Igra sudbine, Dayana Evans by Ella8977

DAYANA EVANS Igra Sudbine Drugo Izdanje, 2016.

DAYANA EVANS

Igra Sudbine

''Za moju mamu Ivu, koja me uvela u svijet knjige, i tatu Marka od kojeg sam naslijedila umjetnicki gen.''

PROLOG

Noći su uvijek bile svježije uz rijeku. Nicole Adams je u potpunosti zaboravila na to kad je, nagnana unutarnjim nemirom, pošla u neplaniranu šetnju. Svjesna hladnog zraka koji je strujao oko nje, obrglila se rukama, međutim ni to nije pomoglo. Zagledala se u rijeku na čijoj se površini zrcalio odsjaj mjesečine, a stabla i njihove sjene podsjetile su je na sablasnu vojsku. Dok je pručavala te tamne krošnje, noga joj je zapela za nešto zbog čega je izgubila ravnotežu. Zamahnula je rukama, ali ipak se našla kako pada licem prema zemlji mokroj od kiše, koja je uporno padala cijeli dan. Kao što je i očekivala, nije se dovoljno spretno dočekala, pa je zaronila licem ravno u blato. Toliko o nevoljama. Nije mogla poći ni u najobičniju šetnju bez nezgode. Okrenula se i ogorčeno uzdahnula, te se bespomoćno zagledala u blatnjave ruke i odjeću. Zaključila je da će joj hitno trebati tuširanje. Po mogućnosti skupa s odjećom. Pogledala je iza sebe u potrazi za onim za što je zapela. Nazalost, nije trebala dugo tražiti. Kad je shvatila što je uzrokovalo njen pad raširila je oči od užasa, a želudac joj se podigao do opasne točke. Pored nje je ležalo mrtvo tijelo osobe koju je prepoznala. Tijelo je već poprimilo mrtvačku ukočenost i boju, a srebrni odsjaj mjesečine je prizor činio još jezivijim. Mrtvačke oči su prazno gledale u nebo, širom rastvorene u agoniji. Nicole je nelagodno 6

postala svjesna želje da povrati. Tisuću je puta vidjela ovakve prizore na televiziji, čitala o njima, ali stvarnost je bila daleko okrutnija. Iznenadilo ju je vlastito cviljenje. Naravno da je od svih lokacija za šetnju ona imala sreću odabrati upravo onu na kojoj se nalazilo mrtvo tijelo. Pogled joj je zapeo za krvavi trag koji se stapao s rijekom. Nesigurno se podigla na drhtave noge i ubrzano počela trljati odjeću u želji da obriše krvave mrlje koje su se pomiješale s blatom u koje je zaronila ranije. Iznenadni smijeh proparao je noćno nebo, zbog čega je Nicole mala je osjećaj da će joj uši eksplodirati od neugodnog zvuka. Postala je pretjerano svjesna šuštanja kojeg su proizvodile krošnje, zaglušujući smijeh koji je dopirao iza njenih leđa. Do tog trenutka, Nicole nije primjetila kako vjetar u krošnjama može biti tako brutalno glasan, poput vodopada koji se naglo obrušava prema svojoj destinaciji. Trgnula se kad je osjetila ruku na svom ramenu. Stisak nije bio snažan, ali je iz njega zračila jasna naredba, prisiljavajući je da se spusti na koljena, što je poslušno i učinila. Jecaj se oteo iz njenog grla, a koljena su potonula u mekano tlo. “N-ne želim umrijeti...” promucala je, a suze očaja su se razlile niz njeno lice. Stisak je nestao. Šokirana, Nicole je pogledala preko ramena i ugledala osobu koja je bila odjevena u crno, kako stoji nekoliko koraka iza nje. Lice ubojice je bilo skriveno ispod kapuljače, stvarajući duboku sjenu. Nešto joj je bilo čudno u vezi te osobe. Nešto poznato. Bljesak noža na mjesečini prekinuo je njene misli, a težina situacije u kojoj se našla obrušila se na nju kao teretni vlak. Nož je bio dugačak i tanak, nagovještajući smrt. A Nicole je bila kukavica. “Zašto ja?” tjeskobno je upitala, frustrirana zbog nedostatka hrabrosti. Umjesto bijega, one se prepustila očaju i suzama koje su joj zamaglile vid. Ubojica je polako prošao pored nje, spustio se na koljena da budu licem u lice i pogledao ju. “Ti?!” u nevjerici je šapnula Nicole kad je ugledala poznato lice. 7

“Da, ja,” odvratio je poznati glas. “Oh, hvala Bogu!” rekla je Nicole s olakšanjem, ali je zatim zastala. Je li smjela osjetiti olakšanje? Spas? Možda je ovo bila neslana šala? Brzo je bacila pogled prema tijelu koje je i dalje ukočeno ležalo na tlu. Očekivala je da će ustati i nasmijati se njenoj reakciji. Uporno je zurila. Ustani! Ovo mora biti šala! Ne može biti istina! “Ne razumijem...” procijedila je, “Što se događa?” “Zar ti treba nacrtati?” “Ovo je šala, zar ne?” nesigurno je upitala. “Što ti misliš?” “Odgovori mi što se događa?!” histerično je viknula. Smijeh. To je bio tako poznat smijeh. Začudila se kako ga odmah nije prepoznala. “Nicole Adams. Naivna kao i uvijek,” oštrica noža je opet zablistala na mjesečini. Nicole je otvorila usta da nešto kaže, ali se zaustavila kad je prepoznala sjaj uzbuđenja u očima koje su je gledale. Shvatila je da nije bila spašena zato što je osobu poznavala. Jedno ubojstvo je počinjeno, drugo je slijedilo. U glavi joj je odzvanjalo jedno ime: Josh!

1. TRI MJESECA RANIJE 8

“Mogao si nazvati i reći da dolaziš tako kasno,” odsutno je rekla Nicole dok je popravljala prekrivač pod kojim se nalazila. “Nisam imao vremena za telefonske razgovore. Znaš da sam morao ostati duže na poslu.” Zapravo, nije to znala. Mogla je samo pretpostavljati, s obzirom na to da joj već odavno Josh nije govorio ništa o svojim poslovima. Već je počela gubiti strpljenje zbog njegovih sve češćih izbivanja i iznenadio ju je njegov nestrpljiv ton. Prestala je potezati prekrivače i pogledala ga. Stajao je nasred sobe i tjeskobno stiskao šake ne gledajući u nju. “Je li sve u redu?” upitala je. “Da, sve je super,” suho je odgovorio, ali je bilo očito da se jedva kontrolirao. Naglim pokretom joj je okrenuo leđa i počeo se razodijevati. “Josh, reci mi,” navaljivala je, “Osjećam da te nešto muči. Loš dan na poslu?” Bespomoćno je opustio ramena i pognuo glavu. “Ne mogu više, Nick,” tiho je rekao. Nicole nije voljela nadimak koji joj je dao. Osjećala se kao da se obraćao muškarcu, a ne njoj kad bi je tako nazivao. Okrenuo se prema njoj i uputio joj tužan pogled. “Čemu tolika drama, Josh? Što se događa?” “Moramo prekinuti. Ja odlazim. Večeras...” “Molim?!” zatreptala je u nevjerici. “Odlazim. Dosta mi je,” ponovio je, otišao do ormara i izvukao kovčeg. 9

Nicole je bila više nego zatečena njegovim ponašanjem. “Imam drugu,” rekao je dok mu je glava počivala u ormaru. S nevjericom je buljila u njegova gola leđa. I to joj je ovako servirao? Dok je vadio odjeću iz njihovog ormara kojeg su zajedno kupili! “Kako to misliš,” pročistila je grlo, “Imaš drugu? Josh je duboko udahnuo i pogledao je s nelagodom. “Nick, ja... imam... drugu...” stisnuo je zube kao da razgovara s djetetom na rubu strpljenja, a zatim nastavio mekšim tonom, “To traje već mjesecima. Volim je,” skupio je ruke i nervozno stiskao šake, “Žao mi je,” izgledao je poput dječaka koji je čekao zasluženu kaznu, “Čekao sam pravi trenutak da ti to kažem, ali...” ispravio se i raširio ruke, “Nick, ona je tako nepredvidiva i zabavna,” govorio je kao da je želio opravdati svoj izbor, “S njom imam toliko toga zajedničkog...” “Ti to ozbiljno?!” oštro ga je prekinula u hvalisanju. “Da.” Prodorno ga je pogledala kao će tako odgonetnuti da li se šalio ili ne. I shvatila je da je bio krajnje ozbiljan. “Tako znači,” bila je zaprepaštena, “Ne mogu vjerovati. Kako se usuđuješ?” upitala je promuklim glasom, “Stojiš tu napola odjeven i ležerno mi govoriš da me ostavljaš? Da imaš drugu!?” uhvatila je prvo što joj se našlo pod rukom i bacila prema njemu. Kad je ugledala njegov iznenađeni izraz, shvatila je da je na njega bacila jastuk. To je bila kap koja je prelila čašu. Brzo se osvrnula oko sebe i kroz zamućen pogled tražila nešto što bi mu nanijelo bol. Bar da osjeti dio onoga što je on upravo učinio njoj. Nažalost, nije čekao nego je otišao s onim što je uspio spakirati. Prije nego je nestao doviknuo je, “Razgovarat ćemo kad se smiriš,” zatvorio je vrata ne obazirući se na njene uznemirene povike. “Ja se trebam smiriti?! Ja!! Kako se usuđuješ?” vikala je gledajući zatvorena vrata. Skočila je s kreveta i otišla do prozora iako je znala da ga neće moći vidjeti. Ostala je tu toliko dugo da je izgubila pojam o vremenu. Tupo je zurila u ulična svjetla koja bi se zamaglila dok ne bi trepnula i vratila suze duboko u sebe. 10

Gdje je otišao ovako kasno? Što je mislio gdje će spavati? Istina ju je zapljusnula u lice poput hladne vode. Otišao je do nje. Malaksalo je spustila ramena. Tko je bila ona? Kako su se upoznali? Koliko je točno trajala njihova veza? Je li zaista željela znati odgovore? Pogledala je svoj odraz u prozorskom staklu. Svaka suza je ostavila maleni crveni trag u njenim očima, a jedna se samotno ugnjezdila na trepavici. Skupljene obrve su pojačale dojam tuge na njenom licu. Usne su bile kruto stisnute ne dozvoljavajući jecajima da izađu. Kosa joj je padala u mekanim kovrčama preko ramena i stvarala aureolu oko njene glave zbog odsjaja svjetlosti koja je dopirala iza nje. Izraz na njenom licu vratio ju je u djetinjstvo kada je iskusila najveću tragediju u životu. Imala je pet godina kad zrakoplovnoj nesreći i točno takav pogrebu. Malo izgubljeno siroče. siromašna teta Mary koja je preuzela

su joj roditelji poginuli u izraz je imala na njihovom Od sirotišta ju je spasila skrb o njoj.

Josh je znao da se nikada nije mogla nositi s gubitkom i svejedno se nije potrudio biti obzirniji. Ako ju više nije volio, mogao je raskinuti s njom bez uplitanja druge žene. Ovako ju je neizmjerno ponizio i upravo to ju je najviše boljelo. Zar je to zaslužila? Josh je bio jedini muškarac u njenom životu jer se u školi i na fakultetu posvetila isključivo učenju. Bilo joj je dosta siromaštva i očaja, zbog čega je željela sebi osigurati dobar posao. Kad je to postigla nadala se da će uz Josha ispuniti prazninu koju je osjećala zbog gubitka roditelja. Toliko o tome. Nije željela biti slobodna. Bila je uvjerena da će se zaručiti s Joshom. Nevjera joj nije bila ni na kraj pameti. Čak i da se obazirala na znakove, ništa je ne bi moglo pripremiti na ovu bol i poniženje. Što se dogodilo? Kako ga je uspjela otjerati? Zar je toliko jadna bila ljubav koju mu je pružala? Bila je uvjerena da žena nije samo ljubavnica, nego prijateljica i suputnik u životu. Zar je bila u krivu? ~ Prošla su dva mučna dana od kad je Josh nestao u noć. Ona, koja je bila oličenje discipline i organiziranosti, u ta se dva 11

dana na poslu ponašala kao prebijena mačka s odsutnim izrazom u očima. Čim je ušla u hodnik svog pustog stana, strgnula je torbicu i maramu te ih bacila na pod, toliko netipično za nju. Kročila je u dnevni boravak i ukočila se od šoka. Kad ga je ugledala tisuću pitanja joj je prošlo kroz glavu. “Bok,” nesigurno ju je pozdravio dok je sjedio na trosjedu još uvijek njihovog stana. “Bok,” nadala se da u njenom glasu neće primijeti šok koji je izazvao svojim nenajavljenim dolaskom. “Kako si?” tiho je upitao. Kako sam? Usudio se pitati. Ali nije to rekla. “Dobro. A ti?” čula je riječi koje su izašle iz nje dok je ukočeno stajala ispred njega. “Dobro,” ustao je i odmjerio ju kao da je tražio tragove tuge i očaja. Vjerojatno ih je našao mnogo. On je izgledao dobro. Nepromijenjeno. Osim promjene u njihovom odnosu. Kosa mu je i dalje bila krajnje njegovana, dok je ona svoju tih dana zapustila. Uostalom, kosa nije bila jedino što je zapustila. On je izgledao svježe i zadovoljno i zbog toga nije mogla podnijeti pogled na njega. Kako je mogao? Nakon toliko dugo vremena, na takav način... “Kako si mogao, Josh?” pitanje je prešlo preko njenih usana protiv njene volje. “Oprosti, molim te,” pošao je prema njoj, ali ona se povukla nekoliko koraka. Zbog njene geste zaustavio se na mjestu. “Možemo li razgovarati?” tiho je upitao, “Da ti objasnim...” “Da, valjda možemo,” zlovoljno je rekla, sjela u fotelju i ljutito čekala objašnjenje. Pogledao ju je svojim zelenim očima koje je donedavno obožavala. “Nisam planirao da se to dogodi...” počeo je, “Ona je... moja radna kolegica.” “Kako se zove?” oštro je upitala iako nije željela znati odgovor, jer je nekoliko njegovih kolegica upoznala tijekom godina, ali potreba za istinom je bila jača od nje. “Marisol Estaban,” odgovorio je spustivši pogled. 12

“Marisol,” prošaptala je, “Ne mogu vjerovati! Kučka!” izletjelo joj je od bijesa i povrijeđenosti. “Nemoj tako....” podigao je ruku koja mu je do tada ukočeno visjela uz tijelo. “Kako si mogao?” iz nje je progovorio bijes takvih dimenzija da ju je to uplašilo. Sjetila se kad je i kako upoznala Marisol. ~ Bili su u restoranu na večeri povodom četvrte godišnjice njihove veze. “Josh!” začuli su otegnuti ženski glas. Usmjerili su poglede prema djevojci koja im je prilazila. Tog hoda se Nicole dobro sjećala. Bio je nezgrapan s vidnim pokušajem da ga se pretvori u nešto senzualno. Naravno, pokušaj je izgledao smiješno s obzirom da je bila malena, a uz to graničila je s pretilošću. Marisol je na sebi imala crvenu haljinu tankih naramenica koja joj je nezahvalno isticala figuru. Na nogama je imala najružnije cipele koje je Nicole ikada vidjela, a kosa joj je bila kratka i stršila je na sve strane u crveno-crnim pramenovima. Ali iz nje je nešto zračilo. Nicole joj je to morala priznati. Zračila je nekom dragošću i vrckavošću. Izgledala je kao maleni, nezgrapni i razigrani psić. Čak je i u licu podsjećala na psića. Mali okruglasti nosić, velike očice i male pune usne. Sve u svemu, bez obzira na nezgrapnost i lošu figuru, izgledala je umiljato i slatko. Onako kao da bi je najradije uštipnuli za male bucmaste obraze. Josh je ustao i dočekao Marisol s vidljivom nervozom. Nicole je tek sada shvatila značenje njegove reakcije. Bio je ukočen i uspravljen, kao da je progutao metlu, a Marisol se bacila na njega i zagrlila ga, podižući se na prste koliko je mogla, te ga poljubila u obraz. “Nećeš me pozdraviti?” zacvrkutala je. “Hej, Marisol. Kako si?” smeteno se nasmiješio i s nelagodom se izvukao iz njenog zagrljaja. “Super,” odgovorila mu je naslanjajući se i dalje uz njegovo tijelo, “Došla sam na večeru sa prijateljicama, a ti?” “Dopusti da te upoznam sa svojom djevojkom,” odmaknuo se i pokazao rukom na Nicole, “Marisol, ovo je Nicole.” 13

“Bok,” rekla je Nicole i pružila ruku koju Marisol nije dočekala, tako da je Nicoleina ostala lebdjeti u zraku. Marisol ju je pogledala i stisnula svoje velike, okrugle okice. “Bok, Nicole,” uzvratila je pri čemu je naglasila njeno ime. Iz neobjašnjivog razloga Nicole je čitav njen nastup smatrala zabavnim, zbog čega se široko osmijehnula. Marisol kao da nije mogla podnijeti pogled na taj osmjeh pa se okrenula prema Joshu. “Kako provodiš vikend, Josh?” glas joj je imao prizvuk zavodljivosti. “Dobro. Uobičajeno,” rekao je i sjeo na svoje mjesto. “Drago mi je. Ja sam sinoć opet bila vani do jutarnjih sati i bilo je savršeno,” živahno je objašnjavala i fiksirala svoj pogled samo na njega. Neko vrijeme ga je gnjavila opširnim opisom gdje je bila i što je radila dok se Josh nemirno vrpoljio na stolici kao da mu je bilo teško usredotočiti se na bujicu njenih riječi. Nakon što je Marisol napokon otišla, Nicole je rekla, “Čini se da imaš obožavateljicu,” nasmijala se, “Tko je ona?” “Oh, moja kolegica,” nemarno je odmahnuo rukom, “Ona radi kao koordinator prodaje. Dobra je u svom poslu. Svi je cijenimo zbog toga – odgovorio je ponešto ubrzano, zatim promjenio temu. Tu je, po Nicoleinom mišljenju, Marisol trebala izaći iz njihovog zajedničkog života. Ali ne, ona je bila tu. Stvarnija nego ikad, u svojoj ulozi ljubavnice i otimačice muškaraca. Nije mogla vjerovati da je ta mala okruglica bila sposobna za takvo nešto. ~ Nicole se vratila u stvarnost i prodorno pogledala Josha Nakon kraće stanke oštro ga je upitala, “Da li ste bili u vezi onu večer kad sam je upoznala?” “Da,” odgovorio je i spustio pogled, oličenje nevinosti i nedužnosti. Ta njegova lažna nevinost počela joj je ići na živce. “Znači, tvoja tjeskoba kad nam je prišla ....?” “Je bila zbog toga, da,” pognuo se još više. “Dopustio si da napravi glupaču od mene?” “Nije bilo tako...zaista...” 14

“Vidiš, ja na to gledam drukčije. Napravili ste glupaču od mene. Sigurno vam je bilo strašno zabavno smijati mi se iza leđa?” “Ne... nije istina....” ali crvenilo na njegovom licu dalo je naslutiti da je pogodila istinu. Oni su se njoj rugali iza leđa! Tko je bio ovaj stranac ispred nje? Ona ovakvog Josha nije poznavala. Kako ga je mogla voljeti? Vjerovati mu? Kako je mogla misliti da je on bio taj, onaj pravi? Učinio joj se manjim od nje. Toliko je odjednom izgubio na važnosti u njenim očima. Gadio joj se! Kako se usudio ostaviti je zbog te žene!? Što je Marisol imala, a ona nije? Što? Donosila mu je novine i papuče kao pravi psić? Volio ju je češkati iza uha? Volio joj je govoriti sjedi, lezi, pravi se mrtva dok je ona to poslušno radila? Stisnula je šake. Bila je bez teksta. Izgubila je volju za raspravljanjem, a prsti su je zaboljeli od stiskanja. Nije željela čuti ono što joj je imao reći. Međutim, on to nije shvatio jer je nastavio, “Skupa smo već devet mjeseci,” uporno je izbjegavao Nicolein pogled, “Ja nju zaista volim. Znam da nije fizički savršena, ali obožavam njen karakter,” zanio se u svom oduševljenju, “Njenu vrckavu stranu. Mi se toliko zabavljamo,” prekinuo se na trenutak kako bi ju pogledao, zatim je tiho nastavio, “Planiramo se vjenčati. Zaručili smo se sinoć.” Ta izjava ju je toliko trgnula da je pomislila kako će izletjeti iz vlastite kože. U mislima joj je bljesnula slika nje kao žene Amazonke koja ga trga golim rukama vrišteći iz petnih žila. Toliko ga je strasno u tom trenutku zamrzila da je bila sigurna kako u životu nije osjetila veću strast. “Tako brzo?” protisnula je kroz stisnute zube. “Da,” odgovorio je, ali je bio nesposoban prekriti ponos zbog te činjenice, “Ne želimo čekati. Ja ne postajem mlađi...” i tu ga je zaustavila. “Ti?! Ti ne postaješ mlađi?” cijelo tijelo joj se napelo. Počela je vibrirati od suzdržavanja, “Što je sa mnom? Ja sam ta koja ima trideset i jednu godinu i zbog tebe sam sama! Ti si uništio četiri godine mog života! Zbog čega? Da bi me napucao zbog druge?! Mi smo se trebali zaručiti! Sa mnom si trebao planirati vjenčanje! Kako možeš? Nakon što sam ti dala sve od sebe, svoje dragocjeno vrijeme!” napravila je jedan maleni korak prema njemu, “Izlazi! Gubi se! Ne želim te više nikada vidjeti!” osjećala je histeriju i suze 15

koje su navirale. Nije mogla disati i nije željela da on vidi kako se raspada, “Izlazi!” zavrištala je. Pobjegao je. ~ Nekoliko dana nakon toga, primjetila je da je Josh bio u stanu dok je ona bila na poslu. Uzeo je sve svoje stvari, a na stolu je ostavio ceduljicu na koju je napisao: Žao mi je zbog svega. Nisam želio na ovaj način okončati našu vezu. Molim te, shvati. Nismo to planirali. Dogodilo se. Ti ćeš zauvijek ostati važan dio mog života. P.S. Ostavio sam svoj ključ od stana u poštanskom pretincu. Zbogom, Josh I tako je gospodin Savršeni nestao iz njenog života ostavljajući krhotine za sobom.

Nakon više od dva mjeseca Nicole je još uvijek mučila slika Josha i Marisol zajedno. Odvratno. Udahnula je i pokušavala se sabrati jer se nalazila ispred šefovog ureda. Kad je ušla, on joj je ponudio stolicu na koju je sjela nesvjesna okoline dok je u sebi ponavljala riječ odvratno. “Nicole, svi znamo što se dogodilo,” trgnuo ju je njegov glas. Sjedio je u fotelji nasuprot njoj. Nagnuo sa prema naprijed, a ruke je položio na stol i prekrižio ih jednu preko druge. Namrštio se dok ju je promatrao, “To se počelo odražavati na posao koji inače obavljaš savršeno. Prošla su već dva mjeseca, a ti se još nisi oporavila, iako sam se iskreno nadao da ćeš uspjeti prebroditi ovu nesretnu situaciju.” “Da, znam. Ispričavam se zbog svega. Trgnut ću se, obećajem,” brzo je odgovorila. Spustila je pogled na ruke koje je stiskala u krilu. Ako se uskoro ne sabere još će zbog onog idiota izgubiti i posao! “Ne brini se. Zahvaljujući tvojoj predanosti i tvom prijašnjem radu odlučio sam ti pomoći,” napetost iz njegovog držanja je nestala, pa se opušteno zavalio u fotelju. “Pomoći?” zbunjeno je ponovila dok je promatrala njegovo lice koje nije odavalo nikakve određene emocije. “Da, pomoći,” nasmiješio joj se, “Uzet ćeš godišnji odmor. Da se malo sabereš i odmoriš. Ionako nisi bila na odmoru više od godinu dana. Zabrinut sam za tvoje zdravlje, izgledaš iscrpljeno, a posao koji obavljaš sam je po sebi stresan. Trebaš mi bistre glave.” “U redu...ako baš moram,” nevoljko je odgovorila. Nije željela odmor. Posao joj je postao jedina razonoda. Znala je da ga u zadnje vrijeme nije obavljala najbolje, ali bojala se ostati sama, zbog čega i nije tražila slobodne dane za oporavak. Mislila je da će joj posao odvratiti misli, ali očito nije pomagalo. “A sada,” ustao je, “imam malo iznenađenje za tebe,” zadovoljstvo u njegovom glasu ju je prestrašilo. Nije voljela iznenađenja. “Iznenađenje?” slabašno se nasmiješila. On se ponosno ispravio i zaobišao stol. 17

“Svi u firmi su sudjelovali u ovom iznenađenju,” široko se osmjehnuo, “Radi se o plaćenom odmoru, pet dana u Italiji. Točnije Toskani. Mjesto koje će ti donijeti mir. Bar se toplo nadamo. Sve je plaćeno. Smještaj, izleti, sve. Na tebi je samo da spakiraš torbe i ukrcaš se na avion. Ostalo će se srediti samo od sebe.” Ostala je zatečena naglim preokretom situacije. Italija? Ali ona nikada nije putovala. Nije bila sigurna je li željela ići. Čemu sve to ako će sa sobom ponijeti i ovu tugu koja joj ju okupirala? Ići na svoje prvo putovanje sama? Ta pomisao ju je dodatno rastužila. Poželjela je odbiti, ali pogled na njegovo odlučno lice nagnalo ju je da to ne učini. “Ne znam što da kažem?” rekla je iskreno dirnuta njegovom velikodušnom gestom. “Samo reci hvala i odmori se, može?” “Hvala vam. Zaista. Nitko nikada nije za mene učinio nešto tako prekrasno,” nadala se da joj se na licu ocrtavala zahvalnost, jer je u sebi bila rastrgana između zahvalnosti i očaja. “Putuješ za dva dana.” Trgnula se, “Tako brzo? Ali...” “Nema smisla čekati. Toskana je prekrasna, vidjet ćeš. Čula si za Toskanu, zar ne?” “Da, čula sam. To je malo selo u Italiji...” počela je govoriti, još uvijek zatečena naglim razvojem događaja, ali ju je prekinuo zaprepašten izraz na njegovom licu. “Nicole, Toskana je regija u Italiji, a ne selo,” polako ju je ispravio. Zarumenila se. “Ispričavam se, nisam znala. Bila sam uvjerena da je u pitanju selo.” “Ti zaista nemaš život izvan ove firme?” Šutjela je jer je znala da iz njega progovara zabrinutost za nju. “Molim te, idi i uživaj najviše što možeš na ovom putovanju koje ti od srca darujemo,” okrenuo joj je leđa i uzeo snop papira sa stola. 18

“Nastojat ću. I hvala vam još jednom,” zbog pažnje i čina dobrote grlo joj se stisnulo. Zbog problema s Joshom zaboravila je da nije bila sama i da je još uvijek imala prijatelje. Bila je duboko dirnuta zbog te spoznaje. Iako se bojala letenja odlučila je riskirati bar jednom u životu. Uzela je papire koje joj je pružio, još jednom se zahvalila i izašla. ~ Odlučila je nakon Italije posjetiti Monu, svoju najbolju prijateljicu. Mona Gerard je trenutačno živjela u Parizu gdje je radila za veliku tvrtku koja se bavila restauracijama slika, građevina i zapravo svega što se moglo restaurirati. Upoznale su se dok je Nicole još studirala, preko dopisivanja koje je tada bilo popularno, otprilike kao danas Facebook. Mona je bila definitivno najzanimljivija osoba koju je Nicole ikad upoznala. Bila je tri godine mlađa od Nicole i redovito ju je uvjeravala da se nikada neće udati jer to nije željela. Bila je prezadovoljna svojim samačkim životom. Nikad nije imala dužu i ozbiljniju vezu i često je govorila kako bi je to samo gušilo, ubijalo umjetničku slobodu u njoj. Proputovala je pola svijeta: Grčka, Indija, Engleska, Irska, Finska... Plan joj je bio upoznati što više zemalja. Kad je razgovarala s Monom i najavila svoj dolazak prešutjela je pravi razlog putovanja. U više od dva mjeseca od kad su Josh i ona prekinuli, s Monom se čula samo jednom. Mona je tada bila uzbuđena zbog posla i novog stana u koji se uselila, pa joj Nicole nije željela reći loše vijesti. Ostatak vremena je Mona bila prezaposlena, a Nicole ionako nije baš željela razgovarati o Joshu. Odgađala je to iz dana u dan. Spakirala se sporo i teška srca zbog čega je kasno pošla spavati, što joj je ionako postala rutina u zadnje vrijeme. Zaspala je prekinuvši vrtlog tjeskobnih misli. Trepnula je zbog iznenadnog blještavila koje ju je zaslijepilo. Dezorijentirano je ispružila ruke i shvatila da se nalazi u uspravnom položaju. Pod nogama je osjećala mekoću i vrućinu pijeska, a tijelo joj je milovao lagani ljetni povjetarac. Uspjela je razbistriti pogled i uočiti oko beskrajni pijesak oko sebe. Osjećala je vrelinu sunca na koži, a zrak je mirisao na more. Spustila je 19

pogled na sebe i primijetila da joj tijelo prekriva samo prozračna haljina s cvjetnim uzorcima. Znatiželjno je proučavala haljinu. To definitivno nije bilo iz njenog ormara, bila je tako oskudna i pripijena uz tijelo. Pogledala je oko sebe i dalje ne shvaćajući kako je dospjela na ovo mjesto. Nije mogla razaznati gdje je bila granica mora i neba. Sve se stapalo u beskrajno plavetnilo. Osvrtala se oko sebe tražeći nekakav znak civilizacije: mobitel, boca s vodom, radio, wc, bilo što. Ništa. Obuzela ju je neutaživa žeđ zbog čega ju je uhvatila još veća panika. Počela je trčati, ali to ju je dodatno umaralo. Ipak, nije se željela zaustaviti. Stopala su uranjala duboko u pijesak, ali probijala se dok nije pala na koljena. “Bože, pomozi mi!” šapnula je u očaju, “Ne želim ovako umrijeti.” Glava joj je postala preteška, kao veliki betonski teret koji ju je pritiskao za tlo. Spustila ju je, a njen obraz je utonuo u mekani pijesak. Odjednom se percepcija promijenila i glava joj više nije bila naslonjena na pijesak. Nečije su je snažne ruke pogladile po kosi. Pokušala je razaznati tko joj je držao glavu u svom krilu, ali od sunca nije mogla vidjeti ništa. Zatreptala je. Nepoznata osoba se nagnula i ona je ugledala muškarca koji ju je pogledao neizmjerno tužnim očima. Te oči… Nisu joj bile poznate, ali zbog pogleda na njih ostala je bez daha. Zbog njih joj je tijelo počelo gorjeti. Osjetila je veliki splet različitih osjećaja koje nikad prije nije iskusila. Muškarac joj je nešto rekao, ali riječi nisu doprle do nje. Osim očiju, nije primjećivala ništa drugo. Hipnotizirano je buljila u njih. Nije znala kakve su mu usne, kakva mu je kosa jer su ti detalji bili zamagljeni...samo oči. Crne, duboke i tužne. Postala je svjesna svog teškog i plitkog disanja. Morala je doći do zraka, ugušit će se. Oči. Njegove oči su joj oduzimale razum! Zašto? Naglo se probudila i duboko udahnula nadoknađujući nedostatak zraka. Trebalo joj je nekoliko trenutaka kako bi shvatila 20

gdje se nalazila. Pogledala je prazno mjesto u krevetu pored sebe i osjetila usamljenost. Ustala je i natočila veliku čašu vode jer je zbog sna bila strašno žedna. Dan još nije svanuo, a ona se nije željela vratiti u prazan krevet. Odlučila je skuhati kavu, te je prišla štednjaku i stavila vodu. Pokušala se prisjetiti sna, ali detalji su joj izmicali. Osim očiju. Toliko su joj se urezale u sjećanje i bila je uvjerena da ih nikad neće zaboraviti. Počela je proučavati prospekte koje je dobila. Saznala je da je Toskana zaista bila regija u Italiji. Nasmijala se vlastitoj neinformiranosti. Znači, Toskana je regija u Italiji – čitala je u sebi – Glavni grad ove regije je Firenca, lociran u sjevernom djelu regije na obalama rijeke Arna. Ostali važniji dijelovi regije su Pisa, Siena, Grosseto i Lucca. Oduševila ju je informacija o toskanskim vinaima koja su se ubrajala među najkvalitetnija svjetska vina. Lijepo, bit će pod anestezijom. To bi trebao biti dobar odmor. ~ Kada je sjela u avion ukopala se duboko u sjedalo i nervozno promatrala što se događalo oko nje. Gospodin koji je sjedio do nje znatiželjno ju je pogledao i upitao, “Prvi put ste u avionu?” “Z-zar se toliko vidi?” nervozno je upitala. “Po načinu na koji stiskaste držač za ruke, da. No, ne brinite se. Nije to ništa strašno. Malo će vam biti čudno dok ne uzletimo, a onda je sve lakše. Čak bude i zabavno. Pogotovo prvi put.” “Hvala na ohrabrenju,” ljubazno se nasmiješila. “Nema na čemu,” rekao je i uzvratio joj osmjeh. Nakon toga udubio se u novine koje je čitao. Izgledao je kao čovjek koji je išao na poslovni sastanak ili se s istog vraćao. Bilo je u odijelu koji nije uspio sakriti njegovu nezgrapnu građu, kosu je zalizao daleko od čela upotrijebivši previše preparata jer se sjajila neprirodnim sjajem i izgledala je previše ukočeno u svom položaju. Odvratila je pogled od njegove frizure i pogleda vani na pistu. Avion se počeo kretati, pa je postala još nervoznija. Pala joj je na um jedna misao: ˝Nema tog vjetra koji bi bio naklonjen onome tko ne 21

zna kamo plovi.˝ Ta rečenica je ocrtavala njeno duševno stanje. Međutim, nije o tome dugo razmišljala jer ju je svladao san. Neprospavana noć učinila je svoje.

Probudilo ju je nježno drmanje. Polako je do njene svijesti došao ženski glas, “Gospođice? Gospođice? Stigli smo. Probudite se.” “Mm... gdje sam? Gdje smo stigli?” pospano je upitala. 22

“U Italiju.” “Ah, da! Italija!” skočila je i toliko se naglo uspravila u sjedalu da je pomislila da će slomiti kralježnicu, “Stigli smo! Let s avionom zaista nije bio strašan kako sam godinama mislila. Živi smo!” Stjuardesa se nasmijala i pomogla joj izvaditi mali neseser iz pretinca iznad glave. Nakon što je prošla standardnu proceduru provjeravanja na zračnim lukama, otišla je do šaltera za informacije kako bi se raspitala za taksi koji bi je odveo do njenog odredišta: mali privatni posjed nadomak Firence. Putem do šaltera pogled joj je zapeo za muškarca u uniformi kakvu su nosili profesionalni vozači. Ne vozači formula, nego vozači limuzina. Pozornost joj je privukla pločica koju je držao u rukama, na kojoj je bilo napisano njeno ime i prezime. Prišla mu je i rekla na engleskom, “Ja sam Nicole Adams.” Vozač ju je odmjerio od glave do pete. Odjenula je bež putnu suknju do koljena i bež bluzu bez rukava ukrašenu zelenom maramom preko ramena. Ništa posebno, znala je, ali ta odjeća je bila udobna za putovanje. Vjerojatno je očekivao nekakvu bogatašicu u raskošnom kompletu, a ne nju. Promucao je na lošem engleskom, “Buon giorno, signorina Adams, Vi...mene ...pratiti.” “Da, ja vas pratiti,” uzvratila mu je veselo. Počela se zabavljati. Vozač ju je poveo do limuzine. Bila je oduševljena zbog toga i to je bilo obećavajuće. Nakon proučavanja unutrašnjosti, otvaranja ormarića i svega što se moglo otvoriti, prepustila se promatranju predivnog krajolika. Bila je u transu. Prekrasno zelenilo je bilo u svim nijansama: svijetlo zelena, tamno zelena, maslinasta, ponegdje je zelena boja bila toliko tamna da se činila gotovo crnom ... Promatrala je kućice i uličice, zanimljive male crkvice ... Sve ju je to vratilo mnogo godina, pa čak i stoljeća unatrag. Činilo se kao da su ovdje ljudi živjeli na starinski način, posvetivši se poljoprivredi i čarima prirode više nego napadnoj tehnologiji koja je preuzela kontrolu nad ostatkom svijeta. 23

Otrgnula se transu kad se limuzina zaustavila ispred velike izrezbarene kapije. Nakon što se otvorila nastavili su vožnju kroz park. Vila nije bila visoka, ali se protezala u dužinu. Sobe su bile zanimljivo raspoređene. Jedne uvučene, druge izbočene, napravljene tako da nije sve bilo u monotonoj ravnini. Krov je također bio zanimljiv, negdje se naglo spuštao, a na mjestima je bio ravan. To je bilo zanimljivo moderno arhitektonsko ostvarenje, pomalo neočekivano na ovakvom mjestu. S desne strane je bio veliki bazen, a iza njega teretana u staklu na kojem su se zrcalili odrazi raskošnog zelenog okruženja. Izašla je iz limuzine udišući zrak dubokim udisajima. Dok je promatrala zgradu u kojoj će boraviti narednih pet dana kroz vrata je izašla vitka gospođa odjevena u nježnu zelenu haljinu lepršavog kroja. Bila je blizu pedesetih godina, ali ostavljala je dojam vitkosti i gracioznosti, poput mačke. Dočekala ju je sa širokim osmjehom na licu. “Benvenuto, signorina Adams! Sono lieto di fare la Sua conoscenza,” rekla je gospođa srdačnim tonom i raširila ruke prema Nicole. “Ispričavam se,” uzvratila joj je Nicole na engleskom, “Ali ne govorim talijanski. Na žalost.” “U redu je,” rekla je gospođa engleskim jezikom s jakim naglaskom, “Rekla sam vam: Dobro došli i drago mi je da vas mogu upoznati. Očekivali smo vas.” “Hvala,” odvratila je s olakšanjem. Već se pobojala da će biti zatočena u vili gdje nitko nije govorio engleski. Srdačno se nasmiješila i pružila domaćici ruku u znak pozdrava. “Permette che mi presenti,” rekla je domaćica, te je odmah i prevela na engleski, “Dozvolite da se predstavim. Ja sam Julia Raguzzi, vaša domaćica.” “Drago mi je.” “Kako ste?” “Dobro. Uzbuđeno.” “Kakav je bio put?” “Prespavala sam ga, što je dobro.” 24

Julia se simpatično nasmijala. Imala je prijatne crte lica. Pogotovo oči koje su odražavale nježnost i odlučnost. “Uđite. Sklonite se sa sunca,” pozvala ju je Julia, te naredila nekom dečku da uzme prtljagu. Dok su ulazile, domaćica je nastavila objašnjavati, “Osim vas, u našim apartmanima se nalazi još deset stanara, da ih tako nazovem. Nismo veliko izdanje, pa smo ograničeni što se tiče broja posjetitelja, ali smo veoma poznati po udobnosti i ponudi koju pružamo. Ovdje su dva mlada bračna para na svojim medenim putovanjima, četveročlana obitelj i jedan stariji par. Svi su ugodne naravi i sigurna sam da će vam se odmah svidjeti. Prvenstveno pružamo mir i spokoj našim gostima.” Uvela je Nicole u prostrano predvorje koje je osim recepcije bilo produženo u restoran s terasom koja se nalazila na sjeveru. Restoran je bio zanimljiv zbog načina na koji su ga uredili. Mnogo nježno zelene boje i svježeg cvijeća. Mogla je osjetiti njihov sladunjavi miris. Stolice su bile napravljene od kovanog željeza s uzorcima koji su se uvijali u obliku srca. Iste takve je vidjela i vani u vrtu dok su prolazili. U prostoriji je bilo i mnogo zrcala s raznim okvirima od kovanog tamnog željeza, što joj se neizmjerno svidjelo jer je pojačavalo osvjetljenje prostorije i stvaralo iluziju boja koje su se probijale prema unutrašnjosti. Domaćica je prestala s dogovorima s recepcionarkom, okrenula se prema Nicole i povela ju do sobe. Soba je bila prostrana s dnevnim boravkom, kupaonicom i velikim vratima koja su služila kao izlaz u vrt. Nije bilo televizije i na mjestu gdje je trebala biti, bio je kameni oganj. Raskošan bračni krevet s baldahinom posjetio ju je na davne princeze i njihove prinčeve. Bacila je pogled na toalet. Jacuzzi ju je najviše oduševio. Kupaonica je bila bijela sa nježnim zelenim uzorcima, zelenim ručnicima, vazama i raznim ukrasima. Mogla bi živjeti samo u toj kupaonici i bila bi presretna. Julia je rastvorila velika vrata koja su se savijala u luku, a zavjese su zalepršale na ljetnom povjetarcu i otkrile veličanstven pogled na vrt sa fontanama i figuricama isklesanim u kamenu. Tu su bili kipovi snažnih, golišavih muškaraca i parova u ljubavnom 25

zanosu. Bili su ukrašeni prekrasnim cvijećem koje se prianjalo uz njih. Pravi mali raj za zaljubljene. Ta pomisao stvorila je gorčinu, ali samo nakratko jer ju je brzo odbacila. Nije željela da joj bilo što naruši uživanje. “A sada vas neću više ometati. Pustit ću vas da se malo odmorite do večere koja će biti u 7 i 30,” Julia se okrenula prema vratima i ljubazno dodala, “Želim vam ugodan boravak kod nas gospođice Adams. ArrivederLa.” “Hvala vam,” rekla je odsutno dok je Julia izlazila. Njena prtljaga je već bila tu, ali nije se namjeravala odmah raspakirati. Sjela je na krevet odakle se pružao savršen pogled na unutrašnjost prostorije i vrt. U pozadini posjeda su se uzdizali brežuljci na kojima je bilo vinove loze i maslinovih stabala. Kao u bajci. Sjedila je tako neko vrijeme diveći se apsolutno svemu, a onda je odlučila da bi bilo zanimljivo isprobati jacuzzi. Toliko je čula o tome, ali nikada nije imala priliku isprobati iskustvo umakanja u jacuzziu. Nasmiješila se. Napunila ga je vodom i stavila pjenu za kupanje. U međuvremenu je otišla iz kovčega izvaditi čisto donje rublje koje je mirisalo svježije i zavodljivije nego doma. Vjerojatno će joj ovdje sve mirisati i izgledati zanimljivije nego kod kuće. Sva njena čula su bila pod utjecajem mjesta na kojem se nalazila. Kad se vratila u kupaonicu skinula je sa sebe putnu odjeću i promotrila se u zrcalu. Zlovoljno je primijetila da se još uvijek na njenom licu i tijelu ocrtavala iscrpljenost koja se nakupila u prethodna dva mjeseca. To će se morati promjeniti. Prije nego je ušla u jacuzzi pritisnula je dugme koje je aktiviralo mjehuriće. Posljedično se voda počela pjeniti sve brže, tako da je, dok je ulazila, pjena bila gusta kao šlag. Uronila je svoje iscrpljeno tijelo i osjetila ugodu. Tijelom su joj prolazili trnci iako je voda bila topla. Lagani udarci koje su proizvodili mjehurići stvarali su osjećaj masiranja koji joj je opuštao svaki mišić. Malo se igrala pjenom prebacujući je iz ruke u ruku, a onda je dopustila da joj tijelo utoni dublje. Savršenstvo! Morat će si ovo nabaviti i doma. Kad bi ju Mona sad vidjela nasmijala bi se do suza. Samo su joj oči virile iz guste bijele smjese. 26

Činilo se da je ipak pretjerala sa pjenom za kupanje, ali nema veze. Pokušala si je malo napraviti mjesta za disanje odmičući pjenu od usta i oblikujući mali rov. Zatim se potpuno prepustila užitku. Nešto što nije bilo redovito u njenom životu. Toliko se opustila da nije ni shvatila kad je zadrijemala. Prenulo ju je vlastito grcanje. Glasno se nakašljala, a odmah zatim i nasmijala shvativši da se mogla utopiti da je čvršće zaspala. Koji bi to bio naslov u novinama: Prvi put u jacuzziju za Nicole Adams i zadnji! Prvo iskustvo umakanja odvelo je u preranu smrt! Od srca se nasmijala i odlučila kako je ipak vrijeme za izlazak. Ogrnula se svilenim ogrtačem kojeg je pronašla u kupaonici i pustila vodu da oteče. Međutim to nije bilo jednostavno jer se namučila dok se riješila pjene, što ju je nagnalo da drugi put pripazi koliko će kupke staviti. Prišla je vratima za vrt omotana samo u ogrtač. Nije željela obući donje rublje jer je osjetila poriv da se oslobodi svega neudobnog. Nikad nije učinila ništa slično jer je uvijek bila previše zatvorena i ovakve sitnice nisu joj padale na pamet. To je bilo definitivno novo iskustvo za nju, ovako razgolićena, ranjiva.... Duboko je disala i upijala sve mirise koji su prodirali iz vrta i svježi seoski zrak. Osjećala je lagani povjetarac kako joj zadiže ogrtač i miluje bedra kao da se želio zavući u skrivene dijelove njenog tijela, a svilena tkanina je puteno prianjala uz nju.. Na trenutak se osjećala kao da ju je dodirivao nevidljivi muškarac, pobuđujući u njoj čula za koje nije znala da su postojala. Najljepša i najdublja emocija koju možemo iskusiti je bio osjećaj mističnog – to je bila misao koja joj je okupirala um. ~ Večera je protekla bolje nego što je očekivala. Upoznala je Williama Southeyja i njegovu suprugu Mabel. Stariji par iz Engleske koji je bio iznenađujuće zanimljiv i obdaren izvrsnim smislom za humor. On je bio trgovac nekretninama i samouki slikar, a ona profesorica engleskog jezika u Londonu. Imali su jednu kćer koja im je podarila dvoje prekrasnih unučića. Zatrpali su Nicole slikama za koje se začudila koliko ih je. Činilo se da je Mabelina torbica bila prepuna slika nestašnih unuka. 27

Od kad su otišli u mirovinu počeli su putovati, tako da su imali pregršt zanimljivih priča iz raznih krajeva svijeta koje su posjetili. Na njima se vidjelo zadovoljstvvo vlastitim životima i da su se nakon četrdeset i tri godine braka još uvijek nježno voljeli. Bili su zaista ugodno društvo, a Nicole je zaboravila sve nedaće koje su je mučile. Večer se produljila i tek nakon što je sat otkucao ponoć, shvatila je da je došlo vrijeme za spavanje. Oprostila se od gostiju koji su ostali u restoranu i izašla vani. Noć je bila vruća, ali ugodna. Mjesečina je bacala svoj odsjaj na vodu u bazenu pružajući tajanstven izgled. Poželjela je da nikada ne mora otići sa ovog mjesta. Dok je gledala divote prirode shvatila je da je prvi put u zadnja dva mjeseca zaista uživala u nečemu. Kad bi bila s društvom u NewYorku morala je misliti na Josha jer bi ju uvijek netko pitao za njega, ali ovdje nitko nije znao ni tko je Josh ni zašto je došla na odmor sama. Prihvatili su je bez pitanja i ona naprosto nije mislila na ništa drugo osim na ljepotu njihovog društva i smijeh od srca. Kad je došla u sobu bila je još pod utjecajem lijepog i mirnog osjećaja koji je rastao u njoj. S takvim mislima je ubrzo utonula u duboki san, uvučena u mekane i mirisne plahte. ~ Netko ju je milovao po kosi, zatim po licu. Bio je to nježan dodir zbog kojeg je osjetila spokoj. Otvorila je oči, a žarko sunce bacalo je svoje zrake pa je morala zažmiriti. Blještavilo je nestalo kad joj je sjena prekrila lice. Muškarac se nagnuo nad njom. Opet su je gledale one mračne, tužne oči koje su joj oduzimale dah. Gledala je kao hipnotizirana kako joj prilaze sve bliže, sve dok nije osjetitila njegov dah na svom licu. Neočekivano ju je obuzela panika. “Tko si ti?” šapnula je. Nije odgovorio. Umjesto toga, grubo je položio svoje usne na njene. Bile su vrele. Iznenađena, nije se pomaknula. Ali kad mu je poljubac postao snažniji i prodorniji, pokušavajući na silu prodrijeti u njenu usnu šupljinu, počela se otimati. Osjećala je kako je njegove ruke snažno drže prikovanu na pjeskovito tlo. Željela je viknuti, a on je iskoristio rastvaranje njenih 28

usana i svojim vrelim jezikom je pošao u osvajanje što više teritorija. Kad se pokušala pobuniti počeo joj je usisavati dah. Pluća su joj se praznila velikom brzinom i osjećala je da ju svladava vrtoglavica, zatim nesvjestica. Oči je držala širom otvorene i cijelo vrijeme je gledala direktno u njegove. Za nekoga tko ju je pokušavao ubiti nije imao pogled prepun bijesa ili zadovoljstva. Ili bilo čega drugoga što bi jedan ubojica po njenom shvaćanju trebao imati u očima. Samo tuga, beskrajna tuga. Nije više imala snage za borbu. Prenula se iz sna naglo i vrtoglavo. Suze su joj padale niz lice. Ogledala se oko sebe i ugledala sunce kako prodire kroz vrata prema vrtu. Srce joj je željelo iskočiti iz prsa i grčevito se uhvatila za grudi, zatim je brzo prešla rukom po usnama kao da se htjela uvjeriti jesu li još tu. Bile su, hvala Bogu, netaknute. Ali još je osjećala grub otisak njegovih usana na svojim, čak i u javi. Osjećaj straha je nestao dok je dodirivala usne i prisjećajući se poljupca, iako grubog, osjetila je putenu želju koja je putovala njenim tijelom. ~ Treći dan boravka u Toscani, posjetili su Sienu i San Gimignano. Nakon iscrpnog obilaska imali su slobodno vrijeme za samostalno razgledavanje. Za tu su svrhu izabrali Firencu. Nicole više nije imala snage za druženje s društvom, pa je odlučila da joj treba malo mira i samoće. Odvojila se od drugih uz iskren izgovor kako želi malo sama prošetati gradom. “Sigurna si da želiš ići sama?” upitala ju je zabrinuto Mabel s majčinskim izrazom na licu. “Sigurna sam. Ne brini se. Malo romantičnim maštarijama,” lagala je.

ću

se prepustiti

“Dobro, kad je tako, idi. Vidimo se u 9 i 30,” doviknula je Mabel za njom, “Čuvaj se!” “Vidimo se.” Dok je prolazila nepoznatim ulicama razgledavala je izloge i znatiželjno promatrala prolaznike. Pozornost su joj najviše plijenili klesarska remek-djela i divila se snazi kojom su bila stvorena. Bila 29

je opčinjena i opijena atmosferom koja ju je sve više uzdizala u visine. Otišla je na Piazza della Signoria, ušla u restoran i sjela za stol odakle je imala posebno lijep pogled. Naručila je njihovo poznato vino Nobile di Montepulciano koje joj je, morala je priznati, priraslo srcu ovih dana i lijepo bi je uputilo u svijet mašte. Nikad prije nije pila nikakvu vrstu alkohola, pa joj je i to bilo novo iskustvo. Ali, naravno, bile bi joj dovoljne dvije čaše da joj pomute razmišljanja, pa više od toga nije ni konzumirala. Kad je konobar stigao s vinom, ponosna na ono malo talijanskog što ga je naučila rekla mu je, “Grazie!” Dok je gledala trg divila se kopiji Michelangelovog Davida, Neptunovoj fontani i mnogim drugim znamenitostima koje su se tu nalazile. Ovaj trg je zaista bio galerija na otvorenom. Sjetila se što je vodič rekao o tome da se originalni David nalazio u galeriji Galleria dell' Accademia u Firenci. Michelangelo je Davida isklesao iz jednog jedinog komada mramora kad je imao samo dvadeset i devet godina. Dvije godine mlađi od nje, a već je bio na putu stvaranja povijesti. A gdje je ona bila sa svojih dvadeset i devet godina? Gubila vrijeme s pogrešnim muškarcem i provodila život bojeći se bilo kakvih rizika i promjena. Zaista je bila uspavana dok je život prolazio pored nje. Naručila je svoju drugu čašu. U restoranu je sjedila već duže od pola sata, pijuckala vino i promatrala sumrak koji se spuštao na grad prepun turista. Otpila je gutljaj iz čaše kad joj je pozornost privukao visoki muškarac koji je sjeo dva stola dalje od nje. Izgledao je kao da nije pripadao skupini koja je boravila u restoranu. Svi su bili u ležernoj ljetnoj odjeći i veselom raspoloženju, dok je on bio u tamnom odijelu zbog čega je pretjerano odudarao od drugih. Zapitala se kako mu nije bilo vruće. Procijenila je da je bio u tridesetim godinama, bar s leđa. Imao je kratku tamno smeđu kosu. Pod određenom svjetlošću, bila je gotovo crna. Kad je malo okrenuo glavu primijetila je da je imao oštar profil, duži nos i krute, ali senzualne usne. Čvrsta čeljust je 30

odavala čovjeka koji je volio provoditi svoju volju i nije želio da mu se netko suprotstavlja. Kada se okrenuo prema konobaru kako bi naručio piće, Nicole se trgnula. Njegove oči! Nije mogla vjerovati! To su bile oči iz njenog sna. Iako su mu oči imale tužan izraz, to nije ublažavalo grube crte njegova lica, koje su izgledale još izražajnije zbog tamne puti. Čula je njegov duboki i hrapav glas kad se obratio konobaru na talijanskom jeziku. Protrnula je od glave do pete čuvši ga kako govori. To je bio najmuževniji glas kojeg je Nicole ikada čula. Ili joj se bar tako činilo jer je osjetila val uzbuđenja koji ju je preplavio kad ga je čula kako govori. Na senzualnim usnama mu je kratko zatitrao ljubazan osmjeh kojeg je uputio konobaru. Okrenuo ja glavu na suprotnu stranu i ostavio je u nedoumici: da li je sve umislila zbog snažnog utjecaja sna ili još snažnijeg utjecaja vina kojeg je pila? Kako je mogla sanjati muškarca kojeg nikada prije nije susrela i koji je sada sjedio u istoj prostoriji u kojoj se ona nalazila? Ne, to je bila ludost. Nastavila ga je promatrati jer je plijenio svu njezinu pažnju. Imao je široka ramena i snažan prsni koš. Činio se kao isklesan od kamena, a ne od krvi i mesa. Promeškoljila se na stolici jer ju je onaj val vrućine neprestano zapljuskivao. Skoro je očekivala da će joj kapljice znoja početi izbijati po tijelu. Bilo joj je dovoljno vruće i bez njegove prisutnosti. Kao da ga je privuklo njeno proučavanje, on se odjednom okrenuo i njihovi su se pogledi sreli. Najprije ju je okrznuo pogledom, a zatim se ponovno vratio i zaustavio na njoj. Da, to su definitivno bile oči iz njenog sna. Nije bilo sumnje. Postala je naglašeno svjesna svog tijela dok su je njegove oči ispitivački gledale. Nakrivio je glavu, a njegov pogled je lutao njenim licem. Zatim ju je cijelu odmjerio. Na trenutak joj se učinilo da je vidjela iskru poruge u njegovu pogledu. Brzinom munje se pokušala prisjetiti što je odjenula i kako je izgledala. Imala je blijedo žutu, bezličnu bluzu koja nije povoljno isticala njen ten i boju kose. Iste boje, kapri hlače i sandale. Kosa joj je bila svezana u nemaran rep koji se od cjelodnevnog lutanja počeo rasipati oko njenog lica. Šminka na njenom licu bila je 31

prisutna samo u tragovima. Bila je uvjerena da je pružala očajnu sliku. Oličenje neurednosti i nemarnosti. Mogla je napipati kako se zacrvenila pod njegovim kritičnim okom. Ali zašto joj je bilo važno kako je izgledala dok ju je ovaj stranac promatrao? To je bila ludost. Došla je na odmor osloboditi se takvih okova. U međuvremenu je on okrenuo glavu na drugu stranu. Bilo joj je jasno da nije ostavila povoljan dojam. Za razliku od njega, ona nije mogla odvrnuti svoj pogled. Kao da je hitno morala upiti sve pojedinosti koje su bile vezane uz njegovu pojavu. Pažljivo je proučavala kako prinosi čašu ustima, kako polako rastvara usne, naslanja ih na rub čaše dopuštajući omamljivoj tekućini da mu ovlaži unutrašnjost usne šupljine i klizne niz grlo. Oštra Adamova jabučica bi poskočila, a s njom bi poskočilo i Nicoleino srce. Igrao se drškom čaše, okretao je u svojim snažnim, vitkim prstima, kao da ju je želio natjerati da mu se pokori. Njegovo smrknuto lice nije odavalo nikakve druge emocije osim krajnjeg nezadovoljstva i tuge. Sjedio je sam i neprestano je buljio negdje ispred sebe. Pružao je sliku muškarca koji se vidljivo borio s unutarnjim demonima. Napetost mu nije silazila s lica ni poslije nekoliko čaša vina. Telepatijom ga je pokušala natjerati da se ponovno okrene prema njoj, ali činilo se kako ipak nije posjedovala takvu moć jer se ni jednom nije okrenuo da joj udovolji. Pokreti su mu postajali sve tjeskobniji i nemir se širio iz svake njegove pore. Možda je bio bjegunac pred zakonom? Ah, ne. Ne u tom skupocjenom odijelu. Opet, zašto ne? Odijelo ne čini čovjeka… Tijek njenih misli je prekinulo njegovo iznenadno ustajanje. Toliko se naglo odmaknuo od stola da je pomislila da će ga prevrnuti tim svojim dugim, lijepo oblikovanim nogama. Dok je prolazio pogledao ju je po drugi put te večeri. Njegove lijepo oblikovane obrve su se spustile nad tamne pronicave oči iz kojih je izbijalo neprijateljstvo. Nicole je bila iznenađena tim neprijateljstvom.

Koračao je velikim koracima prema njoj. Srce joj se spustilo u pete. Nervozno je oblizala usne koje su postale suhe. Što je smjerao? Hoće li je udariti jer je cijelo vrijeme nepristojno buljila u njega? Oh Bože, bila je zaista nepristojna. Čovjek je samo želio u miru popiti piće, a ona ga je maltretirala. Objasnit će mu, shvatit će. Nasmijat će se i sve će biti u redu. Ali što ako nije imao smisao za humor? Uhvatila ju je panika. On je samo proletio pored nje. Kad je prošao osjetila je žestok miris njegova parfema koji joj je zaparao nosnice. ~ Četvrti dan je razgledavanje nestrpljivo podnosila. Za obilazak je bila predviđena Pisa. Kad je Nicole ugledala kosi toranj, ostala je bez daha. Bila je uvjerena kako u životu ništa veličanstvenije nije vidjela. Vrh tornja je bio nagnut četiri metra u odnosu na temelje. Vodić je rekao da se naginjao u prosjeku jedan milimetar godišnje, te je stoga krajem dvadesetog stoljeća bio zatvoren za posjete zbog građevinskih zahvata kojima se pokušalo zaustaviti naginjanje. Tom prilikom toranj je bio ispravljen za četrdeset i pet centimetara te je ponovno bio otvoren za javnost. Uspjela je zapamtit i informaciju da je s najvišeg kata Galileo Galilei provodio svoje eksperimente s gravitacijom. Nicole je unatoč zanimljivim podacima i prizorima, jedva dočekala svršetak tog izleta. Kad su ih vodiči oslobodili, iskrala se iz skupine i otišla u onaj isti restoran u kojem je bila sinoć. Sjela je na isto mjesto, naručila isto piće i ovaj put strpljivo čekala. Čekanje se produžilo na pola sata, zatim na sat vremena, zatim na sat i pol, ali tajanstvenom muškarcu nije bilo traga. Toliko o tome. Promašaj. Podvijena repa se vratila na imanje. Tješila ju je činjenica da ne ide odmah u New York, nego u Pariz kod Mone. Tamo će imati osobnog vodiča i duže će ostati – više od petnaest dana. Unatoč uzbuđenju koje je osjećala za Pariz, bilo joj je žao što tajanstvenog muškarca neće više vidjeti. Još uvijek

ju je ljutilo što su joj misli letjele k njemu, ali nije se mogla tako lako othrvati tom magnetizmu. Uvjeravala se kako je za sve kriva Toskana zbog koje je imala halucinacije. Tako se tješila i cijelim putem do Pariza.

