Hajduk u sto i jednoj priči by Croma Co.

PREDIGRA Malo je knjiga o Hajduku koje su napisane bez ikakvog, pa i najmanjeg Hajdukovog patronata. Čak i bez one službene suradnje na razini razmjene slikovnog materijala, statistike, činjenica i ostalog. Možda je ovo i jedina takva knjiga u Hajdukovoj bogatoj stoljetnoj povijesti. Tim teže je bilo uređivačkoj ekipi koja je od mojih stotinjak priča složila cijelu knjigu, ali kako nije bilo hajdukovca, igrača ili navijača, pa ni člana obitelji koji nije pomogao pričom ili fotografijama – falain i ovom prilikom – zajedničkim snagama stvorili smo tu drukčiju knjigu, ispričanu slobodno, bez ikakve cenzure ili prilagođavanja/falsificiranja istine i povijesnih činjenica »u ime viših ciljeva«. U vezi s činjenicom da ovo nije Hajdukova knjiga, nego knjiga o Hajduku, namjera mi je zapravo reći da ćete je ovako drukčije i čitati, jer je pristup knjizi bio isključivo autorski. Po zamisli izdavača trebalo je, dakle, samo po mome guštu i kriteriju, ispisati stotinjak pričica o Hajduku za njegovu stotu, pa se pokazalo da bi se kroz knjigu moglo navigat po kursu »sto brandova Hajduka«. Stoga je i nemojte čitati kao priču o sto najboljih hajdukovaca, jer ovo je zapravo kronika Hajdukovih sto godina i mala povijest kluba kroz Hajdukove brandove, priče, događaje, utakmice, ljude, igrače ili funkcionare, kroz navijače, stadione, murve… sve do naših dana! Zbog izostanka formalnih kriterija pisao sam (i birao priče) po sluhu i nema šanse da bih mogao dokazati da sam u pravu, da bih mogao opravdati svaku svoju odluku, da bih mogao egzaktno objasniti zašto ovo, a ne ono. Bilo koji kriterij bi me sputao i odveo u još veće pogreške jer je Hajduk fenomen koji se prelijeva preko svih granica i pravila. Knjiga je, dakle, nastala spontanije nego što izgleda, i piscu je omogućeno da se slobodno kreće po terenu, po svom instinktu, onako kako možda nije bilo dopušteno ni Vukasu, ni Jerkoviću, jer bi se tu uvijek našao neki strogi Tomislav Ivić. Zato su sve primjedbe na ovaj izbor priča opravdane, a ja sam jedini i najveći krivac. Imao sam i dodatnih problema, i to sa samim sobom. Hajduk i balun nikad nisam pratio isključivo kao nogometni novinar, pa ni šire – kao sportski novinar, nego mi je to uvijek bila priča o svemu, najmanje o rezultatu i poluvremenu, a najviše – o vremenu. Jer Hajduk, to nekontrolirano čudo, rendgen je svega što nam se (u društvu) događa! Autor

Sadržaj ROĐENJE HAJDUKA

1. U PRAG BEZ SMOJE .....................................................................................................................2 U FLEKA ..............................................................................................................................................3 2. PRIČA O HAJDUKU ........................................................................................................................6 3. SVE U SVOJE VRIME: SPLIT OD DUJE DO KERUMA .........................................9

DAVNI DANI

4. KVINTET OSNIVAČA...................................................................................................................14 FIFA PRIZNAJE: KOD SPLITA SE PRIJE 2000 GODINA IGRALO NA BALUN ...............................................................................................................15 5. POROĐAJ U HRVATSKOM DOMU ...................................................................................17 6. PRVA UTAKMICA: PRVA POBJEDA ...............................................................................19 PRVA MOMČAD, PRVI STRIJELAC ŠIME RAUNIG .................................................20 7. HAJDUCI NA KRŠTENJU .........................................................................................................21 8. PRVI TRENER OLDRICH JUST ...........................................................................................23 9. DRUGI ČEH NA TRENERSKOJ KLUPI: JOSEPH SWAGROVSKY ............24 10. ŠAHOVNICA, GRB I ZASTAVA ............................................................................................25 11. MAJSTOR S MORA ......................................................................................................................26 12. ŠIME RAUNIG, HAJDUKOVO SPLITSKO KOLINO ..............................................27 Veterinar Vando, unuk Šime Rauniga: JEDINI DJEDOV GOL ............................................................................................................29 GOL BAKE RAUNIG ..................................................................................................................30

LEGENDE 1

13. FABJAN KALITERNA, INŽENJER OD BALUNA ......................................................32 BAČVICE, MRIJESTILIŠTE SPORTOVA...........................................................................33 IGRA NA KENDE .........................................................................................................................35 14. NOGOMETNI FILOZOF BARBA LUKA KALITERNA...........................................36 AFORIZMI, IZUMI I BATUDE: ZAKONI BALUNA U DVI RIČI ...............................39 KALITERNA U EURO CHAMPIONS LEAGUE ............................................................40 BATUDE ............................................................................................................................................40 IZUMI BARBA LUKE ..................................................................................................................41 ONI BI TILI ŽIVIT OD FUZBALA, ALI FUZBAL NE ŽIVE OD NJIH ...................41 15. ŠIME PODUJE, HAJDUKOVA INSTITUCIJA ..............................................................44 ŠIME I ZVEZDA.............................................................................................................................47 16. RAFINIRANI TEHNIČAR VELJKO PODUJE ...............................................................48 17. JANJČIĆ LAVLJEG SRCA.........................................................................................................50 1927. i 1929. GODINA: PRVE TITULE I – OPERETA ................................................53 vi

18. 19. 20. 21. 22.

SHOW A LA TONČI BONAČIĆ.............................................................................................55 DRIBLING BABICE: MIRKO BONAČIĆ .........................................................................56 TRENER I GOLGETER LJUBO BENČIĆ ........................................................................57 JANKO RODIN, PRVI SPLITSKI OLIMPIJAC ............................................................58 SVJETSKA SUDAČKA LEGENDA LEO LEMEŠIĆ .................................................59

RATNIM STAZAMA

23. HAJDUK PRKOSI TALIJANSKIM FAŠISTIMA..........................................................62 24. U VOJNIČKIM COKULAMA ...................................................................................................64 HAJDUK NOVJ ..............................................................................................................................66 PET SUSRETA S TITOM ..........................................................................................................67 25. OBNOVA KLUBA 1944. ............................................................................................................68

TRI EKSKLUZIVNE ZVIJEZDE HAJDUKA:

26. RATKO KACIJAN: LOPTA TRČI, IGRAČ MISLI ........................................................72 27. VLADIMIR KRAGIĆ, »KIDAT ŽILU« .................................................................................73 28. ANĐELKO MARUŠIĆ FERATA .............................................................................................75

NOVO DOBA: LEGENDE 2

29. PRVA PORATNA TITULA .........................................................................................................78 30. FRANE MATOŠIĆ ZA SVA VREMENA ..........................................................................80 FRANE U ITALIJI ..........................................................................................................................84 31. KARAKTER BRAĆE MATOŠIĆA ........................................................................................85 32. DOBRI DIV JOZO MATOŠIĆ ..................................................................................................87 33. SILA HAJDUKA LJUBOMIR KOKEZA ...........................................................................89 GRIZA JE TRAVU .........................................................................................................................91 DRES KAO PIDŽAMA ...............................................................................................................91 IGRAJ S GIPSOM ........................................................................................................................91 PAPIGA .............................................................................................................................................91 34. POVIJESNI ŠUT – BOŽO BROKETA ...............................................................................92 35. NEPONOVLJIVI SLAVKO LUŠTICA .................................................................................95 36. PLANETARNI VRATAR VLADIMIR BEARA ...............................................................98 ROĐENJE GOLMANA ...........................................................................................................101 37. NAJVEĆE IME – BERNARD VUKAS BAJDO .........................................................103 38. DAVOR GRČIĆ GAGA, STOPER S KARIZMOM .................................................107 PERO ZLATAR O GAGI..........................................................................................................109 39. SLATKI GAGIN ŽIVOT .............................................................................................................110 GAGAMOBIL...............................................................................................................................112 40. FETIVI BALUNJER LENKO GRČIĆ ................................................................................113 41. ŠARMER S POKRIĆEM BOGDAN KRAGIĆ ...........................................................114 vii

42. SMOJINO BRATSTVO I HAJDUKSTVO ......................................................................116 43. DIREKTOR NOGOMETA VLADIMIR GEZA ŠENAUER ..................................117 FOTOS IZ SPLITA U NATIONAL GEOGRAPHIC...................................................120 GEZA SE ŽENI ...........................................................................................................................120 GEZA U PRŽUNU ....................................................................................................................120 AUTORITETI ................................................................................................................................121 DVI VELIKE NAVALE...............................................................................................................121 IZ PENZIJE U EUROPU ........................................................................................................122 DINAMO ........................................................................................................................................122 44. UMJETNOST JOŠKA VIDOŠEVIĆA JOLE ................................................................123 45. PRAVI GOSPODIN MILOVAN ĆIRIĆ ............................................................................125

IZMEĐU DVIJE ZLATNE GENERACIJE 46. 47. 48. 49.

