Dalmacija – hrvatska ruža svjetova

DALMACIJA hrvatska ru탑a svjetova

Split 2011.

Riječ izdavača Djeci, mojoj i vašoj

Dalmaciji, s ljubavlju Dalmaciji, s ljubavlju – bio bi najkraći mogući sažetak ove knjige koja slavi dvomilenijsku opstojnost dalmatinskog identiteta, od rimske do hrvatske Dalmacije (datumski, dva milenija Dalmacije povezana su s cijepanjem Ilirika kada je prvi rimski car August, pravim imenom Gaj Julije Cezar Oktavijan, 10. godine nove ere – ili, kako se tada bilježilo, 763. od osnutka Rima – utemeljio Dalmaciju). Jer, nadživjeti vrijeme o kojemu knjiga svjedoči, moguće je samo iz dišpeta; čuvenog dalmatinskog dišpeta koji je zapravo druga riječ za privrženost zavičaju s kojim se svaki Dalmatinac poistovjećuje u toj mjeri da je pomalo i neumjesno sebe ili svoje voljeti izravnije! Međutim, kako Dalmacija nije samo emocionalna, već i povijesna, i nadasve kulturološka kategorija, tako ni ova knjiga nije samo prigodna posveta zavičaju.

Dalmacija – hrvatska ruža svjetova predstavlja Dalmaciju kao hrvatski dio neponovljivog Mediterana i integralni dio europskog civilizacijskog i kulturnog prostora od vremena grčko-rimske civilizacije do danas. Dalmacija je, ističe don Branko Sbutega, povijesno najugledniji hrvatski toponim, prostor u kojemu još uvijek žive tradicije stare dvije tisuće godina. Otprilike toliko, piše Inoslav Bešker, i sama Dalmacija živi u svjetskoj literaturi, a preko nje i u kolektivnom imaginariju svijeta koji nazivamo Zapadnim. Kao granično područje Istoka i Zapada taj hrvatski prostor oduvijek je bio pozornica dodira naroda i svjetova, kultura i civilizacija, vjerovanja i migracija, koje su u valovima donosile svoje utjecaje i uklapale ih u okvire zatečenog kulturnog i civilizacijskog naslijeđa. Otuda i naslovna sintagma knjige: Dalmacija – hrvatska ruža svjetova.

O prirodnim ljepotama Dalmacije nije potrebno govoriti. Dovoljno je samo otvoriti oči i uvjeriti se. Nasuprot tome, o kulturološkim, tradicijskim i duhovnim vrijednostima dalmatinskog podneblja potrebno je uvijek i iznova govoriti jer i njihovo je značenje dublje. To je osobito važno u vremenu sveopće globalizacije koja intelektualno i duhovno lijenima prijeti oduzimanjem identiteta. A kako je Dalmacija i nadalje pozornica suprotstavljenih interesa po mnogim osnovama, ravnodušnost prema budućnosti ne bismo smjeli trpjeti. Naprotiv, trenutak u kojemu se nalazimo nužno je prepoznati kao vrijeme razvojnih, ali istovremeno i nepovratno izgubljenih mogućnosti u slučaju neodlučnosti ili pogrešnog izbora.

Odabravši logično europsku obitelj kao zajednicu kojoj želimo pripadati, nismo, na žalost, odabrali i pravi način ulaska u Europsku uniju s obzirom da su višegodišnji pristupni »pregovori« Dalmaciju (i ne samo nju) uglavnom sveli na hrvatski miraz ili dotu koja se uvelike krčmi(la) već u zarukama. Mnoge nekretnine i tvrtke u priobalju i na otocima, primjerice, otuđene su ili barem odmjerene zavodničkim pogledom stranoga kapitala. Istaknuta je cijena svemu što se još do jučer, i to doslovno, po cijenu života branilo. I dok Hrvatsku mnogi u svijetu smatraju iznimno poželjnim mjestom za život, a naš način života i luksuzom po sebi, mi gotovo patološki težimo »europeizaciji« ne razumijevajući da našu davnu ukorijenjenost u europsku kulturu i civilizaciju skriva samo korov našega neznanja. Korov koji nam je plijeviti!

Ovu knjigu nužno je stoga razumjeti i kao memento baštinicima ove blagoslovljene zemlje kako bismo je sačuvali od iznude u korist pravičnije razmjene dobara i usluga na svim razinama.

U tom je smislu Dalmacija – hrvatska ruža svjetova osobito dobrodošla knjiga jer nudi obilje razloga za renesansu našeg dostojanstva i podsjeća na cijenu kojom je u prošlosti plaćeno svako odustajanje od vlastitog identiteta. Drugim riječima, tek živo njegovana baština omogućuje nam da, pozivom na sveukupan povijesni identitet i tradicijske vrijednosti, budemo subjekt u planiranju vlastite budućnosti. Jer biti i ostati na svome svoj, najveća je blagodat koju čovjek uopće može baštiniti.

Zbog svih navedenih razloga, a posebno u kontekstu stalne potrebe za obnovom našeg kolektivnog pamćenja, knjigu Dalmacija – hrvatska ruža svjetova posvećujem djeci – mojoj i vašoj – sa željom da i ona svojoj djeci proslijede onu istu Dalmaciju koja baštini vjekovnu ustrajnost dalmatinskog čovjeka da svim povijesnim i životnim kušnjama usprkos sačuva svoj kulturni, vjerski i nacionalni identitet, i to hrvatski – na dalmatinski način (koji pamti i prinose Dalmatinaca drugih etničkih pripadnosti zajedničkoj dalmatinskoj, odnosno sveukupnoj hrvatskoj baštini, čemu i ova knjiga svjedoči).

Slijedom te sudbinske povezanosti čovjeka s podnebljem Dalmacija je oduvijek bila jednima život, drugima tek eliksir vitalnosti njegove dostupan (već) na razini čulnog. Međutim, spoznati je, znači usvojiti pravilo da ništa ne mora biti onako kako jest – osim nje po sebi same, u svojoj raskošnoj skromnosti veličanstvene! I zato je Dalmacija doživljaj koji se pamti njezinim imenom, i Dalmatinac svaki onaj koji taj doživljaj vjerodostojno svjedoči! Usprkos svemu, naravno, što bi htjelo da je drugačije!

Stoga ni ova knjiga – sa stajališta njene sadržajne, stilske i autorske raznolikosti kojom se nastojao što vjerodostojnije dočarati taj jedinstveni doživljaj Dalmacije – nije mogla biti drugo doli pokušaj svođenja strasti na razumnu mjeru. Nadamo se da u tome nismo pretjerali!

Skupina autora DALMACIJA – HRVATSKA RUŽA SVJETOVA Izdavač CROMA Co. d.o.o.

21311 Stobreč, Stepinčeva 27 Za izdavača Ante Mekinić Priredili i uredili Marin Kuzmić Ante Mekinić Recenzenti prof. dr. sc. Ivana Prijatelj-Pavičić prof. dr. sc. Boris Škvorc Lektura i korektura Katja Tresić-Pavičić Grafičko uređenje, oblikovanje i obrada Igor Drača – Studio Grafit, Split Dizajn naslovnice Boris Ljubičić Tisak SD Print d.o.o. – Split

© CROMA Co. d.o.o. – Stobreč, 2011.

Sva prava pridržana. Nijedan dio ovog izdanja ne smije se umnožavati ili javno reproducirati bez prethodnog dopuštenja izdavača.

DALMACIJA hrvatska ruža svjetova Priredili i uredili

Marin Kuzmić i Ante Mekinić

AUTORI ANIĆ, dr. sc. Nikola, vojni povjesničar, Split † ANTIĆ, dr. sc. Ljubomir, izvanredni profesor u mirovini, Prvić Šepurine BABIĆ, dr. sc. Ivo, redoviti profesor, Građevinsko-arhitektonski fakultet, Split BARBIERI, Veljko, književnik, Split-Makarska BAŠIĆ, Želimir, publicist, Split BELAMARIĆ, dr. sc. Joško, povjesničar umjetnosti i konzervator, Institut za povijest umjetnosti, Split BEŠKER, dr. sc. Inoslav, viši znanstveni suradnik, novinar i sveučilišni profesor, Rim BETTIZA, Enzo, novinar, književnik i političar, Rim BILOSNIĆ, Tomislav Marijan, književnik, Zadar BOGDAN, dr. sc. Jure, rektor Papinskog hrvatskog zavoda sv. Jeronima, Rim BOKO, Jasen, teatrolog i publicist, Split BOŽANIĆ, dr. sc. Joško, redoviti profesor, Filozofski fakultet, Split BRAICA, dr. sc. Silvio, ravnatelj Etnografskog muzeja, Split BUBIĆ, Ivica, bojnik HV-a, Split BUĆAN, Ivna, profesorica u mirovini, Kaštela BUŠIĆ, Dina, muzikologinja, Zadar CAMBI, dr. sc. Nenad, akademik, professor emeritus, Split DELONGA, mr. sc. Vedrana, muzejska savjetnica, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika, Split ELEZOVIĆ, Dobroslav, dipl. ing. poljoprivrede u mirovini, Grohote FIAMENGO, Jakša, član suradnik HAZU, pjesnik i novinar, Split-Komiža FISKOVIĆ, dr. sc. Cvito, akademik, povjesničar umjetnosti i konzervator, Split-Orebići † GALL, Zlatko, profesor, novinar i publicist, Split GARBER, Mario, novinar, Split JELIĆ, Ivo, general HV-a u mirovini, prvi ratni zapovjednik IV. gardijske brigade, Split KATIČIĆ, dr. sc. Radoslav, akademik, professor emeritus, Zagreb-Beč KATUNARIĆ, Tea, arheologinja i povjesničarka umjetnosti, viša predavačica, Umjetnička akademija, Split KEČKEMET, dr. sc. Duško, muzejski savjetnik u mirovini, Bobovišće KUČIĆ, mr. sc. Miro, gospodarstvenik i publicist, Postira KUDRJAVCEV, dr. sc. Anatolij, teatrolog i sveučilišni profesor, Split † KUZMANIĆ, Mario Nepo, dipl. ing. kemije, Split KUZMIĆ, Marin, profesor, novinar, urednik knjige Dalmacija – hrvatska ruža svjetova, Split

LAJIĆ, dr. sc. Ivan, znanstveni suradnik, Institut za migracije i narodnosti, Zagreb MAROEVIĆ, dr. sc. Tonko, akademik, znanstveni savjetnik, Institut za povijest umjetnosti, Zagreb MATVEJEVIĆ, dr. sc. Predrag, književnik, redoviti sveučilišni profesor u mirovini, Zagreb MAŠTRUKO, dr. sc. Ivica, redoviti sveučilišni profesor u mirovini, diplomat, Zadar MEKINIĆ, Ante, izdavač, urednik knjige Dalmacija – hrvatska ruža svjetova, Split-Stobreč MIRKOVIĆ, Vojko, novinar, Split NOVAK, dr. sc. Slobodan Prosperov, sveučilišni profesor, Split-Zagreb OBRADOVIĆ-MOJAŠ, Jelena, novinarka, Dubrovnik PALJETAK, dr. sc. Luko, akademik, pjesnik, Dubrovnik PAVIČIĆ, mr. sc. Jurica, novinar i književnik, Split PERVAN, Ivo, fotograf, Split RAZOVIĆ, dr. sc. Mili, direktor Turističke zajednice Splitsko-dalmatinske županije, Split ROŠIN, Jerko, dipl. ing. arhitekture, docent, Građevinsko-arhitektonski fakultet, Split STOJAN, dr. sc. Slavica, redovita sveučilišna profesorica, znanstvena savjetnica, Zavod za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, Dubrovnik ŠEPAROVIĆ, dr. sc. Zvonimir, professor emeritus, Zagreb ŠIMUNOVIĆ, dr. sc. Petar, akademik, znanstveni savjetnik, professor emeritus, Zagreb ŠUPUK, Darko, novinar, Split TUDOR, mr. sc. Gordana, viša kustosica, Hrvatski pomorski muzej, Split UGRIN, Ivan, novinar i publicist, Split URUKALO, Nikola, novinar, Šibenik VEKARIĆ, Vlastimir, pomorski časnik u mirovini, Orebići ZANINOVIĆ, dr. sc. Marin, arheolog, član suradnik HAZU, sveučilišni profesor u mirovini, Zagreb ŽUVIĆ, Marijan, novinar i publicist, Split

SADRŽAJ DALMACIJA KROZ VJEKOVE

1-167

DVIJE DALMACIJE: PROŽIMANJE SUPROTNOSTI .................................... 4 OD PAMTIVIJEKA DO ANTIKE ......................................................................... 10 DALMACIJA KROZ VJEKOVE ............................................................................. 22 DALMACIJA U DOMOVINSKOM RATU ......................................................... 94

DALMATICA Dalmacija – kolijevka hrvatske države ................................................................ 104 Grbovi i zastave Dalmacije ................................................................................... 106 Državni arhiv u kamenu ....................................................................................... 107 Dalmatinsko plemstvo .......................................................................................... 112 Dalmatinci državnici ............................................................................................. 124 Dalmatinski sabor ................................................................................................. 131 Statuti naši stari .................................................................................................... 133 Notari ..................................................................................................................... 136 Prve tiskane knjige ................................................................................................. 137 Glagoljaštvo ........................................................................................................... 138 Čakavština .............................................................................................................. 140 Bratovštine ............................................................................................................. 145 Unijaćenje ............................................................................................................... 146 Kako su se zvali Dalmatinci ................................................................................. 147 Dalmacija u svojim imenima ................................................................................ 148 Dalmatski jezik ...................................................................................................... 155 Hrvatski jezik je sav dalmatinski ......................................................................... 160 Dalmatinsko novinstvo ......................................................................................... 164 Jezični standard ..................................................................................................... 166

