Sakralna baština otoka Brača by Central Dalmatia

KULTURNO-TURISTIČKI VODIČ

Sakralna baština otoka Brača

Turistička zajednica Splitsko-dalmatinske županije Prilaz braće Kaliterna 10/1 p.p. 430, 21 000 Split Hrvatska tel./fax: +385 (0)21 490 032 +385 (0)21 490 033 +385 (0)21 490 036 info@dalmatia.hr www.dalmatia.hr Izdavač: Turistička zajednica Splitsko-dalmatinske županije Za izdavača: Joško Stella Urednici: Vedran Barbarić i Lino Ursić Tekst: Vedran Barbarić i Lino Ursić Lektura: Vuk Tadija Barbarić Dizajn: Žarko Tičinović Fotografije: Lino Ursić, Vedran Barbarić, Pero Antunović Tisak: Tiskara Velika Gorica IZDAVAČ NE GARANTIRA POTPUNU TOČNOST SVIH INFORMACIJA

Centar za kulturu Brač Trg sv. Petra 1, 21423 Nerežišća Telefon: +385 (0)21 637 092 Fax: +385 (0)21 637 093 centar.za.kulturu.brac@st.t-com.hr Pustinja Blaca Mobitel: +385 (0)91 516 4671 Muzej otoka Brača, Škrip Mobitel: +385 (0)91 637 0920 muzejskrip@gmail.com www.czk-brac.hr Zmajeva špilja Mobitel: +385 (0)91 514 9787 (kontakt osoba Zoran Kojdić)

TZO Bol Porat bolskih pomoraca bb, 21420 Bol Telefon: +385 (0)21 635 638 Fax: +385 (0)21 635 972 tzo-bol@st.t-com.hr www.bol.hr TZO Milna Riva bb, 21405 Milna Telefon: +385 (0)21 636 233 Fax: +385 (0)21 636 505 tzo-milna@st.t-com.hr www.milna.hr TZO Postira Strančica 3, 21410 Postira Telefon: +385 (0)21 632 966 Fax: +385 (0)21 632 966 info@postira.hr www.postira.hr TZO Pučišća Trg Hrvatskoga skupa 1, 21412 Pučišća Telefon: +385 (0)21 633 555 Fax: +385 (0)21 633 555 tz@pucisca.hr www.tzo-pucisca.hr TZO Selca Trg Stjepana Radića 5, 21425 Selca Telefon: +385 (0)21 648 209 Fax: +385 (0)21 648 209 tzoselca@st.t-com.hr www.tzoselca.hr TZO Sutivan Trg dr. Franje Tuđmana 1, 21403 Sutivan Telefon: +385 (0)21 638 357 Fax: +385 (0)21 638 476 tzo-sutivan@inet.hr www.visitsutivan.com TZG Supetar Porat 10, 21400 Supetar Telefon: +385(0)21 630 900 Fax: +385(0)21 630 900 administracija@supetar.hr Turističko – informativni centar Porat 1, 21400 Supetar Telefon: +385(0)21 630 551 Fax: +385(0)21 630 551 info@supetar.hr www.supetar.hr

SAKRALNA BAŠTINA OTOKA BRAČA

Sakralna baština Brača omogućava nam uvid u gotovo sve slojeve povijesti otoka. Proučavajući je, saznajemo o ostvarenjima visoke umjetničke vrijednosti ali i o trudu i ustrajnosti njegovih stanovnika kroz povijest...

Megalitski bedemi u Škripu

SAKRALNA BAŠTINA OTOKA BRAČA

Prapovijesni grob kod crkve sv. Mihovila (Gornji Humac)

okumentirana povijest ljudske prisutnosti na otoku Braču seže više od trinaest tisuća godina natrag u prošlost. Najstariji su tragovi ljudskog boravka na otoku pronađeni istraživanjima u špilji Kopačini kod Donjeg Humca i pripadaju gornjem paleolitiku. U nekoliko se tisućljeća nakon toga jadranski prostor dramatično promijenio podizanjem razine mora za stotinjak metara, te je Brač postao otokom. Kako je čovjek po svojoj prirodi duhovno biće, tako možemo biti sigurni da je na otoku na kojem je sve to vrijeme živio zadovoljavao i svoje duhovne potrebe. Tijekom povijesti to je radio na različite načine i kroz različite religijske predloške, od kojih nam je većina do danas ostala slabo ili pak potpuno nepoznata. Uslijed rijetkih istraživanja do sada nisu pronađeni ili pak objavljeni materijalni dokazi nekih ranih vjerovanja. Unatoč svim poznatim i nepoznatim promjenama tijekom vremena u poimanju odnosa između čovjeka, prirodnih sila i božanskog u znanosti su prepoznati određeni uzorci koji upućuju na to da je često u središtu tih odnosa prostor u kojem je čovjek živio i stvarao. Tako, primjerice, istaknute uzvisine i špilje do današnjeg dana svjedoče o kontinuitetu, ali i promjenama u poimanju svetosti i pridavanju religijskog značaja tim istaknutim elementima životnog prostora. Prateći te promjene otkrivamo mnogo o načinu života stanovnika otoka tijekom vremena. Najstariji tragovi nečega što bismo mogli

svrstati u kategoriju sakralne baštine potječu iz vremena bakrenog doba ili eneolitika (3500. – 2000. prije Krista). U tom su vremenu stanovnici otoka podizali kamene gomile na važnim mjestima u prostoru poput uzvisina, kraj putova, obradivih površina ili lokvi. To je običaj koji se na Braču nastavio i tijekom ranog brončanog doba, najmanje do sredine drugog tisućljeća prije Krista. Takve su gomile nastajale na različite načine i imale su višestruka značenja. Sastavljene od sitnijeg kamena, prapovijesne gomile uz obradive površine nastajale su kao posljedica obrade kamenitog tla, a zatim bi nerijetko postale nečije posljednje počivalište. Druge su, monumentalnije i građene od većih komada kamena, podizane na teško pristupačnim mjestima kao simbolični vjerski objekti, ali i mjesta ukopa istaknutih članova zajednice. Tako su istodobno zauzimale sveto mjesto u sustavu vrijednosti unutar kulta predaka, ali su i označavale vlasništvo zajednice nad tim dijelom teritorija. Iako je prapovijesnih gomila do danas na Braču evidentirano nešto više od 240, moramo biti svjesni činjenice da ih je velik broj uništen ili prekriven kasnijim gomilama, pogotovo tijekom druge polovice 19. stoljeća, kada je otok prošao razdoblje intenzivnog privođenja obradivih površina vinikulturi. Do danas ti spomenici svjedoče o vjerovanjima prapovijesnog stanovništva i njihovu poimanju odnosa natprirodnih sila, prirode i čovjeka, no istovremeno čuvaju i tragove veoma ovozemaljskih značenja poput oznaka vlasništva ili pak orijentira u prostoru. Može ih se vidjeti na

SAKRALNA BAŠTINA OTOKA BRAČA

Hod kroz vrijeme...

SAKRALNA BAŠTINA OTOKA BRAČA

prostoru cijelog otoka, a osobito na području bračke visoravni oko Pražnica i Gornjeg Humca te na nekim mjestima koja će u ovom vodiču biti detaljnije prikazana. O vjerovanjima i povezanosti sakralnog s prostorom na Braču u razdoblju željeznoga doba, kao i na širem prostoru Dalmacije, saznajemo tek posredstvom tragova iz kasnijeg, rimskog razdoblja. O tragovima tih veza doznajemo putem prežitaka vjerovanja domaćeg stanovništva sačuvanih unutar rimskog panteona. Prema dosadašnjim znanstvenim spoznajama središnja je autohtona religijska figura na prostoru cijele Dalmacije, ali i šireg područja dinarskog krša, bilo pastirsko božanstvo stada, pašnjaka, šume i izvora. Takvo je vjerovanje uvjetovano prirodom krajolika i, posljedično, tradicionalnom stočarskom ekonomijom, na Braču prisutnom najmanje tijekom posljednja četiri milenija. Rimljani su na osvojenim područjima, u pokušaju lakšeg privođenja lokalnog stanovništva rimskom načinu života, izjednačavali lokalna božanstva s odgovarajućim rimskim bogovima i pripisivali im slične atribute i moći. U rimskom je razdoblju to lokalno božanstvo nazvano Silvanom. Prikazivan je na razne načine, od kojih je najbliži predrimskom izvorniku onaj kozjih nogu, polugol, naglašene muškosti, s kozjom bradicom i rogovima, te s pastirskim štapom u ruci. U njemu lako prepoznajemo istu ikonografsku i religijsku osnovu kao kod grčkog Pana. Na Braču je do danas pronađeno nekoliko spomenika iz rimskog vremena koji prikazuju ili pak spominju Silvana, što svjedoči o ukorijenjenosti kulta koji je preživio potpunu promjenu načina

Jupiterov žrtvenik i reljef Herkula iz arheološke zbirke Muzeja otoka Brača u Škripu

dolinama uz more. Iznimku predstavlja Škrip, mjesto gdje je zabilježen kontinuitet života iz prapovijesnog u rimsko doba. Tamo je nad nekadašnjom velikom brončanodobnom gomilom, preslojenom megalitskim bedemom, u rimsko doba, prema novijem tumačenju, izgrađen hram nekog božanskog heroja. S obzirom na današnju percepciju i poimanje identiteta Brača kao otoka kamenara i klesara, iz rimskog su vremena najdojmljivija svjedočanstva Herkulova kulta. Taj se antički božanski heroj proslavio izvršavanjem dvanaest teških zadataka, pa je stoga bio idealan zaštitnik svih koji za život stvaraju mukotrpnim radom, uključujući i kamenare. Njegov je reljef, uklesan u živu stijenu u rimskom kamenolomu Rasohe između Splitske i Škripa, sigurno jedno od najdojmljivijih svjedočanstava pretkršćanskih vjerovanja na Braču. Kako je Brač u neposrednoj blizini Salone, mjesta u kojem treba tražiti ishodište širenja kršćanstva u ovim krajevima, može se pretpostaviti da su prvi impulsi njegova širenja stigli upravo iz tog sre-

Reljef Herkula u kamenolomu Rasohe

SAKRALNA BAŠTINA OTOKA BRAČA

života potaknutu rimskim osvajanjem i procesom romanizacije. Osim tako preoblikovanih i preživjelih lokalnih vjerovanja, na otoku su početkom nove ere prevladali kultovi poznati iz drugih krajeva rimskog svijeta. Na Braču su tako zabilježeni spomenici koji svjedoče o kultovima božanstava rimskog panteona, primjerice Herkula, Magne Mater, Venere, Jupitera. Uvjetno se može reći da je rimsko poimanje sakralnog razbilo stare tradicije te nametnulo neke nove veze između vjerovanja i prirodnog okruženja na otoku, jer zasad nisu poznati primjeri gdje je na mjestu posvjedočenog rimskog kulta prije bilo nekakvo prapovijesno kultno mjesto. S obzirom na činjenicu da je rimskim osvajanjem u potpunosti promijenjen način života na otoku, da su raseljena i napuštena gradinska naselja na uzvisinama te da je težište života prebačeno uz gospodarska imanja, villae rusticae na rubovima obradivih površina, takva promjena ne treba čuditi. Tako su rimski kultovi, osim spomenutog Silvana, uglavnom posvjedočeni u novim središtima života u plodnim

SAKRALNA BAŠTINA OTOKA BRAČA

Mirje

dišta. Prema trenutačnim je saznanjima teško preciznije odrediti vrijeme širenja kršćanske zajednice u Saloni, no vjerojatno se to događalo tijekom 3. stoljeća. S obzirom na to da je Brač bio otok bez većeg urbanog naselja, moguće je da se kršćanstvo na otoku znatnije proširilo nešto kasnije. To se vjerojatno dogodilo u skladu s procesom kristijanizacije ruralnih prostora, u rimskoj Dalmaciji posvjedočenim gradnjom novih crkvenih objekata izvan gradskih središta. Takvi, rani objekti na Braču su još uvijek izvan dosega istraživača, no nikako ne treba isključiti njihovo postojanje. Osim toga, pustinjačke nastambe u špiljama otoka Brača, koje su ostavile iznimno važan trag u kasnijim stoljećima povijesti, možda kriju tragove veoma rane prisutnosti kršćanskih pustinjaka, što se tek treba potvrditi arheološkim istraživanjem. Prema dosadašnjim je znanstvenim spoznajama do intenzivnije gradnje crkvenih objekata na otoku došlo u 6. stoljeću. Tada se, za vladavine bizantskog cara Justinijana i pod utjecajem politike iz velikih crkvenih središta poput obližnje Salone, intenziviraju graditeljske aktivnosti i grade te opremaju crkveni objekti i samostanski kompleksi na otoku Braču. Danas oni čine jedinstveno izvorno svjedočanstvo ranih dana kršćanstva na otoku, a svojom brojnošću i očuvanošću Brač smještaju na važno mjesto na karti

ranokršćanskih prostora na Mediteranu. Od tog je vremena brački puk neraskidivo vezan uz kršćansku vjeru. Iznimka je kratko razdoblje tijekom ranog srednjeg vijeka kada je Brač vjerojatno došao u sklop nekristijaniziranog slavenskog područja na nasuprotnom kopnu, koje se u povijesnim izvorima spominje kao zemlja Pagana ili Neretljana. Doseljenjem tog novog, poganskog puka promijenjena je etnička slika istočnog dijela Brača, a romansko je stanovništvo potisnuto na zapad otoka. O tome nam, osim povijesnih izvora, govori i toponimija. Tako iz naziva pojedinih lokaliteta, poput uvale Hrvaska na jugoistočnoj obali otoka, iščitavamo moguće pravce doseljavanja i širenja pridošlica. Ti stanovnici, koji će se s vremenom nazvati Hrvatima, podigli su niz malih naselja u unutrašnjosti od kojih su mnoga do danas napuštena. O njihovu pokrštavanju, sigurno dugotrajnom procesu, a ne jednokratnom događaju, saznajemo iz povijesnih izvora, koji ga smještaju u 9. stoljeće. Na Braču smo obišli i popisali 116 većih i manjih crkava rasutih po cijelom otoku. Građene su na mjestima gdje se živjelo, molilo i umiralo, a često čine posljednje preživjelo svjedočanstvo o davno napuštenim naseljima. Osobitost je otoka Brača i velik broj manjih i većih kapelica uz putove, često uz polja. Osim svoje sakralne namjene i zaziva zaštite nad putnicima i plodovima zemlje, često imaju i praktičnu namjenu. Tako se neke od njih koriste kao skloništa u slučaju vremenske nepogode, po čemu se po ulozi približavaju bunjama, suhozidnim poljskim skloništima s lažnim svodom. Nerijetko se čuje da je, s obzirom na površinu otoka, koncentracija objekata sakralne baštine na otoku Braču daleko najveća na čitavom Sredozemlju. To je teško potvrditi bez opsežne studije, no ostaje činjenica da je malogdje sačuvano toliko objekata koji svjedoče o ustrajnosti puka u kršćanskoj vjeri. Sakralna je baština neodvojivo utkana u identitet otoka Brača. Nadamo se da će ovaj Vodič svakomu tko se njime posluži omogućiti jedinstven doživljaj koji pruža terensko istraživanje povijesnih slojeva bračke sakralne baštine.