127

KRIZNE ŠEZDESETE ..............................................................................................................128 PETAR JOZELIĆ, HAJDUKOV AMBASADOR U ZAGREBU .......................132 MUŠOVIĆ, TRANSFER DESETLJEĆA ........................................................................135 TRENERI ZA ŠEZDESETE: OZREN CINA NEDOKLAN I DUŠAN NENKOVIĆ ...............................................140

TORCIDA, POKRET OTPORA

143

50. PARTIJA I TORCIDA..................................................................................................................144 51. ANTE DORIĆ, NAVIJAČKA INSTITUCIJA .................................................................151 52. NIŠTA KONTRA HAJDUKA .................................................................................................157

NOVI OLIMPIJCI, ČETIRI ZLATNA 53. 54. 55. 56. 57. 58.

ZLATKO PAPEC, NAGOVORIO GA VUKAS ...........................................................160 NIKOLA RADOVIĆ, PRIČA IZ FILMA ..........................................................................162 ANDRIJA ANKOVIĆ, ZLATNI GOLGETER I OLIMPIJAC...............................163 ANTE ŽANETIĆ, UNIVERZALAC S KORČULE ....................................................165 ZVONKO BEGO, PRAZNIK U RIMU ............................................................................167 ALEKSANDAR KOZLINA, NEPONOVLJIVI ŽONGLER ..................................169

MODERNA VREMENA 59. 60. 61. 62. 63. 64. viii

159

171

VINKO CUZZI, IME DESETLJEĆA .................................................................................172 PETAR NADOVEZA, I PERE, I PELE ...........................................................................175 IVICA HLEVNJAK, BUKLEGENDA ................................................................................179 DRAGAN HOLCER, U SPLIT INFIŠAN........................................................................184 IVAN BULJAN, OD HAJDUKA DO COSMOSA .....................................................187 JURICA JERKOVIĆ, PELE I MARADONA ................................................................190

65. VILSON DŽONI, PRETEČA DESNOG BOČNOG .................................................195 DŽONI I NJEGOVI SINOVI ...................................................................................................197 66. LUKA PERUZOVIĆ, LETEĆI STOPER .........................................................................198 67. DRAŽEN MUŽINIĆ, SUCU BUŠIO PAMET .............................................................201 68. NOGOMETNI BEATLESI .......................................................................................................204 69. VEDRAN ROŽIĆ, SAMOZATAJNI POLITIČKI LIBERO ILI PETOM GLAVE ......................................................................................................................204 70. SLAVIŠA ŽUNGUL – BUNTOVNIK BEZ RAZLOGA .........................................208 71. IVAN KATALINIĆ, REKORDER SA 21 TROFEJEM ............................................212 72. MIĆUN JOVANIĆ, NEPONOVLJIVA VEZA ..............................................................216 73. BRANE OBLAK, IGRAČ EPOHE .....................................................................................218 74. IVICA ŠURJAK, ZLATNO VESLO ....................................................................................221

KREATORI NOVOGA HAJDUKA

225

75. TOMISLAV IVIĆ, GALILEO BALUNA............................................................................226 76. STANKO POKLEPOVIĆ, FANATIK SVOGA POSLA ..........................................232 TRIK ZA ŠUKERA i BOBANA ............................................................................................236 PAŠKI MOST ...............................................................................................................................236 DRIBLING U TRGOVINI ........................................................................................................237 POMORSKA TRADICIJA ......................................................................................................237 77. TITO KIRIGIN, PREDSJEDNIK STOLJEĆA ..............................................................238 78. ANTE MLADINIĆ BIĆE, CVAJNŠTAJN BALUNA .................................................242 79. STARI PLAC ....................................................................................................................................250 80. HAJDUK KAO SVJETSKA VIJEST ..................................................................................253 81. JOSIP SKOBLAR, MONSIEUR GOAL .........................................................................256

HAJDUCI S KRAJA STOLJEĆA 82. 83. 84. 85. 86. 87. 88. 89. 90. 91. 92. 93. 94.

259

ZLATKO VUJOVIĆ, GROM IZ VEDRA NEBA .........................................................260 IVAN GUDELJ, HEROJ ZA MANEVRE ........................................................................264 ZORAN VULIĆ, HAJDUKOVA SUDBINA ...................................................................267 TONČI GABRIĆ, STRPLJEN SPAŠEN .........................................................................273 BAKA, VELIKI BELAJ ZA JUGOSLAVIJU .................................................................276 BLAŽ SLIŠKOVIĆ, MARADONA S BALKANA .....................................................279 ALJOŠA ASANOVIĆ, LAKAT OD BRONCE ............................................................282 IGOR ŠTIMAC, NOGOMETNI REVOLUCIONAR .................................................286 SLAVEN BILIĆ, MODERNA ŠKOLA ..............................................................................290 ROBERT JARNI, ŽIVOT S BALUNOM .........................................................................294 ALEN BOKŠIĆ, OPET VUKAS!.........................................................................................296 MILAN RAPAIĆ, IZGUBLJENE ILUZIJE .....................................................................299 STIPE PLETIKOSA, VRATAR NA SVOJU RUKU ..................................................303 ix

95. DARIJO SRNA, SPLITSKI MESSI ...................................................................................305 96. GORAN VUČEVIĆ, BARCA IZ POLJUDA .................................................................307 97. GOJKO ŠKRBIĆ, FENOMEN DRUGOG DOBA.....................................................310 ZEBEC I IVIĆ................................................................................................................................315 TRANZISTOR ..............................................................................................................................316 MENADŽER.................................................................................................................................316 98. ANTE ŽAJA, HAJDUKOVA KONSTANTA ..................................................................317 99. ŠIME LUKETIN, KNJIGA U BALUNU............................................................................321 100. NE DIRAJTE MI DIONICU ....................................................................................................327

KLUPA ZA REZERVE

333

101. KLUPA ZA REZERVE ...............................................................................................................334 ZADNJI GOL NA STAROM PLACU ................................................................................343 AVIONOM U MURVU .............................................................................................................343 TIJARDOVIĆEVA KRALJICA LOPTE ..............................................................................343 PRVA HAJDUKOVA KORAČNICA ...................................................................................344

BILJEŠKA O PISCU

345

SVE HAJDUKOVE MOMČADI OD 1911. DO 2011.

349

HAJDUK U STO I JEDNOJ PRIČI

NOGOMETNI FILOZOF BARBA LUKA KALITERNA Balun je uvik brži od igrača! Iz te škrte, a tako bogate sentence, barba Luka će crpsti sve inspiracije za svoju nogometnu skolastiku te će postati legendarnim, nenadmašnim, povijesnim trenerom, čiju viziju još i danas slijede mnoga nogometna pokoljenja

Luka Kaliterna rođen je 13. listopada 1893. u splitskoj težačkoj obitelji Tome i Antice, koji su imali tri sina i četiri kćeri. Najstariji sin Fabjan najviše je utjecao na Luku, koji se u djetinjstvu bavio veslanjem te je i poslije bio vrstan veslač Gusara. Doslovno opčinjen nogometom razvija se u pravog nogometnog filozofa. Brat Fabjan ga je »infeta« balunom nogometnim poslovicama i izrekama što ih je kao student pokupio u Pragu. Jedna od temeljnih nogometnih deviza koje će barba Luki odrediti gotovo cijeli život rječito je sažela smisao baluna, kako ju je iz Praga prenio Fabjan: Balun je uvik brži od igrača! Iz te škrte, a tako bogate sentence, barba Luka će crpsti sve inspiracije za svoju nogometnu skolastiku te će postati legendarnim, nenadmašnim, povijesnim trenerom, čiju viziju još i danas slijede mnoga nogometna pokoljenja. A zapravo je bio bankovni činovnik. Čak i ta njegova činovnička svakodnevica odiše produhovljenošću i dosjetkom, čemu je bio očito sklon, neovisno o svojoj nogometnoj strasti. – Barba Luka, a di ćete? – pita ga portir na izlazu iz poslovne zgrade banke u kojoj je Kaliterna radio. – Kako di ću? – Pa rano je, još nisu dvi ure – podsjeti portir barba Luku da radno vrijeme još nije završilo... Barba Luki se žurilo na važan trening Hajduka, ne smije zakasnit, i toj priši učas mu proradi kliker: – Šjor portir, nisan vas pita koja je ura! Luka Kaliterna na vratima Hajduka . g. 