“Cheri!” uzviknula je Mona kad su se napokon ugledale. Bila je u lepršavoj modroj haljini koja je lebdjela oko njenog tijela, a plava kosa joj je davala pomalo vilinski izgled, “Napokon si na mom 34

teritoriju! Tako mi je drago što te vidim!” snažno je privukla Nicole u zagrljaj. “I meni je drago napokon vidjeti poznato lice.” “Što je? Nije bilo ugodno u Italiji?” upitala je Mona i odmaknula se od Nicole kako bi ju bolje pogledala. “Ne, bilo je prekrasno. Ali nedostajala si mi,” iskreno je priznala. “Predivno izgledaš, draga,” dobacila je Mona, “Nismo se vidjele više od godinu dana.” “Godinu dana?” začudila se Nicole, “Sad kad sam pored tebe čini mi se kao da smo jučer bile zajedno.” “Zanimljiv fenomen, zar ne? To se događa zbog čvrste povezanosti i snažnog prijateljstva među nama,” Mona joj je dobacila vragolast osmjeh zbog kojeg Nicole nikad nije bila sigurna je li se šalila ili je bila ozbiljna. “Oh, kako mi je drago što te vidim,” rekla je Nicole i ponovno zagrlila prijateljicu. “Jesi li si upoznala nekog zanimljivog na svom putovanju?” “Da...” pogleda.”

oklijevala

je, ”Tajanstvenog muškarca

tužnog

“Oho!” uskliknula je Mona i dobacila joj znatiželjni pogled, “Detalje molim.” “Ne znam kako se zove, vidjela sam ga samo jednom,” nastavila je dok su ulazile u Monin skupocjeni automobil, “Najčudnije od svega....” prekinula se, “Obećaj da se nećeš smijati!” “Obećanjem!” svečano je rekla Mona i podigla ruku da naglasi riječi. “Najčudnije od svega je što sam ga najprije vidjela u svojim snovima, pa tek onda u stvarnosti.” Mona je održala obećanje, nije se smijala, ali ju je čudno pogledala. Trebala je zatražiti obećanje da ju neće smatrati luđakinjom, ali Nicole ipak je nastavila, “U snu sam mogla jasno vidjeti samo njegove oči i nisam ih mogla izbrisati iz glave. Kad sam ga vidjela u stvarnosti nisam mogla vjerovati. Možeš zamisliti kako je to bilo zastrašujuće.” “Meni se čini romantičnim, ne zastrašujućim. Kako je izgledao?” upitala je Mona dok se uključivala u promet. 35

“Kao stijena. Granit,” zamišljeno je odgovorila Nicole. “Kao stijena? Kakav je to opis?” “Takvim sam ga doživjela. Prva riječ koja mi se pojavila u mislima kad sam ga vidjela bila je: granit. Tvrd, čvrst i otporan na sve vremenske neprilike,” nasmijala se svojoj rječitosti, “Imao je tužne oči, skamenjeno lice, tvrdo od bola. Nešto ga je mučilo, to se moglo vidjeti iz daleka.” “Misliš li to ispričati Joshu?” zatekla ju je Mona s pitanjem. “Josh?” Nicole je zastala na trenutak jer je zaboravila da Mona nije znala za njihov prekid, “Oh, što se tiče Josha... imam vijest u vezi njega koje ti nisam željela reći telefonom.” “Kakvu vijest?” koncentrirala na vožnju.

upitala

Mona

odsutno

dok

“Ostavio me,” rekla je bez oklijevanja. Prije ili kasnije, morala joj je reći. Kad je izgovorila te riječi postala je svjesna nedostatka boli. Preplavilo ju je olakšanje i zadovoljstvo. Nasmiješila se. “On je tebe ostavio?” zaprepastila se Mona, “Cheri, uvijek si bila bolja od njega i ja sam se potajno nadala da ćeš ti ostaviti njega.” “Stvarno?” Mona ju je pogledala kao da je pala s Marsa, “Moj Bože, ti stvarno imaš jako malo samopoštovanja, zar ne? Od početka se vidjelo koliko te nije bio vrijedan, Nicole. To su vidjeli svi osim tebe. Vjerojatno se tako ponio jer je i sam bio svjestan vlastite nedostojnosti spram tebe. Ti si daleko iznad njega.” Nicole je zašutjela i ostatak vožnje su provele u tišini. Mona je sigurno osjetila da joj je potrebno malo vremena za razmisliti o značenju njenih riječi pa je nije dalje ispitivala. Kad su stigle do zgrade u kojoj je Mona živjela atmosfera među njima je živnula. Nalazile su se ispred luksuzne zgrade s veoma skupocjenim stanovima. Mona joj je objasnila da je u cijeloj zgradi bilo samo pet stanara. ~

Ušle su u veliki dvoetažan stan. U prizemlju je bio dnevni boravak s minijaturnim, ali efektnim namještajem, te kuhinja s aparatima i elementima za koje Nicole nije ni znala da postoje. “Na gornjem katu je moja soba, soba za goste, velika kupaonica i atelje,” rekla je Mona nakon što je natočila sok u čaše i donijela ih na pladnju, a zatim je brzo promijenila temu, “Kako se to dogodilo? To s Joshom?” “Prije dva mjeseca me obavijestio da ima drugu, pokupio se i otišao. Donekle mi je pojasnio kad se vratio po svoje stvari. Ispostavilo se da je u pitanju bila njegova radna kolegica, koju sam imala čast upoznati i koja me podsjeća na malog psića. Nezgrapno i glupavo, ali dovoljno draga da je poželiš potapšati po glavici.” Mona se nasmijala na njen opis suparnice, “Prilično hladnokrvno pričaš o tome,” ustvrdila je. “Tu mi je pomoglo razmišljanje o tajanstvenom muškarcu. Prije njega nisam bila toliko hladnokrvna u vezi cijele situacije. I zamisli, rekao mi je da su se zaručili i da planiraju vjenčanje.” “Mogao je to prešutjeti. Zar ne vidiš koliko je netaktičan? Nije on za tebe, cheri. Mlakonja je. Tebi treba čvrsta ruka koja će te vinuti u visine,” zapjevušila je. “A gdje se takvi skrivaju?” “Tko zna? Možda baš ovdje u Parizu. Morat ćeš to sama otkriti...” zastala je kako bi izvadila cigarete iz torbe i pripalila jednu, “Imam i ja vijest, ali moja je dobra, a ne tragična kao tvoja,” Nicole je odavno navikla na Moninu brutalnu iskrenost, pa se nije iznenadila njenim riječima. “Postala sam partnerica u firmi u kojoj radim!” ponosno je izjavila Mona. Nicole se okrenula prema njoj, uhvatila je za ruku i ushićeno rekla, “Čestitam! To je predivna vijest! Kad se to dogodilo?” “Prije nekoliko dana. Čini se da mi tvoje putovanje donosi sreću. Već duže vrijeme se nadam toj poziciji. Isplanirala sam malu zabavicu kako bi to proslavili, ali nisam željela ugovarati datum dok ti ne dođeš,” uvukla je dim, “Sad kad si napokon tu, zabava će se održati sutra navečer, ovdje u mom stanu. To ti je idealna prilika za isprobati Francuze,” nasmijala se. “Najprije me moraš odvesti u razgledavanje. Nisam došla ovdje kako bih bila zatvorena u kući.” 37

~ Mona ju je odvela vidjeti poznate turističke znamenitosti Pariza za koje su imale vremena taj dan. “Champs-Élysées,” rekla je Mona, “Opjevane Elizejske poljane u samom srcu Pariza, na vrhu koje se nalazio Arc de Triomphe, slavoluk pobjede, sagrađen u spomen Napoleonove pobjede u bitki kod Austerlitza 1805, godine. Champs-Élysées je dio grada u kojem su smješteni deseci najprestižnijih prodavaonica, poznate kuće visoke mode i luksuzni hoteli s pet zvjezdica.” Nicole je bacila pogled na izloge i umalo se onesvijestila od vrtoglavo visokih cijena. “Kupuje li netko u ovim trgovinama?” upitala je zbog čega se Mona nasmijala. “Naravno da kupuju. Pariz je prepun bogataša i slavnih osoba koje se vole razmetati novcem. U ovom dijelu Pariza su i najbiranije gurmanske destinacije, restorani u kojima se stol treba rezervirati mjesecima unaprijed, a cijena prosječnog objeda iznosi stotine eura.” “Jesi li imala priliku večerati u jednom od tih restorana?” upitala je Nicole zainteresirano. “Nekoliko puta. To je bio lijep doživljaj, ali ipak preskup. Nije mi se sviđalo što sam morala toliko unaprijed rezervirati. Znalo mi se dogoditi da rezerviram mjesto, a kad dođe dan za ići na večeru iskrsne mi nešto važno pa ne odem. To zna biti iritirajuće. U Parizu ima mnogo lijepih i povoljnijih restorana u koje volim ići,” napravila je stanku, zatim dodala, “Pariška opera Granier je mjesto nastanka poznate ljubavne priče o Fantomu iz opere. Sigurno si čula za tu veličanstvenu operu?” upitala je Mona. “Naravno. Obožavam je! ” “Opera je sagrađena krajem devetnaestog stoljeća, a dizajnirao ju je Charles Granier,” nastavila je objašnjavati Mona, “Obožavam povijest ovog grada.” Posjetile su Slavoluk pobjede, brojne trgovine i muzeje. Još uvijek se sve ovo činilo kao san. Nicole se morala uštipnuti kako bi provjerila. Kad ju je zaboljelo shvatila je da je ipak bila budna, zaista se nalazila u Parizu i šetala najpoznatijom avenijom na svijetu. Bilo je čarobno. Josh se činio kao nebitna točka u njenom 38

životu naspram divota koje je gledala. Shvatila je što je sve propuštala tokom godina kad je osjećala otpor prema putovanjima. “Znaš, bila si u pravu,” rekla je Nicole. “U vezi čega?” “Kad si rekla da se o putovanjima može postati ovisan. Sada uviđam kakav je to osjećaj.” “Znaš da sam uvijek u pravu,” samodopadno je rekla. ~ Tu noć je zaspala s mislima na muškarca iz Firence, a kad je kasnije otvorila oči ugledala je njegovo lice ispred sebe. Oči su mu bile zatvorene, a duge crne trepavice su tvorile sjenu i produbljivale misteriju kojom je zračio. Stajali su jedno ispred drugoga, opuštenih ruku koje su padale niz njihova tijela. Njegove snažne i preplanule šake su bile čvrsto stisnute. Bio je u istom odjelu kojeg je imao u restoranu. Kad je podigla pogled ugledala je suzu koja je ostavila vlažan trag na njegovom napetom licu. Bila je iznenađena time. Pokušala je podignuti ruku kako bi ga utješila, ali bila je kao oduzeta. On je tada podigao pogled i prošaptao, “Pomozi mi....” U tom trenu se probudila. Ovaj san je bio najkraći do sada. Već ju je to polako počelo nervirati. Zar će ga sanjati do kraja života? Samo joj je još to trebalo! Da se zaljubi u fikciju, u izmišljenog muškarca, plod njene mašte, njenih ludih snova! Rastjerala je misli o njemu i odlučila te snove ubuduće ignorirati. ~ Nicole je shvatila da se zapravo veseli nadolazećoj zabavi. Vjerojatno je na nju prešao Monin pretjerani entuzijazam. Odlučila se za novu haljinu koju je kupila u Firenci. Crnu bez naramenica s širokim tirkiznim pojasom. Haljina joj je sezala do koljena i otkrivala lijepo oblikovane listove. Decentna šminka i skupljena kosa dodali su na eleganciji. Od nakita je samo stavila Monine dijamantne naušnice, malo parfema i to je bilo to.

Pogledala se kritički u ogledalu i bila je zadovoljna svojim novim izgledom, iako nesigurnost, koja joj je bila suputnik cijelog života, još nije iščeznula. Kad ju je Mona vidjela nije prestajala s komplimentima. Mona je na sebi imala bijelu mini suknju koja joj je savršeno naglašavala duge i lijepo oblikovane noge prorezima sa svake strane, a gore je odjenula oskudni bijeli topić bez naramenica i jasno se vidio nedostatak grudnjaka. Nije ga nosila ni Nicole, ali kod nje ta činjenica nije dolazila toliko do izražaja koliko kod Mone. Plavu kosu je pustila da joj pada u uvojcima preko leđa i grudi. Uvojci su poskakivali pri svakom njenom pokretu i naglašavali zamamnost grudi ispod tijesnog topića. Na nogama je imala bijele cipele visokih potpetica. Nicole je bilo nevjerojatno kako je uspijevala održavati ravnotežu u njima, ali ona je to činila s prirođenom gracioznošću. ~ Prvi gosti su počeli pristizati oko sedam i trideset. To su bili trojica zgodnih mladića, mlađih od nje otprilike osam-devet godina. Dečki su toliko Monu gutali očima da se Nicole nije potrudila upamtiti njihova imena. Novi gosti su pristizali sve brže tako da Nicole nije uspjela pratiti tko se kako zvao i tko je gdje pripadao. Gužva u stanu je polako počela poprimati oblik zabave, a zvono na vratima je i dalje nagovještavalo pristizanje novih uzvanika. Nicole bi se nasmiješila svaki put kad bi vidjela Monu kako na visokim petama žuri otvoriti vrata. Ovaj put je stajala dovoljno blizu, pa je čula Monin uzbuđeni glas, “Daniel! Jacq!” uzviknula je Mona nakon čega se čula serija glasnih poljubaca što je upućivalo na to da je poljubila najprije jednog, a potom drugog muškarca. Nicole još nije mogla vidjeti tko su bili muškarci na vratima, ali je čula kako govore nešto na francuskom. Njena znatiželja se povećala jer još nije vidjela Monu ovako uzbuđenu zbog nekoga od uzvanika na zabavi. Zatim su muškarci stupili u stan. Nicole je zinula od šoka. On!? Kako je to moguće? Ali ja sam u Francuskoj, u Moninom stanu! Kako je moguće da je baš on došao ovdje, na ovu zabavu? 40

S nevjericom je zurila u dvojicu muškaraca koji su ušli. Zbog trenutne ošamućenosti čaša šampanjca je iskliznula iz njene ruke. Kad se razbila o pod zvuk loma ju je trgnuo i usmjerio poglede prisutnih na nju. Mona se također okrenula prema njoj, ali je ignorirala razbijenu čašu. “Nicole,” obratila joj se Mona na engleskom, “Moraš upoznati mog starijeg partnera i vlasnika firme u kojoj radim. On me uveo u posao s restauracijama. Ovo je Daniel Colletti,” rekla je i pokazala na Nicoleinog tajanstvenog muškarca. Daniel je nezainteresirano odmjerio Nicole od glave do pete, a zatim je spustio pogled na krhotine stakla pored njenih nogu. Željela je propasti u zemlju. Svaka čast Nicole. Ogorčeno je čestitala samoj sebi. Vjerojatne će pomisliti da si već poprilično pijana. Osjetila je nalet crvenila što je još više pogoršalo njenu ogorčenost. Daniel se naklonio kao pravi gospodin, ali nije pružio ruku u znak upoznavanja. Izgledao je opasno, a dojam je pojačalo njegovo suzdržano držanje. Mona je zatim pokazala na drugog muškarca. Obojica su na sebi imali svečana odijela kao i ostatak uzvanika. Mona joj je jutros objasnila kako želi da zabava bude primjerena visokom društvu. “Ovo je Jacques Finnese, Danielov prijatelj, a samim tim i moj prijatelj,” ponosno je rekla Mona nesvjesna onoga što se događalo u Nicoleinim uzburkanim mislima. Pogledala je Jacquesa koji je nabacio šarmantan smiješak na lice. Slijedio je Danielov primjer i naklonio se, ali je ujedno i pružio ruku prema Nicole. Uzvratila mu je istom gestom i pri tome osjetila kako joj ruka podrhtava. Jaques je njenu drhtavu ruku prinio usnama i utisnuo lagani, lepršavi poljubac na nju. Protrnula je od iznenadne želje da je umjesto njega to učinio Daniel. Odmah se naljutila na sebe zbog takvog razmišljanja. “Zadovoljstvo mi je, mademoiselle....” “N-nicole Adams,” odgovorila je nesigurno jer je na trenutak zaboravila vlastito ime. “Nicole...” ponovio je. Bacila je brzi pogled prema Danielu i primijetila da mu je pozornost i dalje bila usmjerena na drugu stranu prostorije. Nije ju 41

prepoznao. A kako i bi! Ona nije bila jedna od onih žena koje su obarale muškarce na prvi pogled! Nije ih uspijevala oboriti ni na deseti. Ništa, morat će strpljivo čekati da ju pogleda još nekoliko puta i vidjeti što će se dogoditi. Srećom, bila je vječni optimist. Nakon nekoliko razmijenjenih riječi Mona je Daniela i Jacquesa povela do drugih uzvanika na zabavi ostavljajući Nicole zbunjenu i u nevjerici. Bila je izvan sebe. Nevjerojatno! Raspoloženje joj se popravilo vrtoglavom brzinom. Ovo bi sada trebala biti veoma zanimljiva zabava. Nagli preokret joj se svidio i jedva je čekala vidjeti što će se dalje dogoditi. Osmjehnula se sama za sebe. Daniel… svidjelo joj se njegovo ime. Nekako mu je pristajalo. ~ Kako se zabava zahuktavala, tako je Nicole postajalo sve dosadnije. Njen novostečeni optimizam je odlazio. Nije razumjela francuski, a nitko se nije želio zamarati s njom i nabadati jezik koji im nije bio materinji. Ponašali su se kao da je bila njena dužnost naučiti njihov jezik s obzirom da je bila na njihovu terenu. I imali su potpuno pravu na to. Što joj je drugo preostalo, nego promatrati Daniela kako ravnodušno koketira s ženom punom oblina u napadnoj zlatnoj haljini koja je otkrivala bujne grudi i toliko se pripijala na obloj stražnjici da je Nicole pomislila kako će svaki tren popucati po šavovima. Što je bilo najgore, zavodnica se ponašala kao da bi joj bilo sasvim svejedno ako bi se upravo to i dogodilo. Objesila se Danielu o ruku i mazno se trljala o njega. Toliko o predivnoj zabavi i zanimljivom preokretu. Potpuni promašaj. Duboko je udahnula. Misli joj je prekinula Mona koja se zaustavila pored nje i potapšala ju. “Znači, on je vlasnik firme u kojoj radiš?” upitala je Monu ne skidajući pogled s Daniela. “Da,” potvrdila je i pružila Nicole čašu šampanjca koju je donijela, “A žena koja mu se objesila o ruku je Monique Lazzaro, radi u istoj firmi s nama. Navodno se već duže pokušava ubaciti u Danielov krevet.” 42

Večeras je izgledao privlačnije nego u Firenci, ali onaj bolan izraz na njegovom licu je bio i dalje prisutan. Dok je promatrala njegove tamne oči postala je svjesna privlačnosti kojom je zračio. Osvrnula se po prostoriji i ogorčeno primjetila kako nije samo na nju tako djelovao. Mnoge ženske oči su bile usmjerene prema njemu. Tada je Danielu i Monique prišla još jedna žena. “A ono je Danielova tajnica Angelina Phines,” rekla je Mona. Nicole je odmah osjetila sažaljenje prema Angelini. Bila je previsoka i premršava. Imala je crnu tanku kosu koju je uredno ugurala u punđu na vrhu glave. Nosila je debele naočale koje su bile prevelike za njezino mršavo lice, a odjeća je na njoj izgledala kao na vješalici. “Iako je Danielovo godište,” nastavila je Mona, “zbog bora koje su joj se rano pojavile na licu i zbog pretjerane ljubavi prema solarijima izgleda kao da bi mogla biti njegova majka. Ipak bez obzira na njen strašan izgled Dan ju cijeni zbog njenog znanja o ekonomiji i financijama.” Nicole je upravo željela reći Moni da je Daniel tajanstveni muškarac iz Firence kad su ih prekinula dvojica muškaraca i odvukli Monu govoreći joj nešto na francuskom. Reći će joj kasnije. U međuvremenu je nastavila promatrati Daniela i primjetila je da je popio više nego je bilo potrebno. Ako nastavi tako, netko će ga morati iznijeti iz stana. Možda se ona dobrovoljno javi za taj zadatak. Nasmješila se. Slučajno je pogledala na drugu stranu prostorije i uočila visokog, elegantno građenog muškarca kako joj prilazi. Imao je plavu kosu i plave oči, vilica mu je bila četvrtasta s tankim usnama. Izgledao je previše arogantno i samouvjereno što se Nicole nikako nije sviđalo. Imao je nekakav čudan osmjeh na licu dok joj je prilazio, kao grabežljivac kada ugleda plijen. “Nicole… Imaš francusko ime, zar ne?” obratio joj se na engleskom jeziku i nonšalantno se naslonio na zid pored nje. Koraknula je unatrag. “Ne znam, nisam pitala roditelje o tome,” ukočeno se nasmijala.

“Ja sam Pierre,” pružio joj je lijepo njegovanu ruku, “Ti si Monina prijateljica, zar ne?” “Da,” ispružila je ruku koju je on primio u nježan i pomalo ženstven stisak. “Rekli su mi da ne govoriš francuski. Zašto te Mona nije naučila?” dobacio joj je pogled ispod obrva i nagnuo glavu prema naprijed kako bi joj utisnuo površan poljubac na ruku. “Nismo o tome nikada razgovarale,” odgovorila je pomalo hladnim tonom, “Ona toliko savršeno govori engleski da nije bilo potrebe,” istrgnula je ruku iz njegove. “Da, ona zaista savršeno govori engleski, a i mnoge druge jezike,” značajno je podigao jednu obrvu. A što bi sad to trebalo značiti? Nicole nije bio potreban prevoditelj samo verbalnog govora, trebao joj je prevoditelj i neverbalnog govora. “Vaš izgovor nije loš,” nastojala je zadržati razgovor na normalnim temama. “Nastojim biti dobar u svemu,” koketirao je. Bar joj se učinilo da je to bilo koketiranje. Nije bila sigurna. “Stvarno?” nastojala je zvučati nezainteresirano. Bacivši pogled preko njegovog ramena uočila je Daniela koji je stajao blizu njih i na njeno čuđenje, znatiželjno ih promatrao. “Bi li željela otkriti u čemu sam još dobar?” Pierre se nagnuo prema njoj, a ona se zagrcnula šampanjcem kojeg je upravo ispijala. “Hm...ovaj...” počela je odugovlačiti kašljucajući, “vjerovat ću vam na riječ.” “Nemoj mi se obraćati sa vi, to je tako službeno.” “U redu, kako želite...ovaj, želiš,” nije se usudila ponovno pogledati prema Danielu pa je svoj pogled zalijepila za Pierrea. Što nije bio dobar izbor. “Želiš li plesati?” pružio je ruku. U pozadini je svirala lagana glazba i to joj se nije svidjelo. Ona nije bila dobra plesačica i zapravo nije željela plesati. Vidjevši da se ona misli Piere je dodao, “Ne boj se, ne grizem,” dobacio joj je vjerojatno svoj najbolji i najnedužniji osmjeh. Koji lažnjak. 44

“Ne...ovaj ... ne znam plesati...” iskreno je šapnula na što se Piere nasmijao. “Ne brini. Ja ću voditi,” rekao je i povukao je bez upozorenja na sredinu velikog dnevnog boravka. Zagrlio ju je oko struka i stisnuo tako da su se njene grudi slijepile uz njegova prsa. Kolonjska voda kojom je bio obavijen ju je trenutno zagušila. Piere ju je pogledao u oči i tajanstveno se nasmiješio. Bila je dovoljno nervozna i bez toga. Nastojala se usredotočiti na korake i pokušavala je napraviti pristojnu distancu između njihovih tijela. U tom komešanju mu je nekoliko puta stala na nogu zbog čega je jauknuo. “Uspori malo,” rekao je Piere pomalo iznervirano. “Ispričavam se. Rekla sam da ne znam plesati” i ona sama je bila iznervirana njegovim nastupom. “Nema veze,” uzdahnuo je, “Nije teško. Samo uspori i sve će biti u redu.” Opet ju je sneno pogledao, nabacio nešto kao zavodnički osmijeh na usne i počeo spuštati glavu prema njenom licu. Nije bila sigurna što je namjeravao učiniti, pa je brzo rekla, “Ispričavam se, ali moram hitno do toaleta, trpim već sat vremena i sad sam se sjetila,” istrgla se iz njegova zagrljaja i ostavila ga zbunjenog. To je, nažalost, bila prva izlika koja joj je pala na pamet. Da bude vjerodostojnija, brzim koracima se uputila na kat prema kupaonici. U trenutku kada je uhvatila kvaku, vrata su se naglo otvorila i kroz njih je izronio Daniel. Od iznenađenja je ustuknula. “Želite ući?” upitao je na engleskom. Oči su mu bile hladne i tamne, napola spuštenih kapaka. “Da... to bi bilo lijepo,” odgovorila je pokušavajući prekriti smetenost. On je zvučao trijezno i da nije primijetila koliko je popio ne bi posumnjala u to. Možda je samo dobro podnosio piće, ali kad se pomaknuo uvidjela je da nije bio toliko trijezan koliko je zvučao. Gotovo neprimjetno je zateturao naslonivši se na dovratak tako da i dalje nije oslobodio prolaz. 45

Pokušala se provući pored njega, ali tim činom njeno se tijelo protrljalo o njegovo zbog čega je Daniel zastenjao. Nicole se ukočila kao srna koja je upravo ugledala farove automobila. Bili su nepomični nekoliko trenutaka kad je osjetila njegov vreli dah na svom vratu. Toliko nježan i plah, kao da je ispitivao teritorij. Obuzela ju je toplina i rastuća želja. Daniel je obavio ruke oko nje naslonivši se na vrata i zarobivši je. Osjetila je ugodan pritisak njegova tijela dok se privijao uz nju. Bila je iznenađena i šokirana njegovim ponašanjem. Tako pogrešno, a opet tako ispravno. Okrenula se prema njemu kako bi ga pogledala. Obuzimali su je osjećaji koje nikad nije iskusila. Nije ih mogla imenovati, ne dok joj je on stajao tako blizu. Nadvio se nad nju i pogledao je s visoka. Okupala ih je neugodna tišina koju je Nicole odlučila prekinuti. “Ispričavam se,” glas joj je bio promukao i kao da nije pripadao njoj, “Trebala bih poći...” “Gdje?” izraz Danielovog lica je ostao bezizražajan, a oči prodorne. “Pa... znate već...” “Ne, ne znam,” primakao se bliže njenom licu i osjetila je miris alkohola. To ju je prizemljilo. “Vi...vi ste pijani,” ustanovila je. Iskoristi to Nicole, vikao je glasić u njoj. Nije uspjela odgovoriti vražićku u sebi jer se on naglo odmaknuo od nje. “Zaboravi,” ljutito je rekao i nestao niz hodnik. Bila bi manje šokirana da ju je pogodio mokrom krpom u glavu. Zbunjeno je gledala u prazan dovratak koji je samo nekoliko sekundi prije Daniel ispunio svojim granitnim tijelom, dok su niz njeno tijelo prolazili nepoznati valovi topline grijući posebna mjesta za koja nije znala da mogu do bola gorjeti. Osjetila je poriv baciti se pod hladan tuš kako bi odagnala nepodnošljivu vrućinu. Zatvorila je vrata i naslonila se na njih. Brzo je otišla do slavine i pustila hladnu vodu te se umila zanemarivši šminku koju 46

je imala na licu. Srce joj je i dalje uzbuđeno lupalo, a ruke su se tresle. Zašto? Zašto je tako djelovao na nju? Nije razumjela. Pogledala se u ogledalo. Katastrofa! Šminka se razmazala po njenom licu ostavljajući crne tragove. Izgledala je kao rakun. Što mu je značilo ono: zaboravi? Pa ništa se nije dogodilo! Sjetivši se njegovog uzbuđenog uzdaha zadrhtala je. Zar je moguće da je osjećao privlačnost prema njoj? Pogledala je rakuna u zrcalu. Nemoguće. Ili moguće? Ali niti jednom joj nije uputio zainteresiran pogled tijekom večeri. Nije razumjela, a morala je saznati. Ovo joj je bila prilika. Dovela je šminku u red, pribrala se i odlučila se vratiti na zabavu. Na vratima ju je dočekala Monique. “Oh, ispričavam se,” rekla je Nicole pomičući se unatrag. Monique je nešto žustro izgovorila na francuskom što Nicole nije razumjela. “Ne govoriš francuski?” upitala je Monique na engleskom, a Nicole je u njenom glasu jasno osjetila notu podrugljivosti. “Ne, žao mi je.” “Šteta, ali nemam volje ponavljati što sam rekla.” “Nema veze,” Nicole je nastojala zvučati ljubazno. Monique ju je odmjerila od glave do pete nakon čega je značajno podigla jednu obrvu. “Jesu li to Monine dijamantne naušnice?” iznenada je upitala. “Da,” Nicole je zbunjeno odgovorila dotaknuvši jednu naušnicu. “Kako jadno. Nosiš tuđi nakit,” rekla je prezrivo Monique i namrgodila se. “Molim?” “Ako si možeš priuštiti putovanje, mogla si kupiti i vlastiti nakit,” rekla je Monique hladno i gurnula Nicole dok je ulazila u kupaonicu. Bila je zaprepaštena njenom neljubaznošću. Što se nje ticalo čiji je nakit nosila?

“Reci mi,” nastavila je Monique kad je stala ispred ogledala, “Što ti imaš s Danom?” Opet je zatekla Nicole svojim izravnim pitanjem. “Mislim da se tebe ne tiču moja posla,” hrabro je odgovorila Nicole i izašla u hodnik. Koja žena! Prava mustra! Nicole je ljutito odjurila u prizemlje. Bilo joj je teško u zamračenoj prostoriji razaznati tko se gdje nalazio. Nije željela izgledati kao žena koja je očajnički tražila muškarca, pa je strpljivo obilazila sve kutove po stanu u potrazi za njim, ali njega nije bilo. Nestao je. Opet. Kad se uvjerila da se nije nalazio u Moninom stanu, vratila se u svoju sobu. Bila je iscrpljena od svega, od putovanja, od osjećaja koji su je mučili i zbunjivali, od Danielovog tajanstvenog ponašanja...od svega. Odlučila je sutra misliti o tome i razgovarati s Monom. Možda će joj razgovor s njom pomoći. 5.

Nicole je pronašla Monu u kuhinji za šankom. Sjedila je na barskoj stolici, pijuckala kavu i čitala novine kad se Nicole pojavila na vrhu stuba. “Ah tu si! Mislila sam da si mrtva,” doviknula joj je Mona kad ju je ugledala. “Nisi daleko od pretpostavke,” odvratila je i sišla niz stube. “Je li ti bilo previše dosadno sinoć na zabavi? Primijetila sam da si se dosađivala, ali nisam ti baš bila od pomoći.” 48

“Ne, bilo je ok. Zanimljiva zabava,” u sebi je pomislila: netko me ipak izbavio iz dosade. Sjela je do Mone i natočila si kavu koja se nalazila na šanku. Dok je Mona bila zadubljena u novine, Nicole je primijetila da je stan ponovno vraćen u normalno stanje. “Tko je očistio stan? Ti?” “Ne. Naručila sam čistačicu. Došla je rano jutros.” “Super,” Nicole se bezvoljno nasmiješila. “Nešto nije u redu?” Mona joj je uputila zabrinuti pogled. Nicole je oklijevala, “Znaš, onaj moj tajanstveni muškarac?” “Da?” “Sinoć je bio tu.” “Stvarno? Hm... Ali, s nikim nisi razmijenila više od nekoliko riječi, i to preko volje koliko sam mogla uočiti.” “To je zato što on ne zna da je moj tajanstveni muškarac. Ne sjeća me se jer nisam ostavila dojam na njega, ali nakon sinoć... mislim da se to promjenilo.” “Ne govori u zagonetkama. Reci već jednom. Tko je on?” “To je... tvoj partner... Daniel...” rekla je oprezno, prateći svaki milimetar Moninog lica. “Daniel?” ponovila je Mona iznenađeno. “Da, Daniel.” “Jesi li sigurna?” Monine obrve su se stisnule iznad prodornog pogleda kojim ju je gledala. “Sigurna sam,” razdraženo je odgovorila. Nekoliko sekundi su se u tišini promatrale. “U stvari ima smisla....” rekla je Mona zamišljeno i dodala, “On je zaista i bio u Italiji na nekim poslovnim sastancima. Ali ne mogu ga nikako uklopiti u tvoj opis tužnog muškarca kakvim si ga opisala.” “Znam što sam vidjela, nisam luda.” “Ne sumnjam u tvoju razboritost, samo sam razmišljala na glas” rekla je Mona ne skidajući pogled s Nicole, “I kažeš, nije te prepoznao?” 49

“Ne. Nisam ni očekivala....” otpila je gutljaj kave, “Dobra kava.” “Hvala. I što je bilo?” “Pa … dogodilo se nešto sinoć što ti moram ispričati.” “Reci,” rekla je Mona i ustala. Otišla je do kuhinjskog ormarića i natočila sok u čašu. Nicole je na brzinu Moni ispričala događaj koji se odigrao na katu njenog stana. “Hm, njemu nije svojstveno takvo ponašanje. Zaista čudno,” rekla je Mona. “Ja još uvijek ne mogu prebroditi šok da sam ga sanjala prije nego sam ga upoznala. Ispričaj mi više o njemu.” “U redu,” udovoljila joj je Mona i ponovno sjela, “Ovako... vlasnik je firme koja se bavi restauracijom i u kojoj sam upravo postala mlađi partner.” “To znam, dalje,” nestrpljivo ju je prekinula. “Firma je u njegovu vlasništvu već osam godina. Odrastao je u Americi, u Los Angelesu.” “Stvarno?” Nicoleina znatiželja se još više probudila. “Da. Došao je u Pariz nakon srednje škole i upisao se na umijetnički fakultet. Nakon fakulteta jedno je vrijeme radio za restauracijsku firmu i nakon toga je odlučio osnovati vlastitu firmu koja je svakim danom bivala sve uspješnija. Prije šest godina se oženio...” “Oženjen je?” razočarano je uzviknula Nicole, a ruka kojom je prinosila kavu se zaustavila u zraku. “Pusti me da pričam!” upozorila ju je Mona. “Dobro,” nastojala je odbaciti razočarenje zbog nove spoznaje. On je oženjen? “Znači prije šest godina se oženio,” nastavila je Mona bezizražajnim glasom, “Nakon vjenčanja njegova supruga je ostala trudna kao što to uvijek biva, “Nicole se zaledila na te riječi. Trudna? Daniel ima dijete?” Međutim, kad je bila u visokom stupnju trudnoće nekakav kreten od vozača je naletio na nju i udario je. Nije se zaustavio i pružio joj pomoć. Umrli su i ona i dijete,” Mona je šokantnu vijest iznila poprilično hladno. 50

Nicole je zadrhtala od šoka, “Kakva tragedija...” tiho je rekla. “I to je sve što znam. Od tada se zatvorio i nitko više ne zna ni jedan detalj iz njegova privatnog života. U vrijeme kad se to dogodilo, ja nisam radila za njega. Kao što znaš, za njega sam počela raditi prije tri godine. Sve ovo sam načula od ostalih suradnika koji ni sami ne znaju više.” Nicole se zamislila nad Moninim riječima i shvatila zašto se Daniel u Toskani ponašao poput ranjene životinje. On još nije prebolio tragediju, još uvijek je patio. A ona je iz neobjašnjivog razloga bila snažno opčinjena njime. Pitala se bi li Daniel ostavio toliki dojam na nju da nije bilo onog sna? “Sviđa li ti se Daniel?” upitala je Mona. Osupnuta pitanjem, Nicole je bez teksta zurila u Monine stisnute oči. “Ne,” izletjelo joj je, “Mislim, dobar je, ali... Znaš već. Josh i to.” Mona ju je na trenutak proučavala, zatim rekla, “Ok, samo provjeravam. Ne bi bilo dobro da se u njega zaljubiš.” “Zašto?” “Nedavno je izjavio kako mu je dosta ovakvog života i da će ići u potragu za ženom koju će učiniti svojom suprugom. Uvjerena sam da nije bio ozbiljan kad je to izjavio. Vjerojatno se rugao, ali žene u našoj firmi su ga shvatile doslovno i od tada se međusobno natječu kao lude kokoši u kokošinjcu. Konkurencija je prevelika, a Daniel nije oduševljen s idejom da žene trče za njim zbog njegovog bogatstva.” “Da,” suho je rekla Nicole, “Primjetila sam sinoć na zabavi koliko su mu dosađivale.” ~ Dok je promatrala Monu u restoranu gdje su bile na ručku, Nicole je mučila jedna misao koju je naposlijetku izrekla na glas, “Zašto se ti i Daniel niste spojili? Ili možda jeste na kratko vrijeme?” “Nismo,” odgovorila je Mona kao da je očekivala takvo pitanje, “Nije moj tip. Previše je tvrdoglav što bi se kosilo s mojom tvrdoglavošću. Bili bi kao dva bika koji odmjeravaju svoje snage do iznemoglosti. Ne želim nekoga s kim bih se stalno trebala jačati. On sam nije nikad ništa pokušao, niti sam primijetila da me ikada 51

pogledao drugačije osim kao ravnopravnu kolegicu. Stvarno je korektan u tom smislu,” zatim je iznenada upitala, “Razmišljaš li još uvijek o Joshu?” “Da,” priznala je Nicole, “Razmišljam o njemu. Žao mi je što se onako završilo, ali počela sam ga zaboravljati. Povrijedio mi je ponos i ponizio me, to mu ne bih mogla nikada oprostiti. Ponekad se pitam što bi bilo da sam bila drukčija? Strastvenija, zabavnija...kao ti.” “Draga, ne mijenjaj svoju prirodu ni zbog koga. Radi samo ono što ti srce želi, a ako im se ne sviđa, napucaj ih. To je jasan znak da si ne odgovarate,” Mona je bila poluozbiljna dok joj je to govorila i Nicole se morala nasmijati. “Da, ali mora postojati nekakav kompromis inače nitko nikada ne bi pronašao srodnu dušu.” “Ne vjerujem u kompromise, vjerujem samo i jedino u moć,” kako bi potvrdila svoje riječi Mona je čvrsto uhvatila nož i podigla ga u visini glave kao da nazdravlja. Nicole ju je naprosto morala obožavati. “To je tebi svojstveno,” ustvrdila je uz osmjeh. “Da, kao što je tebi svojstveno biti romantična,” odgovorila je Mona i dalje mašući nožem, “vjeruješ u kompromise i slična srceparajuća sranja i ne mijenjaj se zbog nikoga ako su to stvari koje te usrećuju. Budeš li se prisiljavala biti kao ja, ideš protiv vlastite prirode i tu griješiš. Stvaraš si nepotreban pritisak.” “Joj, trebala si biti psihoterapeut. I molim te, skloni taj nož dok nekoga nisi ozlijedila.” “Ne hvala, ne zanimaju me tuđi problemi. Bojiš se malog noža?” namjerno je upitala i približila nož prema Nicole. “Ali, upravo zabadaš nos u moje probleme!” uskliknula je Nicole, te dodala, “Da, bojim se noža kad je u tvojim rukama. Skloni ga,” nasmijala se Moninom izrazu lica. “Ti mi nisi bilo tko. Ti si moje maleno mače koje želim zaštiti od zločestog svijeta i malog noža,” rekla je Mona teatralno zbog čega se Nicole glasnije nasmijala i odložila nož na stol. “Koliko ćeš dugo biti na odmoru?” upitala je Nicole nakon kratke stanke. “Isto kao i ti, tri tjedna,” odgovorila je Mona. 52

“Hoćeš li me odvesti do Eiffelovog tornja?” “Naravno, ali nećemo se dugo zadržavati.” “Zašto? Imaš nekakve planove za danas?” “Da. Imam sastanak s Danielom.” Nicole je srce poskočilo. Teško je progutala zalogaj koji joj se našao u ustima. “Sastanak?” nesigurno je upitala. “Poslovni sastanak,” smiješna.”

naglasila

Mona,

“Stvarno

“Nisam smiješna i nemam pojma o čemu pričaš!” “Dobro, dobro. Ne ponašaj se kao dijete,” zadirkivala ju je Mona s vragolastim izrazom na licu. ~ Mona ju je odvela do tornja i pri tome se opet ponašala kao iskusan vodič. “Najprepoznatljiviji simbol Pariza,” opet je objašnjavala Mona, “Visok je 324 metra, vidljiv iz skoro svih dijelova grada, a poznat širom svijeta. Bio je podignut 1889. g. kao privremena konstrukcija za Međunarodnu izložbu koja se tada održavala u Parizu ali nikad nije rastavljen, pa je tako ostao trajan simbol Pariza. Danas je mamac za milijune turista koji žele snimiti barem jednu romantičnu fotografiju pariške panorame.” Kad ga je Nicole vidjela s podnožja skoro je istegnula vrat gledajući ga. “Koliki je!” uzviknula je. “Je li Danielov toliki?” Mona nije mogla odoljeti pitanju. Nicole joj je dobacila toliko zaprepašten pogled da je Mona prasnula u smijeh. “Samo se ti zabavljaj na moj račun!” povrijeđenost.

glumila je

“Ma daj, moram te malo zezati. To je za tvoje dobro.” “Za moje dobro?” “Da se opustiš i prestaneš shvaćati sve toliko crno–bijelo. Okreni se malo oko sebe, pogledaj gdje se nalaziš i uživaj u životu,” Mona je raširila ruke i zavrtjela se oko svoje osi. Nicole ju je zadivljeno gledala upijajući njene pozitivne vibracije. 53

“Opet si u pravu,” popustila je i započele su se uspinjati. Toranj je imao tri stajališta, tri kata ili tri platforme, Mona je bila neodlučna kako ihnazvati. Na prva dva su se penjale stepenicama, a na treći su mogle doći samo s liftom. Lutke Gustava Eiffela nalazile su se na trećem katu i tvorile su malu izložbu o njemu. Kad su se napokon dočepale zadnjeg kata tek tada je Nicole zapravo shvatila svu draž i ljepotu tornja. Pogled na panoramu koja se prostirala pred njenim očima oteo joj je uzvik iz usta. Kriknula je, “Ovo je neizrecivo!” ~ Nicole je nestrpljivo čekala Monin povratak sa sastanka. Sjedila je na trosjedu, pijuckala kavu i gledala televiziju. Kad se Mona napokon vratila, Nicole je nezainteresiranost za sve osim televizijskog programa.

glumila

Mona je sjela do nje i uzela svoju kavu. Nakon nekoliko minuta šutnje, Nicole nije mogla više izdržati pa je upitala, “I...” otezala je, “Kako je bilo na sastanku?” “Dosadno,” odgovorila je Mona ne skidajući pogled s televizora, “Dogovorili smo se oko nekih poslova koji će nas čekati kad se vratimo s odmora. Ponuđen nam je jedan veliki projekt, pa smo morali dogovoriti neke bitne stavke o tome.” Bilo ih je više na sastanku? To je, naravno, značilo da ju Daniel nije mogao spomenuti ni da je htio. Ta misao je umirila Nicole. “Iza sastanka sam išla sa Danielom na piće,” Mona se okrenula prema Nicole i usredotočila se na njenu reakciju. Nicole je nastojala izgledati nezainteresirano, “Super,” rekla je i slegnula ramenima. Kad je shvatila da ju Mona još uvijek promatra upitala je, “Nešto nije u redu?” “Nije me pitao za tebe,” nemilosrdno je rekla Mona. “Nisam te ništa pitala,” razdraženo joj je odbrusila Nicole. “Znam, ali pretpostavila sam da očajnički želiš to znati.” “Prestani pretpostavljati već jednom. Nismo djeca.” “Ok, ok,” napravila je malu stanku pa nastavila, “Dopusti da te malo razveselim,” rekla je Mona i dohvatila upravljač od televizije. 54

“Kako?” upitala je pokunjeno. “Pozvane smo na jedan ranč izvan Pariza. Odnosno, ja sam pozvana, ali mogu nekoga povesti i ja pozivam tebe.” “Što ćemo tamo?” “Tamo ćemo provesti ostatak našeg odmora.” “Zar moramo?” razočarano je upitala Nicole. “Imaš neke bolje planove?” “Ne...” “Dobro. Znači to je riješeno. Sutra polazimo. Vožnja automobilom će trajati nekoliko sati,” rekla je Mona i prebacila program na drugi kanal. “Ok. Ako ti tako kažeš,” Nicole je osjetila razočaranje u svom glasu i ponadala se da Mona to nije primijetila.

Daniel Colletti se osjećao kao izgubljeni slučaj. Imao je vlastitu firmu i bio je jedan od najuspješnijih muškaraca u svojoj obitelji. Međutim, sudbina mu nije bila naklonjena. Pogotovo onog dana kada mu je oduzela najveće blago koje je imao. Sjetio se nedavnog boravka u Firenci. Nije želio više nikada kročiti na to tlo, ali imao je poslovni sastanak s jednim od najutjecajnijih muškaraca u Toscani što nije mogao odbiti. Dok je prelazio preko trga Piazza della Signoria ugledao je poznati restoran. Nekoliko minuta se hrvao porivu da uđe u njega, a onda je popustio. Kad je ušao uhvatila ga je tjeskoba. Bio je opet tamo. U istom gradu, u istom restoranu, za istim stolom. U Firenci su proveli medeni mjesec i začeli dijete nošeni neizmjernom ljubavlju. Uspomena na te davne događaje toliko ga je boljela da nije mogao vjerovati koliko je vremena prošlo. Bol je bila ista kao i onog dana prije šest godina. 56

Sjetio se njihove zajedničke večere u tom restoranu, za istim stolom za kojim je sjedio prije samo nekoliko dana. Njemu je bilo trideset, a Francesci dvadeset i devet godina. Savršeno su se slagali u svemu, a razilazili su se samo u ljubavi prema umjetnosti. Ipak, Francesca ga je podupirala, cijenila i obožavala. Njena neizmjerna ljubav mu je uvijek grijala i hranila dušu. Uvijek ga je podsjećala na grofice i vojvotkinje svojim držanjem. Frizura joj je uvijek bila savršena kao i pomno nanesena šminka. Nikad joj nije našao nikakvu manu, kako u fizičkom, tako i u karakternom pogledu. Oh, Francesca, kako mi nedostaješ! pomislio je, tužno gledajući ispred sebe. Ponekad nije vidio razloge zbog kojih bi se radovao životu i prečesto je proklinjao sudbinu što mu je zadala tako okrutan udarac. Zašto nije i njega uzela sa sobom, često se pitao. Od tada se toliko promijenio da ponekad nije mogao ni sam sebe prepoznati. Ta gorčina, praznina i neizlječiva tuga nisu bile sastavni dio njegova života prije te tragične noći. Promjene u karakteru su mu izmijenile i crte lica koje su postale grublje i oštrije. Smiješak je rijetko boravio na njegovu licu. Zaboravio je što je značilo smijati se od srca. Prisjetio se njihovih poljubaca koje su gledajući kopiju Michelangelova Davida.

razmjenjivali

Tu mu je rekla, ako budu imali sina, kako želi da se zove David. “Zašto David?” upitao ju je. “Zato što će biti uspomena na Firencu i na veliku ljubav koju dijelimo. Zato što to ime ukazuje na veliko remek djelo, Michelangelovo djelo i naše remek djelo kad napravimo dijete.” Poljubio ju je strastveno dok su mu trnci prolazili tijelom zbog pomisli da voljenoj ženi napravi dijete. “Ostavi nešto i za večeras,” vragolasto ga je pogledala dok se odmicala od njega. “Ne brini se za to,” rekao je i opet ju poljubio, “Zauvijek ću te voljeti Francesca.” “I bolje ti je,” nježno mu se nasmiješila. 57

Vraćajući se mislima u prošlost, pred očima mu se ukazala slika žene iz restorana. Nije dugo zadržao pogled na njoj, ali dovoljno da bi primjetio koliko je neugledno izgledala, zbog čega ju je podrugljivo pogledao. Ljutilo ga je što je zapravo imala lijepe crte lica, pogotovo pune usne i velike smeđe oči, ali lice joj je bilo blijedoružičasto, što mu je govorilo da joj je koža bila osjetljiva na sunčanje. Šminku gotovo nije ni imala, a odjeća je ukazivala na loš ukus za odijevanje. Primijetio je da je bila mlada, vjerojatno u dvadesetim godinama zbog čega je njen izgled bio još veći zločin. Odbacio je misli o neuglednoj djevojci i na prijestolje u njegovim mislima vratila se Francesca. Nakon srednje škole koju je pohađao u Los Angelesu došao je u Pariz na fakultet umjetnosti. Njegovi roditelji su bili bogati, pa su mogli priuštiti njegovo školovanje u inozemstvu. Prva godina je bila teška, kao i svakom studentu, međutim nije imao problem s jezikom, jer je imao posebnu nadarenost za njih kao i za umjetnost. Francescu je upoznao na drugoj godini. Odmah ga je opčinila. Od kada ju je pozvao van prvi put, ostali su nerazdvojni. Rano su se uselili u svoj prvi stan. Stan koji je bio tijesan za dvoje, ali ipak je bio njihovo slatko gnijezdo. Nakon fakulteta počeo se baviti restauriranjem i nedugo zatim odlučio je osnovati vlastitu firmu za restauraciju. Roditelji su pomogli dajući mu novac za početni kapital. Nakon što je firma počela uspješno poslovati i prihodi su bili sve veći odlučili su kako je bilo vrijeme da stupe u brak i osnuju obitelj. Poslije ljepših uspomena, počeo se prisjećati one večeri kad su ga telefonskim pozivom obavijestili o nesreći. Francesca je bila u šetnji nedaleko od njihova stana kad je neoprezni vozač naletio na nju i udario ju automobilom. Vozač se nije zaustavio kako bi joj pomogao nego je pobjegao s mjesta događaja. Nažalost nije bilo svjedoka koji su vidjeli nesreću i Francesca se borila za život kada su je pronašli. Bila je u visokom stupnju trudnoće i nikad nije bio toliko prestrašen. Neizvjesnost do bolnice mu se činila kao da je trajala nekoliko sati. 58

Kad se napokon pojavio doktor koji je preuzeo Francescu, pogled na njega mu je ukazivao da nešto nije bilo uredu. “Doktore, kako je moja supruga?” upitao je uzrujano. “Gospodine Colletti, žao mi je, ali imam loše vijesti za vas...” doktor je zastao i pognuo glavu. “Recite mi! Gdje je Francesca? Hoću je vidjeti!” uznemireno je viknuo. “Gospodine Colletti, vaša supruga... zamuckivao je, “žao mije, ali ... nisu preživjeli.”

vaše

dijete....”

Točno u tom trenutku u njemu se ugasio život. Od tada je svijetom hodao kao zombi. Nije ništa rekao, što je doktora zabrinulo. “Gospodine Colletti?” suosjećajno ruku na rame.

rekao

doktor

stavio

Ništa. “Gospodine Colletti? Recite nešto?” Ništa. “Možemo li nekoga pozvati da dođe po vas?” “Želim ih vidjeti,” prošaptao je hrapavim glasom. “Ne bih vam to preporučio. Ne bez pratnje.” “Želim ih vidjeti!” glasnije je zapovjedio. “U redu, u redu. Dođite.” Prizor koji je vidio, njegova supruga i njegov sin David, skinuli su zauvijek osmjeh s njegova lica. Osjetio je bijes koji je i tada osjećao. Bijes čovjeka koji više nije imao što izgubiti. Taj osjećaj ga je vratio u stvarnost. Od kad je izgubio Francescu prema ženama je bio grub i odbojan. Bio je ogorčen i nije želio imati nikakvu vezu s njima. Nije se želio opet zaljubiti jer se bojao da bi ga zadesila ista sudbina. Žene su ludjele za njim, a to ga je iritiralo jer im nije imao što ponuditi. Njegova sestra ga je često znala koriti zbog toga, “Daniele, moraš opet početi živjeti. Ne možeš se tako ponašati do kraja života,” govorila bi mu. “To je moj problem, a ne tvoj,” hladno bi joj odgovorio. 59

Njegova sestra Madeleine je bila sedam godina mlađa od njega i naprosto ju je obožavao. Jedina ga je mogla donekle utješiti nakon gubitka Francesce. Da nije bilo nje tko zna kako bi završio. Došla je u Pariz kako bi mu pomogla oko tvrtke iako nije znala ništa o umjetnosti. Međutim, dala je sve od sebe i zbog toga ju je neizmjerno cijenio. Ona je tada imala samo dvadeset i tri godine i zbog njega je odbacila najljepše godine života i školovanje. “Nisi se trebala odreći školovanja zbog mene,” znao bi joj reći. “Nije me briga. Ti si mi mnogo važniji od bilo kakve škole. A u ostalom, uvijek mogu naknadno upisati nekakav fakultet. Nikad nije kasno.” Znao je da je bila u pravu, pa se nije puno bunio jer mu je njena pomoć bila potrebna. Dvije godine nakon toga Madeleine je zaista i upisala fakultet, baš kao što je govorila. Opredijelila se za jezike koje je voljela i sada je upisala zadnju godinu. Školske praznike je uvijek provodila kod njega u Parizu i to mu je bilo drago. I ovo ljeto je planirala provesti kod njega. Bili su povezani bez obzira na veliku razliku u godinama. Madeleine ga je gnjavila idejom da za vrijeme odmora pozovu prijatelje na njegov ranč, koji se nalazio na imanju izvan Pariza kojeg je kupio nakon vjenčanja. Nije tu često boravio od kad je izgubio Francescu i dijete. Obuzimala bi ga tjeskoba jer su se on i Francesca planirali povući na ranč nakon što se dijete rodi i tamo živjeti u miru bar dok dijete ne pođe u školu. On bi uspješno vodio firmu s ranča, isto kao i iz središta Pariza. Međutim, ti se planovi nikada nisu ostvarili. Sestra mu je rekla da se mora prije ili kasnije suočiti s tim, a to će najbolje učiniti u društvu nje i prijatelja. Stoga je popustio pod njenim nagovaranjima i sad se nalazio na ranču i čekao goste. Protiv volje, sjetio se sinoćnje zabave. Monu je cijenio kao djelatnicu i umjetnicu, zbog čega joj je ponudio mjesto partnerice. Cijenio je njeno mišljenje i poslovne poteze koje je poduzimala.

Na zabavi je upoznao Moninu prijateljicu Nicole koja mu se učinila poznatom, ali nije znao zašto. To ga je mučilo cijelu noć. Bila je odjevena u jednostavnu crnu haljinu bez naramenica otkrivajući nježnu kožu i nježne obline. Međutim, nije se puno bavio s njom jer je Monique opet koristila priliku da ga zavede. Monique je bila njegova dugogodišnja zaposlenica i najčešće joj nije zamjerio napadno ponašanje. Bila je korektna kad ga nije napastovala dok je bio s Francescom ni dugo nakon njene smrti. Počela ga je opsjedati prije dvije godine. Ispočetka je mislio da je u pitanju novi hir jer je bila hirovita kad su muškarci u pitanju, ali to se ispostavilo ozbiljnijim nego je očekivao. Monique je bila privlačna, senzualna i strastvena. Bila je samouvjerenija od većine žena jer je bila itekako svjesna svog tijela i neodoljivih oblina. Bila je svojevrsna inačica Marilyn Monroe. Vlažne pune usne je voljela napućiti i senzualno ih rastvarati tako da dođu više do izražaja. Imala je tijelo prave zavodnice, a njena kosa ga je podsjećala na lavlju grivu. Čvrsto je vjerovao u pravilo da posao treba odvajati od zadovoljstva, a i iz nekog neobjašnjivog razloga Monique ga nije privlačila bez obzira na atribute koje je posjedovala. Zabavljala ga je, ali nije bio zainteresiran. Žene kao što je Monique mogao je imati i van radnog mjesta, ali ga to nije zanimalo. Tijekom zabave tu i tamo bi pogledao Nicole koja nije skrivala dosadu. I dalje je imao osjećaj da ju je negdje već vidio. Iako je bila zgodna, nije plijenila pozornost svojim izgledom kao Monique i Mona. Činila se kao jednostavna osoba, pomalo povučena jer je skoro cijelu večer provela sama. Kad bi im se pogledi susreli ona bi se okrenula na drugu stranu što je značilo da nije bila koketna. To je bilo osvježenje, jer se još nije našao u prisutnosti žene koja nije pokušavala koketirati s njim. U sjećanju mu je izronio razgovor s Monique, “Je li ti dosadno, Dan?” upitala ga je napućivši usnice. “Ne,” kratko je odgovorio. “Raduješ li se odlasku na ranč?” protrljala se o njegovo bedro. 61

“Naravno,” sarkastično je rekao, ali ona to nije shvatila. “Jedva čekam kad ćemo ići. Samo o tome razmišljam od kad si me pozvao,” cvrkutala je. Htio joj je napomenuti kako je on nije pozvao, ali odustao je od toga. Nije joj želio povrijediti osjećaje na takav bezobrazan način. Ona je posjedovala sposobnost da se pozove sama ostavljajući druge da se pitaju kako joj je to uspjelo. Ruku na srce, nije obraćao mnogo pozornosti onome što je govorila, pa je možda pristao na to a da nije ni shvatio što ga je pitala. “Drago mi je što se raduješ tome,” rekao je dok je razgledavao prisutne u prostoriji. “Bit će lijepo napokon upoznati tvoje prijatelje iz Amerike. Do sada nisam imala tu čast i moram ti reći da naprosto obožavam konje.” Nije baš vjerovao u tu informaciju. “Koliko ih imaš?” “Koga?” zbunio se. “Konja.” “Deset.” “Joj, to je veliki broj.” Ma daj! pomislio je Daniel rugajući se u sebi dok se ona i dalje trljala uz njega. Kad bi bar prestala to raditi, postalo mu je neugodno. Odmaknuo se i rekao, “Donijet ću nam još pića.” U tom trenutku im se pridružila Angelina koja je željela razgovarati o poslu, te ga odvukla od Monique. Blažena Ange, uvijek ga je spašavala od nasrtljivih žena. Ange je bila s njim od prvog dana osnivanja firme. Bilo mu je neugodno kad mu je rekla da je s njim išla u srednju školu, jer se nije mogao sjetiti. I ona je došla studirati u Pariz i kad je čula da baš on osniva firmu javila se na njegov oglas. Nikad nije požalio što ju je zaposlio. Iza razgovora s Ange pridružio se Jacqu i društvu jednog njihovog poznanika. Upustili su se u muški razgovor koji je postajao sve življi popraćen brojnim čašicama vina. Nakon što je poprilično popio odlučio je kako bi bilo dobro da se osvježi prije vožnje kući. Popeo se na kat i ušao u kupaonicu. Dugo se umivao želeći se otrijezniti. Nije se namjeravao opiti pa je 62

zbog toga bio ljut na sebe. Inače nije volio alkohol i nije bio siguran zašto je sinoć napravio iznimku. Kad je pomislio da je donekle smirio djelovanje vina uputio se vani. Otvorio je vrata i ispred njega se pojavila Nicole. Bila je zbunjena i iznenađena. Već su mu dosadili ti njeni čudni pogledi, kao da je pao s Marsa, a ona je bila jedina koja je znala što je on bio, biće s drugog planeta, pa se čudila zašto nitko drugi ne primjećuje kakvo je on čudovište. “Želite li ući?” upitao je na engleskom. “Da... to bi bilo lijepo,” odgovorila je. Kad se pokušao pomaknuti zateturao je i naslonio se na dovratak. Hm... još se nisam otrijeznio, pomislio je. Bez obzira na to Nicole je imala namjeru provući se pokraj njega. Kad je pokušala proći, okrznula ga je svojom nježno oblom stražnjicom zbog čega je on odjednom ostao bez daha. Sva osjetila u njemu su podivljala i on je ispustio glasan uzdah. Kao da je otvorila nešto što je dugo bilo zaključano. Ona se ukipila dok joj je on odmjeravao gola leđa i ramena. Njen miris i nježna koža po kojoj su ležale blage kovrče vatrene boje nagnali su ga da joj se primakne opasno blizu. Mirisala je na cvjetna polja i njemu je kroz glavu prostrujala slika njih dvoje kako se strastveno valjaju u visokoj travi. Obuzela ga je neodoljiva želja da joj dotakne kožu koja mu se činila mekanom i podatnom. Primaknuo se i lagano ju je okrznuo usnama. Bila je ukočena. Obgrlio ju je rukama, zarobivši je svojim tijelom, nakon čega se počela meškoljiti i okrenula se prema njemu. Bila je tako sitna i krhka. Inače nije volio takve žene i bio je iznenađen uzbuđenjem koje je osjećao. Nicole se zagledala u njega svojim velikim smeđim očima za koje je pomislio da bi se u njima mogao utopiti. Gledala ga je kao prestrašena srna. Iznenadila ga je njena reakcija s obzirom da su ga žene salijetale, ali više od toga, iznenadila ga je njegova reakcija na nju. Ostao je šokiran koliko i ona, možda čak i više. 63

Nepodnošljiva tišina se nadvila nad njih. Počela se opet meškoljiti. “Ispričavam se,” glas joj je bio promukao što ga je dodatno uzbudilo. Nakon mnogo godina osjetio je kako mu se toliko ukrutio, čak je pomislio da će eksplodirati, “Trebala bih poći...” “Gdje?” “Pa... znate već...” “Ne, ne znam,” primaknuo se bliže njenom licu, a ona se namrštila osjetivši alkohol u njegovu dahu. “Vi...vi ste pijani,” rekla je. Te njene riječi su djelovale na njega kao hladan tuš. Odmaknuo se. Daniel, što to izvodiš? ukorio se. “Zaboravi,” ljutito je rekao i uputio joj je bezizražajan pogled. Naglo se okrenuo na petama i nestao u hodnik Bio je ljut na sebe zbog svog ponašanja prema Nicole sinoć. Ali te velike smeđe oči, ta nježna bakrena kosa....bile su mu poznate... Zadubio se u razmišljanje, a onda se sjetio! Ona žena iz Firence! Iz restorana, onaj isti iznenađeni izraz na licu, iste oči, ista kosa! To je bila ista žena. Nije ju sinoć odmah prepoznao, ali bio je uvjeren da se radilo o istoj osobi! Nije vjerovao u slučajnosti i to mu je bilo sumnjivo. Previše sumnjivo. Sjetio se kako je prije nekog vremena u firmi izjavio kako mu je dosta samačkog života i da će si potražiti suprugu. To je izjavio jer se rugao, jer su mu dosadili s pitanjima kad će se opet oženiti. Iako se rugao i nije mislio ozbiljno, primijetio je da su se od tada žene u firmi promijenile prema njemu. To ga je užasnulo, jer svaka se na svoj način borila za njegovu naklonost. Sponzoruše! Sigurno je Mona tu vijest prenijela svojoj usamljenoj prijateljici, pozvala ju ovamo i skovale su plan da ga Nicole osvoji. Mona je znala za njegovo putovanje u Firencu. Kako su se samo usudile! Bio je bijesan. Mona je bila toliko bezobzirna i poslala je svoju priprostu prijateljicu u Firencu za njim! Na mjesto gdje su ga uspomene na Francescu najviše boljele! 64

Na trenuak je pokušavajući se smiriti.

zaustavio

misli

duboko

udahnuo

To nije bilo svojstveno Moni. Možda nije znala kakvo je značenje za njega imala Firenca, ali to nije umanjivalo odvratnost njihova plana. Namjerile su se na krivoga muškarca! Odlučio je otići na kratko jahanje dok gosti ne počnu pristizati, da se ohladi. Godio mu je svježi zrak i vjetar koji ga je šibao po licu dok je jurio poljima. To bi ga uvijek oraspoložilo. Poznavajući svoju ljubav prema njima bio je uvjeren da će ih imati stotinu kad bude u dubokoj starosti. Volio se iscrpljivati dugim i napornim jahanjem, pa se i danas vratio iscrpljen. Približivši se ranču primjetio je veći broj gostiju. Počeli su stizati. Iz daleka je prepoznao Monu koja je izlašla iz automobila, a onda je ugledao nju! Do vraga što je ona radila ovdje? On ju nije pozvao! Bio je sve uvjereniji da su ona i Mona nešto planirale. Samo mu je još to trebalo. Nije želio da jedna nebitna žena oskvrne njegov ranč. Francescin ranč. Kako se usuđivala? Što si je ona umislila? Bio je bijesan čitavo vrijeme dok je konja smještao u staju. Pokušao se smiriti, ali to mu nije polazilo od ruke. Sve ove godine uspješno je izbjegavao žene koje su nasrtale na njega i za nijednu nije osjetio ništa. Baš ništa. I sad se pojavila jedna nevažna žena, po ničemu posebna i on je na nju neobjašnjivo reagirao. Ona ne smije biti ovdje! Uputio se u potragu za Monom kako bi joj očitao bukvicu. Kad ju je pronašao zgrabio ju je neobazirući se na pozdrave prisutnih i odvukao u kuću, uz riječi koje je protisnuo kroz zube, “Moramo razgovarati.” Mona se vukla za njim poskakujući, bilo joj je nemoguće pratiti njegove velike korake, a činilo se kao da nije ni željela ići. Vjerojatno je znala zbog čega ju je tako odvukao.

Nekoliko sati vožnje do ranča proletjelo je brzo. Mona je neoprezno sišla s glavne ceste na šljunčani putu prema ranču koji se uzdizao na brežuljku. Bilo je to veliko imanje. Kad su došle bliže Nicole je vidjela da je u sklopu ranča bio i bazen, velika staja, te nekoliko odvojenih nastambi. Vjerojatno je njegova glavna svrha bila udomiti veliki broj ljudi. Uočila je nekoliko uzvanika koji su došli prije njih. Nekoliko muškaraca i žena. Svi su bili u svojim dvadesetim ili tridesetim godinama. Bit će to mlado društvo i trebalo bi biti dobro, pomislila je utješno Nicole, a onda je ugledala poznatu osobu. Monique! “Katastrofa!” promrmljala je. Monique je bila odjevena u kratke odrezane traperice. Oskudnu majicu s tankim naramenicama, čizme visokih peta, a na glavu je navukla kaubojski šešir. Ona je jedina bila odjevena u rančerskom duhu i Nicole si je morala priznati kako nije izgledala nimalo smiješno. Pogledala je niz sebe. Odjenula je ljubičastu trenerku, a Mona izlizane traperice i jednostavnu majicu, ali bar je Monina šminka bila besprijekorna. 66

Zrak je bio svjež i bilo je mnogo ugodnije nego u gradu, a vrućina je bila podnošljivija. Osjećala je miris trave i mirise koji su dopirali iz staje koja se nalazila u blizini. Konji... “Odnijet ćemo prtljagu u naše sobe, a onda ćemo se upoznati s ostalima,” rekla joj je Mona i počela vaditi torbe iz prtljažnika. “Imaju li konje?” upita je Nicole. “Naravno. Kakav bi to ranč bio bez konja.” “Savršeno!” Mona ju je povela do niza nastambi u koje su se useljavali uzvanici. Oni koju su se već smjestili počeli su se okupljati oko bazena. Kad ju je Mona uvela u nastambu Nicole se iznenadila veličinom jer je izvana izgledala maleno. Pokućstvo se sastojalo od kreveta, noćnog ormarića, jednog velikog ormara i i stolića sa zrcalom. Spavaća soba je gledala na dvorište, a na prozorima su bile male svijetle zavjese. Na jednom kraju sobe je bio maleni kamin, a do njega sanduk za ugljen i košara za drva. Kupaonica je bila također zanimljiva. Osim kade za kupanje tu je bio i zidni umivaonik. Mona ju je ostavila i uputila se u svoju nastambu koja je bila smještena do njene. Nakon što se raspremila, Mona još nije došla po nju, pa je Nicole odlučila otići sama do glavnih prostorija za primanje. Ušla je u vlasnikovu kuću i razgledavala njen sadržaj. Soba za primanje, koja je ujedno služila kao blagovaonica, bila je namještena pokućstvom od masivne orahovine. Na sredini je bio veliki stol i stolice. Iz blagovaonice je vodio hodnik u nekoliko spavaćih soba i kupaonicu. Po zidovima dugačkog hodnika su bile razne slike. Zastajkivala je ispred svake i proučavala ih. Koncentrirano je zurila u jednu od slika kad je čula nečije teške korake kako ulaze u blagovaonicu, a odmah iza njih mekanije. Muškarac i žena. Zatim je čula poznati glas kako govori, “Daniel ne budi takav,” rekla je Mona. Daniel!? Daniel!? vrištao je Nicolein mozak. Stala je iza vrata i umirila se osluškujući. 67

“Zašto mi nisi rekla da ćeš nju povesti!?” prosiktao je Daniel. “Zato što me nisi pitao,” spremno je odgovorila Mona. “Želiš da povjerujem u to? Igrate prljavu igru Mona!” Nicole se smrzla zbog njegovih riječi. “Nemam pojma o čemu govoriš! Čemu takva reakcija? Nicole ti nije učinila ništa loše. Kad je upoznaš....” “Ne želim ju upoznati!” nije popuštao. “Ne razumijem te,” ni Mona nije popuštala. “Nije bitno! Ne želim je ovdje!” Čuvši te riječi Nicole su potekle suze niz lice i ugrizla se za usnu. On je nije želio ovdje. Ali zašto? Kako će mu sada izaći na oči, kad je znala da ju nije želio u svojoj blizini? Zašto je tako reagirao? “Daniel, ne budi takav,” nikada vidjela ovakvog.”