DALMACIJA I EUROPA

169-357

FRAGMENTI O DALMACIJI ............................................................................... 170 VRHUNSKI SPOMENICI KULTURNE I UMJETNIČKE BAŠTINE NA TLU DALMACIJE ........................................................................................ 176 DALMACIJA I EUROPA ......................................................................................... 232 QUO VADIS, DALMACIJO ................................................................................... 286 DALMATINA – CESTA DUGA 2000 GODINA ........................................... 296

DALMATICA Putopisci po staroj Dalmaciji .............................................................................. 306 Morlaci .................................................................................................................... 310 Dalmatinsko iseljeništvo ....................................................................................... 314 Dalmatika .............................................................................................................. 320 Universitas Jadertina 1396. .................................................................................. 321 Židovi u Dalmaciji ................................................................................................ 322 Dalmatinsko kazalište .......................................................................................... 324 400 godina kazališta u Hvaru ............................................................................. 328 Falstaff Dalmatinac ............................................................................................... 328 Franz von Suppé: Splićanin koji je izumio bečku operetu ................................ 330 Pet veličanstvenih kulinarskih simfonija ............................................................ 332 Maraskino – sunčana rosa za kraljeve ................................................................ 337 Dalmatinsko graditeljstvo .................................................................................... 339 Bunje u našem kraju .............................................................................................. 345 Kultura ladanjske dokolice .................................................................................. 346 Bijeli brački kamen ................................................................................................ 348 Fotografija u Dalmaciji ......................................................................................... 351 Dalmatinski turizam ............................................................................................. 354

ZNAMENITI LJUDI DALMACIJE

359-523

ZNAMENITI LJUDI DALMACIJE ..................................................................... 360 STOLJEĆA ZNANOSTI U DALMACIJI .......................................................... 416 DALMATINSKI UMJETNICI U XX. STOLJEĆU ......................................... 444 POVIJEST FILMA U DALMACIJI ...................................................................... 468

DALMATICA Face s antičke pjace ............................................................................................... 484 Sveci i religija u Dalmaciji .................................................................................... 493 Marijanska svetišta ............................................................................................... 500 Dalmatinci u hrvatskim svetojeronimskim ustanovama u Rimu ..................... 502 Brod života ............................................................................................................ 504 Dalmatinski kapetani ........................................................................................... 508 Fides et honor ....................................................................................................... 509 Hrvatski ribari - gospodari oceana ...................................................................... 511 Viška ribarska aristokracija .................................................................................. 519 Falkuša rediviva ..................................................................................................... 522 DALMACIJA ODUVIJEK

525-759

JADRANSKI PORTULAN .................................................................................... 526 DALMATINSKA ZAGORA ...................................................................................536 SUNČANI PRAG HRVATSKE ............................................................................ 558 ZEMLJA GRADOVA ................................................................................................574 ZEMLJA OTOKA .................................................................................................... 580 POGLED U SVE OČI MEDITERANA .............................................................. 598

DALMATICA Dalmatinski mentalitet ........................................................................................ 604 Dalmatinska klapska pjesma ............................................................................... 606 Meštri dalmatinske šansone ................................................................................ 608 Tradicijska odjeća Dalmacije ............................................................................... 612 Poljica: povijesno-kulturni i ekološki rezervat u srcu Dalmacije ..................... 616

Svjetla na pučini .................................................................................................... 619 Ulje od masline - lijek i svjetlost ......................................................................... 620 Vinogradi, ukras Dalmacije ................................................................................. 623 Srdela hraniteljica ................................................................................................. 629 Sol - bijelo zlato Dalmacije .................................................................................. 632

Arheologica Arheološki muzej na dnu mora ........................................................................... 633

Militaria Bitka kod Lepanta ................................................................................................. 639 Viški boj ................................................................................................................ 644

Gastronomica Mirisi i okusi Dalmacije ...................................................................................... 649

Curiosa Dalmatinsko sportsko čudo ................................................................................ 654 Biblijski vrt Svetišta Gospe Stomorije u Kaštelima ......................................... 660 Modra špilja na Biševu ........................................................................................ 662 Zelena katedrala Dalmacije ................................................................................. 663 Humac: napušteno selo u suhozidu ................................................................... 664 Ston: naš Kineski zid ........................................................................................... 664 Milenijski maslinici u Lunu na Pagu .................................................................. 665 Čipkarice Marije Terezije .................................................................................... 665 Merlo od agava hvarskih benediktinki ............................................................... 666 Čarobni svijet školjaka ......................................................................................... 666 Zlatni rat u Bolu .................................................................................................. 667 Zadarske Morske orgulje .................................................................................... 668 Sveti Vlaho u indijskoj Goi ................................................................................. 668 Dalmatinski pas .................................................................................................... 670

Geografica Dalmatinske rijeke, nacionalni parkovi i parkovi prirode ................................. 671

Festivalia Velike fešte u Dalmaciji ....................................................................................... 680 Pet svetaca zaštitnika Zadra ............................................................................... 680 Sveti Mihovil ..........................................................................................................683 Sveti Duje .............................................................................................................. 684 Sveti Vlaho ............................................................................................................. 685 Sveti Tripun, zaštitnik Kotora ............................................................................ 686 Međunarodni dječji festival u Šibeniku ............................................................. 687 Dubrovačke ljetne igre ......................................................................................... 688 Splitsko ljeto .......................................................................................................... 690 Glazbene večeri u Sv. Donatu .............................................................................. 692 Festival dalmatinskih klapa u Omišu ................................................................. 694 Procesija Za Križem na Hvaru ........................................................................... 696 Gospe od Škrpjela u Boki .................................................................................... 697 Sveti Mikula u Komiži ........................................................................................ 698 Gospe o’ Tarca ....................................................................................................... 699 Sinjska alka ........................................................................................................... 700 Moreška .................................................................................................................. 701 Lastovske poklade ..................................................................................................703 Veliki maratoni: Plivanje u Starom Gradu ......................................................... 704 Maraton lađa na Neretvi ...................................................................................... 705 Turnir streličara na Rabu .................................................................................... 706 Divota plovidbe ..................................................................................................... 707 SVJETLA I SJENE DALMACIJE

709

ZNAKOVI PODNEBLJA

729

Kazalo imena i pojmova

742

DALMACIJA KROZ VJEKOVE

Sisak Rijeka Trsat Metulum

Krk

Rab Osor Caska Starigrad Nin

Obrovac

Zadar Benkovac Biograd

Corinium Asseria Bribir

Šibenik

Knin

Burnum

Promona

Drniš Skradin Rider

Sinj

Salona Klis

Trogir Split

Livno

Aequum

Duvno Gata

Stari Grad Vis

Imotski

Omiš Makarska

Hvar

Narona

Korčula

Metkov

Ston

Dub

Granice Dalmacije kroz povijest

Glavni grad Mjesto Biskupija Metropola Iščezlo naselje Dalmacija 10. g. posl. Kr. Dalmacija i Prevalitana (Gornja Dalmacija) nakon 297.

Dalmacija za Marcelina i Julija Nepota Bizantski temat oko 900.

Mletačka Dalmacija 1421.

Mletačka Dalmacija 1591.

Dubrovačka Republika 1591.

Mletačka Dalmacija 1699.

Kraljevina Dalmacija nakon Bečkog kongresa 1815.

GLAVNI GRAD: Salona (10. – 639.), Zadar (640. – 1918.)

METROPOLA: Salona (? – 639.), Split (641. – 1818., primatura Dalmacije i sve Hrvatske oko 1200. – 1828., ponovo metropola 1969. –),

Dubrovnik (1070. – 1828.), Zadar (1154. – 1932.)

arona

NADBISKUPIJA:

Metković

Split (641. – 1818., 1969. –), Dubrovnik (1070. – 1828.), Zadar (1154. –)

Ston

BISKUPIJA:

Dubrovnik

Cavtat

Risan Kotor Budva

Doclea

Zadar (340. –), Krk (oko 350. –), Rab (oko 525. – 1828.), Osor (530. – 1828.), Skradin (oko 530. – 1828.), Cavtat (530. – 639.), Makarska (533. – 1828.), Risan (oko 590. – 1828.), Split (641. –), Ston (877. – 1828.), Kotor (oko 925. –), Trogir (oko 970. – 1828.), Dubrovnik (990. –), Biograd (oko 1059. – 1116.), Budva (1140. – 1828.), Hvar (1147. –), Šibenik (1298. – i pravoslavna Eparhija dalmatinska 1809. –),

Korčula (1300. – 1828.)

4

DALMACIJA – HRVATSKA RUŽA SVJETOVA

DVIJE DALMACIJE: PROŽIMANJE SUPROTNOSTÎ Inoslav Bešker Šest puta su tokovi izvana stubokom izmijenili život u Dalmaciji i s njime tok njezine povijesti: u IV. stoljeću prije Krista grčka kolonizacija; u I. stoljeću stabiliziranje rimske vlasti; u VII. stoljeću dolazak Slavena, amalgamiranje hrvatskog etnosa i stvaranje hrvatske države u Dalmaciji; u XV. stoljeću Mlečani kupuju Dalmaciju, a Turci pritišću njezine granice; u XVII. stoljeću ratovi, etničke seobe i promjena granica; u XX. stoljeću još gori ratovi i višekratna promjena država

P

rošla su otprilike dva tisućljeća otkako je Dalmacija ušla u svjetsku literaturu, a s njome i u kolektivni imaginarij svijeta koji nazivamo zapadnim. »Naručaj brdovite Dalmacije« (»montanae brachia Dalmatiae«) spominje Publije Ovidije Nazon u Pismima s Ponta (Epistulae ex Ponto), pjesmama koje je tužan slao u Rim, po svoj prilici između 10. i 13. godine Kristove ere. Upravo je 10. godine (ili, kako se tada bilježilo, 763. od osnutka Rima), poslije definitivne pobjede rimskog oružja na tom području, Augustova državna uprava podijelila Ilirik (kako se to široko područje zvalo po Ilirima, svome pretežnom pučanstvu) i osnovala veliku pokrajinu Dalmaciju, nazvanu po ilirskom plemenu koje je posljednje pokoreno i koje se najdulje opiralo: Delmatima. Oni su pod Batonom digli posljednji veliki ustanak protiv rimske vlasti (6. – 9. godine), ali tu je pobunu skršio Tiberije, Augustov posinak i poslije car. Sljedeće godine osnovana je provincija Dalmacija, a glavni grad bila joj je Salona, današnji Solin. Ta je pokrajina obuhvatila sav slabo prohodni prostor omeđen velikim prometnim koridorima: Jadranskim morem na jugozapadu, posavskim rubom Panonske nizine na sjeveru, Moravsko-vardarskom udolinom na istoku te južnim rubom doline Drima na jugu.

Publije Ovidije Nazon između 10. i 13. godine spominje Dalmaciju u »Pismima s Ponta«. Prošla su otprilike dva tisućljeća otkako je Dalmacija ušla u svjetsku literaturu, a s njom i u kolektivni imaginarij svijeta koji nazivamo zapadnim

Dalmacija kroz vjekove

Nastala na tlu koje nije bilo izdašno, Dalmacija nije nikada bila kadra othraniti mnoštvo (za razliku od prostranstava Panonije, Padske nizine, Francuske i sl.), pa samim time ni iznjedriti mnogoljudnu naciju. Našla se ipak uz pogodan morski put, imala je dobre luke za trgovinsku razmjenu s unutrašnjošću. Plovidbeni put bio je predobar da ga jači ne bi ushtjeli kontrolirati, pučanstvo u Dalmaciji malobrojno i presiromašno da bi to moglo spriječiti. Život u Dalmaciji težio je da bude tradicionalan – ali su se konstante uvriježenog života povremeno sukobljavale s velikim promjenama induciranima u pravilu izvan Dalmacije, a ne u njoj. Šest puta su tokovi izvana stubokom izmijenili život u Dalmaciji i s njime tok njezine povijesti. Ta su prijelomna stoljeća: •• IV. stoljeće prije Krista, s grčkom kolonizacijom; •• I. stoljeće, sa stabiliziranjem rimske vlasti; •• VII. – IX. stoljeće, s dolaskom Slavena, amalgamiranjem hrvatskog etnosa i stvaranjem hrvatske države u Dalmaciji; •• XV. stoljeće, kada Mlečani kupuju Dalmaciju, a Turci pritišću njezine granice; •• XVII. stoljeće, s ratovima, etničkim seobama i promjenom granica; •• XX. stoljeće, s još gorim ratovima i višekratnim promjenama država.

Zemlja Delmata Svoje je ime Dalmacija, kako se čini, baštinila od ovaca, koje su joj sve do prošlog stoljeća bile jedan od glavnih privrednih oslonaca.

U albanskom jeziku, koji je nasljednik nekih ilirskih govora, ovca se i danas zove delmë. Ako je vjerovati povjesničaru Augustinu Stipčeviću, po ovci su nazvani i pleme Delmata i njihovo središte Delminium (poslije Dlmno, pa Duvno, sada Tomislavgrad u Bosni). Uostalom, susjedna Italija vjerojatno je dobila ime po teletu, koje je bilo totem Oska na rubu Kalabrije. Možda je ovca bila totem Delmata.

Sam pojam Dalmacije mijenjao je opseg, pa i zemljopisni. Augustova Dalmacija obuhvaćala je djelić sadašnje Slovenije (oko Ilirske Bistrice), glavninu današnje južne Hrvatske (istočno od Raše i južno od Karlovca), velik dio Bosne (osim Posavine), svu Hercegovinu, svu Crnu Goru, velike dijelove Srbije i Kosova te sjeverni dio Albanije. Nikada kasnije nije se toliki teritorij nazivao Dalmacijom.

Dioklecijan je od nje potkraj III. stoljeća odcijepio istočni dio (Praevalitana ili Dalmatia Superior) s gradovima Dukljom i Skadrom.