Kulturni itinerari Srednjovjekovne crkve Crkve na mjestima predkršćanskih kultova Župne crkve Samostani i eremitaže

noštvo iznimno vrijednih materijalnih, napose graditeljskih svjedočanstava otoka priča priču o bračkom puku i njegovoj kršćanskoj vjeri. U tom mnoštvu spomenika posjetitelju je, a često i poznavatelju, teško izdvojiti najvažniji ili pak najzanimljiviji. Slijedom toga, ovaj vodič napisan je da bi se interpretirala ukupna sakralna baština otoka i sistematizirala u pet tematskih itinerara. Oni su osmišljeni uzevši u obzir kulturološke, religijske, povijesne i prostorne osobine grupa te svakog pojedinog spomenika. Negdje su te osobine lako čitljive, pa će velik broj korisnika ovog vodiča prepoznati, primjerice, ranokršćanske crkve Brača kao već dobro poznatu vrijednost. Nasuprot tome, skupina crkava smještenih na lokalitetima koji kriju tragove kontinuiteta kultnih mjesta iz pretkršćanskih vremena mogla bi zaintrigirati i nešto bolje poznavatelje baštine otoka. S obzirom na njihovo dugo trajanje, niz bračkih sakralnih objekata ima višeslojne vrijednosti, pa se isti objekti tako nalaze unutar više itinerara. Želimo s pomoću predloženih itinerara pružiti mogućnost obilaska grupe spomenika koja kod posjetitelja i istraživača bračke baštine pobuđuje najveće zanimanje. Većina je crkvenih objekata zatvorena, pa prije obilaska treba kontaktirati nadležni župni ured ukoliko se želi pogledati njihova unutrašnjost.

SAKRALNA BAŠTINA OTOKA BRAČA

Ranokršćanske crkve

SAKRALNA BAŠTINA OTOKA BRAČA

Bračke ranokršćanske crkve predstavljaju programski građenu grupu objekata pod patronatom crkvene i državne vlasti

SAKRALNA BAŠTINA OTOKA BRAČA

Začelje crkve sv. Stjepana u Pučišćima

Trifora apside crkve u Povljima

se da su gotovo sve bračke crkve iz tog doba imale i krstionicu. Krsni zdenci u njima redovito ponavljaju isti, križni tlocrt, što je prema mišljenju većine istraživača još jedan dokaz planske graditeljske aktivnosti iz druge polovine 6. stoljeća. Svi su ti objekti opremljeni kamenim namještajem i arhitektonskim elementima izrađenim u klesarskim radionicama koje su djelovale na nama još nepoznatim lokacijama na otoku. Antički kamenolomi Plate, Rasohe i Stražišće bili su izvor kamena za njihovu izradu. Od istog je kamena izrađen i veliki broj sarkofaga s karakterističnim ranokršćanskim obilježjima. Neki od njih mogu se vidjeti na nizu lokaliteta na otoku, dok su drugi trgovačkim putovima završili i na zapadnoj jadranskoj obali. Osim crkava, dio su istog projekta i utvrde koje su osiguravale jadranski limes, poput kompleksa na Glavici u Bolu i s njom povezane utvrde na Koštilu ispod Vidove gore. Povaljska je bazilika nastala u sklopu samostanskog kompleksa, kao i crkva adaptiranog samostanskog sklopa u Mirju, još uvijek skrivena pod zemljom. Kod Supetra, Postira, Lovrečine i Stipanske luke kod Pučišća možemo sa sigurnošću pretpostaviti da je riječ o crkvama uz naselja. U slučaju Bola u pitanju je danas nepoznati kršćanski objekt u sklopu bizantske utvrde te nešto kasnije izgrađena crkva na mjestu današnje predromaničke. Još uvijek nismo sigurni koja je izvorna uloge crkve sv. Jadre između Splitske i Škripa. Sve te crkve i samostanske zajednice od trenutka su gradnje postale žarišta kršćanstva na otoku. Nije u potpunosti jasno ni to kada se dogodilo rušenje ili napuštanje tih objekata. Kod Lovrečine je, primjerice, ustanovljeno kako je objekt napušten. Ostaci nekadašnjih ranokršćanskih crkava otoka Brača danas su jedno od najdojmljivijih i najpotpunijih svjedočanstava povijesti kršćanske vjere na tlu Hrvatske. Pri tome svakako posebno mjesto zauzimaju očuvani ostaci povaljske bazilike i njezine do krova sačuvane krstionice, te bazilike u Lovrečini, s očuvanim freskama i obnovljenim krstioničkim ciborijem. Prilikom obilaska ovog itinerara treba posjetiti i Muzej otoka Brača u Škripu, gdje se čuva niz ulomaka kamenog namještaja iz bračkih ranokršćanskih crkava.

SAKRALNA BAŠTINA OTOKA BRAČA

tok Brač je za vrijeme rimske vladavine funkcionirao kao ruralno područje, bez većih urbanih središta. Jedno od njih, a možda i jedino relativno veće naselje na otoku kroz četiri pretkršćanska stoljeća rimske vlasti bio je Škrip. Život je pretežno bio koncentriran uz plodne površine, na rubovima dolaca i većih polja gdje su se nalazila gospodarska imanja oko kojih su bili okupljeni koloni koji su ih svojim radom održavali. U takvom se ruralnom krajoliku bez većih centara kršćanstvo zacijelo pojavilo i razvijalo pod dominantnim utjecajem iz urbanog središta čitave provincije, Salone. Tragovi najstarijih slojeva kršćanstva, onih prije uspostavljanja vjerske tolerancije Milanskim ediktom 313. godine, na otoku zasad nisu zabilježeni. Možda je prvi podatak o kršćanstvu na Braču onaj u pismima sv. Jeronima njegovim suvremenicima s kraja 4. i početka 5. stoljeća, gdje se on posredno referira na postojanje više samostana i mnoštva svetih, pobožnih ljudi na dalmatinskim otocima. Većina se znanstvenika danas slaže kako je prvi sloj ranokršćanskih građevina na Braču vjerojatno nastao nakon završetka vojnih operacija u Dalmaciji tijekom bizantskogotskih ratova, u drugoj polovici 6. stoljeća. Tada se grade ili pregrađuju sklopovi u Sutivanu, Supetru, Lovrečini, Postirama, Mirju, Pučišćima, Povljima, a vjerojatno i u Bolu. Crkve su redom posvećene svecima čije su se relikvije čuvale u Rimu, što pokazuje da je gradnja tih objekata zapravo plansko ostvarenje pod patronatom državne i crkvene vlasti. To se očituje i u kvaliteti projektiranja i građenja crkava, što nije slučaj kod velikog broja crkvenih objekata građenih izvan provincijskih središta. Utvrđeno je da je kao osnovna mjera redovito upotrebljavana rimska stopa, što je određivalo odnose debljine i visine zidova, širine i duljine glavnog broda, apside i predvorja. To je rezultiralo skladnim građevinama preciznih razmjera. Nadalje, u prezbiteriju je velikih istraženih bračkih bazilika u Povljima, Lovrečini i Postirama pod oltarom bila konfesija, oltarni grob u koji su bile položene kontaktne relikvije, predmeti posvećeni dodirom sa svetačkim relikvijama poslanima iz Rima. Na taj se način ostvarivalo jedinstvo između kulta mučenika i euharistijske liturgije. Čini

Srednjovjekovne crkve

SAKRALNA BAŠTINA OTOKA BRAČA

Crkve iz ranih stoljeća srednjeg vijeka svjedoče o procesu pokrštavanja doseljenog slavenskog stanovništva

SAKRALNA BAŠTINA OTOKA BRAČA

Crkva sv. Mihovila iznad Dola

SAKRALNA BAŠTINA OTOKA BRAČA

edna je od najosobitijih kulturnih značajki otoka Brača velik broj dobro očuvanih crkava malih dimenzija iz vremena ranoga srednjega vijeka. Budući da čine skupinu koja je prema brojnosti i očuvanosti jedna od najvažnijih ranih iskaza sakralne arhitektonske baštine u Hrvatskoj, odavna su prepoznate kao simbol identiteta koji u sebi sadržava nacionalnu, hrvatsku komponentu. O okolnostima, točnom vremenu gradnje i imenima graditelja za većinu njih ne znamo gotovo ništa. Tu su od pomoći povjesničari, arheolozi i povjesničari umjetnosti koji su na osnovi istraživanja utvrdili kako stilski uglavnom pripadaju predromaničkoj i ranoromaničkoj arhitekturi i vremenu 9. – 12. stoljeća. Utvrđeno je da se stilske odlike tih ranih građevina prenose i na sljedeća razdoblja, pa ih je ponekad teško vremenski odrediti. Najstarije među njima povezuju se s procesom pokrštavanja slavenskog stanovništva doseljenog s kopna najkasnije tijekom 9. stoljeća, u vremenu kada je Brač bio u sklopu područja koje Konstantin Porfirogenet naziva Paganija. Posebno je važno razdoblje druge polovice 11. stoljeća u

Sv. Martin iznad Bobovišća

Dalmaciji, kada je Brač postao dijelom hrvatske kraljevine. Raskol istočne i zapadne crkve 1054. godine imao je za posljedicu investiranje u crkvene i samostanske, benediktinske objekte, a na stilskom polju širenje romaničkog stila. Tada se na Braču pregrađuje dosta starijih, ali i nastaje velik broj novih crkava iz ove skupine. Sve su crkve iz ove skupine jednobrodne s jednom apsidom, neraščlanjene (iznimka je Sv. Juraj kod Nerežišća) i ožbukane vanjštine, natkrivene su bačvastim svodom, a pokrivene kamenim pločama. Istraživači smatraju da je upotreba pokrovnih kamenih ploča zaživjela u trenutku kada je na otoku nestalo krovnog crijepa recikliranog s davno napuštenih rimskih građevina. Danas taj element u sakralnoj, ali i pučkoj arhitekturi čini estetski vrijednu poveznicu s davnom prošlošću. Male dimenzije crkava ne odražavaju nužno veličinu zajednice koja ih je posjećivala, jer su obredi služeni ispred crkava. Taj je običaj na otoku zadržan do danas. Prilikom obilaska ove grupe građevina treba obratiti pažnju na pojedine konstrukcijske elemente koji ih u stilskom smislu određuju. Iznutra se to odnosi na postojanje slijepih arkada ili pak niša (arkada s prizidanim dnom) na bočnim zidovima, pojasnica koje bačvasti svod dijele na svodovna polja (traveje), na imposte od kamenih ploča na začetku pojasnica te svod apside. Dvije crkve s kupolom nad srednjim svodovnim poljem, Sv. Nikola (Sumartin) s obnovljenom kupolom i Sv. Mihovil (Dol) s očuvanim tragovima kupole najzapadniji su primjeri tog arhitektonskog elementa istočne provenijencije. Izvana je prepoznatljiv stilski element viseći luk koji uokviruje lunetu iznad nadvratnika, a javlja se tek od druge polovice 11. stoljeća. Većina ovih crkava dobila je tijekom 14. stoljeća zvonik na preslicu. Rijetke su od njih izvorno imale taj element, poput Sv. Jurja u Straževniku, gdje je sačuvan najstariji takav zvonik u Dalmaciji. Najstarije sačuvano zvono na otoku danas visi na preslici iz 14. stoljeća na crkvi sv. Petra u Dolu. Neke su u 15. i 16. st. dobile vrijedne kamene oltarne reljefe nastale u radionicama glasovitih kipara i graditelja Jurja Dalmatinca i Nikole Firentinca te bračkog kipara Nikole Lazanića.

SAKRALNA BAŠTINA OTOKA BRAČA

Sv. nedilja na Gracu

SAKRALNA BAŠTINA OTOKA BRAČA

Crkve na mjestima predkršćanskih kultova Neka istaknuta mjesta u krajoliku zadržala su dimenziju svetosti usprkos vjerskim promjenama kroz stoljeća

SAKRALNA BAŠTINA OTOKA BRAČA

Sv. Vid na Vidovoj gori

SAKRALNA BAŠTINA OTOKA BRAČA

Sv. Duh kod Gornjeg Humca

ovom se itineraru predstavljaju crkve koje su nastale na posvećenim mjestima iz različitih vremenskih perioda i triju vjerskih struktura. Najstarija je od njih ona prapovijesna, gdje je uglavnom riječ o istaknutim mjestima u krajoliku na kojima je prapovijesno stanovništvo otoka podizalo grobne ili pak kultne kamene gomile. Takva su mjesta brojna u prapovijesnoj topografiji Brača, no samo je na nekolicini njih poslije izgrađen kršćanski vjerski objekt. Poveznice između tih dvaju aspekata svetosti koji ujedinjuju dva konceptualno nepoveziva objekta, gomilu i crkvu, jesu sama mjesta na kojima su izgrađene. Takav slučaj zabilježen je na lokalitetima crkve sv. Duha, na rubu visoravni južno od Gornjeg Humca, nadalje kod crkve sv.

boga Velesa. On boravi ispod Perunove gore, na vodi, te u godišnjem ciklusu napada Peruna u obliku zmaja ili zmije. Budući da je Perun moćniji, on pobjeđuje Velesa, koji se zatim povlači u svoje sklonište uz vodu ili u utrobu zemlje. U ovom je slučaju to u Drakonjinoj špilji. Tako Drakonjina špilja dobiva svoj vjerski smisao unutar slavenskog, pretkršćanskog krajolika. Po nekim su tumačenjima Vića (Vitova) jama i Trolokve, u relativnoj blizini vrha Vidove gore, također lokaliteti na kojima treba vidjeti prežitke slavenskih vjerovanja i mjesta gdje se skriva pobijeđeni Veles i prikuplja snagu za novi napad na Peruna. Prema zabilježenim pučkim predajama prilikom nevremena na Vidovoj se gori glogovim kolcima tuku dvije vještice, Poganica i Irudica, pa se tu čita daleko sjećanje na poganska vremena. Osim kod sv. Vida, u slavenskom je svijetu poznato da su mjesta Perunova kulta zamjenjivale crkve s titularima sv. Ilije, sv. Mihovila i ponekad sv. Jurja. Kod svakog je od njih veza jasna, sv. Ilija je, poput Peruna, gromovnik, dok sv. Mihovil i sv. Juraj pobjeđuju zlo, često prikazano u obliku zmaja. Iako nam nije poznato u koliko je slučajeva kod bračkih crkava posvećenih tim svecima moguće vidjeti vezu s poganskim kultnim mjestima, crkva Sv. Ilije kod Donjeg Humca otkriva takve spone. Izgrađena je na mjestu rimskog mauzoleja te je u potpunosti sazidana od njegovih dijelova. Obližnje brdo zove se Trišćenik (od trisk – “grom”), što u kombinaciji s odabirom titulara, sv. Ilije “gromovnika”, upućuje na pretkršćanske, slavenske elemente prilikom odabira titulara crkve. Na to se nadovezuje ime obližnje lokve, Poganica, u značenju nekakva zloduha kojeg u pučkim pjesmama istjeruju gromovi. Tako se ovdje opet susrećemo sa simbolikom svetih mjesta poganskih Velesa i Peruna. S obzirom na kontinuitet sakralnih mjesta koji je posvjedočen u prethodnim primjerima, teško je razlučiti razlog zbog kojeg zasad ne znamo za više kršćanskih objekata podignutih nad rimskim poganskim svetištima. Možda je u pitanju samo izostanak istraživanja ili očuvanih tragova, pa u budućnosti možemo očekivati nova saznanja o takvim kultnim mjestima.