LEGENDE 

AFORIZMI, IZUMI I BATUDE: ZAKONI BALUNA U DVI RIČI • • • • • • • • • • •

• • • • • • • • • •

Golove daje igra, a ne igrač. Ne igra oni koji ima, nego oni koji nima balun. U igri sve vidi, a ništa ne gledaj! Ne zovi balun naglas, jer te i protivnik čuje! Ne gledaj di ćeš dat balun, jer to je isto ka da si mu telefonira, evo ti šaljen balun. Krila uz štriku, igrajte po vaju i ne karajte se! Kad pucaš, gledaj u branku, a ne u balun, jer kad kamenom oćeš pogodit ponistru, onda ne gledaš u kamen. Momčad bez krila nije momčad, isto ka šta orao bez krila nije orao. Nego kokoš. Uvik igra niski balun, a visoki je nužda. Šta toliko držiš balun, prigledaješ ga ka carinik, brzo ga daj drugome! Kad je balun u nas, biž ča od svakoga, a kad je u njih, drž prvoga do sebe (kad otmeš loptu, bježi od svojih i od njihovih, da bi bio slobodan igrač, kome se može dodat, a kad izgubiš balun, preuzmi najbližeg protivnika). Momčad je ka lumbrela, kad je balun naš, otvara se, a kad je u njih, skuplja se. Šta ću igrače vodit na Marjan, nisan ja šumar. Zašto vratare vode trkat na Marjan, pari da oni trčedu isprid branke. Ko nema širinu, nema ni dubinu. Duga lopta je korisnija, ali mora bit duga koliko je sigurna. Jednom takni, drugom makni! Uvik učini fintu, lažni potez! On tebi fintu, ti njemu kontra fintu, i igrač bez baluna može varat. Uvik u prazan prostor, daj u prostor, a ne u noge! Ako svome nosiš balun ka kamarijer/konobar, onda mu sa sobom donosiš i još jednoga protivnika.

Barba Luka: »Golove daje igra, a ne igrač.« 

HAJDUK U STO I JEDNOJ PRIČI

JANJČIĆ LAVLJEG SRCA Sportska nepravda nanesena nesretnom Nikoli Gazdiću Janjčiću, miljeniku Hajdukove publike, ispravljena je na prvoj utakmici s velikim Građanskim u Splitu. Doživio je čast i ljubav navijača, a odmah potom zauvijek otišao u Hajdukovu legendu Više od petnaest godina čekalo se do prve Hajdukove titule državnog prvaka 1927. godine jer državnih prvenstava nije ni bilo prije 1923. Hajduk je dotad već egzistirao dvanaest godina i odigrao mnoge značajne utakmice te stekao i popularnost, pa čak i ugled jer u to doba, kad je nogomet bio tek u počecima, nije trebalo puno. Od te 1923. Hajduk će postati značajan faktor na hrvatskoj nogometnoj sceni i jedini klub koji je sudjelovao u finalima svih državnih prvenstava do rata.

Prva od slavnih generacija bila je: L. Kaliterna, Benčić, V. Poduje, Rodin, Kurir, Machiedo, T. Bonačić, B. Jankov, Manager, Brajević, Kesić, Radić, B. Šitić, Šuste, M. Bonačić, Š. Poduje (Tunis), stoji u legendi ispod fotografije koja je objavljena u knjizi Hajduk 1911. – 1977. o 66. godišnjici na stranici 77 pod naslovom »1923.« Navedeno je i tko je u to doba nastupao: Marin Nikola Gazdić Janjčić Brajević, Petar Dujmović, Mirko Bonačić, Mirko Mihaljević, Miho Kurir, Ante Kesić, Frane Tagliaferro, Ernest Hochmann, Ljubo Benčić, Veljko Poduje, Šime Poduje, Zvonimir Bavčević, Otmar Gazzari, Božidar Šitić, Luka Kaliterna, Janko Rodin, Renzo Gazzari, Ante Roje, Miho Pilić, Ante Bonačić, Jaroslav Bohata, Ivo Šuste i Ferante Colnago. U nekadašnjoj Austro-Ugarskoj prvenstva se nisu održavala. Od 1919. do 1923. natjecanja su bila samo lokalna, a tu je Hajduk redovito bio prvak Splita. Prekretničke 1923. godine Luku Kaliternu postavljaju za stalnoga klupskog amaterskog trenera, Hajduk odlazi na turneju u sjevernu Afriku, uređuje se igralište, jer staro je bilo postavljeno u smjeru istok-zapad, što je smetalo igri zbog sunca. Isprva su se igrači »tuširali« u jednoj jami za vapno ako bi u njoj ostalo išta vode. Jedna od prvih slika igrača i članova uprave Hajduka iz 1912. – u gornjem redu na stranici 9 knjige Hajduk 1911. – 1977. stoje članovi uprave, a zadnji zdesna je Oto Bohata, jedan od prvih čeških trenera Hajduka. Prva momčad: Sisgoreo, Dujmović, De Marchi, Salvi, Tagliaferro, L. Kaliterna, B. Šitić, Righi, Tudor, Gazdić i Nedoklan. U donjim su redovima rezerve i juniori Hajduka. 

LEGENDE 

SVJETSKA SUDAČKA LEGENDA LEO LEMEŠIĆ Leo Lemešić jedna je od deset najvećih Hajdukovih legendi. U  nastupu za Hajduk Lemešić bilježi rijedak trofej – čak  golova. Sudačke zviždaljke prihvatio se na ratnom Visu, a već . sudi na Olimpijskim igrama u Londonu i idućim svjetskim prvenstvima. Bio je i trener, selektor državne reprezentacije te počasni član International Board, tijela koje predlaže izmjene i dopune pravila nogometne igre

Leo Lemešić jedna je od deset najvećih Hajdukovih legendi, ličnost koja je nasljednicima ostavila jasne putokaze o smjeru kojim klub i nogomet trebaju ići. O njegovoj iznimnoj snazi najbolje svjedoče njegovi postupci, gardovi, stavovi i reakcije u kriznim trenucima. Već i njegova svestranost govori o iznimnom duhu koji je htio sve stići. Rođen u Sinju 1908., počeo se baviti sportom već u trinaestoj godini, najprije kao jedriličar, pa onda kao atletičar u Hajdukovoj atletskoj sekciji. Osim toga, igrao je ragbi, veslao u Gusaru, okušao se u vaterpolu. Prvi put se našao na Placu na nagovor Luke Kaliterne. Bilo je to 1924. godine. Igrao je nogomet i prije, ali za juniorsku ekipu Dalmatinca. Dolaskom u Hajduk najprije igra za pomladak, no ubrzo, već 1926., ulazi u prvu momčad, gdje se izborio za sigurno mjesto te će sudjelovati u osvajanju dviju titula sa starijim suigračima. U 491 nastupu za Hajduk Lemešić bilježi rijedak trofej – čak 455 golova. U 1935. godini najbolji je strijelac lige, sa 18 golova u 18 nastupa. U 5 reprezentativnih nastupa postigao je tri gola. Prestao je s igranjem 1940. Na dan obnove Hajduka na Visu Lemešić je izabran u Hajdukovo rukovodstvo, čime se vraća nogometu. Prvu utakmicu nakon obnove Hajduk igra na Visu 13. svibnja 1944., protiv Queen’s Regiment, momčadi engleske vojske. Hajduk je pobijedio sa 7:1, a kako nije bilo suca koji bi sudio u tom povijesnom susretu, zviždaljke se prihvatio Leo Lemešić.

Leo Lemešić, igrač, trener, selektor i sudac



HAJDUK U STO I JEDNOJ PRIČI

PRVA PORATNA TITULA Vođa francuskog pokreta otpora general De Gaulle proglašava Hajduk NOVJ Počasnom momčadi slobodne Francuske. Do kraja . Hajduk je demobiliziran, vraća se u status civilnog kluba, Tito ga odlikuje Ordenom zasluga za narod sa srebrnim vijencem, osvaja prvenstvo Hrvatske Hajduka prepoznaje i novo društvo. Prvi put 1945., po povratku iz Port Saida, nakon devetodnevne plovidbe na Plavniku, priređen mu je oduševljeni doček. Stječe i diplomu: vođa francuskog pokreta otpora general De Gaulle Hajduk NOVJ proglašava Počasnom momčadi slobodne Francuske, što je jedan od prvih Hajdukovih »de gaullova« u novoj antifašističkoj epohi.

Diploma kojom je Hajduk NOV proglašen Počasnom momčadi Republike Francuske. To rijetko i visoko priznanje uručio je Hajduku u svibnju . u Beyrouthu armijski general Humboldt, glavni zapovjednik francuskih snaga na Levantu

Na prvoj utakmici u slobodnome Splitu prvoborac Vicko Krstulović pozdravlja igrače Hajduka i slavne Prve dalmatinske proleterske brigade. U Zagrebu prvi put igraju Hajduk i Crvena zvezda, u lipnju 1945. Hajduk kamionom, ratnim trofejem Osmoga dalmatinskog udarnog korpusa, krstari zemljom, sa sobom posvuda donosi zanos i optimizam s mirisom popodnevnih mirnodopskih krvavo zasluženih predaha… Nakon tri utakmice za Armiju Hajduk je do kraja 1945. demobiliziran i vraća se u status civilnog kluba. Pripao mu je Titov Orden zasluga za narod sa srebrnim vijencem.

Prva utakmica u slobodnom Splitu. Igrače pozdravlja Vicko Krstulović, legendarni partizanski komandant 

HAJDUK U STO I JEDNOJ PRIČI

FRANE MATOŠIĆ ZA SVA VREMENA Igrači kakav je bio Frane Matošić utjecali su na proﬁl i fenomen Hajduka. Takvih je bilo samo nekoliko u Hajdukovom stoljeću. U njima je sublimirana sva karizmatičnost kluba. Za Franu se bez patetike može reći da je Hajdukova legenda za sva vremena, nogometaš koji je za klub odigrao najviše utakmica i postigao najviše zgoditaka:  utakmica i  golova, nešto što se ne postiže baš u svakome stoljeću Igrači kakav je bio Frane Matošić utjecali su na profil i fenomen Hajduka. Takvih je bilo samo nekoliko u Hajdukovom stoljeću. U njima je sublimirana sva karizmatičnost kluba i po uzoru na njih stvarane su legende o Hajdukovu karakteru, moći i mitskom zračenju potencijalne, gotovo natprirodne energije kolektiva vječno određenog za najteže, jedva dostižne zadatke, za rušenje svih barijera na putu do one eurpcije oduševljenja na prepunim tribinama. Za Franu se bez patetike moglo reći da je Hajdukova legenda za sva vremena, nogometaš koji je za klub odigrao najviše utakmica i postigao najviše zgoditaka, 739 utakmica i 729 golova, nešto što se ne postiže baš u svakome stoljeću.

