrstim temeljima, ljubavi. Iznova snažno voljeti. Romantikom te zavesti, maštovitošću zarobiti. Medeno ljubiti, dugo i brižno te čuvati.

74

NEIZBJEŽNO SMRTNA

Nekoliko snažnih kontrakcija porađa svježu misao začetu u bitku ljubavi. Prožima me u cijelosti ideja o plodnim osjećajima koje želim uplesti u stih. Neizbježno smrtna, neporecivo živa. Ljubav sam u plavu tintu umočila, nježnim pokretima iz ručnog zgloba po praznom papiru razmazala. Pišem.

U svakoj neosušenoj kapi zrcali se kristalno lijepa emocija. Zavedena sam željom da stvorim djelo s pečatom vječnosti. Trajno obilježena. Iako sam smrtna. Prolazna.

Lovljena čoporom krvoločnih strasti. Animalno zrela. Uvučena u podzemlje usmrćene svjetlosti. Obmanuta. Zaljubljena.

Moja strast je tjelesna, pulsirajuća želja neprolaznog htijenja. Isključivo ljubavlju ovijena oko zglobova, struka i bokova – puteno podatna. Bezumlja lišena. Blago rastvorena, ovlažena. Toplim emocijama ispunjena, do vrhunca ljubavi dovedena u najboljim godinama života. Stremeći k vječnom smiraju.

75

VRISAK ŠUTNJE

Hladnoća u svjetlosti tišine prikriveno vreba komad toplog, zgrčenog srca. U grudima Žene tuga je progledala, Sunce pod tamne oblake sakrila. Noć uzima još jedan dan. Svjetlost polako odumire, no jedna duša živo bi se kretala iako je zarobljena u ledenim okovima. Snijegom prošlosti zametena. Vremenom pregažena.

Malo volje preostaje za otkrivanje mističnih predjela bajkovite priče. Tinja tek ponekad pri dodiru slučajnih prolaznika, želja postojana. Topi led.

Nanosi nemira ne kopne s dolaskom proljeća. Korak propada u duboko bijelo ništavilo raspršenih snova.

Ostala je magla sjećanja kao veo rasprostranjen dolinom napuštene ljubavi. Upravo one koja je gorjela, svojim ognjem utrobu grijala. Strastima ju opustošila. Olujom emocija i danas je nošena, negdje visoko u nedostupnim planinama. Vriskom šutnje u ponoru se gubi pod debelom korom leda. Jezero je mrtvo. Drvo obješeno. Kiše su zamrle na pola puta do zemlje, a Mjesec svoje meso prodaje u bescjenje. Gladnim vukovima sudbine.

Stakleno srce je lomljivo, napuklo od samoće. Osjećaja otuđenosti. Toplinu drugog tijela priželjkuje. U godini okorjele zime. Budi se titrajem, pulsom dobre emocije.

Iznova živi nedosanjanu sebe. Žena od stvarnosti, vruće krvi.

76

POEZIJA U PROZI

Sve što ostalo je svodi se na pokušaj pisanja poezije – iako mi je nježna riječ oteta bolnim udarcem života.

Oljuštena patetika sažima se pod noktima u doticaju tijela kojeg se odričem u posebnim trenucima otuđenosti. Specifične osamljenosti. Polako se odvajam od kosti i mesa. Raskomadana tugom. Svoje grudi poklanjam u bescjenje blagog dodira dahom. Zatreperivši još jednom raskoljena nemirom. Struk i bokove dajem beskućniku. Besplatno udomljenom u želucu mom. Prepone i vlažnost, lovcu na trofej pohote probodena u mračnom kutu prolazne žudnje. Ramena, leđa, zaobljenost muške požude i noge dajem onom koji će me još jednom pregaziti.

Snažno za mnom straga posegnuti. Po zidu razmazati.

Usne smjelo nudim ljubavniku s gomilom lascivnih riječi u ustima, prezirući laž sad kad slatkorječivost više ne gutam. Ne pijem mutne riječi. Dlanove i prste predajem u ruke onom koji će me povesti daleko od mene. Dograbiti čvrsto za grumen kose i odvući do postelje zahtijevajući moje oči. Ženu u njima. Izgubljenog pogleda.

No oči ne dam nikome jer u njima je još uvijek neprolazno sjećanje. Bezbroj slika koje sam sačuvala u godinama pripadnosti nama. Rapsodija očaravajućih prizora.

Svjesna kako nikada nisi progledao u meni dok sam bila nataknuta na tvoje prepone.

Sve što ostalo je svodi se na pokušaj pisanja proze – iako mi je nježna riječ oteta bolnim udarcem života.

77

LAUDA POŽUDI

Želim tvoju kost, razliven sadržaj njen malo skinute bedrene kože dok još topla je i pružam prste prema tvojim zjenicama milujem ih noktima pokupivši ti suze sve.

Osjećam žudnju neporecive želje bol što probija se pod vrhovima prstiju željnih dodira lomnog mi struka prepona glatkih, putem potrebe tvoje.

Uzbuđenje napete ti želje pod velom lažne sramežljivosti moje, razara me promatram te žedna oblizujući usne želim te gladna, sužanjstvu podčinjena.