SAKRALNA BAŠTINA OTOKA BRAČA

Kuzme i Damjana, smještene na jednom od dvaju vrhova brda Smrčevika te kod crkve sv. Mihovila, u blizini dviju lokava koje su napajale ljude i stoku stanovnika napuštenog sela Pothuma. U svim je trima slučajevima mjesto za gradnju crkve odabrano iz istog razloga zbog kojeg su nastale prapovijesne gomile. Kod Sv. Duha i Sv. Kuzme i Damjana u pitanju je sakralno obilježavanje prostora, na istaknutim vrhovima, dok je kod Sv. Mihovila u pitanju označavanje, potvrđivanje prava vlasništva nad vodom, resursom od životne važnosti na otoku bez pitke vode. Kod svake je od njih kamen s plašta prapovijesnih gomila iskorišten prilikom gradnje crkve ili ogradnog zida. Taj je postupak kod Sv. Kuzme i Damjana gotovo potpuno razgradio gomilu, a kod Sv. Mihovila otkrio prapovijesne grobove u gomili, do danas vidljive na njezinoj površini. Vjerojatan razlog zbog kojeg su ta tri primjera smještena baš na bračkoj visoravni jest koncentracija prapovijesnih spomenika na tom najnaseljenijem području otoka u vremenu kada su se podizale gomile kao sveta i/ili pogrebna mjesta. Najzanimljivija je veza sa slavenskim pretkršćanskim vjerovanjima, posvjedočena u prostoru upravo putem kršćanskih crkava koje se nalaze na ključnim mjestima u krajoliku i nose imena svetaca čiji su kultovi diljem slavenskog svijeta procesom pokrštavanja u srednjem vijeku preslojili one slavenske. Kao što je spomenuto u uvodu, Brač je u ranom srednjem vijeku primio novo, slavensko stanovništvo. Posebno je važna toponimija Vidove gore i s njom povezanog prostora jer u sebi krije prežitke slavenskih vjerovanja. Crkva sv. Vida polazišna je točka za tumačenje tog prostora. Znanstveno je potvrđeno da je kult sv. Vida u slavenskom svijetu kroz proces pokrštavanja često zamjenjivao svetišta vrhovnog boga Peruna, smještena na gorskim vrhuncima, pa taj slučaj možemo vidjeti i ovdje. Kako je u slavenskoj mitološkoj interpretaciji prostora Perunovo svetište samo jedan u nizu povezanih lokaliteta, tako ih je moguće pronaći i ovdje. U tom vjerskom poimanju Perunovo svetište na Vidovoj gori treba dovesti u izravnu vezu s obitavalištem njegova božanskog antipoda, stočnog

Župne crkve

SAKRALNA BAŠTINA OTOKA BRAČA

Župne crkve naselja uz obalu izravno su svjedočanstvo povratka stanovništva iz unutrašnjosti i napretka novih naselja uslijed prestanka opasnosti od pljačkaških pohoda s mora

SAKRALNA BAŠTINA OTOKA BRAČA

Crkva Krista kralja u Selcima

SAKRALNA BAŠTINA OTOKA BRAČA

upne crkve otoka Brača oslikavaju društveni položaj zajednica na otoku uglavnom u novom vijeku. Tome je razlog činjenica da je većina današnjih mjesta nastala spuštanjem stanovništva na obale tek od 15. st. nadalje, pa su tako i župne crkve u njima novovjeke. Nije stoga čudno da župna crkva Donjeg Humca, jednog od najstarijih živućih naselja na otoku, ima najdulji kontinuitet sakralne funkcije među današnjim župnim crkvama na otoku. On je posvjedočen u svetištu u kojem su sačuvani gabariti nekadašnje ranoromaničke crkve s najstarijom freskom na otoku. Kako su nastajala priobalna naselja, tako su se s vremenom nove župe odvajale od starijih župa u unutrašnjosti te su se gradile nove župne crkve. Taj proces počinje sa 16. stoljećem, kada se grade prve faze župnih crkava u Sutivanu, Mircima, Postirima i Pučišćima. Ipak je najizrazitiji biljeg na župnim crkvama otoka Brača ostavilo vrijeme baroka (17. i 18. stoljeće). Tada su podizane, proširivane i preuređivane mnoge bračke župne crkve te podizani brojni oltari. Barok je kao omiljen stil na Braču dugo trajao, pa se čak i krajem 19. st. u Dolu gradi crkva s pročeljem

Crkva sv. Jeronima u Pučišćima

Zvonik crkve sv. Ivana i Pavla u Ložišćima

SAKRALNA BAŠTINA OTOKA BRAČA

u baroknoj tradiciji. Među graditeljima tog razdoblja najdublji je trag ostavio Ignacije Macanović, trogirski graditelj koji je radio na crkvama u Pučišćima, Gornjem Humcu, Nerežišćima i Milni. Jedno su od dojmljivih obilježja baroka na otoku zvonici sa završnom lukovicom, kakvi su izgrađeni u Pučišćima, Donjem Humcu i Sutivanu. Najvrjedniji su doprinos interijeru župnih crkava djela mletačkih majstora 16. i 17. stoljeća. U Škripu i Pučišćima nalaze se oltarne pale Palme Mlađeg, u Nerežišćima Ridolfijeva pala, u Splitskoj Bassanova pala, u Milni Dizianijeva i Balestrina pala. Iako nije iz župne crkve (s obzirom na itinerar), ovdje je vrijedno spomenuti Tintorettovu veliku oltarnu palu koja se danas čuva u dominikanskoj pinakoteci u Bolu. Novo doba ostavilo je kao najdojmljivije dva spomenika, zvonik župne crkve u Ložišćima i župnu crkvu u Selcima. Ložiški zvonik Ivana Rendića među zaljubljenicima u baštinu otoka slovi kao najljepši. Jednako tako, selačka se župna crkva zbog svoje monumentalnosti, najvišeg zvonika na otoku i osebujnih stilskih obilježja ne bez razloga često naziva katedralom.

Samostani i eremitaže

SAKRALNA BAŠTINA OTOKA BRAČA

Od stoljeća ranog kršćanstva na otoku su prisutni pustinjaci i samostanski redovi, potonji sve do danas

SAKRALNA BAŠTINA OTOKA BRAČA

Pustinja Blaca

SAKRALNA BAŠTINA OTOKA BRAČA

d samih početaka kršćanstva na otoku Braču njegov su neodvojiv dio monasi koji su živjeli isposničkim životom i svjedočili kršćansku vjeru. U skladu s poimanjem otoka kao svojevrsnih pustinja, monaški je život na otoku zacijelo začet veoma rano. Iako zasad nema nepobitnih dokaza tome, ta se slika nazire iz sačuvanih fragmenata povijesne slagalice. Sveti Jeronim krajem 4. i početkom 5. st. spominje dalmatinske otoke sa svetim ljudima te samostane koje financiraju neki bogati ljudi. U špiljama poput Drakonjine špilje, Opatje spile i Opatjeg stana ti su rani pustinjaci mogli naći traženi mir. U Drakonjinoj špilji to je i potvrđeno ulomcima kamenog namještaja iz 6. stoljeća. Osim tih pustinjačkih nastambi, na Braču su sigurno postojali i rani samostani. Takav kompleks vjerojatno je postojao na Mirju iznad Postira. Uvjerljiva je pretpostavka da su ti samostani teško mogli preživjeti nesigurnost 7. st. i nešto kasnije doseljavanje slavenskog stanovništva na istočni dio otoka. Sljedeće razdoblje u kojem je oživio monaški život na otoku jest druga polovica

11. stoljeća. Crkveni raskol 1054. godine i ustupanje dalmatinskih gradova i otoka, a među njima i Brača hrvatskoj kraljevini doveli su do planskih aktivnosti gradnje radi osnaživanja crkvene prisutnosti na tom području. Provoditelji tog pothvata bili su redovnici benediktinskog reda, koji su pri tome ujedno i širili novi arhitektonski slog, romaniku. Tako uz potporu splitskog nadbiskupa Lovre i hrvatskoga kralja Petra Krešimira IV. nastaju i brački benediktinski samostani druge polovice 11. stoljeća. Kako su samostani, prema benediktinskoj reguli, bili zatvarani u zidove, ruševine kasnoantičkih naselja, a često i ranosrednjovjekovnih crkava bile su idealno mjesto za pregradnju. Takve primjere vidimo na sjevernoj bračkoj obali u Stipanskoj luci kod Pučišća, Lovrečini, Povljima i Sutivanu. Andrija Ciccarelli, župnik iz Pučišća, u svojoj povijesti otoka Brača s početka 19. stoljeća spominje još dva samostana, jedan kod Sv. Jadre kod Nerežišća i drugi na Mirju, ali nalazi dosad nisu potvrdili njihovo postojanje. U 15. i 16 st. na područje južnih obronaka Vidove gore dolaze glagoljaški redovnici

i osnivaju eremitaže Drakonjinu pećinu, Dračevu luku, a nešto kasnije u unutrašnjosti Blaca. Za njima se formiraju i eremitaže redovnica trećoretkinja, na Braču znanih kao picokare. Bile su to pobožne žene koje su sva svoja imanja ostavile samostanu te u njemu živjele posvećenim životom. Muški samostani većinom su bili naseljeni redovnicima iz Poljica, Splita i Makarskog primorja, najčešće izbjeglicama pred Turcima, dok su u ženske samostane dolazile redovnice s Brača, ali i ostalih otoka. Samostani su, osobito Blaca i Dračeva luka, s vremenom izrasli u važne čimbenike kulturnog i ekonomskog života Brača. Njihova su se imanja darovanjima, ali i kupnjom neprestano povećavala. Poseban je slučaj pustinja Bla-

ca, o čijem pomorskom trgovačkom uzletu svjedoči i ime dijela operativne obale u luci Milna – Blataška riva. Posebno je poglavlje bračkog monaštva ispisano u novom vijeku djelovanjem dominikanaca u Bolu i franjevaca u Sumartinu. Franjevci su sredinom 17. st. predvodili repopulaciju kugom opustošenog istočnog dijela otoka zbjegom iz Bosne i Hercegovine. S druge je strane otoka Dominikanski samostan u Bolu kroz više od pet stotina godina svojeg djelovanja postao baštinikom velikog dijela autentičnih svjedočanstava iz murvičkih pustinja i neprocjenjivog kulturnog blaga sadržanog u samostanskoj muzejskoj zbirci, na ponos cijelog otoka.

Pustinja Silvio

SAKRALNA BAŠTINA OTOKA BRAČA

Drakonjina špilja

Inventar sakralnih objekata navedenih po 탑upama (s oznakom itinerara )

RANO KRŠĆANSTVO SREDNJI VIJEK ŽUPNA CRKVA SAMOSTAN

Župa Povlja

Sv. Ivan Krstitelj u Povljima

Ostaci ranokršćanskog kompleksa

SAKRALNA BAŠTINA OTOKA BRAČA

Na lokalitetu Lokva nalazi se današnja župna crkva sv. Ivana Krstitelja. Na tom je mjestu u 6. st. podignut ranokršćanski kompleks trobrodne bazilike s krstionicom, vjerojatno dio samostana ranog monaškog reda uređenog po regulama istočnih kršćanskih samostanskih zajednica. Nad središnjim se ulazom u trobrodnu baziliku još uvijek nalazi veliki lučni nadvoj s monolitnom gredom s vegetabilnim ukrasom i centralno postavljenim križem. Svetište je smješteno u apsidi upisanoj u ravni začelni zid. Svjetlo je u apsidu dopiralo kroz prozorsku triforu, sačuvanu do danas. U svetištu se nalazi konfesija, oltarni grob za svetačke moći. U istraživanju su pronađeni dijelovi pluteja olarne ograde s prikazima jaganjca i drugog s prikazom lavljeg repa. Uz južnu prostoriju nalazila se jedna s bazenom, piscinom, koja je služila monasima i katekumenima. Na sjevernoj se strani nalaze tri prostorije među kojima se očuvanošću ističe krstionica. U vrijeme benediktinske obnove crkvenog sklopa preuzela je i do danas zadržala ulogu svetišta crkva sv.