Frane Matošić, Hajdukov mit

Frane je počeo igrati u devetoj godini. Rođen je u Matošićevoj ulici u Splitu 25. studenoga 1918., odmah nakon Prvoga svjetskog rata. Od malih je nogu bio upućen na stotinjak metara udaljeni Stari plac. Počeo je u Hajdukovu pomlatku, u generaciji tića i rebaca kako ih je organizirao barba Luka Kaliterna. A debitirao je među seniorima 1935. protiv Slavije u Sarajevu. Bila mu je tek šesnaesta.

Barba Luka je morao imati nosa. Većinu Hajdukovih igrača tih generacija sam je odgojio i najteže je bilo presuditi na koju poziciju s njima kad bi dospjeli za prvi tim. Koga ostavit da čeka, da sazrije, koga baciti u vatru i dati mu opasnu, riskantnu šansu, a da ne izgori, i tako redom, sve sama pitanja… A te godine mu stasaju Leo Lemešić, Frane Matošić i Vlade Kragić. Koga stavit na centarfora? To je oduvijek bilo prestižno mjesto, devetka koja zabija, kojoj svi aplaudiraju, koja se zove strijelac, golgeter i tome slično. No, igrač je ipak najveći umjetnik, kreator koji mijenja povijest. I mišljenja. 

HAJDUK U STO I JEDNOJ PRIČI

POVIJESNI ŠUT – BOŽO BROKETA Zvezda je imala isti broj bodova kao i Hajduk, ali bolju golrazliku i njoj je bio dovoljan remi u Splitu. Hajduku je igrala jedino pobjeda. Božo Broketa izveo je čudesni udarac koji se pamti desetljećima i koji je tada ‘promijenio svijet’, raznio već zapečaćenu, činilo se, sudbinu bez titule. Stari plac je planuo, a Broketu su nosili na rukama… I evo – još i danas ga nose Božo Broketa je Hajdukova legenda uz čiji se šut i gol vezuje rođenje Torcide u derbiju protiv Crvene zvezde godine 1950. Broketa je u paru s Kokezom činio neslomljivi bekovski tandem. No Božo je znao odletjeti u napad, a kako bi često zabio i gol, smatralo se da je, kao rijetko kojemu beku, njemu to dopušteno. Nakon karijere u Hajduku Broketa je čak neko vrijeme igrao u Amsterdamu za Ajax. No, to je ipak bilo 1956. godine. Karijeru će dovršiti u zagrebačkoj Lokomotivi. Poslije će se baviti i trenerskim poslom, najviše u povratku svom Dubrovniku.

Broketa je rođen u Dubrovniku, na Badnjak 1922. Rano je počeo igrati za dubrovački GOŠK, a za vrijeme rata igra za zagrebački Uskok (1942. – 1945.). Nakon rata prelazi u Hajduk. Odigrat će ukupno 493 utakmice za Hajduk, a kao standardni lijevi branič postigao je čak 70 golova. Njegove odlike bile su kao i Kokezine: borbenost, žestina, srčanost, skromnost, bez komproBožo Broketa, s Kokezom misa, samoprijegor… neslomljivi tandem S Hajdukom odmah po dolasku 1946. osvaja titulu prvaka Narodne Republike Hrvatske, a poslije i titule koje pripadaju toj generaciji Hajduka pedesetih. Za reprezentaciju Jugoslavije Broketa je nastupio tri puta te je bio član momčadi koja je na Olimpijskim igrama u Londonu 1948. osvojila srebrnu medalju. Sudionik je i Svjetskog prvenstva 1950. godine u Brazilu. Na Olimpijadi u Londonu 1948. godine Broketa je član reprezentacije kao i Bernard Bajdo Vukas te Frane Matošić, dakle još dvojica hajdukovaca. Ali jedino je Vukas zabilježio i nastup na toj Olimpijadi, i to u finalnom susretu protiv Švedske. Bila su to slavna vremena za svakog nogometaša s područja ondašnje Jugoslavije. Jugoslavenska reprezentacija uživala je velik ugled jer je tada u polufinalu eliminirala domaćina Englesku sa 3:1. Treba priznati i to da profesionalnih nogometaša u to doba nije bilo na olimpijadama, smjelo se nastupati samo s amaterskim momča

NOVO DOBA: LEGENDE 

NEPONOVLJIVI SLAVKO LUŠTICA Zvali su ga Žiga jer je pokazivao poseban temperament, izniman osjećaj za igru te vrhunske sposobnosti u halfliniji. Poslije će kao učitelj, pedagog, trener i selektor pokazati svoje pravo lice. Hajduk je davao nezaboravne, nenadmašne partije, a mnogi su skloni ocjeni da nikad u svojoj povijesti nije igrao ljepše, maštovitije, lakše, tehnički i trkački savršeno. Nikad romantičnijeg doba, nikad tako visokih rezultata, one prave brazilske atmosfere... Tek će se utvrditi da je Luštica bio nepriznati novi nogometni ﬁlozof na Starome placu kakav je bio i barba Luka Kaliterna

Slavko Luštica jedan je od nenadmašnih vezista u Hajdukovoj povijesti, ali se njegovo ime više veže uz sedamdesete godine, kad je kao trener Hajduku vratio primat u jugoslavenskom nogometu nakon 16 godina teške suše, od 1955. do 1971., u kojem razdoblju je osvojen samo jedan trofej, Jugokup 1967. Luštica je taj mag koji vodi novu zlatnu generaciju Hajduka, što će poslije nastaviti mlađi trener Tomislav Ivić. Vrlo lijepa igra za oko, kako se to onda govorilo u žargonu sportskih novinara, bila je doslovno Luštičino djelo. U poletnoj, slobodnoj i napadački nastrojenoj igri generacije Jerkovića, Šurjaka, Džonija i ostalih lako je bilo prepoznati rukopis trenera Slavka Luštice, jer je onako kako je on igrao pedesetih, igrala i njegova momčad sedamdesetih.

Žiga, nenadmašni vezist Hajduka

Zvali su ga Žiga jer je od prvih nogometnih koraka pokazivao posebnu eksplozivnost i temperament, pa izniman osjećaj za igru te vrhunske sposobnosti u half-liniji kao zadnji, obrambeni vezni, ali i kao graditelj igre koji će u 634 nastupa u Hajdukovu dresu postići i 86 zgoditaka. Luštica je rođen u Kumboru, u Crnoj Gori 1923. godine, a već u jedanaestoj trenira nogomet u šibenskom Osvitu. U Hajduk dolazi 1940., no ratne okolnosti prekidaju njegov mladenački uspon u sedamnaestoj, nakon osvajanja naslova prvaka Banovine Hrvatske 1941. Ali eto ga natrag u ratnom Hajduku na Visu 1944., pa sudjeluje i u Hajdukovoj tituli prvaka Narodne Republike Hrvatske. U poratnom Hajduku odigrat će svoje u standardnoj i slavnoj postavi koja je nanizala trofeje od 1950. do 1955. s tri državne titule prvaka, a godinu poslije Luštica će se iz kopački preseliti na dirigentsku klupu. I kao trener dospjet će do reprezentacije. A za igračke karijere dres s državnim grbom nosi samo na tri utakmice, ali u sastavu je olimpijske momčadi Jugoslavije 

HAJDUK U STO I JEDNOJ PRIČI

PLANETARNI VRATAR VLADIMIR BEARA Beara je vratar kakvog svijet više nikad neće imati. Zamora ga je javno častio: Beara je najbolji na svijetu! Elegancijom, paradama, nonšalantnim kroćenjem lopte jednom rukom, pa još jednim dodatnim, onim krajnjim trzajem u zraku, ako to ne bi bio i onaj dodatni nakon krajnjeg – kao da se smijao zakonima gravitacije i akrobatike Vladimir Beara svjetski je poznato golmansko ime, poput Lava Jašina i Ricarda Zamore, dakle pravi pravcati brand. Beara time postaje riječ, sinonim za nogometnog vratara koji je jedan od najboljih na svijetu. Beara je marka, vrsta golmana, gotovo da bi se umjesto vratar moglo početi govoriti beara, ali onda bi beare valjalo kategorizirati u golemom rasponu od malih do velikih beara. Otprilike kao što se i dandanas svaka pasta za zube naziva kalodontom. Beara je u zubima mogao držati gotovo cijelog protivnika. Nebrojene su utakmice koje je Beara dobio s radnim mjestom na svojem golu, a ne ispred protivničkoga. Zajedno s Bernardom Vukasom nastupio je na velikoj nogometnoj svečanosti u dresu FIFA-e 1953. godine u povodu 90. godišnjice Engleskoga nogometnog saveza. Beara je ušao u sastav umjesto Zemana (Austrija). Bila je to reprezentacija Europe koja je protiv Engleske odigrala 4:4. Na Wembleyu, pred 100.000 gledatelja Beara je branio u društvu Navarra, Hanappija, Zlatka Čajkovskog, Posipala, Ocwirka, Bonipertija, Kubale, G. Nordahla, Vukasa i Zebeca.