Nadgrobni spomenik iz Ruduše kod Sinja s motivima ilirske nošnje (prva polovica I. st., Muzej Cetinske krajine u Sinju)

5

6

DALMACIJA – HRVATSKA RUŽA SVJETOVA

Car August – utemeljitelj Dalmacije Prvi rimski car August, pravim imenom Caius Iulius Caesar Octavianus, je 9. godine nove ere nakon nekoliko ratova naposljetku pokorio ilirske Delmate, zauzeo njihovu zemlju i u njoj osnovao rimsku pokrajinu Dalmaciju (Dalmatia).

Oktavijan je rođen godine 63. stare ere, kao unuk Cezarove sestre Julije. Budući da Cezar nije imao muškog potomka, posinio je Oktavijana godine 45., nešto prije nego što je (godine 44.) ubijen u Senatu. Nakon smrti svojega poočima Oktavijan se odmah bacio u vrtlog politike, te je zajedno sa Senatom djelovao protiv urotnika koji su ubili Cezara. Pridružio mu se vojskovođa Marko Antonije (suprug Oktavijanove sestre Oktavije). Zatim su njih dvojica sklopili trijumvirat s Lepidom, podijelili vlast nad državom i u bitci kod Filipa u Grčkoj godine 42. potukli vojsku urotnika Bruta i Kasija.

Zavadivši se, Oktavijan i Marko Antonije su zaratili. Iz tog je rata Oktavijan izišao kao pobjednik i sam je zavladao rimskom državom. Oktavijan August vladao je 36 godina, do 14. godine nove ere. Duga vladavina omogućila mu je provođenje velikih promjena u državi, pa je ona od republike preuređena u carevinu.

Oktavijan je postupno u svojoj osobi objedinio sve najvažnije dužnosti rimske države.

Trajno je stekao imperium (zapovjedništvo nad vojskom), zatim je bio biran za pučkog tribuna s pravom veta u Senatu, bio je cenzor (s pravom imenovanja senatora) i vrhovni svećenik (pontifex maximus). Katkad je uzimao i konzulske ovlasti. U Senatu je bio princeps, tj. njegov prvak i prvi predlagač u raspravi. Prema toj funkciji državno se uređenje naziva principatom, odnosno carstvom, nazivom koji se poslije udomaćio. Senat je godine 27. stare ere Oktavijanu dodijelio naslov August (Uzvišeni), koji su poslije nosili i drugi rimski carevi.

U Augustovo se doba mnogo ratovalo i država se uvećala, osobito u Iliriku (Illyric), zemlji različitih ilirskih naroda na prostoru današnjeg zapadnog Balkana. S Ilirima su Rimljani povremeno ratovali nekih 200 godina i od njihovih osvojenih zemalja stvorili svoj Ilirik.

Prema pisanju nekoliko naših povjesničara August je 10. godine podijelio Ilirik na Panoniju i Dalmaciju. Dalmacija se na zapadu prostirala od Raše u Istri, na sjeveru se približila rijeci Savi, na istoku Moravi i Ibru, pa je preko Kosova i Šar-planine na jugu završavala na rijeci Mati u današnjoj Albaniji. Tu je veliku provinciju krajem 3. stoljeća car Dioklecijan podijelio u Dalmaciju i Praevalis. Granica između tih pokrajina išla je rijekom Drinom pa do grada Budve, što je poslije bila međa između kršćanskog Zapada i osmanskog Istoka.

Vojko Mirković

104

DALMACIJA – HRVATSKA RUŽA SVJETOVA

DALMATICA

Dalmacija – kolijevka hrvatske države

država profilira i kada 7. lipnja 879. stječe međunarodno priznanje pismom pape Ivana VIII., njezino središte nalazi u Dalmaciji, gdje i ostaje do pada pod ugarsku vlast godine 1102.

Iako je Dalmacija bila i ostala mjesto susreta i nacija, i religija, i kulturalnih utjecaja – njezino hrvatstvo, u smislu njezina pripadanja hrvatskome prostoru, nije bilo upitno nikada od IX. stoljeća nadalje

Hrvatska politička kultura je, kao i sva tadašnja hrvatska nacija ante litteram, nastala amalgamiranjem Hrvata, pa i dijelova inog življa koje je velikim seobama i raspadom rimskog limesa na Dunavu dospjelo unutar granica rimske Dalmacije, s pretežno već romaniziranim i kristijaniziranim potomcima predrimskog stanovništva (koje nerijetko, i površno, zovemo ilirskim supstratom).

Dalmacija zaista jest kolijevka hrvatske države, a ne samo hrvatske kulture.

Može se netko i našaliti da je djetence, netom je poraslo, krenulo u Zagreb – kao što će se s druge stane naći onaj tko će podsjetiti na geopolitičke povijesne razloge zašto Hrvatska ima upravo ovakve granice, ovakav zemljovidni »dizajn«, pa zašto je bilo neizbježno da se središte svojedobno odmakne od turskoga ofenzivnog klina, da bi se danas našlo podjednako udaljeno od krajnjeg juga i krajnjeg istoka.

Jednako tako su jasni geopolitički povijesni razlozi zašto se u IX. stoljeću, kada se hrvatska

Pismo pape Ivana VIII. knezu Branimiru od 7. lipnja 897. kojim je hrvatska država sa središtem u Dalmaciji stekla međunarodno priznanje

Nastali mixtum compositum definiran je slavenskim jezikom (koji će se postupno profilirati prvo u čakavski hrvatski, a onda krivudavim putima u današnji standard) i latinskom kršćanskom kulturom. Ivan VIII., zaštitnik slavenskog apostola Metoda, pozdravlja Branimirov povratak u okrilje Rima, što govori o odalečivanju od Bizanta znatno prije velike shizme.

U Dalmaciji hrvatska država nalazi ostatke carske države i njezine infrastrukture, u konkurenciji i u simbiozi s unutrašnjom organizacijom hrvatske vlasti koja po ustrojstvu već više sliči na franačku (a po artefaktima na langobardsku) nego na unesenu plemensku tradiciju, dok se osnovni načini proizvodnje izrazito vezuju na predrimsku baštinu, jednoga tipa uz more, drugog tipa već iza prvih brda. Taj susret, to prožimanje dviju drevnih dalmatinskih sastavnica s onim što je došlo iz Rima, pa iz Zakarpaća, te napokon iz srednjoevropskog prostora s franačkim i općenito germanskim pečatom – dalo je trajan akcent hrvatskoj naciji i hrvatskoj državnosti, u stoljećima kad se država formirala, u dugim

106

DALMACIJA – HRVATSKA RUŽA SVJETOVA

Grbovi i zastave Dalmacije

ne Kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije (u čijem sastavu Dalmacija faktički nije bila).

Grb Dalmacije čine tri zlatne okrunjene lavlje glave (heraldički: leopardi) na modrom polju, a zastavu dva vodoravno položena polja, gornje žuto, donje modro

Dubrovniku je kralj Lajos (Ludovik) I. potvrdio 1358. već postojeći grb: osam naizmjeničnih crvenih i srebrnih vodoravnih greda; kasnije su grede bile crvene i modre.

Grb Dalmacije čine tri zlatne okrunjene lavlje glave (heraldički: leopardi) na modrom polju. Tim se grbom anžuvinska dinastija koristila od početka XIV. stoljeća kao jedinim službenim za područje Dalmacije i Hrvatske (u početku su lavlje glave bile okrenute ulijevo, srebrne na crvenu štitu). Pošto je kralj godine 1409. prodao Dalmaciju Mletačkoj Republici, i dalmatinski grb se našao u mletačkom posjedu, ali je ipak, sve do 1525., ostao kao isključivi grbovni predstavnik neke hrvatske zemlje na službenim amblemima (pečatima i novcu) ugarskih i hrvatskih suverena. Za habsburške dinastije, koja je Dalmacijom vladala od 1797. do 1918. (s jednim prekidom), dalmatinski grb je korišten za Kraljevinu Dalmaciju, a nalazio se i u gornjem lijevom polju grba Trojed-

Ostatak Hrvatske (dijelom i na teritoriju sadašnje Dalmacije) koristio se od početka XVI. stoljeća novim grbom, koji su činili naizmjenični crveni i srebrni kvadrati (šahovnica), najčešće pet po pet (ali i četiri po četiri, a na pečatu izbora Ferdinanda Habsburškoga 1527. osam po osam). Taj grb je u XIX. stoljeću stekao status narodnoga grba Hrvata.

Grbovi Dubrovnika i Dalmacije uklopljeni su u grb Republike Hrvatske, u »krunu« iznad štita sa šahovnicom, na drugo, odnosno treće mjesto.

Zastava Dalmacije sadrži boje s njezina grba, kako je bilo uobičajeno: čine je dva vodoravno položena polja, gornje žuto, donje modro. U pojedinim prilikama (npr. pri krunidbi Franje Josipa I.) korištena je žuto-mo-

Zastava Dalmacije

Grb Kraljevine Dalmacije

Hrvatski grbovi (Dalmacije i Hrvatske).

Crtež Alberchta Dürera (1427. – 1528.) iz znamenite kolekcije umjetničkih grafika pohranjenih u bečkome muzeju Albertina

Dalmacija kroz vjekove – Dalmatica

159

Očenaš na dalmatskom Burbur je Bartoliju izmolio Očenaš kako ga je naučio od majke. Evo ga ovdje, uspoređenoga s istim tekstom na okolnim jezicima.

Dalmatski (­veljotski)

Talijanski ­standardni

Hrvatski ­standardni

Krčko-­ rumunjski

Rumunjski ­standardni

Tuota nuester, che te sante intel sil,

Padre nostro, che sei nei cieli,

Oče naš, koji jesi na nebesima,

Ciace nostru car le şti en cer,

Tatăl nostru care eşti în ceruri,

sait santificuot el naun to.

sia santificato il tuo nome.

[neka] sveti se ime Tvoje.

neca se sveta nomelu teu.

sfiinţească-se numele tău.

Vigna el raigno to.

Venga il tuo regno.

Dođi [neka dođe] kraljevstvo Tvoje.

Neca venire craliestvo to.

Vie împărăţia ta.

Sait fuot la voluntuot toa, coisa in sil, coisa in tiara.

Sia fatta la tua volontà, come in cielo così in terra.

Neka bude [učinjena] volja Tvoja, kako na Nebu, tako i na Zemlji.

Neca fie volia ta, cum en cer, aşa şi pre pemint.

Facă-se voia ta, precum în cer, aşa şi pe pământ.

Duote costa dai el pun nuester cotidiun.

Dacci oggi il nostro pane quotidiano.

Kruh naš svagdanji daj nam danas.

Pera nostre saca zi de nam astez.

Pâinea noastră cea de toate zilele dă-ne-o nouă astăzi.

E remetiaj le nuestre debete,

E rimetti a noi i nostri debiti,

I otpusti nama dugove naše,

Odproste nam dutzan,

şi ne iartă nouă păcatele noastre,

coisa nojiltri remetiaime a i nuestri debetuar.

come noi li rimettiamo ai nostri debitori.

Kako ih i mi otpuštamo dužnicima našima.

ca şi noi odprostim a lu nostri dutznici.

precum şi noi iertăm greşiţilor noştri.

E naun ne menur in tentatiaun,

E non ci indurre in tentazione,

Ne uvedi nas u napast,

Neca nu na tu vezi en napastovanie,

Şi nu ne duce pe noi în ispită,

miu deleberiajne dal mal.

ma liberaci dal male.

Nego izbavi nas od Zloga.

neca na zbăveşte de zvaca slabe.

ci ne mântuieşte de cel rău.

ti u školi, jer ja ne mogu više hoditi. Ja imam četiri ovce: neka ih on jutrom vodi na pašu i uvečer ih vrati kući.«)

Inoslav Bešker

160

DALMACIJA – HRVATSKA RUŽA SVJETOVA

Hrvatski jezik sav je dalmatinski Književni jezik Hrvata, potekao i oblikovan po vrelima što teku s Jadrana, udario je svoj pečat i onim hrvatskim dijalektima koji sami i nisu jadranski. I upravo to ih čini hrvatski prepoznatljivim Taj naslov, dakako, iznenađuje. Svi znamo da se prepoznaje tko govori dalmatinski, a tko ne, i da tako ne govore svi Hrvati. Pa kako se onda može reći da je sav hrvatski jezik dalmatinski? Tu valja objasniti u kojem se to smislu kazuje. Svakako ne u tom da bi svi Hrvati govorili kao Dalmatinci jer to, očito, nije istina.

Dalmatinski su govori vrlo raznoliki, a jednim su to svojim dijelom dijalekti koji se ne govore samo u Dalmaciji. Ipak postoje prepoznatljiva obilježja dalmatinskoga razgovornog jezika kao i šire, jadranskoga. Ta se posljednja nazivaju adriatizmima. Oni se susreću i u govoru Crnogoraca. U tome smislu, međutim, nije sav hrvatski jezik dalmatinski ili jadranski. Ako se ovdje ipak izriče takva tvrdnja, onda je to u drugom smislu, u smislu oblikovanja i stilizacije jezika u pismenosti i književnosti, a to će u prvom redu reći u stilistici. To je pak strana s koje nas, koliko je god važna i bitna, nisu učili gledati na jezik, pa nismo niti navikli tako govoriti o njem. Zato naslov nad ovim tekstom iznenađuje.

Dvojezična hrvatska kultura Jezik ne učimo samo razgovarajući opušteno u svojem krugu, nego ga učimo i pisati, a i služiti se njime u više ili manje formaliziranim, pa i stresnim situacijama. Tu onda ne ostaje sve kod opuštene spontanosti, nego se

pribjegava i svjesnom oblikovanju. To se također uči, uči prije svega na uzorcima. Ti su uzorci tekstovi koji se u danoj jezičnoj zajednici doživljavaju kao uzorni. U hrvatskom pak prostoru, u tijeku povijesti, utjecaj takvih tekstova zračio je prvotno i temeljno upravo iz jadranskih predjela.