Povaljski prag Povaljska listina

SAKRALNA BAŠTINA OTOKA BRAČA

Ivana. Ima oblik oktogona s polukružnim nišama upisanog u kvadrat s krsnim zdencem križnog oblika. Danas je jedina do krova sačuvana krstionica na istočnoj obali Jadrana. U njoj su sačuvani dijelovi izvornog ranokršćanskog fresko ukrasa marmoriziranog stila te kasniji posvetni križ iz benediktinskog razdoblja. Uz istočno pročelje bazilike sačuvane su dvije izvorno presvođene grobnice, u skladu s običajem sahranjivanja u blizini relikvija sveca. U 9. je ili 10. stoljeću na mjestu napuštenog ranokršćanskog sklopa zaživio benediktinski samostan. Krstionica je preuređena u priručnu crkvu. S njezine je istočne strane dograđen kapitul (možda već u ranokršćanskoj fazi), a monasi su stanovali u prostoru nekadašnjeg ranokršćanskog svetišta. Taj je samostan porušen 1145. u napadu Mlečana ili pak omiških gusara. Iz toga doba potječe kult svetog Ivana Povaljskog, čije su se relikvije čuvale u ne-

kadašnjem krsnom zdencu, tada oltarnom grobu. Prema jednoj je verziji legende taj svetac za života bio monah tog samostana, a druga ga izjednačava sa svetim Ivanom Milostinjarom, aleksandrijskim patrijarhom iz 7. stoljeća. Kult sv. Ivana Povaljskog, zaštitnika od kužnih bolesti, bio je predmetom iznimno važnog otočkog hodočašća kroz srednji i dijelom kroz novi vijek. Drugu obnovu samostana vezujemo uz g. 1184. i opata Ratka. Tada je obnovljen benediktinski samostan i priznati svi njegovi prijašnji posjedi. To je zapisano u dvama spomenicima od velike povijesne važnosti. Na Povaljskom pragu pronalazimo spomen obnove samostana, najstariji sačuvani natpis pisan hrvatskom ćirilicom. Nalazio se nad novim ulazom u crkvu, na njemu se imenom spominje brački knez Brečko, a potpisao ga je klesar Radonja. Povaljska listina navodi zapis o toj obnovi i popis područja u okviru posjeda samostana u prijepisu iz 1250. godine. Taj je dokument također pisan hrvatskom ćirilicom i jedan je od najvažnijih i najstarijih hrvatskih povijesnih i jezičnih spomenika uopće. Ovaj je samostan u više navrata poharan, te su ga benediktinci napustili u 14. stoljeću. Obnovljen je početkom 15. stoljeća. Crkva je proširena u 16./17. st., u drugoj polovici 19. st. dograđen joj je zvonik, a u prvoj polovici 20. st. dobila je svoj današnji oblik. U unutrašnjosti crkve pozornost privlače bočni oltari Gospe od Ružarija i Srca Isusovog, vjerojatno radovi nasljednika poznatog pučiškog klesara Tripuna Bokanića iz druge polovice 17. st. Tijekom mletačke uprave nad otokom Bračom ranokršćanska apsida i zidovi nad njom utvrđeni su obrambenom kulom obrubljenom kruništem kako bi se povaljska opatija zaštitila od pomorskih prepada flote Otomanskog Carstva. Kula u Povljima (Kaštilo) spominje se, među ostalim, i u kontekstu otočkih narodnih predaja o pokopanom grčkom blagu kao vječno počivalište grčkog dječaka sahranjenog nad kotlom punim blaga. Na povaljskom se groblju nalazi crkva sv. Josipa, na Punti crkva sv. Ante Padovanskog, a na putu za Novo Selo crkva sv. Antuna Pustinjaka. Sve su izgrađene početkom 20. stoljeća.

ŽUPNA CRKVA

Župna crkva u Selcima izvorno je bila posvećena slavenskim apostolima sv. Ćirilu i Metodu. Izgrađena je na mjestu starije crkve, Gospe od Pohođenja. Gradila se s prekidima od 1921., a kada je 1955. dovršen zvonik, dobila je novu posvetu – Kristu Kralju. Građena je u neoromaničkom stilu prema projektu austrijskog arhitekta Adolfa Schlaufa. Njegov su projekt u djelo proveli mahom domaći klesari i tako podigli monumentalan spomenik selačkoj kamenarskoj tradiciji. Na pročelju nad kojim dominira monumentalan zvonik nalaze se kipovi Srca Isusova i s njegovih bočnih strana svetaca Ćirila i Metoda. U svetištu se nalazi kip Srca Isusova, djelo Ivana Meštrovića, odliven od topovskih čahura preostalih nakon borbi u Drugom svjetskom ratu. Iza crkve je u novije vrijeme podignut spomenik Papi Ivanu Pavlu II. Kao zanimljiv detalj u unutrašnjosti se ističe vitraj s likom sv. Jelene Križarice i natpis povodom 1600. godišnjice njezine smrti. Po predaji je majka Konstantina Velikog rođena na Braču, prema jednoj verziji u Podsmrčeviku, koji je na teritoriju selačke župe.

Župa Selca ŽUPNA CRKVA

Crkva Gospe od Karmena Crkva posvećena Gospi Karmelskoj, koja se nalazi na suprotnom kraju trga od današnje župne crkve, bila je prva selačka župna crkva. Prvi se put spominje u prvoj polovici 17. st. kao Gospa na Selcih. Nadograđena je do sadašnje veličine i baroknih stilskih obilježja 1850., a trodijelni zvonik na preslicu dograđen joj je 1871. Na glavnom oltaru nalazi se kip Gospe od Karmela iz 1850.

SAKRALNA BAŠTINA OTOKA BRAČA

Crkva Krista Kralja – Sv. Ćirila i Metoda

SREDNJI VIJEK

Sv. nedilja na Gracu SREDNJI VIJEK

SAKRALNA BAŠTINA OTOKA BRAČA

Sv. Nikola kod Selaca

Crkvica sv. Nikole između Sumartina i Selaca nalazi se na uzvisini Kruška. Nije pripadala nekom naselju, pa je vjerojatno građena kao zavjetna crkva ili orijentir pomorcima pri plovidbi Bračkim kanalom. Nad središnjim svodovnim poljem podignuta je kupola bez otvora. To je najzapadnija sačuvana kupola toga doba na dalmatinskim otocima i pokazuje prostorni doseg utjecaja bizantske arhitekture prema zapadu. Izvorna ulazna vrata bila su nešto uža od današnjih, što se vidi po tragovima na sačuvanom nadvratniku. Nad vratima je viseći luk pokriven kamenim pločama koji uokviruje zazidanu lunetu. Danas se crkvica nalazi unutar prostora napuštenog kamenoloma, a put do nje vodi makadamskim putem od glavne prometnice prije ulaska u Sumartin. Osim navedenih crkava u Selcima i na području župe Selca tijekom 19. i 20. st. podignuto je sedamnaest manjih crkvica i zavjetnih kapelica, s najčešćim posvetama sv. Anti i Bogorodici.

Crkva sv. nedilja nalazi se na obronku brda Gradac. Bila je župna crkva srednjovjekovnog naselja Gradac koje se spominje u Povaljskoj listini. Gradac je u srednjem vijeku bio glavno otočko naselje na području koje je naselilo stanovništvo pridošlo s kopna, iz neretljanskog područja. Raseljen je u 16. stoljeću. Na južnom je zidu uz apsidu jedan prozorčić, jedini izvor svjetla u crkvi. Iznad pročelja naknadno je dograđen zvonik na preslicu. Oko crkve se nalaze grobovi s masivnim poklopnicama iz 13. – 15. stoljeća. Put do crkve vodi dijelom makadamskom cestom te dijelom poljskim putem. Crkva zbog raslinja nije vidljiva iz bliže okoline, pa se posjet ne preporučuje bez lokalnog vodiča. SREDNJI VIJEK

Sv. Toma kod Nadsela Crkva sv. Tome nalazi se na zapadnom vrhu Grabovika iznad današnjeg zaseoka Nadsela. Ona je najmanja od svih predromaničkih građevina otoka Brača. Nad pročeljem je zvonik na preslicu koji je kasnije dograđen. Novi nadvratnik i ploča s natpisom na pročelju crkve potječu s kraja 19. stoljeća. Na natpisu stoji zaziv zaštite od munje i tuče.

ŽUPNA CRKVA SAMOSTAN

Franjevački samostan, crkva sv. Martina i crkva Gospe od Anđela Današnji samostanski kompleks sa župnom crkvom nalazi se u uvali Sitno u mjestu koje se izvorno zvalo Vrhbrača, a tek je krajem 19. st. prozvano Sumartin. Tijekom Kandijskog rata ondje se 1645. doselilo novo stanovništvo, izbjeglice iz Bosne i Hercegovine predvođene franjevcima. U prvoj polovici 18. st. franjevačka zajednica dobila je status samostana. Tada je pod vodstvom poznatog franjevca književnika Andrije Kačića Miošića podignuta nova crkva posvećena sv. Martinu i uz nju zgrada franjevačkog samostana s kasnobaroknim odlikama. Netom prije početka Prvog svjetskog rata na mjestu crkve sv. Martina izgrađena je nova crkva Gospe od Anđela. Mramorni oltari ukrašeni mozaicima djelo su Pave Bilinića, prvog učitelja velikog Ivana Meštrovića. Na sumartinskom groblju nalazi se crkva sv. Roka iz 17. st., a u mjestu niz manjih kapelica, među kojima se u vjerskom životu mjesta ističe kapelica sv. Spiridona, s gipsanim kipom koji se na dan zaštitnika nosio u procesiji u župnu crkvu.

Župa Sumartin

Župa Gornji Humac

Gornji Humac jedno je od stočarskih naselja na istočnom dijelu otoka koja je osnovalo slavensko, tj. hrvatsko stanovništvo doseljeno s kopna u stoljećima ranog srednjeg vijeka. Spominje se u Povaljskoj listini kao Hlmčane, a osim njega u blizini su bili i Straževnik, Pražnice, Podhum, Razdajina, Dubravica, Mošuje i među njima najvažniji Gradac, stolno naselje bračkog kneza u ranom srednjem vijeku. Hlmčane, današnji Gornji Humac i Pražnice jedina su od tih naselja preživjela kroz stoljeća kuge i raznih nepogoda sve do današnjeg vremena.

SAKRALNA BAŠTINA OTOKA BRAČA

ŽUPNA CRKVA

Crkva sv. Nikole

Crkva sv. Nikole župna je crkva Gornjeg Humca od 17. st., kada je sagrađena na temeljima starije crkve Gospe od Pohoda. Temeljito je preuređena sredinom 18. stoljeća. Zvonik je smješten uz južni zid crkve, a na njegovu prvom katu sačuvana je rozeta s prve crkve. Forma krovišta, prilično nisko položenog, neuobičajena je za bračke zvonike. U njemu je zvono svetog

Kuzme, doneseno iz Sv. Kuzme i Damjana, na kojem se može pročitati 1512. kao godina izrade. U današnjoj se župnoj crkvi čuva gotički kameni triptih čiji je autor Juraj Dalmatinac, a koji prikazuje Gospu s djetetom, sv. Nikolu i sv. Mihovila. Prilikom preuređenja crkve u 17. st. triptih je rastavljen, a danas ponovno sastavljen i izložen na južnom zidu crkve. Uz taj je reljef u crkvi izložen kameni triptih donesen iz crkve sv. Kuzme i Damjana na Smrčeviku, djelo radionice Nikole Firentinca iz 15. st., također sa središnjim prikazom Gospe s djetetom. Vrijedna je i slika Gospe od Ružarija, autora Baldasara D’Anne iz 17. stoljeća.

Svi sveti kod Gornjeg Humca Crkva Svih svetih izgrađena je kao župna crkva srednjovjekovnih naselja Mošuje i Dubravice, napuštenih tijekom 15. i 16. stoljeća. U dubokim bočnim nišama u unutrašnjosti su crvenom bojom naslikani posvetni križevi jednakih krakova. Zvonik na preslicu dograđen je naknadno. Osnovne karakteristike pokazuju odlike ranoromaničkog stila, pa je crkva vjerojatno građena u 11. ili 12. stoljeću. Na nadvratniku je u kraticama uklesan natpis koji se čita ECCLESIA OMNIUM SANCTORUM. Oko crkve su grobovi pokriveni masivnim kamenim pločama koji pripadaju vremenu 13. – 15. stoljeća. Nalazi se istočno od Gornjeg Humca i do nje se može doći makadamskim putom.

predKRŠĆANSTVO SREDNJI VIJEK

Sv. Mihovil kod Gornjeg Humca Crkva sv. Mihovila nalazi se na blagoj uzvisini južno od Gornjeg Humca. Podignuta je u 13./14. st. kao crkva starih naselja Pothume i Razdajina, uz veliku prapovijesnu gomilu. Uz nju su grobovi pokriveni poklopnicama. Ogradni zid crkve prelazi preko jednog od grobova, pa je očito da je ograda izgrađena kasnije od same crkve i groblja. Njezinom

gradnjom razgrađen je velik dio gomile, pa su danas na površini vidljivi ostaci prapovijesnih grobova od kamenih ploča. Na pročelju je zvonik na preslicu s nedavno obnovljenim gotičkim kamenim lukom. Osobitost je crkve minijaturno predvorje građeno od dvaju zidanih pilona povezanih lukom i pokrivenih kamenim pločama, što u tom stočarskom krajoliku može predstavljati dragocjeno sklonište od nevremena. Na oltaru se nalazi reljef iz 15. st. s likom svetog Mihovila, prikazanog kako ubija zmaja. Taj reljef nastao je pod utjecajem rada Nikole Firentinca, glasovitog umjetnika 15. stoljeća.

predKRŠĆANSTVO SREDNJI VIJEK

Sv. Kuzma i Damjan Crkva sv. Kuzme i Damjana smještena je na brdu Smrčevik, na njegovu zapadnom vrhu Smrčevik veli. Na pročelju je zvonik na preslicu iz 16. stoljeća. Unutar crkve nalaze se spolije uzidane uz oltar, ulomak ranokršćanskog sarkofaga s prikazom križa i dio reljefa s prikazom ruke. U polukaloti apside slabo se vide ostaci jedne od rijetkih sačuvanih baroknih freski na otoku s prikazima šest anđela i amfore iznad trijumfalnog luka. Osobitost je te crkve postojanje triju prozora, osim standardnog u apsidi, po jedan se nalazi uz ulaz i na sjevernom zidu. Nešto niže od crkve nalaze se ostaci mogućeg stambenog objekta, vjerojatno pustinjačke nastambe. U zvoniku u obližnjem Gornjem Humcu nalazi se zvono iz 16. st. koje se naziva zvonom svetog Kuzme, pa je vjerojatno izvorno bilo na toj crkvi. Put do crkve vodi dijelom makadamskim putom k uvali Hrvaska i dalje pješke slabije prohodnom stazom prema vrhu. Uspon traje petnaestak minuta i ne preporučuje se bez lokalnog vodiča.

SAKRALNA BAŠTINA OTOKA BRAČA

SREDNJI VIJEK

predKRŠĆANSTVO SREDNJI VIJEK

Župa Novo Selo Sv. Duh kod Gornjeg Humca Crkva sv. Duha nalazi se na jednom od vrhova koji s juga zatvaraju bračku visoravan. Izgrađena je odmah uz prapovijesnu gomilu, a prilikom gradnje ogradnog zida crkve velika količina kamena uzeta je upravo s te gomile. Prema stilskim značajkama pripada 14. st., a nedavno je temeljito obnovljena. S tog se mjesta pruža pogled na čitav Hvarski kanal. Do Svetog Duha dolazi se novim makadamskim putom nakon skretanja prema zapadu s ceste Gornji Humac – Bol, uz južni rub vinograda. Terenskim vozilom može se doći veoma blizu, dok je pješke od početka makadamske ceste potrebno pola sata hoda. U Gornjem Humcu nalazi se crkvica sv. Roka iz 16. st., podignuta kao zavjet zaštite od kuge. Na groblju je crkvica posvećena Bogorodici, s kovanom baroknom ogradom iz 17. st. i rastavljenim oltarnim triptihom iz 15. st., ostvarenjem radionice Nikole Firentinca.