čula je Monin glas, “Nisam te

“To je zato što nemaš nikakve veze s mojim privatnim životom i volio bih ako bi tako i ostalo.” “Privatno ili ne, Nicole je moja prijateljica i ne budi grub prema njoj.” “To će biti teško s obzirom da me tjerate na takvo ponašanje.” “Ne tjeramo te mi ni na što!” uzviknula je Mona, “Ne shvaćam tvoje razloge, ali želim da se prema njoj ponašaš kao gospodin! Čuješ li me?” Daniel je nešto promrmljao. “Ona je osjetljiva i ozbiljno ti govorim Daniel, ne igraj se s njom! Imala je tešku epizodu u životu i zadnje što joj treba je tvoje izbacivanje s ranča. Kako bi to izgledalo u očima drugih?” Tišina. “U pravu si,” progovorio je Daniel, pokoravajući se Moninim razumnim riječima. “Ovdje je toliko ljudi, nećeš ni primijetiti da je tu. Uostalom, kad je bolje upoznaš vidjet ćeš kako je ona zapravo prekrasna osoba.” 68

“U redu, ona ostaje, ali što se tiče boljeg upoznavanja nisam zainteresiran i zapamtite to obje!” rekao je i naglo izašao u dvorište. Nicole je čula kako je Mona duboko uzdahnula i izašla za njim. ~ Nakon što se spakirala, u Nicoleinu sobu ušla je Mona. “Tražila sam te. Mislila sam da ćeš se pridružiti ostalima,” Mona joj je veselo dobacila. “Kako si mi to mogla učiniti?” prošaptala je Nicole. “Što se dogodilo?” “Što se dogodilo!?” povisila je ton, “Još me pitaš? Čula sam vas Mona!” “Koga si čula?” Mona je pitala ne shvaćajući. “Tebe i Daniela kako se svađate! Čula sam kad je rekao da me ne želi ovdje!” Mona je problijedila, bacila pogled na torbe i shvatila što je Nicole govorila. “Ne obaziri se na njega Nicole,” brzo je rekla. “Kako si mi mogla prešutjeti informaciju da je ranč njegov! Ovdje sam nepozvana i očito nepoželjna!” “Nije istina!” rekla je Mona u nedostatku riječi kojima bi ublažila nastalu situaciju. “Kako nije? Čula sam ga kad je to rekao!” “Nicole smiri se. On je samo burno reagirao isto kao i ti sada.” “Mona ja ne mogu ostati ovdje. Odvest ćeš me ovog trena natrag.” “Neću.” “Nećeš? Ti si kriva za ovo!” “Da, čini se da sam skrivila nešto što ne mogu razumijeti, ali nemoj bježati. Izgledat ćeš kao kukavica.” “Što me briga kako ću izgledati! Već sam ispala nametljiva, gore ne može!” “Nicole molim te, ostani zbog mene. Molim te,” nježno je rekla. 69

“Ne mogu, žao mi je.” “Nisam mislila ništa loše...” “Nisi mislila i točka,” prekinula ju je Nicole. “U pravu si, ali molim te daj mi šansu da ispravim grešku. Ostani, nećeš požaliti. Obećajem ti,” preklinjala je. “Ja već žalim zbog činjenice što te poznajem!” ispalila je Nicole. Mona je ostala bez teksta i povrijeđeno spustila glavu. Nicole je shvatila težinu svojih riječi i požalila zbog toga, te nježnije dodala, “Oprosti, nisam tako mislila.” Mona je sjela na rub kreveta i tužno je pogledala. “Žao mi je Nicole, stvarno mi je žao.” “U redu je...” “Nemoj ići, molim te. Ostani zbog mene,” nježno je položila ruku na Nicoleino rame, “Pusti Daniela! Ne razumijem zbog čega je onako reagirao, pa on te ne poznaje,” zastala je i dodala, “Je li se nešto dogodilo sinoć, a nisi mi rekla? Jesi li mu se zbog nečega zamjerila?” “Ne. Ništa se nije dogodilo. Osim onoga što sam ti već ispričala.” “Zaista mi je čudna njegova reakcija,” rekla je zamišljeno, zatim pogledala Nicole i dodala, “Vjeruj mi, nisam namjerno izostavila informaciju o tome da je ranč njegov. Dogodilo se.” “Razumijem,” klimnula je Nicole iako ništa nije razumjela. Nije joj bilo jasno zašto je Daniel onako reagirao zbog njenog boravka na ranču. U čemu je bio njegov problem? “Pustimo sada Daniela i njegov ispad,” rekla je Mona kao da pročitala Nicoleine misli, “Ostani. Uživat ćemo ovdje, ne moraš se s njim susretati. Nekako ćemo već to riješiti. Samo ostani,” Monin glas je jasno odavao da je bila spremna kleknuti na koljena i moliti. “Jesi li svjesna što tražiš od mene?” “Jesam, molim te…” “Ako ostanem duguješ mi ogromnu uslugu,” uspjela se kiselo nasmijati.

“Može,” tračak nade se pojavio u Moninim očima, “I više usluga ako treba. Samo ostani.” “U redu....” popustila je, “Ali kako ću mu doći pred oči?” pitala je dok je gledala neodređeno u pod. “Pretvaraj se da ne znaš što se dogodilo. Nastojet ćemo boravit što dalje od njega. Tako će ti biti lakše. Ovdje ima mnogo zanimljivih ljudi i brzo ćeš zaboraviti što je bilo.” Nicole nije bila uvjerena u uspjeh Moninog plana, ali odlučila se pomiriti s okolnostima. ~ Nicole je teškom mukom navukla odjeću na sebe. Nije bila sigurna što bi bilo primjereno za zabavu za koju definitivno nije bila raspoložena. Na kraju se odlučila za sportsku jednodijelnu pamučnu haljinicu bez rukava. Bila je svijetlo narančaste boje i sezala joj je do sredine bedara, ali po običaju širokog kroja. Na stopala je nataknula japanke i kosu zavezala u rep. Kad je Mona ušla u sobu odjevena kao da ide na bal, Nicole je pomislila kako je plava haljina sa srebrenim nitima bila previše otmjena za ranč, ali nije ništa rekla. Znala je da se Mona voljela raskošno odijevati bez obzira gdje se nalazila. Ali kad su došle na bazen, Nicole je shvatila da su sve žene bile dotjerane. Zapravo, jedino se ona nije odjenula kako treba. Ništa za to, pomislila je i ponosno uzdignula glavu dok je koračala pokraj Mone. Primijetila je da su se muškarci, za razliku od žena, odjenuli ležernije. Bili su u trapericama i jednostavnim majicama. Očito nije postojalo propisano pravilo za odjevanje, što je bilo donekle utješno. Iako nije tražila Daniela, odmah je primjetila da nije bio među prisutnima. Iznenadila se koliko je uzvanika bilo. Izbrojala je sedam žena, uključujući nju i Monu, te osam muškaraca. Svi su bili smješteni oko bazena. Neki su se izležavali u ležaljkama i veselo razgovarali, dok su drugi stajali na nogama. Kad su se zaustavile pored društva koje je sjedilo na ležaljkama, Mona je rekla, “Nicole, ovo su Brad i njegova djevojka Julia, te Will i njegova djevojka Milly. Will i Brad su Danovi poslovni suradnici i prijatelji iz Amerike.” ~ 71

Mona je uspjela smiriti Daniela riječima da bi bilo nepristojno ako bi izbacio Nicole s ranča. Bila je u pravu po tom pitanju zbog čega je zanemario želju o izbacivanju tih dviju žena, a u paket bi vrlo rado dodao i Monique. Nakon razgovora s Monom želio se ohladiti šetnjom uz rub ranča, ali ga je Monique zaskočila kad ga je ugledala. “Daniel, dragi,” mazno je rastegnula. Najradije bi joj udijelio pljusku preko tog njenog previše našminkanog lica, mrko je pomislio. “Ranč je naprosto predivan,” pjevušila je. “Hvala,” istisnuo je. “Od kako sam došla pokušavam te uhvatiti. Gdje si bio, dragi?” Tebe se to ne tiče, do vraga! I nije on ničiji dragi! Morao je čvrsto stisnuti usne kako ne bi na glas izgovorio te riječi. “Malo sam jahao,” procijedio je. “Joj, to je tako uzbudljivo,” naslonila se na njega, a on se trgnuo na tako prisan dodir. “Jedva te čekam vidjeti na dijelu,” nastavila je dok je senzualno otvarala usne. Danas nije mogao podnijeti pogled na nju, pa je brzo rekao, “Ispričavam se Monique, ali moram se istuširati. Još osjećam miris staje na sebi.” “Meni je to tako seksi,” nagnula se bliže cijelom dužinom svog tijela zbog čega je osjetio mekoću njenih oblina. Naglim pokretom se istrgnuo iz njenog zagrljaja i brzim se koracima udaljio prema kući osjećajući neobuzdanu želju za bijegom. ~ Stajao je ispod hladne vode koja je istjecala iz tuša i na njega imala terapeutski učinak. Nije se smio onako ponašati. Bio je gospodin u svakom pogledu te riječi i nije smio dopustiti da se to promjeni. Morat će se naprosto pomiriti sa situacijom i izbjegavati te tri žene koliko god mu to bude u mogućnosti. U mislima mu je bljesnula slika Nicoleina uzbuđena lica, punih usana i plahih očiju. Slika se toliko nenadno pojavila da se 72

umalo poklizao kad se trgnuo. Odmahnuo je glavom, ona uopće nije bila njegov tip žene. Nakon što je izašao iz sobe čuo je poznate glasove u blagovaonici i osjetio olakšanje. “Madeleine? Mady?” uzviknuo je dok se približavao, a sestra mu je potrčala u zagrljaj. “Dan!” rekla je i sočno ga poljubila u obraz. Njegova mala sestrica je bivala sve odraslijom i on se nikako nije mirio s tim. To je dokazao i mrki pogled kojeg je dobacio mladiću pored kamina. “Sjećaš se Jima?” rekla je Mady pokazujući na mladića koji se bezvoljno naslanjao na kamin. Kako bi mogao zaboraviti Jima Brooka, tog šarlatana, pomislio je. “Da, sjećam se. Bok Jim,” hladno je odgovorio. “Bok Dan. Što ima?” rastegnuo je Jim hladnokrvno. “Ništa zanimljivo,” volio bi kad bi ga se taj klinac bojao, ali ne. On je hladnokrvno stajao ispred njega i putovao na sestrin račun. Od kad su Jim i Mady bili skupa sve je bilo na njen račun. Mrzio je to, ali nije ju mogao uvjeriti da ju Jim jednostavno nije bio dostojan. Ona je nešto vidjela u tom odrpanku i nije ga puštala. “Dan,” obratila mu se Mady, “pozdravljaju te mama i tata i pitaju kad ćeš doći. Tuže se da će zaboraviti kako izgledaš.” “Znam, redovito mi se jadaju preko telefona. Znaš i sama da nemam vremena za odlazak u Ameriku, a ti si željela ovaj odmor provedesti na ranču.” “To sam im rekla,” veselo je dodala i odmahnula rukom, “Neće im ništa biti. Da su pametniji došli bi do tebe u Pariz i uživali u tvom društvu i lijepoj panorami.” “Da, nisu baš od putovanja.” “Skupilo se veliko društvo,” rekla je Mady gledajući prema bazenu. “Svi su tu. Osim Kena.” “Keneth? Zar i on dolazi?” upitala je Mady radosno, a oči su joj zasjale. 73

“Uspio sam ga nagovoriti i doći će sutra,” osmjehnuo se na njenu reakciju. “Bože, nisam ga vidjela od kad ste skupa išli u srednju školu. Kako je? Što radi?” “Znaš njega. Sport mu je jedina okupacija u životu. Bavi se treniranjem i regrutiranjem mladih talenata u košarci.” “Sjećam se kako si se uvijek ljutio kad bi te pobijedio u košarci. To je bio jedan od rijetkih sportova u kojima nisi mogao izaći kao pobjednik,” zadirkivala ga je sestra. “Mogao bih te početi škakljati pa ćeš vidjeti svoje,” na taj način joj je uvijek prijetio kad bi ga zadirkivala. I to bi joj uvijek izmamilo veliki osmjeh na lice. “Pridružimo se gostima,” rekao je i poveo ih prema bazenu. Kad su kročili vani, Daniel je odmah uočio Nicole koja je sjedila na ležaljci. Isticala se zbog svoje jednostavnosti jer su sve žene bile pretjerano dotjerane. Umjesto da mu je pao mrak na oči, iznenadio se jer mu je bilo drago što ju je vidio. Zbog toga se naljutio na sebe i drsko okrenuo glavu u drugom smjeru. Počeo je veselo razgovarati sa sestrom dok se Jim nezainteresirano vukao za njima. Danu nije bilo jasno zašto je Jim putovao s Mady jer nikada nije pokazao nikakvo zanimanje ni entuzijazam za nešto. Nije mu bilo jasno kako će taj malac uspjeti u životu. ~ Nicole s druge strane bazena nije mogla ne uočiti Danov dolazak. Stresla se od glave do pete kad ga je uočila. Njegove riječi su joj prostrujale tijelom. S obzirom što je nije gledao, iskoristila je trenutak kako bi ga odmjerila. Bio je u modernim izlizanim trapericama, a uske nogavice su se priljubile uz mišiće njegovih nogu i pratile svaku zamamnu liniju. Navukao je crnu majicu koja je preko njegovih širokih ramena bila napeta, dok je preko uskog struka bila široka i padala preko pojasa hlača. Skrenuvši pogled s njegovog zamamnog tijela, uočila je da je bio u društvu prekrasne crnke dugih nogu. Nije imala istaknute obline, bila je čak premršava, ali je izgledala veoma egzotično s 74

crnim kosim očima koje su veselo gledale uokolo. Iza njih je lijeno koračao neki tip vitkog tijela s dugom kosom koju je svezao u rep. “To mu je sestra Mady,” trgnuo ju je Monin glas. Mona je očito pratila kamo je odlutao njen pogled, “Dan ju obožava. Mlađa je od njega sedam godina i toliko ju voli da bi ubio svakoga tko bi ju krivo pogledao. A iza njih je Madyn dečko, zove se Jim ili Jimmy. Nisam sigurna.” Sigurno je divno imati takvu ljubav, pomislila je Nicole. Ona sama nije imala braću i sestre i cijeli život joj je to nedostajalo. Promatrala je Daniela kako je prebacio ruku preko sestrina ramena i nešto joj rekao zbog čega se ona glasno nasmijala. “Vidi se jaka povezanost,” zaključila je. “Ona mu je bila jedina potpora nakonženine smrti,” šapnula je Mona, “da nije bilo nje tko zna kako bi završio. Svi je u firmi hvale. Bili su iznenađeni kako je pametno vodila firmu nakon što je Francesca umrla, a on se nije želio baviti ničim osim tugovanjem. Mady je tada bilo dvadeset i tri godine i ponijela se kao jaka i inteligentna osoba. To im je u genima.” “Očito imaju dobre gene kako fizički tako i karakterno,” Nicole se nespretno nasmijala dok je to govorila, “Izgledaju jako egzotično zajedno. Tamna kosa, izražajne crne oči i maslinasti ten.” “Da. Oni su definitivno najzgodniji na ovom ranču,” potvrdila je Mona. “Nicole, ti se baviš reklamnim oglašavanjem, zar ne?” prekinuo ih je Will. “Ne baš,” odgovorila je Nicole pogledavši u njegove sitne oči, zahvalna što joj je odvratio pogled i misli od Dana, “Ja sam na odjelu analize i istraživanja tržišta. Istražujem kakve reklame djeluju na određene gledatelje. Pomoću toga možemo pokušati unaprijed predvidjeti uspjeh pojedine reklame.” “Čini se kao veoma odgovorna funkcija.” “Da, često je izazovno, ali zadovoljna sam svojim poslom.” “To je lijepo čuti,” javio se Brad. “Hvala,” odgovorila mu je Nicole. Na drugom kraju bazena prolomio se smijeh zbog kojeg su prekinuli razgovor. Nicole je ugledala Daniela koji je u rukama držao Mady i spremao se baciti ju u bazen. Kad je vidjela osmjeh 75

na njegovom licu činilo se kao da je gledala u drugu osobu. Njegovo lice se zbog osmjeha preporodilo. Grube crte su se ublažile, a oči su sjale iskrenom ljubavlju prema sestri. Nicole je primijetila malene rupice na njegovim obrazima kad se nasmijao zbog čega je djelovao nestašno i naprosto preslatko. “Ne, Dan!” vikala je Mady, “Preklinjem te! Nemoj!” “Izgubila si okladu, žao mi je,” rekao je kroz smijeh i bez odugovlačenja ubacio sestru u bazen. Nakon nekoliko trenutaka ona je izronila pljuckajući vodu, a crna kosa joj se slijepila uz glavu. Nasmijala se kao i ostali. “Pomozi mi izaći. Daj mi ruku,” umilno je rekla Danielu, a on je poslušno učinio što ga je zamolila. Ali kad joj je dao ruku ona ga je povukla pa je završio u bazenu pored nje. Nicole je imala osjećaj da je on znao što će se dogoditi i da joj je zapravo dopustio to zadovoljstvo. Izronio je podižući Mady iz vode i prebacio ju preko glave kao da je bila lagana kao perce. Nicole je zanemarila njihovu igri i usredotočila se samo na Daniela. Pratila je kapljice vode koje su klizale po njegovu licu i koje su je podsjetile na kapljice znoja koje bi se mogle pojaviti po njegovom tijelu ako bi ikada vodili ljubav. Iznenada se zarumenila zbog te pomisli. Odvratila je pogled od njega i primjetila da im se u bazenu pridružio muškarac koji je izgledao kao brdo. Bio je ogroman. Široka ramena, nabijen vrat, mišićav od glave do pete. Previše mišićav za njen ukus. “To je Mike Bray, slavni hokejaš. Dan obožava sportove, pa su se zahvaljujući tome upoznali,” objasnila joj je Mona. Opet je pogodila tko je zaokupio Nicoleinu pažnju. Nicole se naježila od te Monine sposobnosti. Zar ju je tako lako pročitati ili je Mona iznimno talentirana za čitanje misli? Pogledala je ponovno prema bazenu u trenutku kad su uskočila još dvojica muškaraca i počeli prskati vodom izvan bazena, na što su žene veselo zavrištale. Međutim, nijedna se nije usudila ući u bazen kako ne bi kojim slučajem upropastile šminku i skupocjenu odjeću, a da ne govorimo o nakitima koji su svjetlucali na mjesečini i nježnoj rasvijeti. Nicole im se željela pridruži, ali nije imala hrabrosti za takav čin. 76

Pogled joj je zaklonio muškarac koji je nosio pladanj s pićem. Iako nije voljela alkohol, Nicole se odlučila za čašu vina koju je iskapila u jednom gutljaju dok je promatrala Daniela kako izlazi iz bazena. Odjeća mu je bila priljubljena uz tijelo i svaki je mišić dolazio do izražaja. Zar zaista postoji nešto toliko božanstven ili se meni samo priviđa? – pitala se dok ga je gutala očima. Postalo joj je previše vruće, a želja za hladnom vodom u bazenu postajala je veća sa svakim Danielovim korakom. Pratila ga je pogledom dok nije nestao u kući. Vjerojatno se otišao presvući. Dok je pratila Danielov odlazak, odjednom je postala svjesna Moninih riječi, pa se okrenula prema njoj. “Što?” rekla je Nicole odsutno. “To je Danov kućepazitelj, Frank Gideon.” “Tko?” zbunjeno je upitala. “Onaj muškarac s pladnjem. Kad bi na ranču bili gosti glumio bi domaćicu jer je izvrsno kuhao, a znao je sve što treba o njezi konja i cvijeća.” “Ti si definitivno odlučila biti moj osobni vodič, zar ne?” nasmijala se Nicole. “To je moja dužnost ako želim biti dobra prijateljica i uputiti te u zbivanja.” “Cijenim tvoju brigu,” zadirkivala ju je Nicole, a zatim ju je počela ispitivati o drugima koji su bili prisutni na zabavi. ~ Kako je večer odmicala tako su gosti postajali življi i Daniel je bio zadovoljan njihovim uživanjem. Nekoliko muškaraca bilo je u bazenu, ali samo dvije dame su se odlučile presvući u bikinije i pridružiti im se. To su bile Monique, a tko drugi, i Rachel Tyler za koju je znao da je bacila oko na Mikea. Mike ju je zadirkivao i polijevao vodom dok se ona hihotala. Daniel je zbjegavao Moniqueine pohotne poglede, ali zato se nije mogao suzdržati da tu i tamo ne baci pogled prema Nicole. Nekoliko puta je čuo njen smijeh i uočio je da se nije pomakla s mjesta cijelu noć, čak ni da ode na toalet. Gledao je kako je prekrižila noge, dok joj se haljinica podizala opasno visoko na bedru. 77

“Koga to promatraš?” prekinula ga je Mady u razmišljanju. “Nikoga posebno,” lagao je. “Ne bih baš tako rekla. Uhvatila sam te kako često pogledavaš prema onoj skupini koja sjedi na ležaljkama. Koja te od njih zanima?” “Nijedna, rekao sam ti.” “Saznat ću rekao mi ti ili ne. Zapravo idem odmah tamo upoznati onu crvenokosu koja mi nije poznata.” “Da se nisi usudila,” procijedio je. Iako nije želio nasjesti na Madynu provokaciju shvatio je da je ipak upao u zamku. “Znači, ona je u pitanju. Crvenokosa,” ustanovila je Mady gledajući prema Nicole. “Ozbiljno, nije ni jedna u pitanju,” nastojao je zvučati hladno. “Dobro. Svejedno, idem se upoznati s njom.” “Prije nego odeš reci mi zašto si, do vraga, pozvala Juliet Blanche? Jako dobro znaš da je mrzila Francescu i mene.” Mady je napravila kiselu grimasu i slegnula ramenima. “Izletjelo mi je ispred nje da će se društvo okupiti na ranču. Kad se sama pozvala bilo mi je neugodno odbiti. Pusti sad to. Vidimo se kasnije,” cmoknula ga je u obraz i bezbrižno odlepršala na drugu stranu bazena. ~ Nicole je uočila kad se Danielova sestra uputila prema njima. Boljelo ju je što ju je Daniel izbjegavao i ignorirao. Njegov uzdah od sinoć i njegove riječi koje je večeras čula još uvijek su joj parale uši. Nije ga željela previše gledati, jer ju je pogled na njega samo dodatno mučio. Zašto je imao dvije toliko različite reakcije na nju? To je bilo pitanje koju ju je mučilo sve više. Mady je došla do njih i sjela nasuprot Nicole gledajući je svojim crnim kosim očima. “Od svih gostiju samo tebe još nisam upoznala,” obratila joj se pjevnim glasom i pružila ruku, “Ja sam Madeleine, ali možeš me zvati Mady. Vjerojatno već znaš da sam Danova sestra?” “Upoznali su me s tom činjenicom. Drago mi je što imam čast upoznati te,” Nicole je samoj sebi zvučala previše službeno, ali 78

bila je nervozna, “Ja sam Nicole, Monina prijateljica,” i uhvatila je Madynu pruženu ruku koja je bila mekana i topla. “Ti si Amerikanka?” upitala je Mady. “Da. Živim u New Yorku.” “Bila sam tamo nekoliko puta na nekim Danovim izložbama. Ja sam iz Los Angelesa.” “Znam, tako su mi rekli,” rekla je Nicole i potrudila se na ljubazan osmjeh, “Sigurno je lijepo živjeti u Los Angelesu, zar ne?” to je upitala iz čiste pristojnosti, samo da održi razgovor. “Ima svoje prednosti i mane kao i svaki grad, ali ja ga obožavam. Cijeli život sam tamo i znam kako izaći kao pobjednik u tom gradu.” “To je zvuči lijepo.” “Kako ste se ti i Mona upoznale? Na njenim putovanjima?” “Ne baš,” Nicole joj je ispričala kako je započelo njihovo prijateljstvo na što se Mady oduševila. “Kako je to lijepo. Kad bi jedna od vas bila muškarac, to bi bilo najromantičnije upoznavanje ikada,” rekla je, a drušvo se nasmijalo zbog njene vesele i romantične primjedbe. Mady se okrenula i započela razgovor s ostatkom društva na što je Nicole odahnula. Osjećala je nervozu samo razgovarajući s Mady. Nije željela ni znati kako bi njen normalan razgovor izgledao s Danielom. Vjerojatno bi samo zbunjeno zurila u njega i uprskala bi svaki mogući pokušaj za razgovorom. Kroz žamor je razabrala taktove muzike koja je dopirala iz kuće. Prepoznala je pjesmu Elvisa Presleya: Always on my mind. Dok je slušala riječi mislila je na Josha i Daniela. Kad je pjesma završila iskapila je drugu čašu vina u jednom gutljaju želeći zaustaviti suze koje je osjećala kako naviru. Zatreptala je nekoliko puta da razbistri pogled i duboku udahnula. ~ Dok je svirala pjesma Always on my mind Daniel je mislio na Francescu. Prisjećao se kako su plesali na tu pjesmu, kako ga je gledala i ljubila. Obećao je samom sebi da će mu ona zauvijek biti prva i jedina žena u mislima i za sada je vjerno održavao to 79

obećanje. Zbog toga je bio ponosan na sebe jer ju je tim činom održavao na životu. Iza te pjesme zasvirala je druga Elvisova pjesma. Namrštio se. Zadavit će Franka jer je puštao te srceparajuće stvari. Zabava će zamrijeti zbog lagane muzike. Još uvijek namršten usmjerio je pogled prema Mady i Nicole koja se smiješila dok je njegova sestra nešto govorila. Primijetio je da bi joj se oči zaiskrile kad bi se nasmijala. Ili je to bilo zbog vina kojeg je popila? Razvukla je svoje pune nenašminkane usne u osmjeh i zatreptala očima. Povjetarac se poigravao s malim pramenom kose koji ju je milovao preko obraza. Ljutito je frknuo. S obzirom na igru koju su igrale, nije mu bilo jasno zašto mu Nicole nije prišla na Moninoj zabavi i započela s njim razgovor o tome kako su se već susreli u Firenci? Zar im to nije bio cilj? Zašto mu nije prišla i rekla mu da ga je već vidjela? Druga žena bi to iskoristila za početak koketiranja. Imala je savršenu priliku. Zašto je nije iskoristila? Nešto mu se nije uklapalo u cijeloj toj priči, ali nije želio tražiti opravdanja za njih dvije, pa je odbacio takva razmišljanja. Dok ju je gledao ona je okrenula glavu i plaho ga pogledala. Kad je uhvatila njegov pogled brzo je oborila svoj i zagledala se ispred sebe kao da je namjeravala pogledom izbušiti rupu u podu. Protiv volje se nasmiješio i svidjelo mu se to što se zbunila iako mu nije bila shvatljiva. Ponašala se kao da nije bila naviknuta na društvo muškaraca kao što je bio on. Nije ju mogao dokučiti. Ona je iskapila još jednu čašu vina, a on se namrštio zbog toga. Trebala bi prestati s tim. ~ Kad je Nicole uhvatila Daniela kako ju promatra ozbiljnim pogledom poželjela je propasti u zemlju. Bilo joj je nevjerojatno neugodno što se nalazila nepozvana na njegovom terenu, pa se pokušala utješiti vinom. Bila je svjesna njegove blizine cijelu večer i nikako se nije mogla opustiti. Iako je noć bila topla, kožom su joj prolazili trnci.

Muzika je ubrzala i nekoliko uzvanika je počelo plesati oko bazena. Nicole je vidjela Monique kako odlazi do Daniela u ritmu muzike, uhvatila ga za ruke i povukla da pleše s njom. Nakon kratkog opiranja digao se s ležaljke i zagrlio je. Osjetila je tračak ljubomore. Zašto ona nije mogla učiniti isto što je Monique učinila? Nije to bila nuklearna fizika, pobogu. Gledala je kako se miču u ritmu muzike i kako se Monique senzualno, čak pretjerano, trlja o njegovo tijelo spuštajući se u duboki čučanj, da bi se zatim polagano dizala izvijajući svoju okruglu stražnjicu. Danove ruke su bile svugdje, po njenom struku, po leđima, po njenom vratu. Po svemu sudeći moglo se očekivati da će ju poljubiti. Nije to mogla više gledati pa je otišla u kuću ispričavajući se da mora do toaleta. Kad je ušla u blagovaonicu najprije je potražila piće. Ugledala je bocu vina na stolu i zgrabila je kao da joj je život ovisio o njoj. Mrzila je alkohol i nije ga voljela piti, ali večeras se odlučila uništiti tom tekućinom. Nije se mogla opustiti. Ne nakon svega što je čula, vidjela i doživjela. Dugogodišnji dečko ju je ostavio zbog ljubavnice s kojom se zaručio, prebrodila je svoj naveći strah: strah od letenja i došla na ranč muškarca kojeg je najprije upoznala u svojim snovima i ispostavilo se da ju taj muškarac iz nekog neobičnog razloga ne želi u svojoj blizini... Jedini izbori su joj bili piće ili živčani slom. Odabrala je piće i otpila dugačak gutljaj. ~ Nakon što su se svi razišli Daniel je pogasio svjetla i provjeravao jesu li svi gosti otišli na spavanje. Sve je bilo u redu dok nije ušao u blagavaonicu i ugledao Nicole sklupčanu na fotelji, a prazna boca vina je ležala na podu pored nje. Soba je bila u tami, a Nicole je bila obasjana mjesečinom koja se probijala kroz prozor. Nije želio upaliti svjetlo jer je znao kako nepovoljno utječe na one koji su previše popili. Kad ju je dotakao u namjeri da je probudi ona je nešto promrmljala. Zatreptala je, ali nije otvorila oči. “Josh?” slabašno je upitala, “Jesi li tu?Josh?” Zbunjeno se namrštio pitajuči se tko bi to mogao biti. “Da, tu sam. Josh je,” lagao je. 81

“Josh?” pomaknula se, a glas joj je bio kao šapat. Još uvijek nije otvarala oči. “Da?” “Nedostajao si mi,” još se više sklupčala. “Stvarno?” primaknuo se bliže, “I ti meni, zlato,” vjerojatno je to bio dečko koji ju je čakao doma. Osjetio je ubod ljubomore, ali nije mogao objasniti zašto. “Vidjela sam te kako šećeš s njom,” zadrhtala je, “I ljubiš je.” “S kim?” zbunjeno je upitao. “S njom.” Ne znajući što reći, šutio je i promatrao kako se mjesečina prelijeva preko njenog lica. “Ostavio si me,” rekla je sablasnim glasom i Dan je vidio kako joj se suza otkotrljala niz obraz. Srce mu se stisnulo i preplavio ga je val nježnosti. “Nisam te ostavio,” nije znao što drugo reći jer nije bio siguran što bi bilo ispravno. “Slomio si srce koje sam ti povjerila. Moje srce,” nije odustajala. Počela je jecati, a suze su se slijevale jedna za drugom. Patila je, a on se mogao poistovjetiti s takvom vrstom patnje. Nije se želio više boriti s valom nježnosti koji ga je obuzimao, pa ju je podignuo s fotelje i privinuo uz svoja prsa kao da je dijete. Osjećao je njene trzaje i jecaje zbog čega ju je još jače zagrlio. Plakala je kao da se odjednom raspukla brana koju je cijeli život gradila. Gladio ju je po vlažnim obrazima i po kosi. “Bit će sve u redu. Smiri se,” te riječi su bile jedino čega se mogao sjetiti. Mogao je razumjeti njenu bol. Bol koja je i njega pokosila i zauvijek obilježila. Osjetio je vlastitu usamljenost i dok je gledao njene usne koje su se rastvarale dok su ih parali jecaji, obuzela ga je luda želja da je poljubi. Bez razmišljanja pognuo je glavu i nježno stavio svoje usne na njezine. Dah joj je bio vruć i isprekidan, a usne hladne. 82

Osjetivši njegove usne, smirila se. A onda je u njegova usta promrmljala, “Oh, Josh... dopusti mi da te volim.” Trgnuo se. Ovo nije bilo u redu. Ona je mislila da je on bio netko drugi. I pijana je, idiote! Nije spao na to da iskorištava pijane žene. Ona je prestala plakati i umirila se. Pripremila se zaspati, pa ju je odlučio odnijeti u njenu sobu. Nosio ju je u svom naručju preko dvorišta, dok se ona vrpoljila nastojeći se udobnije ugnijezditi u njegovim rukama. Ruke mu je stavila preko ramena, a lice naslonila u udubinu između njegova vrata i ramena. Valovi nježnosti su ga i dalje preplavljivali dok ju je nosio na svojim rukama. Zapitao se otkud su dolazile tolike emocije i zašto su bile vezane baš uz ovu ženu? Otvorio je vrata njezine sobe i unio je unutra. Upalio je svjetlo i spustio je na krevet na koji je ona uredno složila svilenu ljetnu spavaćicu. Kad ju je spustio nekoliko trenutaka je razmišljao hoće li joj skinuti odjeću ili ne. Odmjerio ju je od glave do pete. Haljina se zalijepila uz svaki dio njenog tijela ističući grudi i prepone. Uzbudio ga je pogled na taj prizor, ali nije želio misliti o njoj na takav način. Nije smio dopustiti da to oskvrne sjećanje na Francescu. Naljutio se. Duboko je udahnuo i pokušao se pribrati. Ipak joj neće skinuti osjeću. Noći na ranču su ionako znale biti hladne u ovo doba godine, pa je iz ormara izvukao rezervni prekrivač i prebacio ga preko nje. Nešto je promrmljala, ali nije razumio što. Ugasio je svjetlo i izašao vani na svježi zrak. Zatvorio je vrata naslonivši se na njih i duboko udahnuo. U tišini noći načuo je konje u staji. Mir, to je bilo ono što mu je trebalo. Uputio se velikim koracima prema njima. Otvorio je vrata staje, upalio svjetlo i pogledao u svoje konje. Nekolicina njih je okrenula glavu prema njemu. “Ni vi ne možete spavati?” obratio im se tihim glasom, “Uznemirili su vas brojni gosti, ha?” 83

Prišao je prvom konju koji je stajao do njega. “Što je Dawn?” pružio je ruku i pogladio ju po glavi, “Nisi navikla na mnogo ljudi i na zvukove zabave? Znam da vas nepotrebno uznemirujem dragi moji, ali proći će to brzo.” Nije bio siguran koga je tješio, sebe ili njih. Gladeći Dawn, osjetio je ljubav kako ga preplavljuje. Stvarno je obožavao svoje konje. Kad se nalazio uz njih nije mogao razmišljati o lošim stvarima. Nikad se u njihovu društvu nije osjećao loše. Gledanje u njihove inteligentne oči i njihov blagi pogled koji je govorio da ga razumiju i shvaćaju, uvijek bi ga smirilo. Divio se ovim životinjama, njihovoj odanosti i bezuvjetnoj ljubavi. “Neću vam smetati. Naspavajte se jer sutra je težak dan za vas. Sutra će vas još više uznemirivati kad se počnu okupljati oko vas.” Oprostio se od njih, ugasio svjetlo i pošao prema kući preko praznog i tamnog dvorišta. ~ Nicole Adams, Nicole Adams… nevažna i bezvrijedna Nicole Adams. Ne mogu vjerovati. On ju je poljubio. Moje oči ne lažu, a krv u mojim žilama ključa kao na najvećoj vatri. Jasan znak da me oči nisu prevarile. Jedna nevažna Nicole ipak je postala važna. Kako zanimljivo. Ali ne i dobro za nju jer je postala prijetnja mojim planovima. Prepreka koja se mora ukloniti. Jedan dio mene se veseli tome jer obožavam smišljati načine na koje mogu učiniti da osoba nestane s lica zemlje, načine kako oduzeti život i gledati kako smrt dolazi po svoje... Ali ne… Strpljenje je važno. Moje najveće vrline su strpljenje i disciplina... Ne, ne. Moje najveće vrline su nedostatak empatije, sebičnost, ljubav prema boli i smrt jer to su kvalitete koje su me izgradile. Neosjetljivost na bol je najveće blago koje život može dati ako ste dostojni tog dara. Pitam se hoće li Nicole biti osjetljiva na bol? Oh... smiri se. To što su moje oči vidjele možda nije značajno, možda je u pitanju samo trenutak slabosti. Moram čekati. Ne smijem ubijati ljude zbog sitnica… Koliko god to bilo privlačno, ipak moram čekati. Zbog svoje sigurnosti. Moram misliti na sebe, moram se čuvati jer ako neću ja sigurno me neće čuvati netko drugi.

Nicole je otvorila oči. Glavobolja i mamurluk su bili neizdrživi. Imala je osjećaj da će joj glava eksplodirati. Pomaknula je prekrivač i dezorijentirano izbacila noge iz kreveta. Kad su dotaknule drveni pod sjetila se gdje se nalazila. Bila je na ranču, nepozvana i uz sve to sanjala je da ju je Josh pronašao i poljubio. Koji glupi san. Baš bi Josh krenuo u potragu za njom. Razočarano je primjetila da ga još uvijek nije zaboravila. Mislila je da ga je uspjela donekle izgurati iz misli zahvaljujući Danu, ali očito se prevarila. Sjetila se Daniela i njegovih okrutnih riječi zbog kojih je ovaj put osjetila prkos. Tko mu je kriv što je nije želio ovdje! Ona ostaje i ako mu se ne sviđa neka se on pokupi i ode! Ovo joj je bila jedinstvena prilika iskusiti život na ranču i uživati u svojoj ljubavi prema konjima koju je imala još od kad je bila malena djevojčica. Još od vremena kad je sanjala o princu na bijelom konju. Ako nije mogla imati princa, odlučila je uživati u konju! Ohrabrena novim osjećajem snage raspoloženje joj se popravilo i otišla je do kupaonice. Izlazak na sunce ju je podsjetio na mamurluk i glavobolju. Podigla je ruku želeći zaštiti oči od jakih sunčevih zraka, te se vratila u sobu i uzela sunčane naočale. Na dvorištu je već bilo nekoliko muškaraca i žena. Prizor konja u pozadini kako trčkaraju u oboru oduševio ju je, ali prije toga joj je bila prijeko potrebna šalica kave. Hitno. Otišla je preko dvorišta do kuće s željom da ne sretne Daniela. Kad je ušla u tamu blagovaonice skinula je naočale i ugledala Monu koja je sjedila u društvu Milly, Angeline, Juliet i Mady. “Dobro jutro,” obratila im se Nicole tiho. Kad su čule njen glas okrenule su se i uglas uzvratile pozdrav. “Joj, ne toliko glasno,” jauknula je Nicole. 86

“Pijanico,” zadirkivala ju je Mona, a njene plave oči su zasjale, “Gdje si nestala sinoć? Nisam te nigdje vidjela.” “Bila sam u sobi. Samo, ne sjećam se kako mi je uspjelo doći do tamo.” “Srećom nisi pogriješila sobu,” nasmijala se Mady. Nicole je primijetila da je imala iste rupice na obrazima kao i Daniel kad bi se nasmijao. “Srećom nisam,” odgovorila je Nicole dok je sjedala u fotelju. “Zamisli da si odlutala u Danielovu sobu,” dodala je Mady nesvjesna značenja svojih riječi. Nicole je pogledala prema Moni koja je neprimjetno slegnula ramenima. “Da, to bi zaista bilo neugodno. Izbacio bi me iz sobe prije nego bih shvatila gdje se nalazim.” “Tko zna,” oglasila se Milly također željna zadirkivanja. Nicole ju je nesigurno pogledala i poželjela promijeniti temu. “Kako je vama prošla večer?” upitala je, “Za mene se očito zna.” “Meni je bilo super,” rekla je Mady. Nicole nije ni sumnjala u to. Mady se okrenula prema Moni i uhvatila je oduševljeno za ruke. “Danas dolazi Danov prijatelj iz Amerike i mislim da bi se vas dvoje trebali spojiti. Jednostavno si savršeno odgovarate,” u glasu joj se osjećalo uzbuđenje zbog te ideje. “Ja ću ipak odlučiti o tome,” rekla je Mona uz osmjeh, “Ne volim spojeve na slijepo pa me nemoj pokušavati spajati s nekim. Sudeći po tvom ukusu, i pri tome mislim na Jima, imam osjećaj kako Danielov prijatelj neće biti moj tip.” “Ne znam kako sada izgleda, ali kad sam ga zadnji put vidjela bio je vraški zgodan.” “A kad si ga zadnji put vidjela?” “Prije...” zastala je razmišljajući, “…osamnaest godina,” rekla je zadovoljno, a ostale su prasnule u smijeh. “Isuse Mady! Namještaš mi starca? Prije osamnaest godina? Tko zna kako sada izgleda. Možda su mu svi zubi ispali.” Mady se namjerno pokunjila zbog njihova ismijavanja, a onda im je pokušala objasniti, “Nije starac. Išao je s Danom u srednju školu što znači da ima trideset i šest godina. Nisam ga 87

vidjela od srednje škole, ali tada je bio najzgodniji frajer kojeg sam poznavala. Bio je veliki sportaš, a znate kakvo tijelo imaju sportaši. S obzirom da je sport pretvorio u profesiju ne sumnjam da je sada još zgodniji. Zar ne misliš tako Ange? Ti si poznavala Kena.” “Dijelim Vaše mišljenje, gospođice Colletti. Keneth je zaista bio prava zvijezda u školi,” odgovorila je Angelina nezainteresirano dok je uspravno sjedila, a ruke je prekrižila u krilu. Nicole je opet osjetila sažaljenje prema njoj. Kad bi joj promijenili frizuru i odjeću, mogla bi izgledati daleko bolje. Iako je Angelina bila suzdržana i pomalo hladna, Nicole je prema njoj osjetila simpatije. “Eto vidiš,” odvratila je Mady zadovoljna Angelininom podrškom. “Zašto misliš da je idealan za mene?” upitala je Mona znatiželjno, a i ostale su s nestrpljenjem čekale odgovor. “Zato što imate ista shvaćanja o životu.” “A to bi bilo?” “Sudeći po onome što mi je Dan pričao o njemu sve ove godine, njegov moto je kao i tvoj: živi kao da ti je svaki dan zadnji dan života i nemoj se nikada vezati.” Opet su sve prasnule u smijeh. “Želi li netko kavu?” prekinula ih je Nicole koja više nije mogla podnijeti njihov glasan smijeh dok joj je u glavi snažno pulsiralo, “Meni je očajnički potrebna.” Opet su sve u glas odgovorile. “Molim vas imajte obzira. Ne toliko glasno, ubit ćete me.” ~ Daniel je bio na vratima staje kad je Nicole izlašla iz sobe i rukom zaklonila oči kad ju je sunce ošamutilo. Mamurluk je proradio. Zlobno se nasmijao. Tako joj i treba. Pratio ju je pogledom dok je koračala preko dvorišta. Kratke hlačice su joj pristajale bolje nego je želio priznati. Pogled na njenu golu kožu i lijepo oblikovane noge, te malu okruglu stražnjicu koja se lagano njihala potaknuli su njegovo tijelo na reagiranje. Bez njegove dozvole, naravno. Postalo mu je prevruće, pa je podlakticom obrisao znojno čelo. 88

Usmjeravajući misli na druge teme sjetio se Nicoleinih riječi od sinoć. Tko je bio Josh? Kako joj je uspio nanijeti toliko boli? Odlučio je pitati Monu, jer je bio znatiželjan po tom pitanju. Nakon što se Nicole izgubila u unutrašnjosti kuće posvetio se poslu koji je započeo nastojeći ne misliti na ništa osim na ugodno društvo svojih konja. Nekoliko puta je čuo prodoran smijeh koji je dopirao iz blagovaonice. Prepoznao je sestrin i Monin smijeh i na trenutak je poželio otići do njih kako bi čuo čemu su se toliko slatko smijale, ali se odgovorio od te ideje. “Kako si ti marljiv, Daniel,” iza leđa je čuo Moniquein glas i jeza mu je prošla tijelom. Uspravio se i okrenuo prema njoj suočivši se s njenim izazovnim pogledom. Njen boravak na ranču je postajao neugodniji što ga je prodornije i otvorenije proganjala. Današnje samosvjesne žene su bile gore i otvorenije od muškaraca i to mu se nije sviđalo. “Bok Monique. Jesi li lijepo spavala?” želio je zvučati hladno kako bi joj dao do znanja da nije bio raspoložen za njene igrice. Ovaj put nije shvatila ili nije željela shvatiti. “Znala sam spavati mnogo slađe,” namignula mu je, a on je uočio kako su joj trepavice bile toliko našminkane da se čudio kako je, do vraga, oči držala otvorene. Odjenula je oskudnu traper minicu, top koji je prekrivao samo njene grudi i kaubojske čizmice. Nije ništa prepuštala mašti. “Žao mi je što nisi dobro spavala,” namjerno je rekao. “Nije u tome stvar. Lijepo sam spavala, samo sam željela istaknuti da sam mogla puno bolje spavati,” postala je otvorenija. “Evo pomozi mi,” dodao joj je lopatu i pokazao na hrpu sijena koju je trebalo skupiti. Mogao je osjetiti njeno zgražanje. “Znaš, žao mi je. Rado bih ti pomogla, ali sjetila sam se da moram obaviti jedan vrlo važan telefonski poziv. Imaš telefon ovdje, zar ne? Na mobitelu mi nema signala.” Očekivao je njen pokušaj izvlačenja od posla i bilo mu je drago što ga nije razočarala. 89

“Telefon je u blagovaonici,” mirno je rekao i nastavio raditi, dok se ona užurbano udaljavala kao da se bojala da bi se mogao predomisliti i pozvati je da mu ipak pomogne. ~ U istom trenutku kad je Nicole ušla s kavom u blagovaonicu, ušla je i Monique. Nastao je muk dok su se žene međusobno gledale, a napetost se mogla osjetiti u zraku. Tišinu je prva prekinula Mona, “Monique ne znam jesi li upoznala Milly i Nicole?” “Nicole sam vidjela na tvojoj zabavi, ali nismo se službeno upoznale,” rekla je usiljeno i pružila ruku najprije Nicole zatim prema Milly, te je sjela na slobodnu stolicu. Nicole je bila uvjerena da se Monique namjerno isprsila i izbacila bujne grudi samo da bi živcirala pojedine žene. A da je u tome uspjela, Nicole je vidjela po pogledima prisutnih. Nekoliko žena je pogledalo prema Moniqueninim grudima i zakolutale su očima. Tišina se nastavila i srećom je u prostoriju ušao Frank s pregačom oko struka. “Moje dame,” naklonio se, “Postoji li među vama dobrovoljka koja bi mi pomogla u kuhinji oko ručka?” Prisutne su napravile kisele izraze lica, osim Nicole i Angeline koja je i dalje izgledala nezainteresirano za bilo što. Nicole je odlučila da će se odazvati na poziv i otišla za Frankom u kuhinju. Bilo je bolje maknuti se od napete atmosfere u blagovaonici. “Ti si jedna od rijetkih koja mi želi pomoći,” rekao je Frank dok su hodali kroz hodnik, “Jesi li vidjela njihova lica, pogotovo Monique?” “Vidjela sam,” nasmijala se dok ga je pratila. “Ona je najgora od svih. Znam je već nekoliko godina i znam koliko uporno izbjegava sve poslove koji su opasnost za njezine manikirane nokte. Mogu li vidjeti tvoje nokte?” iznenada je dodao, “Po njima određujem kakva je žena.” Zatekao ju je ovim pitanjem i bilo joj je pomalo nelagodno jer njeni nisu bili pomno manikirani, ali je ipak ispružila ruke prema njemu. 90

On ih je proučavao i došao do zaključka, “Savršeno. Ti si prava žena. Ne bojiš se zasukati rukave, a to se oduvijek tražilo od žene koja bi bila dobra supruga.” Ovo je trebalo zvučati kao kompliment, ali nije bila sigurna. Bez obzira što je bilo, osjetila je povjerenje prema ovom čovjeku s pregačom, okrugla lica i blago zaobljena trbuha kao u pravog gurmana. “Da je bar Josh tako razmišljao,” rekla je tiho, ali dovoljno glasno kako bi ju Frank čuo. “Josh?” upitao je znatiželjno. Pročistila je grlo. “Moj bivši,” objasnila je. “Nije te gledao kao dobru buduću suprugu?” “Ne. Našao si je bolji materijal za to.” “Njegova pogreška,” pružio joj je povrće za sjeckanje, “Što se dogodilo?” “Prevario me s drugom i s njom upravo planira vjenčanje,” još uvijek je bila ogorčena na tu činjenicu. “Oho. Poprilično zlobno od njega.” “Ne mogu ga kriviti,” pogledao ju je iznenađeno, pa je požurila s objašnjenjem, “Svi mi tražimo ljubav i ne biramo u kakvim oblicima i na koji način će nam doći. Meni je nažalost došla u najgorem mogućem obliku.” Razgovor im je prekinula škripa kola na pijesku. Netko se poprilično brzo dovezao automobilom, zatim su se čuli usklici i metež među prisutnima u dvorištu. “To je vjerojatno Ken,” vidjevši Nicolein pogled koji mu je govorio da joj ime ništa nije značilo nastavio je, “Danov prijatelj iz Amerike koji danas treba doći.” Sjetila se Madyne ideje o spajanju Mone s nekim Danovim prijateljem i shvatila da bi taj sretnik trebao biti novi pridošlica. Nije osjetila poriv da se pridruži drugima u dvorištu, pa se posvetila sjeckanju povrća. Tišina kuhinje joj je mnogo više odgovarala. ~ Daniel se trgnuo kad je čuo škripu kola. Zabrinuto je izletio vani kako bi vidi što se dogodilo. Izašao je na vrijeme da vidi kako 91

je neki luđački uletio s automobilom u dvorište. Upravo je htio sočno opsovati kad je prepoznao osobu za volanom. Ken je povukao ručnu kočnicu zbog čega se auto zarotiralo i pijesak je zaprskao na sve strane. Ken je oduvijek volio dramatična pojavljivanja, pa ni sada nije napravio iznimku. Dvorištem su se zaorili usklici. Daniel je preletio pogledom preko okupljenih i uočio kako su muškarci bili impresionirani Kenovom izvedbom, dok su žene imale znatiželjan izraz na licu. Ken je otvorio vrata i izronio iz auta. ~ Mona je zinula kad je ugledala muškarca koji je izašao iz automobila. Bio je sve što je ikada pročitala o kaubojima. Visok, čvrste građe, sami mišići koji su se nazirali ispod uske majice i tijesnih traperica. Imao je svijetlu, kratko podšišanu kosu na koju je, kad je izašao, nabio kaubojski šešir. U ledeno plavim očima nazirao se arogantan i žestok pogled kojim je obuhvatio sve prisutne. Podsjetio ju je na rodeo kauboja koji je upravo došao ukrotiti divljeg konja. Vilica mu je bila četvrtasta i snažna. Njegov pogled je poprimio blažu notu tek kad je ugledao Daniela na vratima staje. Uputio se prema njemu lijenim koracima kao da je imao sve vrijeme na svijetu. Licem mu se protegnuo osmjeh otkrivajući prekrasne bijele zube. Morala je teškom mukom priznati samoj sebi da su je njegov izgled i snažan način na koji je zračio oborili s nogu na prvi pogled. Osvrnula se oko sebe i shvatila da nije bila jedina koja je tako reagirala na pridošlicu. Slična reakcija se najviše očitovala na licu Monique koja je počela oblizivati usnice kao da je ugledala slastan komad kolača i željela ga je proždrijeti. Osjetila je tračak ljubomore. Ako će ga bilo koja od njih uspjeti smotati, bila je uvjerena da će to biti Monique sa svojim zamamnim tijelom. “Keneth.” Čuvši Danielov glas, okrenula se ponovno prema dvojici prijatelja. “Dan,” rastegnuo je Ken. Čak mu je i glas vibrirao posebnom muževnošću. 92

“Dugo se nismo vidjeli,” rekao je Dan i pružio Kenu ruku dok ga je drugom tapšao po ramenu. “Predugo prijatelju. Već je prošlo tri godine od našeg zadnjeg susreta.” “Zar toliko?” “Previše.” “Dođi da te upoznam s društvom koje mi napastuje ranč.” Poveo je prijatelja prema najbližoj skupini usmjeravajući ga rukom. Ken je pristojno i ljubazno razmijenio riječi upoznavanja sa svima koje mu je Dan predstavio, a kad ga je doveo pred Monique ova se počela izvijati u bokovima naglašavajući svoje obline. “Pih, kako tipično za nju,” progunđala je Mona ispod glasa. Međutim kad je ugledala Kenov hladan i arogantan izraz na licu poželjela ga je nagraditi poljupcem. Nakon Monique, Dan ga je doveo do nje. “Ken, ovo je žena o kojoj sam ti pričao,” rekao je Daniel pokazujući na Monu. Pričao mu je o meni? pomislila je Mona s veseljem, ali mjehur veselja se rasprsnuo kad se susrela s Kenovim hladnim pogledom. “To je moja partnerica,” nastavio je Daniel, “U poslu, mislim. Mona Gerard ovo je Keneth Lee.” “D...drago mi je,” promucala je dok ju je Ken bezizražajno promatrao. Nikada nije ustuknula pred ničijim pogledom, ali sada su joj koljena počela klecati. Napokon je progovorio. “Ćao,” i to je bilo to. ~ Daniel je Kena uveo u kuću kako bi se javio Franku za kojeg je znao da se motao negdje u njenoj unutrašnjosti s obzirom da nije bio vani. Našli su ga u kuhinji u društvu Nicole koja mu je pomagala oko pripremanja ručka. Sjeckala je povrće i nije primijetila njihov ulazak. Kad se napokon okrenula prema njima od iznenađenja joj je ispao nož kojeg je držala u ruci. Ova žena se neprestano

iznenađivala. Nasmijao se zbog toga jer su ga njene reakcije počele zabavljati. Frank je obrisao ruke od pregaču i uskliknuo, “Keneth, junačino! Kako si?” i lupnuo ga snažno po ramenu. Ken nije ni zatreptao od udarca koji je odzvonio kuhinjom. “Sad kad sam namirisao hranu, odmah sam bolje.” “Drago mi je što to čujem.” Ken se primaknuo štednjaku kako bi vidio kakve je delicije Frank spremao za ručak. Kad je utažio znatiželju Dan ga je odlučio upoznati s Nicole. “Ken, ovo je Nicole. Ona je Monina prijateljica iz Amerike.” Ken se odlijepio od štednjaka i okrenuo se prema Nicole. “Nicole ovo je Ken, moj prijatelj,” nastavio je Dan i zadržao pogled na njoj. “Iz Amerike? Iz kojeg dijela?” upitao ju je Ken, ne pretjerano zainteresirano. “New York,” u njenom glasu se osjećala tjeskoba. U tom trenutku je shvatio kako je ovo bio prvi put da joj se normalno obratio od kad su se upoznali. “Stvarno?” Ken je nastojao zvučati pristojno što je Danielu bilo smiješno s obzirom da je predobro poznavao narav svog prijatelja, “Jesi li tamo odrasla ili...?” “Da. Odrasla sam u New Yorku,” brzo je odgovorila Nicole. “Lijepo. Bio sam tamo nekoliko puta.” Nicole je Kena na brzinu odmjerila od glave do pete, potom se povukla korak unatrag. Ponašala se kao da se nalazila ispred divljih zvijeri. Što i nije bilo daleko od istine. Njena reakcija ga je zabavljala, ali najprije se morao pobrinuti za smještaj svog prijatelja. “Dođi Ken. Odvest ću te do tvoje sobe da se možeš osvježiti. Brzo će vrijeme ručka.” “Može,” spremno je odgovorio Ken. ~ Nicole je gledala kako odlaze dva najljepša muškarca koja je u životu vidjela. Nije ni čudo što su se takva dva frajera sprijateljila. 94

Vjerojatno su uživali slamajući srca jadnim tinejdžericama po školi, a kasnije i ostatku ženske populacije. Njeno razmišljanje je poremetila krpa koja je iznenada doletjela i omotala joj se oko glave. Čula je Frankov srdačan smijeh. Pogledala ga je skidajući krpu i nespretno mu se osmjehnula. “Završi salatu, ručak će brzo biti gotov.” “Da gospodine,” našalila se s muškarcem prvi put nakon dugo vremena i osjećaj je bio ugodan. ~ Nicole je za vrijeme ručka sjedila između Mone i Milly jer se u njihovoj blizini osjećala najopuštenije. Cijelo vrijeme je izbjegavala pogledati Daniela, ali je bila previše svjesna njegove blizine. Nastojala se usredotočiti na Kenove zanimljive priče i šale koje je zbijao. U jednom trenutku dok je Ken pričao, Nicole je slučajno bacila pogled na Monu koja je imala čudan izraz na licu dok je gledala u njega. Nicole nije često bila u društvu Mone i muškaraca koji bi joj bili zanimljivi, ali mogla se zakleti da se takav izraz na Moninom licu nikada do sada nije pojavio. Bar je pretpostavljala sudeći po onome što joj je Mona pričala. Mona je Kena slušala s iskrenim zanimanjem kojeg nije mogla prikriti. Nicole niije mogla vjerovati. Njena Mona? Ona ista Mona koja je cijeli život omalovažavala muškarce, koja ih nije shvaćala ozbiljno i nisu je zanimale njihove priče, sad je slušala jednog od njih s takvom pozornošću da se Nicole morala nasmiješiti. Pogledala je Kena i upitala se bi li on mogao biti taj koji će njenu prijateljicu ukrotiti? Nije mogla znati sa sigurnošću. Mona je težak zalogaj. ~ Upravo je izašla iz kupaonice kad je ugledala Monu posred svoje sobe. Bila je zabavljena ogledavanjem svog odraza u zrcalu iznad komode. Kad ju je vidjela u zrcalu, Mona se okrenula prema njoj. “Smetam li?” upitala je. 95

“Ne,” odgovorila je Nicole i sjela na krevet prekriživši noge. Mona joj se pridružila zauzevši drugi kraj kreveta. “I što kažeš na Danovog prijatelja, Kena?” upitala ju je Mona uzbuđeno. “Zanimljiv,” Nicole je oprezno odgovorila proučavajući prijateljicu. “I više od toga, puno više,” Monin glas je imao prizvuk sanjarenja. Nicole ju je začuđeno pogledala, “Zar si zainteresirana?” znatiželjno je upitala. “Pa ... da. Jako je zgodan, zar ne?” “Valjda.” “Dobro, tebi je najzgodniji Daniel, to razumijem…” Nicole ju je prekinula tako što je bacila jastuk prema njoj. Bio je to pogodak u glavu zbog čega su se od srca nasmijale. “Ne zanima me Daniel. Pogotovo ne od kad sam čula vašu svađu,” rekla je Nicole nakon što su se prestale smijati. Mona se odjednom pokunjila. “Žao mi je zbog toga.” “U redu je. Odlučila sam da ću to nastojati ignorirati koliko mogu. I znači, Ken ti se sviđa?” “Da,” odlučno je odgovorila Mona. Tipično za nju. Uvijek je točno znala što je željela i nije se bojala to izreći naglas, “Odlučila sam ga zavesti.” Nicole je bila šokirana njenom izjavom. ”Oho! Jesi li sigurna da si dorasla tom zadatku? Tijekom ručka sam primijetila da ti nisi jedina koja ima takve namjere.” “Znam. I ja sam to primijetila, ali ne bojim se male konkurencije.” “Male? Ne bih baš tako rekla. Monique ima tešku artiljeriju,” nasmijala se. “Ima, ali ona je odvratna i predvidljiva,” jednostavno je ustanovila Mona zbog čega je Nicole opet prasnula u smijeh, a Mona je nastavila, “Monique je prenapadna i ne zna osnovna pravila pravog zavođenja.” 96

“A ti znaš?” upitala je u nevjerici. “Naravno. I sve metode koje znam već sam iskušala na drugim muškarcima. Otprilike znam što bi trebalo upaliti kod Kena.” “Drago mi je što si toliko samouvjerena,” rekla je Nicole iskreno, “Divim ti se. Zaista se divim velikoj hrabrosti koju imaš.” “Nema to veze s hrabrošću. To je jednostavno zdrav razum,” Mona joj je dobacila značajan pogled izazivajući je. “Želiš reći da ja ne posjedujem zdrav razum?” prihvatila je izazov. “Da.” “Molim?” Mona se nasmijala, a zatim dodala, “Pa, nemaš. Da si imala bar malo zdravog razuma ne bi se, u prvu ruku, spetljala sa Joshom. Zatim, ne bi mu dozvolila da te povrijedi na tako okrutan način. Da si imala zdrav razum napucala bi ga puno prije nego on tebe.” Nicole se još jednom iznenadila zbog Monine brutalne iskrenosti, ali ono što ju je najviše pogodilo u njenim riječima je bila istina. Koga je pokušavala zavarati sve ove godine? Bila je toliko opsjednuta potragom za ljubavlju da nije bila izbirljiva. Uzela je prvog koji joj se ponudio i pogriješila je zbog toga. Zato nije smjela ponoviti istu pogrešku. Upravo tu, osvještena Moninim riječima, obećala je samoj sebi kako neće opet učiniti istu pogrešku. Neće uzeti prvog koji joj se ponudi. U ovom slučaju, Daniel je bio jedini za kojeg je osjećala znatiželju i odlučila je da je on, kao što je to bio i Josh, pogrešan muškarac za nju. Nije više imala vremena za takve pogreške. Nije postajala mlađa i morala je biti jako oprezna. Odlučila se baciti na tržište čim se vrati kući i dobro otvoriti oči. Tražit će ono što joj treba, a ne samo prihvatiti prvo što joj se ponudi. Ne bude li oprezna provest će život s muškarcima koji će joj samo tratiti vrijeme. Iz razmišljanja ju je trgnulo Monino oprezno postavljeno pitanje. “Jesam li te povrijedila svojim riječima?” 97

“Ne. Nisam do sada o tome razmišljala na taj način. U pravu si. Potpuno si u pravu.” U sobu je uletjela Milly, bez kucanja. “Tu ste! Slušajte. Djevojke su se dogovorile da ćemo se malo zabavljati na bazenu stoga odjenite svoje bikinije i dođite što prije. Vidimo se tamo!” rekla je užurbano i nestala jednako brzo kako se i pojavila. ~ Odmah po dolasku na bazen primijetila je da se Monique, naravno, smjestila pokraj Daniela i Kena. Odjenula je bijeli bikini koji joj je prekrivao samo bradavice, a na bikini zoni se činio kao ravna crta, a ne trokut kako obično bude. Kad je okrenula leđa Nicole je primijetila da je donji dio Moniqueninog bikinija nestao između rascjepa njene oble stražnjice. Činilo se kao da nije imala ništa na sebi osim tanke niti oko struka. Nicole se smučilo od tog prizora. Obuhvativši pogledom žene na bazenu primijetila je istu reakciju i kod njih. Međutim, Monique se nije obazirala na mrka pogledavanja svojih suparnica. Saginjala se, dizala, sjedala, križala je noge, radila je apsolutno sve u namjeri da izludi muškarce oko sebe, a kod žena izazove frustraciju. Na nekim muškarcima se vidio rezultat Moniqueninog prenemaganja, ali u toj skupini nisu bili Daniel i Ken, koji su razgovarali ignorirajući je. ~ Daniel ispočetka nije želio pogledati izravno prema Nicole, ali kad je krajičkom oka spazio da je skinula haljinu morao je pogledati. Na trenutak je ostao bez daha. Nježna zelena boja je zahvalno isticala njenu bakrenu kosu i nježan ten. Više mu se sviđao njen nevin, ali ipak seksi izgled od razvratnog Moniqueninog. Nicole nije imala zamamne obline kao Monique, ali je bila skladno građena. Njene grudi su bile dovoljno velike da stanu u njegovu šaku, a stražnjica je bila slatka i izazovna. Imala je vitka bedra i lijepo oblikovane noge, a bokovi su se skladno sužavali prema uskom struku. Podigao je pogled prema njenom licu i uhvatio njen pogled. Sigurno je primijetila da ju je odmjeravao jer se zarumenila. Ta njena reakcija mu je bila simpatična. Prisjetio se Francescinog uvijek besprijekorno izgledala u bikiniju. U isti tren ga je zaboljelo što je upravo poželio usporediti 98

njih dvije. Nije smio to raditi. Nicole nije bila Francesci ni do koljena i gotovo! Okrenuo je glavu prema Kenu. “Mona mi se čini zanimljivija od drugih,” rekao je Ken dok mu je pogled bio usmjeren u Moninom smjeru. Daniel se nikad nije posebno osvrtao na Monin izgled pa ju je sada znatiželjno odmjerio. Odjenula je ružičasti bikini koji je odgovarao njenoj plavoj kosi i bio je sličnog kroja kao Nicolein. Po tijelu joj je bilo nekoliko tetovaža. Jedna je bila smještena nisko na dnu leđa izvirujući iz gaćica. To je bio lik ptice raširenih krila. Druga tetovaža je bila na gležnju desne noge. Nije bila velika i predstavljala je bijeli oleandar čija se stabljika petljala oko gležnja. Treća tetovaža je izvirivala iz gornjeg dijela bikinija preko lijeve dojke. Nije se moglo odrediti što je bilo u pitanju jer se vidjelo samo nekoliko krakova. Ta tetovaža je bila namijenjena za buđenje mašte. “Zanimljive tetovaže za poslovnu ženu,” komentirao je Ken. “Ona je sve samo ne okorjela poslovna žena. Prije svega je prava umjetnica i lutalica. U umjetnosti joj nema ravne, bar ne od onih koje sam upoznao, a što se tiče putovanja obišla je pola svijeta. Uživa u tome. Teško ju je uhvatiti dugo na jednom mjestu. Zbog toga mi odgovara u poslu, jer nam na svojim putovanjima uvijek nađe nekakav projekt, a inozemni radovi su uvijek bolje plaćeni.” S obzirom da je Ken šutio, Daniel je odustao o pričama o Moni. Nije želio dosađivati prijatelju. Pogled mu je privukao Moniquenin izlazak iz bazena jer joj se bijeli bikini, sada kad je bio mokar, prozirao do te mjere da se činilo kao da je gola. Nasmijao se njenoj odvažnosti. U isto vrijeme je osjetio sažaljenje prema ostalim gošćama jer im se na licu ocrtavala frustriranost i ljubomora. Primijetio je da je na Moniquenin izgled najviše reagirao Richard Rivera koji ju je oduševljeno gledao. Rich je bio njegov rođak koji se bavio pisanjem. Imao je već nekoliko bestselera, a bio je mlađi pet godina od njega. Fizički nisu bili slični. Za razliku od njegove crne kose i tamne puti, Rich je imao smeđu kosu i svjetliji ten. Bio je zgodan na svoj osebujan način. Međutim Monique ga nije doživljavala, nije joj bio 99

zanimljiv i to je otvoreno pokazivala. Bilo mu je žao Richa, ali to ga nije spriječilo u poticanju Kena da uđu u bazen. ~ Nicole ih je gledala kad su skupa gracioznim skokom uletjeli u bazen, ali je izronio svaki na svoju stranu. Do Daniela je doplivala Mady i nešto ga počela zadirkivati, a Ken je lijenim pokretima ruku grabio po vodi plivajući kraul. Nicole se od trenutka kada je Dan uskočio u vodu povukla u jedan kut bazena nedaleko od Milly i Willa koji su se prskali vodom i zadirkivali, ali nije ušla u vodu. Činilo se da je Mona krenula u akciju zavođenja Kena. Počela je plivati u njegovoj blizini, ali se on nije obazirao na nju. To je potrajalo neko vrijeme, pa je Mona na kraju odustala. ~ Pola sata kasnije društvo se okupilo na jednom dijelu bazena gdje su prepričavali viceve i nepodopštine. Nicole je bila oduševljena atmosferom i upijala je svaku izgovorenu riječ i svaki osjećaj koji bi ju zahvatio. Opet je u centru pažnje sa svojim pričama bio Ken. Nakon što je ispričao jednu nepodopštinu koju je napravio jadnoj djevojci, koju je zadesila nesreća zbog koje se našla u istoj srednjoj školi u koju je išao Ken, Nicole je neočekivano frknula u nevjerici. Tim činom je šokirala i samu sebe. Svi su se okrenuli prema njoj i pogledali je. “Želite nešto dodati, gospođice Adams?” hladno ju je upitao Daniel dok se češkao po mišićavom trbuhu, ali ju nije pogledao. Nicole je poželjela odgristi svoj dugački jezik koji joj je bio brži od pameti. Ali, sada je morala ustrajati do kraja. “Samo to da vam ne vjerujem ni jednu riječ koju ste izrekli,” ukočila se skupljajući snagu kako bi podnijela njegovu reakciju na njene riječi. Svi su šutjeli. “Nazivate nas lažljivcima, gospođice Adams?” usmjerio je pogled prema bazenu. Nicole je počelo iritirati njegovo oslovljavanje s ˝gospođice Adams˝ i rekla je agresivnije nego što je htjela, “Da. Usuđujem se nazvati vas lažljivcima.” 100

Činilo se kao da je i priroda utihnula. “Koji dio priče vas je uvjerio u to?” tek sad je polako podigao pogled do njenih očiju. Njegov pogled je djelovao opasnije od izgovorenih riječi. “Cijela vaša priča o tome kako ste jadnu djevojku naveli da se skine do gola ispred Kena, te kako je netko nakon toga podigao zastor pozornice i dozvolio da je cijela škola ugleda tako ranjivu i očajnu. Ako je to istina, zar vas nije sram?” “Sram? Ne,” za razliku od nje, on je djelovao smireno. “Naravno da nije. I ona vam se nikada nije pokušala osvetiti?” “Ne,” usne su mu zadrhtale susprežući osmjeh. “Stvarno ste se namjerili na jadnu glupačicu. Znali ste da će biti laka meta, zato ste je i odabrali, kako bi preko nje dokazali svoju muškost. Pravi muškarac bi odabrao dostojnog protivnika.” “Nekoga kao što ste vi?” oblio ju je val vrućine kad je primijetila kako su mu oči zasjale. “Zašto ne. Da ste meni učinili nešto slično život bih posvetila smišljajući najgoru moguću osvetu,” nadala se da nisu osjetili kako joj je glas podrhtavao. Ovo joj nije bilo svojstveno i nije zapravo znala što radi. “Vi to mene izazivate?” hladno je upitao. “Ako želite,” grlo joj se stisnulo od naleta panike. “Izazivate me?” nije zvučao iznenađeno. “Izazivam,” isprsila se dok je stajala na nogama nedaleko od njega i ponosno uzdigla glavu. “Bolje vam je da me ne izazivate, gospođice Adams,” rastegnuo je njeno prezime. “A zašto? Mislite da vas se bojim?” rastegnula je svaku riječ oponašajući ga. “Ako vas dohvatim, neće vam biti svejedno,” njegove riječi su bile hladne, ali vrućina ju nije napuštala. “Ipak, izazivam vas,” brzo je odvratila dok ju iznenadna hrabrost nije napustila.