Olimpijsko srebro Beara je osvojio u Helsinkiju 1952. godine, nastupivši u šest utakmica. Zbog toga će često ponavljati: »Nikad u životu nisam primio toliko golova kao u Tampereu protiv SSSR-a. Bila je to čudna utakmica, Vukas se igrao s publikom, oduševljavao ju je, mogli smo što god hoćeš, driblao je do besvijesti, po nekoliko igrača, ulazio u šesnaesterac, vraćao se, cirkus… I naravno, to se obično osveti, pomislili smo da je gotovo. Kad je Babrov smanjio na 5:3, nitko nije pomišljao da će biti i 5:5. Pa imali smo tri gola prednosti! Babrov mi je zabio sve skupa tri komada. Kako se utakmica primicala kraju, sve manje sam bilo što mogao učiniti, a kompletna momčad se zabila meni u prsa, pred golom, od njih ništa nisam vidio. A i da jesam, ne znam kako bi od njih i mogao intervenirati, smetali smo jedan drugom, jednostavno, kao da je to sudbinski bilo određeno tako. Sami sebe smo ugurali u gol, izrešetalo me kao zadnjeg diletanta. A tek nakon toga slijedi najveći apsurd. Kako je završilo 5:5, igra se nova utakmica i sad smo morali nešto odlučiti učeći na 

TORCIDA, POKRET OTPORA



HAJDUK U STO I JEDNOJ PRIČI

PARTIJA I TORCIDA Torcida je vječni pokret otpora i zato stalno na udaru svih režima. Zbog Torcide zasjedao je moćni Politbiro CK KP Hrvatske, nakon derbija Hajduka i beogradske Crvene zvezde u Splitu . Tu navijačku armiju Hajdukovih poklonika diljem zemlje za njezin je rođendan . podupro i legendarni Baja, i zbog toga imao velikih problema sa svojom Partijom. Bio je čak kažnjen partijskim ukorom

Kad se u samostalnoj i demokratskoj Hrvatskoj započelo s preoblikovanjem Hajduka i kad su se napokon konkretno počeli spominjati potencijalni dioničari, legenda Hajduka Davor Grčić Gaga je – osjetivši da će se i njegova mladost i prva ljubav Hajduk raspršiti u komadiće među dioničarima – počeo prekapati po Hajdukovoj povijesti, pa je jednoga dana u društvu starih Splićana poznatom po sastajanju na marendi u polju na kraju grada kod Kolje Krstulovića zvanog Staljinko, osvanuo sa strogo povjerljivim dokumentima iz doba najžešćega komunizma. Prvi pokretači Hajdukove Torcide, saznalo se iz tog podebljeg partijskog dokumenta, bili su najveći splitski komunisti i ugledni jugoslavenski političari Ante Jurjević Baja i Jure Bilić. Svi su naravno pomislili da je to neka Gagina šala, no bile su to tvrdnje argumentirane – izvještajem Politbiroa Centralnoga komiteta Komunističke partije Hrvatske. Nakon pobjede nad Crvenom zvezdom . godine do kasno u noć trajala je radost na Pjaci zbog osvojene prve poslijeratne titule prvaka Jugoslavije. Torcida je rođena



TORCIDA, POKRET OTPORA

NIŠTA KONTRA HAJDUKA Osim što je kolekcionar najljepših Hajdukovih uspomena, Ante zna sve o svim nepravdama koje su nanesene Hajduku. »Vidilo se da stalno moraju bit prvi Partizan, Dinamo i Zvezda. U reprezentaciju je za sve bilo mista osim za našega Franu, Broketu, Katnića, Lušticu... To se raspoloženje nagomilano sezonama slilo u nešto ka veliki ustanak cile Dalmacije«

Ante Dorić se i danas žesti pri spomenu mnogih nepravdi nanesenih Hajduku još u ona stara doba, puno prije nepravde stoljeća u izvedbi suca Dušana Maksimovića (Olimpija – Partizan, 1976.). »Baš su te puste nepravde isprovocirale Vjenceslava Žuvelu. Vidilo se da stalno moraju bit prvi Partizan, Dinamo i Zvezda. A i u reprezentaciju isto, još gore, jer Frane Matošić je odigra prije rata devet utakmica, a posli rata ništa, da ne bi ugrozija status Rajka Mitića ili Stjepana Bobeka. Sigurno je i iza rata moga igrat za reprezentaciju još koju godinu. Umisto sedan odigranih utakmica, moga ih je po znanju imat i sedandeset. E, ali di će on imat više reprezentativnih nastupa od jednoga Rajka Mitića?! Bila je to velika nepravda jer su dobro igrali i Cimermančić i Kacijan… A ovako se znalo dogodit da umisto Frane igra neki Jezerkić, Tomašević, Živanović, Firm, Golob, Hočevar, Valok, Pajević… Za sve je bilo mista osim za našega Franu. Tek kad je Bajdo pustija korijenje u repki i drmnija jedan put šakon o stol Tirketu – hoću da mi Frane igra centarfora, tek onda je Frane pozvan i odma je dâ gol, u kvalifikacijama protiv Grčke za SP 1954. u Beogradu. Dobila je tako Jugoslavija sa 1:0. A Frani je bilo već 36 godin. Tako je bilo i s Broketom. A bija je ne samo bek nego all-around igrač. Pa ipak, Broketa nije moga igrat livoga beka u reprezentaciji, jer je mora igrat neki Čolić iz Partizana. Onda, Katnić! Bija je bolji igrač od Minde Jovanovića iz Partizana. Ka šta je i Luštica bija bolji half od Đajića, halfa iz Zvezde, koji je mora igrat… To raspoloženje uoči ove kulminacije protiv Zvezde u Splitu, di je Broketa dâ oni gol pa je osvojena titula, to se raspoloženje, nagomilano sezonama, slilo u nešto ka veliki ustanak cile Dalmacije. Sićan se kâ sad kako san mora po zadatku poć do Lučke kapetanije i saznat sve o svim brodskin linijama, pa dočekat sve vapore krcate naših navijača i za kolet im zadit značku Hajduka. Cili svit je bija Torcida, i domaćice u kuću, i one na Pazar, iz

Sudac Dušan Maksimović (u sredini sudačke trojke), arbitar koji je Hajduku uzeo prvenstvo 

HAJDUK U STO I JEDNOJ PRIČI

JURICA JERKOVIĆ, PELE I MARADONA Jerković je među posljednjim romantičarima, koji su i u okviru strogog profesionalizma presađenog na Hajdukov plac – ipak inzistirali na baletu i umjetnosti kao prepoznatljivim dražima nogometa. No maestro nikada nije zapadao u kič. Njegov dizajn Hajdukove igre uvijek je imao smisao, svrhu, cilj, težio katarzi u pogotku

U svih sto godina Hajduk nije imao takvog igrača. Moglo bi se, dakle, razgovarati o tome je li Jurica Jerković najbolji nogometaš Hajduka u njegovoj povijesti. No, ako i ne bi bio najbolji, sigurno bi se plasirao u deset najboljih, ili, ako bi se sastavljala najbolja momčad Hajduka svih vremena, u njoj bi sigurno bio Jurica Jerković. A kako se ne radi o igraču s bilo koje pozicije, na kojoj bi se još i moglo švercati, nego je u pitanju desetka, onda se može reći da je Jurica Jerković već i tom pozicijom na broju deset izabran među rijetke Hajdukove zvijezde. Jer istinskih desetki uvijek je malo, specifični su to igrači, originalni i uglavnom svestrani, tako da se tim elementarnim karakteristikama izdižu iznad sredine. E sad, ako je Jurica Jerković tu poziciju imao u konkurenciji igrača koji su drmali jugonogometom sedamdesetih, onda se boljeg od njega može tražiti jedino u generaciji pedesetih, koja je slično njegovoj generaciji dominirala jugonogometom i pokupila tri titule prvaka. Tim sustavom eliminacije evo smo začas došli do odgovora: uz Jerkovića boljeg valja tražiti između Frane Matošića i Bernarda Vukasa. I gotovo! Tko bi rekao? A što s Blažom Sliškovićem? Taj genijalac pripada osamdesetima. I ima li još tko? Ima, Niko Kranjčar. Nije daleko od njih ni Ivica Hlevnjak, u nekim je stvarima bio i bolji. Ali sad već širimo vrstu igrača, pa u iznimne valja ubrojiti i Jolu Vidoševića. Ili, kako ispustiti Aljošu Asanovića iz možda najboljeg manevra svih vremena – s Bobanom i Prosinečkim?! E, kad se stigne do Prosinečkog, onda se razdanjuje. Prosinečki je upravo taj tip igrača koji je igrom ponovio Juricu Jerkovića. U Italiji ih zovu iluzionisti, jer imaju neočekivane ideje, pucaju od mašte i blago treneru koji ima takvog igrača: preostaje mu samo da podijeli uloge ostalima i smisli bilo kakvu šablonu od organizacije, jer na scenu stupa generator svih problema za protivnika. Malo je u povijesti takvih igrača koji kao u malom nogometu prime balun od vratara i sa dva-tri lažna kretanja, driblinga ili varljiva postavljanja – buše protivnika, cijelu momčad odvlače na krivi put, dovode je u nezgodan položaj, na krivoj nozi, bez sigurnog obrambenog garda. I onda, raščerečenog suparnika pravom okomitom ili dijagonalnom loptom bacaju na koljena. A egzekutor, primjerice Žungul, 