Treperim svilom obavijena u bujnosti svojih osjetila, vlažna sam nemirom progonjena, mirisom vabim te u bolnom iščekivanju strastvenih dodira.

Ovo će biti noć u preklapajućim nanosima uzdaha isprepletenih u vrisku zadovoljstva dvaju sljubljenih, nagih svjetova rasipane, tople kože pod noktima.

78

LIRSKA PROZA GORDANE MAJDAK

Znanost o književnosti još uvijek ne smatra da je erotska poezija vrijedna šire znanstvene analize. Još uvijek je ona za erotiku zatvorena, indiferentna, šutljiva.

Erotika je nešto o čemu se u ozbiljnim književnim krugovima ne govori, ili se ona spominje samo usput kao nešto što se gura na marginu književnoteorijskog interesa.

Zato poetski put autorice lirske proze Lauda požudi Gordane Majdak nije bio lagan, niti jednostavan.

Lomiti tabue i otvoriti intimu žene, razgolititi je, može biti hrabro, ali umotati tu intimu u harmoniju stiha, u senzibilitet u kojem je tijelo instrument duše, može biti samo poezija.

Gordana Majdak je autorica posebne poetske fizionomije, poetesa koja piše isključivo erotsku poeziju te cijeli njen poetski opus pripada erotici. Njezina osnovna lirska razmišljanja kreću se unutar jedne teme; kompleksnog ljubavnog odnosa muškarca i žene. I u toj skučenoj fizičkoj dimenziji razvija se i ono široko duhovno, ono što svaki od aktera unosi u taj odnos. Živeći svakodnevno svoju poeziju, autorica je izgradila poseban, originalan, samo svoj, prepoznatljiv poetski svijet. Osnovna slika tog svijeta je uvijek ista; on i ona u najintimnijem trenutku života, trenutku vođenja ljubavi, trenutku potpunog predavanja.

Ponekad poezija u tom svijetu jeste bludnica, zavodnica koja će u nečijoj nozdrvi izazvati miris bluda, ali istovremeno i osjećaj njezine vrijednosti, svijest da se tu radi o poeziji, često gruboj, onoj koja hoda samim rubom poetskog, ali nikada ne tone ispod njega.

79

/Uokvirena svježom požudom/ Promatram tvoje lice, spuštenih kapaka, suhih usana. Usporeno, skladno disanje svjedoči utonuću u bezbrižan san. Ne uskraćujem te svojim zjenicama. Želim tvoju nagost u njima. Malaksalost nemira. Ljepotu muškog tijela dodirujem ugrijanim mislima, klizim ti pogledom preko stegna. Svaki pedalj mi pripada.

Tematski raspon ove zbirke lirske proze jest sužen, omeđenog motiva, ali su njegove varijacije neiscrpne, a autorica se u tim granicama kreće prirodno, zrelo. Gordana Majdak piše otvorenu, konkretnu, nabreklu erotiku, erotiku od krvi i mesa. Njezina poezija je prije svega neutaživa, otvorena strast. I ta strast nije zatomljena, nije u naznakama, ona ne štedi ni maštu niti doživljaj. /Tobom uokvirena/ Dodir, spretno je ulovljen zamkom lovokradice, uprljan mojom nečistom, uzavrelom krvlju. Smisao je slatka bol rasječene požude. U prstima sam sažela noć odgurnuvši jutro nogama iz postelje. Ne želim da svane smiraj. Tražim se pod tvojim zubima, jezikom slatkog nektara žudnje. Danima protječu tvoji otrovi mojim žilama.

Naglasak ove uzavrele poezije je uvijek na osjećaju i proživljavanju žene što autorica često naglašava i grafički pišući imenicu žena velikim slovom. /Nepresušno njegova/ Bila bi to takva večer u kojoj zaboravljam riječi. U kojoj se spotičem o nemir vlastitih misli. Jedna od onih kad bih zasigurno pričala o sebi uplašenim pogledom. Pokretima tijela. Nespretnim kretnjama, neorganizirana u namjeri da mu uzburkam osjetila.

Ipak svoja. Ženstvenošću zaogrnuta. Stajala bih u njegovim očima, vidno uznemirena.

Raspršena mirisom uzbuđene Žene.

Pisati erotiku nije lako. Nije lako varirati uvijek istu temu jer se dolazi u opasnost da se sintagme ponavljaju, da slike postanu poznate, da ih vidimo kao dio kolorita. Nije se lako kretati po rubu, žonglirati na njemu kada samo jedan korak u stranu može značiti odustajanje od poezije.

80

Taj nesretni korak u stranu nije se u ovoj zbirci dogodio.

Ova lirska proza je direktna, na momente sirova, ona je i sumorna i snažna, poezija je to samoće, gorčine, poezija strasti, nade i razočaranja.

Muškarac u toj poeziji dominira samo fizički, on je željen, ali dalek, uglavnom tuđ, nevjeran. On dolazi i odlazi slobodan u svom kretanju. Žena je ta koja gubi. Ona ostaje sama, nemoćna, nezadovoljna, ali duboko svjesna igre koju on igra. /Scenarij žudnje/ Nedostatak samopouzdanja grčevito mi zglobove steže i veže me za samotnu postelju.