Hrvati su posebno obilježeni time što im je kultura, i ona zahtjevnija, od najstarijih vremena dvojezična. U njih se govori misa, a to će reći kruh i vino pretvaraju u tijelo i krv Gospodnju, na dva jezika, na latinskome i na starom crkvenom slavenskome. Zahtjevnije razine u svijesti jezične zajednice nema. Glagoljaško se pak bogoslužje prvo javilo i učvrstilo, mnogim otporima unatoč, upravo na jadranskom području. Odande je zračilo prema kopnenim prostorima, jače i dublje nego se prvotno mislilo i zamišljalo. Najsjeverniji od starih glagoljaških natpisa nađen je tek nešto južnije od Save. A latinski natpis, s molitvom Gospi, uklesan u kamen s pleternim ornamentom slovima istoga oblika baš kao u ranosrednjovjekovnoj Dalmaciji, nađen je kod Lobora u Hrvatskom zagorju. Pismenost i njezin jezik širili su se, kako se odatle vidi, već rano od mora sve do duboko u kopneni dio hrvatskoga kulturnog prostora i obilježavali ga takvi svega. Kada je na splitskim sinodama 925. i 928. obnovljena salonitanska metropolija, dalmatinska crkvena pokrajina kakva je bila u rimskoj starini, sa sjedištem u Splitu, stvoren je tomu institucionalni okvir, crkvena pokrajina koja je predstavljala jedinstven kulturni i književni prostor, od Jadrana do Drave, kako izričito kaže Splićanin Toma Arhiđakon.

Lekcionari s Jadrana Glagoljaši su vjerno i ustrajno čuvali stari slavenski crkveni jezik i umjeli, kad je to bilo umjesno, njime i pisati. Ali su ga izvan stro-

DALMACIJA I EUROPA

176

DALMACIJA – HRVATSKA RUŽA SVJETOVA

VRHUNSKI SPOMENICI KULTURNE I UMJETNIČKE BAŠTINE NA TLU DALMACIJE Joško Belamarić Pogled iz jadranskih gradova zbijenih unutar tvrdih zidina bio je uprt preko mora, ali im je sudbina bila vezana uz zaleđe oporoga balkanskog kontinenta. Položaj na uskom traku zemlje odsječenom kamenom zavjesom od unutrašnjosti, duž drevnog argonautskog puta iz Grčke, poslije i Levanta prema sjeveru Europe, stoljećima im je donosio svježe kulturne poticaje

T

Brončana glava božice Artemide, možda kultna statua grčke kolonije u Issi s kraja IV. ili početka III. st. pr. Kr., koja je inspirirala i isejski novac

ri geografski različite zone – primorska, planinska i nizinska – uvjetovale su različite ritmove povijesnoga i kulturnog razvoja Hrvatske. Dalmacija i Istra dosezale su svoje zlatne trenutke u antičko doba, pa čak i u sutonu Rimskoga Carstva u V. i VI. stoljeću, a potom i u doba autonomnih komuna u srednjem vijeku i u osvit renesanse u XV. stoljeću. Unutrašnjost Dalmacije cvate osobito u vrijeme osnutka ranosrednjovjekovne hrvatske države. Lika je apogej dosegnula u gotičko doba, a gornja Hrvatska sa Slavonijom u doba baroka. Različitosti stilskih oblika daju specifičan karakter svakoj od tih sredina. Neusklađenosti omjera sačuvane spomeničke baštine pojedinih vremenskih odsjeka u pojedinim dijelovima Hrvatske čine se još većima zbog različitih ritmova ratnih i prirodnih kataklizma. Tatari u XIII. stoljeću i Turci od XV. do XVII. stoljeća ostavili su u unutrašnjosti zemlje samo ulomke srednjovjekovne umjetnosti. Obračun s uspomenama osmanske vladavine i kulture tijekom XVIII. stoljeća, s druge strane, bio je gotovo potpun. Zastoj pak društvenog razvitka dalmatinske (i istarske) sredine u osvit modernog doba na svojevrstan je način konzervirao spomenike iz starijih razdoblja. U tako kompliciranoj stratigrafiji nacionalne kulture Dalmacija je u Hrvatskoj ostala – kolijevka, mjesto obnavljanja, ali i sirenin zov. U povijesti umjetnosti srednjovjekovnog i renesansnog razdoblja posebno će dalmatinski spomenici biti osnovica na kojoj se definiraju pojmovi, mjere dosezi stilova tih vremena na tlu Hrvatske.

Pogled iz jadranskih gradova zbijenih unutar tvrdih zidina bio je uprt preko mora, ali im je sudbina bila vezana uz zaleđe oporoga balkanskog kontinenta. Položaj na uskom traku zemlje odsječenom

202

DALMACIJA – HRVATSKA RUŽA SVJETOVA

SPLITSKA KATEDRALA

Među europskim je katedralama splitska (uz onu u Siracusi na Siciliji, u koju je integriran dorski hram božice Atene iz V. st. pr. Kr.) smještena u najstarijoj građevini – mauzoleju rimskoga cara Dioklecijana

Među europskim katedralama splitska (pored one u Siracusi na Siciliji) ima za svoje sjedište najstariju građevinu – mauzolej rimskoga cara Dioklecijana. Ironijom povijesti mauzolej najgorljivijeg persekutora kršćana postat će sredinom sedmog stoljeća katedralom u kojoj će na počasnim mjestima biti postavljeni oltari s relikvijama sv. Dujma i sv. Staša, mučenika pogubljenih u obližnjem Solinu. Splitska stolnica matična je crkva iz koje je u ranom srednjem vijeku krenula kristijanizacija u širokom hrvatskom zaleđu. Splitski nadbiskup metropolit nosio je naslov primas Dalmatiae totiusque Croatiae, prvak Dalmacije i cijele Hrvatske, što je bilo potkrijepljeno legendom o splitskom zaštitniku sv. Dujmu kao učeniku sv. Petra.

Tu su se održavali glasoviti crkveni sabori u vrijeme hrvatskih narodnih vladara početkom IX. stoljeća i za čitavog srednjeg vijeka.

Sredinom XIII. stoljeća počeo se graditi na mjestu prostaze nekadašnjeg mauzoleja zvonik katedrale. Po vitkosti i transparentnosti, po stepenastom sužavanju prema vrhu i po samoj ideji postavljanja stupova na uglove masivne gradnje, ondje gdje bi trebao biti »najtvrđi« – na Jadranskoj obali nema mu analogija.

Njegovo prizemlje predstavlja zapravo obnovu ideje antičkog slavoluka, a usto se u elevaciji – u vijencima, kapitelnoj zoni, u formatu otvora i lukova akordira s arkadama Peristila i trabeacijom periptera mauzoleja.

Od umjetnina u katedrali ističu se vratnice koje je u orahovini izrezbario Splićanin Andrija Buvina (1214.). Desni bočni oltar katedrale bio je posvećen sv. Dujmu. Oltarski ciborij pod kojim se vidi lik

204

DALMACIJA – HRVATSKA RUŽA SVJETOVA

TROGIRSKA KATEDRALA Prilikom statičke sanacije temelja zvonika godine 1903. nađen je žrtvenik posvećen Heri, što bi moglo ukazivati na pretpostavku da je na mjestu današnje katedrale postojalo svetište barem iz grčkorimskoga doba. Konstantin Porfirogenet spominje moći sv. Lovre u njegovoj crkvi u Trogiru sredinom X. st. Gradnja današnje katedrale (nakon što je u mletačkom rušenju grada 1171. stradala starija) započela je samim početkom XIII. st. – osigurana višestrukim potvrdama beneficija ugarskih kraljeva. Apside romaničke katedrale nalaze se samo dvadesetak metara od trase nekadašnjih istočnih gradskih zidina nad morskom obalom. Koncipirana je Glavni portal trogirske katedrale djelo je majstora Radovana.

Nastaje kao nagla, gotovo iznenadna pojava u razvoju dalmatinske skulpture XIII. st., u osebujnoj i originalnoj sintezi romanike i gotike

210

DALMACIJA – HRVATSKA RUŽA SVJETOVA

RENESANSA DUBROVNIK Dubrovnik je odvazda bio poiman kao kalup za arhetipsku sliku grada – kao inkarnacija povijesnoga grada kako ga zamišljamo i nakon što smo vidjeli desetke drugih. Najmarkantniji dubrovački spomenik su njegove zidine. Današnji oklop Grada, učvršćen s tri kružne kule i 14 četverokutnih, s pet bastiona i s dvije ugaone utvrde i velikom tvrđavom Sveti Ivan, doimlje se nastalim u jednom dahu premda je rastao u nekoliko izboja. Na njegovom podizanju radili su Nicifor Ranjina 1319., Michelozzo Michelozzi iz Firence 1461.

– 1664., Juraj Dalmatinac 1465. – 1466., Paskoje Milićević 1466.

– 1516., Mihajlo Hranjac 1617. i mnogi drugi graditelji. Predziđe s kopnene strane pojačava niz od 9 polukružnih bastiona i kazamatna utvrda Bokar, najstarija sačuvana utvrda te vrste u europskoj povijesti fortifikacija. Grad su branile i dvije samostalne tvrđave: Revelin (1539. – 1551.) s istoka i Lovrijenac na hridi iznad mora (46 m) zapadno od grada. Najsjeverniju točku drži Minčeta, koja je dobila ime po plemičkoj obitelji Menčetić.

Dubrovčani bijahu među prvima u Europi koji su već u XIV. stoljeću procijenili buduću snagu vatrenog oružja. Zadatak čuvenoga firentinskog arhitekta Michelozza Michelozzija (1461. – 1463.) sastojao se u tome da – nakon pada Carigrada 1453. – učvrsti Minčetu, stožernu kulu čitavog obrambenog gradskog sustava, prema najsuvremenijim fortifikacijskim standardima. Prvotno je ondje stajala četverokutna utvrda, najviša dubrovačka kula, koju je 1319.

Dubrovnik je oduvijek bio poiman kao kalup za arhetipsku sliku grada – kao inkarnacija povijesnoga grada kako ga zamišljamo i nakon što smo vidjeli desetke drugih

232

DALMACIJA – HRVATSKA RUŽA SVJETOVA

DALMACIJA I EUROPA Slobodan Prosperov Novak Dalmacija ima važno mjesto u kartografiji duha. Rekonstruirati povijesno-filozofske ideje koje su s njom povezane, umjetnost, znanost i religiju na njezinu tlu, ne može se ako se duboko ne poznaju njezine veze s europskim susjedstvima. Ideja Dalmacije kakva se ovdje izvodi polazi od pretpostavke kako danas, na početku XXI. stoljeća, postoji potreba da se još jednom promisle izvori dalmatinskog identiteta i različitosti Dalmacije, od najbližih do najdaljih susjedstava. Živimo u vremenu kojemu najviše nedostaju putokazi.

Dalmacija ih također treba jer je ona ime koje ujedinjuje brojne identitete, susretište sudbina i mjesto razmjene ne samo dobara nego još više ložnica ideja. Ova zemlja Dioklecijana i svetoga Jeronima, zemlja Marulića i Držića na svom je tlu uspostavila neobične odnose sa svojim susjedstvima, koji su od takvog materijala da im je mnogo toga, osim trajnosti, možda upitno. Taj se odnos u Dalmaciji, kao i na cijelom Mediteranu, svakodnevno provjerava i učvršćuje, svakodnevno stavlja na kušnju i odvaguje.

Povijest Dalmacije i njezinih dodira s drugima jedinstvena je, jer se od nje oduvijek očekivalo da susjede i svoje posjetitelje podučava kako se prihvaćaju različitosti, kako ih se cijeni kao najveću vrijednost čovjekove društvenosti. Ovo je svijet u kojem se stoljećima strance pokušavalo naučiti kako se upravo u ovom kutku svijeta najdublje može shvatiti da je ljudsko postojanje uvijek postojanje u drugima i zbog drugih. Kontakti Dalmacije i Dalmatinaca s Europom i svijetom zato su neobično mnogostruki i višesmjerni. Njihovi nositelji s jedne su strane ljudi koji su obilježili povijest svijeta svojim velikim djelima, ali su akteri tih dodira i brojni anonimni posrednici koji su Dalmaciju svojom višezavičajnošću obogaćivali.

Dalmacija i Europa

DALMACIJA I ITALIJA Stotine divnih umjetnika i znanstvenika, gospodarstvenika i putnika iz Italije ostavilo je značajan pečat u Dalmaciji, kao što su i toliki Dalmatinci svojim djelima obogatili duh Italije Mnogim Talijanima Dalmacija je bila drugom domovinom.

Mnogi Talijani ondje su proveli najproduktivnije godine svog života te su upravo u Dalmaciji stvorili umjetnička djela ili pokrenuli neke javne poslove po kojima se danas jedino pamte. U toj skupini Talijana svakako se nalazi Toskanac Filip de Diversis, koji je u Dubrovniku u XV. stoljeću za svojega osmogodišnjeg boravka osigurao ondje pedagoške uvjete zbog kojih je bilo logično da Senat nedugo nakon njegova odlaska donese odluku kako nadalje u radu Velikog vijeća ne mogu sudjelovati plemići koji su nepismeni. De Diversis je u Dubrovniku bio nekom vrstom vladina glasnogovornika pa su njegovi posmrtni govori, kakav je onaj na komemoraciji cara Žigmunda 1438. ili govor u povodu iznenadne smrti kralja Alberta, najstariji zagovori antiturske koalicije izrečeni na hrvatskom tlu. Predlagao je De Diversis srednji put u istočnoj politici Zapada, pri čemu je to opredjeljenje i nadalje ostalo tipičnim za dubrovačku diplomaciju. Životno djelo ovoga Toskanca je Situs aedificiorum politiae et laudabilium consuetudinum inclytae civitatis Ragusii, u kojemu opisujući grad Dubrovnik, izlaže osnovne elemente njegova socijalnog i političkog uređenja. To je spis u kojemu je Dubrovnik dobio laskavu i učenu pohvalnicu.