101

Daniel se podigao s ležaljke i laganim koracima stupio pred nju nadvisivši je za glavu. Njegovo božansko tijelo joj je bilo na dohvat ruke. Morala ih je skupiti čvrsto uz tijelo kako bi se oduprla nagonu da ga dotakne. Protrnula je dok su ostali zadržali dah iščekujući. Mogla je osjetiti kako joj je srce ubrzalo otkucaje. Panika. Prije nego je mogla odgovoriti Nicole se našla kako leti kroz zrak. Bila je iznenađena. Kad je pljusnula u vodu zrak joj je bio izbijen iz pluća i osjetila je užarenu bol cijelom desnom stranom tijela. Nije se pripremila za takvo nešto, pa kad je izronila zakašljala se jer se nagutala vodom. Bila je zbunjena i tresla se od glave do pete što od bijesa što od poniženja. Svi su prasnuli u smijeh, a Daniel se samozadovoljno osmjehnuo. “Ohladite se, gospođice Adams,” on sam je bio hladan kao santa leda. “Platit ćeš mi za ovo,” prosiktala je zlobno zbog čega se prolomio novi nalet smijeha. ~ Nije se željela zadržavati u blizini te izdajničke ekipe, pa je otišla u svoju sobu. Bila je ljuta kao nikada u svom životu. Ni jedan muškarac je nije toliko ponizio. Čak ni Josh. Kako se usudio tako je poniziti pred drugima? Neće mu ovo proći nekažnjeno. Osvetit će se ona njemu! Počela je prekapati po glavi u potrazi za dobrim planom kako ga poniziti, ali joj ništa nije padalo na pamet. Ništa se nije činilo dovoljno ponižavajućim i strašnim da bi tog čovjeka hladna srca posramilo. Šetala je po sobi gore dolje jer se nije mogla smiriti sve dok nije došla Mona. Nicole je vidjela da joj je na licu titrao smiješak koji je pokušavala kontrolirati. “Smiješno ti je?” prasnula je na Monu i ova više nije mogla izdržati pa se nasmijala. “Ali Nicole, bilo je smiješno. Moraš to priznati.” “Nije smiješno! Ponizio me pred svima!” 102

“Nitko to nije shvatio kao poniženje. Vjeruj mi.” “Nije bitno! Meni je bilo poniženje! Osvetit ću se ja njenu, pa makar mi to bilo zadnje što ću napraviti u životu.” “Smiri se. Nemoj dopustiti da te vidi uzrujanu. To će mu samo nahraniti ego.” Nicole je zastala kao ukopana. “U pravu si. Ne smijem dopustiti da se dodatno naslađuje.” ~ Danu se oteo smiješak na licu. Nicole je definitivno bila najčudnija i najzanimljivija osoba koju je imao čast upoznati. Ponašala se kao plaha srna spremna pobjeći na svaki šum koji čuje, a ipak ga je onako žestoko napala na bazenu. Namjerno joj nije želio objasniti da on nije imao nikakav udio u sramoćenju djevojke, to je bilo Kenovo samostalno djelo. Oduševila ga je njena reakcija, pa je zbog toga prešutio istinu. Nije mogao vjerovati da ga je stvarno izazvala, a potom pobjegla. Bio je itekako svjestan kako je djelovao na nju. Vidio je kako bi ga plaho gutala očima i bio je naviknut na takvu reakciju kod žena, ali nijedna nikada nije bježala od njega. Ponekad je mislio da ga se Nicole toliko boji da će joj srce otkazati. Nije znao zašto se tako ponašala. Ipak, nije joj prijetio ni namjerno je plašio, pa čemu toliki strah? Opet se nasmijao. Osim njegove sestre nitko nije uspio potaknuti osmjeh na njegovom licu. Bar je tako bilo dok nije upoznao Nicole. Nešto u vezi nje ga je i zabavljalo i zbunjivalo. Bila je privlačna, to je morao priznati, ali nije bila njegov tip žene. On je volio raskošne obline. Po tijelu, Monique bi bila njegov tip. Ali Monique ga i s tijelom božice nikad nije uspjela toliko zainteresirati koliko Nicole. Taj dio ga je zbunjivao. ~ Hm…još uvijek dobivam nesigurne znakove, još uvijek nemam čvrst dokaz o tome je li Nicole zaista prijetnja kako mi moj instinkt govori. Način na koji se Daniel ponio prema njoj na bazenu govori suprotno od onoga što je sinoć govorio poljubac. Bez daljnjega ju je uvrijedio i ponizio, pa zašto ju je onda sinoć poljubio? To nema nikakvog smisla. Morat ću nastaviti promatrati što se zaista događa 103

između njih dvoje prije nego donesem konačnu odluku. Bez obzira na sve, do tada ipak moram nešto učiniti. Ne mogu samo čekati. To je dosadno. Pokušat ću s nekim jednostavnim planom. Nešto što me neće odati, nešto što neće potaknuti sumnje. Moram pokušati natjerati Nicole na bijeg. To bi bilo dobro. Jedan mali bijeg i život će joj biti pošteđen. Ne znam je li zaslužila tu priliku. Ne volim kad se nalazim ispred dvojbe... Najbolje će biti ako bi o njoj samoj ovisio ishod. To mi se sviđa, da. Nakon ovog sama je odgovorna za moje postupke. Bit će isključivo njena krivnja ako osvane mrtva, a sve samo zato jer nije željela pobjeći dok je imala priliku. Nadam li se njenom ostanku koji bi mi pružio priliku da iskusim kako joj život prestaje pod mojim rukama? Hm… privlačna zamisao. Osjetiti kako se puls njenog srtca usporava, gledati užas na njenom licu, gledati kako se gasi…

Nicole je sjedila s Monom na trijemu kada im se pridružila Mady s Jimom. Jim ih je pogledao svojim sitnim očima u kojima je Nicole uočila tragove dosade. Jim je zaista čudan, pomislila je. Rijetko je progovarao, a ako bi nešto rekao to se nije moglo prevesti jer bi zvučalo kao glasno mumljanje. Nicole nije bilo jasno što je jedna inteligentna i lijepa žena vidjela u njemu. Fizički nije bio nešto poseban, pa tu nije mogla naći razlog. Možda je bio dobar u krevetu. Možda je posjedovao mračne tajne pomoću kojih je zarobio Mady. Nasmiješila se zbog luckastih misli. 104

“Moraš otići do konja Nicole,” obratila joj se Mady uzbuđeno, “Nisi još bila, zar ne?” “Nisam, ali planiram ih posjetiti jer su konji moja ljubav još iz djetinjstva, ali malo ih se plašim,” iskreno je priznala, “Nažalost, nisam nikada imala priliku dovoljno im se približiti. Hoće li me ugristi ako ih dotaknem?” “Naravno da neće,” rekla je Mady i osmjehnula se, “Ipak pripazi kako im pružaš ruku. Životinje ne vole kad ruku staviš u položaj kao da ćeš ih udariti jer se tada ponašaju obrambeno. Iako sumnjam da Danovi konji uopće poznaju položaj ruke za udarac. On ih nikada nije ni krivo pogledao kamoli dignuo ruke na njih. Obožava ih, ponekad mislim da ih voli više od svoje obitelji. U njima je našao utjehu i uvijek govori kako će ih imati stotine dok dosegne duboku starost.” “To je prekrasno. Mislim, imati konje i brinuti se za njih.” “Dođi. Upoznat ću te s njima.” Ustale su ostavljajući nezainteresirane Jima i Monu koji su odbili ići s njima. Mady je Nicole uvela u veliku staju gdje ju je zapljusnuo miris sijena pomiješan s mirisom konja. Morala je priznati kako to nije bio očaravajući miris, ali ju nije smetalo. Znatiželjno je pratila Mady koja se približavala pregradama preko kojih su izvirivale konjske glave u znak dobrodošlice. Promatrala je snažan i vitak oblik njihovih glava. Prekrasna dlaka im se sjala kao svila. Odisali su zdravljem i zadovoljstvom. “Dan ih voli pustiti kako bi sami istraživali polja koja okružuju ranč,” tišinu je prva prekinula Mady, “Od početka im je ukazivao ogromno povjerenje. Oni bi se sami svaku večer vraćali s pašnjaka kako bi ih Frank mogao smjestiti u njihove spavaonice. Tako nazivamo ovu staju, jer kad nema gostiju na ranču konji slobodno trče gdje im se prohtije i vraćaju se ovdje prespavati noć.” Nicole je bila zapanjena tolikim povjerenjem. “Zar se nikada nije dogodilo da bi jedan od njih odlutao i nije se vratio?” “Znalo se dogoditi, ali veoma rijetko. Frank ili Dan, ako bi bio tu, otišli bi u potragu i vratili lutalicu kući,” nasmijala se dok je 105

gladila njušku prekrasnog crnog vranca, “Ovo je Thunder, Danov mezimac. Njega je prvog kupio i postali su najbolji prijatelji.” Nicole je prišla bliže kako bi proučila Thundera. Odmah ju je podsjetio na Dana. Kakav gazda takav ljubimac. Bio je crn od glave do pete, ogroman i snažan baš kao i Daniel. A njegove velike crne oči su je oprezno gledale. Po svemu ju je podsjetio na Daniela, kako po građi tako i po opreznom pogledu tamnih i dubokih očiju. “Dotakni ga,” poticala ju je Mady, “Ne boj se. Polako mu primakni ruku i ostavi je na malenoj udaljenosti kako bi te mogao najprije nanjušiti. Zatim ga lagano pomiluj po obrazu da se navikne na tvoj miris i dodir. Konji su veoma prijateljski nastrojeni.” Nicole je oprezno ispružila ruku i zaustavila je na malenoj udaljenosti od njegove njuške. On ju je pomirisao, a onda je proizveo zvuk kao da je kihnuo. Odmah je povukla ruku, a Mady se nasmijala zbog čega su joj se kose crne oči još više zasjale. Za razliku od Danovih ozbiljnih i tužnih očiju Madyine su zračile veseljem i vrckavošću. “Ne boj se. Neće ti ništa. Pokušaj ga pomilovati,” nastavila ju je ohrabrivati Mady. Nicole je ponovno pružila ruku prema Thunderovoj glavi. On ju je pažljivo gledao u oči. Kad ga je dotakla osjetila je nalet iznimnog veselja. Ona je dirala konja! Oprezno ga je pogladila nekoliko puta, a zatim se opustila jer je shvatila da joj neće nauditi. “Većinom kad vide ispruženu ruku misle da ćeš im dati hranu, pa nemoj nikada ići prema njihovim zubima jer te tada mogu ugristi. Uvijek im rukom prilazi sa strane kako bi znali da ih želiš maziti. To obožavaju. Sve su to male bebe kad je maženje u pitanju.” Nicole ju je sretno pogledala zbog čega se Mady opet nasmijala, a onda je iza Mady ugledala Dana koji ih je promatrao. U rukama je držao kante s vodom. Brzo je povukla ruku kao da bi se Dan mogao naljutiti što je dirala njegove konje. 106

Danielov pogled je upravo to i govorio jer ju je promatrao ozbiljno i mrko. Vidjevši njezinu reakciju Mady se okrenula. “Oh, Dan. Upravo upoznajem Nicole s konjima. Tek sam je upoznala s Thunderom.” “Hm,” to je bila njegova prva reakcija dok je prolazio pokraj njih, “Bilo bi pametnije ako biste mi pomogle.” “Š-što treba učiniti? Rado ću ti pomoći,” oglasila se Nicole potaknuta željom da ne bude samo parazit na ovom ranču. Mogla bi se potruditi i biti korisna. Daniel ju je pogledao s nevjericom u očima, zatim ju je tako temeljito odmjerio od glave do pete zbog čega se osjećala kao da je od stakla, prozirna i krhka. Kapljice znoja su joj izbile na čelo kao reakcija na njegov prodorni pogled. “Pa,” uzdahnuo je, “prikladno si odjevena. Pretpostavljam da bi mi mogla pomoći. Što ne znam za tebe Mady. Ne silaziš s tih svojih štiklica.” Tek tada je Nicole uočila srebrene sandale visokih potpetica na Madynim stopalima, uz njih je kombinirala crnu jednostavnu minicu i crni top. Usporedo s Mady, ona je izgledala kao da je zaista pripadala stajama. Postidjela se. Nije voljela otmjeno odijevanje i uvijek je radije nosila odjeću u kojoj se ugodno osjećala. “Zaista,” rekla je Mady potvrdivši njegove riječi, “Kad sam se jutros odijevala nisam imala na umu pomaganje u staji, Daniel. Toga se namjeravam i držati,” dobacila mu je vragolasti osmjeh, “Znam koliko voliš boraviti uz svoje konje, pa ti ne želim uskraćivati taj užitak. Evo Nicole se dobrovoljno javila da će ti pomoći. Nemojte se ubiti zabavom,” još jednom im se vragolasto nasmiješila prije nego je nestala kroz vrata. Nicole je duboko udahnula želeći se pribrati. Ovo joj nije bilo u planu, ali nije se mogla tek tako povući. Protrljala je znojne ruke o hlače. Inače je dobro podnosila vrućinu, ali ova vrućina je potjecala od njegove prisutnosti i za to nije bilo lijeka. “Što mi je činiti?” upitala je obraćajući se Danovim leđima dok je bio u pognutom položaju. Nije se okrenuo prema njoj kad je odgovorio. 107

“Mijenjam im vodu. Možeš donijeti još vode dok ih malo očetkam. Uzmi praznu kantu, na dvorištu je slavina,” hladno joj je dao upute i dalje okrenut leđima. “Ok,” kratko je odgovorila, uzela praznu kantu i požurila vani gdje je bilo manje sparno. ~ Postavila je kantu ispod slavine i okrenula ručku. Ništa. Kao da je zaglavila. Pokušala je jače, ali i dalje ništa. Uh, Daniel će pomisliti kako je totalno nesposobna. Ni slavinu ne može odvrnuti. Treći put je unijela svu svoju snagu u okret i voda je izašla iz slavine uz snažan pritisak. Ostala je bez daha kada ju je hladna voda zalila po tijelu od grudi do stopala. Opsovala je, a onda se postiđeno osvrnula oko sebe. S trijema su joj se smijali Mona, Mady, Jim i Monique. “Samo vi uživajte,” ogorčeno im je dobacila smanjujući pritisak na slavini, ali je već bila mokra do kože. Rukama je otresla vodu sa sebe jer joj je majica bila natopljena i voda se slijevala prema njenim nogama. Kad je kanta bila puna podigla ju je teško dišući zbog težine. Nespretno ju je uhvatila s obje ruke. Nije se mogla u potpunosti ispraviti pa je pogrbljena, gegajući se, odnijela kantu do Daniela. Kad ju je spustila pored njega on se okrenuo, te joj dobacio pogled koji se zaustavio na njenoj mokroj majici. Ispravio se promatrajući je, a ona se ponadala da joj je grudnjak bio dovoljno čvrst kako ne bi otkrio bradavice za koje je osjetila kako se ukrućuju zbog njegovog znatiželjnog pogleda i zbog dodira s hladnom vodom. Zarumenila se. “Bilo ti je vruće?” upitao je dok mu je smiješak titrao na licu. “Ne. Nezgoda sa slavinom,” poželjela je rukama prekriti grudi, ali bojala se da će zbog te kretnje biti preočito koliko joj je neugodno. “Mogu misliti,” promrmljao je i okrenuo se od nje nastavljajući s poslom. Osjećala se kao lažljivica. Što mu je značio taj komentar? Da je ona to učinila namjerno u pokušaju zavođenja? Baš bi ona svjesno pokušala nekoga zavesti?! Ona!? Osjetila je poriv da ga tresne po toj njegovoj usijanoj glavi. 108

Bez razmišljanja je uzela spužvu s poda i bacila je u njegovom smjeru, ljutito se okrenula na petama i izašla vani bez riječi. ~ Daniel je ostao u istom položaju nekoliko minuta, čudeći se. Nije mogao vjerovati da je to učinila. Isuse! Ova žena je bila prepuna iznenađenja. Ona je stvarno to učinila. Na njegovu provokaciju bacila mu je spužvu u glavu. Odjednom se počeo toliko smijati da je pao na stražnjicu, srušivši kantu s vodom koju je Nicole donijela i voda se razlila oko njega. Međutim, to ga nije spriječilo u smijanju. Ovaj put je priznao samom sebi da je zavrijedila njegovo zanimanje i poštivanje, ali nije planirao odustati od zadirkivanja, jer su ga njene reakcije uveseljavale više nego bilo koja vrsta zabave. Kad je nakon nekih petnaest minuta povirio vani vidio ju je kako sjedi pokraj Mone i njegove sestre na trijemu u novoj i suhoj odjeći. Opet se nasmijao. Očito je bila veoma osjetljiva na njegove primjedbe. A kako su joj tek bradavice bile osjetljive. Stresao se od slike koja mu je titrala pred očima. Bez obzira na grudnjak i majicu ipak je uspio primijetiti kako su se ukrutile dok ih je promatrao. Nije mu ni promaklo da se zacrvenila i nelagodno promeškoljila. Vjerojatno je jedva čekala priliku za bijeg i kad ju je ugledala uhvatila ju je objeručke. Sad mu je bilo žao. Volio bi da je ostala kako bi ju kriomice gledao. Trebao ju je pustiti da se muči. Tijelom mu je prošlo nešto poput udarca struje dok je mislio na njene slatke male grudi. Ta žena je u njemu budila uznemirujuće osjećaje. Ni hladan tuš ga ne bi mogao prizvati pameti kao glas koji je čuo iza sebe. “Dan, dragi, imam osjećaj da me izbjegavaš,” čuo je nepogrešivo mazni glas Monique. “Bok Monique. Kako si?” okrenuo se prema njoj. Svaki put kad bi ju pogledao čudio se osjećaju odbojnost prema njoj kao ženi koja ga je pokušavala zavesti. Cijenio ju je kao radnicu, ali ne kao ženu. 109

“Dobro je. Moglo je biti i gore,” rekla je prilazeći mu, a pri tom je izvijala bokove. “Bit će bolje,” rekao je s lažnom ljubaznošću, zatim se ponovno posvetio poslu. Nadao se da će otići ako je bude ignorirao. “Konji su naprosto prekrasni, Dan.” Mrzio je što mu je uvijek naglašavala ime u skoro svakoj rečenici koju bi izustila. On je i predobro znao kako se zove, nije ga trebala podsjećati. “Znam. Pažljivo sam ih birao.” “Koji ti je najdraži?” Razmislio je na trenutak. “Ne znam. Svi, pretpostavljam,” lagao je želeći poštedjeti Thundera od njenih nasrtanja. “Sigurno je teško izdvojiti jednog od njih.” “Svi izgledaju tako isto,” način na koji je to izgovorila dao mu je do znanja da ona u to zaista i vjeruje. Zavrnuo je očima u znak dosade, ali ona nije mogla vidjeti njegovu reakciju jer mu je bila iza leđa. “Zaista su isti,” rekao je tonom kao da ga je njena izjava prosvijetlila, “Toliko isti da ih uopće ne raspoznajem,” narugao se. “Vjerujem ti. Ja se ne bi mogla snaći s njima. Zašto nisi kupio psa? To bi definitivno bila jeftinija varijanta kućnog ljubimca.” “Razmislit ću o tvom prijedlogu. Nisam do sada o tome razmišljao.” “Drago mi je što ti mogu pomoći. Dobro me imati u blizini, zar ne?” upitala je i kažiprstom mu dotakla rame. “Da. Ideje koje ti imaš meni ne bi bile ni na kraj pameti,” nije se okrenuo dok joj je odgovarao. Često bi ga iznenadila njena naivnost s obzirom koliko je bila inteligentna kada je posao bio u pitanju. Ili je sve to bio dio njene glume? Nije bio siguran. “Daniel?” “Da?” pitanje je nestrpljivo izdahnuo. “Hoćemo li imati zabavu večeras? Dosadno mi je.”

110

“Nešto ćemo već isplanirati,” okrenuo se prema njoj i dobacio joj umirujući osmjeh, “Učini mi uslugu, može?” “Naravno,” spremno je dočekala. “Raspitaj se kod ostalih imaju li nekakve želje za večeras, pa mi javi. Može?” “Naravno,” uskliknula je, zatim ga je kažiprstom pomilovala po licu, “Sve za tebe, dragi.” Okrenula se i otišla pomičući bokovima na neprirodan način. Laknulo mu je kad je nestala kroz vrata. Pogledao je Thundera duboko u oči i namignuo mu. “Koji je tvoj komentar prijatelju?” upitao je Thundera. Konj ga je samo zbunjeno gledao. “To sam i mislio.” ~ Monique je nakon kratkog raspitivanja shvatila kako nitko nije imao nikakvih želja za zabavom. Svi su bili umorni od sunca i boravka oko bazena cijeli dan, tako da nisu željeli ništa posebno planirati. Monique je bila razočarana, a Nicole i Mona su se značajno smješkale jedna drugoj. ~ Pala je noć i vanjska svjetla su okupala dvorište i nastambe, ali društvo je i dalje boravilo vani. Mona je bacila dug pogled prema Kenu i bijesno frknula. “Ljuti te jer ne reagira na tvoje zavođenje, ha?” ustanovila je Nicole. “Prezirem ga,” žestoko je odgovorila Mona. “To je teška riječ.” “Ne, to je blaga riječ za ono što osjećam prema njemu.” “Ja, pak, mislim drugačije.” “U kojem smislu?” Mona joj je uputila začuđen pogled. “Mislim da ti se sviđa više nego bilo koji muškarac do sada.” “Baš! Imaš sposobnost procjenjivanja kao jednomjesečno dijete,” zadirkivala je Mona, ali Nicole je imala osjećaj da je njenoj prijateljici bilo nelagodno zbog smjera u kojem je tema krenula. 111

Iskoristila je to jer se ovakva prilika pružala jednom u životu kad je Mona bila u pitanju. “Djeca su poznata po svojim prirođenim instinktima, stoga mislim da si mi upravo dala kompliment,” Nicole joj se okrutno nasmijala. “Ti nisi baš prisebno dijete, ti si vječna romantičarka i to ti muti pogled na svijet. U svemu vidiš ljubav i samo ljubav.” “Nema ništa loše u tome.” “Znam, ali pazi se Nicole. Ne žalim da te opet netko povrijedi zato što u svemu i svakome vidiš ljubav i dobrotu. Nicole nije ništa odgovorila na to.” Nakon što se odvojila od Mone, Nicole je pošla u svoju sobu. Dok je prelazila preko dvorišta vidjela je Dana koji se lijeno naslanjao na ogradu obora za konje. Promatrao ju je s podrugljivim osmijehom na licu. Joj, što ju je taj muškarac živcirao. Prkosno se isprsila i visoko uzdignula glavu odlučivši ga ignorirati. Što ju je veoma posjetilo na odnos između Mone i Kena. Nasmijala se samoj sebi. Ušla je u sobu i pošla prema vratima kupaonice kad je krajičkom oka ugledala lagano pomicanje na krevetu. Zastala je i okrenula se zureći u prazan krevet. Opet je vidjela lagani pokret ispod prekrivača. Oprezno je prišla. Nisu se nazirali nikakvi obrisi. Obuzeta znatiželjom i ne razmišljajući povukla je prekrivač s kreveta. Srce joj je zastalo i mogla je osjetiti kako joj se krv sledila u žilama. Ukipila se i ukočila ruku kojom je držala prekrivač. Ne skidajući pogled s kreveta počela je histerično vrištati. Prestala je vrištati tek kad je osjetila nečije ruke na svojim ramenima. Prestrašeno se trgnula i okrenula. Nijemo je zurila u Danove oči kao da će u njima naći spas. Ne razmišljajući, čvrsto ga je uhvatila za majicu i privukla sebi zagnjurivši glavu u njegova prsa. “Gdje gori? Čemu panika?” upitao je sa smiješkom. 112

Ispružila je ruku prema krevetu ne podižući glavu. “Oh, pa to je samo zmija,” mirno je ustanovio. Zbog njegovog mirnog glasa naglo je podigla glavu gledajući ga s nevjericom, ali i dalje nije ispuštala glas. Nježno ju je uhvatio za zglobove koji su pobijelili od jačine stiska za njegovu majicu. Sagnuo je glavu kako bi ju bolje pogledao u oči i umirujuće se osmjehnuo. “Smiri se, ok?” blago je rekao. Brzo je kimnula glavom, a on je maknuo njene ruke sa sebe. Srce joj je luđački tuklo. Mislila je da će se onesvijestiti. Daniel joj je ispustio ruke što je kod nje izazvalo ponovnu paniku. Vidjevši da se uputio prema krevetu odlučila je ne ići za njim. Pomaknula se korak unatrag. Oči su joj se dodatno raširile kad je u nevjerici ugledala kako Daniel opušteno poseže prema zmiji kao da je ona bila čaša mlijeka. Jednim brzim trzajem ruke uhvatio je zmiju iza glave, a Nicole je poskočila kad se okrenuo prema njoj i podigao zmiju kao da trofej. Bila je paralizirana od straha. Jedva je otrgla pogled s nje kako bi pogledala Daniela. On se uozbiljio pokušavajući smisliti gdje će sa zmijom, a onda je naglo trznuo rukom prema Nicole zbog čega se ona okrenula, te vrišteći pobjegla glavom bez obzira. Od straha je na izlazu udarila ramenom o dovratak i nastavila vrištati i bježati preko dvorišta. ~ Dok je pratio Nicole pogledom, Daniel se zamalo ugušio od smijeha. Nije mogao izbrisati sliku njenih očiju dok ga je gledala. Da ih je još samo malo raširila ispale bi joj iz očnih šupljina. Namjerno joj nije rekao da je odmah prepoznao zmiju koja nije bila otrovna. Opet joj je prešutio istinu kako bi zadovoljio svoju potrebu da je isprovocira.

113

Isplatilo se šutjeti kad je vidio kako bježi lamatajući rukama i nogama. Opet se glasno nasmijao. Bože, kako ga je ova žena zabavljala. Kao nijedna do sada. Bilo mu je neizmjerno drago što se našao u blizini da izvede ovu ludost sa zmijom. Naravno, nije ju stvarno mislio baciti na nju. Samo je napravio trzaj rukom kako bi uplaši Nicole još više. Kako je smiješno izgledala. Osmjeh mu nije silazio s lica cijelim putem dok je zmiju nosio što dalje od ranča kako nepoželjna gošća ne bi ponovno dopuzala i uznemiravala dame. Panika je ionako započela pa je očekivao da će žene histerizirati kad se pročuje kakvu su posjetu imali. Eh, to će biti zabavno. ~ Nicole nije mogla prestati drhtati iako je bila na sigurnom, šćućurena na fotelji. Noge je digla visoko od poda i obgrlila je koljena želeći se tako zaštititi. Kad je Mona ušla u blagovaonicu, skočila je i naglo je uhvatila za ramena. Mona ju je zbunjeno pogledala. “Gdje si bila?” uzviknula je Nicole tresući Monu. “Zašto? Što se dogodilo?” “Zmija! Ogromna zmija!” rekavši te riječi Nicole je počela prestrašeno pogledavati po podu kao da je očekivala da će opet ugledati svoju najveću neprijateljicu. “Smiri se Nicole. Kakva zmija? Vidjela si zmiju?” Mona ju je uhvatila za ruke, “Sjedni i polako mi ispričaj,” dovela ju je do trosjeda i posjela pokraj sebe, “Duboko udahni i smiri se.” Nicole ju je poslušala. Udahnula je i činilo se kako je to pomoglo. “Hajde, sad mi sve ispričaj.” Teško je progutala i počela hrapavim glasom, “Kad sam ušla u svoju sobu ugledala sam nekakve kretnje na krevetu,” zaustavila se i opet je rastreseno pogledala oko sebe, zatim je nastavila, “Mrzim zmije. Mrzim ih.” “Gdje si vidjela zmiju?” nestrpljivo je upitala.

114

“Na svom krevetu, ispod prekrivača,” ispalila je kao iz topa. Mona je problijedila. “Na svom krevetu?” “Da. Prestrašila sam se jer stvarno mrzim zmije i bojim ih se iz dna duše. Počela sam vrištati.” “Sasvim prirodna reakcija,” Mona se pokušala nasmiješiti, ali joj se na licu vidio strah zbog spoznaje da je zmija bila u Nicoleinom krevetu.” “I pogodi tko me došao spasiti?” upitala je Nicole istrgnuvši svoje ruke iz Moninih. Umjesto straha obuzeo ju je bijes. “Ne znam. Tko?” “Daniel, a tko drugi. Idiot!” “Zašto idiot? Spasio te, zar ne?” “Uzeo je zmiju kao komad užeta i htio ju je baciti na mene. Prestravila sam se i pobjegla. Dok sam bježala čula sam ga kako se grca od smijeha,” iz očiju su joj vrcale iskre bijesa dok je gledala pred sebe u zamišljenu točku. Čula je Monino prigušeno hihotanje. “Očito je shvatio da zmija nije bila otrovna inače ne bi tako postupio,” obrazložila je Mona. “Nije me briga. Narugao mi se. Opet. Ja mu služim samo za izrugivanje. Ovo će mi biti prekrasan odmor, zaista prekrasan.” “Nemoj tako, Nicole. On se bezobrazno ponio, to je istina, ali ne dopusti da ti on upropasti boravak ovdje.” “Kako mogu uživati gledajući njega i njegov podrugljivi osmijeh?” “Priznaj da si ga sama izazvala.” Nicole se zamislila te pokajnički spustila glavu. Sjetila se scene na bazenu kad ga je izazvala. “Da, valjda si u pravu.” “Sad se moraš nositi s posljedicama.” “Znam. Ja i moja duga jezičina. Bilo bi bolje da sam šutjela.” “Što je, tu je. Ignoriraj ga. Zar to nije savjet koji si ti meni dala u vezi Kena?” Mona se smješkala, dok ju je Nicole bespomoćno gledala. 115

“Tako će biti najbolje. Udružit ćemo snage i ignorirat ćemo ih.” Nesigurno su se nasmijale, jer nisu bile uvjerene u mogućnost ostvarenja izgovorenog plana. “Mona?” tiho joj se obratila Nicole. “Da?” “Mogu li spavati s tobom večeras? Nije mi ugodna pomisao da legnem sama u krevet u kojem se danas odmarala zmija.” “Naravno da možeš. Naprotiv, računala sam na to.” ~ Daniel je jedva ispričao Kenu nezgodu sa zmijom dok su sjedili na ležaljkama uz bazen. Svako malo bi ga prekidao nekontrolirani smijeh koji je potjecao od slike Nicoleinog izraza na licu kad je trznuo zmijom prema njoj. “Ne mogu vjerovati da se zaista toliko prestrašila,” rekao je Ken kroz smijeh na kraju priče. “Vjeruj, prijatelju. Bila je presmiješna.” Ken se još jednom nasmijao, zatim mu je iznenada dobacio znatiželjni pogled. “Čini se da je gospođica Adams pobudila zainteresiranost na zanimljiv način?” oprezno ga je upitao.

tvoju

Dan je na trenutak pogledao ispred sebe. Što bi rekao na to pitanje? Ni sam nije znao ispravan odgovor. “Pa, recimo da će mi zbog nje boravak na ranču biti mnogo zanimljiviji,” taj odgovor mu je zvučao ispravno. “Sviđa li ti se?” upitao ga je Ken bez oklijevanja. “Ne znam. Znaš kako sam izbirljiv po tom pitanju. ”Što uopće tražiš kod žene?“ “Nešto što nisam našao, očito. Uvjeren sam da ću znati kad se pojavi žena koja će me oboriti s nogu.” “Da,” rastegnuo je Ken, te mu dobacio zabrinuti pogled, “Još uvijek misliš na Francescu, zar ne?” Daniel se trznuo na spomen Francescina imena izgovorenog na glas. Već dugo nitko u njegovoj blizini nije to učinio. 116

“Uvijek ću misliti na nju,” u svom glasu prepoznao je tugu. “Ne mogu vjerovati da policija nije uspjela pronaći krivca koji je bio odgovoran za njenu smrt.” Nije mu bilo naročito drago što je Ken iznenada inzistirao na toj temi, ali nije želio biti nepristojan pa je odgovorio onoliko mirno koliko je mogao. Prije toga je duboko udahnuo. “Nije bilo dovoljno tragova. Nije bilo svjedoka koji bi opisali automobil koji je naletio na nju,” zbog prisjećanja na taj događaj preplavio ga je potisnuti bijes, “Vozač kao da je izabrao savršen trenutak za savršen zločin. U blizini nije bilo nikoga tko bi pomogao Francesci. Kad su je našli bila je još živa,” glas mu se slomio, “ali nije se uspjela izboriti za život do bolnice. Nikad se neću prestati kriviti što nisam bio uz nju,” iskreno je dodao, “Da je netko na vrijeme reagirao sada bi bila živa,” osjetio je navalu suza. Nije se želio rasplakati ispred prijatelja, pa je odmahnuo glavom kako bi razbistrio misli i opet duboko udahnuo želeći ponovno ovladati otkucajima svog srca. “Ona je bila prekrasna žena, Dan,” suosjećajno je rekao Ken, “Ne bi željela da živiš okrivljujući samog sebe. Nisi mogao ništa učiniti. Sudbina je tako postavila događaje i nije se moglo drugačije. Možeš zahvaljivati Bogu jer te voljela više od ičega na svijetu,” kratko je zastao, pa nastavio, “Znao sam ti zavidjeti na njenoj ljubavi, kako te gledala s obožavanjem u očima...” “Kakva mi korist od toga, Ken?” prasnuo je, jer nije više mogao slušati to što mu je prijatelj pokušavao reći, “Bilo bi bolje da nisam iskusio njenu ljubav jer sada moram živjeti bez nje,” u njegovim uskovitlanim osjećajima prevladao je bijes zbog bespomoćnosti i nemogućnosti pomirenja sa sudbinom. Nastavili su sjediti u tišini koja je pala na njih poput teškog tereta. ~ Glupa, glupa Nicole! Plan sa zmijom nije upalio. Uplašila se, ali ne dovoljno. Nije pobjegla. Bar ne daleko. Samo u susjednu sobu. Ali, sama je kriva. Morat ću smisliti nešto drugo. Ona me tjera na to. Ako joj je život drag i ako je pametna otići će s ranča, jer ću u protivnom morati poduzeti drastičnije mjere. Samo moram biti na oprezu. Ne želim da me netko otkrije. To nije dio mojih planova. Daniel ne pokazuje znakove neke pretjerane zainteresiranosti za nju 117

ni bilo koju drugu ženu, ali osjećam da je upravo Nicole opasnija od drugih. Ne znam zašto, ali moram biti na oprezu. Moram se zaštititi, ne smijem srljati zbog pretjerane želje da je sravnim sa zemljom!

118

10.

Kad se probudila, Nicole su boljele sve kosti u tijelu. Plan o spavanju s Monom činio se savršenim dok ga nisu provele u djelo. Sada, nakon prospavane noći na uskom krevetu i Monom koja se cijelu noć okretala i prevrtala, bilo je jasno da je to bio jako loš plan. Nicole se pažljivo rastegnula kako bi povratila gipkost u ukočene mišiće. Dok se rastezala, Mona je otvorila oči. “Auh, koji očaj,” rekla je Mona pospano, “Bez uvrede draga, ali više nikad neću spavati s tobom,” nestašno joj se osmjehnula. “Nemam ništa protiv tog plana,” uzvratila joj je Nicole i osjetila kako joj se raspoloženje popravlja. ~ Iza ručka društvo se podijelilo u dvije skupine. Jedna skupina se uputila na bazen, a drugi su pošli do staja na čelu s Danielom. U toj skupini bila je i Nicole. Samo su se rijetki i hrabri usudili jahati konje prvih dana boravka na ranču, a sada je Dan odlučio održati malu školu jahanja za neiskusne. Nicole je bila uzbuđena i nestrpljiva dok je čekala početak nastave. Prisutni su se okupili pokraj ograde obora za konje i čekali Daniela koji je trebao izvesti konja na kojem će prisutni vježbati svoje pothvate. Kad je ugledala kako na uzdi vodi Thundera, svog mezimca, Nicole je zinula od oduševljenja. Daniel je imao crne traperice i bijelu majicu kratkih rukava. Crna gusta kosa mu je bila 119

razbarušena od laganog povjetarca. On i Thunder izgledali su kao najskladniji par koji je u životu vidjela. Obojica su bili moćni, u naponu snage, veći od samog života. Zbog Thunderove sjajne crne dlake i Danove maslinaste puti, ugljene kose i očiju sjetila se priča o vremenima kada su zemljom vladali kaos i tama. Gledajući ih, skoro je očekivala da će se iza njih početi skupljati crni oblaci i da će nebo prošarati munje potaknute elektricitetom kojeg su isijavali Daniel i Thunder. Stresla se. Thunder... Daniel mu je zaista dao odgovarajuće ime. Kad su došli na sredinu obora, Daniel je okrenuo konja prema prisutnima i predstavio ga, “Ovo je najpitomiji konj kojeg imam i s njim ćemo bez poteškoća vježbati.” Zatim ih je upoznao s opremom koja se nalazila na konju i pojasnio što je čemu služilo, ali Nicole nije uspjela zapamtiti ništa od toga, jer je bila zauzeta promatranjem veličanstvenog prizora. Trgnulo ju je tek njegovo pitanje, “Tko će prvi?” Nakon što je postavio pitanje, prelazio je pogledom s jedne osobe na drugu čekajući dobrovoljca, a onda je pogled zaustavio na Nicole. “Nicole?” obratio joj se sa smiješkom na licu. “M-molim,” iznenađeno je promucala, “Ja?” “Priđi bliže.” Ili je bila luda ili joj se učinilo kako u njegovom glasu čuje zavodnički ton. Oklijevala je nekoliko trenutaka, a onda ju je nečija ruka gurnula prema naprijed. Posrćući pogledala je preko ramena i ugledala Mady kako joj se značajno smješka. Stala je ispred Dana. “Ok. Ti ćeš biti naš prvi dobrovoljac.” “Osim što se nisam dobrovoljno javila,” promrsila je. “Nećemo gledati u sitnice,” uzvratio je Daniel i nasmijao se pomalo prezadovoljno. Na trenutak je pomislila da će joj podvaliti nekakav trik samo kako bi ju opet osramoti. “Dobro gledaj što radim, pa ćeš to ponoviti,” rekao je, zatim je, držeći uzde u jednoj ruci, uhvatio prečke na sedlu. Ugurao je nogu u nešto što je Nicole izgledalo kao pedala od bicikla i nije imala pojma koji je naziv Dan upotrijebio za taj dio opreme.

120

Kad je zauzeo potreban stav, Dan se odgurnuo nogom koja je bila na tlu, podigao tijelo i prebacio nogu preko Thunderovih leđa, našavši se u sjedećem položaju u sedlu. Uspravan, moćan, snažan. Nicole se grlo osušilo dok je pogledom prelazila niz njegovo tijelo, prateći svaki mišić koji se na njemu napeo. “Jesi li dobro vidjela kako sam izveo uspon?” upitao je gledajući je s visoka. Poželjela mu je reći kako nije, da ponovi to što je učinio ponovno, i ponovno, i ponovno. I tako sve dok ona ne zadovolji svoje požudne oči. Bože, kad se pretvorila u ovu seksa gladnu ženu? Što joj se dogodilo? Potisnula je svoje bludne misli i kimnula u znak shvaćanja. “Dobro,” rekao je silazeći, “sad ti pokušaj.” Protrnula je. Daniel se odmaknuo u stranu držeći uzde, a ona se nesigurnim koracima približila konju. “Uhvati se za sedlo s obje ruke,” dao joj je upute i ona je poslušala, “sada podigni lijevu nogu i stavi je u stremen.” “Gdje?” zbunjeno je upitala. “Stremen,” pokazao je na ono što je Nicole sličilo na pedalu. “Ah, pedala.” “Što?” “Ništa, ništa,” promrmljala je, a on se počeo smijati. Očito ju je dobro čuo prvi put. Poslušala ga je i zadigla nogu, pridržavajući se za sedlo dok ju je stavljala u stremen. Hvala Bogu što je odjenula traperice jer je njen trenutni položaj bio i više nego neugodan. Povirila je preko ramena i vidjela njegov pogled koji je mirno počivao na njenoj izloženoj stražnjici koja se nalazila u vrlo provokativnom položaju. Zacrvenila se jer nije bila navikla na namjerno zavođenje i izazivanje muškaraca. Daniel je zatim pogled preselio do njenog lica. Na kutu njegovih usana titrao je osmijeh. “Sad se podigni pomažući se rukama i nogama. Odbaci se od poda.” Kad je pokušala napraviti što joj je rekao, shvatila je da je jahanje bilo teže nego što je mislila. Zbog Danielove prisutnosti i njegovog izazovnog pogleda udovi je nisu slušali. 121

Prvi pokušaj je prošao neuspješno. Odigla se od poda, ali je zaboravila prebaciti desnu nogu preko Thunderovih leđa, pa se ponovno vratila u početni položaj. Kad je pokušala drugi put, odgurnula se od poda i snažno povukla tijelo rukama. Kad joj se noga odlijepila od poda odjednom je osjetila nečije snažne ruke na svojoj stražnjici koje su je dodatno gurale prema gore. Ovaj put je zbog šoka zaboravila što je trebala učiniti. Raširenih očiju i izbezumljena izgleda ostala je u zraku poduprta snažnim rukama. Zastala je u tom položaju, ne znajući što dalje. Samo je znala da joj je određeni dio tijela gorio od Danielovog dodira, a mozak joj je blokirao sve pokrete. ~ Daniel se našao iznenađen vjerojatno koliko i Nicole kad je shvatio gdje su mu ruke bez upozorenja poletjele pod izgovorom da joj pomogne. Osjetio je kako se ukočila dok ju je tako držao, a ni njemu nije bilo ništa lakše. Srećom je bio okrenut leđima ostatku društva jer su mu traperice postale tijesne na jednom veoma osjetljivom mjestu. Baš je sad odabrao trenutak da digne zastavu, kučkin sin! Nije smio pogledati dolje jer ga je bilo naprosto strah od onoga što bi ugledao. Teret na rukama je postao teži i prišao je bliže kako bi je pridržao svojim tijelom. Pročistivši grlo, rekao je, “Dobro, misliš li ti prebaciti nogu preko tog prokletog konja?!” Morao je biti bezobrazan jer se nije želio odati. Izdajničko tijelo, izdajnički nagoni! Molio je Boga da Nicole ne pogleda prema njemu. Zurio je u polutke njene stražnjice, čekajući da napokon prebaci nogu. Kad je to učinila odahnuo je, ali nije podigao pogled prema njoj već je počeo petljati oko stremena želeći ih namjesti na dužinu njene noge. Time je želio prekriti svoju zbunjenost i ne izazvati sumnjičavost kod drugih. ~ 122

Kad se napokon našla u sedlu, Nicole je odahnula. Nije se ni dobro smjestila, a Dan je već počeo petljati oko njenih nogu i pedala. Malo se smirila dok je on to radio i ohrabrila se da ga pogleda. Lice mu je bilo namrgođeno, oči stisnute, a usne krute. Pogled joj je slučajno okrznuo nešto čudno. Nešto izobličeno. Isuse! Trgnula se. Zar je ona to učinila? Pitala se buljeći u izbočinu na Danovim trapericama. Vratila je pogled na njegovo lice i susrela se s njegovim pogledom. Tajna je bila otkrivena. ~ Da bi se spasio od Nicoleina radoznala pogleda, Daniel je naglo lupio konja po bedru u znak da krene. Nicole je na trenutak izgubila ravnotežu, ali snašla se. Nastojao se držati što bliže konju i zaklanjati se pomoću njega od pogleda prisutnih. Do vraga, kako ću ga spustiti? Nervozno je razmišljao dok je vodio konja u krug. Bilo mu je mučno i bolno hodati dok mu je bio toliko krut. Zaokupljen vlastitim problemom nije odmah primijetio da se Nicole mučila u sedlu jer nije uspjela uhvatiti ritam s konjem, pa je nekontrolirano poskakivala kao vreća kostiju. “Auh...jao...” mučno je izustila Nicole što je Dana osvijestilo. Zaustavio je konja i okrenuo se prema njoj. “Polako,” nježno je rekao ovaj put, “samo pokušaj uhvatiti njegov ritam. Stisni čvrsto koljena i neka ti tu bude uporište. Opusti i uspravi leđa.” Kad je vidio da je učinila sve što joj je rekao polako je poveo konja dajući joj vremena kako bi uhvatila ritam. Uspjela je i nasmiješila se. “Ovo je fantastično!” uskliknula je, zaboravljajući na scenu koja se odigrala nekoliko trenutaka prije. Na licu joj se vidjelo koliko se nastojala koncentrirati na jahanje i usklađivanje pokreta. Dan se također osmjehnuo, jer se jedan dio njega polako vraćao u opušteno stanje. ~

123

Nakon nekoliko krugova polaganog hoda, pokazao joj je kako se namjestiti za kas. Malo se izgubila u početku, ali je brzo učila. Bila je ushićena i blistala je od sreće. Veselo i ponosno je pogledala prema ostalima koji su klicali, pljeskali i smijali se. Uskoro su se svi počeli redati, a Dan je ostatak vremena izbjegavao pogledati prema Nicole što je ona primijetila. Također je primijetila da je Monique učinila sve kako bi i nju uhvatio za stražnjicu, ali Dan se samo smijao i nije joj dao što je tražila. Nicole još nije mogla vjerovati da je Danovo tijelo reagiralo na nju. Leptirići u njenom trbuhu su podivljali zbog te spoznaje. I nastavili su divljati satima nakon tog događaja. ~ Mady je predložila zabavu iza večere. Dogovor je bio otići do mjesta koji se nalazilo nedaleko od ranča i provesti večer u noćnom klubu uz malo plesa i zabave. Za tu je prigodu Mona nagovorila Nicole da odjene jednu od njenih izazovnih haljina. Nicole je, ohrabrena Danovom reakcijom, ovaj put odlučila popustiti Moninom nagovaranju. Nikad se u svom životu nije ponašala koketno, niti nekoga namjerno pokušavala zavesti, pa je večeras za promjenu odlučila isprobati nekoliko Moninih savjeta. Prekopale su cijeli Monin ormar u potrazi za haljinom koju će Nicole odjenuti. Na kraju su odabrale bakrenu pripijenu haljinu koja joj je sezala do sredine bedara i više otkrivala nego sakrivala. U njoj se osjećala golom. “Oh, Mona, ne mogu izaći vani u ovome,” jauknula je i pogledala niz sebe, “moje donje rublje ima više materijala od ove haljine. Ovo se ne može nazvati haljinom.” “Nicole, izgledaš savršeno. Ističe tvoj uzak struk, a grudi i bokove čini senzualnijima. Boja savršeno pristaje uz tvoju bakrenu kosu,” ohrabrivala ju je Mona. “Ali Mona...ne znam...” “I nešto moramo učiniti s tvojom kosom koju stalno nosiš skupljenu. Raspusti je i dopusti joj neka podivlja!” 124

~ Daniel je strpljivo čekao društvo u dvorištu. Nakon okupljanja su trebali zajedno krenuti do noćnog kluba. Kasnile su samo Mona i Nicole. Tipično. Kad su iz tame izronile dvije siluete u prvi trenutak nije prepoznao ženu koja je koračala uz Monu. Namrštio se kad je shvatio da je to bila Nicole. Što joj je to Mona učinila? Sramota! Nicole je na nogama imala sandale strmoglavo visokih peta u kojima su joj noge izgledale duže. A kad je pomnije promotrio, nazovimo je haljinom, koju je imala na sebi njegovo negodovanje se povećalo. Lice joj je bilo skriveno sjenama noći i bujnom bakrenom kosom, što joj je dalo dramatičan i divlji izgled. Morao je priznati da je izgledala kao hodajuća vatra. Neugledna žena pretvorila se u seks bombu i to mu se iz nekog neobjašnjivog razloga nije svidjelo. Jedino što je na njoj prepoznao bio je nesiguran i plah pogled kojim ga je okrznula dok je prolazila pored njega. Što je mislila postići s ovakvim odijevanjem? Slala je jasnu poruku koja je glasila: dečki navalite! Njegovo negodovanje je vrtoglavo raslo zbog toga. Odjednom je dobio poriv da dopusti svojim rukama neka istraže svaki kutak njenog tijela, želio ju je kazniti da shvati do koje granice ludila muškarce može dovesti takvim odijevanjem. Seksualna napetost koja ga je mučila proteklih dana napokon je prevladala njegovim zdravim razumom. Iako je znao da je to bilo potpuno pogrešno, ipak je na njoj želio utažiti svoju žeđ koju je zapostavljao zadnjih šest godina. Uostalom, ovako odjevena tražila je da ju iskoristi... Još kad se sjetio njenog motiva zbog kojeg je došla ovamo prateći ga iz Firence, ideja o prepuštanju nagonima bila je sve primamljivija. ~ Kad su došli u mjesni noćni klub, njihovo je društvo zauzelo nekoliko stolova. Klub nije bio prostran, a plesni prostor se činio nedovoljnim za sve njih. Shvatili su da će morati plesati podijeljeni u grupe. Dok jedna grupa bude plesala, druga će morati čekati zbijena uz malene stolove.

125

Nakon raspodjele sjedenja, Nicole se nekim čudom našla kako sjedi između Daniela i Mone. S druge Danielove strane je sjela Monique, kao i obično. Društvo je vrlo brzo postalo veselo i bučno. Daniel je u početku bio zaokupljen s razgovorom s Monique, pa se Nicole mogla donekle opustiti, sve dok nije osjetila njegovo bedro koje se priljubilo uz njeno. Od iznenadnog dodira na trenutak se ukipila, zatim joj je lice promijenilo nekoliko boja. Osjećala je grubi materijal traperica koji joj je grebao golu kožu bedra. Obuzeli su je zbunjujući osjećaji koje je nazvala strašću. Nikad nije osjetila pravu strast zbog nekoga, i imala je samo nejasnu predodžbu o tome kako bi to trebalo izgledati, ali da su ti osjećaji ovoliko razarajući i vatreni, nije mogla niti zamisliti. “Nicole?” odjednom ju je dozvao Daniel. Okrenula se prema njemu i susrela njegov mračni pogled. “Molim?” istisnula je, šokirana jer joj se obratio. “Kako ti je bilo u Firenci?” njegov pogled je bio krajnje prodoran. “Gdje?” bila je iznenađena njegovim izborom pitanja. Zar mu je Mona rekla? “U Firenci? Kako ti je bilo?” ponovio je i osmjehnuo se svjestan da joj je neugodno zbog njegovog pitanja. “Lijepo, zaista lijepo. Kako znaš da sam bila tamo?” “Prepoznao sam te, a i ti si mene prepoznala u onom restoranu u Firenci. Sjećam se tvog pogleda.” Bila je šokirana. On je nju prepoznao? Ali izgledala je užasno u onom restoranu. Bila je čvrsto uvjerena kako nije ostavila apsolutno nikakav dojam na njega. Osim ako ju je zapamtio upravo zbog njenog neurednog izgleda i nepristojnog zurenja. Ta verzija je mogla biti veoma moguća. Nažalost. Ali što je mislio pod tim da je i ona njega prepoznala? “Prepoznala?” tiho je upitala, nije mu valjda Mona rekla za san? Ako mu je rekla umrijet će od neugodnosti, “Ne, nisam te prepoznala,” laž je izletjela iz njenih usta, “Tada sam te vidjela prvi put.” “Nije se tako činilo. Mogao bih se zakleti da si me gledala kao da me od prije poznaješ,” i dalje ju je prodorno gledao, štoviše 126

njegov pogled je odisao neprijateljstvom, “Mona ti je vjerojatno pričala o meni.” “Da, ali...” “Kako si me prepoznala?” prekinuo ju je, “Mona ti je pokazala moju sliku?” Zbunjeno se zagledala u njega. Počela je gubiti niti njihovog razgovora jer zadnje pitanje nije imalo nikakvog smisla. O kakvoj slici on to govori? “Ispričavam se, ali zaista ne znam o čemu govoriš,” iskreno je rekla. “Nije bitno, vjerojatno je došlo do nesporazuma,” nestrpljivo je rekao i okrenuo se. ~ Odustao je od natezanja s Nicole. Bila je uporna u pravljenju budale od njega i do kraja se pravila nevinašcem. Možda im je uspjelo predvidjeti da će on nekim čudom biti privučen Nicole, ali definitivno mu nije bilo ni na kraj pameti od nje učiniti poštenu ženu i spetljati se s njom kao što su planirale. Odlučio ju je iskoristiti i odbaciti! To će je naučiti lekciju. Međutim, morao je priznati kako mu neke stvari nisu bile jasne. Zašto mu nije prišla u Firenci? Zatim, zašto nije iskoristila trenutak njegove slabosti na Moninoj zabavi? Sigurno su skovale opak plan ne želeći biti razotkrivene i želeći sve prikazati kao nevinu slučajnost. Kako su mogle pomisliti da će on povjerovati da je sasvim slučajno vidio ženu u restoranu u Firenci koja ga je tako čudno gledala i zatim se ta ista žena pojavila, opet sasvim slučajno, na Moninoj zabavi. A šlag na kraju je bila slučajnost što je Mona baš Nicole dovela na njegov ranč! Kako su, do vraga, mislile da će ga jedna žena kao Nicole navesti na ponovnu ženidbu!? To im je bio cilj, što drugo. Pogledao ju je. Mirno je promatrala skupinu koja je plesala na plesnom podiju. Nije mu izgledala kao žena koja je željela avanturu, bez obzira što je odjenula tu razvratnu haljinu. Štoviše, bio je uvjeren da ona nikada u životu nije imala avanturu. Bio je ljut na svoje tijelo jer je reagiralo na nju. A što je drugo očekivao? Šest dugih godina nije bio s ženom, uskraćivao je sebi zadovoljenje seksualne želje i bilo je sasvim 127

logično što je došao trenutak kad će puknuti. Ali, od svih žena, zašto baš Nicole? Ona je bila totalna suprotnost Francesci. Grizla ga je savjest jer nije želio potisnuti Francescu iz svojih misli. I oduvijek je mislio da će jednog dana upoznati ženu koja će ga podsjećati na Francescu i kako će jedino tada moći osjetiti ikakvu privrženost prema drugoj ženi. Umorio je samog sebe svim tim pitanjima bez odgovora i pitanje mu je izletjelo kao iz topa, “Nicole, čime se baviš u životu?” A pomislio je: osim što mene proganjaš. Okrenula se prema njemu vjerojatno iznenađena što je želio nastaviti razgovor. “Voditeljica sam sektora za statistiku i analize u firmi koja se bavi reklamnim oglašavanjem,” izgovorila je na brzinu zbog čega se osmjehnuo. “Dugačka titula. A hobiji?” “Volim umjetnost,” plaho je odgovorila. Nije bio iznenađen. Očito ju je Mona dobro pripremila. Želio je saznati koliko dobro. “Slikaš li?” “Ne. Nažalost za to sam veliki antitalent.” “Šteta,” namjeravao ju je isprovocirati pa je nastavio, “Smatram kako umjetnost mogu istinski razumjeti samo umjetnici, oni koji su sposobni stvarati umjetnost. Potreban je vrsni umjetnik da bi prepoznao veličanstvenost i talent drugog. Obični ljudi se oduševe i najbezveznijim črčkarijama i ne prepoznaju što je to što jedno djelo čini posebnijim od drugoga.” “Ukoliko se ne varam, to je bio pokušaj vrijeđanja,” ohrabrila se na vragolasti osmjeh koji joj je nekako pristajao. Ovio je tajnu oko nje i postao je znatiželjniji. Želja za boljim upoznavanjem se pojačala. “Shvati kako hoćeš,” uzvratio joj je osmijehom. “Mislim da si u krivu,” rekla je izazvana njegovim riječima i u neskrivenoj želji da se opravda, “Bez obzira što ne slikam, imam razvijen osjećaj za umjetnost i mogu jako dobro prepoznati po čemu se jedno djelo razlikuje od drugoga.” “Oni koji ne mogu stvarati umjetnost, najčešće se zanose idejama kako su izvrsni poznavaoci i kritičari. Na žalost, ti isti ljudi, 128

vođeni tko zna kakvim predrasudama, prečesto odlučuju koliko je jedno djelo značajnije od drugog. ” “Varaš se, Daniele,” kad mu je izgovorila ime prostrijelio ju je pogledom, ali je hrabro nastavila, “Ako netko proučavanju umjetnosti, iako sam nije umjetnik, posveti svoj život i posao, tada vođen iskustvom i proučavanjem može precizno i pravedno ocijeniti djelo, bilo da je u pitanju skladba, slika ili knjiga. Iskustvo je u svemu najvažnije.” “Rijetki su takvi. Dopusti da ti ispričam o jednom eksperimentu koji sam napravio sa svojim kolegama.” “Naravno,” primijetio je njenu iskrenu zainteresiranost. “Jedan moj kolega je uzeo kozmetičku kolekciju svoje žene i naslikao je prekrasno djelo živih boja, ali za boje je koristio ruževe za usne, olovke za oči, sjenila i sva ostala sredstva iz ženskog ormarića. ” “Kozmetikom?” iznenađeno je upitala. “Da bi eksperiment bio potpun, odnijeli smo tu sliku kod nekoliko prodavača slika, kako uspješnih tako i kod manje uspješnih, kako bi sliku procijenili. Nismo rekli koja je tehnika bila u pitanju. Pustili smo da pogađaju i svaki od njih je bio uvjeren kako su u pitanju bile pastelne boje. Bili su uvjereni u to. Mi smo se pretvarali da smo sliku dobili na poklon i nemamo pojma o čemu se radi i što je najsmješnije, oni su nas uvjeravali da su to pastelne boje u pitanju. Namjerno smo odabrali prodavače slika koji sami nisu znali slikati, ali su bili uspješni u trgovini i prodaji slika.” “Zaista nisu znali o čemu se radilo?” upitala je poljuljana u svoje uvjerenje o poznavanju umjetnost. “Nisu znali. Nisu imali pojma. U njihovu slučaju u pitanju nije bilo poznavanje umjetnosti, to je bila trgovina. Drugom prilikom moj kolega je naslikao sliku uljnim bojama, ali je postigao efekt kao da je slika naslikana akvarelom. I to je prošlo neotkriveno kod većine, dok su ovaj put neki od njih otkrili o čemu se radilo. Ljudi su bili previše skloni natuknicama kojima ih se usmjeri u određenom smjeru, nakon čega te oni sami odvedu do spoznaja koje si im želio indirektno nametnuti. Kao što vidiš, potreban je pravi znalac za otkrivanje istinu tamo gdje je ona vješto prekrivena.” Kad je to rekao Danielovu pozornost je okupirala Monique koja je prekinula njihov razgovor, a Nicole je zbunjeno gledala u 129

njegova leđa. Zaista je poljuljao njenu sigurnost u poznavanje umjetnosti. Znala je mnogo informacija o raznim velikanima i njihovim djelima, ali nije bila sigurna bi li uspjela razotkriti takvu varku. Bila je zadivljena informacijama koje joj je dao i željela je čuti još. Željela je razgovarati s njim o svemu i slušati njegova uvjerenja i načela. Bio je muškarac koji se nije ograničavao površnim temama. Bio je muškarac s kojim bi ragovori mogli biti poučni, zanimljivi i nepredvidivi. To je bilo ono što joj je uvijek nedostajalo kod Josha koji nije znao izraziti svoje osjećaje i shvaćanja. Koji nije znao slijediti tok njezinih misli i koji bi joj zbog toga uvijek prigovarao i govorio kako ga zbunjuje svojim načinom razgovora. Isticao je da mu je stvarala kaos, a sve zbog toga jer nije znao slijediti tijek njenih razmišljanja. Zbog njegove kritike često se našla kako se pita što nije bilo u redu s njom. Ali sada je znala: s njom je sve bilo u najboljem redu. Jedini problem je bio što ona i Josh od početka nisu bili na istoj razini. Bili su previše različiti. Lijepo je kad se različitosti nadopunjavaju, ali ako je razlika ipak bila prevelika ona postaje razorna. Prije ili kasnije previše različiti ljudi počeli bi živjeti svoje živote odvojeno jedno od drugoga, bez obzira jesu li ostajali u vezi ili bi tu vezu okončali. I ne tako rijetko, pokušavali bi pronaći srodnu dušu koja će ih razumjeti. To je Josh učinio, a to je sada i Nicole radila. Bi li Daniel mogao biti njena srodna duša? Osjećajući njegovu neobjašnjivu provokaciju dok je s njom razgovarao, sumnjala je da bi osjećaji mogli biti obostrani. Tijek misli su joj prekinuli Dan i Monique kad su ustali od stola i pošli prema plesnom podiju. “Nicole,” obratila joj se Mona na skidajući pogled s Kena, “Idem pozvati Kena na ples.” “Ti ćeš njega pozvati?” “Da. Budem li čekala na njega tko zna hoću li ga uopće dočekati,” rekla je Mona s osmijehom od uha do uha, te je ustala i uputila se do Kena. Nicole ih je promatrala i iznenadila se kad je Ken prihvatio Monin poziv. Eto, to znači imati hrabrost. Ken i Mona su se pridružili društvu na podiju, a Nicole je ostala sjediti u loži s Ange. Dvije neugledne žene koje nitko nije pozvao na ples. Bila je previše deprimirana da bi razgovarala s njom, pa su sjedile u tišini. Ali uskoro je tišina postala gori izbor, pa je progovorila. 130