ŽUPNA CRKVA

SAKRALNA BAŠTINA OTOKA BRAČA

Sv. Roko

Crkva Navještenja Blažene Djevice Marije Gospina crkvica

Crkva Navještenja BDM župna je crkva Novog sela. Građena je u više faza, koje su dobro vidljive na vanjskom plaštu građevine. Najstarija pripada 17. st., proširena je u 18. st., a novo pročelje sa zvonikom sagrađeno je 1894. Na groblju Novog sela nalazi se crkva sv. Nikole iz 1903.

Župa Pražnice

ŽUPNA CRKVA

Crkva sv. Ante opata Sagrađena je 1400., a proširivana krajem 18. i krajem 19. stoljeća. Crkva je trobrodna sa zvonikom građenim uz sjeveroistočni kut crkve. Na glavnom je oltaru barokni reljef koji prikazuje Svetu obitelj te svece Antuna i Ivana Krstitelja, proizvod radionice Nikole Firentinca. Kasnorenesansni reljef s prikazom sv. Jeronima na bočnom oltaru neki smatraju radom poznatog majstora klesara Andrije Alešija.

Sv. Klement kod Pražnica SREDNJI VIJEK

Crkva sv. Ciprijana Nalazi se na mjesnom groblju, a potječe iz 13. stoljeća. Pokraj crkve nalaze se grobovi s masivnim kamenim poklopnicama. Na oltaru je vrijedni kameni renesansni poliptih iz 1467. godine. U sredini je prikazan Krist, a pored njega sveti Antun opat i sveti Ivan. U zabatu je Bogorodica s djetetom. Smatra se veoma ranim djelom radionice Nikole Firentinca.

Crkva sv. Klementa pape nalazi se istočno od Pražnica, na južnom obronku Klinje glove u blizini makadamskog puta koji povezuje Pražnice i Gornji Humac. Bila je grobišna crkva naselja Straževnik. Crkva je s vremenom doživjela dosta promjena, pa je tako apsida iznutra bitno smanjena i presvođena bačvastim svodom, vrata su proširena, otvorena luneta nad vratima, na pročelju dograđen viseći luk i dodan zvonik na preslicu. U crkvi se nalazi reljef iz 16. st. na kojem je prikazan papa Klement. Sveti se Klement štuje i kao zaštitnik stoke, što objašnjava odabir titulara u izrazito pastirskom krajoliku.

SAKRALNA BAŠTINA OTOKA BRAČA

SREDNJI VIJEK

Župa Pučišća

SAKRALNA BAŠTINA OTOKA BRAČA

Sv. Juraj u Straževniku

Crkva sv. Jurja smještena je na rubu nekadašnjeg naselja Straževnika u blizini Gornjeg Humca. Bila je njegova župna crkva. Prvi se put crkva spominje 1111. u jednoj darovnici, pa je tako najstarija crkva na Braču koja se javlja u povijesnim izvorima. Vjerojatno je građena malo prije tog datuma. Zanimljivost je da je njezin zvonik na preslicu građen kada i crkva, što ga čini najstarijim takvim sačuvanim zvonikom u Dalmaciji. Župnik Sv. Jurja nosio je titulu župnika Sv. Stjepana, crkve naselja u Stipanskoj luci u Pučišćima čiji su stanovnici izbjegli u Straževnik pred gusarskom opasnošću na moru. Nadvratnik koji je dodan u 14. st. ima ukras šest stiliziranih listova, dok je u kamenoj luneti isklesan reljefni križ. Scena na zabatu oltarnog reljefa iz 15. st. prikazuje Bogorodicu s djetetom. Ispod nje je scena s klečećim Kristom i anđelima koja se pripisuje samom Nikoli Firentincu, a u dnu mlađi dio reljefa, scena borbe sv. Jurja s krilatim zmajem koji izlazi iz pećine. Taj se dio pripisuje radu Nikole Lazanića iz druge polovice 16. stoljeća. Straževnik je napušten tokom 16. st., a stanovništvo je naselilo Pučišća i Pražnice. Na trgu u Pražnicama nalazi se crkva svih svetih iz 1638. godine. Crkva Svih Svetih

Crkva sv. Jeronima Crkva sv. Jeronima župna je crkva Pučišća, sagrađena 1566. Proširena je 1750. u duhu barokne arhitekture po projektu graditelja Ignaca Macanovića. Zvonik je završen 1769. i sjajan je primjer zvonika sa završnom baroknom lukovicom. Zanimljivost je da je u popločanju crkvenog broda sačuvan nacrt u razmjeru tadašnjih preinaka i profila kupole zvonika, što je bilo dragocjeno prilikom recentnih radova na obnovi. Najvažnije djelo u unutrašnjosti crkve jest pala sv. Roka, autora Palme Mlađeg, Tizianova učenika. Drveni reljef nad glavnim oltarom koji prikazuje sv. Jeronima potječe iz 16. st., a rađen je za stariju župnu crkvu BDM na Batku. U župnom dvoru u Pučišćima čuva se Povaljska listina. Sv. Jeronim

ŽUPNA CRKVA

RANO KRŠĆANSTVO SREDNJI VIJEK SAMOSTAN

ŽUPNA CRKVA

Crkva Blažene Djevice Marije na Batku Ta renesansna crkva građena je kao prva župna crkva Pučišća. Gradio ju je pučiški plemić Ciprijan Žuvetić, koji je posjedovao utvrđeni sklop s kulom u dnu uvale. Izgrađena je 1482., a posvećena 1533. od šibenskog biskupa, što je zapisano na nadvratniku. Mjesna priča kazuje kako je Žuvetiću bila određena maksimalna širina crkve duljinom tri kamena, na što je on u pročelje ugradio tri poduža kamena bloka i tako crkvu učinio većom. Na oltaru se nalazi kameni reljef raščlanjen arhitektonskim detaljima s prikazom Bogorodice s djetetom, svetaca Nikole, Antuna opata, Ciprijana i Lovre te Krista s anđelima. U crkvi je sahranjen sam Žuvetić, ali i pučiški graditelji i klesari Radojković, Akvila i Bokanić.

Ranokršćanska je crkva u Stipanskoj luci izgrađena u drugoj polovici 6. stoljeća. Bila je posvećena svetom Stjepanu prvomučeniku, a građena je kao crkva manjeg kasnoantičkog naselja koje se nalazilo u neposrednoj blizini. Apsida je u potpunosti sačuvana sa svojim trima lučnim prozorima, prezentirana nakon nedavnog istraživanja i obnove. Ispod današnjih krovnih ploča moguće je vidjeti izvornu razinu krova apside s jednim redom kupa. Brod crkve izvorno je bio natkriven drvenom krovnom konstrukcijom, a imao je bočne prozore od kojih je jedan sačuvan do danas. Bočne prostorije s južne strane bile su u funkciji cisterne za vodu i krstionice s krstioničkim zdencem križnog tlocrta. Crkva je pregrađena u 11. st. kada je uz nju podignut benediktinski samostan. Tada je skraćena na polovinu svoje izvorne duljine. U jednom od napada s mora samostan je porušen i napušten, a s njim i naselje uz koje je izgrađen. Stanovništvo je izbjeglo u unutrašnjost u danas napušteno naselje Straževnik. Posljednjom je pregradnjom u 18. st. crkva povećana, prenamijenjena u grobišnu crkvu Pučišća te joj je promijenjen titular u Gospu od Utišenja (utjehe).

SAKRALNA BAŠTINA OTOKA BRAČA

Sv. Stjepan u Stipanskoj luci

Župa Postira SREDNJI VIJEK

Sv. Juraj na Veloj Bračuti Crkvica sv. Jurja na Veloj Bračuti nalazi se s desne strane ceste na putu prema Postirama. Građena je u vremenu 13. – 14. st., a obnovljena 1568. kada je izrađen renesansni kameni reljef za njezin oltar. Prikazuje sv. Jurja u borbi sa zmajem, a smatra se djelom Nikole Lazanića. Malog je tlocrta i naglašene visine s neproporcionalno izvedenim zvonikom na preslicu. Uz nju su ostaci pustinjačke nastambe naziva Opatij stan. Reljef u crkvi sv. Jurja

Župna crkva sv. Ivana Krstitelja nalazi se na položaju Glavica, iznad uvale. Izgrađena je sredinom 16. st. kao crkva, ali i kao utvrda s uskim puškarnicama. Kasnijim je preuređenjem i proširenjem crkve s baroknim elementima u 17. i 18. st. stara crkva postala apsidom nove crkve. Crkva je preoblikovana 1863., kada je pročelje dobilo neoromanički izgled.

Ranokršćanska crkva sv. Ivana Krstitelja u Postirama

SAKRALNA BAŠTINA OTOKA BRAČA

Crkva sv. Ivana Krstitelja

U mjestu se još nalaze crkve sv. Roka (1636.) i sv. Lucije (1563.), na izlazu iz uvale crkvica sv. Nikole (19. st.), a u predjelu Dubrova zapadno od mjesta crkvica sv. Duje (18. st.).

Ispod današnje župne crkve u Postirama, na povišenom mjestu iznad luke, u arheološkim su istraživanjima 1988. otkriveni i restaurirani u temeljima sačuvani ostaci ranokršćanske trobrodne bazilike s krstionicom i dodatnim prostorijama. Riječ je o monumentalnom objektu koji odlikuje skladan arhitektonski plan. Sačuvani su temelji baza stupova arkature koja je dijelila središnji od bočnih brodova, a poput bazilike u Povljima također je imala pravilan razmjer središnjeg i bočnih brodova (1 : 3). Zapadno pročelje ranokršćanske crkve nalazi se ispod župne crkve, pa do danas nije istraženo. Za razliku od današnje,

RANO KRŠĆANSTVO

ŽUPNA CRKVA

ranokršćanska crkva u Postirama imala je karakterističnu orijentaciju sa svetištem na istoku, a ulazom na zapadu. Bočne prostorije sa sjeverne strane bile su u funkciji krstioničkog sklopa. Središnja je imala ulogu krstionice s krsnim zdencem križnog oblika koji je stajao nad hodnom površinom. Pronađeni su fragmenti oltarne ograde i velike oltarne mense. Konfesija ili oltarni grob u neuobičajenu je obliku slova L, a kameni relikvijar prilikom istraživanja nije pronađen jer je konfesija već bila opljačkana. Apsida ima nisku klupu za svećenike. S vanjskih bočnih strana apside naknadno su dozidane dvije presvođene cisterne za sakupljanje kišnice.

Ranokršćanska je crkva u Lovrečini jednobrodna građevina s polukružnom apsidom, transeptom i nizom sporednih prostorija s obiju strana glavnog broda. Pred zapadnim je pročeljem bilo predvorje zaobljenih krajeva. Taj su neuobičajeni oblik odredile još nam nepoznate liturgijske potrebe, čemu su dokaz zidana klupa za svećenstvo i središnja katedra u njegovu južnom završetku. Sjeverni je završetak bio upotrijebljen za ukope u sarkofazima. Sa sjeverne je strane glavnog crkvenog broda bio niz od triju prostorija, od kojih je središnja imala ulogu krstionice. Danas je nad krsnim zdencem rekonstruiran ciborij od ulomaka pronađenih istraživanjem. Svetište je bilo popločano kamenim pločama i odijeljeno od broda oltarnom ogradom koja je u fragmentima pronađena tijekom istraživanja. U oltarnom grobu, konfesiji, pronađen je kameni kovčežić u kojem su bile relikvije svetog Lovre. Unutrašnjost crkve bila je oslikana freskama tzv. arhitektonskog stila, s većim obrubljenim poljima i dodacima u vidu štukaturom izvedenih kaneliranih stupića. U krstionici su pronađeni tragovi tzv. marmoriziranih freski. Crkveni je kompleks bio dio slabo poznatog naselja koje se u kasnoj antici razvilo uz vilu kraj morske obale. Ostaci te vile pronađeni su na istočnom rubu uvale, a prema površinski vidljivim ostacima i ostacima otkrivenim iskopavanjem čini se da je gotovo cijela uvala bila urbanizirana.

SAKRALNA BAŠTINA OTOKA BRAČA

Sv. Lovre u Lovrečini

SREDNJI VIJEK SAMOSTAN

Sv. Stjepan u Lovrečini RANO KRŠĆANSTVO

SAMOSTAN

Stotinjak metara istočno od ranokršćanskog sklopa podignut je u 11. st. benediktinski samostan s crkvom svetog Stjepana. Nedavno provedeno istraživanje otkrilo je ostatke crkve s kvadratnom apsidom u visini od jednog metra iznad temelja. Uz bočne su zidove bili postavljeni pilastri koji su podržavali bačvaste svodove i kupolu nad središnjim poljem. Uz crkvu je bio podignut samostan, velikim dijelom građen nad ostacima nekadašnjeg antičkog sklopa koji je do danas u velikoj mjeri još neistražen. Danas se nalazi unutar privatnog posjeda. Crkva sv. Duha

SAKRALNA BAŠTINA OTOKA BRAČA

Kompleks na Mirju iznad Postira

Na položaju Mali brig iznad Postira nalazi se arheološki lokalitet Mirje. Arheološko istraživanje na lokalitetu započelo je 1992. i još traje. Dosad su otkriveni ostaci reprezentativne kasnoantičke vile, velikog ladanjskog sklopa za koji se pretpostavlja da je mogao pripadati upravitelju carskih kamenoloma kod Škripa. Vila je imala monumentalni portik rastvoren prema zapadnoj strani, bočne kule rizalite, a bila je opremljena termalnim sklopom. Poslije je preuređena za potrebe predbenediktinske samostanske zajednice, vjerojatno u 6. stoljeću. Samo je pitanje vremena kada će istraživanja otkriti položaj crkve, na što ukazuje velik broj dosad pronađenih ulomaka stupića i ploča oltarne ograde te fragment monumentalnog nadvratnika s Kristovim monogramom. Brojnost tih ulomaka čini ovaj lokalitet najbogatijim nalazištem crkvenog kamenog namještaja iz produkcije bračkih klesarskih radionica. Dio tih nalaza izložen je u Muzeju otoka Brača u Škripu.

Crkva sv. Nikole Na Postirskom je groblju crkva sv. Duha iz 1614., obnovljena 1873. Malo ispod župne crkve nalazi se crkva sv. Nikole s početka 20. st., a na samoj rivi crkva sv. Ante, danas galerijski prostor. Uz put koji vodi prema izlazu iz mjesta nalazi se kapela sv. Roka.