Ovdje sam jedino svom dodiru dostupna do bolnog vrhunca propasti dovedena. Žena se u ovoj lirskoj prozi ostvaruje na tisuće načina. Ona je slobodna, urbana, iskonska, intuitivna, podložna instinktima, podatna, animalna, nježna, dostupna,… ali uvijek žena koja u sebi nosi strast života, strast postojanja, pulsirajuću želju neprolaznog htijenja.

Autorica je sposobna u sukus razmišljanja uvesti čitatelja puštajući mu da sam usvoji pjesmu, da razmaše maštu, osjeti. /Trebam te u srcu/ Kada bi požuda bila isključiva poveznica do tvoga srca zaustavila bih se na pola puta odabirom drugačijeg smjera kretanja. Nedovoljno je da njome vabim te u svoje podzemlje. Opsjednutost lascivnim vrenjem ustreptale želje – blijedi prvim probojem istinske emocije. Pod kožom sve više osjećam te, u kostima nosim.

Mnogi tekstovi govore o sjećanju na proživljeno i doimaju se kao pjesnički testament, kao komadanje jednog erotskog pjesničkoga svijeta. Ostaju sjećanja. Njih autorica želi neprekidno iznova proživljavati; sjećanja na jednu osebujnu ljubav, sjećanja na sebe samu u vremenu kada je postojala vjera u ljubav.

81

Erotska poezija mora biti bogata vizualnim elementima jer jedino tako može djelovati na čitatelja. I te činjenice je Gordana Majdak duboko svjesna. Slike kojima ona djeluje na imaginaciju čitatelja su čiste, nedvosmislene, pružaju se direktno bez zamagljivanja. Ali i u tom trenutku svlačenja pjesme, ona ostaje poetična do nabreknuća, pucanja riječi doduše, ali nikada ne dolazi do oskrvnuća poetske riječi. /Razliven u meni/ Duboko zrela/ Nudim ti gole grudi, raskoš moje osjetljivosti. Uzdah zadovoljstva, drhtajem napetih bedara željnih dodira. Osjećaš koliko sam topla. Spremna. Tebi privržena.

Iako u njezinoj poeziji prevladavaju vizualni momenti, ta poezija nije lišena zvučnosti stiha koju autorica uglavnom postiže neobičnim inverzijama, a bogatstvo izraza naglašava sinestezijom mirisa i okusa /Miris mošusa/Žena od okusa/ Gordana Majdak je pjesnikinja koja svoju poeziju diše svakodnevno, njezino je na­ dahnuće duboka čežnja koja se prenosi na fizičku razinu, koja se zavlači u pore kože, a njezin pokretač je ljubav prema pisanoj riječi.

Ta potreba stvaranja poezije je toliko jaka da ponekad u poetskom ostvarenju nestaje razlika između poezije i fizičke strasti pa ta strast za pisanjem i želja za tjelesnim pos­ taju jedno i teško je razlučiti što pripada žudnji žene, a što žudnji poetese. /Otvorene misli/ Prije no što ovaj dan progleda bit ćeš svjestan naše postojanosti u biranim riječima. Živimo izvan ništa, dišemo unutar svega. Sada pišem okružena toplim tijelima prolaznika između redova, ustima prepunih riječi od značaja privržena Tebi. Opstajem u plutajućem svijetu nemira.

Prvijenac pjesnikinje Gordane Majdak Lauda požudi uvjerljivo govori da se radi o autorici koja će još mnogo dati našoj erotskoj poeziji i o kojoj će se još pisati.

Biti Žena, udobno smještena između korica. Pročitana, na prašnjavu policu odložena.

Proživljena u prstima stvaralaštva inih Pjesnika. /Žena od plave tinte/ Marija Juračić, prof.

82

83

Svaka ispisana misao djelić je mozaika ogoljenih emocija, dubokih ponora strasti u koje propadam, prožimana željom za stvaranjem. Ostavljam trag specifičnog nemira, obojena ushitom kao ljubljena Žena svjesna svoga iskona i nagona. Dodirujem niz trenutaka na proputovanju između uma, srca i središta vlastite osjetljivosti na podražaj svijesti.

Moj pisani svijet ima kičmu, bilo u grudima, do­da­jem mu senzualne kretnje Žene, cijedim njene suze i bol, nudeći na uvid ono što smatram zrelom poezijom, lirikom lišene slatkorječivosti.

Poželjela sam stvoriti drugu dimenziju osobnosti kreirajući jedan svijet s prepoznatljivim obilježjima.

Uspostavom ravnoteže između stvarnih događaja i golemog prostranstva moje mašte, prikrivene čežnje i želja. Uvijek s tendencijom za njihovo ostvarenje.

Sve dok se punim potrebom za opstankom u divljini neostvarenih snova. Čuvam ih brižno, spremam na posebno mjesto. Segment Ženstva kroz pisanu riječ, djeliće erotskog sna, prožete nabojem ispisane stvarnosti.

84