Prognanici u Dalmaciji Značajan trag u ranom dalmatinskom humanizmu ostavio je talijanski prognanik, putujući učitelj Tiddeo Acciarini, koji je na istočnoj obali Jadrana pronašao drugu domovinu. Podučavao je u Splitu, gdje je bio učiteljem Marku Maruliću, i u Šibeniku, gdje mu je učenikom bio Juraj Šižgorić, poslije biskup i autor prve hrvatske ­tiskane knjige.

Nekim talijanskim humanistima boravak u Dalmaciji nije ostao u dobrom sjećanju. Oni su svoje dalmatinske godine doživljavali kao kaznu koju su zbog nekog, njima dobro poznatog, razloga morali izdržavati. Jedan od takvih ogovaratelja Dalmacije bio je u svoje vrijeme slavni humanist Ivan Ravenjanin, rođen u Budimu, koji je u Dubrovnik stigao pod kraj XIV. stoljeća. Ovaj učeni latinist uputio je Dubrovniku mnogo kletvi, ali i nekoliko sasvim razumnih rečenica.

Hrvatsko izdanje De Diversisovih djela kojima autor izriče učenu pohvalnicu Dubrovniku

233

260

DALMACIJA – HRVATSKA RUŽA SVJETOVA

DALMACIJA I VELIKA BRITANIJA Na britanskim otocima jedno je od najvažnijih nalazišta umjetnina koje su izvorno nastajale na hrvatskom tlu ili su im autori Hrvati. Na tamošnjim aukcijama pojavljivale su se nepoznate i vrlo vrijedne Bukovčeve slike, a na jednoj britanskoj dražbi 2005. otkupljena je za Muzej grada Trogira do tada nezamijećena Duknovićeva Bogorodica s Djetetom, remek-djelo hrvatske renesanse Reljef Duknovićeve Bogorodice s Djetetom

Teško je sistematizirati inače vrlo bogate veze između Dalmacije i Velike Britanije. Na britanskim otocima jedno je od najvažnijih nalazišta umjetnina koje su izvorno nastajale na hrvatskom tlu ili su im autori Hrvati. U posljednje vrijeme mnogo se spominjalo jadransko podrijetlo Seusova blaga, koje se početkom devedesetih godina iznenada pojavilo u vlasništvu jednog engleskog kolekcionara i koje je bezuspješno bilo ponuđeno na dražbu u slavni Sotheby’s. Ni do danas nije riješena vlasnička sudbina tih neprocjenjivo vrijednih srebrnih posuda, pa je u javnosti i dalje zadržano uvjerenje kako se s istim argumentima može tvrditi da je Seusovo blago izvorno pronađeno i na Jadranu, ali i u Libiji, a možda i u Mađarskoj. Na britanskim otocima nedavno su se pojavile nepoznate i vrlo vrijedne Bukovčeve slike, a na jednoj dražbi 2005. otkupljena je za Muzej grada Trogira do tada nezamijećena Duknovićeva Bogorodica s Djetetom, remek-djelo hrvatske renesanse.

Nepoznati Marulić iz Edinburgha I britanske knjižnice poslovično su vrlo bogato nalazište starih i slabo poznatih hrvatskih knjiga i rukopisa. Tako je prije četrdesetak godina u Dublinu slavist Josip Hamm otkrio potpuno nepoznati rukopis hrvatskih stihova Džore Držića iz XV. stoljeća, u kojemu je najstarija dubrovačka drama Radmio i Ljubmir. U Edinburghu je prije desetak godina latinist Darko Novaković pronašao zbirku nepoznatih lascivnih pjesama Marka Marulića. Dogodilo se da je jedan engleski kolekcionar u osamdesetim godinama poklonio tadašnjem jugoslavenskom disidentu Milovanu Đilasu do tada izgubljenu najstariju tiskanu dubrovačku knjigu na hrvatskom jeziku, Sedam psalama Nikole Dimitrovića. Ako tomu dodamo da je još u XIX. stoljeću arheolog Evans, koji je jedno vrijeme sa ženom živio u Dubrovniku, darovao tamošnjoj gradskoj upravi prekrasno ilustrirani primjerak Dragišićeve knjige iz 1499. o nebeskoj prirodi anđela,

330

DALMACIJA – HRVATSKA RUŽA SVJETOVA

Franz von Suppé: Splićanin koji je izumio bečku operetu Dalmatinske motive Suppé je nosio u sebi cio život. Unio ih je ne samo u mladenačku »Missu Dalmaticu« nego i u romantičnu operu »Povratak mornarâ« (Des Matrosen Heimkehr, 1885.) koja se zbiva u Hvaru i Starome Gradu Kad je rođen u splitskome Lučcu 18. travnja 1819., u maloj kamenoj kući (poslije srušenoj radi izgradnje farmacije Orebić), ime mu je bilo dulje od njega samoga: taj je mali »fagot diteta« kršten kao Francesco Ezechiele Ermenegildo Cavaliere Suppé-Demelli. Kad se ustalio u Beču, sve to je skratio pa preveo, u skladu s običajima vremena (i u Zagrebu su na hrvatski preveli prezimena Lisinski i Zajc), te je u povijest glazbe ušao kao Franz von ­Suppé.

Samo pet mjeseci proživio je u Splitu, a onda je očeva služba i njega odvela u Zadar, gdje je stekao i prvu glazbenu naobrazbu.

Suppé je rođen u splitskom Lučcu, a prvu glazbenu naobrazbu stekao je u Zadru

Kako je i običaj u Dalmaciji, počeo je pjevati: s osam godina uvršten je u zbor stolne crkve svete Stošije, gdje mu je kapelnik Giovanni Cigala bio prvi učitelj. Sa 11 godina počeo je učiti i flautu od vojnog kapelnika Giuseppea Ferrarija. Počeo je i skladati manje kompozicije. Pjevati nije prestao: zabilježeno je da je u Beču i nastupio kao Dulcamara.

U Zadru je 1832. skladao svoje prvo ozbiljnije djelo. Bila je to Missa dalmatica, kojoj se s nostalgijom vratio 1877. i uredio je, ne preradivši je.

Studij prava i filozofije u Padovi iskoristio je i za česta putovanja u Milano, gdje se upoznao sa suvremenom opernom produkcijom i gdje je upoznao Rossinija, Donizettija (po nekim izvorima bili su rođaci), te šest godina starijeg vršnjaka Verdija. Po očevoj smrti 1835. preselio se s majkom djedu u Beč, počeo studirati medicinu, ali je prevladala sklonost glazbi. Upisao se na Konzervatorij, gdje su mu predavali muzikolog Simon Sechter i ­dirigent Ignaz Ritter von Seyfried, Beethovenov ­prijatelj.

Opereta »Boccaccio« (1879.) jedno je od najpopularnijih Suppéovih scenskih djela

352

DALMACIJA – HRVATSKA RUŽA SVJETOVA

Ljubomir Garbin: Slavko Štetić kao Dundo Maroje Nikola Vučemilović: Diladuri

Ćiril Iveković: Nin

Ivo Eterović: Ribari

Joso Špralja: Veslači

ZNAMENITI LJUDI DALMACIJE

360

DALMACIJA – HRVATSKA RUŽA SVJETOVA

ZNAMENITI LJUDI DALMACIJE Slobodan P. Novak ANTIKA I SREDNJI VIJEK Teuta – Demetrije – Dioklecijan – Julije Nepot – Sveti Jeronim – Grgur Ninski – Toma Arhiđakon – Herman Dalmatinac – Marko Polo Ilustracije: Teo Baučić

Ljubav i dužnost: Demetrije Hvaranin i ilirska kraljica Teuta Životna priča Demetrija Hvaranina odvijala se u vrijeme slabljenja grčke, a jačanja rimske vlasti na istočnoj obali Jadrana. Demetrije se nalazio na čelu tada više grčkog negoli ilirskog Pharosa u vrijeme dok su gusari ilirske kraljice, udovice Teute, svakodnevno napadali rimske trgovačke lađe. Kada je neki rimski poslanik vraćajući se iz poslanstva Teuti bio ubijen, u Rimu razglase da je to učinjeno po zapovijedi kraljičinoj. Rat je bio neizbježan pa Teuta pošalje vojsku pod zapovjedništvom svojega ljubavnika Demetrija Hvaranina sa zapovijedi da ovaj pred Rimljanima zauzme grad Epidamnos u Grčkoj.

Demetrije, čim sazna da je protiv njega krenula velika rimska flota, stupi odmah u pregovore pa Rimljanima prijetvorno preda Korkyru, a Teuti ne preostane drugo nego zamoliti za mir na koji Rimljani pristadoše. U to vrijeme Teutina je ljubavna romanca s Demetrijem bila u svom zenitu. Pod ljubavnikovim utjecajem kraljica se Rimljanima obvezala na plaćanje danka, dok su ovi Demetriju zbog vjernosti dali upravu nad Pharosom i drugim dalmatinskim otocima. Demetrije Hvaranin postane toliko moćan da uskoro više nije bio zadovoljan malenom državom kakova je bila njegova. Oženi se Teutom i ojača mornaricu, te sklopi savez s makedonskim kraljem Antigonom Dosonom, zakletim neprijateljem Rimljana. Kad je godine 220. pr. Kr. Demetrije sa 90 lađa došao pred Peloponez, rimski Senat osjeti opasnost od svojega dojučerašnjeg saveznika pa u proljeće godine 219., nekako u isto vrijeme kad je Hanibal krenuo na Sagunt, Rimljani poslaše u Dalmaciju snažnu flotu. Demetrije je dobro pripremio obranu, ali ga Rimljani upravo u rodnome Hvaru nakon lukavo vođene bitke teško poraze i prisile na

364

DALMACIJA – HRVATSKA RUŽA SVJETOVA

Sveti Jeronim Premda nije jedini svetac podrijetlom iz Dalmacije, sveti Jeronim svakako je najslavniji istočnojadranski nebesnik. Uz to, on je i najfotogeničniji kršćanski svetac, jer nema važnijeg europskog slikara koji ga nije pokušao naslikati s crvenim kardinalskim klobukom kako čita okružen knjigama, a pod nogama mu obvezni lav kojemu je upravo iz šape izvadio bolni trn. Svetac nikada nije bio kardinalom, ali je istina da je neko vrijeme, prije odlaska u Betlehem i na Istok, bio vrlo blizak papinskom dvoru. U brojnim Jeronimovim životopisima teško je naći dokumentiranih potvrda o bilo kakvom kontaktu što bi ga imao s lavom. Doduše, u njegovom lavu Talijani su rado vidjeli krilatog venecijanskog lava koji bi trebao biti znak svečeve regionalne pripadnosti rodnoj Dalmaciji, ali i Venecijanskoj Republici. Naravno, ta je poveznica nategnuta jer niti je historijski Jeronim imao veze s Venecijom, niti je Dalmacija vječno bila pod vlašću te republike i njezina lava. Uostalom, ovaj svetac je dobro poznat po dvosmislenoj rečenici koja glasi: Parce mihi, Domine, quia Dalmata sum ili Oprosti mi, Bože, jer sam Dalmatinac. Jeronim se rodio godine 347. poslije Krista. U Rimu je kao mladić počeo učiti filologiju kod slavnog gramatičara Elija Donata, a osim latinskog ondje je naučio još grčki, aramejski, sirijski i arapski, sve kako bi bolje razumio izvore na kojima se temeljilo Sveto pismo. Ono po čemu je ovaj doctor maximus in exponendis Sacris Scripturis stekao svjetski glas, jest prvi cjeloviti i na najvišim znanstvenim kriterijima onoga vremena obavljeni prijevod Svetoga pisma. Kršćanstvo je budući svetac primio kad mu je bilo 25 godina, od pape Liberija, a svećenikom je postao 379. u Antiohiji, na tlu današnje Turske, u vrijeme biskupa Paolina. Jedno vrijeme slavni je Dalmatinac živio u Rimu, gdje je bio tajnik pape Damaza, ali je ubrzo otišao u Betlehem, gdje je kao pustinjak, okružen svojom legendarnom bibliotekom, ostao sve do smrti 420. godine. Osim prijevoda Starog zavjeta s hebrejskog na latinski jezik, osim vrlo dobrog i pjesničkog prijevoda Psalama, sveti je Jeronim izradio i novi prijevod Evanđelja s grčkog i hebrejskog, postigavši pritom veliku točnost i zavidnu gipkost latinskog teksta. Bio je i autor niza spisa koji su i danas vrlo značajni za teologiju, među kojima se ističu razmatranja o djevičanstvu, o samostanskom životu, o pustinjaštvu i siromaštvu. Vulgata, kako se zove primjerak Biblije čiji je prijevod na latinski jezik Jeronim završio 405. godine, dugo je smatrana najvećim individualnim doprinosom filološkoj znanosti. Sveti Jeronim latinskim je prijevodom Biblije obilježio duh svoje epohe, a elemente njegova prijevoda prvi su put uspješno kritizirali učeni humanisti koji su rođeni čitavo tisućljeće nakon najučenijeg Dalmatinca.

416

DALMACIJA – HRVATSKA RUŽA SVJETOVA

STOLJEĆA ZNANOSTI U DALMACIJI Vojko Mirković U ovom pregledu kratko se navodi znanstveno značenje starijih istaknutih dalmatinskih autora, a za XX. i XXI. stoljeće spominju se samo znanstvenici iz humanističkih i nekih društvenih područja. Međutim, i tako će se, nadamo se, dobiti doduše nepotpuna, ali ipak dojmljiva slika zamašnog višestoljetnog znanstvenog truda na dalmatinskim obalama vječnoga Jadranskog mora

D

almacija je zemlja povjesničara. Prva poznata knjiga što ju je napisao neki Dalmatinac, Historia salonitana Tome Arhiđakona Splićanina iz XIII. stoljeća, bavi se opisom prošlosti. Još su starija žitja svetaca, anonimni opisi stradanja dalmatinskih mučenika, svojevrsne povijesne priče. Tako se nastavilo do danas. U popisu dalmatinskih znanstvenika tijekom osam stoljeća najviše je imena povjesničara.