“Ange,” rekla je ljubazno, “Ti poznaješ Daniela jako dugo, zar ne?” nije znala kako bi drugačije započela razgovor. Angelina ju je kratko okrznula pogledom ne mijenjajući ukočen položaj svog tijela. “Da,” kratko je rekla. Ta malena riječ je odisala hladnoćom. “Ovaj, kakav je bio kao mladić?” “Ako vas zanima nešto o gospodinu Collettiu pitajte njega.” To je bio jednostavan i odrješit odgovor i Nicole je shvatila poantu – ne miješaj se gdje ti nije mjesto. Nije očekivala ovakvo neprijateljstvo od Angeline i iz nekog neobjašnjivog razloga to ju je pogodilo, pogotovo jer je gajila simpatije prema toj ženi. Zar joj se zamjerila? Ili je Angelina bila takva prema svima? Nakon nekoliko pjesama i uporne šutnje s Angelinine strane, Nicole je ponovno pogledala Kena i Monu. Ovaj put su stajali na plesnom podiju i nisu plesali. Nešto su žustro raspravljali. Mona je imala užasnut izgled na licu, zatim je ponosno uzdignute glave napustila Kena i uputila se prema Nicole. Kad je sjela, Nicole je mogla osjetiti Monin bijes. “Zamisli,” prasnula je Mona. “Što je bilo?” “Ken mi je upravo svečano objavio da je gay i moli me neka ga prestanem proganjati.” Nicole je prasnula u smijeh. “Ma daj,” nasmijala se Nicole, “Samo te zadirkuje.” “To sam i ja rekla, ali mi se zakleo kako je to istina i priznao da mu se Dan oduvijek sviđao. Objasnio je, recimo to ovako, da je Daniel ljubav njegova života. I zamolio me neka nikome ne kažem, jer je Danu neugodno kad Ken o tome otvoreno govori.” “Laže,” smijala se Nicole. “To sam i ja rekla, a on se počeo smijati i govoriti kako mu je žao, da mi nije želio ukrasti srce i da ću svoju ljubav morati riješiti sama. Moju ljubav?! Kakvu ljubav?! O čemu on to priča? Ja nisam zaljubljena u njega!? Rekla sam mu kako on nije te sreće i otišla.” Nicole je slušala prijateljicu ne znajući hoće li se smijati ili ju suosjećajno potapšati po ramenu. Ken je zaista znao kako Monu izbaciti iz takta. 131

~ Daniel je primijetio kad mu je prišao Ken, međutim nije očekivao da će ga zagrliti oko struka. Zbunjeno ga je pogledao i odmaknuo se. Ken mu se prisno približio i šapnuo, “Pleši sa mnom, maloprije sam Moni rekao da sam gay, a ti si ljubav mog života.” Dan se malo odmaknuo kako bi pogledao prijatelja za kojeg je pomislio da je sišao s uma. “Ti nisi normalan,” rekao je, a Ken mu se zavodljivo osmjehnuo i slatko ga uštipnuo za obraz svjestan Moninog i Nicoleinog pogleda. “Gledaju nas, pretvaraj se,” preklinjao ga je Ken i zatreptao očima. “I što bih trebao učiniti?” upitao je Dan osmjehnuvši se. Svidjela mu se ideja provociranja Nicole i Mone, jer su to zaslužile, ali postojala je granica do koje je spreman ići. “Dopusti da se motam oko tebe i pravi se kako ti je sasvim normalno što te pokušavam zavesti.” “Nema šanse,” to je ipak bilo previše, “Prijatelju, snalazi se kako znaš. Sam si u ovoj igri.” Međutim Ken nije želio prihvatiti ne kao odgovor. Primaknuo se bliže, nakrivio glavu i stidljivo se nasmijao dok je jednom rukom petljao oko puceta na Danovoj košulji. Daniel se zgrozio i upravo ga je htio odgurnuti kad se Ken odmakao i rekao, “Isuse, Dan pogledaj ih,” prasnuo je od smijeha. Daniel je bacio pogled prema Nicole i Moni koje su raširile oči u iščekivanju, zatim im je okrenuo leđa kako ne bi vidjele njegov osmjeh. Vidjevši njihova zbunjena lica počeo se grčiti od smijeha kojeg je pokušao suspregnuti. Ken se odmaknuo od njega i ženstveno odmahnuo rukom. Slatko se nasmiješio i miješajući bokovima obišao ga. Daniel je prestao kontrolirati svoj smijeh koji se prolomio prostorijom. ~ Promatrajući Danova ramena koja su se tresla od smijeha i Kena koji je pravio budalu od sebe, Mona je prasnula, “Oni se nama rugaju!” “Čini se da je tako,” ustvrdila je Nicole. 132

Bili su zabavni, morala je priznati. “Još nisam upoznala dvojicu toliko nezrelih muškaraca kao što su oni! Učinili bi bilo što samo za smijeh i zabavu na tuđi račun.” “Dobro im ide,” pomirljivo je rekla Nicole, i tek tada se Mona lagano osmjehnula. “Priznajem, u pravu si,” zastala je na trenutak, zatim dodala, “Imam ideju!” “Oh, Mona, tvoje ideje mi se ne sviđaju.” “Vratit ćemo im istom mjerom. Dođi!” uzbuđeno je rekla i povukla Nicole prema plesnom podiju. “Mona, ali ja ne znam plesati,” prosiktala je Nicole. “Samo prati što ja radim.” Stigavši na podij Mona ju je privila u zagrljaj i počela se zamamno izmotavati oko Nicole koja ju je zbunjeno gledala. Nikad neće uspjeti kopirati te pokrete. “Prati me,” šapnula je Mona. Nicole je polako počela pratiti Monina izvijanja bokovima i na svoje oduševljenje, ipak je brzo učila. Ono što je zatim uslijedilo bilo je seksi izvijanje prijateljica koje su se činile više nego prisne. ~ Dan i Ken su znali kakvu su im poruku njih dvije željele poslati: prokužile smo vas i evo vam istom mjerom, samo što je Daniel imao osjećaj da mu se Kenov plan odbio o glavu. Nicole i Mona su izgledale tako dobro i poželjno pretvarajući ples iz zabavnog i smiješnog u mučenje. Na kraju plesa Mona je zavodljivo povela Nicole između njih dvojice, držeći je za ruku. Zaustavile su se kraj šanka i pobjedonosno se nasmijale. Ken je odmah otišao do šanka, ali umjesto Monu, zamolio je Nicole za ples. Nicole nije stigla odgovoriti, a Ken ju je povukao u zagrljaj. Mona ih je ispratila s osmijehom. Danielu nije ništa drugo preostalo nego zamoli Monu za ples, pa je to i učinio. ~ 133

“I znači ti si gay?” upitala je Nicole dok je nastojala pratiti Kenove korake. Bila je primorana primijetiti kako je Ken odisao naglašenom muževnošću. To joj se sviđalo, podsjećalo ju je na Daniela. “Kako vijesti brzo putuju,” nasmijao se. Također je imao i neodoljiv osmjeh. Jedan od onih zbog kojih ženama klecaju koljena. Imao je svjetlije, blaže oči za razliku od Danovih, ali ne manje očaravajuće. “Loše vijesti pogotovo. Kao da imaju mlazni pogon,” nije se mogla prestati smijati. Također se nije mogla sjetiti kad se ovako dobro zabavljala zadnji put. Vjerojatno prije mnogo godina. Uživala je. “Pogotovo kad se mlazni pogon odaziva na ime Mona.” “Izluđuješ je, znaš li to?” “Drago mi je,” ponosno je rekao i nemarno slegnuo ramenima, “To mi je cilj.” “Zašto?” “Čovjek mora imati nešto što ga veseli, u mom slučaju to je izluđivanje Mone.” “Nešto mi govori da tebe i nju veseli ista vrsta zabave.” Značajno joj se nasmiješio. ~ “Tko je Josh kojeg Nicole spominje?” upitao je Daniel bez ustručavanja dok je plesao s Monom. Dok ju je držao u zagrljaju učinila mu se poprilično krutom. Pitao se jesu li ikada prije plesali? Koliko se on sjećao, ne. Vjerojatno joj je ova situacija bila pomalo neugodna. On je Monu cijenio i ona njega, ali nisu nikada ostvarili prisnije prijateljstvo. Uvijek su njihov odnos održavali na poslovnoj razini bez obzira na povremene opuštene razgovore i zafrkanciju. To je tek sad shvatio dok ju je držao u svojim rukama i osjećao kako joj se napeo svaki mišić u tijelu. Zanemario je vrludanje misli i shvatio da mu Mona još nije odgovorila. Znatiželjno je potražio njen pogled. Kad ga je uhvatio upitno je nakrivio glavu. “Nicolein Josh?” upitala je Mona promatrajući ga svojim plavim očima koje su mu se na trenutak učinile hladne. Nije bio siguran, jer je odvratila pogled i zagledala se negdje u stranu. 134

“Da.” “To joj je bivši dečko,” Monin odgovor je dao naslutiti kako joj se dotični Josh nije sviđao. “Pretpostavio sam. Sudeći po načinu na koji je o njemu govorila o njemu nije joj ostao u lijepom sjećanju. Što je bilo?” “Prije više od dva mjeseca Josh ju je ostavio zbog druge. Paralelno je bio s Nicole i tom drugom ženom. To ju je pogodilo, a dokrajčila ju je što se zaručio dva dana nakon što ju je ostavio.” “To je stvarno bilo brižno od njega,” suosjećao je s Nicole. “Uvijek sam Nicole govorila da je bila bolja od njega i nije mi bilo jasno zašto je ostala s njim.” “Koliko dugo su bili u vezi?” “Četiri godine. On joj je bio jedini muškarac i jedina veza u životu.” “Jedina veza? Stvarno?” znači dobro je procijenio kad mu se učinilo da Nicole nije bila žena za avanture. “Da.” “Zašto nije imala nikoga osim njega? Sigurno je mogla imati drugih muškaraca.” “U tome i jest problem. Nije htjela. Nicole je malo čudna po tom pitanju. Kad je imala pet godina ostala je bez roditelja, a skrb o njoj je preuzela stara siromašna teta. Od tada Nicole ima problem s vezivanjem. Nažalost, izbjegava to koliko može. Vjerojatno se boji da će opet osjetiti bol zbog gubitka, a upravo to joj je pružio Josh. Nicole se željela pobrinuti za sebe i svoju tetu pa je uvijek bila okupirana učenjem i poslom.” “Lijepo je kad netko posjeduje takve vrline, iako su u njenom slučaju postale prepreka za normalan život.” “To je Nicole, previše mekana srca i osjetljiva.” “Kako joj je uspjelo naletjeti na takvog muškarca?” “A kako žene općenito nalete na takve?” nasmijala se i odgovorila na vlastito pitanje, “Svakodnevno i sasvim slučajno.” Daniel se također nasmijao i dodao, “Pretpostavljam da si u pravu. Voli li ga još uvijek?” upitao je i osjetio nalet ljubomore.

135

“Mislim da je više boli razočarenje u sebe nego njegov odlazak. Vjerojatno je shvatila kako ga zapravo nije ni voljela, bar ne snagom one prave ljubavi. Moja procjena je da je ona sebe uvjeravala da ga voli jer je jedino za njega znala. Mislim, nije ga ima s kim usporediti jer joj je bio jedini,” nasmijala se kao da joj je na pamet pala nekakva privatna šala. To mu je bilo pomalo čudno, ali usredotočio se na olakšanje koje je osjetio kad je čuo da Nicole nije bila toliko zaokupljena Joshom. “Dan, želim ti nešto reći i ozbiljne je naravi,” nastavila je Mona. “Reci,” gledao je Monino lice koje se zaista smrklo od ozbiljnosti. Hoće li mu sada priznati plan koji su ona i Nicole skovale u namjeri da ga uhvate u svoju mrežu? Željno je očekivao što će reći dok je ona uzimala kratku pauzu razmišljajući kako mu priopćiti to što je željela. “Nicole je osjetljiva. Čak i da nije voljela Josha bila je povrijeđena i trenutno se nalazi u kritičnom razdoblju zbog čega bih te zamolila da je se kloniš.” Dan je od šoka zastao nasred podija buljeći u Monu. Je li on to dobro čuo? Nije li ovo bilo u potpunoj suprotnosti s njihovim planom? “Da se klonim Nicole?” ponovio je, “Zašto misliš da bih to trebao učiniti? Nisam primijetio da trčim za njom. Odakle ti takva ideja?” proradio je lagani bijes u njemu. “Ne, nisam to rekla. Samo...” “Samo što?” “Primijetila sam da se nešto događa među vama i želim to spriječiti.Ona nije za avanture, Dan. A ako se nešto dogodi, ti i ja znamo da bi to mogla biti samo avantura. Nicole ne zna ući u nešto bez svog srca. Molim te nemoj je povrijediti.” To je imalo smisla, pa se nabujali bijes u njemu primirio. “Razumijem tvoju brigu, ali vjeruj mi ništa se neće dogoditi. Rekavši to osjetio je grč u trbuhu. Zar se i on nije planirao ponijeti prema Nicole kao Josh? Odmahnuo je glavom. To nije njegov problem. Svi su imali svoje životne tragedije i nije želio suosjećati s drugima, jer mu je bilo dosta i njegovih problema. 136

Pogledao je prema Nicole koja je sjala od sreće dok ju je Ken učio plesnim koracima. Bakrena kosa je lepršala oko njenog nježnog lica dajući joj u isto vrijeme nevin izgled i izgled žene koja je skrivala svoju strastvenu stranu. Previše ga je izluđivala ta kombinacija nevinog i zločestog koju je Nicole savršeno utjelovljivala. Želio je saznati u kolikoj je mjeri zaista bila nevina, a u kolikoj zločesta. Ipak, nije mogao biti siguran je li sve ovo što mu je Mona ispričala samo dio njihovog plana. Morat će vidjeti što će dalje biti. Kad je završio plesati s Monom odlučio je pitati Nicole za ples. Iz znatiželje. ~ Pjesma je završila i Nicole se osvrnula po prostoriji, upijajući atmosferu. A onda je spazila Daniela kako joj prilazi. Promatrajući njegovo snažno i visoko tijelo učinilo joj je kao da se prostorija smanjila. Stao je ispred nje i ona je na trenutak gledala u njegova mišićava prsa koja su bila u ravnini s njenim očima. Polako i nesigurno podigla je pogled preko njegova vrata, čvrste vilice, iritirajućeg smješka do tamnih očiju u kojima je titrao čudan sjaj. “Nicole, hoćeš li plesati sa mnom?” upitao je rastežući riječi. “N-naravno,” zbog želje za fizičkim kontaktom, koja ju je preplavila, zaboravila je da nije znala plesati. Daniel je polako obavio ruke oko njenog struka. Zbog tog dodira bila je u njegovoj vlasti. Znala je da bi učinila sve što bi od nje tražio. Bila je spremna. Za što? Nije znala. Ali bila je spremna. On ju je polako počeo voditi u ritmu pjesme koja je svirala u pozadini. Tada je zaboravila na svoju suludu spremnost i svu je svoju pozornost nastojala usmjeriti na korake. Nije ga željela usmrtiti gaženjem i pogrešnim koracima. ~ Dan je u svojim rukama držao tijelo veoma ukočene žene. Nasmijao se. Bila je toliko opterećena koracima da bi je mogao 137

plesom izvesti vani, a ona ne bi ni primijetila. U nekim sitnicama ga je podsjećala na djevojčicu. Bilo je ugodno držati njeno malo i krhko tijelo u svojim rukama. Osjećao je njenu vrelinu dok je priljubljeno plesala uz njega. Imala je sladak i nježan miris. Kosa joj je bila mekana i lepršala je oko njegova vrata i brade milujući ga, a njena koža se pretvorila u svilu pod njegovim rukama. Prsti su mu gorjeli od tog prisnog dodira. Plesao je sa mnogim ženama, ali samo se s njom osjećao uzbuđeno i vrtoglavo. Osjećao je svaki pokret koji je njeno tijelo činilo. Njene slatke grudi koje su se zalijepile za njegova prsa i trljanje njene zdjelice počelo ga je dovoditi do ludila. Šest godina je živio u celibatu. Zaista ne bi bilo ništa loše da se malo zabave pod plahtama. To ih ne bi ubilo. Stvarnost ga je vratila na druga razmišljanja. Žena se želio riješiti, a ne zabavljati se s njima. ~ Nicole je na svoje zaprepaštenje opet osjetila Danovu uzbuđenost. Nije ju mogla zanemariti s obzirom koliko ju je čvrsto stisnuo i jasno je osjećala pritisak na donjem dijelu svog trbuha. Nije mogla vjerovati da je četiri godine provela s Joshom, a nikada nije osjetila raskoš osjećaja koje je Dan budio u njoj. Osvrćući se na prošlost, shvatila je kako je sama sebi uskratila jedan od najljepših darova prirode. Bila je, napokon, sretna jer joj je Josh učinio uslugu kad ju je ostavio. Josh je postao bezbolna prošlost zahvaljujući Danielu. Podigla je pogled prema njegovom licu i zahvalno ga pogledala. Njegove tamne oči su je promatrale i proučavale. Kako je samo zavoljela te oči koje su izašle iz njenih čudnih snova i uzburkale njenu stvarnost! ~ Dan se zaprepastio kad je pogledao u Nicoleine oči i u njima je prepoznao čudne osjećaje. Učinilo mu se da ga je gledala s obožavanjem. Kako je žena tako lako mogla darovati svoje srce potpunom strancu? Upravo to je Nicole činila, bila ona toga svjesna ili ne. Gledala ga je kao da je on bio odgovor na njene molitve, kao da je on bio njen Bog. Protrnuo je zbog njenog pogleda. U njemu se nešto dogodilo, urušilo se nešto 138

što je godinama gradio. Nije znao što je to Nicole svojim pogledom u njemu uništila, ali obuzeo ga je bijes jer nije želio osjećati nježnost prema njoj. Ipak, kad je progovorio glas mu je bio nježniji nego je želio. “Sviđa li ti se na ranču?” želio je njihove misli usmjeriti na nešto drugo. “Prekrasno je,” odgovorila je, a sjaj u njenim očima se pojačao. Nije mogao odvratiti pogled od njih, “Oduvijek sam voljela konje i ovo mi je prva prilika da ih pomnije upoznam i proučim.” Bio je iznenađen njenim riječima. “Nisam primijetio da si mnogo bila oko konja. Zašto?” Odvrnula je pogled od njega i nesigurno se osmjehnula. “Malo ih se bojim,” jednostavno je priznala, “Mona i druge djevojke nisu zainteresirane za takvu vrstu zabave, a sama se ne usudim biti u njihovoj blizini.” “Ako ih zaista želiš bolje upoznati rado ću ti pomoći,” rekao je povučen ugodnim vibracijama koje su strujale iz nje. Tek kad su riječi napustile njegova usta shvatio je da bi se trebao truditi u izbjegavanju, a ne davati im povod za druženjem. “Ne bih te željela gnjaviti,” tiho je rekla. “Nije problem. I meni bi dobro došla pomoć,” shvativši da je bio previše uvučen, dodao je, “Međutim, jesi li spremna zasukati rukave i prionuti poslu kako treba?” Znatiželjno ga je pogledala. “Što to uključuje?” upitala je pomalo nesigurno. “To znači da mi moraš pomoći oko hranjenja, njegovanja i čišćenja. To zna biti prljav posao. Nije sve tako divno kako ti se čini. To je jedini način na koji se osoba može upoznati s knjima. Nećeš ništa saznati o njima samo buljeći u njih – očekivao je njeno odustajanje kad shvati da će morati obavljati i najprljaviji dio posla.” “To je savršeno! Prihvaćam ponudu,” spremno je odgovorila i nasmijala se. Dan joj je uzvratio osmjeh i pitao se koliko će trajati njeno oduševljenje, jedan dan, dva. “Drago mi je što smo se dogovorili,” odvratio je. 139

“Pričaj mi o njima.” “O konjima?” “Da. Kako si ih toliko zavolio? Zašto?” Zapitao se hoće li joj odgovoriti ili ne, s obzirom da je odgovor bio intimne naravi. Ali način na koji ga je gledala, tako nježno i naivno, način na koji mu je darovala svoje povjerenje naveli su ga da joj to povjerenje uzvrati. “Moj djed je imao ranč. Kad sam bio mali obožavao sam odlaziti kod njega za praznike. On me naučio sve što znam o konjima.” “Posjeduje li tvoj djed još uvijek taj ranč?” “Ne,” glas mu je postao mekši, “Preminuo je kad sam imao šesnaest godina.” “Žao mi je,” rekla je suosjećajno i spustila pogled. “Osjećao sam se kao da sam izgubio oca,” imao je potrebu ispričati joj i najintimnije osjećaje, pa se prepustio, “Moj otac je oduvijek bio radoholičar i nije imao vremena za svoju djecu. Također nije imao vremena baviti se rančem pa ga je nakon djedove smrti prodao. Plakao sam tjedan dana,” izletjelo mu je, ali je nastavio, “Uvijek sam govorio samom sebi da neću biti kao moj otac i da ću uvijek svoju djecu stavljati na prvo mjesto bez obzira na sve,” glas mu je zadrhtao i zašutio je. Nicole je pretpostavila koliko mu je bilo teško razgovarati o toj temi i bilo joj je drago što je tako intimne osjećaje bar nakratko podijelio s njom. Srce joj se ispunilo zahvalnošću i željom da mu pomogne. Nije mu željela zamjeriti što je podigao zid kojim se štitio od drugih jer je znala da se u njemu odvijala velika i bolna borba. Uspomene i bol zbog ženine i djetetove smrti su ga razarale. Željela mu je pomoći kako bi shvatio da nema ništa loše u novim počecima. Ali kako? Odjednom je nastavio, “Nema ništa loše u ljubavi prema radu, jer da moj otac nije toliko radio ne bi imali sve financijske prednosti koje smo imali. Samo mislim da je otišao predaleko u trčanju za novcem. Dobro je zarađivao i nije bilo potrebe za tolikom opsjednutošću.” “Čime se bavio tvoj otac?” 140

“Bio je genije za elektroniku, a pojavom računala i pametnim ulaganjima osnovao je svoje poslovno carstvo i postao bogat čovjek.” “Čini se kako muškarci u tvojoj obitelji imaju dar za uspjeh.” “Moglo bi se tako reći. Kad sam počeo dobro zarađivati odlučio sam kupiti ranč u sjećanje na djeda, a i da zadovoljim svoju ljubav prema konjima.” “Mogu to razumjeti. Čovjek ih zaista mora voljeti.” “Pričekaj da ih upoznaš,” oduševila ga je njena zainteresiranost za konje, “Kad shvatiš kako je svaki od njih individua sa svojim karakternim crtama, manama i vrlinama, zavoljet ćeš ih još više. Neki su lijenčine, neki vragolani, neki nježni i povučeni. Zadivljujuće.” “Radujem se takvom iskustvu,” oči su joj opet zadivljeno zasjale što je opet shvatio kao upozorenje. Nije smio otići predaleko. “Jednom sam upoznao jednog čovjeka koji sad živi u Londonu. Imao je nekoliko konja i obožavao ih je. Ispričao mi je o tome kako ga je jedan od njegovih konja podsjećao na njegovog susjeda kojeg je mrzio, pa je tom konju davao manje hrane nego drugima. Zaista nije volio susjeda. Ali za nekoliko dana ljubav prema konjima je prevladala, pa je nadoknadio konju sve što mu je ispočetka uskraćivao.” Nicoleinim licem se razlilo zaprepaštenje. Nekoliko trenutaka je bila bez riječi, samo ga je gledala svojim velikim očima. Čekao je da progovori. “Kako okrutno! Jesi li ga prijavio nekome?” upitala je. Daniel se počeo smijati, a njen pogled je postao nesiguran i zbunjen. “Što je smiješno?” upitala je kad je vidjela kako se njegov smijeh pojačavao. “Ti si smiješna,” nasmijao se još jače, “Zezao sam se. Oprosti, nisam mogao odoljeti.” “Ne volim kad mi se rugaju,” nadurila se, a Danu se učinila još ljepšom nakon što je napućila svoje slatke pune usne. “Oprosti, ne znam što mi je bilo. Tako si me pozorno i ozbiljno slušala, pa nisam mogao odoljeti.” 141

Vidjevši Danov dječački osmjeh koji mu je ublažio cijelo lice, nije se mogla ljutiti na njega. Bila je sretna jer je napokon i ona izazvala njegov osmjeh. “Oprošteno ti je,” rekla je uzdignuvši ponosno glavu i nasmiješila se. “Hvala, Vaša Visosti.” “Nema na čemu.” “Što još voliš osim konja i umjetnosti?” upitao je u iznenadnoj želji da sazna više o njoj. “Zvučat će smiješno, ali...sport.” “Sport?” iznenađeno je ponovio, “Neobično.” “Teta s kojom sam odrasla bila je opsjednuta sportom, pa sam uz nju i ja postala velikim obožavateljem.” “Daniel,” odjednom ih je prekinula Mady, “Trebam te na trenutak. Ispričavam se, Nicole.” “U redu je,” rekla je Nicole odmičući se od Dana nakon čega su se on i Mady udaljili bez objašnjenja i izašli vani. Zabrinuto je gledala za njima. Što se dogodilo? Nadala se da nije ništa ozbiljno. Otišla je do lože i sjela. Mona je i dalje plesala s Kenom i za promjenu su se smijali. Očito mu je oprostila njegovu nepodopštinu. Do Nicole je sjela Monique. Pao joj je mrak na oči, ali je ipak odlučila započeti razgovor s njom. “Predivna zabava, zar ne?” obratila joj se Nicole. “Ne,” hladno je odgovorila. Nicole je zašutjela. “Želiš ga uloviti?” “Molim?” “Nećeš uspjeti,” prostrijelila ju je pogledom. “N-ne pokušavam ga uloviti.” “Oh, onda koji je razlog zbog kojeg si toliko navalila na njega?” Moniquenin ton je odavao čisto neprijateljstvo. “Nisam navalila na njega!” borbeno je odgovorila. “Čuvaj se,” prosiktala je Monique i naglo ustala. 142

Nicole je opet ostala zatečena Moniquenim neugodnim ponašanjem i s čuđenjem je gledala za njom dok joj nije nestala iz vidnog polja. Odbacila je ružne misli o Monique i započela maštarije o Danu. Bez obzira što ju je ova napala, Nicole je znala istinu. Kao da bi ona mogla uloviti nekoga kao što je Daniel Colletti. Ipak, iznenadila ju je promjena u njegovom ponašanju. Bio je tako drag i nježan. Prekrasan. Nije ni čudo što su žene ludjele za njim. Bio je kompletan muškarac, san svake žene. San... Koja slučajnost. ~ Nakon nekog vremena Nicole je postalo prevruće i zagušljivo, pa je odlučila izaći vani kako bi uhvatila malo svježeg zraka. Kad je stupila na trijem naslonila se na ogradu i zagledala u noćno nebo obasjano zvijezdama. Upijala je zvukove koji su je okruživali. Priroda i glazba koja je dopirala iz bara. Bila je zadubljena u misli kad je čula nečije korake iza sebe. Iznenađena zvukom, brzo se okrenula. To je bio Daniel. Srce joj je najprije zastalo, pa brže zakucalo kad ga je ugledala. Naslonio se pored nje pogleda uperena u nebo. “Lijepa noć, zar ne?” okrenuo se i zagledao u njene oči. Njegovo lijepo lice bilo je prošarano sjenama zbog čega je djelovao muževnije nego inače, a Nicole nije mislila da je to bilo moguće. “Prekrasna,” prošaptala je, ali nije skidala pogled s njegova lica. “Ispričavam se što sam te napustio tijekom plesa.” “U redu je,” iskoristila je trenutak pa ga upitala, “Što se dogodilo? Nadam se da nije nešto ozbiljno.” “Kad je Mady u pitanju ništa nije ozbiljno,” nasmijao se i na obrazu su mu se ukazale male rupice zbog čega je izgledao nestašno, “Mady i Jim su se posvađali, pa je Mady po običaju od muhe napravila slona. Sad je sve u redu.” Promatrali su se u tišini. 143

Dan se uspravio i pomaknuo korak prema njoj. Vođen neobjašnjivim magnetizmom prišao joj je. Izgledala je predivno na mjesečini. Vatrena haljina, vatrena kosa. Svojim je provokativnim izgledom izazivala požudne misli. “Kosa ti izgleda prekrasno kad je obasjana mjesečinom,” tiho je rekao i prstima uhvatio jedan pramen njene kose. “H-hvala,” nije očekivala kompliment ni tako prisan dodir i u sebi je ushićeno zahvalila Moni na savjetu o frizuri. Daniel je ponovno vratio pogled na njeno lice dok je pramen kose vrtio oko prsta. “Imaš prekrasne usne,” glas mu je bio gotovo šapat. Iznenađeno ga je pogledala. Sanja li opet? Gledala je kako joj se sve više primicao fokusirajući svoj pogled na njene usne. Došlo joj je da vrišti, divlja, ali trebala je biti mirna, trebala je čekati. Zaustavio se nekoliko centimetara od njenog lica. Njegov miris i dah su je opijali. Požuri! vrištalo je u njenoj glavi. Gledao ju je čekajući. Što čeka?! Nije stigla odgovoriti jer su se Danove usne napokon našle na njenima, nježno kao da joj je leptir sletio na njih. Rastapala se od želje. On je krenuo u strpljivo istraživanje. Rastvorila je usne i dopustila mu da produbi poljubac koji je iz nježnog prerastao u vruće i strastveno osvajanje. Nicole je zaboravila gdje se nalazila. Znala je samo da ju je Daniel ljubio. Ljubio ju je kao da im je ovo bio zadnji dan u životu, kao što ju Josh nikad nije ljubio. Poželjela se predati njegovim vještim rukama i pretvoriti se u glinu koju bi on oblikovao po svojoj želji. ~ Obgrlio ju je rukama i snažno privio uz sebe. Nije želio razmišljati o postupcima svog čina jer je toliko želio uživati u njenom okusu. Želio je to već dulje vrijeme.

144

Nicole ga je zagrlila oko vrata i prstima mu počela mrsiti kosu, a njegove su se ruke našle na njenoj stražnjici istražujući njeno slatko tijelo. Bila je tako krhka i sitna. Planirao je ovo odigrati hladne glave, ali kad je osjetio njene meke i podatne usne njegova osjetila su podivljala. Zaboravio je kakav je to bio osjećaj. Tijekom godina imao je u zagrljaju nekoliko žena, ali nikad s nijednom nije osjetio ovu divlju strast koja ga je sada obuzela i zbog toga nije išao do kraja s nijednom od njih. Povukao bi se kao savršen gospodin i nestajao iz njihovih života, ili bi one misteriozno nestale iz njegova života. S Nicole je želio više, želio je sve što mu je željela i mogla ponuditi. Međutim, znao je da bi trebao prestati ili će snositi posljedice. Mmmm ... još malo, pomislio je, Još samo malo... Ali glas razuma je ipak bio glasniji: Prestani! Odmah! Teškom mukom ju je odmaknuo od sebe. Pogledao je njene poluzatvorene oči obuzete žudnjom. Njen sanjivi pogled se pretvorio u zbunjen tražeći odgovor. “Nicole ... ja ...” glas mu je bio promukao i isprekidan ubrzanim disanjem kojeg je želio vratiti u normalno stanje, “Nisam to planirao...” planirao ju je poljubiti, ali nije planirao i osjećaje koje su ga obuzeli. “Znam,” i ona se pokušavala sabrati, “U redu je ... Sve je u redu.” Odmaknuo se od nje dok je ona nelagodno gledala u pod. “Drago mi je što je sve u redu,” rekao je iznenađujuće nježno, “Moram se vratiti društvu,” oklijevao je, a zatim dodao, “Vidimo se u baru. Ipak sam ja domaćin, moram se brinuti za svoje goste.” “Shvaćam,” i dalje je gledala u pod rumenog lica. Nije bio siguran je li se zarumenila zbog strasti ili nelagode. Vjerojatno oboje. Brzo se okrenuo dok nije počinio još veću glupost. ~ 145

Kad je nestao u unutrašnjosti bara Nicole je sišla s trijema u dvorište dopuštajući noćnom povjetaracu da joj ohladi obraze i usne koje su gorjele od bliskog susreta s njim. Zadrhtala je. On ju je zaista poljubio. Nije mogla vjerovati. Nije to bio običan, dosadan poljubac koji bi govorio da ju je poljubio iz samilosti. To je bio poljubac koji je govorio da je njegova želja snažna koliko i njena. Je li se smjela zanositi takvim mislima i nadanjima? Što ako ostvare svoje želje za tjelesnim spajanjem? Što nakon toga? Ona će se vratiti u Ameriku, a on će ostati ovdje. Zar će dopustiti da joj srce opet bude slomljeno? Nikad nije imala avanturu i nije u potpunosti znala kakva su pravila. Kako isključiti osjećaje i prepustiti se samo tjelesnim užicima? Je li ona to mogla učiniti? Nije bila uvjerena u svoju sposobnost za nešto takvo. Razmišljanje joj je prekinula snažna i oštra bol u glavi koja se proširila niz njeno tijelo. Zbunjena, pokušala je shvatiti zbog čega ju je presjekla neizdrživa bol, ali izgubila je snagu u nogama i potonula u tamu.

11.

Daniel se nastojao usredotočiti na ono što su mu članovi društva govorili, ali nije mu uspijevalo. Cijelo vrijeme je pogledavao prema ulaznim vratima pitajući se zašto Nicole još nije ušla. 146

Zar je imala ozbiljnije namjere i dublje osjećaje prema njemu nego što je pretpostavio? Da nije bilo tako onda bi već bila ovdje, plesala i zabavljala se. Ali ona je bila vani i vjerojatno se grizla zbog onoga što se dogodilo. Počeo je sumnjati u svoj plan o njenom iskorištavanju. Ona nije bila spremna na to, a nije bio siguran je li on bio sposoban za tako nešto. Morat će odustati od svega. Nije to za njega. Previše je komplicirano, a to mu nije trebalo. Pomisao na odustajanje izazvala je grč u njegovom trbuhu. Nije ju smio poljubiti jer su ga sada proganjala sjećanja na njen okus, miris i mekoću njenog tijela. Odlučio je izaći vani i provjeriti u kakvom je stanju, a s težim odlukama će se sutra suočiti kad bude bistrije glave. Izašao je vani, ali na trijemu nije bio nikoga. Sišao je u dvorište i napravio krug oko bara, ali nije ju vidio. Možda se vratila na ranč? Zar je bila toliko uzrujana da je odlučila pješačiti natrag? Možda se ipak vratila u bar dok ju je on vani tražio? Vratio se u bar i pretražio svaki njegov kutak, ali nije ju pronašao. Otišao je do Mone koja je u jednom kutu razgovarala s Kenom. Prekinuo ih je bez dvoumljenja. “Mona?” kad se okrenula prema njemu, upitao je, “Jesi li vidjela Nicole?” “Ne, nisam je vidjela. Što je bilo?” “Nestala je.” “Kako nestala?” nasmijala se na njegovu izjavu. “Izašla je prije nekog vremena i od tada je nema.” “Nešto se dogodilo?” znatiželjno ga je pogledala. “Ne, ništa posebno,” lagao je. “Vjerojatno se vratila na ranč. To joj je postala svojevrsna navika, napuštati zabave bez riječi. Ali to je Nicole. S njom nikad ne znaš što će učiniti iako ona za sebe govori da je dosadna i predvidiva,” opet se nasmijala što je njega razljutilo jer je bio iskreno zabrinut za Nicole. 147

“Dobro,” rekao je otresito, “Ipak, ako je vidiš javi mi ili joj reci da sam je tražio.” “Hoću.” ~ Zabava nije još dugo potrajala. Daniel je ispratio društvo i rasporedio ih po autima pazeći da samo trijezni voze. I dalje je bio uznemiren jer se Nicole nije pojavila, a nitko od prisutnih nije vidio kamo je nestala. “Dan! Dan!” viknula je Mady dok je trčala prema njemu, a iza nje je bio Jim s nedokučivim izrazom na licu. “Što se dogodilo? Što ste sad napravili?” nasmijao se i pomislio da je još jedna ljubavna svađa bila u pitanju. “Nicole!” zaustavila se ispred njega teško dišući. “Što Nicole?” smješka mu je ispario s lica. “Dođi! Brzo!” povikala je bez daljnjih objašnjenja, a Dan ju je slijedio sve uznemireniji. Trčeći ga je vodila do malene osamljene kućice na kraju dvorišta koja je vlasniku služila kao ostava. Kućica je bila drvena, niska i prekrivena tamom. Jedino svjetlo je dolazilo od žarulje na ulaznim vratima, ali je svijetlost bila toliko slaba da nije previše obasjavala oko sebe. Mady ga je povela s desne strane kućice gdje je uz tešku muku u tami uspio razabrati da je netko ležao na tlu. Sagnuo se kako bi bolje vidjela. Bila je to Nicole. ”Što joj je?” uzrujano je upitao. “Čini se da je onesviještena,” rekla je Mady, a u glasu joj se osjetila zabrinutost, “Ne razumijem.” “Donesi vode,” naredio joj je Dan i kleknuo pored Nicole dok je Mady trčala prema baru. Ken je stao pored Dana i promatrao. Dan je podigao Nicole u naručje i odnio je do ulaznih vrata bara gdje je svjetlost bila puno bolja. Sjeo je na trijem držeći je i tada je polako počela dolaziti svijesti. “Mmmm...” promrmljala je tiho, “Što se dogodilo? Gdje sam?” 148

“I nas bi zanimao odgovor na prvo pitanje,” slabašno se nasmijao Dan. Pomogao joj je sjesti. “Oh, moja glava,” promrmljala je i uhvatila se za glavu, “eksplodirat će.” Dodir desne ruke na glavi Nicole je zadao oštru bol. “Jao, imam kvrgu,” rekla je pipajući oprezno natečeno i bolno područje. Dan se nagnuo bliže, razmaknuo joj kosu i pogledao. “Opaka kvrga. Hm... Ovo nije posljedica pada na tlo. Netko te pošteno udario po glavi. Snažno, ali ne toliko snažno da ti rasiječe glavu.” Nicole ga je prestrašeno pogledala. “Netko me udario? Ali nisam nikoga vidjela, ni čula da mi prilazi. Kako je to moguće?” “Netko ti se prišuljao s očitom namjerom da ga ne vidiš. Ali zašto?” zamislio se gledajući u nju, “Koji je motiv takvog ponašanja?” “Jesi li se s nekim posvađala?” upitao je Ken. “Ne,” pogledala je Dana, “Ovo je nečuveno.” Pridružila im se Mona koja je u ruci nosila led. Pružila je smotuljak Nicole. “Stavi to na glavu da smiri oteklinu,” rekla joj je, a onda se okrenula prema Danu, “Je li ovaj kraj poznat po ovakvim događajima?” “Ne. Ovo je mirno mjesto. Čak i dosadno. Zaista ne razumijem. Ako su u pitanju huligani, zašto Nicole? I čemu prikradanje da im ne otkrije identitet? Ona nikoga ne poznaje od mještana i tko zna bi li ih uspjela identificirati?” Dan se zamislio nad novonastalom situacijom. Nešto se veoma čudno događalo oko Nicole. Najprije nezgoda sa zmijom, a sada i ovo. Ona je bila najveći hodajući magnet za nevolje. Nasmiješio se u sebi. To je bilo to. Imala je takvu karizmu da je nalijetala samo na nezgode. “Dođi,” nježno joj se obratio, “odvest ću te na ranč i lijepo ušuškati u krevet. Sutra će sve biti bolje,” nasmiješio se. 149

Pomogao joj je ustati. Kad se našla na nogama uhvatila ju je lagana vrtoglavica pa ju je Dan privio uz sebe i pomogao joj doći do auta podupirući je da ne padne. ~ Nicole je sjedila na krevetu kad je Mona donijela novi paketić leda. Obje su bile previše uznemirene pa nisu mogle zaspati. “Mona, ne razumijem. Zašto imam osjećaj da nevolje naprosto trče za mnom?” “Ne trče, prikradaju ti se,” nasmijala se Mona, koja je oduvijek šalom pokušala prekriti nervozu i uzrujanost. Nicole joj je uzvratila smiješak. “Da, prikradaju mi se.” “Sve je u redu, a to je najvažnije. Kad samo pomislim kakve su posljedice tog udarca mogle biti, stresem se.” “Srećom ste me pronašli. Tko zna što bi bilo da niste. Polja su prepuna zmija i ostalih napasnika. Fuj!” “Pronašli su te Mady i Jim. Kako sam se uplašila kad sam te vidjela. Srce mi se spustilo u pete,” rekla je Mona i zagrlila prijateljicu. Nakon duže tišine Nicole je prva progovorila. “Kako to funkcionira?” upitala je. “Što?” “Avanture. Mislim, kako potisnuti osjećaje?” “Ako pitaš je li to za tebe, moj odgovor je ne.” “Zašto to kažeš?” “Zato što si previše osjetljiva. Ti si onaj tip koji se može upustiti u vezu samo i jedino ako za nekoga osjećaš nešto dublje. Ti bi u avanturu ušla s prevelikim očekivanjima i osjećajima i gotovo sam sigurna da bi iz nje izašla slomljena srca.” Nicole se uznemirila jer je Mona pogodila istinu. “Ti si takva Nicole i ne možeš protiv toga. Već sam ti rekla da se ne mijenjaš, jer neke stvari se ne mogu promijeniti.” “Ali... ja bih željela imati avanturu s Danom,” rekla je tiho. “Ne, ne bi. Ti bi željela imati normalnu vezu s njim, ali si svjesna da to ne možeš imati i stoga želiš uzeti jedino što ti on nudi, 150

a to je avantura. Mislim da griješiš i ne bih ti preporučila upuštanje u avanturu s Danom. Poznajem ga već dugo vremena i znam da nije prebolio smrt svoje supruge i također znam da izbjegava veze, jer sve ove godine nije imao niti jednu, bar niti jednu vrijednu spomena. On će te samo povrijediti. Molim te, dobro razmisli o tome.” “Svjesna sam svega toga.” “Ti znaš kako je velika vjerojatnost da on više nikada neće zavoljeti nekoga kao što je volio Francescu?” “Možda....” “Nema možda,” oštro ju je prekinula Mona. “Mona, ne želim se udati za njega. Samo želim biti s njim. Želim probati kako je to. Ne zanimaju me posljedice. Ako budem slomljena srca, preživjet ću. Evo, preživjela sam i Joshovu nevjeru i ostavljanje. Mislim da ja to mogu. Dan u meni budi osjećaje koje prije nisam iskusila i željela bi ih istražiti.” “Razumijem te, ali ...” “Nitko ne može znati što budućnost donosi. Možda me baš avantura s Danom promijeni. Možda prestanem biti toliko zatvorena i osjetljiva. Možda poželim živjeti život punim plućima, riskirati, vladati svojim životom.” “Previše je tih 'možda'.” “Nema veze. Odlučila sam imati vezu s njim bez obzira kakva ona bila. Bez obzira na posljedice.” “U redu. Radi što hoćeš. Ako ipak budeš povrijeđena, znaš da ću biti tu za tebe.” “Hvala Mona.” “Nema na čemu. Znači, ti i Dan, ha?” Nasmijale su se. “Da. Večeras me poljubio,” stidljivo je priznala Nicole. Mona kao da se nije iznenadila, što je Nicole bilo pomalo čudno, ali Mona je uvijek imala neočekivane reakcije. “Avantura je već započela,” rekla je Mona sa sjajem u očima. Razgovarale su dugo u noć, dok zora nije pokucala na vrata i umor ih svladao. 151

~ “Ti ne možeš ići s nama Nicole,” uvjeravala ju je Mona. “Ali zašto?” uzrujano je upitala. “Potreban ti je odmor. Ipak si sinoć dobila jak udarac u glavu.” “Nisam zaboravila, ali dobro se osjećam,” pokušavala ih je uvjeriti u istinitost svojih riječi. “Pješačit ćemo skoro sat vremena do našeg odredišta i tamo ćemo ostati cijeli dan. To bi bilo prenaporno za tebe.” “Izdržat ću,” nije željela popustiti. “Nicole, ostaješ ovdje,” umiješao se Dan. To nije bila molba nego naredba. Odlučno ju je pogledao, zatim nastavio. “Sa tobom će ostati Frank, a ja ću se vratiti nakon što se uvjerim da su ostali sigurno stigli do planiranog mjesta. Frank će doći po mene kad ih smjestim. Nesmiješ se umarati danas i stoga će ovo biti tvoj dan za odmor. Nakon vijesti da će uz nju biti Frank i Dan, Nicole se pokorila njihovim željama. “U redu. Ostajem,” rekla je glumeći nezadovoljstvo. ~ Društvo je napustilo ranč iza ranog doručka, a Nicole i Frank su ih ispratili pogledima sve dok se nisu pretvorili u malu točkicu na prostranim poljima koja su se protezala oko ranča. Nekoliko trenutaka su uživali u tišini koju je prekinula Nicole. “Kako je ranč sada pust. Navikla sam se gledati sve ove ljude na njemu, na njihovu buku i smijeh.” “Sada znaš kako je tijekom cijele godine.” “Kako možeš izdržati samoću? Ti živiš ovdje i brineš se o Danovim konjima već dugo, zar ne?” “Otkad je kupio ranč ja sam jedini zaposlenik na njemu, ali ne živim na ranču.” “Nego?” 152

“Živim u malom selu udaljenom desetak kilometara od ranča.” “Zaista? Nisam to znala. Putuješ svaki dan?” “Naravno.” “Zar ti nije naporno?” “Nije. Na ranču je rijetko ovoliko društvo. Kad nema nikoga ovamo dolazim samo kako bih se pobrinuo za konje i sredio nekoliko sitnica oko ranča. Autom sam ovdje za par minuta. Često povedem sa sobom djecu i ženu. Ovo mi je najbolje radno mjesto koje sam imao u životu.” “Oženjen si? Imaš djecu?” iznenađeno je upitala Nicole. “Naravno,” u njegovom odgovoru osjetila je ponos. “Prekrasno.” “Imam dva sina, od sedam i devet godina. Obožavam ih.” “Ne sumnjam.” “Dan je zaista divan poslodavac. Plaća koju mi daje više je nego darežljiva, pravo malo bogatstvo. Konje obožavam, a za Dana bih radio dan i noć ako treba.” “Kakav je Dan ... privatno?” upitala je iznenada Nicole. Željela je saznati više o njemu kako bi ga bolje ocijenila i razumjela. “Divan, odan...” “Kakav je prema ženama?” nestrpljivo joj je izletjelo i odmah se ugrizla za usnu. Frank se nasmijao na njeno pitanje i nestrpljivost. “Znači, osvojio te,” radoznalo ju je pogledao. Nikad nije naučila kako biti taktična i kako sakriti svoje osjećaje. Zacrvenila se, ali instinktivno je osjećala kako može vjerovati ovom dragom čovjeku rumenih obraza i zaobljena trbuha s dobrodušnim izrazom na licu. “Da, moram priznati osvojio me.” “Ako je pametan, a znam da jest, shvatit će kako si vas dvoje savršeno odgovarate.” Nicole se neizmjerno iznenadila zbog njegove očito iskrene izjave. “Zbog čega to misliš?” radoznalo je upitala. 153

“Oboje ste spremni pomoći drugima i imate veliko srce. Zračite dobrotom, samo što se on skriva iza zida koji je podigao oko sebe. Također, oboje iznimno volite konje koliko sam shvatio, a ti voliš i umjetnost, zar ne? Nedavno smo pričali o umjetnosti.” “Da, volim umjetnost.” “Voliš li prirodu?” “Obožavam.” “Eto i to vam je zajedničko,” Frank se nasmiješio i pogledao je kao da će joj odati veliku tajnu, “Iako ne izgleda tako, ali Dan je veoma osjetljiv.” “Osjetljiv? Na što, na sunčevu svjetlost kao vampir?” ironično je upitala Nicole jer je to bio opis Dana kojeg nije mogla shvatiti. “Kad ga bolje upoznaš shvatit ćeš o čemu govorim. On je izvana tvrd orah, ali iznutra je druga priča. Otkad ga je zadesila tragedija molim Boga da mu pošalje dragu i nježnu ženu koja će izliječiti njegovo slomljeno srce. Ne znam zašto, ali imam osjećaj da si ti odgovor na moje molitve.” Daniel nije dijelio Frankov entuzijazam pa je to bila neostvariva želja. “Zašto si toliko uvjeren u moju dobrotu i vrijednost?” “Jer si ti jedina, po mom shvaćanju, normalna žena na ovom ranču. Sve ostale su lijene i samo paze na šminku i da ne bi, nedaj Bože, slomile nokat od malo rada. Mislim da je i Dan primjetio kako mi samo ti pomažeš u kuhinji i oko kuće. Osvrni se oko sebe i pogledaj što druge rade. Ništa. Samo se izležavaju. Nemalo puta, Dan mi je rekao kako bi volio naći ženu koja će s njim dijeliti strast prema konjima i ranču.” “Zvuči kao zahtjevan muškarac,” pokušala se našaliti Nicole. “Shvati kako hoćeš.” “Ma, zezam se,” Nicole je postalo neugodno od priče o Danu i njoj jer se nije željela zanositi nemogućim idejama, pa je odlučila promijeniti temu, “Što ćemo za ručak?” ~

154

Plan mi se odbio o glavu! Kad sam vidjela kako ju je Daniel poljubio poludjela sam. Vjerojatno sam od bijesa bila nepažljiva jer udarac nije bio dovoljno snažan. Samo se onesvijestila, a to nije dovoljno! Ona mora umrijeti! Sve je pošlo krivo. Sad moram smisliti novi plan, pronaći novu povoljnu priliku. Strpljenje je bitno. Ne želim je ubiti na previše očit način. To mora izgledati kao nesreća. Moram izbjeći istragu koja bi upućivala na mene. Kako ću to izvesti? Razmišljaj. Koncentriraj se. ~ Nicole se nalazila na vratima staje kad su stigli Frank i Daniel. Frank je odmah otišao u kuhinju, a Dan se uputio prema njoj. “Kako se osjećaš?” upitao ju je, a u glasu mu se osjećala zabrinutost. “Dobro. Glava me više ne boli.” “Žao mi je što smo te morali spriječiti da ideš na izlet, ali to je bilo za tvoje dobro,” nasmiješio se. “Razumijem i zahvalna sam na brizi koju mi svi iskazujete.” “Uživaš u konjima?” upitao je kad je primijetio kako ih je pogledavala. “Da. Iskoristila sam priliku jer nema gužve, pa sam malo bila s njima.” “To je lijepo čuti, ali nećemo te danas naprezati poslovima oko njih. Dođi, idemo u kuću. Vrućina je nepodnošljiva, a moram se i otuširati.” “Ti idi, ja ću doći kasnije.” “Ok, ali nemoj predugo stajati vani. Za svaki slučaj sam i naručio jednog doktora da te dođe pregledati. Bolje je biti oprezan.” “Hvala ti Dan,” proučavala je njegovo prašinom zamazano lice. Nasmiješio joj se. “Samo se odmori,” okrenuo se i brzim korakom se uputio u kuću. ~

155

Nedugo nakon toga Nicole je sjedila u blagovaonici i čekala Daniela. Kad ga je ugledala mogla je osjetiti njegovu svježinu na svojoj koži. Na sebi je opet imao traperice koje su mu prekrasno isticale mišiće nogu i stražnjice, ali nije obukao majicu što ja kod Nicole izazvalo uzbunu. “Danas je prevruće,” rekao je i izvalio se na trosjed i zatvorio oči opuštajući se. “D-da, vruće,” gledala je njegov torzo. Bio je prekrasan. Bio je najsavršeniji muškarac kojeg je vidjela. Promatrala je njegove trepavice dok je držao oči zatvorene. Zatim je, sjetivši se njihova poljupca, pogled prebacila na njegove usne. Bile su pune i čvrste. Odlučne. Josh je imao mlitave usne, ako se tako mogu opisati. Josh joj se sad činio kao najmlitavija osoba koju je poznavala. Bože, kako se shvaćanja i doživljaji mijenjaju. Još do prije nekoliko dana Josh je za nju bio poželjan muškarac, a sada se pitala što je uopće vidjela u njemu. Primijetila je da se Dan nije obrijao već nekoliko dana, pa je tamna sjena počela prekrivati njegovo lice dajući mu zagonetniji izgled. Sve je na njemu odisalo muževnošću, od pokreta do položaja najmanje dlačice na njegovom tijelu. Spustila je pogled niže prateći liniju dlačica koje su nestajale ispod njegovih traperica. U životu je vidjela samo jednog nagog muškarca i do sada je bila ravnodušna prema toj slici. Ali za Danovo tijelo je bila sve samo ne ravnodušna. Znatiželja je definitivno prevladavala. Željela je vidjeti sve. Većinu je vidjela kad se Dan kupao na bazenu, ali to nije bilo dovoljno. Nervozno je oblizala usne. Daniel se nakašljao odvraćajući joj misli i pogled od pojedinih dijelova njegova tijela. “Jesi li uživala u pogledu?” upitao je smiješeći se. Nespretno mu je uzvratila osmijeh svjesna da se opet zbog njega zacrvenila kao kakva šiparica. 156

“Ovaj ... ja ... nisam namjerno ...” pokušala se opravdati, ali joj je ponestalo riječi. “U redu je. Ne trebaš se ispričavati zbog toga. Drago mi je što te zanima,” glas mu je poprimio zagonetnu notu. Nicole je zbunjeno pogledala po prostoriji nastojeći ne gledati u njega. “Najduže si zurila u jedan određeni dio mog tijela ... ako smijem ustvrditi,” očito nije imao namjeru popustit. Osjetila je kako ju zapljuskuje novi val crvenila. “Dan!” zgroženo je uzviknula pogledavši ga. Imao je nestašan osmjeh na licu. “Što? Ti si ta koja je zurila, ja sam samo slučajni promatrač. Objekt tvog promatranja.” “Nemoj me zezati, molim te. Neugodno mi je i žalim što sam gledala.” Počela se vrpoljiti u fotelji u kojoj je sjedila. Zašto joj je ovo radio? Izluđivao ju je. ~ Daniel nije mogao odoljeti da ju ne bocka nakon što je vidio gdje joj je pogled sve lutao. Bio je iznenađen kad je primijetio kako ga je proždirala očima, a opet bio je i oduševljen time. Žene su ga znale svakako gledati, ali zbog nečeg neobjašnjivog Nicolein mu se pogled činio posebnijim. Možda zbog spoznaje da nije imala iskustva s takvim igrama, zbog spoznaje da su njena želja i pogledi bili iskreni i duboki. Ova žena će ga izludjeti i izluđivat će ga dok ne poduzme nešto po tom pitanju. Igru su već započeli onim poljupcem, pa zašto stati samo na tome? Ustao je s trosjeda i prišao Nicole nagnuvši se nad nju. Ruke je stavio na naslone fotelje zarobivši je svojim tijelom. Gledala je u njega široko rastvorenim očima. Spustio je glavu i bez upozorenja položio svoje usne na njene. Gotovo odmah poljubac je postao strastven i dubok. Ta brzina ga je iznenadila. I uzbudila.

157

Mrsila mu je kosu prstima, zatim mu je stiskala ramena povlačeći ga prema sebi. Jedva je održavao ravnotežu, pa ju je podigao stavljajući ih u povoljniji položaj. Odgovorio je žestoko na njenu neutaživu želju. U preponama mu je bubnjala krv do bola. Bila je tako topla i podatna dok se privijala uz njega. Usne su joj bile poput mekanog baršuna. ~ Nicole je izgubila razum u njegovim rukama opijena mirisom surove snage i neodoljive gole kože njegovog tijela. Osjećala je čvrste ruke i napete mišiće dok ju je grlio. Odlučila je započeti avanturu s njim i sad joj je bilo drago zbog te odluke. Jezikom joj je prešao preko donje usne i zastenjala je od tog dodira. Iznenadila se jer nikad nije ispuštala zvukove tijekom ljubljenja i čuvši svoj uzdah koji je iz nje izašao instinktivno, poludjela je od želje. ~ Dan je usporio ritam i za to mu je bila potrebna velika doza samodiscipline. Uzet će je, u to je bio siguran, ali ne u dnevnom boravku. Ne tu. Odmaknuo se od nje i zagledao u njene pune rumene usne, natečene od njegovih poljubaca. “Dođi,” rekao je nježno. Nije ju želio prestrašiti kako ne bi odustala od svega. Pomno ju je proučavao čekajući hoće li prihvatiti njegovu ruku. Na trenutak je oklijevala, a zatim je ispružila svoju ruku prema njemu. Preplavio ga je osjećaj olakšanja i zadovoljstva. Poveo ju je prema svojoj spavaćoj sobi. Kad su ušli, bez riječi, Dan se naslonio na zatvorena vrata. Pogled mu je bio tamniji zbog strasti koju je osjećao. Proučavao je Nicole koja je zastala po sredini sobe i osvrtala se oko sebe.

158

Imala je prestrašen izraz na licu kao da se očajnički pitala: što sada? Taj njen pogled je smirio Danovu grubost i na njeno mjesto je došla nježnost. Odmaknuo se od vrata zbog čega je Nicole uzmaknula nekoliko koraka od njega. Nasmijao se. “Ne možeš mi pobjeći,” zadirkivao ju je. “Ne pokušavam,” smeteno je rekla. “Drago mi je,” šapnuo je. Odmjerio ju je od glave do pete. Na sebi je imala crne kratke hlače i crvenu majicu bez rukava. Na nogama je imala jednostavne crne sandale, a kosu je ponovno zavezala u rep. “Gdje ti je ona izazovna haljina od sinoć?” namjerno je upitao. Zbunila se prepoznavši porugu u njegovu glasu. “U ormaru. Sviđa li ti se?” prihvatila je njegovu igru. “Ne. Izgledala si loše u njoj.” “Molim?!” bila je zaprepaštena. “Loše,” primaknuo joj se. “Zar svi muškarci ne vole žene u izazovnim haljinama?” nasmijala se nesigurno. Nikad nije koketirala i nije bila sigurna jesu li oni sada koketirali jedno s drugim. Vjerojatno ne, ali kako bi ona to trebala znati. “Ne svi. Nije mi se svidjela.” “Prenijet ću Moni poruku, to je ipak bila njena haljina.” Dan se nasmijao i stao ispred nje. Ispružio je ruku i kažiprstom je pomilovao po licu radeći nevidljivu crtu od njenog čela, preko vrata do ruba njene majice. Zatim je polagano pratio rub majice od jednog ramena do drugog. Polagano, zavodljivo. Ostala je bez daha. Sagnuo je glavu i nježno je poljubio. Rastvorila je usne. Jednu je ruku položio na njen vrat milujući palcem njegov prednji dio, a drugom rukom je podigao njenu majicu i pratio liniju kratkih hlača u struku. 159

Zbog nježnih dodira Nicole je drhtala kao grančica. Nestrpljivo i nespretno je počela petljati oko patenta na njegovim trapericama. Dan se odmaknuo od nje i nasmijao se. “Žuri ti se?” “Da .. ovaj ... ne – nije znala koji je odgovor bio ispravan. Dan se opet grleno nasmijao. “Dobro, kad ti se već žuri...” povukao je njenu majicu i jednim potezom je skinuo preko njene glave i ruku koje je automatski podignula. Nije imala velike grudi, ali su bile prekrasno oble i pune. Sočne, to je bila riječ koju je tražio. Nasmiješio se i odmaknuo se od nje. Nakon što je odbacio cipele, skinuo je hlače otkrivajući bogati splet mišića. Ostao je samo u crnim boksericama. Nicole je nestrpljivo položila ruku na njegova gola prsa, a Dan se opet nasmiješio. Njene su ruke klizile preko njegovih prsa, preko ramena, a zatim su se počele spuštati prema dolje. Sasvim polako, nesigurno. Kad je stigla do bokserica prekinuo ju je promuklim glasom. “Sad ti .. skini hlače.” Pogledala ga je i na trenutak je pomislio da se odustati, ali nije. Otkopčala je dugme i povukla patent. Uz mali trzaj rukom hlače su kliznule niz njene lijepe noge i zaustavile se oko gležnjeva. Iskoračila je iz njih promatrajući ga. Primaknuo joj +se i počeo je ljubiti, požudno, dajući joj do znanja što je slijedilo. Prepustila se. Ne razdvajajući usne od njenih, Dan ju je odveo do kreveta i polegao je. Dok je promatrao njeno tijelo skinuo je bokserice. Nicole je zinula u čudu. Toliko se brzo skinuo da se nije stigla pripremiti. Bio je veličanstven. Plaho ga je gledala, a on se smješkao. 160

“Ne boj se, ne grize.” Legao je pored nje na bok i počeo se igrati s njenim gaćicama. Lagano ju je poljubio u usta, a onda se usmjerio na vrat pronalazeći osjetljiva mjesta za koja Nicole nije znala da su postojala. Poželjela je vrištati kad joj je gricnuo ušnu resicu. Izvijala se i uzdisala nošena zadovoljstvom. On se počeo spuštati prema njenim grudima. Nije ni osjetila kad joj je otkopčao grudnjak koji je jednostavno skliznuo s nje. “Prekrasno,” opet je prošaptao, a njegov vreli dah joj je dražio grudi. Rukom joj je počeo masirati dojku, a vrhom jezika je nadraživao bradavicu sve dok mu nije zabila nokte u leđa i uzviknula, “Želim te... sada...” Zamalo je eksplodirao. Šokiralo ga je njeno nestrpljenje. Planirao se još igrati s njom, ali znao je da neće izdržati ni ona ni on. Skinuo joj je gaćice i razmaknuo njena bedra da si napravi mjesta. Oči su joj bile napola zatvorene i snene, obrazi rumeni, a usne rastvorene. Želio je požuriti, želio je ići polako, ali nije mogao razmišljati. Strast i želja su ga obuzeli. Prošlo je toliko dugo vremena od posljednjeg puta... ne, nije smio na to sada misliti... Ušao je polako. Bila je tako... uska. Zastenjao je. “B-boli li te,” prošaptao je. “Ne,” uzdahnula je. Počeli su se pomicati u ritmu koji je bio prirođen ljudskom biću. U ritmu pomoću kojeg su postali jedno tijelo, jedna duša. Nekoliko puta se jače zabio u nju zbog čega je ona zadovoljno i glasno uzdahnula. “Nisam znala....” zadihano je rekla, ali prekinulo ju je njen vlastiti slatki vrhunac koji ju je iznenadio. Počela se grčiti, a on joj se pridružio jer je bio na izmaku snage od suzdržavanja. Zajedno su eksplodirali nošeni valovima čistog užitka. 161

~ “Ne mogu vjerovati! Ne mogu vjerovati!” Daniel je uzrujano vikao dok se prešetavao po sobi gol kao od majke rođen. Bio je bijesan, lud. Ne baš savršen prizor nakon njihovog prvog vođenja ljubavi. Podigla je plahtu prema bradi dok je sjedila na krevetu, kao da će je ona zaštititi od njegova bijesa. “Ne mogu vjerovati! Nismo koristili zaštitu!” Nicole je teško progutala. Okrenuo se prema njoj, jednu ruku je stavio na bok, a drugu je uperio u nju. Oči su mu iskrile od bijesa. “Zašto se ti nisi sjetila!?” viknuo je. “Nemoj mene okrivljivati,” uzvratila mu je, “Nisam ja jedina sudjelovala u ovome.” “Katastrofa,” bespomoćno je podigao ruke i pustio ih da padnu niz njegovo golo tijelo. Uzdahnuo je, provukao prste kroz kosu i okrenuo joj leđa što je njoj dalo priliku da ga promotri i s te strane. Imao je široka ramena sa prekrasno izraženim, ali ne previše nabildanim mišićima. Snažna leđa, uske bokove i najljepše muške noge koje je Nicole vidjela. Savršeno oblikovane, savršeno definiranih mišića. Nije znala da muške noge mogu biti tako seksi, na muževan način, naravno. “Daniel...” procijedila je nesigurno. “Ne zanima me!” “Pijem pilule,” tiho je rekla. Okrenuo se prema njoj. “Zaista? Piješ pilule?” “Da,” potvrdila je još uvijek tiho. Lice mu se naglo ožarilo od sreće, a nju je steglo u grudima. “Zašto nisi odmah rekla?” “Bio si tako ljut...” prekinula se jer nije željela objašnjavati kako ju je pogodila njegova preburna reakcija.