HAJDUK U STO I JEDNOJ PRIČI

SLAVIŠA ŽUNGUL – BUNTOVNIK BEZ RAZLOGA Ni iz čega stvorio bi se Žungul, i gol. Bio je nogometni genijalac na svoju ruku. Sad ga vidiš, sad ga ne vidiš. Po tom principu nestalnosti pamti se i ukupna Žungulova karijera u Hajduku, a onda i iznenadni prekid, odlazak, više bijeg negoli transfer, u Ameriku. Pravi buntovnik bez razloga

Zvali su ga i Žungol. Davao je izmišljene golove. Kad ih nitko ne bi vidio, naslutio, očekivao. Zato su tako iznenada i padali. Koliko je bilo tih Žungulovih golova na koje si reagirao tek po tome što bi se mreža zatresla! Ni iz čega stvorili bi se i Žungul i gol. Sad ga vidiš, sad ga ne vidiš. Po tom principu nestalnosti pamti se i ukupna Žungulova karijera u Hajduku, a onda i iznenadni prekid, odlazak, više bijeg negoli transfer, u Ameriku. Pravi buntovnik bez razloga. Rodom iz Požarevca (1954.) Slaviša Žungul odrastao je u Kaštel Gomilici, gdje je počeo trenirati nogomet u vrijeme nekoliko darovitih generacija Kaštelana. Prije Žungula je nešto stariji Mićun Jovanić već bio zapeo za oko hajdukovcima i poslije oduševio igrajući već 1971. u šampionskoj postavi Slavka Luštice. Žungul je nogomet učio igrajući za Jugovinil iz Kaštel Gomilice, ali ga je oduvijek više privlačio mali nogomet, gdje se igra lakše, rasterećenije, na potez, bez napornih treninga i priprema. No nije Žungul odolio ni izazovu sjajne Hajdukove momčadi počevši od Meškovića preko Džonija i Jerkovića do Šurjaka. Tu je već igrao i Oblak. Žungul se odazvao Hajduku i uspio postati glavnom zvijezdom, čak i u momčadi sve samih asova, Holcera, Buljana, Peruzovića, Rožića, Mužinića… Ali Žungul je uvijek imao neka svoja nezadovoljstva. Plašeći se da nije dovoljno dobro tretiran, stalno je gledao, kako bi se to reklo, preko plota, pokušavajući naći sebe u nekom boljem svjetlu, sigurnijem i spektakularnijem okruženju. Žungul je ubrzo shvatio da čak i taj sjajni Hajduk ne može tek tako ostvarivati potrebne uspjehe bez njegove role. Sve što se igralo, ipak je bilo uzalud bez Žungulovih golova. A često su oni bili isključivo njegovo djelo. Tako je dolazilo i do problema u momčadi te u kontaktima s trenerom Tomislavom Ivićem. Jer Ivić je ipak bio proizvođač ne samo igrača nego i igre. Žungul nije odrastao u njegovoj generaciji tića, jer je bio mlađi, rođen 1954. godine, ali ga je ipak pripremio za momčad, dotjerao i ugradio u Hajdukov moderni nogomet, gdje se često igralo i na kontre. Ivić je Žungula doveo do pozicije golgetera s »prve stative«. Bila je to šablona koju je Hajduk izvodio besprijekorno jer je u sredini igre imao vješte manevre Jerkovića, Oblaka, neko vrijeme i Jovanića, pa bi iz Jerkovićeva rješenja odaslani u napad bili i Šurjak lijevo i Žungul desno. Teško je bilo protivničkoj obrani predvidjeti kamo kreće Hajdukova akcija, jer su oba krila bila alterna

HAJDUK U STO I JEDNOJ PRIČI

BRANE OBLAK, IGRAČ EPOHE Hajduk je najednom postao Oblak. I ni jedan igrač nikada poslije, a ni prije, nije ostavio tako snažan dojam i tako dubok trag, i to u tako kratkom vremenskom razmaku. Nakon Hajduka Oblak niže fantastičnu karijeru, odlazi u Schalke , pa ga zove Franz Beckenbauer u Bayern, u München, te osvaja titulu prvaka Njemačke. Nastupio je u oproštajnoj utakmici Johana Cruyﬀa ., kad je Bayern usred Amsterdama pobijedio Ajax sa :, a Brane Oblak proglašen najboljim igračem na utakmici U društvu igrača koji su Hajdukovu povijest obilježili kao vremenske prekretnice, Brane Oblak zauzima najznačajnije mjesto. Ni jedna nogometna figura nije postala do te mjere ujedno i stilska i vremenska, jer Oblak kao da je povukao crtu rukom – rekao zbogom Hajdukovom romantizmu i okrenuo novi list u povijesti kluba, moderni profesionalizam. Teško je zamisliti da se može dogoditi takav igrač, čovjek koji je u stanju unijeti toliko promjena u jednu sredinu, ne samo nogometnu. Oblak je preodgojio i splitsku publiku, otvorio joj oči prema trkačkoj dimenziji nogometa, uvjerio je da to on radi najbolje, da je njegov pristup igri efikasniji, korisniji i temeljitiji. Pojava tog slovenskog profesionalca uspostavila je nove uzore na Starome placu, tako da su se malo-pomalo svi u njega ugledali.

Brane Oblak, između romantizma i profesionalizma

Prvi put se to dogodilo i doslovno. Jer kad je počela prva utakmica Hajduka s Oblakom u postavi, pa kad se taj dohvatio baluna i počeo igrati sam svoju predstavu preuzimajući sva ostala mjesta u momčadi, dogodilo se da su igrači kao ukopani ostali na mjestu, zagledani u Oblakov bjesomučni stampedo. Oblak ih je potpuno izbezumio, uletio je kao uragan u njihovu mediteransku lepršavicu i nagazio ih brzom predajom lopte i još bržom promjenom mjesta, takorei u duplome pasu sa samim sobom.

Gdje god si se okrenuo po terenu, mogao si vidjeti samo Branu Oblaka, proćelavog komandosa koji odrađuje svoj transfer germanskom neosjetljivošću za bilo kakvu prepreku, bili to kiša ili jako sunce, bura ili jugo, bili to Zvezda, Partizan ili Dinamo. Oblak je uvijek jednostavno radio svoje i gotovo. Tu nije bilo dileme. Za 

HAJDUK U STO I JEDNOJ PRIČI

TOMISLAV IVIĆ, GALILEO BALUNA Ivića se ubraja među dvadeset najboljih trenera svijeta. Čak u pet država postao je prvakom ili osvajačem kupa: Jugoslaviji, Nizozemskoj, Belgiji, Portugalu i Španjolskoj. Ivić je živio, radio, pobjeđivao i stvarao ne samo s Hajdukovom generacijom sedamdesetih nego i poslije. Živjela su njegova djela, koncepti, sustavi, detalji Tomislav Ivić je u trenerskom smislu isto što je i Tito Kirigin Hajduku kao predsjednik. O Iviću je lakše napisati cijelu knjigu nego napraviti jedan portret ili intervju, jer se pola knjige može ispuniti samo popisom njegovih nogometnih djela, a to nisu isključivo trofeji, kojih je i previše, nego i projekti, ideje, nogometni sustavi, utemeljeni do te mjere da se primjenjuju kao znanstveni nogometni poučci i otkrića. A taj Ivićev opus znatno je bogatiji od vitrina u kojima su njegovi pokali. Ovo je dovoljno da se zasrame svi oni koji su u doba Ivićevog nogometnog galilejstva raspirivali ispod Ivića lomaču. Jer Ivić je ipak težio da kroz njegov kanoćal progledaju i drugi te sagledaju nogometno nebo. Nije bilo točno da je Ivić mali čovječuljak pun kompleksa i bolesnih ambicija pa ga zanima samo »nogometna lata«, to jest pokali. Takva ocjena jednog ozbiljenog nogometnog istraživača kakav je bio Ivić, bila je posljedica zavisti, tipične splitske primitivne i prepotentne ignorancije te blaziranosti navodnih nogometnih intelektualaca koji su pratili zbivanja u Hajduku na distanci, sa stola mudraca, u malograđanskom komforu slamnatih fotelja hotela Park, što je ukupnoj maniri davalo lažni sjaj i društveni prestiž.