Dakako, Dalmacija se svojim starim gradovima i mnoštvom svakovrsnih dokumenata o prošlim danima upravo nudila oku istraživača minulih vremena. Poslije je ipak, a osobito u XX. stoljeću, Dalmacija dobila znanstvenike svih profila i danas je uključena u znanstveni krvotok suvremenog svijeta.

Toma Arhiđakon.

Njegova »Historia salonitana« prvi je zamašni povijesni rad na našoj obali, važan izvor za poznavanje splitske i šire prošlosti

U ovom pregledu kratko se navodi znanstveno značenje starijih istaknutih dalmatinskih autora, a za XX. i XXI. stoljeće spominju se samo znanstvenici iz humanističkih i nekih društvenih područja.

Međutim, i tako će se, nadamo se, dobiti doduše nepotpuna, ali ipak dojmljiva slika zamašnog višestoljetnog znanstvenog truda na dalmatinskim obalama vječnoga Jadranskog mora.

XIII. stoljeće: Toma (Thomas) Arhiđakon (Split, 1200. – Split, 1268.). Školovao se u Bologni za pravnika, a kad se vratio u Split, djelovao je kao notar, zatim kao dugogodišnji kaptolski prvak, možda čak i kao nadbiskup. Bio je sudionik svih značajnih gradskih zbivanja. Napisao je Salonitansku povijest, zapravo ponajviše povijest svojega grada, djelomice i Dalmacije. Posebno je u toj kronici vrijedan opis prodora mongolske vojske godine 1242. preko Ugarske do Jadranskog mora, rijetko svjedočanstvo o jednom od najvećih iskušenja što su ga

444

DALMACIJA – HRVATSKA RUŽA SVJETOVA

DALMATINSKI UMJETNICI U XX. STOLJEĆU Tonko Maroević U pregledu umjetničkih tokova dvadesetog stoljeća neophodno je vrednovati ono što je nastalo na dalmatinskome tlu, od djelatnika naseljenih u Splitu, Zadru, Dubrovniku i inim gradovima, ali i ono što je bitno nadahnuto duhom podneblja, makar ostvareno izvan Dalmacije

N Vlaho Bukovac: Gundulićev san

ekoć važna pokrajina Rimskoga Carstva, u srednjem vijeku oživljena razdobljem narodnih vladara i interpolacijom hrvatskog supstrata, u humanizmu obogaćena fazom gradske komunalne samosvijesti, a u renesansi obnovljena književnom i likovnom plodnošću, Dalmacija u dvadeseto stoljeće ulazi kao skromna austrijska provincija, nostalgično okrenuta blistavijoj prošlosti. Narodni preporod u toj je regiji stvorio osnovne pretpostavke za širi kulturni razvoj, no književna i publicistička djelatnost na hrvatskom jeziku te glazbene i izložbene manifestacije sve se više koncentriraju u Zagrebu, premda u njima također dolično sudjeluju stvaraoci iz Dalmacije. U pregledu umjetničkih tokova dvadesetoga stoljeća stoga će biti neophodno vrednovati ono što je nastalo na dalmatinskome tlu, od djelatnika naseljenih u Splitu, Zadru, Dubrovniku i inim gradovima, ali i ono što je bitno nadahnuto duhom podneblja, makar ostvareno izvan Dalmacije.

Znameniti ljudi Dalmacije – Dalmatica

493

Sveci i religija u Dalmaciji S obzirom na broj svetaca, blaženika, odnosno slugu Božjih, Dalmacija bi mogla biti smatrana i najsvetijom od hrvatskih zemalja Iako je Dalmacija na zlu glasu zbog svojih psovača, iako je poznata po svojim rugačima, prema statistici Katoličke crkve ona bi mogla biti smatrana i najsvetijom od hrvatskih zemalja, s obzirom na broj svetaca, blaženika, odnosno slugu Božjih (kako se zovu kandidati za slavu oltara). Osim jednog sveca, Marka Križevčanina, te dvojice blaženika, Žumberčanina kardinala Alojzija Stepinca i Banjolučanina, akviziranog Zagrepčanina Ivana Merza – svi ostali Hrvati u toj kategoriji su iz Dalmacije.

Svetačka Dalmacija Sveti Nikola Tavelić (Šibenik, oko 1305.

– Jeruzalem, 1391.), franjevac, godinama je u Bosni propovijedao protiv bosanskih krstjana, a na kraju života je s trojicom subraće otišao u Jeruzalem i ondje na Kurban-bajram uvjeravao kadiju i ine muslimane da su krivovjerci, pa su osuđeni i pogubljeni.

Sveti Bogdan Leopold Mandić (podrijetlom iz Zakučca, Herceg Novi, 1866. – Padova, 1942.), kapucin, bio je glasoviti ispovjednik u Padovi.

Blaženi Augustin Kažotić (Casoctus, Casotti, Trogir, oko 1260. – Lucera, 1323.), dominikanac, bio je biskup zagrebački 1303.

– 1322., a zatim kao prognanik u Luceri. Blaženici su i Jakov (Zadar, oko 1400. – Bitetto, oko 1485.), franjevac laik, te Gracija (Muo, 1438. – Monte Ortone, 1508.), augustinac laik. Blažena Ozana Kotorska (Katarina Ko-

Iz Dalmacije je u Rim i svijet pošao crkveni otac sv. Jeronim Dalmatinac (Stridon, oko 347. – Betlehem, 420.)

sić, Relezi u Crnoj Gori, 1493. – Kotor, 1565.), dominikanka trećoretkinja, pola stoljeća je bila »zazidana djevica«. Blažena Marija od Propetoga Isusa (Petković, Blato na Korčuli, 1892. – Rim, 1966.) utemeljila je kongregaciju Kćeri milosrđa trećega samostanskog reda sv. Frane, jedinu hrvatsku redovničku zajednicu koja je nadišla granice domovine i postala međunarodna.

Dalmatinci su i sluge Božji Nikola Bjanković (Splićanin, makarski biskup 1693. – 1730.) te franjevac Ante Antić (Šepurine, 1893. – Zagreb, 1965.).

Ni u prethrvatskom razdoblju nije bilo malo svetaca podrijetlom iz Dalmacije ili onih koji su djelujući u njoj došli na glas svetosti.

Iz Dalmacije su u Rim i svijet pošli, na primjer, sv. Kaja, papa 283. – 296. (iz Salone, po predaji), te crkveni otac sv. Jeronim Dalmatinac (Stridon, oko 347. – Betlehem, 420.).

498

DALMACIJA – HRVATSKA RUŽA SVJETOVA

Pape i Dalmacija Iz Dalmacije su na Petrovu katedru u Rim došla dvojica Dalmatinaca, sv. Kaja i Ivan IV., a dvojica papa pohodili su Dalmaciju, Aleksandar III. u XII. st. i Ivan Pavao II. u XX. st.

Papa Aleksandar III.

O sv. Kaji (283. – 296.) malo se zna. Vjerojatno je bio iz Salone ili okolice (lokalitet Sv. Kaja, između Solina i Kaštel Sućurca, čuva uspomenu na to podrijetlo). Vodio je Crkvu u mirnom razdoblju njezina rasta, nije upisan u knjigu mučenika. Bio je ukopan u Kalikstovim katakombama, gdje mu je ime upisano grčki: Gaios. Po mnogo kasnijim i nepouzdanim legendama bio je Dioklecijanov rođak te je hrabrio sv. Sebastijana pri njegovu mučeništvu.

Ivan IV. (640. – 642.) bio je vezan uz domovinu Dalmaciju, pa je poslao opata Martina sa znatnom svotom da otkupi relikvije kršćanskih svetaca od Avara i Slavena koji su zavladali Dalmacijom.

Papa Ivan Pavao II. u Zadru i Dubrovniku 2003. godine

Znameniti ljudi Dalmacije – Dalmatica

Hrvatski ribari – gospodari oceana Kako objasniti čudo da je jedna tako mala zemlja kao što je Hrvatska dala veći prinos svijetu u ribarstvu od bilo koje nacije svijeta? »Dalmacija, ti ljudi, njima je ribolov bio u krvi, nisu znali nišće nego to, i oni su stvorili ribarstvo od Alaske pa do Magallanesa.« Ante Dundov Kongo iz Kalija Dalmatinski arhipelag s više od tisuću većih i manjih otoka bio je prirodni pomorski put u vrijeme plovidbe na jedra, pa sve rute od Otranta prema Veneciji vode kanalima između istočnojadranskih otoka, koji pružaju dobro zaklonište. Dalmacija je od antike poznata kao zemlja pomoraca, a to joj priznaje i ona druga, talijanska, bezotočna obala, koja je Dalmaciju nazivala imenom terra nauta.

Među europskim zemljama mala zemlja Hrvatska ima jednu od najdužih morskih obala. Njezina otočna i kontinentalna obala duga je oko 6500 kilometara, a njezina morska površina, ako se računa i epikontinentalni pojas, veća je od površine kopna.

511

Taj hrvatski otočni i obalni svijet baštinik je maritimne kulture Mediterana. Od te je kulture učio i u toj kulturi ostavio je svoj vlastiti trag, znatno veći i dublji nego što ga je do danas primijetila društvena, znanstvena i politička javnost ove male zemlje.

Istraživač hrvatske maritimne povijesti doći će do nevjerojatnog podatka o iznimno velikom broju svjetski značajnih inovatora i izumitelja na području ribarstva koji su ponikli iz tako male populacije kakva je hrvatski obalni i otočni svijet. Nažalost, jednako će mu biti nevjerojatna još jedna pojava: da o njima veliki svijet znade više negoli narod iz kojega su ponikli.

S ribarskim feralom u Ameriku Danas zvuči nevjerojatno da se sve do početka dvadesetoga stoljeća u ribolovu na sitnu plavu ribu radi privlačenja ribljeg jata u noćima bez mjeseca koristila vatra kao svjetlo na provi broda. Jedan komiški ribar konstruirao je karbidni feral kako bi olakšao mukotrpan posao sječe i loženja drva radi ribolova. Bio je to Jakov Kuljiš Amerikana. U njegovoj rodnoj kući u Komiži još postoji prototip karbidnog ferala što ga je on konstruirao prije odlaska u Ameriku. Komiža je u to vrijeme bila posve iscrpla sve zalihe borovine. Fotografije stare Komiže s kraja XIX. stoljeća o tome zorno svjedoče: komiška brda u pozadini posve su gola. U toj je situaciji Kuljišev eksperiment dočekan s velikim zanimanjem. Njegov izum brzo se raširio i pokazao se vrlo uspješnim.

Povelja o proglašenju Jakova Kuljiša počasnim građaninom SAD-a. Kuljiš je dobio visoko priznanje američke vlade za patent acetilenskog ferala za noćni ribolov

DALMACIJA ODUVIJEK

526

DALMACIJA – HRVATSKA RUŽA SVJETOVA

JADRANSKI PORTULAN Predrag Matvejević Jadran je »Mediteran u malom«, zapisao je povjesnik F. Braudel. Naše more u sebi nosi »sva mediteranska proturječja«. Ono je sažetak povijesti, ne samo naše

H

ekatej iz Mileta boravio je šest stoljeća prije Kristova rođenja na istočnoj i zapadnoj strani Jadrana. »Otac zemljopisa« spomenuo je uzgred Hadriju, po kojoj će Jadransko more dobiti ime. Grci i Rimljani zvali su ga nekad morem, nekad zaljevom: Adriatike thalassa ili Adriatikos kolpos, Hadriaticum Mare ili Sinus Hadriaticus. Ta će dvojnost dugo pratiti sudbinu našega mora i njegovih stanovnika.

Grad Hadria (Adria, Atria) ubilježen je na prvim zemljovidima, na šestoj ptolemejskoj »tabuli«. Nalazio se južno od današnje Venecije, sjeverno od Ravenne. Ni Eratosten ni Strabon, koji ga spominju, nisu objasnili po čemu je bio toliko važan da je dao ime cijelome moru. Jadran je dugo krio tu tajnu.

Je li car Hadrijan dobio ime po Hadriji ili po moru Hadrijanskom?

Ancona mu je bila glavnom lukom, s čuvenim mulom uz Monte Conero, koji se mogao mjeriti sa starim mulima u Aleksandriji i Pireju

Stara Hadria odavno ne postoji, kao ni nekadašnja Akvileja, zvana »drugim Rimom«. Akvileju je odbacila povijest. Hadriju je odvojila stihija. Rijeke su udaljile od nje morsku obalu: Foce del Brenta e dell’Adige, Po di Levante e di Maistra, Bocche di Po – Pila, Tolle, Goro, Gnocca… Blato često zatrpa gradove na moru. Sudbina im nije uvijek sklona. Na istočnoj strani utonuli su ilirska Cissa (Kissa) na otoku Pagu, dijelovi stare Isse (Issae) na Visu i Risna – grčka Rhisona – u Boki kotorskoj. Epidaur su srušili barbari. Ostatke Salone pokopao je nehaj. Na jadranskoj su se obali presijecali putovi soli i žita, ulja i vina. Začini i svila dolazili su s Istoka i Juga, jantar i kositar sa Zapada i Sjevera. Takvo je more budilo zavist i pohlepu okolnoga svijeta. Stradali su mu gradovi i njihovi stanovnici.