162

“To je divno! To je prekrasno!” sjurio se na krevet i poljubio je u obraz. Nicole je još više pogodilo njegovo ogromno olakšanje. Nije da je očekivala da će biti razočaran nakon njene izjave, ali nije se trebao baš toliko ni ljutiti ni veseliti. To definitivno nije bila reakcija koju je željela nakon vođenja ljubavi. Očekivala je da će leći pored nje, možda se još malo maziti. Mogao ju je upitati za zaštitu dok su se mazili na jedan normalan način, a ne ovako...ovako... Tražila je pravu riječ. Ovako bezosjećajno ponašanje. “Ipak,” nastavio je dok je sjedio na rubu kreveta, “Ne mogu vjerovati kako sam se glupo ponio. To mi se nikada nije dogodilo.” “Ni meni,” glas joj je bio slabašan. “Što se tiče moje seksualne prošlosti možeš biti mirna,” rekao je, a ona ga je upitno pogledala. “Znaš,” vidjevši njen upitni pogled želio joj je objasniti, “Zbog spolno prenosivih bolesti.” “Oh, to,” zacrvenila se od neugodnosti. Živciralo ju je njegovo samopouzdanje po tom pitanju. “Zašto si toliko samouvjeren? Kad si se zadnji put testirao? Zbunio se na trenutak. “Ovaj .. ne sjećam se.” “Ne sjećaš se! Kako onda možeš reći da se ne brinem?” “Zato što...” oklijevao je i zagledao se u pod, “...ti si prva s kojom sam spavao nakon... nakon...” glas ga je počeo izdavati. Nije mogao izgovoriti započeto, ne pred ženom s kojom je upravo oskvrnuo uspomenu na Francescu. Nicole je shvatila i suosjećajno rekla. “U redu je. Znam što želiš reći,” u sebi je treptala od sreće zbog spoznaje da u zadnjih šest godina nije spavao s nijednom ženom osim s njom. To je sigurno nešto značilo. Nešto posebno. Suosjećala je s njegovom tugom i boli zbog gubitka kojeg je pretrpio, ali ipak nije mogla zatomiti osjećaj zadovoljstva jer je ovo između njih možda značilo više od obične avanture. Sreća nije potrajala. 163

“Hvala ti što piješ pilule,” potapšao ju je po nozi okrznuvši je ledenim pogledom, “Idem se istuširati.” Smrklo joj se pred očima. Zašto se uopće veselila? Zašto joj je bilo bitno da ona bude posebnija od drugih žena u njegovom životu? Čovjek je šest godina živio uskraćujući si seks, što je drugo očekivala? Naravno da je prije ili kasnije morao pokleknuti pred iskušenjem. Ona se slučajno našla pri ruci, spremna. I to je bila njena jedina njena uloga u svemu ovome. Razočarano je gledala u vrata iza kojih je nestao. Bila je toliko uzrujana da su joj suze potekle niz lice. Opet je plakala! To ju još više naljutilo. Kako sam naivna... Pokupila je svoju odjeću, na brzinu je navukla na sebe i pobjegla. ~ Kad je izašao iz kupaonice i vidio praznu sobu bilo mu je drago. Nije se želio suočiti s Nicole. Ne sada. Nije želio razmišljati o razlozima zbog kojih je nestala. Još uvijek je bio pod šokom kako se nezrelo ponio, iako je znao da je Nicole imala samo jednog muškarca prije njega. Mona mu je tako rekla. Znao je da se nije imao zbog čega zabrinjavati, ali ipak pogodilo ga je što unatoč svemu nije mislio na zaštitu. Što bi bilo da nije pila pilule? Hvala Bogu što jest, ali nije si mogao oprostiti takav propust. Nikad mu se nije dogodilo da mu strast i požuda zamute razum, pogotovo u tolikoj mjeri kao što se dogodilo s njom. Čak ni s Francescom nije počinio takvu pogrešku. Nije shvaćao kako se to moglo dogoditi. Nicole mu je postala draga, toga je bio svjestan, kao i toga da se odavno nije toliko nasmijao kao s njom. Ipak, zahvaljivao je Bogu jer je pila pilule jer bi u protivnom postojala vjerojatnost da dobije informaciju da će uskoro postati otac... opet. Otac... Zastao je držeći majicu u rukama. Njegovo dijete, njegov sin... David.

164

Sada je mogao imati skoro šest godina. Mogao je trčkarati uokolo, a Danu se ne bi skidao osmjeh s lica. Ali osmijeha trenutno nije bilo na njegovom licu, a nije bilo ni njegova sina. Sjeo je na krevet, bacio majicu i stavio glavu među ruke. Oduvijek je želio djecu, ali ne s bilo kojom ženom. Samo s ženom koju bi istinsku volio. Brdo djece ... Obožavao ih je. Hoće li ih ikada imati, nije znao. Sumnjao je u to. Već je imao trideset i šest godina, a na vidiku nije bila ni jedna žena s kojom bi želio stupiti u brak koji je za njega oduvijek bio svetinja. Sjetio se Nicole. S njom je raskinuo zadnju vezu koju je imao s Francescom. Zaklinjao se sve ove godine kako neće biti s nijednom ženom, osim ako bi naišla jedna koju bi toliko zavolio da bi poželio ponovno stupiti u brak. Nije se želio upuštati u avanture jer nije želio na takav način uništiti uspomenu na Francescu, a sada se upravo to dogodilo. Grižnja savjesti ga je počela proždirati. Nije razmišljao. Djelovao je nepromišljeno, gonjen osvetom i gnjevom i tko zna čime sve još. Pretpostavljao je kako je Nicole došla na ovaj ranč jer je čula od Mone da on traži buduću suprugu i da joj je cilj bio zavesti ga u nadi da ju odluči oženiti. Što je više upoznavao Nicole to je više sumnjao u svoju pretpostavku, ali kako drukčije objasniti njihov susret u Firenci, njen pogled prepoznavanja kad ga je tamo vidjela, zatim ponovni susret kod Mone i sada na ranču? To sve nije mogla biti slučajnost. Odbijao je vjerovati u slučajnost. Skoro joj je uspjelo. Nicole mu je zaista pomutila razum na više načina. Jedna nevažna Nicole... izgurala je sve što je njemu bilo zaista važno. Međutim, nije se mogao ljutiti na nju. Nije ona bila kriva za njegove osjećaje i situaciju u kojoj se nalazio. Ona je bila slučajni prolaznik u njegovom životu. Ali kako joj je uspjelo zavesti ga? Nije to namjerno pokušavala i baš zbog toga mu mnogo toga nije bilo jasno. 165

Njegovi osjećaji i doživljaji bili su u kaosu, pogotovo otkad je ona ušla u njegov život. Izgubio je razum zbog njenih plahih očiju koje su na svijet gledale oprezno i naivno, a opet itekako je bio svjestan njene inteligencije. Bila je pretjerano nesigurna u sebe i ta njena nesigurnost je zasjenjivala sve njezine kvalitete. Bila je nježna, draga i dobra. Obzirna prema drugima, vjerna muškarcu kao što je bio taj neki Josh koji nije mogao uvidjeti da bi Nicole zasigurno bila veoma dobra supruga i majka... Shvativši u kojem smjeru su lutale njegove misli razljutio se. Ali ne moja supruga i sigurno ne majka moje djece! bijesno je pomislio. Dovršio je odijevanje i otišao do staje da se smiri. Preskočio je ručak izbjegavajući Nicole. Popodne je odjahao do društva uz rijeku i tamo ostao ostatak dana. ~ Nicole je od Franka saznala gdje je Daniel otišao i taj hladni čin ju je dodatno pogodio. Bila je svjesna da ju je namjerno izbjegavao. Osjećala se prljavo. Došao je, iskoristio ju je i otišao bez riječi. Zbog čega je ona zaslužila takvo ponašanje? Morala je obećati samoj sebi da će se prema njemu ponašati kao da se ništa nije dogodilo iako nije imala pojma kako igrati tu igru. Sama je kriva. Započela je nešto u čemu nije imala iskustva. Samo se željela skriti u nekakvu mišju rupu i ne izlaziti iz nje ~ Kad se predvečer bučno društvo vratilo, Nicole je ostala u svojoj sobi neraspoložena za susret s drugima. Čekala je da Mona dođe do nje, jer je očajnički trebala s nekim razgovarati. Mona je po običaju uletjela vrlo brzo u Nicoleinu sobu. Bila je vesela i razigrana. Odmah je sjela pored Nicole. “Kako se osjećaš?” upitala je Mona. “Loše,” mrzovoljno je odgovorila Nicole. 166

Bar se ispred prijateljice neće morati pretvarati kao da je sve bilo u najboljem redu. “Boli li te glava?” zabrinuto je rekla. “Ne. Doktor koji me posjetio kaže da je sve u najboljem redu.” “Što je onda?” “Spavala sam sa Danielom,” Nicole nije željela okolišati. Mona se ukočila, a oči su joj se u nevjerici iskolačile. “Pod spavala... misliš na seks?” oprezno je upitala. “A što drugo?” Mona se nasmijala. “I što je loše u tome?” “Sve,” ogorčeno je rekla Nicole. “Zar je toliko loš ljubavnik? Mali mu je? Kratko je trajalo? Minutu – dvije?” “Drago mi je što se zabavljaš na moj račun,” ogorčeno je rekla Nicole, a Mona se i dalje smješkala. “Hajde nije moglo biti toliko strašno?” “S Danovom tehnikom, dužinom i svim ostalim je sve bilo u redu. Čak savršeno.” “U čemu je onda problem?” “Mrzim ga.” “Mrziš ga, a spavala si s njim? Bojim se da ne razumijem. Je li te ozlijedio?” “Ne. Bio je nježan i strastven ljubavnik, ali što ja znam! Imala sam samo jednog prije njega koji je bio poprilično nesposoban, ako smijem usporediti.” Mona se opet nasmijala. “Nije smiješno,” prasnula je Nicole. “Žao mi je, ali ja i dalje ne vidim u čemu je problem.” “Zaboravili smo se zaštititi.” Mona je naglo ustala i okrenila Nicole leđa. Nakon nekoliko trenutaka pogledala ju je. “Jeste li poludjeli?” rekla je tiho, ali oštro. 167

“Očito.” “Kako ste to uspjeli zaboraviti?” sjela je do Nicoloe i uhvatila je čvrsto za ruku. “Zaboravili smo... jednostavno zaboravili, ali u redu je. Tu i tamo popijem koju pilulu.” “Tu i tamo?” zaprepašteno je ponovila, “Ti znaš da se one ne mogu piti tu i tamo? Moraš se držati uputa!” “Ma znam. Ali od kad me Josh ostavio nisam ih pila redovito.” “I što sad?” “Ništa jer se ništa neće dogoditi. Ionako su mi neplodni dani. Izračunala sam. Osigurana sam pa... s više strana.” “Jesi li sigurna da će sve biti ok?” “Veoma,” samouvjereno.

Nicole

nadala

zvučala

dovoljno

“Hvala Bogu,” Mona je odahnula, “Nije pametno započinjati novu vezu trudnoćom.” To nikako ne bi bilo dobro. ~ Prošlo je dva dana od kad su Dan i Nicole vodili ljubav i Nicole nije mogla vjerovati da je bilo moguće izbjegavati nekoga na tako ograničenom prostoru kao što je ranč, ali nekako im je to pošlo za rukom. Prvi dan je Nicole izbjegavala njega tako što je cijeli dan provela u sobi pod izlikom da se još nije dobro osjećala zbog nezgode kod noćnog bara. Taj dan joj je teško pao jer je bila prepuštena svakakvim ružnim mislima u svojoj osami. Drugi dan nije više mogla izdržati u sobi pa se pridružila drugima. Ipak uspjela ga je izbjeći, a da ni sama nije znala kako. Vjerojatno se on ovaj put negdje skrivao. U krevet je otišla s osjećajem ogorčenosti. ~ Stajala je ispred Daniela na pustom otoku prekrivenim samo pijeskom. On je bio ispred nje zatvorenih očiju. 168

Sunce je pržilo i Nicole je mogla osjetiti njegovu vrućinu na svom tijelu. Zatim je osjetila i neobično milovanje po nozi. Spustila je pogled i ugledala zmiju koja se polagano penjala uz njenu nogu puckajući jezikom. Vrisnula je i napravila korak natrag tresući nogom da se riješi zmije. Zaustavila ju je snažna ruka koja ju je obuhvatila vrat. Brzo je podigla pogled prema Danielu. Njegove oči... samo crnilo bez kraja... Stisak na njenom vratu se pojačao i ona je uhvati njegovu ruku u pokušaju da se oslobodi. Prodorno ju je gledao. “Ti...” glas mu je bio natprirodno dubok kao da je dolazio iz samog pakla, “...moraš umrijeti...” “Ne...” procijedila je, “...voli me...” Stisnuo je jače. Počela se gušiti. Čula je zvuk isprekidanog disanja. Zatim grgljanje. Zraka je nestalo i obuzela ju je panika. Osjećala je da će joj pluća eksplodirati od nadimanja. Prsa su joj počela gorjeti i vrtjetjelo joj se dok su je Danove oči gledale bez kajanja, prodorne, crne... Danovo lice se zamutilo, a njene ruke su mlitavo pale... Probudila se oblivena znojem. Opet taj glupi san. Voli me ... odzvanjalo joj je u glavi, voli me...

169

12.

Treći dan Nicole je izgarala od želje da vidi Daniela, potaknuta snom i sjećanjima na njihovu intimnost od prije nekoliko dana. Počeo je djelovati na nju kao droga. Jednom ga je okusila i željela je ponovno, iako je znala da je ta želja u potpunoj suprotnosti sa zdravim razumom. Jedini problem je bio što on, po svemu sudeći, nije dijelio njeno mišljenje. Jedno je znala, a to je bilo ovo: ako se ova neugodna napetost među njima nastavi ona neće moći ostati na ranču do kraja odmora kao što je planirano. Morat će otići prije vremena. Već jednom je pogazila svoj ponos i ostala, iako ga je čula kako govori da je nepoželjna ovdje. Ako se to ponovi, ponosno će napustiti ovo mjesto i zauvijek zatvoriti ovo poglavlje u svom životu. 170

Dok je stajala ispred vrata svoje sobe ugledala je Monu koja je trčkarala za Kenom po dvorištu. Ken je u nekoliko navrata izgledao prestravljen njenom silnom pažnjom, ali morala mu je odati priznanje, bio je hrabar i nije pobjegao. Nicole je bilo neobično vidjeti Monu u ulozi osobe koja je tražila nečiju pažnju i pozornost s obzirom da su muškarci uvijek bili ti koji su nju opsjedali. Ken je očito znao kako pobuditi Moninu zainteresiranost. Vidjevši Nicole, Mona joj je prišla. “Ken je tako dosadan,” uzdahnula je Mona. “Po tome koliko ga opsjedaš, nikad ne ih pogodila da ti je dosadan.” “Ne opsjedam ga. Ne pričaj gluposti.” “U redu, on tebe opsjeda.” Mona ju je prostrijelila pogledom, upozoravajući je. “Daniel nas kasnije vodi na mali izlet s konjima,” promjenila je temu, “Hoćeš nam se pridružiti?” “Naravno,” rekla je Nicole osjetivši nalet uzbuđenja, “Gdje je on sada?” “Nemam pojma. Rekao je da budemo spremni...” pogledala je na sat, “...za pet minuta. Idemo.” Uputile su se prema stajama gdje se već okupilo društvo. Kad je Daniel izronio kroz vrata staje Nicole je pomislila da će doživjeti infarkt. Srce joj je naglo zastalo. Činilo joj se kao da ga nije vidjela mjesecima. Preplavila ju je spoznaja o tome koliko joj je zapravo nedostajao. Kako joj je netko koga zapravo nije ni poznavala mogao toliko mnogo značiti? Nije joj bilo jasno. Njegove snažne ruke su izvodile jednog po jednog konja. Te iste snažne ruke koje su istraživale njeno tijelo, nježno i senzualno. Daniel ju nije odmah primijetio jer se bavio opremom za konje, a ona je stajala iza okupljenog društva. Kad je završio pozvao je one koji su željeli ići na izlet da priđu konjima i zauzmu svoje položaje. Nicole se približila jednom od smeđih konja koji je imao bijelu crtu između očiju. Nastalo je komešanje i guranje. Nicole je također bila gurnuta u stranu prije nego se uspjela popeti na konja. Okupljeni 171

su se počeli prepirati, jer nisu svi mogli ići s obzirom da je bio manjak konja. Daniel je to riješio oštrim glasom, “Čemu svađe? Tko ne bude išao sada ići će kad se vratimo. S obzirom da većina vas nema iskustva sa jahanjem samo ćemo napraviti krug oko ranča da vidim kako se snalazite. I ne želim nikakve gluposti, jer vas i najmanja greška može stajati glave. Morate pratiti moje upute.” Čini se kako Daniel nije dobre volje, pomislila je Nicole. Gužva se raščistila i kao po dogovoru prva grupa se popela na konje, uključujući i Nicole. Nije ni sjela kako treba kad je primijetila da je konj iznenada postao nemiran. Pokušala se bolje namjestiti kad je konj podivljao. Oblio ju je hladan znoj. Konj se propeo na zadnje noge i počeo ispuštati čudne zvukove. Samo se čudom uspjela zadržati na sedlu. Zatim je počeo poskakivati pa je Nicole ispustila uzde i instinktivno ga zagrlila oko vrata. Svi su se okrenuli prema njoj i jasno je čula Danielov glas, “Shadow, dosta!” oštro je naredio. Nije pomoglo. Shadow je opet poskočila i dala se u divljački trk s Nicole na svojim leđima. O, ne! U pomoć... Proletjelo je grozničavo kroz Nicoleine misli. “Shadow!” viknuo je Daniel. ~ Tako joj i treba jer je spavala s Danielom. Nicole upoznaj mog starog prijatelja i ljubimca. Spoot me nikad nije iznevjerio. Škorpioni znaju biti jako neugodni. Nije otrovan jer ne želim usmrtiti konja, samo Nicole. Za čudo volim životinje više nego ljude. Nisam sigurna je li to normalno za jednog ubojicu? Zabavljala me ta pomisao. Ubojica... Nitko nije znao da sam tu među njima... Obožavala sam tu spoznaju koja je bila samo moja. I sad sam se nadala da nitko nije vidio kako stavljam škorpiona ispod sedla kojeg je Nicole zapikirala. Hm... nitko me ne pogledava sumnjivo, što znači da nitko nije ništa primijetio. Konj je sigurno odmah osjetio napasnika na sebi i podivljao kao što je bilo i planirano. To je još jedna stvar koju sam voljela, a to je kad se moji planovi razvijaju kako treba. ~ 172

Nicole je pomislila da će se onesvijestiti od straha, ali slika nje kako onesviještena pada na tlo, glavom prema dolje, prestravila ju je još više. “U pomoć!” vrištala je, “Neću se moći dugo držati!” Ruke su joj klizile jer su bile znojne. Počeli su je hvatati grčevi po cijelom tijelu od siline stiskanja uz konja koji je jurio bez cilja. Po licu su je šibali vjetar i konjska griva zbog čega je okrenula glavu u stranu. Ionako bi bilo bolje negledati kuda idu. Kad je okrenula glavu spazila je jahača kako im se ubrzano približava. To je bio Daniel! “Dan! Dan!” očajnički je viknula. Osjetila je ogromno olakšanje kad ga je ugledala. “Drži se!” čula je njegov napeti glas. “Požuri! Molim te...” Thunder je još više ubrzao i počeo se sve više približavati dok nije bio u ravnini sa Shadow. Nicole je i dalje bila priljubljena uz Shadowina leđa pokušavajući se zadržati u sedlu. “Pokušat ću je smiriti,” rekao je Daniel i počeo davati nekakve nerazumljive naredbe, ali bez učinka. Nicole se čak učinilo da je Shadow ubrzala. “Dan!” očajnički je ispustila. Daniel ju je zabrinuto pogledao i to ju je dodatno uplašilo. Konji su se utrkivali bez namjere da stanu. Daniel je imao smrknut i zabrinut izraz na licu dok je gledao ispred sebe. Razmišlja što da učini, pomislila je Nicole uznemireno, Požuri, molim te! Okrenuo je glavu prema njoj i rekao, “Daj mi ruku.” “Što!?” “Daj mi ruku,” ponovio je i ispružio ruku prema njoj. “Ne!” “To je jedini način.” 173

“Moraš je zaustaviti,” Nicole je bila na rubu suza. “Ne mogu, previše je uznemirena i ne sluša me. Moraš mi vjerovati.” Prestrašeno je promatrala njegovo odlučno i čvrsto lice. Da, to lice je ulijevalo povjerenje i snagu, ali ako ispusti Shadow sigurno će pasti. On je bio lud! “Ne, past ću...” “Nicole to je jedini način,” nježnije je rekao, “Moramo požuriti.” Uz tešku muku odlijepila je jednu ruku od Shadowina vrata i pružila je prema Danielu. On se primaknuo bliže i čvrsto je zgrabio. “Na tri ću te povući k sebi. Moraš se opustiti i izvući noge iz stremena.” “Oh ne, ne, ne može, ne može!” Htjela je vratiti ruku, ali ju je Dan prečvrsto držao. Ne raspravljajući više s njom, počeo je odbrojavati. “Jedan...” čvršće ju je primio, a ona je počela izvlačiti noge iz stremena. “Dva...” izvukla je noge zbog čega je počela kliziti, zatvorila je oči i tiho se pomolila. “Tri!” snažno ju je povukao. Toliko snažno da je pomislila da će joj se rame odvojiti od tijela. Drugom rukom ju je uhvatio za struk i leteći kroz zrak grubo je udarila u njegovo sedlo. “Auh...” muklo je procijedila. Zrak joj je bio izbijen iz pluća, a sijevajuća bol se proširila njenim tijelom. Držeći ju, Daniel je viknuo, “Thunder, mir! Mir!” Konj je počeo usporavati uz jako treskanje i Nicole je poplavila u licu. Pomislila je da će povratiti. Thunder je napokon stao. Daniel je skočio s konja i dalje držeći jednu ruku na Nicoleinim leđima. “Jesi li dobro?” upitao je i zagledao se u njeno blijedo lice. “N-nikad bolje...” procijedila je. 174

Nasmijao se, odahnuvši. “Ti si definitivno hodajuća nevolja.” Pričekaj, pomoći ću ti. Zaobišao je konja i stao iza Nicole. Vjerojatno zbog zadovoljstva što se nije teže ozlijedila, Dan ju je potapšao po stražnjici, uhvatio je za struk i pomogao joj sići s Thunderovih leđa. Kad je dotakla tlo posrnula je, zbog čega ju je Daniel zagrlio i okrenuo prema sebi. Čvrsto ju je držao pomažući joj da povrati osjećaje u nogama. Nicole je prislonila svoju glavu na njegova prsa i počela drhtati. “Sve je u redu,” tiho je rekao trljajući joj leđa. “Pomislila sam da ću umrijeti,” šapnula je upijajući Danov miris koji joj je draškao nosnice. U njegovom se zagrljaju osjećala sigurno i zaštićeno, ali je također postala svjesna koliko je bila malena i krhka. “Pretrpjela si šok. Samo se opusti.” Zatvorila je oči i osluškivala umirujuće otkucaje njegova srca. “Morat ću Shadow održati lekciju kad je nađem,” ljutito je rekao. “Nemoj Dan. Nije ona kriva za to što se dogodilo. I sam si rekao da se zbog nečega uznemirila. Konji instinktivno reagiraju na bijeg u slučaju bilo kakve opasnosti.” “Kako znaš da im je prvi poriv da pobjegnu?” upitao je iznenađeno. “U teoriji znam mnogo o konjima, a s praksom se tek susrećem,” omaknula se od njega i napokon se nasmiješila. Uzvratio joj je osmjeh. Sad kad ju je gledao i ponovno držao u naručju prisjetio se strastvenih dodira koje su izmijenili. Pogledao je njene usne i morao se othrvati porivu da ih ponovno okusi. Ipak, znao je da nema smisla praviti se kao da se ništa nije dogodilo. “Nicole, trebali bi razgovarati.” 175

“Trebali bi?” srce joj je poskočilo. “Sjednimo,” rekavši to pomogao joj je sjesti na travnato tlo, “Ne možemo se pretvarati kako se ništa nije dogodilo,” nastavio je kad su se smjestili. “Ne možemo?” bila je nervozna i iznenađena njegovom iznenadnom željom da to tome razgovaraju. “Ne,” odlučno je rekao, “Zato bi bilo najbolje da odredimo nekakva osnovna pravila.” “Pravila?” “Prestani ponavljati za mnom,” nasmiješio se. “Zar sam ponavljala?” “Da. Malo iritira.” “Ispričavam se. Neću ponavljati. Hm... o kakvim pravilima govoriš?” Zagledao se ispred sebe i počeo čupkati travu, želeći dobiti na vremenu da razmisli o odgovoru. “S obzirom da smo se već spetljali,” rekao je napokon, “bilo bi pametno smisliti pravila kako situacija ne bi postala previše komplicirana. Stranci smo jedno drugome i upustiti smo se u neku vrstu prolazne avanture...” “Prolazne avanture?” povrijeđeno je ponovila. “Opet ponavljaš.” “Oprosti. Nastavi.” “Privlačiš me,” iznenadio ju je izjavom. “Zaista?” smiješak joj je zaigrao na usnama. “Naravno. Ne znam zašto me privlačiš, ali tako je.” Te riječi su je ohladile i razočarale, a on je nastavio govoriti. “Ne bih imao ništa protiv ako bismo nastavili, ali moramo od početka biti svjesni da je ovo zapravo samo avantura. Ne želim da gajiš nade o tome da će to biti normalna veza s obzirom na okolnosti u kojima se nalazimo,” zastao je i tražio prave riječi, “A... ja ne želim vezu.” To nisu bile riječi koje je željela čuti. U njoj je proključao bijes, čak i onaj koji je još osjećala za Josha. Spetljali se! Avantura! Njegov bezlično nježan ton glasa! On hoće postavljati pravila? 176

“Ti gade!” prasnula je Nicole, “Kako se usuđuješ?” “Što? Zar sam nešto pogrešno rekao?” iznenađeno ju je pogledao. “Ti ćeš meni postavljati pravila? Meni?” “Samo sam želio spriječiti nesporazum.” “Nesporazum!? Ti si najumišljeniji muškarac kojeg sam imala prokletu čast upoznati!” Zabezeknuto je zurio u nju dok je ustajala na noge. “Ti glupi stvore! Ono što se dogodilo bila je definitivna pogreška. I uvjeravam te da se više neće ponoviti.” “Stani malo,” ustao je i on, “ovo je otišlo u krivom smjeru. Nisam te želio povrijediti...” “Ti si prirodno nadaren za vrijeđanje ljudi.” Poznajem te jedva dva tjedna i u to kratko vrijeme si me toliko puta uvrijedio kao nitko u mom životu! “Ne znam o čemu govoriš.” “Mislim na tvoje ponašanje uštogljenog i umišljenog gospodina!” Prasnuo je u smijeh što je Nicole dodatno zgrozilo. “Kako molim? Ponovi što sam?” procijedio je kroz smijeh. S obzirom da je čvrsto stisnula zube rekao je, “Nisam siguran je li to uvreda, ne zvuči kao da jest.” Prsa su mu se tresla od smijeha, a jamice na obrazima su se izdubile. “Evo! I sada to radiš! Rugaš mi se!” prasnula je dok je bijes u njoj bujao. Prkosno mu je okrenula leđa i na brzinu se popela na Thundera i potjerala ga u galop. Kad se Thunder trgnuo poletjela je prema natrag, ali se snašla. Iza sebe je čula Danielov iznenađeni uzvik. “Što to radiš? Thunder, vrati se!” ~ Kad je došla do ranča Thunder se, hvala Bogu, sam zaustavio jer se tijekom galopiranja sjetila da nije imala pojma kako se konj zaustavlja. Sišla je s njega drhteći od ljutnje koju je Daniel 177

prouzročio. Sve ju je boljelo od glupog jahanja i još glupljeg Daniela, čak i kosa na glavi. “Gdje je Dan?” upitala je Mady iznenađeno. Ostali su se odmah okupili oko nje. Nicole se pokušala sabrati. “Ovaj ... sad će doći.” Okupljeni su pogledali u smjeru iz kojeg je Nicole dojahala. Daniel je s ranča izgledao kao točkica. Nicole nije bila svjesna koliko je udaljenost bila velika, pa se na trenutak posramila jer ga je ostavila. Uostalom, ništa drugo nije ni zaslužio! “Jesi li dobro?” upitala je Julia. “Jesam. Sve je u redu.” “Preplašili smo se kad smo vidjeli kako je Shadow poludjela,” rekla je Julie, ali je Nicole primijetila da joj je u očima titralo čudno zadovoljstvo, “Bili smo užasno zabrinuti za tebe.” “Hvala, Julie. Dobro sam,” rekla je i prebacila pogled na mrlju koja se približavala iz polja. ~ Daniel je grcao od smijeha dok je šetao prema ranču. Najprije je bio iznenađen njenim teatralnim odlaskom, zatim je bio zabrinut jer nije imala iskustva s jahanjem, ako se ne računa incident sa Shadow. Ali kad je vidio kako je jahala umalo se srušio od smijeha. Thunder je galopom poletio prema ranču, a Nicole je poskakivala na njegovim leđima kao zavezana vreća krumpira. Nije uhvatila ritam pa ju je svaki Thunderov pokret izbacivao iz sedla, a kosa joj je poskakivala gore dolje. Mislio je da će ju katapultirati iz sedla, ali nekim čudom uspjela se zadržati do ranča. Isuse, koja žena! On naprosto nije mogao ostati ozbiljan u njenoj blizini. Bila je urnebesno smiješna. Šetnja do ranča je potrajala petnaestak minuta. Nije mu se žurilo, a osmijeh mu nije silazio s usana. Zabavljao se mišlju kako će je dodatno izazvati. Domogavši se ranča, uozbiljio se i zagrmio, “Gdje je Nicole?” Prisutni su ga prestrašeno pogledali. 178

“U sobi,” uputila ga je Julie sa smiješkom. “Hvala.” ~ Snažno je udario šakom po vratima Nicoleine spavaonice. “Otvaraj ili ću ih razbiti!” dreknuo je. Nije čekao odgovor, naglo je otvorio vrata i ugledao Nicole kako bježi prema kupaonici. Suspregnuo je osmjeh. “Stoj!” zagrmio je, a ona se ukipila na mjestu. Ušao je u sobu mračan, ogroman i zastrašujuć. Zatvorio je vrata uz glasan tresak. U dva duga koraka prešao je sobu i našao se ispred nje. Protrnula je od straha. Ovaj put je pretjerala. Zašto je rekla sve ono, zašto? Nadvisio ju je za glavu i gledao ju mračno, s visoka. Potaknuta neobjašnjivim prkosom isturila je bradu i isprsila se. Odmah je požalila. Što joj je? Je li poludjela kad izaziva ovu bijesnu gorilu? Mogao bi je rastrgati jednim pokretom ruke. Istom rukom kojom ju je u taj tren zgrabio i povukao prema sebi zbog čega je posrnula i pala mu u zagrljaj. Jednom rukom joj je pritisnuo leđa, na taj priljubivši njeno tijelo svom, a drugom ju je gotovo grubo uhvatio za bradu i podigao joj glavu prema sebi. Zatvorila je oči jer se bojala pogledati u njegove. Zato se šokirala kad je osjetila grub pritisak na svojim usnama. Ugrizao ju je za donju usnicu zbog čega je uzviknula, a on je iskoristio njena otvorena usta i ugurao jezik tjerajući je da ih rastvori još više. Šokirana i ponesena vrtoglavicom tijelo joj je reagiralo mimo njenih trenutačnih misli o tome kako ga mrzi. Odbacivši ružne misli prepustila se užitku i priljubila uz njega. Zastenjao je zbog njene reakcije. U sekundi se našla na krevetu, a on je bio na njoj pritiskujući je težinom svoga tijela. Rukom joj je nježno držao vrat kao da se bojao da će mu pobjeći, a drugom joj je počeo trljati grudi. Koljenom je razmaknuo njena bedra da bi se udobnije smjestio. 179

Čula je paranje tkanine i prekasno je shvatila da je u pitanju bila njena tanka majica. Uzviknula je. Umjesto da se uplašila, osjetila su joj podivljala. Dan je spustio glavu i zario zube u meso njene dojke. Opet je vrisnula, ali ovaj put od užitka. “Dan...” dahtala je. “Pst...” vibracija njegovog glasa i dodira joj je ukrutila cijelo tijelo. Sisao je. Lizao. Grickao. Sve dok nije osjetila nepodnošljivu vrućinu. Silazila je s uma. Vrhunac ju je zatekao neočekivano. Kad je shvatio što se dogodilo Daniel je prestao sa svojim radnjama, podigao se na laktove i pogledao je smiješeći se. Prkos i sram koji je osjetila jer mu je dozvolila da ju tako barbarski svlada natjerao ju je da progovori hrapavim glasom, “Hvala vam na vašoj usluzi, gospodine Colletti. Bili ste divni, a sada odlazite.” Iskoristila je trenutak njegove zbunjenosti i odgurnula ga sa sebe. Ustala je s kreveta i uletjela u kupaonicu zaključavši vrata za sobom. “Nicole,” dreknuo je uvrijeđeno, “ne možeš vječno ostati unutra, a kad izađeš čekat ću te. Oh, itekako ću čekati.” “Ova će me žena izludjeti,” promrmljao je ispod glasa. Vrata kupaonice su se otvorila, a na njima je ponosno stajala Nicole. Grudi je prekrila jedinim odjevnim predmetom kojeg je pronašla, a to je bio gornji dio kupaćeg kostima. “Što si ti umišljaš?” procijedila je kroz zube, “Tako mi upasti u sobu i ponašati se kao Conan Barbarin!” Nacerio se. “Ne znam tko je dosegnuo vrhunac brzinom munje.” Zarumenila se. 180

“Slušaj me Dan, i slušaj me dobro.” Privlačiš me, to nije nikakva tajna, ali ne odobravam ovakvo ponašanje. Nisam tvoja igračka. Znam da nisam ni ja nevina u ovoj ludoj igri. Ponašamo se kao dvoje poludjelih tinejdžera, čak i gore. Ovo je nerazumno i nelogično. Nikad, baš nikad se nisam ovako ponašala i ne želim da stvoriš pogrešnu sliku o meni. Naše su prošlosti komplicirane i nalazimo se u osjetljivom razdoblju naših života i ne znam se nositi sa tim. Ovo zaista nema smisla nastavljati i trebamo odmah prestati. Neozbiljno ju je odmjerio od glave do pete. “Prestani s tim,” uzdahnula je bespomoćno, “Da te bar nikad nisam sanjala.” “Što?” “Ništa.” “Sanjala si me?” znatiželjno je ponovio. “Nisam,” lagala je i osjetila da se zbog toga zarumenila. “Ali sad si rekla da jesi.” “Dobro jesam, pa što onda.” “Što smo radili?” nasmijao se. “Ništa.” “Lažeš.” “Ozbiljna sam,” nadala se da je izgledala uvjerljivo. I on se također uozbiljio. “Ako ti se ispričam zbog svog ponašanja, hoće li ti biti lakše?” upitao je. “Hoće.” “Dobro. Skrušeno se ispričavam za sve grijehe koje sam počinio...” “Dan!” “Dobro, dobro. Žao mi je što sam ti onako upao u sobu, navalio na tebe i zadovoljio te,” opet se nestašno nasmijao. “Ti si jednostavno nemoguć i to mi nije zvučalo kao prava isprika,” mekše je rekla Nicole.

181

“Slušaj, bio sam ljut što si mi otela konja, pa sam morao pješačiti natrag. A spasio sam ti život. Zar se tako postupa sa svojim junakom?” Sad se morala nasmijati. “Pretpostavljam da to nije bilo u redu od mene,” lagano se nasmješila sjetivši se točkice u polju koja ga je predstavljala. “I ja želim tvoju ispriku,” ozbiljno je zahtjevao. “Ja? Tebi?” “Da.” “Ali ti si kriv. S onim svojim glupostima o pravilima! Pih!” “Možda sam zvučao uvredljivo, ali nisam te želio namjerno uvrijediti. Ipak, želim ispriku.” “Ne mogu vjerovati,” bespomoćno je uzdahnula. “Čekam,” lupkao je nogom od pod. “Ok. Ispričavam se.” “Zbog čega?” Da ga je mogla ubiti pogledom bio bi mrtav na licu mjesta. “Ispričavam ti se, Daniel, što sam ti otela konja i natjerala te da pješačiš.” “To je dobra isprika. Prihvaćam,” ustao je i prišao joj, “Ozbiljno, nisam te želio uvrijediti. Ne snalazim se u ovome baš najbolje. Kao ni ti, ni ja ne znam kako zaista funkcioniraju takve veze. Prošlo je mnogo godina od kad sam imao zadnju,” u glasu mu se osjetila gorčina, “Nicole, istina je da među nama nešto postoji i nemoj se uvrijediti, ali mislim da nećemo moći izdržati do kraja boravka na ranču bez ponovnog fizičkog kontakta. Samo sam nam želio pomoći.” “Što želiš?” glas joj je opet dobio hrapavu notu. “Želio bih se prepustiti ovoj zajedničkoj privlačnosti koja je među nama. Što kažeš? Ako smatraš da nećeš moći izaći na kraj s tim reci i nećemo ništa pokušavati.” Zamislila se nad prijedlogom. Nikad nije znala kontrolirati svoje osjećaje. Zbog toga je i izbjegavala ovakve komplicirane situacije. Emotivno nije mogla ništa obećati. Jedino u što je bila sigurna je činjenica da je željela još fizičkog kontakta s njim. Imala 182

je dojam da je s njim prvi put okusila što znači uživati u vođenju ljubavi. To joj je bilo novo i dragocjeno iskustvo i željela je još. Odlučila je, pa što bude. “Pristajem,” tiho je rekla, “Mislim da mi to možemo. Naše godine govore u prilog našoj zrelosti i sposobnosti.” Zadovoljno se nasmiješio. “Super,” zastao je i zagledao se u nju, “Što sad?” “Nemam pojma,” oboje su prasnuli u smijeh. “Za početak, idem dovršiti što sam započeo s društvom i jahanjem, da se ne naljute. Zatim ću morati provjeriti Shadow. Iza toga što bude. Može?” “Može.” Daniel je obavio sve kako je i rekao. Uspio je pronaći Shadow i vratiti je na ranč. Nakon što joj je skinuo sedlo zagledao se u nju. “Dobro malena, što te toliko uzrujalo?” Poznajem ti narav, znam da ne bi onako poludjela iz čista mira. Što se dogodilo? Shadow je spustila glavu i protrljala mu ruku tražeći njegovu pažnju. Dan ju je počeo milovati razmišljajući o razlozima za njeno čudno ponašanje. Je li Nicole mogla učiniti nešto i uznemiriti Shadow? Ne. Shadow je bila naviknuta na rad s ljudima i nije bila osjetljiva na njih i njihove reakcije. Je li ugledala zmiju? Ne, ni to ne može biti. Da je zmija bila u blizini sigurno bi ju vidio i netko iz društva. Ipak su se nalazili na čistini dvorišta. Što je moglo biti? Nekakav zvuk? Nekakav ugriz? Hm... počeo ju je pregledavati od kopita do glave i ostao je iznenađen kad je pronašao nekoliko upaljenih ubodnih rana na Shadowinim leđima. Čudno. Kao da ju je nekakav insekt nekoliko puta ugrizao ispod sedla. To je bilo to! Zbog toga se i uznemirila. Odjednom mu se u mislima pojavila sumnja. Bilo mu je neobično kako su se sve čudne stvari slučajno događale oko same Nicole. Sada mu je postala sumnjiva nezgoda sa zmijom, pogotovo jer Frank često posipao poseban prah zbog kojeg zmije nisu dolazile na ranč. Onaj tajanstveni napadač na Nicole. Nije ona jedina tu večer sama izlazila iz bara u tamu dvorišta. I ovaj događaj. Svi se 183

oni vrte čudnom slučajnošću oko Nicole, a niz takvih slučajnosti mu je pobudio sumnju da se iza toga skrivalo nešto jako čudno. Možda je paničario bez razloga, ali odlučio je malo bolje obratiti pozornost na ovo što se događalo oko Nicole. Jedino što mu je nedostajalo u cijeloj ovoj priči je bio motiv. Nicole je bila stranac u ovom društvu i vjerovao je da nitko nije namjerno želio ozlijediti ili uplašiti. ~ Noć je već pala kad je Daniel bio gotov sa svojim obavezama. Na ulazu u kuću sudario se s Monique. “Bok Monique. Gdje si se uputila?” nastojao je zvučati ljubazno. “Oh, Dan. Upravo tebe tražim.” “Nešto si trebala?” “Nešto posebno...” rekla je i odjednom mu se bacila oko vrata. Daniel se trgnuo, ali ga je ona povukla snažnije nego je to očekivao. “Oh, Dan,” zastenjala je i poljubila ga. On je bio šokiran njenim nasrtajem. Ovo mu se definitivno nikad nije dogodilo. Kad je došao k sebi, odgurnuo ju je. Zaista je bila snažnija nego je to očekivao. Jedva ju je odlijepio od sebe. “Monique!” “Oh, Dan molim te,” zastenjala je mazno. “Ti prostakušo!” uzviknuo je glas iza njih, oštar poput noža. Prestrašeno su se okrenuli prema glasu koji je privukao njihovu pozornost. To je bila Juliet. Odahnuo je. “Juliet,” rekao je s olakšanjem. “Kakvo je to ponašanje?” uzviknula je Juliet iznenadivši ih svojim tonom. “Ne miješaj se u tuđe stvari,” hladno joj je odgovorila Monique. “Ti, ti...” glas joj je postao kreštav, “nasrtljivice! Nema muškarca na kojeg ti nećeš skočiti, zar ne?” “To se tebe ne tiče,” ledeno joj se osmjehnula. 184

“Uostalom...” mirnije je rekla Juliet i uzvratila joj ledenim osmijehom, “Danny je zauzet.” Iznenađeno ju je pogledao. Zar je već saznala za Nicole? Bože, žene! Gore su od trač novina. “Ne pričaj gluposti,” rekla je Monique, “Rekla sam ti da se ne miješaš.” Daniel je odlučio iskoristiti gužvu i pobjegao u unutrašnjost kuće gdje je susreo Franka. “Frank molim te učini mi uslugu.” “Sve za tebe Dan. Što trebaš?” “Izađi vani i smiri one dvije žene dok se nisu poubijale.” “Joj... zašto baš ja? To je opasnije nego pokušati razdvojiti dva muškarca u borbi.” Daniel se nasmijao gledajući Frankovo kiselo lice dok je izlazio vani, ali znao je da će ih Frank uspjeti smiriti. Frank je posjedovao iznimno dobre pregovaračke sposobnosti pomiješane s umirujućim tonom glasa. Uvijek je palilo. Nije mogao Mady tako lako oprostiti jer joj je dopustila da dođe. Mady je znala jako dobro da je Juliet mrzila i njega i Francescu, posebno Francescu. Nije to nikad mogao razumjeti. Ona i Francesca su bile prve rođakinje i bile su veoma povezane. To se promijenilo toliko naglo da je Francesca znala nekoliko noći i proplakati sjetivši se iznenadne Julietine mržnje. Nikad nije saznao razlog te mržnje. ~ Iza večere društvo se po običaju rascjepkalo. Čuo je riječi koje je Nicole uputila Moni i Kenu. “Odmah se vraćam, samo ću otići po majicu dugih rukava. Malo mi je hladno.” “Ok. Bit ćemo kod bazena.” Nicole se udaljila prema sobama, a Dan je pošao za njom. Našao ju je kako kopa po omaru. Okrenula se kad je čula da je netko ušao u sobu. “Daniel,” prisno mu se nasmješila, očito sretna zbog njegovog nenadnog posjeta, “Nešto me trebaš?” “Da,” tajanstveno ju je pogledao, “Kakvi su ti planovi za ostatak večeri?” 185

“Hm... imaš nešto na umu?” “Moglo bi se reći.” “Što?” “Nešto zbog čega ti neće biti hladno...” zarumenila se, “Obožavam kad ti se to dogodi.” “Što?” upitala je smeteno. “Kad se zarumeniš,” zbog toga se još više zarumenila, a Dan se nasmijao, “To mi je nekako seksi.” “Meni nije.” “Nisam ni mislio da jest, ali meni govori mnogo o tebi,” približio joj se. “Kao na primjer?” “Dobra si osoba,” poljubio joj je obraz. Zadrhtala je. “Još nešto?” tiho je šapnula. “Osjetljiva si,” dotaknuo joj je rame. “Da... Još nešto?” “Burno reagiraš.” “Molim?” “Vidiš,” poljubio joj je usne, “I iskrena si,” promrmljao je, a zatim je produbio poljubac. Nježno ju je privio uz svoje tijelo i podigao glavu. Promatrao je u žile na njenom krhkom vratu kao da će mu dati do znanja koliko joj ubrzano srce tuče, a onda je bez upozorenja zario zube u njen vrat, ali ne grubo, već nježno, strastveno. Ona je zastenjala, a njen zvuk ga je uzbudio. Podigao joj je glavu, zabacivši je unatrag i onda nastavio intenzivno istraživati njen vrat. Disala je ubrzano što je dokazivalo brzo podizanje i spuštanje njenih grudi. Taj ritam ga je hipnotizirao. Zatim je pogled usmjerio na njene usne koje su bile poluotvorene i vlažne. Morao ih je opet kušati. Spustio je svoje usne na njene prodirući brzo i vješto u vrelu unutrašnjost. 186

Htio je da ga dira i ona kao da mu je pročitala misli te je plaho i nježno položila ruke na donji dio njegovih leđa. Kad ga je blago povukla prema sebi, mislio je da će opet izgubiti kontrolu. Na trenutke mu se učinilo da je osjetio njenu ukočenost i to ga je malo zbunilo, ali onda je i ona podivljala kao i on te mu počela pružati vlažne i strastvene poljupce. Kad je osjetio da je postala strastvenija srušio se s njom u naručju na krevet. Maknuo se od nje kako bi skinuo svoju odjeću i primijetio je da su joj usne bile natečene od poljubaca, a vrat crven od njegove brade. Jedino se njene oči nisu uklapale u sliku, bile su previše plahe. Nadvio se nad nju i u trenu joj je skinuo odjeću ostavljajući je razgolićenu. Pogled na crne čipkane gaćice i grudnjak ga je iznenadio i raspalio. Odmaknuo se kako bi ju bolje promotrio, a ona je stavila ruke preko grudi kao da se želi sakriti. Ova žena mi nikako nije jasna, pomislio je. Nije tražio objašnjenje, već je umjesto toga počeo istraživati njene grudi uživajući u slatkim okusima. Nakon nekoliko stručnih poteza počela je stenjati i drhtati. Ponovno su zajedno okusili božanstveno sjedinjenje. ~ Od umora je spustio glavu na njene grudi i ostao nepomično ležati. Osjetio je njeno srce kako ubrzano tuče i kako joj se grudi dižu i spuštaju. Ostao je u tom položaju nekoliko minuta zahvalan jer ga ništa nije pitala, a onda je po njenom disanju shvatio da je zaspala. To ga je iznenadilo. Podigao je glavu i zagledao se u njeno usnulo lice. Imao je svakakvih komentara na svoju tehniku, ali nikad se nije dogodilo da bi mu partnerica odmah iza toga hrkala u dubokom snu. Stvarno je bila posebna. Nasmijao se. Izgledala je tako spokojno dok je spavala, kao mala beba. Ponesen naletom nježnosti pomilovao ju je po licu, a onda se ukočio kao da se opekao.

187

13.

188

Nicole se probudila u čvrstom zagrljaju snažnih muževnih ruku. Preplavio ju je osjećaj zadovoljstva. Još se jače stisnula uz njega zbog čega je on nešto promrmljao. “Dobro jutro uspavani ljepotane,” usudila se reći. “Dobro jutro,” pospano joj je odgovorio, a glas mu je zvučao još privlačnije. “Kako si spavao?” “Izvrsno, a ti?” “Divno,” zvučala je zaneseno. Dan se protegnuo odmičući ruku s Nicole. Odmah je osjetila da joj nedostaje toplina njegova tijela, ali srećom ne dugo jer ju je nakon protezanja ponovno zagrlio. “Ne žuri nam se ustati?” upitao je. “Ne.” “Dobro. Uživat ćemo.” Njegov odgovor ju je oduševio. Počeo ju je milovati. “Nicole Adams... što te dovodi na ovaj ranč?” zaigrano ju je upitao. “Sudbina.” “Sudbina...” zamišljeno je ponovio. “Kako ti je bilo u Firenci? Ali sada želim istinu.” “Lijepo,” ne ljepše od osjećaja njegovog nagog i toplog tijela uz njeno, “Malo mi je bilo neugodno jer sam putovala sama i mislila sam da će me svi čudno gledati zbog toga, ali nisu. Upoznala sam zaista drage i zanimljive ljude. Znaš, to mi je bilo prvo putovanje u životu.” “Zaista?” “Da.” “Nisi mogla sebi priuštiti putovanja prije ovoga?” zadirkivao ju je. 189

“Ne,” nasmijala se, “Imala sam novca. Dobro zarađujem.” “Koji je onda razlog bio?” “Užasavala sam se letenja. Tko zna kad bih se usudila poći na put da nisam bila prisiljena.” “Zanimljivo,” uozbiljio se, “Netko te prisilio da dođeš ovamo?” “Pa ne baš doslovno, ali zamalo,” oklijevajući je počela objašnjavati, “Imala sam jednu, nazovimo je neugodnu epizodu u životu i put u Italiju sam dobila na poklon od svog šefa i kolega s posla. Međutim, nije mi pružio izbora kad me obavijestio o tom poklonu. Naredio mi je da odlazim na odmor tri tjedna i da se u tom roku ne smijem pojaviti u firmi.” “Lijepo od njega.” “Da, bit ću mu zauvijek zahvalna,” Dan se čudno promeškoljio, a ona je brzo dodala, “Mona je već bila na rubu strpljenja jer nikad do sada nisam bila kod nje.” “Toliko si se bojala letenja?” “Da.” “Kako ti je onda prošlo prvo iskustvo?” “Jako dobro s obzirom da sam strahu pristupila s depresivne strane,” nasmiješila se. “Kakav je to pristup?” znatiželjno je upitao. “Bila sam toliko utučena da me baš i nije opterećivalo hoćemo li uzletjeti i sletjeti kako treba,” nasmijala se. “Primijetio sam da pomalo voliš crni humor, što nisam od tebe očekivao. Moram priznati, ti si veoma zanimljiva osoba.” “Ja? Zanimljiva?” Nasmijao se njenoj iskrenoj zbunjenosti. “Ne vidim nikoga drugoga u sobi, a ti?” “Nikad se ne zna,” osvrnula se, “možda se opet nekakva zmija skriva.” Prisjetivši se toga Dan se opet počeo smijati. “Ne rugaj mi se. Dovoljno mi je bilo prvi put.” “Ali da si vidjela izraz na svom licu,” nije se mogao prestati smijati. 190

“Počet ću sumnjati da si mi ti podvalio onu zmiju.” “Tko zna, možda i jesam.” Htjela ga je udariti, ali joj je uhvatio ruku i povukao je na sebe. “Ti bi se borila?” “Ne.” “A škakljanje?” “Da se nisi usudio,” panično je uzviknula. Međutim nije ju planirao poslušati. Držeći je jednom rukom počeo ju je škakljati drugom dok se ona bacala i vrištala. Pokušala ga je udariti, ali nije imala snage jer se u isto vrijeme smijala, plakala, hvatala zrak i otimala, ali njega ništa nije moglo zaustaviti. “M-mrzim te... zbog... o-ovoga....” procijedila je, a Dan se još više počeo smijati. Napokon je uspjela nekim čudom izmigoljiti iz njegovih ruku i skliznula je na pod. Brzo je dohvatila majicu s poda i pobjegla na drugi kraj sobe držeći njegovu majicu ispred sebe kao zaštitu. Teško je disala, a Dan se valjao od smijeha. “T-ti nisi normalan,” jedva je izustila. “Kako je to bilo dobro. Što se mene tiče bilo je bolje od seksa.” “Molim?!” nasmijala se, “Da li to znači da ću se morati dokazivati?” “To znači da ću te morati naučiti sve što znam,” potapšao je krevet pored sebe dozivajući je. “Kao da ti puno znaš. Tvoja lekcija bi trajala svega nekoliko minuta.” “Dođi da se uvjerimo da li je ta tvrdnja istinita.” “Doći ću ako mi obećaš da me nećeš škakljati.” “Dobro, obećanjem da te neću škakljati sada, kasnije ne znam.” “Nije fer.” “Dođi,” slatko ju je pozvao. Došla je do ruba kreveta i bacila se na njega. 191

“To je bio pokušaj ubojstva,” zadirkivao ju je. ~ Nevjerojatno! Ne mogu vjerovati što to vidim. Za njega se žene lijepe gore nego komarci za vodu stajačicu. Dođe mi da ih sve ubijem, ali ne. Dan će više patiti ako samo nju ubijem. Još jedna žena nestala iz njegova života. Tko će ga utješiti? ~ Nicole se našla na kavi u društvu žena koje su bile u blagovaonici, dok su muškarci ostali u dvorištu zaokupljeni veselim razgovorom. Bila je dobro raspoložena kad je osjetila iznenadni nalet hladnoće. Osvrnula se, ali je zaključila da propuh nije bio odgovoran za to. Pogledala je prisutne i susrela se s nekoliko neugodnih pogleda. “Ranč planiramo proširiti,” do nje su doprle Madyine riječi koje je onda prekinula Juliet. “Mislim da nije na tebi da odlučuješ o tome,” Julietin glas je zvučao više nego zlobno. Mady ju je u nevjerici pogledala. “Daniel je moj brat, ako si možda zaboravila.” “Nisam zaboravila, ali čujem da se ponovno planira oženiti i stoga mislim da će o tome odlučiti on i njegova buduća supruga.” Nicole se neugodno naježila na njene riječi. Daniel se planirao ponovno oženiti? Za koga? Kada? Zašto ona nije čula za te vijesti? Mady je na glas izgovorila ono što je Nicole mučilo. “Od koga si čula takvu glupost?” “Pitaj njegove radne kolegice,” podrugljivo je odgovorila Juliet. Mady je znatiželjno pogledala prisutne žene. “U pravu je, gospođice Colletti,” javila se Ange. “Kako to misliš?” “Ja sam na svoje uši čula gospodina Collettia kad je izjavio da se uskoro planira ponovno oženiti. Kad sam ga pitala je li se šalio, rekao je kako je smrtno ozbiljan. Znam da se gospodin nikad 192

nije šalio na takav način, a meni je uvijek sve govorio,” značajno se uspravila, “i nemam razloga ne vjerovati mu.” “Glupost!” uzviknula je Mady, “Ako je to istina Dan bi mi rekao. Ipak sam mu ja sestra. To mogu prepisati samo njegovom neraspoloženju i gubitku smisla za humor.” “I meni je potvrdio te glasine,” senzualno je dodala Monique. “Pitaj ga sama kasnije,” ubacila se Juliet, “nema smisla da se svađamo oko toga.” Raspoloženje među ženama je postalo prožeto nelagodom i skrivenim neprijateljstvom. “Ipak,” nastavila je Mady prkosno, “dok se Dan ne oženi, a vjerujem da to neće biti uskoro, o svemu odlučujemo on i ja. I mi smo odlučili proširiti ranč. Prvenstveno jer Dan želi kupiti još konja. Znate kakav je kad su konji u pitanju,” nasmijala se podrugljivo pogledavši nekoliko žena. “Trebat će vam više posluge od jednog Franka,” opet se umiješala Juliet. “Da, mislili smo na to. Vjerojatno ćemo posao ponuditi Frankovoj supruzi koja nam rado pomaže i treba joj siguran posao.” “Ja bih uposlila profesionalnu pomoć, a ne seljake iz susjedstva.” “Zato, srećom, ne odlučuješ ti,” Mady se cijelim tijelom okrenula prema Juliet, “Podsjeti me, molim te, zašto sam ti dozvolila da dođeš ovamo?” Nicole je pomislila kako je to bio nizak udarac, ali bilo joj je drago što se Mady usudila zadati ga. Juliet joj nije bila ni malo simpatična. “Zato, draga, jer smo još u rodu, bez obzira što moja rođakinja više nije među živima.” “Moram priznati: jako sam pogriješila.” “Ja imam pravo znati što se događa u Danielovom životu. Rođakinju sam previše voljela i ne želim da se on ponaša bezobrazno prema njenoj uspomeni.” “Ti si obožavala Francescu? Prvo što čujem. Međutim, čak i ako jesi, a znam da nisi, to ti ne daje nikakva prava na Daniela.”

193

“Naravno kad se na ranču već nalazi prava grabežljivica,” pogledom je prostrijelila Nicole koja se zbog toga šokirala, “I baš zbog takvih grabežljivica ja moram biti tu da čuvam interes njega i moje preminule rođakinje.” “Kome govoriš da je grabežljivica!” iznenada se oglasila Monique. “Što ti hoćeš?” žestoko joj je uzvratila Juliet. “Slušaj, srce, svi znamo da sam ja Danova odabranica i nema smisla to ignorirati.” “Isuse,” uzdahnule su neke od prisutnih. “Evo je opet,” promrmljala je Ange. “Pa pogledajte me samo,” rukama je pomilovala tijelo od grudi do bokova, “A što vi imate za ponuditi? Kost i koža. Uostalom, Dan me sinoć poljubio.” Nicole kao da je dobila pljusku posred lica. “Molim?” izletjelo joj je, “Kada?” “Prije večere. Evo Juliet je bila svjedok.” “Ja sam samo vidjela da si ti nasrnula na Dana.” “To si ti tako protumačila, ali poljubac je bio jako strastven.” “Pih,” podrugljivo je odvratila Juliet. “Ah,” sanjivo je nadodala Monique, “ubrzo će sve ovo biti moje. Jedva čekam.” Nicole je nijemo sjedila. Poljubio je Monique i očito ju je naveo da povjeruje kako će se uskoro vjenčati inače ona ne bi tako govorila. Ne bi samu sebe sramotila, zar ne? Poljubio je Monique, a zatim se uvukao njoj u krevet! Vjerojatno je računao na to da se neće ispovijedati jedna ispred druge. Osjećala se jeftino i prljavo. On ju je ponizio. A tko je sve znao za njegov let od jedne do druge? Ken? Juliet očito nešto zna? Ange koja kaže da joj Dan sve govori? Mona? Mady? Frank? Zar su joj se svi smijali iza leđa? “Ne umišljajte si gospođice Gerard,” Nicolein tijek misli prekinula je Ange, “Ako se gospodin oženi to sigurno neće biti ni jedna od dama koje su ovdje prisutne,” rekavši to i ona je uputila čudan pogled prisutnima, ustala i napustila prostoriju. 194

Iza Ange prostoriju su napustile Monique, Dawn i Alice koje su otišle potražiti dečke. Na što je Monique dodala: “Daleko je ljepše biti u njihovu društvu nego u društvu vas babetina.” Kad su se vrata zatvorila zavladala je tišina. “Nju bi trebalo ubiti,” ispalila je Juliet i izašla vani. Mady se slabašno nasmiješila. “Hm... ovdje se vodi rat oko mog brata.” Smiješno. Morat ću razgovarati s njim. “Tvoj brat je sjajan ulov, to se mora priznati,” rekla je Mona, “A znamo što ove žene zaista žele. Danielovo rastuće bogatstvo.” Nicole je postalo još neugodnije zbog tih riječi. Je li i Dan tako gledao na nju, kao na ženu koja je trčala za njegovim novcem? “Ništa za to. Uživajmo u kavi sada kad smo ostale u ugodnom društvu. Kukolj nas je napustio,” rekla je Mady veselije. Raspoloženje se popravilo za sve osim za Nicole koja je odsutno sjedila, klimala glavom i smješkala se kad bi vidjela da se i druge smiješe. Misli su joj bile daleko od njihovog razgovora. Slika koju je stvorila o Danielu se toliko vrtoglavo promijenila da ju je glava zaboljela. Sjetila se Moninih upozorenja da bude oprezna jer ništa nisu znale o Danovoj ljubavnoj prošlosti. Svoj je intimni život uspješno skrivao od drugih. Unatoč tome što joj je bio drag i što ga je cijenila zbog raznih kvaliteta, znala je da i muškarci koji se čine divnima znaju biti podli kada su odnosi s ženama bili u pitanju. Ako je netko bio dobar i iskren prijatelj, nije značilo da će biti takav i ljubavnik. Upravo kad se željela ispričati blagovaonicu su uletjela dva dječaka.

zbog

glavobolje,

Bili su veseli i razigrani. Mady se oduševila kad ih je ugledala, a manji dječak je uzviknuo, “Teta Mady!” i potrčao prema njoj u zagrljaj. “Franco! Ljubavi, od kad te nisam vidjela.” Teta? Oh, Bože. Nije valjda, pomislila je Nicole ogorčeno. Što je iduće? Ovo je noćna mora. Oba dječaka su imala crne oči i crnu kosu kao Dan. 195

“Gilbert uđi,” Mady se obratila starijem dječaku koji je i dalje stajao na vratima, “Zar ne želiš pozdraviti svoju tetu Mady?” Dječak se nasmiješio i slijedeći bratov primjer dotrčao joj u zagrljaj. Dječaci su počeli u glas govoriti na francuskom. “Gdje su moji sinovi?” upitao je mekani ženski glas na engleskom jeziku iza Nicole. Koliko žena taj gad ima? pomislila je neraspoložena Nicole. Znala je da je vjerojatno postojalo nekakvo logično objašnjenje za cijelu situaciju, ali trenutno je bila raspoložena o Danielu misliti samo najgore. Okrenula se kako bi pogledala nepoznatu ženu koja je izgledala vedro i milo. Mlada, veoma mlada. Imala je smeđu kosu i okrugle velike oči kojima je veselo i blagonaklono gledala sve oko sebe. “Gdje mi je muž?” upitala je žena gledajući u Mady. “Vani je s društvom.” Ma daj, ne može biti istina, sad je Nicole preplavio strah i nije joj bilo do podrugivanja. “Dođite djeco. Idemo pozdraviti oca i govorite engleski. Tako ćete ga bolje usavršiti.” Mady odmah se vraćam. “U redu Fran.” Fran? Francesca? Nije li to možda skraćenica od Francesca? Nicolein um je bio iscrpljen od svega i bila je svjesna nesposobnosti razumnog razlučivanja. Oh, glava će joj eksplodirati! “Divna žena,” rekla je Mady nakon što je zagonetna Fran napustila sobu, “Uzorna supruga i majka.” “Tko je ona?” upitala je nestrpljivo Nicole. “Joj, ispričavam se. Nisam je predstavila. Tako sam nepristojna. Kakva sam ja domaćica, uh...” Prestani nabrajati i odgovori mi, pomislila je Nicole i dalje na rubu strpljenja, ali Mady je još neko vrijeme nabrajala i ispričavala se. A onda je došla do odgovora, “To je supruga našeg …” Nicole je zadržala dah. “…Franka.” 196

Odahnula je uz olakšanje. Eto, logično objašnjenje. “Frankova supruga?” glas joj je bio veseliji nego je to željela. “Da.” “Ali, zašto te djeca zovu teta?” “Ne znam. Tako me zovu od kad sam ih prvi put vidjela i sviđa mi se.” “To je znači Frankova obitelj. Divno.” Odjednom je na vratima nastao metež i u kuću je ušao nasmijani Daniel kojem su dječaci visjeli jedan oko vrata, a drugi na ruci. Vrištali su od sreće i zadovoljstva, a Dan je izgledao kao da u tome uživa koliko i oni. Nicole je ta scena uznemirila. Nikako nije mogla spojiti ovog Daniela koji je bio nježan i drag s groznim pričama koje je maloprije čula. Kako je mogao u isto vrijeme biti i s njom i s Monique? Osjetila je poriv da opere usta sapunom sjetivši se gdje su njegove usne bile. Daniel je počeo bacati dječake jednog po jednog u zrak, a onaj koji bi čekao cupkao bi na nogama i nestrpljivo povlačio Dana za odjeću. “Striček Dan, sad mene! Sad mene!,” to je bilo sve što je Nicole razumjela jer su dječaci ipak više govorili na francuskom nego na engleskom jeziku. Kad je čula Daniela kako im odgovara na francuski pomislila je da je bio najseksipilniji stvor na svijetu. Iako ga je već čula kako govori stranim jezikom, učinak je bio isti kao i sada. Nerazumljive riječi su glatko silazile s njegovih usana tjerajući Nicole da hipnotizirani bulji u njih. Nešto je šapnuo dječacima upirući prstom u nju što ju je trgnulo iz transa. Iste sekunde dječaci su se našli na Nicole, vrišteći i smijući se. Nije odmah shvatila što su željeli, ali dobila je jasniju spoznaju kad su je počeli škakljati. Vrisnula je i toliko je brzo ustala da je jedan dječak pao na stražnjicu. Pobjegla je na drugu stranu prostorije dok su se prisutni smijali. Nasmijala se, ali raspoloženje joj je samo tonulo sve više. Daniel joj je značajno namignuo. “Dođite napasnici jedni mali, odvest će vas striček Dan na jedno zanimljivo mjesto,” nije ni dovršio rečenicu, a oni su se već bacili na njega. 197

“Ispričavam se zbog buke,” rekla je Fran dok je ulazila, “Dan je dječake razmazio, dok im ja i Frank nastojimo nametnuti disciplinu i red.” “Sjedni Fran. Želiš li kavu?” “Ne hvala.” “Ne budi stidljiva. Osjećaj se kao kod kuće.” “Dobro, tada ću radije otići sama po kavu. Nelagodno mi je kad me Vi poslužujete.” “Joj, ni nakon toliko godina se nisi promijenila. U redu. Radi što hoćeš.” Fran se na vratima zaustavila i okrenula. “Treba li vam nešto iz kuhinje?” Kad je dobila niječan odgovor udaljila se. “Mady, progovorila je Mona, “Ima li Dan svoje slike ovdje? Želim ih pokazati Nicole.” “Ima, ali samo nekoliko komada.” “Kakve slike?” “Danove slike,” Nicole i dalje nije shvaćala, pa je Mona pojasnila zadirkujući je, “Znaš, umjetnost, slikanje i to.” Nicole je još jednom postala svjesna žalosne i gorke istine da je vodila ljubav s muškarcem koji joj je doista bio potpuni stranac. Nije znala za njegovo bavljenje slikanjem, nije ni pitala. Mislila je kako je samo restaurirao djela, a ne da je i stvarao svoja vlastita. Mogao je isto tako biti i serijski ubojica, ona ne bi imala pojma. “Želiš li ih vidjeti?” upitala ju je Mona. “Ne sada,” nevoljko je odgovorila, “Drugi put. Imamo vremena.” ~ Uspjela je nekako prebroditi druženja koja su se nastavila, a nakon što je pala noć iskoristila je priliku pa se odvojila i pošla u šetnju oko ranča. Uskoro joj se pridružio Dan. To je očekivala i željela. Bila je raspoložena za svađu. “Opet sama šećeš? Znaš da to nije najpametnija ideja,” on je bio vidljivo dobro raspoložen. 198

“Znam, ali to je moj problem,” otresito mu je odvratila. “Nešto nije u redu?” Naglo se zaustavila kao da se odjednom odlučila ukopati u zemlju. “Još pitaš?” “Da. Pitam.” Okrenula se kao da će krenuti dalje, ali se predomislila. “Ništa,” mirnije je rekla, “Ljuta sam na sebe.” “A zašto?” “Zato što sam dopustila da iz Moniquenina kreveta bez problema uskočiš u moj.” “Što?” “Čuo si me.” “Čuo sam te, ali moram priznati kako ne razumijem o čemu pričaš.” Nicole mu je nestrpljivo i žustro prepričala razgovor koji se odvijao među ženama, na što se on nasmijao. “Ja ne znam što je to s tobom Dan.” “Kako misliš?” “Ti uživaš u ruganju svima ili samo meni? Što god rekla ti se uvijek smiješ.” “Ne mogu si pomoći. Ti me nasmijavaš. Ne znam zašto, ali tako je. Nisam se nikad u životu ovoliko smijao u tako malo vremena.” “Divno, zaista divno. Obožavam kad me ne shvaćaju ozbiljno.” “Slušaj, Monique laže. Ona je mene poljubila i ni u kojem pogledu joj nisam uzvratio taj poljubac. Moglo bi se reći kako sam taj poljubac pretrpio,” opet je izgledao kao da kontrolira smijeh. “Tebi je sve zabavno!” “Ne, Nicole. Ozbiljan sam. Juliet je bila svjedok da me Monique zaskočila. Ona me pokušava uloviti već godinama, ali bezuspješno. Uostalom, glupo mi je pravdati se,” sad se on iznervirao, “ionako nismo u vezi.” 199

“Da ... u pravu si. Nismo u vezi,” povrijeđeno je rekla i udaljila se od njega. Znao sam da će ovo biti komplicirano, pomislio je gledajući za njom, zatim njegovu pozornost privuče šuškanje koje je došlo iza ograde koja je okruživala ranč. Zagledao se u tom smjeru i uspio je vidjeti sjenu koja se povukla u tamu. “Tko je tamo?” upitao je oštro. Odgovora nije bilo. Oprezno se počeo približavati mjestu gdje je vidio sjenu osluškujući da li će još nešto čuti. Ništa. Kad je došao do dijela ograde iza kojeg se sjena skrivala nije našao ništa. Možda se samo njegova mašta poigrala sa njim s obzirom na sva događanja koja su se zbila ovih dana. Još će i on postati paranoičan. Nasmijao se. ~ Probudio se kao i obično prije svih. Sjetio se kako je sinoć poželio raščistiti s Nicole nastalu situaciju, ali je ona značajno zaključala vrata svoje spavaće sobe zabranivši mu ulaz. Nema veze. Ionako nije bio siguran je li želio da situacija ostane kako je ili da ipak to riješe. Kad razmisli javit će joj. Što se on njoj ima pravdati za tuđe gluposti kad nisu bili u pravoj vezi i to se neće promijeniti. Možda je bio previše okrutan kad je to onako rekao, ali istina nikad nije bila ugodna. ~ Pola sata kasnije pozvao ga je Frank, “Daniel, telefon za tebe.” “Telefon?” “Da, požuri.” Dok je prilazio telefonu mislio se tko bi to mogao biti, možda roditelji? “Molim?” “Daniel...” čuo je prigušeni ženski glas. “Da, ja sam.” 200

“Ovdje Francesca...” “Tko?” problijedio je i tijelom su mu prošli ledeni trnci. “Francesca...” glas je bio kao šapat i nije mogao prepoznati tko je bio s druge strane linije. “Kakva je to glupost!” oštro je upitao. “Nije glupost... Francesca je...tvoja supruga...” “Tko je to?” razljutio se. “Kloni se Nicole...” “Molim?” “Ili će ona nestati...” “Tko je to? Odgovori!” “Rekao si da me voliš, a sada si s drugom... kako si mogao....” “Ovo je okrutna šala i kad te uhvatim, vjeruj mi, loše ti se piše! Tko si? Odgovori!” “Francesca ... Francesca.... ubit ću je....” Daniel je uz glasan tresak poklopio slušalicu. Ruke su mu se tresle. Šala je bila više nego okrutna i želio je saznati tko se to poigravao sa njim. Kako se usuđuje? “Frank! Frank!” dreknuo je. “Da?” Frank je izronio iz kuhinje. “Je li se žena koja je zvala predstavila kad si se javio?” “Nije. Samo je tebe tražila. Nešto nije u redu?” “Nije bitno,” izašao je vani i uputio se prema sobi u kojoj je spavala Mady. Sumnjičavo je promatrao cijeli ranč dok je koračao, ali nigdje nije nikoga vidio. Kakva je to glupost? Uletio je u Madynu sobu bez kucanja. Njegova sestra i Jim su spavali svatko na svom dijelu kreveta i nisu se ni trznuli na njegov upad. “Mady!” zagrmio je Dan i Mady se brzinom munje uspravila u krevetu dok joj je razbucana kosa padala preko lica. Jim se samo promeškoljio. “Š-što se dogodilo? Dan?” 201

“Diži se! Moramo razgovarati, nasamo. Odmah!” “U-u redu.” ~ Mady je uznemireno čekala kad će doći Nicole. Kad je vidjela da se ona i Mona približavaju glavnoj kući odahnula je, ali je i s velikom napetošću promatrala je li netko čudno pogledavao prema njoj. Za sada se nitko nije obazirao. Mona i Nicole su sjele do nje na trijem gdje je bila poslužena kava. “Dobro jutro,” veselo je rekla Mona i Mady je odvratila. Nicole je samo promrmljala nešto. Dok su ispijale kavu Mady je primijetila da je Nicole bila loše raspoložena i odsutna duhom. Nešto se već dogodilo? Nešto što joj Dan nije rekao. Nicole se čudno ponašala. Mady je nastojala zvučati bezbrižno i ne zuriti prenapadno u nju i društvo koje se počelo okupljati. Svi su joj odjednom postali sumnjivi. Bez obzira na to jesu li joj bili prijatelji cijeli život, rodbina ili na to koliko je nekoga do sada cijenila i voljela. Sve ih je proučavala s dozom straha, pogotovo žene. Tko bi to mogao biti? Sumnjala je na nekoliko. Monique? Ona je uporno pokušala uhvatiti Daniela već godinama. Čula je da je Monique imala velikih novčanih problema i Danov novac bi joj došao kao naručen, ali problem je bio što Dan nije bio zainteresiran. Je li to mogla biti Monique? Moj Bože, nije valjda. Tu je zatim bila Juliet koja je neobjašnjivo mrzila Francescu i Daniela. Nikad nije saznala koji je bio motiv za tu mržnju. Možda ljubomora jer joj se rođakinja bogato udala? Ili je bila potajno zaljubljena u Dana? Ken? On je uvijek govorio Danielu da mu je zavidio na Francescinoj ljubavi. Ali od kud ženski glas? Možda je nagovorio neku svoju ljubavnicu da mu pomogne? Ne, ne Ken. Rick je bio ekscentrik, pisac. Je li on imao nekakve skrivene motive? Možda mu je trebala uzbudljiva priča za novi roman pa je inspiraciju želio pronaći u stvarnom životu? Frank i njegova supruga? Ne, za Franka nije mogla naći nikakav razlog. Osim... Osim ako mu Daniel nije oporučno ostavio ranč? Ma, ne. Nije Danielov život bio ugrožen, već Nicolein. Od drugih žena nije mogla ni na koga posumnjati. Sve su to bile ili djevojke ili žene Danielovih prijatelja. Ali nikad nisi siguran. Bože, kad će se Dan vratiti? Ovo će 202

me izludjeti. Nadam se da ću uspjeti u svom zadatku da zaštitim Nicole. Nicole? Je li možda ona stajala iza svega ovoga? Što su znali o njoj? Ništa. Što ako štitim samu ubojicu? Oh, Dan poludjet ću. Brzo se vrati.