Ivić je, s druge strane, bio nešto poput siromašnog bravara iz splitskog škvera koji je preko noći (sa svojom kraljicom, suprugom Reginom), odlučio izravno iz težačkoga Veloga varoša osvojiti – Pariz, poput Balzacovih likova s početaka građanskog društva. Ali to nisu bili Ivićevi motivi. Njegova strast prema nogometu odvela ga je istodobno i do svih ostalih ciljeva svakog malog/velikog čovjeka koji se uspinje u društvu. On je jednostavno vidio u nogometu što drugi nisu mogli ni sanjati, sanjao što drugi nisu mogli vidjeti. Ništa se ne može prigovoriti Iviću kao nogometnom istraživaču, teoretičaru, pedagogu, strategu i naposljetku sveučilišnom profesoru.



HAJDUK U STO I JEDNOJ PRIČI

TITO KIRIGIN, PREDSJEDNIK STOLJEĆA »Od gotovo izblidile legende Hajduka Kirigin je vratija legendu u punom sjaju, oživotvorija je kroz novu zlatnu generaciju, još zlatniju sedamdesetih nego pedesetih, pokupija trofeja više nego ikad iko prije i poslije njega, i programira Hajdukovu budućnost, a nije on kriv šta nije moga živit vječno ka Hajduk« Jedino Tito Kirigin u stogodišnjoj povijesti Hajduka zaslužuje sva priznanja kao pojedinac koji je baš iz svoje glave izmislio novi, moderni Hajduk, koji će najprije vratiti staru slavu pedesetih, a zatim prerasti iz legende u opipljivi profesionalni nogometni pogon za proizvodnju nogometnih poslastica, igrača, igre i trenera. Hajduk je odlaskom zlatne generacije pedesetih presahnuo i u šezdesetima uglavnom privlačio pažnju kao klub koji se bori za egzistenciju u svakom smislu, koji ima »legiju stranaca« u momčadi, koji lažira utakmice, koji nema trofeja, a nema ni velikana iz prošlosti s aureolom Frane Matošića, Bernarda Bajde Vukasa, Kokeze, Brokete, Luštice…

Prilično devastiran klub sveden je na improvizaciju i žal za prošlim vremenima te je prepušten rijetkim talentima koji su spontano izrasli ispod stare murve i hajdučkim srcem pokušavali uzaludno osoviti legendu Hajduka na noge. U takav klub stiže Tito Kirigin, kao u kakav romantičarski kolektiv gdje se igra radi razbibrige i za gušt, bez Tito Kirigin, osobitih obaveza. I već u drugoj polovici šezdesetih otac modernog Hajduka dade se naslutiti iz današnjeg rakursa da se Hajduk polako uspinje, no rezultati će stići tek sedamdesetih. A Kirigin se prvi put pojavljuje na fotografijama iz povijesti Hajduka već 1967. Možete ga vidjeti dok kapetan Hajduka Vinko Cuzzi u prvom planu drži Titov pokal nakon osvajanja kupa Jugoslavije u Splitu protiv Sarajeva. Kirigin već tada djeluje i uobličuje svoju viziju Hajduka u sedamdesetima. Nakon što je stigao prvi trofej poslije suše od dvanaest godina (zadnja titula prvaka 1955.), te ujedno i prvi kup u Hajdukovoj povijesti, počinje se sustavno profilirati momčad bijelih i istodobno uskaču novi talenti iz škole Ante Mladinića, Vojimira 

HAJDUK U STO I JEDNOJ PRIČI

ANTE MLADINIĆ BIĆE, CVAJNŠTAJN BALUNA Biće Mladinić oduvijek je sport uspoređivao sa svim ostalim u životu, pravio od baluna filozofiju, ali ne na Ivićev način, nego onako ležerno, u zafrkanciji, nastavljajući zapravo filozofiju barba Luke Kaliterne Zadnje jugoslavenske godine (1989.) glavnom uredniku Slobodne Dalmacije Jošku Kulušiću palo je na pamet da napravim intervju s Bićom Mladinićem, ali da pričamo o svemu samo ne o nogometu. U biti, u cijeloj karijeri, sve što sam i pisao zanimljivo o sportu, nije imalo veze sa sportom. Moglo bi se reći da sam taj pristup sportu i ustanovio samo zato što sam uvijek znao puno više o svemu ostalom nego striktno o sportu.

Pa i Biće Mladinić je bio takav čovjek. Oduvijek je sport uspoređivao sa svim ostalim u životu, pravio od baluna filozofiju, ali ne na Ivićev način, nego onako ležerno, u zafrkanciji, nastavljajući zapravo filozofiju barba Luke Kaliterne. Da je Biće ta drukčija vrst nogometnog filozofa, prvi put sam otkrio u jednom nesvakidašnjem izmišljenom intervjuu Miljenka Smoje s Antom Mladinićem. Razgovor je tekao kao njihova intimna ćakula, a Smoje je slobodno sve to mogao i izmisliti jer je Biću poznavao u dušu, jer su se zajedno i družili u splitskom životu, a najviše valjda po kavanama, gdje bi Biće znao i kartati. Nije Biće otišao u Partizan zbog karijere. Njega je, kladio bih se, privukao beogradski kavanski život. Do te mjere je Beograd bio metropola kavanskog modus vivendi da u doba prelaska na talijanski kafić i okupljanje uz šank stojeći, Beograd nikako da se preobrati pa je to jedno vrijeme bila zafrkancija kako nama Hrvatima zavide isključivo na šank-liniji po kafićima koji su zapravo još društveniji oblik sastajanja i komuniciranja nego kavana. Biće je u Beogradu i napravio karijeru takvog nogometnog filozofa, koji se ne zatvara u bunker svoje nogometne filozofije, nego je boemski preispituje i razmje

HAJDUCI S KRAJA STOLJEĆA

BLAŽ SLIŠKOVIĆ, MARADONA S BALKANA Zbog lucidnih poteza Baku su zvali balkanskim Maradonom. Čak je i glasoviti francuski reprezentativac i svjetsko ime Zinedine Zidane priznao da je kao klinac dolazio na utakmice u Marseilleu gledati kako igra Baka Slišković

Blaž Slišković je rođen u Mostaru 30. svibnja 1959. pa su ga jedno vrijeme zafrkavali da je rođen na Dan državnosti Hrvatske. Iako s njim te stvari nikad nisu bile za zafrkanciju. U godini prijelaza u Hajduk Baka s Veležom osvaja Kup Jugoslavije, što će ponoviti i s Hajdukom u sezoni 1983./84., da bi otišao 1986. Baku se pamti kao igrača koji je možda uvrh glave s još dva-tri slična genijalca obilježio Hajdukovo stoljeće. Njegov široki asortiman počinjao je u sredini terena s dobrim asistencijama, ali jednako tako mogao je sam sebi otvoriti iznenada prostor i onda se razvijao u pravi pravcati pakao. Kod spriječenih akcija osvećivao se slobodnim udarcima, toliko je bio neukrotiv da bi kažnjavao čak iz kornera pucajući izravno felš-udarcima na gol. Svakako je vratar morao odjednom razmišljati o najmanje pet-šest opasnosti koje dolaze od Sliškovića. Nekako se ipak čini malo 63 zgoditka kad zbrojiš sve u 198 utakmica. U anketi Večernjeg lista 1986. proglašen je najboljim igračem u Jugoslaviji za tu godinu.



HAJDUCI S KRAJA STOLJEĆA

DARIJO SRNA, SPLITSKI MESSI Srna ima bogat asortiman udaraca, dodavanja, driblinga, centaršutova, slobodnih izvođenja, pa još i dorađen bekovski tretman. Tko zna što je sve mogao postići s Hajdukom pa tako sebi podignuti i cijenu i status. S Hajdukom je uzeo titulu državnog prvaka Hrvatske . godine pa još dva kupa . i . Torcida je i njega nagradila trofejem »Hajdučko srce«

Darijo Srna još je uvijek ime Hajduka iako je za bijele odigrao samo od 1999. do 2003., a u ukrajinskom gradu Donjecku već je toliko dugo da ga proglasiše počasnim građaninom. Žele ga i na Otoku, u domovini nogometa. Bogati Chelsea spreman je odriješiti kesu, no Igor Štimac stopira, ne dolazi u obzir, hoće očigledno veću svotu. Bio sam urednik sporta u Slobodnoj Dalmaciji kad mi je na stol pala printana fotka klinca kojemu u vođenju lopte jedna noga leži ukrivo, kao kod ikserica, tako da mu je koljeno bliže koljenu, a u skočnom zglobu stopalo se prilagođava poput ruke, onako kako to rade stolnotenisači kad žele mekano forhandom amortizirati nečiji udarac i vratiti ga felšom natrag na stol. Za izoštreno oko jasno je da se tu radi o profinjenoj nogometaškoj nožici tipa Garincha. Odmah sam šibnuo priču s pitanjem koji je to momak. A oni koji stalno sve prate u Poljudu, već su znali o kakvom se talentu radi – Dariju Srni. Da je Srna ostao u Hajduku, sigurno bi danas bio bliži razini jednog Messija, jer dolaskom u Donjeck, s još nedovoljnom afirmacijom, vraćen je u obranu, pa se mora dobro potrošiti da bi uopće i dotrčao do razine igrališta gdje Messi tek počinje. Srnin put je teži, mukotrpniji i prekidan preprekama, tako da nikad neće stići gdje i Messi, ali, objektivno, Srna ima bogat asortiman udaraca, dodavanja, driblinga, centaršutova, slobodnih izvođenja, pa još i dorađen bekovski tretman. Tko zna što je sve mogao postići s Hajdukom pa tako sebi podignuti i cijenu i status. Uzeo je titulu državnog prvaka Hrvatske s Hajdukom 2001. godine, pa još dva kupa 2000. i 2003. Torcida je i njega nagradila trofejem »Hajdučko srce« za njegovih 15 utakmica i 12 zabijenih golova.