ŽUPNA CRKVA

Župa Dol

Crkva Očišćenja Blažene Djevice Marije

predKRŠĆANSTVO

SREDNJI VIJEK

Sv. Vid iznad Dola Na vrhu Velog brda iznad Dola nalazi se crkva sv. Vida, danas sačuvanih zidova u visini do pola metra. U svetištu je kao stipes (postolje oltara) sačuvan stup prozora nepoznate ranokršćanske crkve s kapitelom ukrašenim akantovim listovima. Sačuvani su utori za postavljanje oltarne ograde i zidane klupice uz zidove u unutrašnjosti. Prvi je put spomenuta u 16. st., a prema arhitektonskim odlikama vjerojatno je izgrađena u 13. stoljeću. Danas je dio procesije za križem koja na Veliki petak obilazi dolske crkve.

Posvetni križ

Sv. Mihovil kod Dola Jedan od vrhova koji okružuju Dol jest Miholjrat. Dobio je ime po crkvi sv. Mihovila koja je na njemu izgrađena u 9. ili početkom 10. st. Odabir sveca ratnika za naslovnika te crkve govori o kontinuitetu kulta na tom mjestu. Kao osobito rješenje na ovoj crkvi za okvir ulaznih vrata upotrijebljen je antički sarkofag probijena dna, nad kojim je viseći luk koji uokviruje otvorenu lunetu. Konzervatorsko istraživanje pokazalo je kako je nad središnjim svodovnim poljem izvorno bila kupola koja je uklonjena u 14. st., kada je i unutrašnjost oslikana posvetnim križevima u medaljonima. Uz sv. Nikolu kod Selaca ta je crkva tako jedna od dvije s kupolom na Braču, ujedno i najzapadnija crkva u Dalmaciji s tim tipično bizantskim arhitektonskim elementom. Na južnom su zidu bila vrata koja su naknadno zazidana, kao i na Sv. Iliji kod Donjeg Humca. S lijeve se strane u povišenu svetištu nalazi stol za odlaganje liturgijskih predmeta. Uz sjeverni su zid na dvama mjestima naknadno dozidani kontrafori (potpornjaci).

SAKRALNA BAŠTINA OTOKA BRAČA

Župna crkva izgrađena je do 1886. g. na mjestu starije crkve. Pročelje s polukružnim zabatom ukrašeno je u baroknoj tradiciji, vjerojatno posljednje takvo na Braču. Zidovi su iznutra raščlanjeni pilastrima s vijencem i oslikani marmoriziranjem u tradiciji ranokršćanskog freskoslikarstva posvjedočenog na više mjesta na otoku. U crkvi je znamenito barokno raspelo poznato kao Dolski Isukrst, najveće raspelo na otoku.

SREDNJI VIJEK

SREDNJI VIJEK ŽUPNA CRKVA

Župa Splitska

Sv. Petar u Dolu Crkva sv. Petra u Dolu prva je župna crkva Dola. Vjerojatno je izgrađena u 11. stoljeću. Na pročelju je zvonik koji je dograđen u 14. stoljeću. Na njemu je zvono s natpisom Magister Michael me fecit, najstarije na otoku. SREDNJI VIJEK

SAKRALNA BAŠTINA OTOKA BRAČA

Sv. Barbara kod Dola

Crkva sv. Barbare nalazi se na starom putu između Nerežišća i Pražnica, u predjelu koji je po njoj nazvan Sutvara, a pripada župi Dol. Sveta Barbara zaštitnica je od nevremena i groma, pa je svjesno odabrana kao titular crkve. S obzirom na stilske odlike smatra se da potječe iz 12. st., no moguće je da je starija i tek tada preuređena. Nad ulazom ima viseći luk s trokutastim zabatom koji uokviruje zatvorenu lunetu. Do crkvice se dolazi makadamskim putom koji skreće istočno s glavne prometnice od Nerežišća do Pražnica, a na putu do crkve treba proći kroz više zatvorenih pastirskih ograda. U Dolu se na groblju nalazi crkvica sv. Ivana, a s istočne strane polja crkvica sv. Roka.

Crkva Blažene Djevice Marije Stomorene Crkva je izgrađena 1928. u neoklasicističkom slogu, kao jednobrodna građevina sa zvonikom u začelju. Ima plitke bočne kapele. Na pročelju je u štukaturi izrađen monogram M. U crkvi je kasnorenesansni polikromni drveni oltar Leandra Bassana sa slikom Madona sa svecima. Na tom je mjestu u ranom srednjem vijeku postojala crkva koja je 1228. obnovljena.

RANO KRŠĆANSTVO

Sv. Jadre iznad Splitske Ta ranokršćanska crkva nalazi se uz cestu na pola puta od Škripa do Splitske. Sačuvana je i djelomično obnovljena u visini polukupole nad apsidom. Njezin je zapadni dio podignut nad priklesanom živom stijenom, a zajedno sa svetištem bio je popločan kamenim pločama. Sačuvan

ŽUPNA CRKVA

Župa Škrip

ŽUPNA CRKVA

Sv. Jelena Križarica

Grobišna crkva u Splitskoj izgrađena je početkom 20. st.

SAKRALNA BAŠTINA OTOKA BRAČA

je prozor u apsidi, a obnovljeni su bočni prozori na južnom i sjevernom zidu. Crkva je imala oltarnu ogradu čiji su fragmenti pronađeni arheološkim istraživanjima. Njezina okolina nije u potpunosti istražena, pa nije sigurno koja joj je bila izvorna uloga. Podignuta je u blizini rimskih kamenoloma oko Škripa. Odabir titulara crkve, svetog Andrije apostola, zaštitnika i osnivača Konstantinopoljske episkopije, pokazuje da je građena u vrijeme bizantske prevlasti, vjerojatno kada i ostale bračke ranokršćanske crkve. Dvoja vrata na bočnim zidovima pokazuju da je crkva imala dodatne dijelove čiji raspored i ulogu tek treba utvrditi istraživanjem.

Župna crkva u Škripu građena je od 1768. do početka 19. st. Pročelje je ukrašeno u baroknom duhu, s izvinutim linijama i volutama te Kristovim kipom na vrhu. U osi se pročelja nalazi velika zrakasta rozeta ispod koje je kip Bogorodice, smješten u niši iznad profilirana portala. U svetištu je glavni oltar s kipovima Mojsija i Ivana. U crkvi su se nalazile četiri vrijedne oltarne pale mletačkog manirista Jacopa Palme Mlađega, od kojih su danas u crkvi Uznesenje Marijino i Krštenje Isusovo. Posveta sv. Jeleni Križarici nije slučajna. Prema jednoj verziji pučke tradicije, koja ju smatra rođenom Bračankom, Konstantinova je majka rođenjem iz Škripa.

RANO KRŠĆANSTVO SREDNJI VIJEK

Sv. Duh u Škripu

SAKRALNA BAŠTINA OTOKA BRAČA

Crkva sv. Duha nalazi se na mjesnom groblju. Istraživanja su pokazala da je izvorno na mjestu crkve bio antički objekt koji je adaptiran u crkvu u vremenu ranog kršćanstva. Moguće je da je građena kao župna crkva naselja u Škripu koje je obnovilo stanovništvo izbjeglo s kopna u 7. stoljeću. Iako volumenom mala, bila je podijeljena na tri broda, prema tradiciji velikih bazilika 6. stoljeća. Bila je natkrivena drvenim krovištem, a tragovi izvorne apside svetišta nisu pronađeni. Naselje i crkva napušteni su u 9. st. nakon napada Neretljana, a stanovništvo je izbjeglo u Bol. Temeljito je nadograđena u 11. st., u vremenu kada je Brač potpao pod vlast hrvatske kraljevine. Tada je doživjela preinake dodavanjem polukružne apside, slijepih niša na bočnim zidovima, novog para stupova i gradnjom bačvastog svoda. Zvonik na preslicu dograđen je u 14., a današnja kvadratna apsida u 18. stoljeću. Na škripskom se groblju nalazi crkvica sv. Ivana Krstitelja iz 16. st.

Sv. Ivan Krstitelj u Škripu

Ranokršćanski sarkofag u Škripu

Muzej otoka Brača Muzej se nalazi unutar sklopa kaštela Radojković. Kaštel je u 16. stoljeću podignut nad ostacima presvođene antičke građevine koja je izvorno imala ulogu hrama ili mauzoleja, što je vidljivo unutar muzeja. U postavu je izložen izbor spomenika iz povijesti otoka. Za predložene su itinerare ovdje najznačajniji ulomci kamenog namještaja iz bračkih ranokršćanskih crkava i replika nadvratnika iz benediktinskog samostana u Povljima, Povaljski prag.

ŽUPNA CRKVA

Župa Nerežišća

Crkva Gospe od Karmela

RANO KRŠĆANSTVO SREDNJI VIJEK

SREDNJI VIJEK ŽUPNA CRKVA

Crkva sv. Nikole Crkva sv. Nikole nalazi se na groblju. Do 15. je stoljeća bila župna crkva Nerežišća. Izvorno potječe iz 11./12. stoljeća. Do 14. je stoljeća proširena, a izvorna je crkva postala svetištem nove.

Sv. Tudor kod Nerežišća Crkva sv. Tudora crkva je malih dimenzija sačuvana u visini jednog metra iznad temelja. Nalazi se na južnom obronku Velog brda, iznad starog puta koji iz Nerežišća vodi do Blaca. Vjerojatno je dograđena u srednjem vijeku, a izvorno je ranokršćanskog porijekla. To pokazuje titular sv. Teodora, zaštitnika bizantske vojske, i nalazi kamenih ulomaka s ranokršćanskom ornamentikom. Crkva se nalazi na velikom arheološkom lokalitetu s tragovima života iz vremena kasne antike. Lokalna je legenda da su na pročelju crkve bila urezana grčka slova koja su kazivala o položaju zakopanog blaga koje su Grci (romansko stanovništvo) zakopali prilikom bijega pred Avarima i Slavenima. Tako su, zbog te legende, neki raskopavali obližnju veliku gomilu ne bi li našli „grčko zlato“.

SAKRALNA BAŠTINA OTOKA BRAČA

Župna crkva sv. Marije / Gospe od Karmela spominje se prvi put u 13. stoljeću. Nadograđivana je u više navrata, u 15. i 16. te kao barokna u 18. st., što se vidi na pročelju koje je zadržalo raniju rozetu i srednji dio fasade, no izvijene linije zabata pokazuju pune odlike baroka, kao i bočni portali s rozetama. Graditelj barokne faze crkve bio je Ignacije Macanović. U unutrašnjosti je najvrjednije djelo oltarna pala Carla Ridolfija Gospa od Ružarija iz 17. stoljeća. Zvonik je smješten uz južno začelje te pokazuje karakteristične odlike baroknih zvonika Brača.

predKRŠĆANSTVO SREDNJI VIJEK

Sv. Petar i Pavao

SAKRALNA BAŠTINA OTOKA BRAČA

Sv. Juraj kod Nerežišća

Na istaknutom vrhu Jurjeva brda kraj Nerežišća, pokraj ceste prema Škripu, nalazi se crkva sv. Jurja. Vanjski zidovi crkve ukrašeni su pravilno raspoređenim plitkim lezenama koje tvore visoke slijepe arkade, što je jedini takav primjer na Braču. Nad ulaznim se vratima nalazi otvorena luneta, jedini izvor svjetla u crkvu. Nekadašnja preslica sa zvonom davno je nestala, a na njezinu je mjestu danas mali kameni križ. U unutrašnjosti je crkve kao postolje oltara upotrijebljen danas obzidani pilastar prozora nepoznate ranokršćanske crkve na kojem je uklesan reljefni latinski križ proširenih krajeva. Kameni reljef nad oltarom prikazuje svetog Jurja u borbi sa zmajem, a smatra se jednim od najboljih takvih radova na Braču. Pripisuje se Nikoli Lazaniću, najvažnijem renesansnom bračkom kiparu i datira se u 16. stoljeće. Taj je svetac smatran zaštitnikom konja, ratara i pastira te osobito sitne stoke, što je u potpunosti prikladno bračkom pastoralnom okružju. Po lokalnoj je legendi, zabilježenoj krajem 19. st., sveti Juraj na konju doskočio na Brač s Biokova, pa se danas na Jurjevu brdu u kamenu mogu vidjeti tragovi konjskih kopita i Jurjevih stopa. Druga verzija iste legende koju je zapisao znameniti Bračanin Vladimir Nazor kazuje kako je na Brač sveti Juraj došao tražiti zmaja, što neizravno potvrđuje ukorijenjenost pretkršćanskih tradicija u puku. U Nerežišćima se nalazi crkva sv. Petra i Pavla iz 14. st., poznata po boru koji raste između krovnih kamenih ploča, s oltarnim reljefom Nikole Lazanića iz 1578. U mjestu su crkva sv. Margarite (14./15. st.), crkva sv. Roka iz 15. st. uz župnu crkvu, sv. Frane iz 17., sv. Ivana Krstitelja iz 18. i sv. Josipa iz 18. st., a sjeverno od mjesta crkva svetog Trojstva (14. st.) i jugoistočno sv. Filipa i Jakova.

Sv. Margarita

Sv. Roko Sv. Filip i Jakov

Sv. Josip

Presveto Trojstvo

ŽUPNA CRKVA SAMOSTAN

Eremitaž u Blacima osnovan je 1551. kada su se dvojica poljičkih svećenika nastanili u pećini Ljubitovici u predjelu Blaca. Od osnivanja je eremitaž stalno rastao po broju svećenika i ekonomskoj moći, pa je svojim trgovačkim aktivnostima u 18. st. ostavio traga i u razvoju brodarstva u Dalmaciji. Iako volumenom impozantan, cijeli se sklop razvio priljubljen uz liticu, pa je arhitektura Blaca poput graditeljskog priručnika samodostatnosti i jednostavnih rješenja. Prva je crkva posvećena Uznesenju Marijinu i građena je 1588. g., o čemu svjedoči natpis ugrađen u današnju crkvu. Godine 1724. pustinju je poharao požar, no ona je kroz 30 godina potpuno obnovljena. Crkva je današnji izgled dobila 1891. godine. U pustinji se čuvaju slike Magdalijene pokornice i Samaritanke na zdencu, radovi mletačke škole iz druge polovice 17. st., velika etnografska zbirka, knjižnica, koncertni klavir, zbirka naoružanja, teleskopi i velik broj predmeta iz svakodnevnog života. U samostanu je krajem 19. st. djelovala tiskara, poslije i pučka škola, a kroz 20. st. i mali astronomski opservatorij kojim se služio posljednji upravitelj Blaca don Nikola Miličević. Nakon njegove smrti 1963. samostan je ugašen. Prema Blacima se dolazi osobnim automobilom od Nerežišća i skreće prema Vidovoj gori. Nakon tristotinjak metara treba skrenuti desno kod oznake Blaca i voziti makadamskim putom do napuštenog sela Dragovoda. Dalje se do Blaca ide pola sata pješačkim putom.