14.

Prošla su dva dana od kako je Daniel otišao na tajanstveni sastanak u Pariz i Nicole je primjetila da je njegov odlazak počeo buditi sumnje, jer prisutni nisu vjerovali da se zaista radilo o sastanku. Kakav je to bio sastanak koji je trajao dva dana? Svi su zapitkivali Mady o pravim razlozima o Danovu odlasku, ali ona se i dalje držala priče o poslovnom sastanaku s nekim bogatim poslovnim čovjekom i da je u pitanju bio veliki posao zbog čega se sastanak odužio. Bez Daniela na ranču Nicole su dani prolazili mirnije i moglo bi se reći, dosadnije. Nije mogla vjerovati da joj je toliko nedostajao 203

i željno je očekivala njegov povratak. Sjetila se da su bili u svađi kad je otišao, pa nije znala kako će reagirati kad se vrati. U ova dva dana se dvoumila o tome hoće li mu se ispričati ili je ipak on bio taj koji je njoj dugovao ispriku. Pokušavala ga je opravdati. Nije on bio kriv što ga je Monique slijedila u stopu i pokušavala uhvatiti na sve moguće načine. Ipak je on odabrao nju, Nicole, a ne Monique. Da je želio biti sa Monique to je mogao učiniti tisuću puta do sada i cijenila ga je sve više jer nije nasjedao na Moniqueine trikove i mazna izvijanja. Iz sata u sat joj je više nedostajao i to joj nije bilo drago. “Što si se opet zamislila?” upitala ju je Mady. “Oh, ništa posebno,” odgovorila joj je kratko i uputila joj svoj najljubazniji osmjeh. “Nicole to često radi. Trebaš se naviknuti. Meni je također trebao period prilagodbe,” objasnila je Mona uz osmijeh. Nalazile su se u dvorištu. Samo njih tri. Nicole je bacila brz pogled prema Mady koja je posljednjih dana stalno bila s njima dvjema. Nicole je bilo drago što ju je Danova sestra tako predivno prihvatila i stalno tražila njeno društvo. To je smatrala dobrim znakom. Iz razmišljanja ju je trgnuo zvuk automobilskih guma na pješčanom putu do ranča. Usmjerila je pogled prema zvuku i ugledala Daniela u unajmljenom automobilu. Srce joj je istog trena počelo ubrzano tući i preplavio ju je osjećaj nervoze. Kako će se ponašati? Što će reći? Hoće li ga ignorirati ili što? Najbolje bi bilo viditi kako će on reagirati. Kad je izašao iz auta bio je vidljivo iscrpljen, ali kad je usmjerio pogleda prema njima nasmiješio se veselo i zadovoljno. Znači da je sastanak dobro prošao. Mady mu je potrčala u susret. “Daniel!” uzviknula je Mady i Nicole se učinilo kako je u njenom uzviku bilo više straha nego veselja i to joj je bilo čudno. Ali odbacila je tu misao pripisujući je svojoj uzburkanoj mašti. “Mady…” uzvrati joj je Daniel nježno i zagrlio je. Nicole je zaista bilo čudno njihovo ponašanje. Zar su bili toliko povezani da su jedva podnijeli odvojenost od nekoliko dana? Ponašali su se kao da se Daniel vratio iz rata, a ne sa nekog poslovnog sastanka. 204

“Moje dam,” Dan se veselo obratio Nicole i Moni. “Zašto mi nisi rekao o poslovnom sastanku na koji si nestao?” upitala je Mona polušaljivo, “Ipak smo mi partneri.” “Nije bilo vremena,” odgovorio joj je Dan, “Nazvali su me rano ujutro i morao sam hitno otići, ali dobit ćeš sve detalje na vrijeme ne brini. Bit ćeš informirana o svemu. Nicole, kako si ti?” “Jako dobro. Hvala na pitanju. A ti?” pristojno je odgovorila. “Još bolje sad kad sam se vratio,” značajno joj je namignuo zbog čega je njeno srce još brže zakucalo. Odjednom joj je prišao, zagrlio je i pritisnuo svoje usne uz njezine u dug poljubac. Kad se odmaknuo od nje ostavio je šokiranu Nicole i sve koji su se našli u blizini. “Nedostajala si mi,” promuklo je rekao dovoljno glasno da svi čuju. Nicole je osjetila da joj rumenilo oblijeva lice i smeteno je pogledala prema Moni i Mady. Iza njih je ugledala Monique koja je od šoka zaboravila zatvoriti usta. Izgledala je kao riba koja je hvatala zraka i pri tom se gušila. Nicole je mogla i s te udaljenosti vidjeti da je pozelenila od zavisti. “Što je za večeru? Umirem od gladi,” veselo je rekao Daniel gledajući prema kući i dalje držeći Nicole u zagrljaju. Zatim ju je poveo preko dvorišta u kuću dok su ga okupljeni zbunjeno slijedili. ~ “Što se ovdje događa, Nicole?” šapnula je Mona dok su sjedile za stolom i večerale, “Dan se naglo promijenio?” “Ja sam zbunjena koliko i ti.” “Možda je shvatio da ne može živjeti bez tebe,” zadirkivala ju je Mona. “U to ne vjerujem, ali zaista se čudno ponaša.” “Draga, hoćeš li mi dodati sol?” obratio joj se Dan, a ona se po tko zna koji put te večeri opet zarumenila zbog njegove pomalo pretjerane i čudne pažnje. “Naravno … d-dragi,” nespretno mu je uzvratila i nasmiješila se. Uzela je posudu za sol i pružila mu je uz zbunjen osmijeh, “Izvoli.” 205

“Hvala,” odgovorio je. Nakon što je uzeo sol zadržao je njenu ruku u svojoj i poljubio je na očigled svih. Nicole je u svojoj zbunjenosti ipak uspjela razabrati da su reakcije prisutnih bile raznovrsne. Većina društva je također bila zbunjena njegovim ponašanjem i to se očitovalo na njihovim licima, nekolicina je bila sklona negodovanju, a samo rijetki su imali zadovoljan smiješak na licu dok su promatrali što je Daniel radio. “Daniel, što je s tobom?” prosiktala je kroz zube Monique dok ih je promatrala s gađenjem. Do nje je sjedila Juliet koja je također izgledala kao da će izletjeti iz vlastite kože. “Ne razumijem pitanje,” umiljatim tonom joj je odgovorio Daniel. “Čudno se ponašaš.” “U kojem smislu čudno?” njegovo provociranje je pogađalo metu jer je Juliet izgledala sve više uzrujano. “Od kad ste ti i Nicole u vezi?” nije željela prestati, a Nicole je zapravo počela uživati u ovoj maloj predstavi. Bez obzira na to što ni sama nije razumjela Danovo ponašanje. “Pa moglo bi se reći da smo zajedno od početka boravka na ranču,” odgovorio joj je dovoljno glasno da svi čuju. Bilo je više nego očito kako je Daniel želio da svi saznaju o njihovoj vezi, ali zašto je to želio, nije znala. Definitivno će kasnije s njim nasamo o tome razgovarati. “To je sigurno bila ljubav na prvi pogled,” oholo je dodala Juliet. “Tako nekako.” Razgovor je tu završio, a Nicole se suočila s prodornim pogledima Juliet i Monique koje su je odmjeravale koje su pokušavale shvatiti pomoću kakvih je atributa uspjela toliko očarati Daniela. Po podrugljivim osmjesima Nicole se zaključila da zamamne atribute nisu pronašle. Počelo ju je iscrpljivati neskriveno neprijateljstvo ovih žena i jedva je čekala kad će ih zauvijek izbaciti iz svog života. Za sada je jedva čekala kad će ostati nasamo s Danielom i tražiti objašnjenje za njegovo ponašanje. Želja joj se ispunila nakon večere. Daniel se uputio u svoju sobu kako bi se malo odmorio, a ona se odvažila i krenula za njim.

206

Zastala je ispred vrata i duboko udahnula pokušavajući se sabrati. Iz sobe su dopirali tihi zvukovi. Pokucala je. Ništa. Opet je pokucala. “Tko je?” odzvonio je Danielov duboki glas. Umjesto odgovora, otvorila je vrata. Daniel ju je iznenađeno pogledao. Bio je samo u trapericama, otvorenog šlica, gol od struka prema gore. Upravo se skidao u namjeri da se presvuče ili odspava nakon napornog dana. Nasmiješio se, a Nicole je osjetila potrebu oblizati svoje usne koje su postale suhe. “Nicole, čemu dugujem ovo iznenađenje?” nije ni pokušao zakopčati hlače. Stajao je tamo kao najizazovniji muškarac kojeg je ikada vidjela i bio je svjestan toga. “M-moramo razgovarati.” “Uđi,” tek kad je to rekao shvatila je kako je i dalje stajala na dovratku vrata kao skamenjena. Zašto je imao takav utjecaj na nju? I kada će taj utjecaj prestati djelovati? Polako je ušla i zatvorila vrata. On je i dalje stajao na istom mjestu. Smješkajući se. “O čemu želiš razgovarati?” upitao je, i pokazao rukom na krevet dajući joj znak da sjedne. “O tvom ponašanju,” nastojala je ne gledati uzduž njegovog tijela, pa ga prikovala pogled na njegove crne oči s dugim tamnim trepavicama. Oči s neobjašnjivim tamnim sjajem i hipnotizirajućom dubinom… Ipak nije bio dobar plan usmjeriti se samo na oči jer su je i one obarale s nogu. “O čemu razmišljaš s takvim izrazom na licu?” iz sanjarenja ju je trgnuo njegov glas. Zbunila se. “S kakvim izrazom na licu?” “Kao da se boriš protiv unutarnjeg demona,” nasmijao se, “i gubiš bitku.” Opet ju je, naravno, pročitao kao otvorenu knjigu i zadirkivao zbog toga. Lagano se nasmiješila. “Promijenio si se od kad si se vratio,” rekla je. 207

Licem mu je preletjela sjena, ali je zadržao osmijeh. “Zar? Nisam primijetio,” okrenuo se od nje kako bi dohvatio majicu. “Kako možeš reći da nisi primijetio? Prije nego si otišao posvađali smo se. Zar se ne sjećaš?” “Sjećam se.” “Želio si da ovo među nama bude prolazna avantura, po mogućnosti tajna. Bar sam ja tako shvatila.” “Krivo si shvatila.” “Što?” bila je zaprepaštena njegovom izjavom. Zar ju je svjesno želio zbunjiti preokrećući svoje riječi? “Krivo si shvatila,” ponovio je, “Ovo među nama nije tajno. Možda čak ne bude ni prolazna avantura, tko zna,” njegov samopouzdani smiješak ju je sve više iritirao. “Kad si to, molim te, shvatio? I kad si mene želio o tome obavijestiti?” “Upravo te obavještavam.” “Daniel, što je tebi?” izgubila je strpljenje. On joj je prišao, odbacio majicu iz ruke i zagrlio je, “Zar ti nije drago to što čuješ?” Bojala se odgovoriti na to pitanje jer nije bila sigurna je li bio iskren. Zurila je u njegova gola prsa koja su bila u ravnini s njenim očima. Bože, kako je visok. Podigao joj je glavu i susrela je njegov nježan pogled. “Zar ti nije drago?” tiho je ponovio pitanje. “Možda,” nesigurno je odgovorila. Spustio je svoje usne na njezine i nježno ih poljubio sve dok nije otopio njenu napetost. Što je poljubac postajao dublji to se više prepuštala i zaboravljala svoje nesigurnosti. Kad se odmaknuo od nje nije se odmah mogla sjetiti ni zašto je došla ni što ga je htjela pitati. Trebalo joj je nekoliko trenutaka kako bi se sjetila. Još uvijek ju je držao u zagrljaju i smješkao se. Kako jedan muškarac može tako djelovati na ženu?

208

“Želim te,” prošaptao je što je bio dovoljno da joj pomuti zdrav razum. “I ja tebe…” nije čekao da dovrši. Ponovno ju je poljubio, ovaj put strastvenije, a njegove ruke su pošle u još jedan istraživački pohod njenog tijela. Bila je u oblacima. Ne, bila je u raju. Raj je potrajao cijelu noć. Nije znala koliko je zapravo izdržljiva dok on nije testirao njene granice, niti je znala da je mogla doživjeti toliko vrhunaca u jednoj noći. To je za nju bilo blaženstvo. Daniel ju je naučio toliko toga o njoj samoj u tako kratko vrijeme da nije mogla vjerovati kako je proživjela trideset godina bez njega. Pred jutro su se sklupčali jedno uz drugo i zaspali. ~ Probudila se zadovoljna i zadovoljena. Trnci božanskog zadovoljstva su putovali njenim tijelom dok se protezala u krevetu. Krevet je doduše bio prazan, ali nije se zbog toga loše osjećala. Vjerovala je da su ona i Daniel napokon bili na pravom putu. Duboko je udahnula jer je željela upiti njegov miris koji se prostirao oko nje. Daniel… muškarac iz njenog sna. Kakva se to sudbina igrala s njima? Hoće li im donijeti sreću? Bila je uvjerena da hoće. Jutros je bila posebno raspoložena za optimizam i ništa drugo. Pogledala je na sat i vidjela da je bilo skoro podne. Propustila je doručak, ali nema veze. Ustala je, odjenula se i odlučila ga potražiti. Kad je izašla u dvorište susrela se s Rickom, Bradom i Milly. “Oh, Nicole tako mi je drago zbog vas dvoje,” uzviknula je Milly, raširila ruke i čvrsto zagrlila Nicole, “Čestitam!” Počela ju je ljubiti dok se Nicole zbunjeno smješkala. Dečki su se pridružili čestitkama i poljupcima. “Hvala, ali što mi točno čestitate?” “Ne pravi se zbunjenom,” zadirkivala ju je Milly, “Daniel nam je jutros odao vašu tajnu.” Nicole je problijedila. “Kakvu tajnu?” 209

“Rekao nam je za zaruke! Oh, kako je to romantično…” ostatak rečenice Nicole nije čula jer je bila previše šokirana. U glavi joj je odzvanjala samo jedna riječ:zaruke! Što se događalo? Koliko je ona točno spavala? Danima, mjesecima? Kakve zaruke? Napustila je uzbuđenu Milly i krenula u potragu za Danielom. Samo joj je on mogao objasniti što se dogodilo. Samo on i nitko drugi. Našla ga je na trijemu u društvu Mady, Mone, Willa i Franka. Svi su se okrenuli prema njoj i osmjehnuli se od uha do uha. “Stiže sretnica!” uzviknuo je Frank. Nicole se osmjehnula i usmjerila svoj pogled na Daniela koji je bezbrižno sjedio i promatrao je. Prije nego su joj prisutni mogli čestitati, ona je užurbano rekla, “Ispričavam se, ali trebam nasamo razgovarati s Danielom. Dan…” “Odmah, draga,” namignuo je društvu, prišao Nicole, prebacio ruku preko njenog ramena i udaljili su se prema usamljenom djelu dvorišta. “O kakvim zarukama oni pričaju?” nestrpljivo je upitala kad su se zaustavili na sigurnoj udaljenosti. “Kako misliš o kakvim zarukama? Pa, našim. Zar si već zaboravila?” “Očito jesam… možda zato što se nismo ni zaručili.” “Ali jesmo,” Daniel se osmjehnuo, a nešto u njegovom glasu ju je nagnalo da mu povjeruje. “Molim? Kad?” “Sinoć.” “Daniel Colletti o čemu ti, dovraga, pričaš?” ispalila je. “Nicole… stvarno se ne sjećaš?” zvučao je zabrinuto. “Ne…ja…” bila je iskreno zbunjena. “Onda je ovo zaista neugodna situacija,” odmaknuo se od nje, a lice mu se smrklo. “Ne razumijem…”

210

“Sinoć, odnosno jutros nakon što si zaspala ja… nisam mogao spavati, pa sam razmišljao o nama. O svemu što se dogodilo i o osjećajima koji su me obuzeli,” počeo joj je objašnjavati dok je ona strpljivo slušala što se dogodilo, “Shvatio sam da te ne želim izgubiti i da mi značiš više nego ijedna žena koju sam upoznao i ja… probudio sam te i zaprosio te…” “Ti si što?” nije mogla vjerovati svojim ušima. “Probudio sam te i zaprosio te i ti si pristala.” “Ali… ja se toga ne sjećam,” zvučala je ogorčeno, užasnuto. On ju je zaprosio, a ona se nije mogla sjetiti! Katastrofa! “Zvučala si razbuđeno i nije mi bilo ni na kraj pameti da nemaš pojma što te pitam.” “Isuse! Stvarno si me zaprosio?” sad je on izgledao kao da mu je bilo neugodno. “Da.” “I ja sam pristala?” “Da.” “Ali kako?” “Pa… rekla si ˝da˝, zagrlila me i dodala kako je to ostvarenje tvojih snova. Zatim si zaspala. Nisam te želio ponovno buditi jer mi nije palo na pamet da nisi bila svjesna što se dogodilo. Jutros mi je bilo sasvim prirodno svima za doručkom objaviti naše zaruke.” “Bez mene?” još uvijek nije mogla vjerovati u to što je čula. “Pa… svi su pitali gdje si, a meni je izletjelo da se moja zaručnica treba dobro naspavati. Kad su čuli riječ zaručnica, bilo je gotovo. Tražili su objašnjenje i ja sam im ga dao. Uz to sam im rekao da ćemo večeras organizirati proslavu naših zaruka,” zastao je i s nelagodom je pogledao, “Ako se slažeš s tim, naravno?” “Ja … ovaj,” neugodnu situaciju, ipak šok za mene. ispričavala, tako se i

nije znala što bi rekla na ovu iznenadnu i “…moram dobro razmisliti o svemu. Ovo je Moraš to razumjeti,” zvučala je kao da se osjećala.

“Nicole, već sam svima objavio naše zaruke,” učinilo joj se kako je osjetila povrijeđenost u njegovom glasu, “i rekao im da ćemo imati proslavu tih zaruka večeras. Molim te dobro razmisli i javi mi što prije kako bih mogao na vrijeme otkazati ako se predomisliš,” 211

počeo je nogom raditi krugove na šljunčanom tlu, ruke je ugurao duboko u džepove i nije podizao pogled prema njoj, “Hm, ovo je stvarno neugodno. Odabrao sam krivi trenutak da te zaprosim i sad ispaštam zbog toga. Da sam šutio, bilo bi mnogo bolje,” postajao je sve uznemireniji prenoseći taj nemir i na Nicole. Nije mu željela nanositi bol, bila je uvjerena kako se počela zaljubljivati u njega, ali zaruke su naprosto bile previše. On je nastavio, “Znam da su zaruke prebrzo došle, nakon samo nekoliko tjedana, ali osjećam se kao da te poznajem godinama. Ti ćeš uskoro otići, a ja se s tim ne mogu pomiriti. Nisam znao što ću, Nicole, pa sam učinio jedino što sam smatrao ispravnim. Mislim da nije greška ako se zaručimo. Ne moramo se odmah vjenčati. Možemo biti zaručeni godinama, zar ne? Ne vidim što bi moglo biti loše u tome?” zvučao je uplašeno, kao da ju je očajnički želi nagovoriti na prihvaćanje njihovih zaruka. Ali kako? Ona nikad nije bila osoba koja je riskirala. A ovo bi bilo preveliko riskiranje čak i za one koji su bili pustolovnog duha. Sjetila se Josha. On je riskirao, zar ne? Ostavio je nju i dva dana iza toga je osvanuo s informacijom da je zaručen. To je bio rizik života, zar ne? Istina, on je svoju dragu poznavao malo duže, ali što to zaista znači? Ona je poznavala Josha četiri godine i ispostavilo se da je on bio sve samo ne ono što je ona o njemu mislila. Bila je u zabludi. A sada joj je sudbina dovela predivnog muškarca za kojeg bi se vrijedilo boriti i koji joj se nudio bez potrebe da se za njega bori. Bila bi glupa kada ne bi prihvatila ponudu. Daniel je bio u pravu, oni mogu biti zaručeni godinama i ako zaključe da nisu jedno za drugo otići će svatko svojim putem. A ona nije željela da dođe do toga. Željela je da budu sretni, željela je njegovu djecu, željela je njega. Spoznaja o tome ju je iznenadila više nego Danielova prosidba. Ona je njega voljela. Ljubavlju koja nije bila ni približna onome što je osjećala za Josha. Kako ga je uspjela toliko zavoljeti u tako malo vremena? Jesu li za to krivi oni snovi koje je o njemu sanjala? Nije bila sigurna, ali jedno je znala: voljela ga je i nije mogla zamisliti svoj život bez njega. On je u njoj pobudio osjećaje za koje nije vjerovala da su bili stvarni. Zašto ne? Zaručiti se za muškarca kao što je Daniel može biti samo sreća i ništa više. Na licu joj je počeo titrati osmjeh dok je tako razmišljala i promatrala kako je Dan strpljivo i uplašeno promatra čekajući što će reći. 212

“D-da …” tiho je rekla i nasmiješila se. “Što da?” pogledao ju je iznenađeno, ali i dalje zabrinut zbog njenog odgovora. “Pristajem na zaruke,” blago mu je objasnila, a njegovo lice se naglo razvedrilo. Nasmijao se, “Zaista?” “Da, zašto ne.” Bez riječi ju je privukao u svoj snažni zagrljaj i poljubio je. Osjetila je njegovo zadovoljstvo i sreću zbog njenog pristanka. Kako ga je voljela. I nije mogla vjerovati da joj je on uzvraćao te osjećaje. Blaženstvo koje je sinoć osjećala se udvostručilo, a nije mislila da je to bilo moguće. Buduća gospođa Colletti. To je bila ona. Osjetila je potrebu da vrišti, skače, luduje... ~ “Zaruke? Nisam imala pojma da će do toga doći,” rekla je Mona kad su se ona i Nicole našle nasamo, “Jesi li sigurna da je to ispravno?” “Nisam sigurna, ali odlučila sam riskirati.” “Voliš ga?” “Da. Nisam za nikoga osjetila toliko duboke osjećaje. Ne mogu to objasniti Mona, ali ne mogu zamisliti ostatak svog života bez njega. Željela sam vjerovati da me nije toliko privukao, ali mislim da bi mi rastanak pao teže nego sam to željela priznati samoj sebi. On je najzanimljivija osoba koju sam ikad upoznala. Vidim i osjećam da je dobar čovjek i zbog toga me nije strah. Svi su mi potvrdili, pa i ti, da je on muškarac kojeg ljudi žele uz sebe. Zbog spoznaje koliko je dugo ostao vjeran pokojnoj supruzi cijenim ga još više. To mi govori da ga u stvari ne zanimaju prolazne avanture i nemoralne ponude. Za razliku od Josha i mnogih drugih muškaraca. “Zar ne misliš da si ipak premalo razmislila o svemu? Nedavno si izašla iz jedine veze koju si imala i u kojoj si bila veoma povrijeđena, i mislim da ti je zbog toga poremećena sposobnost pravilnog rasuđivanja. Trebala bi uzeti vremena kako bi zaliječila stare rane i tek nakon toga početi razmišljati o normalnim vezama, a ne o braku, o zarukama s neznancem. Ja poznajem Daniela dugo, 213

to je istina, i cijenim ga jer je zaista kvalitetna i kompletna osoba, ali to ne mora značiti da ste stvoreni jedno za drugo.” “Svjesna sam posljedica. Volim ga i bit će što bude. Sudbina će odlučiti. Mislim da je ovo što smo učinili jako romantično i bit će predivna i zanimljiva priča za našu djecu.” “Djecu?” zabrinuto je ponovila, “Imam loš predosjećaj.” “Ne budi takva. Veseli se zbog mene,” Nicole nije odustajala jer nije željela da joj Mona prenese negativne vibracije. Željela se osjećati dobro zbog zaruka, a ne loše. “Naravno, veselim se zbog tebe i upravo zbog tebe želim da se ovo pokaže kao dobar rizik,” Mona ju je uspjela utješiti tek zagrljajem. Ipak će trebati o svemu ovome još razgovarati s Danom. ~ Daniel se okupirao pripremama za zaručničku večeru i proslavu iza večere. Sva planiranja je preuzeo u svoje ruke. Organizirao je razna zaduženja i poslove zbog čega je na ranču nastao kaos. Svi su trčkarali gore dolje, netko sa smiješkom na licu, a poneki namrgođenih lica. Nicole ga je jedva uspjela uhvatiti kako bi malo razgovarali. Upravo je izlazio iz kuhinje kad ga je presrela. “Dan, zaista moramo razgovarati,” rekla je kad mu se prepriječila na putu kroz hodnik. “Naravno, dušo,” na brzinu ju je poljubio u obraz, “Ali kasnije. Sada nemam vremena.” “Ali ovo ne može čekati. Veoma je važno… i hitno.” Zabrinuto ju je pogledao. “Dobro,” osvrnuo se oko sebe, “Uđimo u moju sobu.” Slijedila ga je do sobe i kad su ušli zatvorila je vrata. Duboko je udahnula i sjela na krevet dok ju je on oprezno promatrao. “Što se tiče ovih zaruka,” počela je, ali nije bila sigurna kako da se izrazi. Osjećala je nelagodu i nervozu i tako je željela da joj on pomogne ukloniti te uznemirujuće osjećaje. “Nešto te muči?” upitao je i sjeo pored nje. “Da. Muče me razna pitanja na koja još nisam dobila odgovore,” plaho ga je pogledala, “I nadam se da ćeš mi ti dati potrebne odgovore prije nego nastavimo sa ovim.” 214

“U redu. Pitaj,” bio je smiren i strpljiv. “Zašto si se odlučio zaručiti sa mnom, zašto si me toliko zavolio, kako?” na brzinu je upitala jer se bojala da će je hrabrost napustiti. Ovdje pored nje je sjedio njen zaručnik, a ona ga se i dalje bojala. Nekakav neobjašnjivi strah. Taj osjećaj ne bi trebao biti prisutan kad su zaruke normalne. Bila je svjesna njegove dominacije i njegove muževnosti. On ju je zbunjeno promatrao nekoliko trenutaka, a onda se osmjehnuo. “Zato što me uveseljavaš i nasmijavaš kao nitko do sada.” “Drugim riječima, zaljubio si se u mene jer se voliš izrugivati sa mnom?” bila je zgrožena, “Jer to je jedino što si radio.” Daniel se od srca nasmijao na njenu izjavu. “Krivo si shvatila,” objasnio je s osmjehom, “Nisam se nikad izrugivao sa tobom. Zadirkivao sam te i tvoje reakcije su me uveseljavale. Nikad nisam mogao predvidjeti kako ćeš reagirati na nešto i to me privuklo. Tvoja nepredvidivost.” “Ja? Nepredvidiva?” nije mogla vjerovati da joj je to netko rekao. “Da. Nisi ni svjesna koliko dobrih kvaliteta imaš Nicole. I baš ta nevina strana tebe me fascinira. Nisi naivna, inteligentna si, ali u svakome i svemu gledaš nešto pozitivno i to te čini tako nevinom i neiskvarenom,” odmaknuo joj je pramen kose s lica, “A opet, upoznao sam i tvoju divlju stranu,” značajno ju je pogledao zbog čega se zarumenila, “eto i to obožavam kod tebe.” “Što?” “Kad se zarumeniš. To sam ti već rekao.” “Ali… što zaista znaš o meni?” “Kako misliš? Pa sad sam ti rekao,” odmaknuo je ruku od nje. “Što znaš o mojoj prošlosti?” “Hm…” zamišljeno ju je pogledao, “…pa znam da si ostala siroče kad si bila dijete, živjela si s tetom i mnogo si se žrtvovala zbog toga. Uspjela si u poslu i životu unatoč svim poteškoćama što me fasciniralo s obzirom da izgledaš krhko i zbunjeno,” nasmijao se, a ona se polako počela opuštati, “Zatim, znam da si imala samo 215

jednog muškarca koji se prema tebi ponio kao kreten...” malo je zastao i Nicole se učinilo kako se on na trenutak zarumenio, ali je to pripisala svojoj neobuzdanoj mašti, “Znam da imaš strah od letenja, ali to uspješno prebrođuješ. I to mi također govori koliko si kvalitetna kao osoba. Ne bojiš se suočiti sa svojim strahovima.” “Iskreno, bojala sam se, ali nisam imala mnogo izbora. A i rekla sam ti, bila sam previše neraspoložena da bi o tome razmišljala kad sam sjela u avion.” “Zašto ne želiš samu sebe pohvaliti?” Previše si samokritična i nedostaje ti samopouzdanja. To su jedine mane koje sam ti našao, ali mislim da ih možemo zajedno prebroditi. “Ja ne znam mnogo o tebi,” tiho je rekla, “i to me muči.” Pogledala ga je, a on je izgledao zatečen njenim riječima. “Što te zanima?” “Znam kakvim se poslom baviš, znam da obožavaš konje i rekao si mi ponešto o svojoj obitelji. Također znam da si…” zastala joj je riječ u grlu, “…udovac,” učinilo joj se da mu je trzaj preletio licem, “Ali nikad sa mnom nisi o tome razgovarao. Ne znam kako se sada osjećaš u vezi svega toga. Znaš valjda na što mislim?” “Mislim da znam,” tiho je rekao i zagledao se u pod. “Molim te razgovaraj sa mnom o tome. Hoćeš li?” “Nema se tu što reći,” zastao je na trenutak, “To je bio užasan period u mom životu, Nicole i ne volim pričati o tome.” “To sam primijetila, ali ako sam ti zaručnica smatram da bi trebao sa mnom podijeliti i tugu i sve nevolje koje su te zadesile.” “Francesca je bila,” zatvorio je oči, “moja prva ljubav. Moja velika ljubav,” birao je riječi, “trebali smo dobiti dijete. Sina. Već smo bili izabrali ime za njega. David… možda nismo trebali toliko žuriti s imenom. Možda nam je to donijelo nesreću…” “Ne smiješ tako razmišljati. To je praznovjerje i nema nikakve veze s onim što se dogodilo.” “Znam, ali ponekad mi je tako lakše razmišljati. Neću nikada zaboraviti onaj dan kad sam ih izgubio…” glas ga je izdao i Nicole je osjećala njegovu ogromnu tugu. Čak i nakon toliko godina on je bio neutješan. Kako mu može pomoći? Kako ga usrećiti? 216

Jedino čega se u tom trenutku sjetila bilo je da mu suosjećajno stavi ruku na rame. Osjetila je kako drhti. “…bilo je užasno. Idiot koji je naletio na njih nije se ni zaustavio da vidi u kakvom su stanju,” odjednom je tugu zamijenio bijes, “Mogli su biti živi,” na te riječi Nicoleino srce se steglo. Obuzeli su je dvostrani osjećaji. Želja da se ta tragedija nije nikad dogodila, jer bi on bio pošteđen ogromnog tereta krivnje i tuge, a s druge strane da se to nije dogodilo ona ne bi sada bila tu kao njegova zaručnica, “Policija nije našla počinitelja i slučaj je zapeo, ali ja smatram da je počinitelj dobro znao što je radio.” “Misliš da je namjerno udario Francescu?” iznenađeno je upitala. “Više ne mislim, znam,” u očima mu je plamtjela želja za osvetom. “Kako znaš?” Nije odgovorio, okrenuo je glavu i opet se zagledao u pod. “Daniel, kako znaš? Kako možeš biti siguran?” “Osjećam to.” “Oh, tako,” nije bila sigurna što je očekivala da će reći, a još je manje znala kako su ove riječi djelovale na nju. Bila je po običaju zbunjena, “Zaista mi je žao što se to dogodilo…” “U redu je,” brzo ju je prekinuo, “Upoznao sam tebe i sve je savršeno,” te riječi su joj iz nekog nejasnog razloga zvučale hladne i kao da ih je na silu istisnuo iz sebe. Činilo se kako ništa dobro nije proizašlo iz ovog razgovora. Ona nervoza koju je osjećala na početku, sad se povećala. Sigurno je osjetio njenu nelagodu jer se okrenuo prema njoj, nježno je pogledao i rekao, “Zaista, sve je u redu. Čovjek mora naučiti živjeti dalje. Sretan sam što sam te upoznao i želim te zadržati,” na ove riječi i njegov pogled preplavio ju je osjećaj topline. Toliko željeni osjećaj bliskosti i povjerenja. Nagnuo se prema njoj i poljubio ju. Nježno. Vrelina njegovih usana je povećala toplinu koju je osjećala. Uzvratila mu je povučena u njegov zagrljaj. “Volim te, Daniel,” prošaptala je u njegove usne. On ju je nastavio ljubiti i čvrsto grliti. U njegovim rukama se osjećala sigurno i zaštićeno. Napokon je osjećala da se nalazila tamo gdje je pripadala. U naručju muškarca kojeg je voljela i koji je nju volio. 217

Iako to nije rekao bila je uvjerena u njegovu ljubav, jer da nije ne bi je zaprosio. Njen zaručnik. Nije mogla vjerovati da je to bila istina. Daniel Colletti je odabrao nju od svih žena koje su ikada žudjele za njim. Još uvijek nije mogla vjerovati kako joj je uspjelo da ga zavede, a nije se čak ni trudila. Ovaj put sudbina joj je bila sklona i dovela ju je na pravo mjesto. Kad se Daniel odvojio od nje imala je još nekoliko pitanja za njega. “Daniel, što sad?” “Kako misliš?” zbunjeno ju je pogledao, a ona je na trenutak zadržala svoj pogled na njegovim divnim usnama. “Zaručeni smo, ali nismo se dogovorili kako ćemo uskladiti naše živote. Ipak sam ja imala život u New Yorku,” izgledao je zatečen, kao da mu to nije palo na pamet. “Hm… dobro pitanje,” pustio ju je iz zagrljaja i ustao na noge. Počeo je nemirno šetati po sobi, “bilo bi bolje da za sada ništa ne mijenjamo,” rekao je. Zaustavio se i pogledao ju. “Želiš da se ja vratim natrag u New York, a ti u Pariz?” “Da,” oprezno je odgovorio, “Moraš se vratiti. Trebaš razgovarati sa šefovima u firmi u kojoj radiš i obavijestiti ih o zarukama, a trebaš također razgovarati sa svojom obitelji, s prijateljima. Ne možeš tek tako nestati bez riječi.” “U pravu si,” smeteno se nasmijala, jer je u prvi tren negativno reagirala na njegovu ideju o vraćanju u New York. Zaista je trebala učiniti sve to što je rekao. Kako je bila smiješna. Nije na to ni pomislila. Zastidjela se vlastite sebičnosti. Jedino je bila zabrinuta za tetu koja je bila u prilično odmaklim godinama. Tko će se brinuti za nju? Nicole nije živjela s njom već mnogo godina, ali bila joj je blizu. Da joj je bilo što zatrebalo Nicole bi odmah otišla do nje. Ok, nije Pariz bio na kraj svijeta. I dalje će biti teti na raspolaganju kad joj zatreba. To će se riješiti. Napokon je bila sretna i dopustila si je jednom u životu da misli malo na sebe, da bude sebična i nešto žrtvuje za svoju sreću. “Udubila si se u misli,” vragolasto joj je dobacio Daniel. “Hm…da. Sve se može riješiti. Pretpostavljam da ćemo živjeti u Parizu?” 218

“Da. Dok ti budeš u New Yorku ja ću prodati stan u kojem sam sada i kupit ću nam veći i bolji,” rekao je pomalo odsutno. Zašto je imala osjećaj da je u tom stanu živio s Francescom? “U tom si stanu živio s Francescom, zar ne?” primijetila je da se zarumenio. “Da, ali je premalen za obitelj. Moram ići sada. Treba se pobrinuti da večerašnja zabava bude savršena,” na brzinu je poljubio i izjurio iz sobe prije nego je uspjela nešto reći. Sve u svemu trebala je biti sretna nakon ovog razgovora. Je li bila sretna? Pa, da. Naravno. Napokon je imala sve što je mogla poželjeti. Uskoro će imati obitelj. Neće više biti malo napušteno siroče o kojem se brinula stara i pomalo senilna, ali dobrodušna teta. Imat će nekoga tko će pripadati samo njoj. Daniela i, ako sve bude kako treba, njihovo dijete. Ah… Danielovo dijete. U trbuhu su joj podivljali leptirići na tu pomisao. Kako će to biti divno. Njena obitelj. Daniela je grizla krivnja nakon razgovora s Nicole. Bio je iskren veći dio njihova razgovora, ali skrivao joj je najbitnije detalje. Bio je gori od Josha. Nicole nije zaslužila da se tako prema njoj postupa, ali nije imao izbora. Morao je tako postupiti. Nadao se da će smoći snage i oprostiti mu kad shvati da su njegovi razlozi bili ispravni. Već je mogao zamisliti njenu povrijeđenost kad se tajna otkrije. Molio je Boga kako je neće previše povrijediti. Rekla mu je da ga voli. On joj to nije mogao uzvratiti. Nije čak ni vjerovao da je ona to iskreno mislila. Vjerojatno je to rekla povedena trenutkom. Bilo mu je neshvatljivo da ga je toliko zavoljela u tako malo vremena. Ona je njemu bila draga, veoma draga. Ali to nije bila ljubav. Znao je da je bila u emocionalnom kaosu koje je prouzročio Josh i to je iskoristio u sebične svrhe. Ona će shvatit kako njeni osjećaji nisu bili toliko duboki koliko joj se sada možda činilo. Sve će biti u redu. Nicole je razumna i imat će dovoljno inteligencije prihvatiti ono što će doći. ~ Prokletnici! Prokletnici! Zaruke! Oni nisu normalni! Ovo je otišlo predaleko. Moram brzo smisliti plan. Bila sam tako blizu da ih razdvojim, a sad sam u nepovoljnoj situaciji. Prisiljena sam djelovati pod cijenu razotkrivanja. Ne, neće me otkriti. Bit ću mudra. Odigrat 219

ću svoju ulogu pametno i iskoristiti najpovoljniji trenutak da je uklonim. Danile Colletti će biti moj! I samo moj! Dosta je čekanja. Dala sam mu previše vremena čekajući da preboli smrt svoje prve žene i dosta je više čekanja! Vrijeme je da poduzmem drastične mjere.Ja ću biti jedina koja će ga tješiti. Ja ću biti sljedeća gospođa Colletti. Prokletnica!

220

15.

“Dragi prijatelji,” obratio se Daniel uzvanicima na večeri, “već ste čuli sretnu vijest, ali ponovit ćemo vam je,” okrenuo se prema Nicole koja je sjedila do njega i pružio joj ruku, “Draga…” Nicole je ustala i pogledala sve oko sebe. Čvrsto je stiskala Danielovu ruku. “Nicole i ja smo se zaručili. Znamo da ste vjerojatno svi šokirani našim zarukama, ali ni nama nije ništa jasnije,” svi su se nasmijali zbog čega se atmosfera činila ugodnom i prisnom, “Ne možemo vam objasniti zašto smo to učinili, bolje reći, ne želimo vam objasniti,” opet su se prisutni nasmijali, “ali vas molimo da nas razumijete,” pogledao je nježno u Nicole, “Zavoljeli smo se i to nemamo namjeru skrivati. Nismo djeca i znamo u što se upuštamo. Odlučili smo da ćemo zajedno poduzeti taj rizik i nadamo se da će dobro završiti,” nasmijao se, a jamice na njegovom licu su mu davale onaj neodoljivi dječački izraz kojeg je Nicole toliko zavoljela, “Poželite nam sreću i budite sretni zbog nas. Ako niste nemojte očekivati pozivnicu na naše vjenčanje,” prostorijom se opet prolomio smijeh. “Naravno da smo sretni zbog vas,” javila se Mona, a nekolicina je potvrdila njene riječi klimanjem glave, zatim je prostorijom odjeknuo pljesak. Znači tako je izgledala proslava zaruka. Nicole je bila u oblacima. Danielova blizina i njegova pažnja su je ostavljali bez daha. Nije mogla normalno ni razmišljati. Jedino što je znala sa sigurnošću bila je njena neizreciva sreća. 221

Večera je na Nicoleino iznenađenje prošla u miru i veselju, ali nakon večere kad su se okupili oko bazena na plesu i razgovorima Nicole je osjetila neprijateljstvo s nekoliko strana. Mady se odjednom povukla i nije se željela zadržavati u njenoj blizini što je Nicole bilo veoma čudno s obzirom koliko se u zadnje vrijeme družila sa njom i Monom. Možda jednostavno nije bila dobro raspoložena. Možda ju je Jim ili Jimmy, uvijek bi se zbunila oko njegovog imena, naljutio. Odlučila joj je prići iako je Mady bila u društvu Ricka i Franka. “Kako se zabavljate?” upitala je Nicole kad im je prišla. “Izvrsno,” u glas su odgovorili Rick i Frank, a Mady je odvrnula pogled u drugom smjeru. “Mady, a ti?” inzistirala je Nicole. “Lijepa zabava,” kratko je odgovorila Mady, a da je nije ni pogledala. “Nešto nije u redu?” Nicole je bila zabrinuta ovom promjenom kod Mady i željela joj je pomoći ako nešto nije bilo u redu. Uskoro će postati obitelj i bilo joj je važno da njih dvije održe prijateljstvo za koje je Nicole bila uvjerena da se počelo ostvarivati između njih dvije. “Sve je u redu, Nicole.” Možda jednostavno nije željela razgovarati o tome što ju je mučilo, pa je Nicole odlučila promijeniti temu. “Nisi mi još čestitala na zarukama,” veselo je rekla. “Žao mi je Nicole, ali jednostavno ti ne mogu čestitati. Ne mogu sada objasniti zašto, ali…” nije dovršila rečenicu jer se okrenula i otišla na drugu stranu bazena. Nicole se zacrvenila zbog neugodnosti. I prije nego je pogledala prema Ricku i Franku osjetila je njihove zbunjene poglede na sebi. Nije znala kako da opravda Madyino ponašanje pa se ispričala i ostavila ih. Što se događalo? Zašto se Mady odjednom tako čudno ponašala prema njoj. U susret joj je prilazio Daniel. Odlučila ga je pitati. “Daniel, zašto mi tvoja sestra odbija čestitati zaruke?” on ju je iznenađeno pogledao, zatim je pogled usmjerio prema Mady zbog čega mu se lice smračilo. “Ispričaj me na trenutak,” jednostavno je rekao i uputio se prema Mady. 222

Nicole je gledala za njim i kajala se što mu je rekla. Sad će se sigurno posvađati zbog njene duge jezičine. To nije bio način da zadobije Madyino povjerenje i naklonost. Sa zebnjom je promatrala njihov razgovor. Bilo je više nego očito da je Daniel sestri prigovorio zbog njenog ponašanja jer se cijeli napeo, a lice mu je bilo oličenje negodovanja. Mady mu je uzvratila istom mjerom. Po pokretima njihovih tijela zaključila je da su pale neke teške riječi zbog čega je Mady prkosno napustila Dana dobacivši pri tom negodujući pogled prema Nicole. Ovo nije bilo u redu. Zar da se zbog nje posvađaju brat i sestra koji su jedno drugome značili sve na svijetu. Ovo definitivno nije bilo u redu. Ali zašto se Mady tako ponašala? “Siješ samo nevolju Nicole,” trgnuo ju je glas. Okrenula se i suočila se s očima zmije. “Što želiš, Monique?” ljutito je upitala Nicole. Nije bila raspoložena još i za njene gluposti. “Želim ti čestitati, naravno.” “Zaista?” mrzovoljno joj je odbrusila Nicole. Monique joj je uhvatila ruku bez dopuštenja i zlobno joj se nasmiješila. “Čestitam ti na dobrom ulovu, Nicole. Prava si profesionalka kad ti je uspjelo smotati Daniela u tako kratkom roku. Mene ne možeš zavarati sa pričom o velikoj ljubavi. Želiš njegov novac. To je svima kristalno jasno.” “Ne pričaj gluposti,” protisnula je kroz zube i istrgnula svoju ruku iz njene. Bilo joj je dosta neprijateljstva s ovom ženom. “Nisu to gluposti, draga moja. Sve ste nas šokirali sa zarukama i sasvim je prirodno da smo se svi zapitali o čemu se točno radi i zaključili smo da je jedini motiv koji ti možemo pripisati želja za njegovim novcem. Očito si bolja u krevetu nego bih ikada pretpostavila. Muškarcima se pomuti zdrav razum kad je seks u pitanju. Ako ih u krevetu zadiviš možeš od njih raditi što god te volja.” “Prestani! Čuješ li me? Dosta je!” uzviknula je nestrpljivo Nicole, “Tko ti je kriv što tebi nije uspjelo da ga uhvatiš. Znam koliko si godina uložila u taj pothvat. Nije se lako suočiti s porazom, pogotovo kad te pobijedi netko kao ja. Zar ne Monique? Jedna nevažna Nicole koja nema tvoje tijelo odnijela ti je pred nosom muškarca tvojih snova,” oduševila se kad je vidjela kako je Monique 223

zinula u čudu jer nije očekivala da će joj se Nicole suprotstaviti, “Pomiri se sa sudbinom. Ionako si ti ta koja je voljela njegov novac, a ne njega. On bi ti bio zgodan dodatak uz njegovo bogatstvo. Pati!” sad se i ona zlobno nasmijala povedena Moniqueninim primjerom samo što je sada Monique bila bez teksta. Nicole je to iskoristila i ponosno je ostavila da se guši u svom bijesu i jadu. Glupača! Neće joj nitko upropastiti ovaj dan. Ovo su bile njene zaruke. I to ne bilo kakve zaruke. Imala je muškarca kojeg je zavoljela više nego je mislila da je bilo moguće. Pogotovo u tako kratkom vremenu. Ali, Bog joj je svjedok, voljela ga je više od života. ~ Zabava je definitivno iscrpila Nicoleino dobro raspoloženje. Nakon Monique na nju su se okomile Juliet i Milly. Čak ju je i Milly upitala da li je sigurna u ispravnost svoje odluke. Uz to Daniel je bio zauzet ostatkom društva tako da je jedva bila u njegovoj blizini. Svi su ga vukli nekamo na samo. Vjerojatno je svatko posebno tražio objašnjenje za njihove zaruke. Bila je bijesna. Bila je nesigurna. Bila je na rubu suza. Ako se uskoro ne dogodi nešto lijepo bila je uvjerena da će se rasplakati pred svima. U susret joj je prilazila Mona. Oh, hvala Bogu. Jedina prijateljica i utjeha na ovom mjestu, u ovom odvratnom društvu. “Izgledaš mi uzrujano,” rekla joj je Mona kad je stala pred nju. Draga, dobra Mona. Ništa joj nije promicalo. Trebala je njenu podršku. “Pogodila si,” rekla joj je uzrujanije nego je htjela. “Što se dogodilo?” “Svi su protiv nas, Mona. Zašto ne mogu razumjeti da smo se jednostavno zavoljeli? Zar je to toliko teško? Misle da sam ga uhvatila zbog njegovog novca.” “To je sasvim logično,” kad ju je Nicole uzrujano pogledala požurila se objasniti, “Mislim, sve se dogodilo tako iznenada i na čudan način i sasvim je logično da oni koji vas zapravo ne poznaju sumnjaju u vaše dobre namjere.” “Hvala ti na tim riječima. Trebala sam to čuti,” odahnula je Nicole.