Biblijska Adria Ono je nekoć bilo prostranije od današnjega Jadrana. Prema Novom zavjetu, Adria se protezala sve do Krete na istoku, do Sicilije na zapadu, oplakivala je obale Tunisa, dopirala do Malte na kojoj je, prema Djelima apostola (XXVII.), sveti Pavao našao spas nakon brodoloma, na svom evanđeoskom putu iz Svete Zemlje u Vječni Grad. Jonsko je more tada smatrano tek dijelom Jadranskoga, zaljev u njemu. Ne znam je li car Hadrijan dobio ime po Hadriji ili po moru Hadrijanskom. Ancona mu je bila glavnom lukom, s čuvenim

536

DALMACIJA – HRVATSKA RUŽA SVJETOVA

DALMATINSKA ZAGORA Joško Belamarić Unutrašnjost Dalmacije stoljećima je bila njezin biorezervoar iz kojega su se obnavljali gradovi na obali decimirani kugama, koje su mijenjale sastav stanovništva kao što se prevrću rukavice. Iz tog prostora dolazi čitava galerija znamenitih ljudi iznimne mozgovne mobilnosti, koji su formirali samu maticu hrvatske nacionalne kulture, filozofije, umjetnosti, znanosti, politike i gospodarstva

K

ada Šibenčanin Dinko Zavorović, prvi moderni hrvatski historiograf (1540. – 1608.), u svojoj De rebus Dalmaticis (zbog koje su ga mletačke vlasti prognale iz države) opisuje zemljopisne okvire svojeg zavičaja, oslanja se na antičke autoritete: »Dalmacija je, dakle, onaj dio Ilirika koji je s istoka (kao što i danas smatramo) omeđen rijekom Drinom, sa zapada drugom rijekom, Rašom, s juga Jadranskim morem i sa sjevera planinom Lovćen, koju naši zovu Crna gora. Smatram da je onda dovoljno jasno, ne samo prema mišljenju Strabona nego i onog presvetog i silno učenog čovjeka (sv.

Jeronima), da se Dalmacija u davna vremena uzdizala na mnogo širem prostoru od ovog našeg, a nepravde povijesnih okolnosti njezine su granice učinile tako skučenima; i pisac Splitske kronike (znade) da granice Dalmacije (…) u sebi obuhvaćaju i ono što nazivamo Panonijom, Slavonijom, Bosnom ili Gornjom Mezijom, Hrvatskom, Liburnijom i Dalmacijom.« Granice zagorskog dijela Dalmacije nije lakše odrediti.

574

DALMACIJA – HRVATSKA RUŽA SVJETOVA

ZEMLJA GRADOVA Ivo Babić Dalmatinski gradovi, kolektivna umjetnička djela dorađivana tijekom tisućljeća, najvrjedniji su spomenici u kulturnom inventaru Hrvatske

U

rbana civilizacija počinje na obali. Zapravo, gotovo svi gradovi nanizani su uz more: prava gradska naselja ponovo se javljaju tek uz rub panonske ravnice. Bez civilizacijskih utjecaja preživjelih antičkih naselja poput Zadra, Trogira i Splita ne bi bio moguć nastanak ranosrednjovjekovne hrvatske države uz same bedeme ovih gradova. Zadar je glavno središte ranosrednjovjekovne bizantske Dalmacije; u mletačko doba ondje stoluje providur Dalmacije. U XIX. stoljeću, u austrijskoj Dalmaciji u njemu je sjedište namjesnika, Dalmatinskog sabora i vlade. Tek u naše doba splitski nadbiskup se odrekao naslova primasa Hrvatske. U velikom dijelu sjeverozapadnog Balkana bilo je dovoljno spomenuti Grad da se zna kako je riječ o Dubrovniku. U gradovima, s pismenošću i učenošću održalo se povijesno pamćenje, pa i svijest o nacionalnoj pripadnosti.

Osnivači iz Ilijade Dubrovnik. U velikom dijelu sjeverozapadnog Balkana bilo je dovoljno spomenuti Grad da se zna kako je riječ o Dubrovniku

Gradovi su politički subjekti, mjesta donošenja životnih odluka.

Njihovi teritoriji su cjeline s hijerarhijskim razinama, s manjim naseljima, sa selima. Komunalne granice teritorija određene su prije više od pola tisućljeća kao rezultat međusobnih izdiferenciranih odnosa. Narav gradova ne određuje broj pučanstva, već njihova složena gospodarska struktura s trgovinom, pomorstvom i zanatima, njihove političke i civilizacijske funkcije u njihovom okruženju.

Jedan Hvar je grad već po svom starom kazalištu. U Austriji, usporedbe radi, status gradova imaju povijesna naselja sa samo nekoliko stotina stanovnika.

Status gradskog naselja održava i ambicije pučanstva, njegove zajedničke težnje, usredotočuje kolektivna pregnuća. Gradovi nisu tek ispostave središnje vla-

580

DALMACIJA – HRVATSKA RUŽA SVJETOVA

ZEMLJA OTOKA Ivica Maštruko Otoci su male zajednice trajnog postojanja, čiji je »održivi razvoj« moguć samo ako se sačuvaju njihova prirodna bogatstva i kulturno naslijeđe sadržano u kodu otočkog življenja

U Na otocima Dalmacije stječe se, odražava i ukorjenjuje sva otočnost.

Oni su emanacija i sami po sebi otoci svijeta

z istočnu jadransku obalu nalazi se drugo po veličini otočje na Sredozemlju (iza onoga grčkog u Egejskome moru).

Geografi su precizni: 718 otoka, 389 hridi i 78 grebena.

Te nakupine zemlje, kamenja, škalja i pijeska što se izdižu iznad mora (najviši je otočni vrh Vidova gora na Braču, 780 metara nad morem) sve do jedne imaju nazive i imena i čine 5,8 posto ukupne površine hrvatskoga kopna. Plime i oseke znaju ga, doduše neznatno, oduzimati ili povećavati. Od te tisuće otoka stalno je naseljeno samo njih 66.

Najveći među dalmatinskim otocima je Brač – otok još u vremenima grčke kolonizacije na trasi i trgovačkoj ruti između Salone i Visa. Hrvati su došli na Brač u kasnijim vremenima s obližnjeg kopna, ali se njihovo čakavsko narječje u različitim inačicama (čokavski i cakavski) preko brojnih »bračkih kolonija« proširilo u Latinskoj Americi, Čileu, Argentini, Novom Zelandu i Australiji.

Otoci su bili i cilj kolonizatora, ali i utočišta za mnoge izbjeglice tijekom povijesti. Oni su zato i svojevrsna mješavina rasa, kultura, različitih običaja, folklora i neobičnih prezimena. Prema legendi, dvori ilirske kraljice Teute bili su u Sućurju, a Hrvati su se nakon dolaska na otoke brzo stopili sa starosjediocima ilirskoga, grčkoga i romanskoga porijekla. Bjegunci pred turskom najezdom naselili su Drvenik, a na Olib su krajem XV. stoljeća došli Vrličani iz Cetinske krajine. Iž je bio naseljen u pretpovijesti, a prvi hrvatski doseljenici stigli su na taj otok tek godine 1266.

Otok Rava simpatičan je primjer kretanja stanovništva na malim otocima. Daleke 1634. godine na Ravi

Dalmacija oduvijek – Dalmatica

619

Svjetla na pučini Tijekom XIX. stoljeća duž istočne jadranske obale nikla je šuma od 66 čuvanih i 136 obalnih svjetionika, te 247 lučkih svjetala Ne samo u povijesti plovidbe nego u svekolikoj povijesti čovječanstva svjetionici su jedan od miljokaza. Do njihove pojave moreplovci su sa zalazom sunca morali u sigurnost sidrišta, od njihova doba plovi se i noću. Tri stoljeća prije Krista sagradi Sostrat iz Knida na ulazu u aleksandrijsku luku znameniti Pharos i promijeni povijest plovidbe, a svjetionike učini najboljim prijateljima pomoraca, svagdje u svijetu, pa tako i na Jadranu. Grčki doseljenici u viškoj Issi i hvarskome Pharosu prvi su svjetlom vatri na obali kazivali put brodovima, no na prvi pravi svjetionik na Jadranu valjalo je pričekati do 1818. godine, kad je podignuta lanterna na rtu Savudrija. A onda je u nepunome stoljeću duž istočne jadranske obale nikla šuma od 66 čuvanih i 136 obalnih svjetionika, te 247 lučkih svjetala.

Kao u te davne dane, svijetle svi oni i danas, iz istih kamenih zdanja i visokih kula. I Savudrija i Porer i Sveti Ivan na pučini i Veli rat i Crna punta i Mulo i Blitvenica i Ražanj i Sušac i Glavat i Struga i Sestrice tajerske i Sestrice korčulanske i velebna Palagruža. Koliko ih je samo pomoraca spomenulo u svojim pjesmama i molitvama zahvaljujući na spašenim životima, koliko je moreplovaca ostalo bez riječi pred prizorom tih kamenih kula u čiju se zaštitu mogu pouzdati.

Tehnika je učinila svoje, čuvani se svjetionici već na prste broje, no ta niska bijelih kamenih stražara ostala je prepoznatljiv dio Jadrana. A sada postala i turističkim odredištem u kojima se tjedan dana odmora mora rezervirati godinama unaprijed. I nikad se pomorac ili tek turist ne može nauživati svjetionika: svaki ima neku posebnu draž, svoju osobnost, neizbježno i stanovitu mjeru tajnovitosti i pustolovine…

Marijan Žuvić

Svjetionik Glavat, Lastovnjaci

Dalmacija oduvijek – Dalmatica

639

Militaria

Bitka kod Lepanta Bitka kod Lepanta učinila je kraj turskoj prevlasti na moru, odlučila sudbinu Venecije i drugih dijelova Sredozemlja pa tako i naše obale. Ta bitka s turskom mornaricom zauvijek je ostala u tradiciji hrvatskog naroda – ispjevane su brojne pjesme koje su slavile kršćansku pobjedu, osobito junaštvo naših pomoraca Zauzećem Carigrada godine 1453. udareni su temelji velikoga Turskog Carstva. Premda Turci u početku nisu pridavali veće značenje razvitku vlastite pomorske sile, pa nisu imali nikakvog utjecaja na Sredozemlju, dolaskom na prijestolje sultana Sulejmana Veličanstvenog stanje se iz temelja promijenilo. Shvativši značenje mora i pomorske sile, sultan je počeo razvijati ratnu mornaricu i godine 1533. zapovjedništvo nad njom povjerio alžirskom gusaru, sedamdeset sedmogodišnjem Kheir ed Dinu zvanom Barbarosa. Rođenjem Grk s otoka Mitilene, prešao je na islam i postao najsposobniji turski pomorski zapovjednik.

Pod njegovim zapovjedništvom turska flota postala je strah i trepet čitavog Sredozemlja: Turci su počeli osvajati grčke otoke, pljačkati i paliti po Dalmaciji, Apeninskom poluotoku te čak i po Španjolskoj.

Jačanje turske flote najviše je osjetila Venecija, koja je u istočnom Sredozemlju imala svoje posjede i držala, gotovo u cijelosti, pomorsku trgovinu s Levantom. Malta, koja je smetala prodoru turske flote u zapadni dio Sredozemlja, bila je napadnuta 1565. godine.

Premda su Turci poduzeli napad na otok s iznimno jakim pomorskim snagama, malteški su se vitezovi junački obranili.

Razvijajući ratnu mornaricu još za vladavine Sulejmana Veličanstvenog, Turci su pod sultanom Selimom II. godine 1570. opremili flotu od 360 brodova sa 50.000 ljudi, i pod zapovjedništvom Ali-paše napali i osvojili Cipar, koji je zajedno s Krfom i Kretom bio u vlasti Venecije i imao važnu ulogu kao glavno uporište pomorskog prometa s Levantom

Dalmatinske galije u floti Svete lige Pod sultanom Selimom II. Turci su godine 1570. opremili flotu od 360 brodova sa 50.000 ljudi, i pod zapovjedništvom Ali-paše napali i osvojili Cipar, koji je zajedno s Krfom i Kretom bio u vlasti Venecije i imao važnu ulogu kao glavno uporište pomorskog prometa s Levantom. Kako se Venecija nije sama mogla oduprijeti daleko nadmoćnijem neprijatelju, Kheir ed Din zvani Barbarosa.

Rođenjem Grk s otoka Mitilene, prešao je na islam i postao najsposobniji turski pomorski zapovjednik.

Pod njegovim zapovjedništvom turska flota postala je strah i trepet čitavog Sredozemlja

Dalmacija oduvijek – Dalmatica

649

Gastronomica

Mirisi i okusi Dalmacije U Dalmaciji se još uvijek može osjetiti ona civilizacijska i gastronomska zora iz koje se prokuhala kuhinja Sredozemlja Hrvatski prostori i regije od početka povijesti, posebno one pisane, budući da o slojevima koji su svoje tragove ostavili u arheološkim talozima možemo samo nagađati, bili su pozornica dodira naroda i svjetova, vjerovanja i migracija koje su u valovima donosile svoje znanje i utjecaje, a onda ih, kada bi sidro konačno zakvačilo o dno ili se slegla prašina pod kopitima, uklapale u okvire zatečenoga kulturnog i civilizacijskog naslijeđa, pa tako i gastronomije. Cijeli je to slijed prepletenih značenja, koji kao sastojci složeni u jelu otkrivaju lice zemlje i lice naroda. A to se lice ponekad najbolje zrcali upravo iz lonaca i tava, starih ognjišta i kuhinja, u kojima još brode sjene naših predaka nad nekim zagubljenim jelom, koje se prokuhalo u dugom fermentacijskom stupnjevanju, pomiješanih predznaka, okusa, začina, sastojaka i aroma. Takav jelovnik, složen od nizova vremena i nasljeđivanja, kao rijetko gdje u Europi miriše upravo u Dalmaciji. U Dalmaciji se još uvijek može osjetiti ona civilizacijska i gastronomska zora iz koje se prokuhala kuhinja Sredozemlja.

