P c cast predodređena 9

Naslov izvornika Destined: Book Nine of the House of Night Series Preveo s engleskoga Vladimir Cvetković Sever

Za Allie Jensen, s ljubavlju i zahvalnošću.

Naša magika djeluje zato što ti jesi magika!

ZAHVALE Hvala našem fenomenalnom izdavačkom timu posebno našim urednicima.

Kao i uvijek, zahvalnost dugujemo našoj agentici i prijateljici Meredith Bernstein, bez koje Kuća Noći ne bi postojala.

Zahvalne smo i srednjoj školi Willa Rogersa, koja stvarno nema ništa protiv toga da plazimo po njihovoj fantastičnoj zgradi i pretvaramo je u fikciju. (Ne, nijedan dio te prelijepe art deco zgrade nije zaista bio oštećen prilikom pisanja ove knjige!)

Kad smo kod fantastičnog i prelijepog - divovsko HVALA stanovnicima našega grada. Zaista uživamo u podršci koju Grad T daje Kući Noći! Sljedeći imaju naročit premaz fenomenalnog umaka: hotel Ambassador i restoran Chalkboard, Moody's Fine Jewelry, Starbucks na Utica Squareu, Miss Jackson's, The Dolphin, restoran The Wild Fork, Little Black Dress, muzeji Gilcrease i Philbrook, te Street Cats. A hvala i našim predanim, predivnim fanovima koji dolaze u Tulsu na obilaske Kuće Noći! Naši lanovi su prva liga!

I posljednje po redu, ali totalno NE i po značaju: Hvala ti, Josh! na oklahomštinama, ali prije svega na tome što si primio uzde.

~2~

KUĆA NOĆI 9. PREDODREĐENA Prolog Zoey Mislim da mi je mama mrtva. Šutke sam iskušala te riječi. Djelovale su mi pogrešno, neprirodno, kao da nastojim shvatiti da mi se svijet okreće naglavačke, ili da sunce izlazi na zapadu.

Duboko sam udahnula, s jecajem, i prevrnula se na bok, posegnuvši za još jednom maramicom iz kutije koja je ležala na podu pokraj kreveta.

Stark je promrmljao i namrštio se, nespokojno se pomaknuo.

Polagano i oprezno ustala sam iz kreveta, uzela Starkovu golemu debelu majicu s kapuljačom s mjesta gdje ju je odbacio, navukla je i sklupčala se u vrećastoj sjedalici punjenoj zrnjem, smještenoj blizu zida naše tunelske sobice.

Sjedalica je ispustila onaj gnjecavi zvuk koji me uvijek podsjeti na loptice u onim dječjim igraonicama na napuhavanje, a Stark se opet namrštio i nešto progunđao. Ispuhala sam nos. Tiho. Prestani plakati prestani plakati prestani plakati! Neće ti to pomoći. Neće ti vratiti mamu.

Zatreptala sam hrpu puta i opet si obrisala nos. Možda sam to samo sanjala. Ali još dok sam oblikovala te riječi u glavi srce mi je znalo istinu.

Nyx me izvukla iz snova da mi pokaže viziju mamina ulaska u Onaj Svijet. To je značilo da je mama umrla. Mama je kazala Nyx da žali zbog toga što me je iznevjerila, podsjetila sam se kad su mi suze opet potekle niz obraze.

"Kazala je da me voljela", prošaptala sam.

Jedva da sam stvorila ikakav šum, ali Stark se nespokojno promeškoljio i promrsio: "Prekini!" Čvrsto sam stisnula usne, premda sam znala da nije moj šapat to što mu remeti san. Stark je moj Ratnik, moj Čuvar i moj dečko. Ne, dečko je prejednostavna riječ. Između mene i Starka postoji spona koja seže dublje od hodanja i seksa i svega onoga što dođe i prođe kroz normalnu vezu. ~3~

Zato je bio tako nespokojan. Osjećao je mogu tugu - čak i u snu je znao da plačem i da me boli i da se bojim i da...

Stark je odmaknuo deku s prsa, pa sam primijetila da mu je šaka stisnuta. Pogled mi je prešao na njegovo lice. I dalje je spavao, ali čelo mu je bilo naborano i mrštio se.

Sklopila sam oči i duboko udahnula da se usredotočim.

"Duše", prošaptala sam. "Molim te, dođi mi." Smjesta sam osjetila dodir tog elementa na koži. "Pomozi mi. Ne, zapravo, pomozi Starku tako što ćeš ga zaštititi od moje tuge." A možda bi, dodala sam u sebi, mogao pomoći i meni tako da me zaštitiš od dijela moje tuge. Pa makar to bilo samo nakratko. Još jedanput sam duboko udahnula dok se duh kretao kroz mene i oko mene, kovitlajući se prema krevetu. Otvorila sam oči i doista vidjela kako treperenje u zraku okružuje Starka. Koža mu je izgledala kao da sja kad ga je element prekrio poput prozračna pokrivača.

Osjetila sam toplinu i spustila pogled prema svojim rukama, te opazila da isti taj meki sjaj počiva i na mojoj koži. Stark je zajedno sa mnom polagano odahnuo dok je duh izvodio svoju malu, smirujuću magiku, i prvi put u proteklim satima osjetila sam kako se majušan, sićušan dio moje tuge udaljava.