SAKRALNA BAŠTINA OTOKA BRAČA

Samostan Blaca i crkva Uznesenja Marijina

SREDNJI VIJEK ŽUPNA CRKVA

Župa Donji Humac Crkva sv. Fabijana i Sebastijana Župna se crkva u povijesnim izvorima spominje pod arhaičnim nazivom Stomorica, pa se smatra da je nastala najkasnije do 10. st. kao crkva Gomilja, prijašnjeg naselja na mjestu Donjeg Humca. Izvorno je bila jednobrodna crkva malih dimenzija, u 15. je stoljeću produžena, a u baroku proširena dvama bočnim brodovima i znatno produžena. Na trijumfalnom luku

SAKRALNA BAŠTINA OTOKA BRAČA

predKRŠĆANSTVO SREDNJI VIJEK

Sv. Ilija kod Donjeg Humca Sv. Ilija je crkva u predjelu Sutulija, zapadno od Donjeg Humca. Izgrađena je unutar ograđenog prostora rimskog mauzoleja, u 11. ili 12. stoljeću. Veličina ograđenog prostora i ostaci kripte mauzoleja s nadzemnom profilacijom svjedoče o važnosti

prve crkve, danas u svetištu, nalazi se freska iz 13. st. u bizantskom stilu koja prikazuje deesis – zagovor Bogorodice i Ivana Krstitelja Kristu. Freska je jedna od najstarijih u Dalmaciji, a bila je mjestom najvažnijeg otočkog prošteništa. Zvonik s baroknom lukovicom u 18. st. izgradio je poznati trogirski graditelj Ignacije Macanović. tog rimskog pogrebnog prostora. Crkva je nastala u njegovu jugoistočnom kutu nad ogradnim zidom mauzoleja te u sebi sadržava veći broj spolija. Veliki blokovi, profilirani kameni ulomci, ulomci s vegetabilnom dekoracijom i fragment rimske nadgrobne stele su vidljivi s vanjske strane zidova crkve. U gomilama uz lokalitet pronađeni su i fragmenti dekoracije mauzoleja, dviju skulptura na osnovi kojih je moguće mauzolej datirati u kraj 3. stoljeća. Na južnom se zidu vide bočna vrata, danas zazidana, a inače veoma rijetka na ranosrednjovjekovnim crkvama na otoku. Unutar crkve su dva kamena pilona upotrjebljena kao nosači glavnog i bočnog oltara, te jedan u popločanju kao stuba koja povisuje svetište. Ti su piloni spolije s uklesanim križevima oblika koji odgovara 5./6. st., pa su možda dio još uvijek neistražene nepoznate ranokršćanske crkve na tom lokalitetu. Put do crkve vodi cestom iz Donjeg Humca prema zapadu, zatim makadamskim putem te pješke oko pet minuta poljskim putem prema sjeveru.

SREDNJI VIJEK

Crkva sv. Luke Na starom putu iz Donjeg Humca u Supetar nalazi se ranoromanička crkva sv. Luke iz 12. stoljeća. Smještena je na većem lokalitetu iz rimskog razdoblja, o čemu svjedoči veći broj ulomaka u njezinoj blizini te ranokršćanski sarkofag ispred nje. Na pročelju je viseći luk koji uokviruje dijelom otvorenu lunetu. Osobita su vrijednost te crkve sačuvani grafiti koji prikazuju brodove s latinskim jedrima, jedan s dva jarbola na zapadnom zidu i još dva manja na sjevernom zidu. To su najstariji prikazi srednjovjekovnih brodova u Dalmaciji. Na groblju se nalazi crkva Gospe od Karmela, a u njezinoj blizini crkva sv. Križa, zavjetna crkva obitelji Zuanić iz 14./15. stoljeća.

Grafit broda iz Sv. Luke

SREDNJI VIJEK

Crkva sv. Jadre Uz cestu koja vodi prema Supetru nalaze se ostaci crkve sv. Jadre. Njezini su zidovi sačuvani do visine od 2 metra. Nalazi se na lokalitetu s ostacima arhitekture i nalazima iz rimskog razdoblja. Lokalitet se u starijim izvorima spominje kao samostan, no do danas to nije dokazano. Crkva potječe iz 13./14. stoljeća. Nalazi se na privatnom posjedu te ju je teže pronaći bez lokalnog vodiča.

SAKRALNA BAŠTINA OTOKA BRAČA

Gospe od Karmela

predKRŠĆANSTVO RANO KRŠĆANSTVO SAMOSTAN

Župa Murvica

SAKRALNA BAŠTINA OTOKA BRAČA

Zmajeva/ Drakonjina špilja

Drakonjina špilja nalazi se iznad Murvice na nadmorskoj visini od 345 metara. Špilja je u više povijesnih razdoblja služila kao eremitaž te su u njoj danas sačuvani tragovi boravka pustinjaka. Najstariji su među njima ulomci ranokršćanskog kamenog namještaja, vjerojatno iz 6. st., kada je u špiljskom prostoru bila adaptirana nekakva manja crkvena građevina. Nakon toga nemamo nikakvih podataka o špilji sve do vijesti o doseljavanju svećenika 1462. Spilju su tada nastanili Juraj i Pavao Silvio. Napuštena je u prvoj polovici 20. stoljeća. Špilja je duboka nešto manje od 20 metara i zidovima je pregrađena u četiri cjeline prilagođene potrebama pustinjaka. U prvoj je pregradi mala crkvica posvećena Bezgrešnom začeću BDM, s oltarom isklesanim u živoj stijeni, sigurno najmanja crkvica na otoku. Sa strana se nalaze apside još dvije niše uklesane u živu stijenu. Dalje u špilji su prostori namijenjeni boravku pustinjaka, dvije cisterne sa strana i ćelije. Osobitost su te pećine reljefi uklesani u istočnu i zapadnu stranu špilje, oko čije se datacije i interpretacije znanstvenici još uvijek spore. Sa zapadne je strane reljef prema kojem se špilja danas zove Zmajeva, scena nerazjašnjene simbolike i povijesnih slojeva s prikazom zmaja, mjeseca, zvijeri (lava?) i drugih prikaza teško dokučive simbolike. Sa zapadne su strane prikazi dvaju anđela s krunama, scena pelikana s mladima kao simbol euharistije te lijevo od toga anđela s Veronikinim rupcem s Kristovim likom. Ime Drakonjina špilja dolazi od latinskog

dracone (zmaj). Taj je naziv vjerojatni prežitak slavenskog mitskog poimanja krajolika. Prema njemu u ovoj špilji obitava Veles i u godišnjim ciklusima napada Peruna, koji obitava na vrhuncu, današnjoj Vidovoj gori. Odavde potječe rijedak primjerak hrvatskoga glagoljskog prvotiska misala iz 1483. g., koji se zajedno s ranokršćanskim ulomcima čuva u Dominikanskom samostanu u Bolu. Odlazak do špilje preporuča se s lokalnim vodičem iz Murvice.

SAMOSTAN

Pustinja Silvio

U blizini Drakonjine špilje, na predjelu Dračeva luka, utemeljen je 1512. muški eremitaž. Osnovali su ga poljički svećenici Toma i Luka. Samostanska crkva posvećena je Gospi od Ružarija. Prigrađena je špilji, izvornom svećeničkom staništu, pa predstavlja jedinstvenu sakralnu adaptaciju prirodne formacije. Obnovljena je u 18. stoljeću. Nakon osnivanja eremitaž je rastao i ekonomski jačao, pa je postao najvećim među murvičkim eremitažima. Ugašen je u godinama pred drugi svjetski rat. Eremitaž je danas u potpuno ruševnom stanju, pa se posjet toj pustinji i pustinji Dutić, koja se nalazi do nje, nikako ne preporučuje bez lokalnog vodiča. SAMOSTAN

Pustinju Silvio (znanu i kao Dubravčić) osnovali su 1497. u blizini Drakonjine špilje redovnici Juraj i Pavao Silvio. S vremenom je postala prebivalište trećoretkinja koje su živjele po regulama sv. Jeronima. Bila je najsiromašnija od murvičkih pustinja. Crkva je posvećena Uznesenju BDM. Godine 1844. umro je posljednji svećenik pustinjak te su dobra pripojena svećeničkoj pustinji Dračeva luka. SAMOSTAN

Pustinja Stipančić Samostan trećoretkinja osnovan je 1416. godine. Sastoji se od više objekata koje odlikuju karakteristike pučke arhitekture, a okruženi su brojnim suhozidnim pristavama. Crkva je građena 1477. g. i posvećena je Rođenju BDM. Na pročelju crkve nalazi se ukras izveden u štuku s prikazom pokaznice s križem i svijećnjacima sa strana, znak pobožnosti Tijelu Kristovu. Pustinja je ugašena 1935. kada su je napustile posljednje dvije redovnice, a zemlje su prodane. Danas je u privatnom vlasništvu, a pristave su obnovljene. ŽUPNA CRKVA

Pustinja Dutić Ženski eremitaž trećoretkinja Dutić osnovan je iste godine kada i Dračeva luka nadomak nje. Osnovao ga je svećenik iz Splita, don Marin Capitaneis, a prve redovnice bile su njegova sestra i nećakinja. Zanimljivost je da je u pretisku načinjenom u Blacima sačuvan pravilnik samostana Dutić iz 1538. godine. Crkva Navještenja BDM još je uvijek u dobru stanju, ali potpuno neprikladne upotrebe.

Crkva bezgrešnog začeća BDM Župna crkva u Murvici sagrađena je 1968. g. i u odabiru naslovnice čuva spomen na zaštitnicu pustinje u Zmajevoj špilji.

SAKRALNA BAŠTINA OTOKA BRAČA

Pustinja Dračeva luka

Župa Bol SAMOSTAN

SAKRALNA BAŠTINA OTOKA BRAČA

Dominikanski samostan i crkva Gospe od Milosti

Dominikanski samostan u Bolu nalazi se na predjelu Glavica, gdje je u kasnoj antici izgrađena bizantska utvrda. Na tom je mjestu bila palača bračko-hvarskog biskupa u kojoj je 1184. sastavljena znamenita Povaljska listina. Na tom je mjestu 1475. g. osnovan dominikanski samostan. Tada je izgrađena crkva Gospe od Milosti. Proširena je 1636. kapelom sv. Roka, pa je tako danas jedina dvobrodna crkva na otoku. U unutrašnjosti je vrijedno spomenuti bočni oltar Gospe od Ružarija te kasetirani svod pod pjevalištem koji je motivom apoteoze sv. Nikole oslikao Tripo Kokolja 1713. Zvonik je dograđen 1751. godine. U samostanskom se muzeju osim velikog broja važnih artefakata s otoka čuva i vrijedna oltarna pala s motivom Bogorodice s anđelima Domenica Tintoretta iz 1563.

RANO KRŠĆANSTVO SREDNJI VIJEK

Sv. Ivan i Teodor Crkva sv. Ivana i Teodora nastala je nad ostacima sklopa iz 6. st. uz bizantsko utvrđenje na poluotoku Glavica. Ti su ostaci prezentirani na nižoj razini ispred crkve, gdje se danas mogu vidjeti zidovi jedne prostorije ukrašeni freskama s marmoriziranim poljima i ostatci konstrukcije njezine naknadne prenamjene u presvođenu cisternu. Prva je faza crkve izgrađena vjerojatno u 7. st. kao ranokršćanska jednobrodna građevina bez apside presvođena bačvastim svodom. U 11. je stoljeću temeljito preuređena te su joj dozidana tri para pilona s lukovima koji pridržavaju novi bačvasti svod na višoj

razini od onog prethodnog, ranokršćanskog. Trag svoda ranokršćanske crkve ostao je tako vidljiv na pročelju crkve, a crkva je izvana dobila dojam trobrodne građevine. Nije poznato je li ta faza crkve imala apsidu. U pilonima je kao građevinski materijal upotrijebljen čitav niz spolija, ulomaka oltarne ograde iz prethodne, ranokršćanske faze. Crkvi je u 16. st. dograđena apsida i zvonik na preslicu. Pitanje kamene skulpture i titulara crkve U Dominikanskom se samostanu u Bolu čuva zabat oltarne ograde visoke klesarske kvalitete, jedini takav na otoku Braču. Na mramornom je zabatu stilom druge polovine 9. st. isklesan križ i dva pauna s grožđem i listom te natpisom koji spominje svetog Teodora, zaštitnika bizantske vojske. Zbog tog je nalaza crkvi, do 20. stoljeća poznatoj isključivo kao Sv. Ivan Krstitelj, pridodan titular svetog Teodora. Smatralo se da je titular sveca istočne crkve odbačen tijekom stoljeća nakon crkvenog raskola.

ŽUPNA CRKVA

Gospe od Karmela Gospe od Karmela župna je crkva Bola. Izgrađena je u baroknom stilu 1688., a dorađena 1785. Na oltaru se nalazi pala supetarskog slikara Feliksa Tironija iz 1790. godine. Na baroknom se pročelju u niši nalazi Gospin kip, a iznad profiliranog portala reljef Anđela s Veronikinim rupcem, vjerojatno preuzet s ranije crkve na tom mjestu.

Adaptirana antička cisterna ispred crkve sv. Ivana i Teodora

Nakon provedenih arheoloških istraživanja i mjerenja veličine interijera danas je upitno je li zabat pripadao toj crkvi ili nekoj drugoj u neposrednoj blizini, a za koju ne znamo. Tako je i sam titular crkve na neki način danas pod znakom pitanja.

Sv. Vid na Vidovoj gori Crkva sv. Vida na Vidovoj gori jednobrodna je crkva s polukružnom apsidom, danas sačuvana u nekoliko redova kamena iznad temelja. U blizini crkve nema tragova naselja ili pak nalaza iz drugih arheoloških razdoblja koji bi upućivali na izvornu namjenu te crkve. O crkvi nam, međutim, mnogo govori odabir svetog Vida kao titulara te pozicija na kojoj je građena – na najvišem vrhu srednjodalmatinskih otoka. Kult tog sveca zabilježen je kao jedan od kultova kršćanskih svetaca koji su prilikom pokrštavanja Slavena zamjenjivali svetišta i sveta mjesta bogova iz slavenskog panteona. Tako je u ovom slučaju kult sv. Vida

SAKRALNA BAŠTINA OTOKA BRAČA

predKRŠĆANSTVO SREDNJI VIJEK

putem interpretatio christiana preslojio kult vrhovnog slavenskog božanstva Peruna te je po njemu nazvana i Vidova gora. Vidova gora je bez sumnje prostor na kojem su u toponimima i pučkoj predaji sačuvani prežitci slavenske sakralne interpretacije koja je ovdje zaživjela u stoljećima poganstva. U Bolu se još nalaze na Loži crkva sv. Ante s početka 16. st., sv. Josipa, izgrađena 1719., te sv. Petra i Pavla, koja se prvi put spominje 1720.