224

“Iako… znaš da osobno ne vjerujem u te ˝i živjeli su sretno do kraja života˝, pa ti ipak, kao prijateljica savjetujem da dobro razmisliš o svemu.” “Oh, ne i ti,” opet je osjetila suze kako se vraćaju iz njene unutrašnjosti. “Žao mi je, ali sve te priče o sretnoj i vječnoj ljubavi su za malu djecu. To će potvrditi svaki psiholog, biolog i neurolog. “Poštedi me…” “Tvrdnja prema kojoj, kad se zaljubimo, zauvijek ostajemo u tom stanju, je čista laž. I zbog te laži ljudi su nesretni diljem svijeta. Ti imaš najiskrivljeniju viziju ljubavi i strah me da si se predala prelako. Strah me da ćeš biti povrijeđena.” “Ima li itko bar malo lijepih riječi…” šmrcnula je Nicole. “Ovdje se radi o istini, a ne o lijepim riječima. Istina uvijek boli. Ne želim te povrijediti. Želim ti pomoći da shvatiš želiš li to zaista.” “Ali želim. Shvatila sam i bez tvoje pomoći.” “Što će biti kada stvari počnu ići naopako, u krivom smjeru?” “Kao da sada idu u pravom smjeru. Sve je naopako.” “Što će biti kada jednog dana shvatite da je ljubav splasnula, da je nestala sva ta divna strast? Hoćete li posumnjati u vlastiti izbor i okrivljivati sami sebe jer ste se požurili s nečim što se pokazalo kao neuspjeh? Okrivljivati jedno drugo?” “Sve je to normalno. Svjesna sam toga.” “Možda ti smatraš da je to normalno, ali hoće li on dijeliti tvoje mišljenje ili će kao i Josh potražiti sreću u zagrljaju druge žene?” “To je bio nizak udarac Mona i to dobro znaš,” bijes je bujao u Nicole potiskujući suze, “Ti si opsjednuta samo sa sobom i želiš da se zadovoljavaju samo tvoje potrebe. Kao takva, sebična, ne želiš biti u normalnoj vezi s nikim. A zašto? Jer ne želiš pružati, želiš samo uzimati od svakoga ponešto. Ni to nije najzdraviji način razmišljanja i funkcioniranja.” “Ja sebe čuvam od slomljenog srca.” “A do kada?” 225

“Ako je potrebno, cijeli život.” “Bojiš se.” “Ja se bojim? Skrenula si s puta.” “Da, bojiš se svakodnevne monotonije, dosade, rutine. To je to, ti se užasavaš na samu pomisao da moraš biti s nekim s kim će ti biti monotono iz dana u dan.” “Pa što? Nema ništa loše u tome da želim da mi život bude ispunjen zanimljivim ljudima, događajima i slično.” “Zaista nema, ali ne trebaš zbog toga odbacivati ljubav.” “Ljubav, pih! To je idiotizam. Radost i nenormalna opsjednutost. To je igra naših hormona i tko zna čega još. To je biologija, a mi smo tim nuspojavama dali naziv čudesna ljubav, čudo nad čudima. To stanje ne može potrajati.” “Može ako želiš i ako se zaista potrudiš.” “Čista biologija, kažem ti. To je kao droga, oslobađa određene izlučevine u našem mozgu i mislimo da smo na sedmom nebu. To je hrpa gluposti. A kad postanemo otporni i kad se vratimo u normalu, depresija.” “Kad se to dogodi, a dogodi se, treba se potruditi da ljubav koju smo osjećali pretvorimo u privrženost, prijateljstvo i tu slijedi nastavak sreće.” “Gluposti!” “Privrženost predstavlja zrelu i mudru ljubav.” “Mudrih onda nema mnogo.” “Ti spadaš u onu skupinu žena koje obraćaju pažnju samo na muškarce koji su novi i nepoznati jer su ti kao takvi zanimljivi, a na muškarce na koje si navikla, za koje znaš što će unaprijed reći ili učiniti, ne obraćaš posebnu pozornost. Čak i kad naprave ili kažu nešto što će netko drugi prepoznati kao vrijedno divljenja ti ne obraćaš pozornost na njih. Tu griješiš, Mona. Misliš da ne voliš nekoga samo zato što te ne može više impresionirati, a da mu nisi ni pružila šansu da to učini. Ja sam itekako svjesna da isti žar ne može trajati vječno, a ljudi koji to ne shvaćaju osuđeni su na doživotne kratke ljubavne avanture koje ne vode ničemu. Na kraju ostare sami, i što je najgore, usamljeni. Tim putem ti ideš. Kad se sve to uzme kao normalan slijed događaja, lakše je znati kako dalje i lakše je zadržati tlo pod nogama. Za sklad i privrženost se treba i 226

isplati boriti. Samo treba malo truda, malo truda. Josh se nije želio potruditi, on je digao ruke na prvi znak nevolje. Samo molim Boga da je Daniel dovoljno mudar da zna sve ovo, da ne pobjegne na prvoj prepreci.” “Skoro si me uvjerila da se za ljubav isplati boriti, ali predugo sam bila skeptična prema svemu tome da bih se sad tako naglo promijenila.” “Kako hoćeš,” rekla je Nicole shrvana ovim razgovorom, “Idem dalje. Ovo će mi biti večer za pamćenje.” Ostavila je Monu koja se unatoč svojim riječima duboko zadubila u vlastite misli. Ni Nicole više nije znala što da misli. ~ Daniel je stajao nedaleko od Mone i Nicole skriven u dubokoj sjeni tako da ga nisu mogle vidjeti, ali je on jasno čuo svaku riječ koju su izgovorile. Nakon što su otišle svaka na svoju stranu, Daniel nije bio u stanju izdati naredbu svojim nogama. Razgovor koji je čuo dirnuo ga je više nego svi protekli događaji, a bilo ih je svakakvih. Nicolein govor o privrženosti mu se usjekao u um. Svidjelo mu se što je rekla. A još više mu se svidjelo jer je čvrsto vjerovala u to i branila je svoj stav. Takvu ženu je trebalo imati uz sebe. Bila je vrijedna divljenja. A on se spremao da joj nanese bol. On će biti taj koji će joj opet slomiti srce i srušiti njenu teoriju i njene stavove u vodu. Zbog te spoznaje ga je uhvatio grč u prsima. Privrženost… U ušima su mu odzvanjale njene posljednje riječi: Samo molim Boga da je Daniel dovoljno mudar da zna sve ovo, da ne pobjegne na prvoj prepreci. Volio je o sebi misliti kao o inteligentnom i mudrom muškarcu, ali da li je zaista to i bio? Nije bio siguran. Zamislio je Nicole kad sazna za njegov plan. Hoće li shvatiti? Hoće li biti spremna ostati? Ako bi joj sada rekao bi li to pomoglo? Ne. Već je počinio štetu. Ona će nestati iz njegovog života i iz nekog nepoznatog razloga zbog te pomisli obuzeo ga je nemir. Želio je biti uz nju. Osjećao je neutaživu žudnju prema njoj. Ne razmišljajući dalje otišao ju je potražiti. Nije se morao mučiti. Našao ju je malo dalje u tami kako stoji sama i promatra zvijezde. 227

Zastao je da upije njenu sliku. Izgledala je predivno okupana u mjesečini. Na sebi je imala prozračnu zelenu haljinicu koja je lepršala na laganom povjetarcu i ocrtavala linije njenog tijela. Želio ju je. Do bola. Kosa joj se oslobodila okova vrpce koju je svezala da je ukroti i sada je divljala oko njenog lica dajući joj mističan izgled. Božica. Tako je izgledala tu na mjesečini. Uputio se prema njoj. Ona ju čula njegove korake i pogledala prema njemu kad je već stigao do nje. Bez riječi ju je zagrlio i pogledao u njene plahe oči. Ali večeras je u njima ugledao još nešto što tamo nije bilo do sada. Privrženost… u prsima mu se povećao pritisak, a trbuhom su mu prolazili trnci. Spustio je glavu, zatvorio oči i poljubio je. Kao da im je to bio zadnji zajednički trenutak u životu. Želio ju je imati, sebično, želio je uzeti sve što mu je pružala. Želio ju je samo za sebe. Večeras… Podigao ju je na ruke i ponio prema njenoj sobi. Ni ona nije progovorila. Promatrala ga je dok ju je nosio. Osjećao je njen pogled na svom licu. Nije želio da ovaj trenutak završi iako su mu osjećaji bili uznemirujući, razarajući … molim Boga da je Daniel dovoljno mudar … Ušao je u sobu s njom u naručju, nije želio upaliti svjetlo. Mjesečina je bila toliko snažna da je obasjavala unutrašnjost sobe. Želio je voditi ljubav s njom prekrivenom mjesečinom i ničim više. Polegao ju je na krevet. Nježno, kao da je bila od stakla. Tako krhka, a on će je uništiti. I ona će nestati. Zauvijek… poljubio ju je i poljubac je ispunio dubokim osjećajima kajanja i tuge. Žao mi je, pomislio je, tako mi je žao. Čvrsto ga je zagrlila oko vrata i uzvraćala mu poljupce u koje je unijela svoje srce i svu svoju ljubav. Bez riječi. Sobom su odzvanjali njeni isprekidani uzdasi. Mogao se zakleti da čuje kako joj srce ubrzano kuca. A njegovo je pratilo ritam njenog. Osjećao je njeno vrelo tijelo ispod svog. Izvijala se i stiskala se uz njega. Svaki, pa i najmanji, pokret kojeg je napravila uzbuđivao ga je. Gubio je razum, u glavi mu se zamutilo. S usana je prešao na njen vrat i tražio je točke zbog kojih bi zadrhtala i uzdahnula. Svaki put kad bi joj tijelom prošao trzaj on bi ju čvršće zagrlio. Podigao je pogled prema njenom licu obasjanom mjesečinom. Sklopila je oči, usne su joj bile rastvorene pune želje i 228

iščekivanja. Izgledala je prekrasno. Uzbuđivao ga je pogleda na njeno lice koje je imalo izraz požude, užurbanosti, straha i … privrženosti. Ta prokleta riječ će ga izluditi. U naletu ljutnje ju je ugrizao za vrat zbog čega je tiho jauknula i čvršće se privila uz njega. “Da…” promrmljala je, a njemu je bubnjalo u preponama. “Da…” ponovio je za njom i ponovno je blago ugrizao. Trzaji njenog tijela su postajali snažniji. Dok ju je ljubio i grickao po vratu jednom rukom joj je otkopčao haljinu i povukao je prema dolje. Nije nosila grudnjak. Kako to nije primijetio tijekom večeri? Na trenutak se zagledao u nježno bijele obline s ružičastim ukrasima. Čak mu se učinilo da su mu zubi počeli puštati vodu dok ih je promatrao. Morao je zadovoljiti glad. Imale su okus kao najslađa delikatesa koja je zagolicala njegove nepce. Taj nevjerojatan okus ga je nagnao da je poželi proždrijeti. Što se događalo s njim? Nicole je zastenjala i zaboravio je odgovoriti na svoje pitanje. Bila je pohlepna, željela je sve više i više, a on joj je želio dati što je tražila. Mrsila mu je kosu, grebala ga po leđima. Strast se produbila, poludio je. Dok je usnama hlapljivo zadovoljavao svoju glad, spustio je ruku na najvrelije mjesto na njenom tijelu. Bila je spremna. I više nego spremna. Obuhvatio ju je u ruku i snažno pritisnuo zbog čega je počela divljati. “Voli me…” šapnula je isprekidanim glasom, “uzmi me…” Uklonio je zadnju prepreku među njima, njene malene grimizne gaćice. Kad se odmaknuo od nje podigla je zdjelicu za njim dajući mu znak da ga željno očekuje. Požurio je da joj udovolji. Smjestio se između njenih bedara i uronio u najljepši osjećaj kojeg je ikada iskusio. Sada je ona proždirala njega. Što se s njim događalo? Gubio je kontrolu. Ne, gubio je razum. Ovi osjećaji koji su ga obuzimali nisi mogli biti stvarni. Ali čuo je Nicole kad je rekla da su bili stvarni i da su bili vrijedni truda. Misli mu je prekinula naglim pokretom kojeg je napravila i koji mu je izmamio duboki uzdah na usne. Pratio je te njene pokrete sve brže i brže. Um mu se ispraznio, osjećao je samo zadovoljstvo i toplinu zbog koje je izgarao. Ona se čvrsto priljubila uz njega, obgrlila ga je i rukama i nogama darujući mu svu dubinu svog tijela. Njegova izdržljivost je došla do krajnjih granica. I ona je zadrhtala pod njim. 229

Zadnji uzdasi su im se sjedinili u tišini noći. Dok mu je tijelom harala eksplozija zadovoljstva čvrsto ju je zagrlio jer ju nikad više nije želio pustiti. “Volim te…” izustio je na vlastito iznenađenje. “I ja tebe,” blaženo mu je odgovorila. ~ Nije mogao vjerovati kakvi su ga osjećaji obuzeli i da joj je rekao da ju voli. Dugo ju je držao u svom zagrljaju ne želeći je pustiti. “Ovo je prekrasno,” prošaptala je dok joj je glava mirno počivala na njegovom ramenu. Prstima je radila krugove po njegovim prsima. Nije ništa rekao jer je bio svjestan da ju više nikada neće držati ovako jednom kad dozna njegove razloge. Nastojao je trijezno razmišljati o svemu. Nije se želio ponovno oženiti i zbog iznenadio ga je osjećaj tjeskobe koji ga je okupirao. Znao je da je najbolje rješenje poći svatko svojim putem, vratiti se životu koji su imali prije ovog susreta. “Moram ti ispričati nešto,” ponovno je prošaptala, nije ju pogledao, ali je osjećao da se smješkala, “To je jedna mala tajna koju ti nisam do sada rekla.” Strpljivo je čekao što će reći. “Prije nego sam krenula na put imala sam čudan san. U tom snu su prevladavale samo oči nepoznatog muškarca. Nikad da tada nijedan san nije ostavio tako dubok dojam na mene. Toliko me uznemirio da nisam mogla izbrisati te oči iz svoje glave,” i dalje je radila krugove na njegovim prstima, a on je osluškivao mekoću njenog glasa, “San se ponovio nekoliko puta, ali ono što je bilo najzanimljivije je da sam iza toga te iste oči ugledala na muškarcu koji je bio stvaran,” prestala je raditi krugove, “Taj muškarac si ti Daniel.” “Šališ se?” pogledao ju je u nevjerici. “Ne šalim se. U Firenci, u onom restoranu. Kad sam te ugledala, odnosno tvoje oči, nisam mogla vjerovati što se događalo. Bila sam šokirana i nisam mogla odvojiti pogled od tebe.” “Sjećam se. Pogledao sam te samo jednom, ali sam vidio prepoznavanje u tvojim očima. Mislio sam da se poznajemo, ali 230

nisam bio siguran. I opet kad sam izlazio, i tada si me gledala kao da ne možeš vjerovati da sam to bio ja.” “I nisam mogla vjerovati. Zar to nije zanimljiva slučajnost?” “Možda i nije slučajnost,” nasmiješio se, “Možda je bilo suđeno da me upoznaš.” “Sada vjerujem da je tako. Sudbina je odredila naš put puno prije nego smo ga mi isplanirali.” ~ Iza ručka je počela padati kiša pa su Daniel i Nicole skrovište pronašli u staji. Opširno joj je objašnjavao sve što je znao o konjima, o njihovim navikama, manama i vrlinama. Nicole je plutala visoko u oblacima. Nije mogla odvojiti ruke od njega. Stalno ga je doticala. Uhvatila bi ga za podlakticu, pomilovala po prsima, po vratu, prošla mu rukom kroz kosu. Bila je uvjerena da su joj se u očima ocrtavala malena srca i to ju je dodatno nasmijavalo i usrećivalo. Daniel je ispočetka bio predivno raspoložen, ali kako je njihovo druženje postajalo nježnije i prisnije tako je kod njega počela osjećati nekakvu ukočenost, nelagodu. Počela je primjećivati da bi ju redovito pogledavao s nekakvim čudnim izrazom u očima, smrknut i zabrinut. To ju je zabrinjavalo i uskoro je nervoza koja je izvirala iz njega prešla na nju. “Daniel, u čemu je problem?” nestrpljivo je upitala. “Molim?” odsutno joj je odgovorio. “Gdje se nalaziš? Nešto te muči i želim znati što.” Okrenuo se prema njoj i uputio joj ozbiljan pogleda. Primjetila je da je stisnuo vilicu. “U pravu si, nešto me muči,” koraknuo je unatrag. Uhvatila ju je panika. “Što?” “Mi... Ovaj...nisam bio iskren prema tebi....” “U vezi čega?” Nervozno je prošao rukom kroz kosu s izrazom lica koji ju je podsjetio na restoran u Firenci. Opet se borio s istim unutarnjim demonom koji ga je opsjedao tamo. Znala je cijelu priču o Firenci i jedno ime joj je palo na pamet. 231

“Francesca?” “Molim?” iznenađeno ju je pogledao, a tijelo mu je djelovalo kruto od napetosti. “Je li nešto u vezi... nje?” Zamišljeno ju je promatrao, kao da je gledao kroz nju u nekoga drugoga, nekoga iz svoje prošlosti. Razmišljao je o Francesci, znala je to, osjećala je. Željela je da joj kaže što točno muči. Možda je osjećao grižnju savjesti zbog njihovih zaruka. Je li vjerovao kako izdaje uspomenu na Francesu? Je li se bojao budućnosti i ponovne boli? Jednom je izgubio dvoje ljudi koji su mu značili najviše na svijetu. Je li se bojao iste sudbine? Lice mu je postajalo mračnije. Čak joj se učinilo da ju je pogledao sa žaljenjem. Stresla se. Je li ga mučilo što nju nikad neće moći voljeti kao što je volio Francescu? Zar je požalio što su se tako brzo i naglo zaručili? Hoće li sve otkazati? Panika je bivala sve veća. “Reci mi već jednom,” nestrpljivo je prekinula tišinu. “Ne znam.... jednostavno ne znam...” progovorio je. “Što ne znaš? Rekao si da nisi bio iskren prema meni. U vezi čega?” “Ne mogu ti sada objasniti...” okrenuo joj je leđa. “Nego kada?” zahtjevcala je. “Ne sada, Nicole,” opet se okrenuo pream njoj, “Previše je komplicirano, nisam u stanju donijeti ispravnu odluku. Ne sada.” “Što izvodiš? Zašto pričaš u zagonetkama? Želiš otkazati zaruke, zar ne?” “Ne,” ubacio se, “ne sada, Nicole, nije vrijeme.” “Ovo je smiješno. Ne razumijem te. Želim objašnjenje. Sada!” oštro je rekla. “Žao mi je,” zarežao je iznenada, “rekao sam ne sada. Dosta!” rekavši to, izjurio je iz staje na kišu. Nije gledala za njim jer je bila u šoku. Što se događalo? Dosta. Te iste riječi joj je Josh izgovorio onu večer kad ju je napustio. Zar opet? Prožeo ju je bijes. Ne! Ovaj put je njoj bilo dosta! ~ Kiša je prestala padati i spustila se noć, a Daniel je bio rastrgan od osjećaja krivnje i dužnosti da provede plan do kraja. 232

Tražio je Nicole po ranču iako ni sam nije znao što da joj reče. Uhvatila ga je panika kad ga je počela obasipati pažnjom, kad je vidio ljubav u njenim očima, u svakom njenom dodiru. Najviše od svega uplašila ga je što mu se to sviđalo. Nije ju vidio od kako su vodili onaj čudan razgovor i počeo se zabrinjavati. Pitao je nekolicinu gostiju jesu li je vidjeli, ali odgovor je bio negativan. Želio joj je priznati sve o svom planu. Želio ju je upozoriti na opasnost. Želio joj je reći koliko mu je žao što se igrao s njenim osjećajima na tako okrutan način. Ona to nije zaslužila. Nicole je bila nježna, mila i savršena i … on se prema njoj ponio kao najveći kreten na svijetu. Ona mu je poklonila srce, a njegovo ponašanje je bilo daleko gore od ponašanja Nicoleinog bivšeg dečka. Zastao je pored ograde obora, nestrpljivo protrljao kosu i duboko uzdahnuo. Možda je i bolje da ona što prije shvati da je on krivi muškarac za nju. Otići će i više se nikada neće vidjeti. Ova epizoda u njihovom životu će brzo pasti u zaborav. Nije znao koliko dugo će joj trebati da izliječi slomljeno srce, opet, ali bio je uvjeren da će s vremenom uspjeti u tome. Ako preživi… To ga je trenutno mučilo više od njene srcobolje. Gdje je, dovraga, nestala? I prije je znala nestati, ali ovaj put je imao neugodan predosjećaj. Osjećao je ogroman pritisak u grudima. “Dan?” Okrenuo se i ugledao svog rođaka Ricka. “Reci Rick,” rekao je bezvoljno. “Jesi li vidio Monique? Ne mogu je pronaći, a zadnji je put viđena čak prije više od sat vremena,” Rick je zvučao zabrinuto, a Dan je tu zabrinutost protumačio kao izljev ljubomore. “Žao mi je Rick, ali nisam je vidio,” nije bio raspoložen za Rickove ljubavne probleme i nadao se kako nije zvučao previše nestrpljivo. “Hm,” promrmljao je Rick i neraspoloženo se udaljio. Rančem je počelo vladati opće neraspoloženje. Definitivno je došlo vrijeme da se ovaj odmor završi. Uputio se prema blagovaonici da obavijesti Franka da je odmor završio i da pripremi sve za odlazak gostiju tijekom sutrašnjeg dana. Pronašao ge je u kuhinji kako priprema večeru. 233

“Frank, odlučio sam da nećemo više zloupotrebljavati tvoje gostoprimstvo,” nestašno se osmjehnuo nakon što je to izgovorio. Frank ga je zbunjeno pogledao, “Odmor je gotov. Večeras ću obavijestiti sve goste i zamoliti ih da se spakiraju. Sutra odlazimo. Molim te pripremi sve što je potrebno i budi svima na raspolaganju ako im nešto zatreba. Ja ću ti pomoći. Također ću ostati još nekoliko dana kako bih ti pomogao vratiti ranč u normalno stanje.” “Nema problema,” Frank ga je i dalje zabrinuto promatrao, svjestan da su postojali neugodni razlozi za njegovu iznenadnu odluku, ali bilo mu je drago što ga nije pitao za razloge svoje odluke. Frank se okrenuo svojim loncima i nastavio pripremanje večere. Daniel ga je zamišljeno promatrao nekoliko trenutaka. “Daniel, je li sve u redu?” progovorio je Frank. Dan nije ni shvatio kad se Frank okrenuo prema njemu i znatiželjno ga pogledao. Daniel je nesvjesno zurio u njega na način da ga zapravo nije vido jer je bio previše udubljen u misli. Ali trgnulo ga je postavljeno pitanje. “Da. Sve je ok,” nastojao je zvučati bezbrižno. “Večera je gotova, a primijetio sam je dio društva odlutao u polja,” rekao je Frank namrgođeno. Mrzio je kad je morao pogrijavati hranu što ju je pomno pripremao. “Tko je odlutao?” odsutno je upitao Dan. “Kroz prozor od kuhinje sam vidio Monu i Monique koje su skupa otišle prema rijeci.” “Molim?” Danova pozornost se naglo usmjerila na Frankov odgovor. “Moram priznati da je i meni bilo čudno vidjeti što su baš njih dvije odlučile poći zajedno u šetnju. Izgledale su uzrujano, ali nisam mogao čuti o čemu su razgovarale. To je bilo prije više od sat vremena. A prije pola sata za njima je otišla i Nicole. Nešto se čudno događa. Osjećam to u svojim starim kostima.” “I Nicole je otišla za njima?” Danov glas je odavao uzrujanost koju je osjećao. Frank ga je sa zanimanjem pogledao. “Da. Otišla je za njima. Misliš da je to bilo unaprijed dogovoreno? Zvučiš mi zabrinuto?” 234

“Nemaš pojma koliko sam zabrinut zbog informacije koju si mi upravo rekao.” “Zašto? Misliš da će se potući zbog tebe?” rekao je uz osmjeh. “Frank, situacija je krajnje ozbiljna i mislim da je vrijeme da ti odam jednu mračnu tajnu.”

16.

235

Ubojica je prošao pokraj Nicole, spustio se na koljena i pogledao je u oči. “Ti?!” u nevjerici je rekla Nicole kad je ugledala poznato lice ispred sebe, “Mona?!” “Da, ja,” odvratila je Mona sa smiješkom na usnama. “Oh, hvala Bogu!” rekla je s olakšanjem, ali je zastala. Je li smjela osjetiti olakšanje? Spas? Možda je ovo bila neslana šala? Brzo je bacila pogled prema Moniqueninom tijelo koje je i dalje ukočeno ležalo na tlu. Očekivala je da će ustati i nasmijati se njenoj reakciji. Uporno je zurila. Ustani! Ovo mora biti šala! Ne može biti istina! “Ne razumijem...” procijedila je. “Žao mi je, Nicole” mirno je rekla Mona, “Nisam planirala da se ovo dogodi. Pogotovo jer sam te smatrala velikom prijateljicom, ali žena mora postaviti prioritete u svom životu i znati što joj je najvažnije. Ponekad se neke veze moraju žrtvovati za bolju budućnost.” “I-ipak ne razumijem,” procijedila je Nicole, “Zar si ti ubila Monique? Zašto? ” “Iz istog razloga zbog kojeg ću ubiti i tebe.” “Ali zašto?” “Zbog Daniela, naravno.” “Ne razumijem…” “Nisam ni očekivala da ćeš razumjeti, Nicole. Već smo dugo prijateljice, ali me ne poznaješ.” “To mi je jasno,” ogorčeno je ustvrdila Nicole. “Uvijek si se divila mom savršenom naglasku kad bih sa tobom razgovarala na engleski, pa dopusti da ti objasnim zašto je to tako.” “Zašto?” “Jer sam rođena u Americi, Los Angeles da budem preciznija. Odrasla sam u istom gradu gdje i Daniel. Išli smo u istu školu.”

236

“Mislila sam da si mlađa od mene? Zašto mi to nikada nisi rekla?” “Jer sam imala dobar razlog za čuvanje te tajne.” “Koji razlog?” “Nedavno su Daniel i Ken zabavljali društvo uz bazen pričom o djevojci koju su javno osramotili u školi…” “Djevojka koju su nagovorili da se skine do gola?” “Da. To sam bila ja. Ta priča je njima i danas krajnje zabavna, ali meni nije. Tajna je bila u tome da me nije Daniel osramotio kao što si ti pomislila.” “Nego tko?” “To je bilo Kenovo djelo.” “Ken? Ne razumijem.” “Uvjerio me da će se Danielu to svidjeti, a ja sam bila glupa i naivna i povjerovala sam mu. Bila sam izobličena, ružna i učinila bih sve zbog Daniela, kako onda, tako i danas. Ken je to znao i iskoristio. Kad sam se skinula čekala sam da se Daniel pojavi, ali doživjela sam šok kad se zastor podigao i kad sam ugledala cijelu školu u dvorani. Od straha i sramote sam pobjegla u sobicu pored pozornice. Zaboravila sam vlastitu odjeću. Nisam mogla prestati plakati sve dok me Daniel nije došao spasiti. On je ipak sve vidio i donio mi je odjeću. On me utješio taj dan, uvjeravao me da ne zamjerim Kenu na njegovoj gluposti i da će ta nezgoda brzo pasti u zaborav, ali bio je u krivu. Tješio me sigurno nekih sat vremena. I prije toga je bio centar mog života, a tada se moja ljubav prema njemu još više produbila. Znala sam da u mom srcu više nikad neće biti mjesta za drugog muškaraca. I tako je ostalo do današnjeg dana.” “Zato nikad nisi imala normalnu vezu?” “Da. Imala sam veze, ali nitko me nikad nije zaista zanimao. Laskala mi je pažnja svih tih muškaraca, a još više sam uživala u slamanju njihovih srca.” “Moj Bože, Mona, nisam znala…” “Naravno da nisi, pa kako si mogla znati?” ljuto joj je odbrusila, “Škola je uskoro završila i Daniel se preselio u Pariz. Mislila sam da ću umrijeti bez njega. Nisam imala novca da bih si mogla priuštiti tako skupo preseljenje i bila sam na rubu ludila. Ne 237

možeš ni zamisliti što sam sve radila da bih došla do novca…” glas ju je izdao na nekoliko trenutaka, zatim je nastavila, “Ali te nove aktivnosti su mi pomogle da izgubim sve one nepoželjne kilograme i počela sam se pretvarati u pravu mačku. Uživala sam u promjenama koje su se sa mnom događale. I postajala sam sve poželjnija. Uskoro sam imala bogatu klijentelu.” “Mona…” “Kad sam skupila dovoljno novca promijenila sam ime i pošla za Danielom. Našla sam ga i potrudila sam se da se upišem na isti fakultet kao i on. Nije me prepoznao jer više nisam izgledala kao ona ružna djevojka iz naše škole, ali nije ni pokazivao zanimanje za mene. Vidio je samo Francescu i nikoga drugoga. Nisam mu se mogla približiti, a nisam željela da zna tko sam. Skupo sam plaćala dodatne tečajeve da bih se usavršila u umjetnosti. Zbog toga sam se i ovdje morala baviti istim poslom kao i doma. Kad je diplomirao ja sam tek bila na drugoj godini i trebala sam strpljivo izdržati do kraja, ali pratila sam ga u stopu. Sve sam znala o njemu. Znala sam gdje je radio, kad je otvorio svoju firmu i kad se zaručio za Francescu. To mi je slomilo srce. Željela sam ih oboje ubiti! Nisam znala što mi je činiti. Dugo sam bila izvan sebe. On se u međuvremenu oženio i malo iza toga stigla je vijest da je ona trudna. Tada sam shvatila što moram. Uspjela sam se zaposliti kod Daniela kao čistačica. Bolje reći, njegova tadašnja čistačica je naglo morala na bolovanje. Ja sam se potrudila da završi s obje noge polomljene jedne večeri kad je išla s posla. Znala sam da je Danielu hitno trebala zamjena i nije postavljao mnogo pitanja. Odmah me zaposlio kao zamjenu. Ništa nije posumnjao. Na mene kao čistačicu nitko nije obraćao pozornost. Mogla sam se neometano kretati po firmi i nakon što bi svi djelatnici otišli kućama. I tako sam jedan dan preko firme rezervirala auto kod jednog renta-cara. Bila mi je smiješna ideja da će Daniel platiti za automobil koji će usmrtiti ljubav njegova života. Naravno da nisam koristila svoje ime. Upotrijebila sam Angelinino ime. Već sam znala za Francescinu naviku da svaki dan šeće kvartom u kojem su stanovali. Odabrala sam savršen trenutak i uklonila je bez problema. To mi je bio najsretniji događaj u životu. A zadovoljstvo je postalo veće kad sam shvatila da nemaju nikakvih tragova koji bi ih doveli do mene. Sreća nije dugo trajala jer sam željela više. Hvala Bogu da sam posjedovala umjetnički talent jer bez toga mu se ne bih mogla 238

približiti onako kako sam željela. Uskoro sam se izborila za mjesto u njegovoj firmi. Nije me prepoznao ni kao čistačicu, a kako i bi. S novcem kojeg sam imala posjetila sam jednog dobrog plastičnog kirurga i on se potrudio da ukloni s mene sve tragove prošlosti.” “Nikad nisam pomislila da skrivaš prošaptala je, ali ju je prekinuo Monin smijeh.

takvu

tajnu…”

“S tobom sam slučajno postala prijateljica. I vjeruj mi nisam mogla ni sanjati da će nas sudbina dovesti do ovog trenutka. Da sam znala da ćete se ti i Daniel zaljubiti ne bih te nikada pozvala da mi se pridružiš.” “Da me bar nisi pozvala…” “Ali jesam i sad ne možemo natrag. Pokušala sam te potjerati malim nezgodama, ali nisam uspjela.” “Ti si kriva za sve ove nezgode koje su mi se događale?” “Da. Ja sam ti stavila zmiju u krevet, ja sam te udarila pored noćnog kluba i ja sam izazvala nezgodu s konjem.” “Kako?” “Dok nitko nije gledao na brzinu sam ispod sedla ugurala škorpiona. Mog kućnog ljubimca.” “Ti si zaista bolesna osoba…” “Da to više nikad nisi rekla!” bijesno je viknula, a onda se počela smijati, “Baš sam smiješna. Nakon večeras, ti više nećeš imati šansu ništa reći. Bit ćeš mrtva,” i opet se počela smijati. “Mislila sam da voliš Kena, a mene si poticala da se spetljam s Danielom,” Nicole je željela dobiti na vremenu nastavljajući razgovor. Nije znala što učiniti. Ako je pokuša spriječiti borbom nije bila sigurna hoće li ishod biti uspješan. Mona je bila snažnija i viša od nje. Ne bi je mogla svladati i bez prijetećeg noža u ruci. “Ken? Nikada. Željela sam mu se osvetiti tako da ga navedem da se on zaljubi u mene. Željela sam mu zgaziti srce, ali se pokazao tvrđim nego što sam mislila. On je nebitna karika u ovoj igri. A to što sam tebe poticala u vezi Daniela je očito bila pogreška. Vidiš, nisam zaista mislila da imaš ikakve šanse kod njega. Čak i nakon što si mi rekla da ste spavali zajedno, bila sam uvjerena kako će te odbaciti kao staru krpu čim ovaj odmor završi, ali tada ste objavili zaruke. E to nisam mogla predvidjeti ni u najgoroj noćnoj mori. Morala sam nešto poduzeti. Pod hitno.” 239

“Što je bilo s Monique?” “Usudila se poljubiti Daniela, a ionako sam je oduvijek mrzila. Dobila je što je zaslužila. Uostalo, vidjela me kako špijuniram tebe i Daniela, pa me pokušala ucjenjivati time. Kako smiješno.” “Mona, molim te pusti me da odem i neću nikome reći za tvoju tajnu. Obećajem ti.” “Zar si poludjela? Nikada.” “Molim te…sjeti se našeg prijateljstva. Zar ti to ništa ne znači?” Mona se na trenutak zamislila. “Zavoljela sam te Nicole, ali ovo je previše važno. Ne želim riskirati da me razotkriješ. Moraš umrijeti.” “Preklinjem te…” “Dosta! Izgledaš jadno dok me moliš. Prekini!” bijes je iskrio iz njenih očiju. Nicole nije mogla vjerovati da se sve ovo zaista događalo. Ovo je bila najgora noćna mora do sada. Njena najbolja prijateljica. Jedina prijateljica, njena obitelj. “Zar mi nikad nisi poželjela reći da voliš Daniela?” procijedila je Nicole. “Ne baš.” “Da si mi bar rekla, nikad se ne bih upuštala u vezu sa Danielom. Znaš to, zar ne? Bile smo prijateljice i nikada, baš nikada ne bih imala nešto s muškarcem kojeg voliš!” bila je očajna. “Znam. Ali sudbina je htjela da se ovako odigraju karte. Žao mi je ali nema povratka,” podigla je nož zbog čega je Nicole podsjetila na nadolazeću opasnost, “Za mene postoji samo Daniel. Ti nisi važna.” Nicole nije uspjela upiti zadnje riječi koje je Mona rekla jer se ova bacila na nju. Ispružila je ruke kako bi spriječila njen nasrtaj i uhvatila ruku u kojoj je Mona držala nož. Obje su se srušile na blatnjavo tlo. Nicole je pokušavala spasiti svoj život, a Mona je svim silama nastojala oduzeti ga. Kao što je pretpostavila, Mona je bila mnogo snažnija od nje i oštrica noža je bila opasno blizu Nicoleinog lica. Suze su joj se slijevale niz lice, dok je iz Moninih očiju izbijala 240

neprekrivena mržnja. Ogromna mržnja. Nije nikada posumnjala u Monin karakter. Divila joj se, obožavala je. Njena Mona…O, Bože! Zašto se ovo događalo? Umrijet će i ovaj put ovo nije bio ružan san. Na to ju je podsjetila oštra bol u ruci. Osjetila je kako oštrica probija kožu njene podlaktice. Vrisnula je iz petnih žila boreći se da nož ne uđe dublje. Točno je osjetila kad je vršak noža udario u kost njene ruke. Mona ju je pritisnula na tlo svojom težinom i Nicole je bila primorana priznati da je to kraj. Bila je na izmaku snage. Ruke su je boljele od napora. Bila je spremna popustiti, ne zato što je to željela, nego zato što nije više mogla odbijati njene nasrtaje. Zrakom je zagrmio glasan zvuk koji joj je proparao bubnjiće. Kao da je grom pogodio tlo u njihovoj blizini. Zatim je osjetila kako se Mona ukočila i popustila pritisak. Nož je skliznuo iz njenih ruku i proizveo tupi zvuk kad je udario u pod. Za njim se srušila i Mona s iznenađenim, bolnim, izrazom na licu. Nicole je iskoristila taj trenutak i na brzinu se izvukla ispod Mone. Grebala je po blatu izvlačeći se, tražeći spas. Dodatno je Monu odgurnula udarivši je nogom u rame. Što se dogodilo? Nicole je trgnuo snop svijetla koji je obasjao nju i Monu. Okrenula se prema izvoru, ali nije mogla vidjeti tko je bio zaslužan za taj tračak nade u spas. Okružili su je užurbani glasovi, riječi izgovorene na francuskom koje nije razumjela. Iz zasljepljujuće svjetlosti je izronio muškarac u uniformi koju je Nicole prepoznala kao uniformu policijskog službenika. Nicole su obuzeli raznovrsni osjećaji. Od olakšanja, nevjerice do zbunjenosti. Od kud su se stvorili ovi predivni ljudi? Kako su znali gdje moraju doći? Pobogu, kako su znali gdje su trebali doći? Mona je počela nešto vikati na francuskom dok su joj policajci stavljali lisice na ruke i odvodili je. Nicole je zurila u prizor koji se odvijao pred njom sve dok nije postala svjesna nečije prisutnosti tik uz svoje tijelo. Naglo se okrenula prema izvoru topline koji se širio pored nje. Ugledala je dobro poznate crte lica koje su sada imale zabrinut i suosjećajan izraz. “Daniel!” uzviknula je s olakšanjem i bacila mu se u zagrljaj. Zbog te kretnje podsjetila se na bol u ruci. Daniel ju je čvrsto zagrlio svojim snažnim rukama pružajući joj željenu utjehu. Suze sreće su kliznule niz njeno lice. “Draga…” promuklo je izustio, “Jesi li dobro?” 241

Odmaknuo ju je od sebe dovoljno da bi je mogao zabrinuto odmjeriti. Rukama joj je trljao leđa u želji da se uvjeri da je još uvijek bila u jednom komadu. Kad joj je protrljao bolnu ruku jauknula je. “Ti si ozlijeđena!” prestrašeno je rekao, izvadio svjetiljku i osvijetlio joj ruku. Mogla je jasno vidjeti kako je problijedio kad je ugledao krv i otvorenu ranu. Nicole je zbog adrenalina koji je još uvijek kolao njenim tijelom umanjivala stvarnu opasnost svoje ozljede, ali kad je spustila pogled na nju pogled joj se zamutio i progutala ju je tama. ~ Probudila se u kolima hitne pomoći, na ležaljci s maskom za kisik preko lica. Osjećala je glavobolju. Spustila je pogled prema ruci koja je bila uredno zavijena. Bolničarka je uočila da je došla svijesti nešto ju je upitala na francuskom. Nicole je zdravom rukom skinula masku s lica i tiho progovorila na engleskom jeziku. “Ne razumijem vas…” “Kako se osjećate?” upitala je bolničarka također na engleskom. “Kao da me pregazio vlak,” procijedila je. “Humor… to je dobar znak,” bolničarka se nasmiješila i posvetila se svom poslu. Nicole je pogledala u krov automobila. Gdje je Daniel? Što je s Monom? Kakva tragedija… izgubila je prijateljicu na tako okrutan način. Osjetila je stezanje u grudima, a bolničarka joj je dobacila zabrinut pogled. “Možete li ustati?” upitala ju je bolničarka. “Mislim da mogu,” nakon što je to rekla poduprla se zdravom rukom i sjela. “Vrti li vam se?” “Ne. Dobro sam.” “U redu. Žao mi je zbog uznemiravanja, ali morat ćete odgovoriti na neka pitanja. Policijski inspektor već čeka,” rekla je pokazujući na starijeg gospodina u odijelu koji je stajao pored vrata. 242

“Inspektor Morsse,” predstavio se gospodin. U ruci je držao blok i olovku. Nicole je kimnula u znak pozdrava. “Drago mi je da se konačno možemo upoznati gospođice Adams,” rekao je dok ju je pomno proučavao svjetlo plavim očima pored kojih su se urezale linije velikih briga i česte namrgođenosti. Boja njegovih očiju je ostavljala dojam hladnoće, ali je Nicole instinktivno osjećala da može vjerovati čovjeku koji se nalazio ispred nje iako nije u potpunosti shvaćala njegove riječi. “Gospodin Colletti nam je pričao o vama i znam koliko vam je ovo teško s obzirom na vaše prisno prijateljstvo s gospođicom Gerard?” “Da,” zastala je na trenutak, “bile smo bliske prijateljice. Toliko da sam vjerovala kako se poznajemo u dušu, ali očito sam bila u zabludi,” Nicole je nervozno pogledala vani. Tamu su razbijala svijetla iz džepnih svjetiljki i odsjaj rotacijskih uređaja koji su se nalazili na policijskim automobilima. “Koliko je dugo trajalo vaše prijateljstvo?” “Ne znam točno, vjerojatno osam ili devet godina. Još od fakulteta.” “Nikad niste posumnjali da je gospođica Gerard ubila nekoliko žena tijekom tih godina?” u njegovu glasu je prepoznala suosjećanje, ali je bila previše šokirana njegovim riječima da bi obraćala pozornost na to. “Ne,” rekla je i šokirano odmahivala glavom. Zurila je u inspektora, “O koliko je žena riječ?” protisnula je kroz zube. “Koliko mi znamo, sedam, ali nemamo dokaze za sve. Taj posao nas tek čeka.” “Sedam?” “Da. Nadamo se da ćemo izvući priznanje za sve od gospođice Gerard. Za sada imamo priznanje za ubojstvo gospođe Colletti i za pokušaj ubojstva koji je izvršila nad vama. Kad smo već kod toga, želio bih vam se zahvaliti na suradnji koju ste nam nesebično pružili,” ljubazno joj se nasmiješio. “O kakvoj suradnji govorite?” “Gospodin Colletti nam je prije nekoliko dana rekao da ste pristali biti mamac za njeno hvatanje i zaista nam je drago što ste 243

imali toliko hrabrosti. Bez vas je nikada ne bismo uhvatili,” Nicole je kao u transu slušala što joj je govorio, “Kao što je gospodin Colletti predvidio, izgubila je kontrolu nakon što ste objavili zaruke.” “Zaruke…koje su također bile dio prijevare…” nesigurno je ustvrdila. “Tako je,” mogao ju je isto tako upucati iz pištolja, bolje bi se osjećala nego kad je čula njegov odgovor. “Oprostite, malo sam ošamućena. Hoćete li me malo podsjetiti, molim vas. Kad vas je Daniel, ovaj, gospodin Colletti posjetio?” “Naravno,” spremno joj je odgovorio inspektor i naslonio se ramenom na dovratak automobila, “Znam da ste proživjeli traumu i vjerojatno ste još ošamućeni zbog toga. Gospodin Colletti nas je posjetio prije nekoliko dana i predočio nam nesigurne indicije o tome da je Gospođica Mona skrivila smrt njegove supruge.” “Kakve indicije?” “Donio nam je fotografiju bivše čistačice Annette Jules koja je privremeno radila na zamjeni i fotografiju Mone Gerard. Usporedivši te dvije fotografije vidjela se jasna sličnost koja se nije uočavala promatrajući ih odvojeno. Kao što već vjerojatno znate, gospodin Colletti je uspio pronaći podatke koji su ukazivali na to da je u vrijeme kad je ta čistačica Annette radila kod njega unajmljen automobil koji odgovara dokazima koje smo pronašli na mjestu nesreće gdje je njegova supruga pronađena. Pomnim i brzim istraživanjem našao je dokaz da je automobil plaćen od strane njegove firme, ali je njegov potpis na dokumentu bio krivotvoren. Zahvaljujući našem brzom djelovanju ustvrdili smo da se krivotvoreni potpis savršeno poklapa s rukopisom gospođice Gerard kojeg nam je gospodin Colletti ustupio.” “Kako je Daniel znao da treba sumnjati na Monu?” promuklo je upitala i brzo dodala kad ju je inspektor sumnjičavo pogledao, “U cijeloj strci proteklih nekoliko dana nisam stigla o svemu razgovarati s Danielom, pa vas molim da nastavite.” “Razumijem. Bilo je premalo vremena, a mnogo posla,” nakon tih riječi ponovno ju je prijateljski pogledao, “Posumnjao je u nju nakon tajanstvenog poziva kojeg je nedavno primio.” “Kakav poziv?” 244

Inspektor ju je opet sumnjivo proučavao, ali je ipak nastavio. “Primio je poziv ženske osobe koja se predstavila kao njegova pokojna supruga Francesca,” Nicole se neugodno naježila na njegove riječi. To mora da je bio jeziv doživljaj za Daniela, “Uspio je prepoznati Monin specifičan izgovor Francescinog imena kojeg je uvijek uočavao kad bi ju spominjala. Mona je imala običaj pretjerano rastegnuti Francescino ime, očito nesvjesno, inače bi u protivnom nastojala prekriti taj nedostatak. Nije bilo mjesta sumnji. Gospodin Colletti je bio sto posto siguran i pohitao je u Pariz pronaći bilo kakve dokaze koji bi je razotkrili. Na sreću, uspio je. Ali ono što nam je zaista trebalo je bilo priznanje, jer da smo išli na sud s onim što smo imali ne bismo imali mnogo šanse. Pogotovo ako bi gospođica Gerard unajmila izvrsnog odvjetnika. Ostalo znate,” pozorno je promatrao njenu reakciju. Sabrala se da se ne bi izdala. “Mislite na lažne zaruke i to?” rekla je što je mirnije mogla. “Da.” “Da, ostalo znam. Gdje je Daniel sada?” brzo je upitala u želji da promijeni temu i bacila pogled preko njegova ramena. “S mojim kolegom koji uzima njegovu izjavu.” “A Mona?” “Na putu u zatvor,” stresla se na te riječi. “Što se zapravo dogodilo? Kako ste se tako brzo stvorili? Kako ste znali?” “U dogovoru s gospodinom Collettiem organizirali smo zasjedu pored ranča i čekali na njegov znak. Igrom slučaja je večeras saznao da ste otišli u istom smjeru u kojem su prije vas otišle Mona i Monique. To je pobudilo njegovu sumnju i pozvao nas je. Brzo smo se organizirali i dogovorili te smo pošli za vama. Kad smo stigli čuli smo Monu kako vam se ispovijeda priznajući svoja djela. Čekali smo da izgovori cijelo priznanje. U trenutku kad vas je napala i mi smo krenuli. Jedan od policajaca je pucao u njeno rame što ju je onesposobilo i dalo nam šansu da je uhitimo.” “Hvala vam na tome. Spasili ste mi život.” “Trebate zahvaliti Danielu jer je on zaslužan za sve ovo.” Nasmiješila se. 245

“Željela bih razgovarati s njim. Da li je to moguće?” “Naravno. Eno ga kod onog automobila,” pokazao je rukom u smjeru najbližeg vozila gdje je Nicole ugledala Daniela koji je stajao s drugim inspektorom. Prekrižio je ruke na prsima i imao je napet izraz na licu. Došlo joj je da zaplače gledajući te poznate crte lica koje su joj se usjekle u srce. Lažne zaruke? I ovaj muškarac joj je iščupao srce, samo što je ovaj put bol bila veća i nepodnošljivija. Bol zbog Joshovog prijestupa se činila malenom nasuprot ovoj. Nesigurno se izvukla iz vozila i uputila se prema njemu. Duboko je udahnula skupljajući zadnje atome snage. Daniel ju je uočio i njegovo se lice naglo izmijenilo. Krivnja. To je bilo prvo što je uočila na njemu. Spustio je ruke niz tijelo i činilo se da nije znao što će s njima. Zatim ih je ugurao u džepove kad je stala ispred njega. Inspektor se udaljio. “Nicole,” njeno ime je nosilo krivnju koju je osjećao. “Lažne zaruke…” procijedila je svjesna da je stiskala šake do boli. “Ja…” “Je li to istina?” nestrpljivo ga je prekinula. “Ne znam kako da odgovorim na to pitanje…” “Ja ću ti pomoći. Sve su mi rekli. Ti lažljivi gade,” šaptala je i bila je svjesna da su zbog toga njene riječi zvučale opasnije nego da je vikala. “Dopusti mi da ti objasnim…” “Ne,” odrješito je rekla i naglo se okrenula na petama. Udaljavala se od njega dok joj se srce raspadalo u komadiće. “Nicole,” viknuo je njeno ime s osjećajima koje nije mogla definirati. Nije se željela osvrnuti. Nije ga željela pogledati. Tada je čula Frankov glas koji je dozivao Danielovo ime. Zatim su nešto ubrzano razgovarali dok se ona sve više udaljavala u tamu. ~ Daniel je s nestrpljenjem slušao Frankova pitanja. Želio ga se riješiti što prije pa je bez mnogo razmišljanja odgovarao na njegova pitanja. Nicole je nestala iza vozila hitne pomoći. Pustio ju je da se malo ohladi prije nego nastave razgovor koji je bio neizbježan. Nije znao što će joj reći jer su osjećaji koje je osjećao bili nerazumni, nepovezani i zbrkani. 246

Napokon se riješio Franka, ali ga je zaustavio inspektor. Postavljao mu je pitanja koja nisu bila od presudne važnosti i nisu zahtijevala Danielovu potpunu koncentraciju. Sjetio se Nicoleine ozlijeđene ruke. Kako se uplašio kad je vio krv koja se cijedila niz njenu ruku i preko njegove, a kapljice su padale na tlo u lokvicu koja se prebrzo stvarala. Rana je bila duboka. Sam pogled na nju bio je bolan i mučan. Osjetio je svaki drhtaj koji je njeno tijelo napravilo. Želio ju je ponovno zagrliti. Smiriti. Pred očima mu je iskrsnulo njeno lice kad je izgovorila riječi: lažne zaruke… Tek sad je shvatio da joj je trebao sve reći kad se vratio iz Pariza. Trebao je s njom napraviti dogovor, ali nije mogao. Mučilo ga je pitanje o tome koliko je Nicole bila nevina u cijeloj priči. Nije znao da je Mona bila ludo i bolesno zaljubljena, opsjednuta njim. Prozreo ju je po pitanju krivnje, ali nikada ne bi pogodio njen motiv. Zbog toga nije znao kakvu je ulogu imala Nicole. Mogla je biti mamac koji je njega trebao uloviti u mrežu koju su njih dvije skupa isplele. Kad mu je Frank rekao da su nestale s Monique to mu je bilo čudno i pobudilo je njegovu sumnju. Odmah je upozorio policajce i inspektore. Bio je iznenađen kad je ugledao Nicole u ulozi žrtve, ali je istodobno osjetio olakšanje. Tada je ugledao Monique. Iako je bila bez skrupula, nije zaslužila takvu sudbinu. Dok je slušao Moninu ispovijed i promatrao Nicoleinu agoniju preplavili su ga do sada nepoznati osjećaji. Tek sad, kad je donekle lakše disao shvatio je kakvi su osjećaji bili u pitanju. Shvatio je zašto je osjetio ono ogromno olakšanje kad se uvjerio u Nicoleinu potpunu nevinost. To je bilo zato što ju je volio. Da, volio ju je. Duboko i iskreno. Osjećajima koje nije mogao usporediti s ničim što je do sada osjetio. Ta spoznaja ga je također i zaboljela. Da li je bio spreman odbaciti ljubav prema Francesci? Bio je sam već šest godina. Kako da nastavi sa životom? Shvatio je da je i on bio opsjednut svojom pretjeranom tugom za Francescom i Davidom. S njihovom smrću doživio je duboku bol i razočarenje, ali on nije umro s njima, zar ne? Toliko je puta poželio da je pošao za njima, ali on je bio živ. I imao je svako pravo na život. Francesca je uvijek govorila da joj je bila najbitnija njegova sreća. A njegova sreća je imala ime. Nicole. Tiho se pomolio. Moleći Francescu za oprost zbog njegove ljubavi prema Nicole. ~

247

“Zar nitko nije vidio Nicole?” Danov glas je prijetio, sijao je opasnost oko sebe. “Ne,” promucali su prisutni. Svi su se okupili u blagovaonici šokirani vijestima koje su čuli. Čak da Daniel nije odlučio da je njihovom odmoru došao kraj, ovaj događaj bi ih definitivno naveo da pokupe stvari i nestanu s ranča. Sad su bili suočeni s Danovim bijesom jer nitko od njih nije vidio kad i kako je Nicole nestala. Ostavila je kratku poruku za Franka u kojoj ga je zamolila da njene stvari spakira i pošalje na adresu u New York. Iz njene sobe su nedostajale samo osnovne stvari koje su joj bile potrebne za brzi bijeg. Daniel je bio izvan sebe. Nitko mu se nije usuđivao obratiti. “Kako je otišla s ranča? To mi nije jasno!” vikao je, “Netko je morao nešto primijetiti! Zar ste svi slijepi? Za Boga miloga, ona je ozlijeđena. Pod šokom je.” “Siguran sam da će biti dobro,” oglasio se Frank koji se jedini usudio progovoriti. Daniel ga je ošinuo pogledom i napustio prostoriju. 17.

“Osjećam se kao da zloupotrebljavam tvoje gostoprimstvo, Mabel,” rekla je Nicole dok ju je Mabel promatrala s majčinskom naklonošću. “Nije nikakav problem, draga. Znaš da uživam u tvom društvu. William je oduševljen. Izbavila si nas iz dnevne monotonije. Uostalom, napokon si upoznala moje unuke, a toliko sam im pričala o tebi.” 248

Nicole se nasmiješila njenom oduševljenju i neskrivenom obožavanju koje je osjećala za svoje unučiće. “Zaista su kao maleni anđeli.” “Doći će opet danas popodne. Želiš li još čaja, draga?” “Da.” Dok joj je Mabel ulijevala čaj u šalicu Nicole je pogledala kroz prozor. Već je dva i pol tjedna bila kod Mabel i Williama u Londonu. Vrijeme je postajalo hladnije i tmurno. Onako kako se i sama osjećala. Nije se nikome javila kad je otišla. Mogla je samo zamisliti koliko je teta bila zabrinuta zbog nje, ali se jednostavno nije mogla nagovoriti da podigne slušalicu i nazove je. Kad bi to učinila bila bi prisiljena da joj objasni sve od samog početka, a takva vrsta objašnjenja bi zahtijevala da ponovno proživi sve što se dogodilo. Još nije bila spremna za to. Mabel i William je nisu pitali za razloge njenog dolaska i zašto je toliko dugo ostala. Kad su se rastajali u Firenci rekli su joj da bi je željeli ugostiti ako bude ikada imala vremena da ih posjeti. Dali su joj svoju adresu i telefonske brojeve i znala je da su iskreno željeli da ih posjeti, pa ih je nazvala sa aerodroma u Parizu i rekla da se ne planira još vratiti u Ameriku i da bi željela neko vrijeme provesti s njima. Oduševljeno su pristali i isplanirali sve kako bi je dočekali. Osjećala je Mabelin znatiželjni pogled na sebi, i iznimno je cijenila što joj nije postavljala nikakva pitanja. Vjerojatno je sumnjala da se nalazila u nekakvim problemima i da je ovaj posjet u stvari bio bijeg. Pogotovo jer Nicole nije mogla sakriti tugu koja bi ju obuzimala. Zavoljela je ove predivne ljude koji su je primili kad joj je bilo najteže. Bez pitanja. Bez osuđivanja. Srećom su i oni nju zavoljeli. Iz misli ju je trgnulo zvono na vratima. “Ispričaj me Nicole. Idem vidjeti tko je,” Mabel se nasmiješila dok je to govorila. Ustala je i napustila blagovaonicu. Ostavila je otvorena vrata za sobom, pa je Nicole mogla čuti njen glas u predvorju iako nije mogla razaznati što je govorila. Čula je i prigušeni muški glas. Vjerojatno je Mabelin zet uranio u svojoj današnjoj posjeti. Mona… još nije preboljela njenu izdaju. Bila joj je obitelj. Cijelo vrijeme svog boravka u Londonu je prebirala po glavi uspomene na njeno prijateljstvo s Monom. Nikad nije ni sanjala da se iza njene vrckave i slobodne prirode krila tako mračna strana. Osjećala se izdanom, 249

prevarenom. I ne samo od Mone, nego i od Daniela. Lažne zaruke… Kako je bila naivna. Opet. Boljelo ju je što je bila toliko lakovjerna jer je zbog toga bila laka meta za sve koji su je željeli iskoristiti. Ili su ljudi nakon što bi vidjeli koliko je naivna došli na ideju da tu njenu naivnost iskoriste u sebične ciljeve. Mrzila se zbog toga. Uspomene na njegove vruće dodire su je mučile. Tko zna da li će ga ikada izbaciti iz svog sustava. Jednog dana, tješila se, i njoj će svanuti sunce iz ovih mračnih oblaka što su se skupljali predugo iznad nje. “Nicole…” iza nje je progovorio muški glas. Nije mogla vjerovati. Prepoznala je glas, a da nije pogledala u njegovog vlasnika. Nije se željela okrenuti jer se bojala da je počela halucinirati i da to ipak nije on. Zurila je kroz prozor paralizirana od straha i žudnje koja ju je istog trena obuzela. Proklinjala je svoje izdajničko tijelo koje je reagiralo na njegov glas. Čula je da je zakoraknuo prema njoj i stao. Zatim je napravio još jedan korak. Osjetila je toplinu njegovog tijela koja je vibrirajući prelazila na nju. Nije željela njegovu toplinu! Željela ga je prezirati! Željela je biti hladna i zla kao što je on bio prema njoj. Zašto je došao? Kako ju je pronašao? Zar je to zaista on? “Nicole,” promuklo je prošaptao, a taj zvuk je parao Nicoleino srce, “Pogledaj me, molim te.” Ne! Ako ga bude dovoljno dugo ignorirala možda se vrati odakle je i došao. Zašto ju je potražio? Zašto je došao uznemiravati demone nedavne prošlosti kojih se željela riješiti? Zaruke su bile lažne, shvatila je. Što želi od nje? Zar ju nije dovoljno povrijedio? On nju nije volio, jer da je, ne bi se onako ponio. Onako hladno, bezosjećajno. Ne bi joj izokrenuo cijeli život naopačke. Stavio je ruku na njeno rame. Oh Bože, kako joj je godio taj dodir. Zadrhtala je protiv svoje volje i zdravog razuma. Bijes i strah su kuhali u njoj čekajući da eksplodiraju. “Odlazi!” izgubila je strpljenje. Bila je preplašena, užasnuta. Bila je povrijeđena. “Ne dok me ne saslušaš,” bio je tih, ali odlučan. “Ne želim te slušati. Nemamo si što reći,” tiho se pomolila da ode jer nije fer da je opet povrijedi. Njeno srce to ne bi opet moglo izdržati. “Griješiš.” 250

I dalje je zurila vani u želji da skupi ono malo snage što joj je preostalo da se bori protiv njega. Bože, bila je tako iscrpljena. Kad će sve ovo završiti? Nije mogla više. Osjećala je suze koje su se počele skupljati u njenom grlu i očima. Šutjela je jer je to bio jedini način da ih zadrži. Jedini način samoobrane. “Volim te…” rekao je tiho. Bijes je eksplodiorao. Kako se usuđuje igrati se s njenom srcem na takav način! Već prije joj je izgovarao takve riječi bez pravog značenja iza njih. Što hoće? Da ju dokrajči! Naglo je skočila na noge i pri tome srušila stolicu na kojoj je sjedila. Okrenula se prema njemu i riječi bijesa su joj zastale u grlu. Zar je ovaj muškarac pred njom bio Daniel? Nije mogla vjerovati svojim očima. Vidno je smršavio. Ispod tako poznatih i izražajnih očiju nazirali su se tamni kolutovi koji su joj željeli ispričati kolike je noći proveo u nesanici i iscrpljujućim mislima. Između očiju i pored usana su se usjekle duboke bore zabrinutosti. Čeljust mu je bila tamna od brade koju je zaboravio ili nije želio obrijati, dok mu je kosa stršila na sve strane kao da je prečesto prolazio prstima kroz nju. Ali najviše ju je pogodio izraz u njegovim očima. Pomozi mi! Vapile su toliko glasno da je poželjela začepiti uši i zatvoriti oči da ih ne gleda, ali nije. Hipnotizirano je upijala svaku crtu njegova lica. Što joj je ono rekao kad se onako naglo ustala? Nešto uvredljivo? Ne, njegova izjava ljubavi sada joj nije zvučala onoliko uvredljivo koliko je mislila. Ne! Trgni se Nicole! Nije smjela dopustiti da opet padne na njegov šarm. On je posjedovao neobjašnjivu moć nad njenim osjećajima i nad reakcijama njenog tijela, ali ona će se tome oduprijeti. Borit će se do posljednjeg daha!

251

EPILOG

Marisol je izgledala odurno dok je trpala veliki komad kolača u usta. Podsjećala je na udava koji je gutao svoj plijen. Josh se stresao s gađenjem. “Josh, nareži mi još jedan komad,” rekla je punih usta i pružila tanjur prema njemu. “Mogla bi malo smanjiti s unosom tih gluposti,” nestrpljivo joj je odgovorio. Glasno je progutala i bijesno udarila rukom od stol.

252

“Jedem za dvoje i jest ću koliko me volja, jesi me čuo?” prosiktala je tiho, “gubi se i da se nisi vratio bez torte. Imaš dvije sekunde!” “U redu, ne radi scenu,” pokunjeno joj je odgovorio, uzeo tanjur i ustao. Njegova najveća pogreška u životu, Marisol. Još je bio toliko glup da joj je i dijete napravio, dijete kao vječna veze između njih dvoje. Počela ga je nagovarati da naprave dijete odmah nakon zaruka. Odupirao se tome nekoliko mjeseci, ali je na kraju popustio. Bila je tako slatka i mila, tako mekana i draga. Pakao je počeo nakon što ga je obavijestila da je trudna. Kao da je odjednom postala druga osoba, zla, okrutna i koristila je svaki raspoloživi trenutak da ga ponizi bez obzira na to da li su bili sami ili u društvu kao maloprije. Ispočetka je mislio da su za njenu promjenu bili krivi hormoni, ali uskoro je saznao da je oduvijek bila takva. Najveći dokaz je dobio kad je upoznao njene roditelje i dvije setre. Umirali su od straha pred njom. Kad bi ih gledao imao je osjećaj da se pokušavaju toliko stisnuti u sebe u nadi da će jednostavno nestati. Naprosto su se svi skrivali od Marisol. Tako se i sam počeo osjećati. Sada je bila u visokom stupnju trudnoće, dobila je trideset kila zbog čega je bila frustrirana i svu tu frustraciju je iskaljivala na njemu. Bila je zlo nad zlom. Pitao se što je uopće vidio u njoj. Dok je bila mila i draga bila je prekrasna, iako fizički nije bila ni blizu savršenstva. Dobrota je uvijek ljude proljepšavala, isto kao što bi zloća i najljepšu osobu učinila gaborom. Sjetio se Nicole. Već duže vrijeme noćima nije mogao normalno spavati jer je istinski žalio zato što ju je napustio. Bože, gdje mu je bila pamet? A sada još ovo. Sudbina ga je zaista kažnjavala na veoma ironičan način. Spustio je tanjur na stol sa tortama i kolačima i pogledao prema sretnim mladencima. Srce ga je trenutno zaboljelo. Nicole je blistala od sreće i zadovoljstva. Nikakva kozmetika nije mogla istaknuti njenu ljepotu koliko ju je isticala sreća koja je zračila iz nje. Bila je u jednostavnoj vjenčanici bez naramenica koja je slobodno padala od njenih grudi do tla bez pretjerane kićenosti. Frizuru je napravila tako da je istakla kovrče, a vatrena boja se presijavala na suncu dajući još izgled mitskog bića. Lagano zaobljen trbuh bio je njegova najveća boljka. Bila je trudna s drugim muškarcem. S muškarcem koji je 253

ponosno stajao pored nje dok ju je posesivno grlio i milovao joj trbuh, a s lica nije skidao blesavi osmjeh. Mrzio ga je. Zašto je, do đavola, Marisol zahtjevala da dođu na vjenčanje? Pa što ako joj je mladoženja daljni rođak? Tko je još gledao na to. Zašto? Da ga muči, eto zašto. Uživala je u tome. Nikad neće preboliti glupost svojih postupaka od prije godinu dana kad je napustio Nicole. Nikad! ~ Nicole je udisala miris svog novopečenog supruga koji se nije odmicao od nje. Izgledao je božanstveno u tamnom odijelu sa svečanim izrazom na licu. Obožavala je njegova široka i snažna ramena, ali više od svega je voljela pogled na njegovu predivnu čvrstu stražnjicu i bedra. Zadovoljno se nasmiješila. Često ga je štipkala i lupkala baš po tim dijelovima tijela. Uživao je u tome. I sada je svako malo spuštala ruku da ga potapše kad bi bila sigurna da ih nitko ne gleda. Mada se nije u potpunosti opterećivala da li će netko vidjeti što radi, on je sad bio njen čak i po zakonu i imala je pravo na njega od glave do pete. Kako savršeno. Uživala je u njegovim dodirima i njegovim poljupcima kojima ju je obasipao po licu i golim ramenima. Nije se mogla prestati smješkati isto kao i on. “Moja supruga,” nježno joj je šapnuo na uho, leptirići u njenom tijelu su zalepršali. Nasmješila se. “Da, mužu,” slatko mu je uzvratila i zagledala se u tamne oči u kojima je prepoznala neizmjernu ljubav. Sjetila se sna koji je obilježio put njene sudbine. “Sada mi pripadaš zauvijek,” šaptao je i dalje. “Predivno,” promrmljala je uz njegovo lice. Nježno joj je poljubio usne. “A gdje je naša mala bebica,” rekao je i zaštitnički raširio cijelu šaku po njenom trbuhu. “Tu je, sretna i zadovoljna,” stavila je svoju ruku preko njegove i pogledala ga u oči. Daniel je šutke gledao u zaobljenje na njenom trbuhu dok su mu iz očiju izvirali svakakvi osjećaji, strah, radost, ljubav, čežnja, nestrpljivost, ponos.... podigao je pogled prema njoj i tada je primjetila suze u njegovim očima. 254

“Hvala ti,” šapnuo je. “Na čemu?” dirnuto je upitala. “Jer si mi oprostila, jer si me zavoljela.... ne bih mogao živjeti da sam te izgubio nakon onoga....” stavila mu je nježno prst na usne da ga prekine. “Dan, već smo to prošli. Ne moraš mi se opet zahvaljivati. Volim te i zavoljela sam te naglo i duboko, zauvijek. “Kako sam se bojao da ćeš me zauvijek izbaciti iz Mabeline kuće i iz svog srca. Mislim da mi se život skratio za nekoliko godina dok sam čekao da progovoriš.” “Bila sam bijesna i uplašena.” “Znam. Tako mi je žao što sam bio takav gad.“ “Da, bio si,” zadirkivala ga je, “Ali jako mi je drago što sam ti pružila priliku da mi objasniš, da čujem i tvoju stranu priče. Bila bi tragedija da smo se rastali samo zbog niza nesporazuma.” “Obožavam te,” rekao je, “Ispunila si moju najveću životnu želju, da uz sebe imam ženu koju volim više od ičega na svijetu i da sa tom ženom imam dijete. Hvala ti na tome.” “Oh, Daniel kako te volim....” “Nemoj me nikada ostaviti...” preklinjao je. “Ne pada mi na pamet,” nasmijala se. “I bolje ti je, jer bi opet prešao cijeli svijet da te pronađem,” prekinuo se i mrko pogledao Josha koji je prolazio u njihovoj blizini. “Opusti se,” šapnula mu je, “Kad pogledam u njega ne osjećam apsolutno ništa. Kao da taj čovjek nikada nije bio dio mog života. Izbrisao si svaku uspomenu na njega. I ne moramo njemu zahvaljivati na ničemu, zapamti to. Sve je to bila igra sudbine koja nas je dovela ovdje gdje smo sada. Srećom nam je sudbina bila naklonjena.” “Znam, znam, ali ipak ga ne volim gledati,” rekao je Daniel i jače ju zagrlio, “ti si samo moja,” nasmiješio se, “kako je to lijep osjećaj.” Nicole je iza Daniela uočila da im se približavala Mady s roditeljima. Danovog oca je zavoljela na prvi pogled jer su imali iste crte lica i iste tamne oči. Odmah je znala da će u Daniela biti ludo zaljubljena i kad bude u poodmaklim godinama. Njegova mama je 255

bila krhkog izgleda, ali veoma odlučna, žena koja je znala što želi od života. To se Nicole veoma svidjelo kod nje. Ali ono što joj se najviše svidjelo je bilo to što su je odmah prihvatili i u njihovom društvu se osjećala opušteno, kao da je tu oduvijek i pripadala. Mogla je reći i učiniti bilo što i nikada nije osjećala njihovo negodovanje i neodobravanje. Osjećaj pripadnosti je bio čvrsto povezan sa slobodom da bude onakva kakva jest, bez straha od toga da će iza njenih leđa kritizirati njene postupke i analizirati njene riječi. Samo na takav način je moglo između njih izrasti blisko prijateljstvo prepuno povjerenja. “Odlazite odmah nakon objeda?” upitala je Danielova mama Susan. “Vratit ćemo se nakon putovanja. Već smo se dogovorili da ćemo biti u Americi još dvije godine, a onda se vraćamo u Pariz. Želimo da svi uživate u prvim mjesecima našeg djeteta.” “Hvala Bogu,” rekao je Danielov otac, “da niste tako odlučili, mi bi se doselili k vama.” “Oh, bit ću teta,” uzbuđeno je dobacila Mady, “jedva čekam!” oduševljeno je pljesnula rukama. “Imam osjećaj da ćeš biti veće dijete od svog nećaka ili nećakinje,” nasmiješeno joj je rekao Daniel, a zatim se okrenuo prema Nicole, “Draga, vrijeme je da se spremimo za put,” te je poljubio, “Otimam te na tri tjedna.” “To je zločin u kojem ću uživati.”

KRAJ

256

Ostale knjige (Dayana Evans Publishing) koje možete pronaći na Amazonu: IZGUBLJENE DUŠE: SRCE ŽADA

KNJIGA 1 - Mlada lady Jade Northwick, predstavnica visokog društva, sanja o savršenom muškarcu koji bi zaslužio da mu preda 257

cvijeće iz skrovitog vrta koji godinama njeguje duboko u srcu i čuva za onog pravog. Na balu upoznaje markantnog grofa Darkwooda koji ju osvoji muževnošću i nedostupnošću koja ju sve više kopka. Kad Jadein otac pretrpi bankrot i kad ju odluči udati za starog, ali bogatog lorda Kingsleya, ona će se za pomoć obratiti Darkwoodu od kojeg doznaje kako uslugu traži od demona kojeg je stvorio sam Lucifer... Lucianova glavna svrha postojanja je uzimanje ljudskih duša, ali niz događaja koji će uslijediti nakon što sklopi dogovor s Jadeinim ocem, zauvijek će promijeniti njegov život. I po prvi put u povijesti čovječanstva, jedan će se demon boriti za spas ljudske duše...

IZGUBLJENE DUŠE: SUZE ŽADA

KNJIGA 2 - Ljubavna veza između Jade i Luciana nalazi se na velikoj kušnji... Jade je izbrisano sjećanje na prošlost i ona se ne sjeća ni tko je bila prije ni kako se i zašto našla u neobičnoj i čudnoj zemlji koju njezini 258

stanovnici nazivaju Gala. Okružena je nepoznatim ljudima u neobičnom okolišu, a čovjek-pantera imenom Pathos nastoji uspostaviti neobično prisan odnos s njom. Začudo, ona uz njega počinje osjećati do tada nepoznatu tjelesnu strast, ali istodobno i veliku smirenost. Iznenada, u Gali se pojavljuje i Lucian, ali ona se ne sjeća ničega iz vlastite prošlosti... Hoće li joj se sjećanje vratiti? Hoće li se sjetiti svoje ljubav i prema Lucianu? Tko će osvojiti njezino srce, ali i dušu? Pathos se bori za njezin zaborav, a Lucian za njezino sjećanje...

ALEX

Alexandra Heart je detektivka koja vjeruje jedino i isključivo sebi. Od ranog djetinjstva gaji neprijateljstvo prema suprotnom spolu, ali život je dovodi u situaciju kada će to neprijateljstvo biti napregnuto do krajnjih granica. Poslana na tajnu misiju u rodni grad kako bi postala partnericom zgodnom detektivu Tonyju Leeu Brassu, biva odbijena jer je žensko. 259

Zbog toga pristupa nadređenima s planom koji oni odobravaju i ona se prerušava u mladog detektiva Alexa Mendeza, nakon čega bude primljena, što ju dodatno razljuti. Tony je neukrotivi detektiv koji želi potrčkala, a ne ravnopravnog partnera na kojeg ga prisiljava šef i mladi Alex mu se učini idealnim za tu poziciju. Dok uzajamno neprijateljstvo raste, tragovi ih vode do striptiz-bara gdje djelatnice misteriozno nestaju i za koji sumnjaju da je paravan za veliki kriminal. Alexandra se odluči zaposliti kao plesačica pod imenom Jane i igrom slučaja postane Tonyjeva doušnica. Kako će zaista izgledati nejzino žongliranje između toliko identiteta, te kako će se žena koja je neprijateljski nastrojena prema muškom rodu snaći u prljavom striptiz-baru. Ali najvažnije pitanje jest: što se događa s nestalim djevojkama i tko se nalazi na čelu kriminalne organizacije? NIJE SRCE STIJENA

Annie Green je samohrana majka, koja je prije sest godina iz New Yorka pobjegla živjeti u Stamford, Connecticut, kako bi preuzela kontrolu nad svojim zivotom. Rutina kojom je obojala svakondevnicu se počela mijenjati kad je galeriju u kojoj radi kao voditeljica preuzeo magnetski privlačan, ali 260

hladnokrvan poslovan muškarac iz New Yorka po imenu Luke Stone. Što se Stone više uvlači u Annein privatan život i što postaje bliži s njenom kćeri Larisom, Annie započne sumnjati u njegovu motivaciju o preuzimanju galerije i razlozima zašto je došao u Stamford.

USKORO!

261

262