Dominantna oznaka dalmatinske kuhinje – riba, školjke, glavonošci i rakovi svih vrsta pripremljeni na raznovrsne načine, pečeni, kuhani, u marinadama, u buzarama ili glasovitim dalmatinskim brujetima…

Jela s dalmatinskim naglaskom U svojoj je dugoj povijesti Dalmacija bila i rubno područje, mjesto susreta i sukoba civilizacija, svih njihovih intelektualnih i manualnih tehnika, pa tako i gastronomskih utjecaja.

Ona se otkriva kao prostor spajanja i razdvajanja. Njezina je kuhinja stoga nježna i arhaično tvrda, profinjena, ali ponekad i zastarjela u suvremenom kulinarskom smislu. Ipak, kroz sve njezine mijene i epohe, kuhinja i civilizacija maslinovog ulja i vina je pretegnula, kao usjajeno ogledalo starog Mediterana. Prva se s te sjajne površine zrcali dominantna oznaka dalmatinske kuhinje – riba, školjke, glavonošci i rakovi svih vrsta pripremljeni na raznovr-

654

DALMACIJA – HRVATSKA RUŽA SVJETOVA

Curiosa

Dalmatinsko sportsko čudo Dalmatinskom sportskom čudu planetarnih razmjera nisu potrebne literarne hiperbole. Taj mirakul podneblja uz istočnu obalu Jadrana objašnjiv je egzaktnom preciznošću i snagom sportskih rezultata. A sport je toliko okrutno realističan izraz čovjekova djelovanja da tu nema prostora za lažne vrijednosti.

Blanka Vlašić najboljom na svijetu može postati jedino pod uvjetom da uistinu preskoči 208 cm!

Taj recentni globalni hit dalmatinskog sporta odskače već cijelo desetljeće otkako je Blanka u Sydneyu 2000. godine na prvom olimpijskom nastupu osvanula kao rijedak dragulj među najboljim juniorkama svijeta.

No bilo bi lako sportskome svijetu da se radi samo o Blanki Vlašić. Međutim, sportskim zvonicima u Dalmaciji nema kraja; pogledom u oba smjera – unatrag u prošlost ili naprijed prema budućnosti – neprekidno izviru novi izuzetni talenti.

Na Igrama u Ateni 2004. novinar s rta Afrike Human Eben raspitivao se ne radi li se možda o nekoj osobitoj sportskoj Sorbonni u tom Splitu i Dalmaciji.

Svjetska prvakinja u skoku uvis, Splićanka Blanka Vlašić, preskače zidine rodnoga grada (iz projekta »Split – World Port of Sport«, Artur Erceg d.o.o.)

670

DALMACIJA – HRVATSKA RUŽA SVJETOVA

Dalmatinski pas Dalmatinski pas (skraćeno: dalmatinac; u sjevernoj Hrvatskoj preferiraju njemački oblik dalmatiner; svojedobno poznat i kao dubrovački gonič) priznat je kao autohtona hrvatska vrsta.

Visok je 56-61 cm, težak 16-25 kg, kratke je bijele dlake s karakterističnim crnim (ili jetrenosmeđim) točkama; u prosjeku živi 12 godina.

Inteligentan, pažljiv i staložen, atletski građen i pun energije, rado trči, služio je kao brodski, pa vojni, graničarski, odnosno vatrogasni pas, pratilac kočija, lovački pas (ptičar,

gonič). U američkoj vojsci prenosio je poštu i lakše terete. Pouzdan je i strpljiv s djecom.

Njegov popularnosti pridonio je Disneyjev animirani film 101 dalmatinac, po istoimenoj knjizi koju je napisala engleska književnica Dorothy Gladys, Dodie, Smith.

Prema nekim tezama pasmina potječe iz sjeverne Indije, po drugima iz Egipta (gdje su u faraonskim grobnicama naslikani slični psi), pripisivane su mu razne domovine, ali engleski su kinolozi utvrdili da je pasmina, kakva je sada, uzgojena u Dalmaciji, odakle je širena i dubrovačkim brodovima i drugim načinima.

U XIV. stoljeću organizirano je uzgajan, npr. u Đakovačkoj biskupiji.

Kako je širen, tako je bio poznat i pod raznim inim nazivima: egipatski, turski, indijski, bengalski, španjolski, korzički, francuski, harlekinski, talijanski, mali danski pas itd.

Prvi ga je temeljito opisao austrijski zoolog Fitzinger 1867., a da su bengalski i dalmatinski pas dvije vrste, utvrdio je engleski kinolog Bylland još 1894.

Inoslav Bešker

Dalmatinski pas (skraćeno: dalmatinac; u sjevernoj Hrvatskoj preferiraju njemački oblik dalmatiner; svojedobno poznat i kao dubrovački gonič) priznat je kao autohtona hrvatska vrsta

694

DALMACIJA – HRVATSKA RUŽA SVJETOVA

Festival dalmatinskih klapa u Omišu Kad su se 1967. dalmatinske klape poput bijelih galebova spustile na Cetinu, točnije na njezino ušće u Omišu, na njegove slikovite pjace natopljene tragovima bogate povijesti jedinstvenog dalmatinskog mediteranskog ozračja pod visokim planinama i pred širokim morem, malo ih je bilo koji su u toj gesti omiških entuzijasta prepoznali nacrt za trajnije poticanje i njegovanje ove vrste glazbe. Još manje je bilo onih koji su imali viziju da će drevni grad Kačića s vremenom postati glavni

grad klapskog pjeva, metropola dalmatinske terce, mjera po kojoj će se ravnati svi dometi i vrhunci ove vrste glazbenog izričaja kao živog sublimata svega što je ovo podneblje iznijelo kroz stoljeća.

Pjevalo se, dakako, i prije omiških okupljanja. Glazbeno nasljeđe nebrojenih generacija pučkih i klapskih pivača u glazbeni arhiv podneblja utkali su brojni etnomuzikolozi, melografi, obrađivači i skladatelji i sami zaslužni za razvoj dalmatinskog klapskog pjevanja kao što su Franjo Kuhač, Ludvig Kuba, Vladoje Bersa, Antun Dobronić, Josip Hatze, dr. ­Božidar Širola, Jakov Gotovac, Boris Papandopu­ lo, Frane i Petar Tralić, Silvije ­Bombardelli,

Legendarna klapa »Trogir« na omiškoj festivalskoj pozornici na Trgu sv. Mihovila

730

DALMACIJA – HRVATSKA RUŽA SVJETOVA

ZNAKOVI PODNEBLJA Jakša Fiamengo

Bura, refuli čistoće Bura je suho, čisto i nadasve zdravo vrijeme. Umnogome je znala pomoći ljudima da se u toplini doma, u konobama i pri kaminima, bolje upoznaju, da uz ognjište ispredaju priče… i ispisuje crtu kroz vrijeme, poput one od pletera, koji nam je kršteni znak, poput crte fuga u kamenu, iz kojih vire neke prošle bure, uranci i ustanci…

I

ma dobrih i ima loših vjetrova, a u ove druge svakako spada i bura. Na našoj obali jugo je jako i vlažno, puše s mora, znaju mu se pravila i ljudi se od njega na vrijeme sklanjaju, a suha i hladna bura dolazi iz suprotnog smjera, s kopna, manje je predvidiva, javi se naglo, ispuše se na mahove i mijenja jačinu, a studeno doba čini još strašnijim. Zaleđuje sve oko sebe i doslovno ledi krv u žilama, propuhuje nas do kosti i poput Andersenove Snježne kraljice zabija komadićak leda u srce.

U ekstremnim slučajevima djeluje poput noćne more, blokira promet na moru i na cestama, a pogled na nju, osobito u podvelebitskom kanalu, djeluje zastrašujuće. U svojim jakim naletima pokreće milijarde kapi i zna neprozirnom maglicom zabijeliti površinu mora do te mjere da je isključena i sama pomisao na plovidbu, a svojom posolicom, slankastim premazom na bilju uništava vegetaciju.

Bura najčešće puše tri dana, ali zna potrajati i duže. Burni zapusi ostavljaju svuda pustoš; ne vole je ni smućeni ljudi, ni prozebla živina, ni povijena flora. Bura olujne jačine bez pardona prevrće kamione i prikolice, a u marinama potapa brodice, dok ona orkanska čupa drveće i stvara dodatne neregulanosti.

Jesi li spomenuo buru, uz nju odmah vezuješ studen, hladnoću, sjever(ac) kao klimatski nepogodnu stranu svijeta, osobito za južnjake. Po buri vrijeme najčešće i nije vrijeme, već nevrijeme, vrijeme nevera, što je mnogo lakše reći nego doživjeti. Ni vrapcima, pticama i zvijerima nije lako, a uzrečica Noćas će zeko tražiti majku zacijelo ima veze baš s burom. Kad smo ono bili djeca, ništa nas nije moglo natjerati da ostanemo kući, u toplome, ali bura jest – od nje smo se svi sklanjali jer ulazi pod kožu, pod nokte, u dah, u raspoloženje.

Za njezine refule (tal. raffica, refolo) nikad nisi siguran kad će i s kojom silinom nahrupiti, njezini skoši znaju biti gotovo neizdrživi.

Premda zna iznenaditi i nastupiti naglo, početno djeluje uvijek nekako nedužno, grize, ali po intezitetu brzine vjetra djeluje nešto slabašnije, čak se i smiri, ali nam ostavi studen, suhu i ježurastu, a onda ničim izazvana nemilosrdno i nezadrživo uđe u turbulentni kovitlac i nikako joj nije uputno biti na putu. Bura zapravo i nije samo vjetar

742

DALMACIJA – HRVATSKA RUŽA SVJETOVA

Kazalo imena i pojmova Aachenski mir – 32, 192 Abdi Kadri-aga – 275 Acciarini, Tiddeo – 233 Adam, Robert – 191, 261, 339 Adamić, Stanislava – 458 Adel – v. : Selimović, Adil Aequum – 2, 539 Afrić, Vjekoslav – 473 Agatarhid (Agatharhídes, Agátharhos) – 178 Agaton – 33 ager – 31, 150, 152, 153, 154, 356, 540, 579 agrikultura, agronomija (i : kolonat, poljodjelstvo, poljoprivreda, težaštvo, zemljodjelstvo, zemljoradnja) – 11, 53, 58, 61, 65, 67, 72, 126, 133, 136, 141, 144, 145, 153, 165, 175, 178, 180, 237, 286, 289, 290, 357, 368, 396, 425, 426, 476, 477, 551, 553, 555, 558, 570, 583, 589, 590, 591, 594, 596, 605, 621-622, 623, 624, 625, 628, 664, 701, 733, 735, 740 Agron – 14, 23 Alanović, Vladan – 655 Albert II. von Habsburg – 233, 248 Alborghetti, Igor – 166 Aleksandar III. (Rolando Bandinelli) – 9, 434, 498-499, 520, 521, 583, 681 Alekseev, Mihail Pavlovič – 617 Aléxios I. Komninós (Aleksij Komnen) – 40 Alfirević, Frano – 452 Amat Luzitanac (Amatus Lusitanus) – 269, 270 amfiteatri – 20, 26, 29, 182, 188, 256, 487, 496, 546, 560, 561, 674 Ancona ( Jakin) – 42, 45, 113, 158, 234, 235, 311, 371, 495, 526, 576, 645-646 Ančić, Mario – 658 Ančić, Mladen – 436 Andetrij – v : Muć András II. Jeruzsálemi (Andrija) – 43

Andreis, Josip – 441 Andreis, Mladen – 117 Andreis, Paval (Paolo da Traù) – 420-421 Andrić, Vicko – 426 Andrija Aleši (Andrea Aleksi, Andrea Alessi) – 224, 230, 339 Andrija Buvina – 202-203, 205, 457, 563 Andrijašević, Niko – 447 Andrijić, Josip – 211 Andrijić, Marko – 213 Andrijić, Nikola – 211 Andročec, Vladimir – 668 Andrović, Nikola – 351 aneksionisti – 131, 553 Angeli Radovani, Kosta – 457 Anić, Nikola – 436 Anić, Vladimir – 438 Antica, Anselmo – 571 Antić, fra Ante – 493 Antić, Ljubomir – 435 Antić, Saša – 611 Antiohijan (Antiochianus), sv. – 494 Antoljak, Stjepan – 436 Antonije, Marko (M. Antonius) – 6 Antun (Anton) Dalmatin – 373 Anžuvinska dinastija (d’Anjou) – 45, 48, 105, 106, 114, 207, 373, 417, 678, 706 Apijan (Appianós) – 14, 17 Appendini, Francesco Maria – 138, 166, 241, 426, 653 Appendini, Urbano – 241 Aralica, Ivan – 460 Arbanasi (i : Arbneshi, Borgo Erizzo) – 310, 389 Ardijejci – 14, 16, 23, 26, 34, 558 arheologija – 9, 11, 12, 22, 107, 109, 154, 183, 260, 297, 355, 356, 376, 419, 425, 428-429, 430, 431, 432-433, 441, 501, 633-638

Ako vam je Dalmacija sudbina, Ako ste rodom iz Dalmacije ili vas bavljenje turizmom s njom povezuje, onda je ovo prilika koju ne biste smjeli propustiti jer vam u po cijene nudimo knjigu koja iz perâ najuglednijih autora donosi sve najvažnije o Dalmaciji u njenoj povijesti i pravo je vrelo ideja za nove i originalne destinacijske turističke proizvode.

O knjizi: 53 autora 260 autorskih tekstova 1.100 ilustracija svih vrsta 2.282 natuknice o Dalmaciji u kazalu imena i pojmova format B5 (16,5 x 23,5 cm) 800 stranica u boji tvrdi uvez, zaštitna kutija

Informacije i narudžbe:

tel: +385 (0)21 325 425 mob: +385 (0)91 544 33 03 e-mail: croma@croma-co.hr

onda je ova knjiga vaša potreba!