Župa Milna

Sv. Ante

Sv. Josip

Župnu crkvu Gospe od blagovijesti izgradio je 1783. g. u baroknom slogu Ignacije Macanović. Crkva je obuhvatila stariju župnu crkvu sv. Marije iz 16. st., koja od tada služi kao sakristija. Na pročelju je iznad portala u niši kip Bogorodice, kao i na vrhu zabata. U unutrašnjosti crkve nalaze se važne oltarne pale iz 18. stoljeća – Navještenja Marijina Gaspara Dizianija i Uznesenja Marijina Antonija Balestre na bočnim oltarima, a na glavnom oltaru bočni kipovi sv. Josipa i sv. Jeronima supetarskog kipara Ivana Rendića. Zvonik uz crkvu izgrađen je zajedno sa starijom crkvom u 16. st.

SAKRALNA BAŠTINA OTOKA BRAČA

Gospa od Blagovijesti

Sv. Petar i Pavao

Na izlazu iz uvale u Milni se nalazi crkva sv. Nikole iz 19. st., na groblju crkva Gospe od Žalosti, a u dnu luke zavjetna crkva sv. Jeronima iz 19. stoljeća. U nenaseljenu zaseoku Podhume nalazi se Crkva Gospe Lurdske iz 20. st., a u uvali Osibova nedavno obnovljena crkva sv. Ivana Krstitelja iz 14. st. te sv. Josipa iz 19. st., izgrađena na mjestu starije crkve.

Sv. Ivan Krstitelj

Sv. Josip

ŽUPNA CRKVA

Gospe Lurdska

SAKRALNA BAŠTINA OTOKA BRAČA

Sv. Nikola

ŽUPNA CRKVA

Župa Bobovišća Crkva sv. Jurja Župna crkva sv. Jurja izgrađena je nakon što su Bobovišća postala župom 1656. odvojivši se od Milne. Prva je crkva zamijenjena većom 1914. g. kada je broj stanovnika

mjesta bio na vrhuncu. Od stare su crkve sačuvani nadvratnik i rozeta s pročelja, koji su ugrađeni u novu crkvu, te dio inventara poput antependija glavnog oltara.

SAKRALNA BAŠTINA OTOKA BRAČA

SREDNJI VIJEK

Sv. Martin kod Bobovišća Na uzvisini s istočne strane ceste Bobovišća – Milna nalazi se crkva sv. Martina. Lokacija na kojoj se nalazi iznimno je važan strateški položaj s kojega se vidi pomorski put kroz Splitska vrata i akvatorij između Hvara, Brača i Šolte. Dokaz su važnosti te pozicije površinski nalazi ulomaka kasnoantičke lončarije na padini južno od crkve. Iako joj ne znamo točno vrijeme gradnje, pokazuje ranoromaničke stilske odlike.

Na pročelju joj je dozidan zvonik na preslicu krajem 15. stoljeća. Na oltaru je reljef koji prikazuje sv. Martina kako dijeli plašt s prosjakom u liku Krista, dok je s lijeve strane prikaza lik Bogorodice. Reljef se smatra djelom klesara iz 15. st. koji se ugledao na trogirska ostvarenja Nikole Firentinca. Na groblju Bobovišća nalazi se malena kapelica sv. Nikole, a u mjestu je crkvica Gospe od Zdravlja sagrađena 1890. godine.

ŽUPNA CRKVA

Župa Ložišća Sv. Ivan i Pavao Župna crkva izgrađena je 1820. g. s baroknim pročeljem. Na pročelju su tri rozete i trilobni zabat izvedeni u baroknom stilu. Crkva je obnovljena i posvećena 1956. godine. Ima pet mramornih oltara i drveni okrenut prema puku. Najistaknutiji je dio arhitekture crkvenog sklopa zvonik. Izgrađen je 1899. g. u neohistoricističkom stilu prema nacrtu Ivana Rendića. Ložišćani

pričaju kako je pri odabiru nacrta kod velikog Rendića taj zvonik odabran kao najljepši iako ga majstor nije smatrao prikladnim za Ložišća. Priča dalje kazuje da su se mještani zadužili kod jednog svojeg sumještanina koji je bio visoko pozicioniran na austrijskom dvoru kako bi financirali projekt, a da je dug tek nedavno u potpunosti otplaćen njegovim nasljednicima.

SREDNJI VIJEK

Sv. Marija – Stomorica kod Ložišća Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije nalazi se na predjelu Stomorica na starom poljskom putu koji iz Ložišća sjevernom stranom Velikog doca vodi prema Supetru. Na tom je prostoru velika površinska koncentracija fragmenata i zidova nekadašnje antičke rustične vile. Građena je u 12. st. u ranoromaničkom stilu. Na pročelju se iznad ulaza nalazi otvorena luneta i viseći

Na groblju Ložišća nalazi se crkva sv. Ante Padovanskog iz 20. st., a pod grebenom Rat iznad mjesta crkva Gospe od Pompeja

luk na konzolama. Svetište je odijeljeno zidanom oltarnom ogradom, najstarijom sačuvanom na otoku Braču. U apsidi je prozor zatvoren tranzenom s perforacijom u obliku križa. S južne je strane masivni zidani pilon koji je nekada nosio zvonik na preslicu. Na drvenom je oltaru slika Uznesenje Bl. Dj. Marije Bartola Bossija, mletačkog slikara s konca 17. stoljeća.

ŽUPNA CRKVA

Bezgrešno začeće BDM

Župa Dračevica

Sv. Kuzma i Damjan

Crkva bezgrešnog začeća BDM izgrađena je 1738. g. kao župna crkva. Proširena je 1904. Drveni oltar s palom Bezgrešnog začeća najvrjedniji je dio inventara crkve.

Crkvu sv. Kuzme i Damjana izgrađena je uz cestu 1674. u skladu s vjerovanjem o sprječavanju ulaska kuge u mjesto. Imala je funkciju župne crkve do gradnje nove.

ŽUPNA CRKVA

SAKRALNA BAŠTINA OTOKA BRAČA

Župa Mirca

Crkva Pohođenja Marijina Župna crkva Pohođenja Marijina započela se graditi 1579., a proširena je 1858. godine. Tada je crkva produljena, sagrađeno je novo pročelje i nad njim dograđen zvonik. U crkvi se čuva Pieta autora Feliksa Tironija s kraja 18. stoljeća. Na miraškom groblju nalazi se grobišna crkva sv. Terezije Male iz 1931. godine.

Crkva sv. Terezije Male

Župa Sutivan

ŽUPNA CRKVA

Crkva Uznesenja Marijina

RANO KRŠĆANSTVO

Zvonik s baroknom lukovicom izgradio je Petar Pavao Brutapelle početkom 19. stoljeća. Unutar crkve vrijedno je pogledati sedam baroknih oltara koje su izradili Dominik i Andrija Bertapelle te oltarnu palu Gospe od Ružarija s odlikama ranog baroka. Sv. Roko

Ranokršćanska crkva sv. Ivana Krstitelja u Sutivanu U istočnom dijelu Sutivana nalazi se položaj Mostir, toponim koji određuje položaj nekadašnjeg samostana. Danas se na tom položaju nalazi kasnorenesansna crkva sv. Ivana izgrađena u drugoj polovici 16. st., a obnovljena 1655. godine. Izgrađena nad ostacima ranokršćanske crkve osobitog tlocrta, jednobrodne s predvorjem i trikonhalnim istočnim završetkom. U centralnoj je konhi bilo svetište s oltarom, dok su nešto veće bočne konhe služile liturgijskim potrebama, poboljšanju akustike pri polifonom pjevanju. Crkva je izvana bila ožbukana, a zidovi su joj bili raščlanjeni lezenama i slijepim nišama.

Sv. Vinko Fererski

Na starom mjesnom groblju nalazi se zavjetna crkvica sv. Roka iz 1623. g., koju su Sutivanjani podigli za zaštitu od kuge. Crkva sv. Vinka Fererskog na uzvišenju zapadno od Sutivana sagrađena je sredinom 19. stoljeća.

SAKRALNA BAŠTINA OTOKA BRAČA

Župna crkva Uznesenja Marijina izgrađena je 1585. u renesansnom slogu kada se Sutivan kao župa odvojio od Donjeg Humca. Naknadno je više puta pregrađivana i proširivana s dodacima u baroknom stilu, a posljednja je intervencija bila dogradnja galerije.

Župa Supetar

ŽUPNA CRKVA

SAKRALNA BAŠTINA OTOKA BRAČA

Crkva Navještenja Marijina

Župna crkva Navještenja Marijina nalazi se u dnu Supetarske luke. Na tom se mjestu prvo nalazila ranokršćanska monumentalna bazilika. Doseljenici iz unutrašnjosti u drugoj polovici 16. st. izgradili su crkvu koja se tada spominje kao crkva sv. Petra i Pavla. U 18. st. izgrađena je nova župna crkva. Krajem 19. st. povećana je produženjem prema zapadu, gradnjom novog svetišta i sakristija, dok joj je pročelje ostalo neizmijenjeno s trima baroknim portalima i kipom Boga Oca nad središnjim. U unutrašnjosti je važan glavni mramorni oltar s palom Navještenja te oltarne pale Bogorodice sa svecima i Sv. Ana s Marijom i Sv. Antom Feliksa Tironija. Mjesto najveće pobožnosti u crkvi oltarni je grob s moćima mučenika sv. Viktora, prenesenima u Supetar iz Rima 1852. godine. Crkva je imala manji zvonik uz nekadašnju apsidu koji je pri proširivanju crkve srušen. Današnji zvonik uz župnu crkvu izgrađen je do 1876. godine.

Sv. Martin

RANO KRŠĆANSTVO

Ranokršćanska bazilika sv. Petra u Supetru

Sv. Roko

SAKRALNA BAŠTINA OTOKA BRAČA

Uz današnju su župnu crkvu očuvani ostatci velike trobrodne bazilike posvećene svetom Petru. Danas su vidljivi ostatci sjevernog vanjskog zida, temelji kolonade koja dijeli bočni i glavni brod te mozaici koji su se nalazili u sjevernom bočnom brodu ranokršćanske crkve. Poznat je i položaj zapadnog zida i ulaznih vrata u baziliku, iako danas nije vidljiv. To je jedina poznata bračka ranokršćanska crkva s mozaičnim ukrasom. Geometrijski motivi rombova, krugova, kvadrata i Solomonovih čvorova izvedeni su upotrebom crvenih, bijelih, sivih i crnih kockica, a organizirani su u pravilno raspoređena kvadratna polja. Smatra se da su majstori tog mozaika izradili mozaike velikih grobišnih bazilika u Saloni. Najveći dio te monumentalne ranokršćanske bazilike nikada nije istraživan jer se nalazi pod današnjom župnom crkvom. U mjestu se nalazi Sv. Martin (18. st.), na groblju Sv. Nikola (17. st.), a iznad mjesta u smjeru prema Nerežišćima Sv. Roko (17. st.).

Sv. Nikola

Župa Povlja 021/648 100 1. Sv. Ivan Krstitelj u Povljima Župa Selca 021/622 089 2. Crkva Krista Kralja – Sv. Ćirila i Metoda 3. Crkva Gospe od Karmena 4. Sv. Nedilja na Gracu 5. Sv. Toma kod Nadsela 6. Sv. Nikola kod Selaca Župa Sumartin 021/648 100 7. Franjevački samostan, crkva sv. Martina i crkva Gospe od Anđela Župa Novo Selo 021/648 100 8. Crkva Navještenja Blažene Djevice Marije

Župa Gornji Humac 021/622 089 9. Crkva sv. Nikole 10. Svi Sveti kod Gornjeg Humca 11. Sv. Mihovil kod Gornjeg Humca 12. Sv. Kuzma i Damjan 13. Sv. Duh kod Gornjeg Humca Župa Pražnice 021/646 074 14. Crkva sv. Ante opata 15. Crkva sv. Ciprijana 16. Sv. Klement kod Pražnica 17. Sv. Juraj u Straževniku Župa Pučišća 021/ 633 192 18. Sv. Jeronim 19. Crkva Blažene Djevice Marije na Batku 20. Sv. Stjepan u Stipanskoj luci 21. Sv. Juraj na Veloj Bračuti Župa Postira 021/632 250 22. Ranokršćanska crkva sv. Ivana Krstitelja u Postirama 23. Sv. Ivan Krstitelj 24. Sv. Lovre u Lovrečini 25. Sv. Stjepan u Lovrečini 26. Kompleks na Mirju iznad Postira Župa Dol 021/632 700 27. Crkva Očišćenja Blažene Djevice Marije 28. Sv. Mihovil kod Dola 29. Sv. Vid iznad Dola 30. Sv. Petar u Dolu 31. Sv. Barbara kod Dola Župa Splitska 021/632 250 32. Crkva BDM Stomorene 33. Sv. Jadre iznad Splitske

Župa Škrip 021/632 700 34. Sv. Jelena Križarica 35. Sv. Duh u Škripu Župa Nerežišća 021/637 119 36. Crkva Gospe od Karmela 37. Sv. Tudor kod Nerežišća 38. Sv. Juraj kod Nerežišća 39. Sv. Nikola 40. Samostan Blaca i crkva Uznesenja Marijina Župa Donji Humac 021/622 089 41. Crkva sv. Fabijana i Sebastijana 42. Sv. Ilija kod Donjeg Humca 43. Sv. Jadre 44. Sv. Luka

Župa Murvica 021/635 263 45. Zmajeva/Drakonjina špilja 46. Pustinja Dračeva luka 47. Pustinja Dutić 48. Pustinja Silvio 49. Pustinja Stipančić 50. Crkva bezgrešnog začeća BDM Župa Bol 021/635 263 51. Dominikanski samostan i crkva Gospe od Milosti 52. Sv. Ivan i Teodor 53. Gospe od Karmela 54. Sv. Vid na Vidovoj gori Župa Milna 021/ 636 044 55. Gospa od Blagovijesti Župa Bobovišća 021/636 044 56. Sv Juraj

57. Sv. Martin kod Bobovišća Župa Ložišća 021/636 044 58. Sv. Ivan i Pavao 59. Sv. Marija – Stomorica kod Ložišća Župa Dračevica 021/637 119 60. Bezgrešno začeće BDM 61. Sv. Kuzma i Damjan Župa Sutivan 021/638 196 62. Crkva Uznesenja Marijina 63. Ranokršćanska crkva sv. Ivana Krstitelja u Sutivanu Župa Mirca 021/631 329 64. Crkva Pohođenja Marijina Župa Supetar 021/631 329 65. Crkva Navještenja Marijina 66. Ranokršćanska bazilika sv. Petra u Supetru

Samostani i eremitaže

Crkve na mjestima predkršćanskih kultova

Srednjovjekovne crkve

Ranokršćanske crkve

Preporučeni itinerari