Darijo Srna, igrač od  milijuna 

KLUPA ZA REZERVE

ZADNJI GOL NA STAROM PLACU Autor tog pogotka zove se Mišo Krstičević, još jedan igrač koji je nosio bijele poput Luketina i sličnih zahvalnih profesionalaca, a nije bio razvikan kao zvijezda. Rođen u Metkoviću 1958., odigrao je temeljnu ulogu u Ivićevoj šampionskoj postavi 1979., kad se igralo na ofsajd zamke. Bilo je to protiv Dinama (1:1) 5. rujna 1979., kad je Hajduk preko Krstičevića zabio svoj posljednji i oproštajni gol na Starome placu. Osvajanjem titule u svojoj prvoj sezoni u Splitu, igrajući s braćom Vujović, Gudeljem, Nikicom Cukrovom, Stanislavom Pešićem, Zoranom Simovićem i drugima, postao je i reprezentativcem Jugoslavije, a onda nastavio i trenersku karijeru.

AVIONOM U MURVU Na Hajdukovom portalu, web stranici izuzetne vrijednosti, među mnogim zanimljivostima može se izdvojiti i priča iz 1912., za prvog gostovanja neke momčadi. Bio je to sarajevski Osman. A par dana poslije slijedi pravi raritet, vijest o uzlijetanju aviona sa Staroga placa te slijetanju uz teške probleme. Avion je jednim krilom udario u Hajdukovu murvu, no sve je prošlo bez ozbiljnije nesreće.

TIJARDOVIĆEVA KRALJICA LOPTE Glasoviti splitski kompozitor, tada mladi Ivo Tijardović, inspiriran Hajdukovim uspjesima i nastupom njegove momčadi kao reprezentacije protiv Čehoslovačke, skladao je 1926. popularnu pjesmu »To nenji knedla«. A braća Kaliterna nagovorila su ga da za Hajdukovu 15. godišnjicu napiše operetu Kraljica lopte. Premijera je priređena na Starom placu 18. kolovoza 1926. Solisti su bili Noe Matošić (Slavko), glasoviti splitski tenor, Zlatka Radica (Mila), Branko Kovačić (Mate Tarara), Joško Viskić (sudac), Zlata Trbuhović, bračni par Skrbinšek, braća Bašić, Mikica Šekulin, Ante Štapić i mnogi drugi.



SVE HAJDUKOVE MOMČADI OD 1911. DO 2011.



HAJDUK U STO I JEDNOJ PRIČI

Sezona 1911. Trener: Oldrich Just Igrali su: Josip Buchberger, Božo Budar, Petar Dujmović, Luka Fakač, Frano Gospodnetić, Jan Hrazdira, Oldrich Just, Luka Kaliterna, Vinko Lebedina, Antun Leway, Pero Machiedo, Malešević, Branko Murat, Josip Namar, Božo Nedoklan, Šime Raunig, Mario Righi, Ermenegild Rosseg, Robert Salvi, Paško Sizgoreo, Stipe Sizgoreo, Ampalio Šitić, Božo Šitić, Ivan Tudor, Vilibald Zuppa

Sezona 1912. Treneri: Oldrich Just i Joseph Swagrovsky Igrali su: Josip Buchberger, Petar Dujmović, Paško Fabris, Hugo Franceschi, Nikola Gazdić, Andro Jurašin, Oldrich Just, Fabjan Kaliterna, Luka Kaliterna, Pave Kamber, Frane Kargotić, Vinko Lebedina, Nikola De Marchi, Ante Martić, Jordan Matošić, Božo Nedoklan, Mario Nikolić, Šime Raunig, Mario Righi, Robert Salvi, Paško Sizgoreo, Stipe Sizgoreo, Ampalio Šitić, Božo Šitić, Šuput, Josip Swagrovsky, Ivan Tudor, Josip Zlatar

Sezona 1913. Treneri: Joseph Swagrovsky, Bohumil Macoun Milda i Otto Bohata Igrali su: Petar Dujmović, Nikola Gazdić, Luka Kaliterna, Mihovil Borovčić Kurir, Nikola De Marchi, Ivan Matošić, Božo Nedoklan, Mario Nikolić, Miho Pilić, Josip Prokeš, Mario Righi, Robert Salvi, Paško Sizgoreo, Ampalio Šitić, Božo Šitić, Lovro Tagliaferro, Ivan Tudor

Sezona 1914. Treneri: Norbert Zajiek i Zdenko Jahn Igrali su: Krunoslav Bonačić, Mihovil Borovčić Kurir, Petar Dujmović, Nikola Gazdić, Ernest Hochmann, Zdenko Jahn, Luka Kaliterna, Oskar Leichner, Mirko Machiedo, Nikola De Marchi, Prosper Matijević, Ivan Matošić, Mirko Mihaljević, Božo Nedoklan, Mario Nikolić, Miho Pilić, Josip Prokeš, Mate Radnić, Mario Righi, Robert Salvi, Paško Sizgoreo, Dragutin Stipica, Ampalio Šitić, Frane Tagliaferro, Lovro Tagliaferro, Ivan Tudor, Norbert Zajiček



HAJDUK U STO I JEDNOJ PRIČI

Sezona 1998./1999. Trener: Ivan Katalini Igrali su: Boško Anić, Mate Baturina, Mate Bilić, Marino Biliškov, Elvis Brajković, Josip Bulat, Niko Čeko, Zvonimir Deranja, Tomislav Erceg, Tonći Gabrić, Ivan Jerković, Vik Lalić, Ivan Leko, Stipe Marić, Darko Miladin, Alen Mrzlečki, Jasmin Mujdža, Stipe Pletikosa, Nenad Pralija, Dean Računica, Zoran Ratković, Goran Sablić, Josip Skoko, Hrvoje Sunara, Anthony Šerić, Jurica Vučko, Kažimir Vulić, Hrvoje Vuković, Miroslav Weiss

Sezona 1999./2000. – osvojen nacionalni kup Treneri: Ivan Katalini, Ivica Matkovi i Petar Nadoveza Igrali su: Srđan Andrić, Mate Baturina, Mate Bilić, Slaven Bilić, Josip Bulat, Mario Carević, Zvonimir Deranja, Igor Đuzelov, Anton Grdić, Ante Jažić, Vik Lalić, Ivan Leko, Stipe Matić, Darko Miladin, Ante Miše, Jasmin Mujdža, Igor Musa, Angelčo Panov, Tonći Pirija, Stipe Pletikosa, Nenad Pralija, Jurica Puljiz, Ivan Radeljić, Zoran Ratković, Josip Ribić, Goran Sablić, Josip Skoko, Darijo Srna, Hrvoje Sunara, Goran Vučević, Jurica Vučko, Hrvoje Vuković

S proslave . rođendana - Generacija .



U povodu Hajdukovih sto godina, libar ča dušu liči

HAJDUK U STO I JEDNOJ PRIČI uglednog splitskog novinara i publicista Marija Garbera

O knjizi: Knjiga Hajduk u sto i jednoj priči kronika je Hajdukovih sto godina i mala povijest kluba u sto i jednoj priči o Hajdukovim ljudima, utakmicama, igračima i funkcionarima, o navijačima, stadionima, murvama, feštama… sve do naših dana!

Iz sadržaja (poglavlja u knjizi): Rođenje Hajduka - Davni dani - Predratne zvijezde i legende - Ratnim stazama - Novo doba - Između dvije zlatne generacije - Torcida, pokret otpora - Hajdukovi olimpijci - Moderna vremena - Kreatori novoga Hajduka - Hajduci s kraja stoljeća - Klupa za rezerve

Poseban dodatak: Sve Hajdukove momčadi od 1911. do 2011.

384 stranice  250 ilustracija Cijena: 99,00 kn

dizajn naslovnice: Boris Ljubičić

Informacije i narudžbe: Stobreč 21311, Stepinčeva 27 Tel: 021 325-425 Fax: 021 326-425 E-mail: croma@croma-co.hr Način isporuke: pouzećem ili osobno, po dogovoru

Rekli su o knjizi: Zdravko Reić, novinar: Ovo je najbolja knjiga o Hajduku dosad! Stipe Lekić, tajnik Torcide: Hajduk i Torcida napokon u istoj knjizi! Garber je jedan od rijetkih autora koji je Torcidu predstavio kao sastavni dio Hajduka. Dražen Mužinić, bivši igrač Hajduka: Oduševljen sam. Ovu knjigu ću s ponosom pokazat svojoj dici i unucima.

Stanko Poklepović, bivši trener Hajduka: Garber je uvik ulazija u struku, znalac je i to se vidi! Jurica Jerković, bivši igrač Hajduka: Ovo je knjiga za poć na godišnji i guštat! Slaven Bilić, bivši igrač i trener Hajduka te aktualni menađer West Ham Uniteda: Ova knjiga čini me još ponosnijim što sam i osobno kaplja vrimena u Hajdukovoj vječnosti.