"Hvala ti, duše", prošaptala sam i prekrižila ruke, čvrsto se zagrlivši.

Zagrljena udobnim dodirom elementa s kojim sam se osjećala najbliže postala sam, zapravo, pomalo pospana. Uto mi je neka drugačija toplina prodrla u svijest. Polako, ne želeći poremetiti utješnu čaroliju kojom me element obavio, odmaknula sam ruke od svog torza i dotaknula si prsa.

Zašto mi je vidikamen topao? Okrugli kamenčić, obješen o srebrni lanac, počivao mi je između grudi. Nisam ga skinula još otkako mi ga je Sgiach dala na dar prije nego što ću otići s prekrasnog, magičkog otoka Skye.

Pomalo začuđena, izvukla sam kamen iz ovratnika debele majice i prešla prstima preko njegove glatke mramorne površine. I dalje me podsjećao na bombon Life Saver s aromom kokosa, ali mramor sa Skyea svjetlucao je nezemaljskom svjetlošću, kao da je oživio od elementa koji sam prizvala - kao da toplina koju osjećam potječe od toga što život struji kroz njega.

Glas kraljice Sgiach prostrujao mi je sjećanjem: "Vidikamen je ugođen samo na najdrevniju magiku: na onakvu kakvu štitim na svojem otoku. Dajem ti ga na dar, kako bi doista bila u stanju prepoznati Drevne ako ijedan od njih i dalje postoji u izvanjskom svijetu..." ~4~

Dok su mi se njene riječi ponovno vrtjele kroz svijest, kamen se okretao polagano, gotovo lijeno. Rupica u njegovoj sredini bila je poput minijaturnog teleskopa. Dok se pomicala, vidjela sam Starka obasjanog kroz nju, a i meni se svijet promijenio, suzio, i onda se sve promijenilo.

Možda je to bilo zato što mi je duh u tom trenutku bio tako blizak, ali to što sam vidjela nije me nimalo podsjetilo na onaj moj prvi pogled kroz kamen na Skyeu, koji me raspametio do te mjere da sam se onesvijestila.

Samo, to ne znači da mi je doživljaj bio imalo lakši.

Vidjela sam Starka kako leži na leđima, uglavnom ogoljenih prsa.

Više nije blistao sjajem duha. Namjesto toga, opazila sam neko drugo obličje. Doduše, bilo je nejasno, i nisam ga mogla jasno razabrati.

Izgledalo mi je kao nečija sjena. Stark je trznuo rukom i otvorio šaku. I sjena je otvorila šaku. Meni naočigled, Čuvarski mač - onaj masivni dugi mač koji je Starku došao na Onom Svijetu - oblikovao se u Starkovoj ruci.

Zgranuto sam uzdahnula, a fantomski je Ratnik okrenuo glavu prema meni i sklopio šaku oko mača. Čuvarski se mač istog trenutka, promijenio, preobličio i pretvorio u dugo crno koplje - opasno, smrtonosno, umočeno u krv koja mi je djelovala nelagodno poznato. Strah je sijevnuo kroz mene.

"Ne!" kriknula sam. "Duše, ojačaj Starka! Otjeraj tog stvora od njega!"

Sa šumom sličnim lamatanju krila goleme ptice, prikaza je iščeznula, vidikamen se ohladio, a Stark se naglo uspravio u krevetu i mrko me pogledao. "Što ti to tamo radiš?" Protrljao si je oči. "Zašto stvaraš toliku buku?"

Zaustila sam da mu pokušam objasniti kakvog sam to bizarnog stvora upravo vidjela, kad je on teško uzdahnuo i legao natrag, razmaknuvši pokrivač i pospano mi mahnuvši da priđem.

"Dođi ovamo. Ne mogu spavati dok nisi privijena uz mene. A san mi stvarno treba."

"Okej, da, i meni", rekla sam i drhtavim nogama dotrčala onamo i sklupčala se uz njega, položivši glavu na njegovo rame. "Hej, eh, upravo se dogodilo nešto čudno", započela sam, ali kad sam nakrivila glavu da mu pogledam u oči, Starkove su usne dočekale moje. Iznenađenje nije dugo trajalo, pa sam se prepustila poljupcu. Bilo mi je ugodno - tako ugodno biti blizu njega. Primio me u zagrljaj. Pritisnula sam se uz njega dok je usnama pratio krivulju mog vrata.

"Zar nisi rekao da ti treba san?" Zvučala sam zadihano.

"Ti mi trebaš više", rekao je.

"Da", rekla sam. "Slažem se." ~5~

Tada smo se izgubili jedno u drugome. Starkov je dodir otjerao od mene smrt i ocajavanje i strah. Uzajamno smo se podsjetili na život i ljubav i sreću. Poslije smo napokon zaspali, a vidikamen je ostao ležati hladan i zaboravljen na mojim grudima između nas.

Prvo poglavlje

~6~

Aurox Meso ljudskog muškarca bilo je meko, sočno.

Iznenadio se kad je otkrio kako ga je lako uništio - prekinuo otkucaje tog slabašnog srca.

"Vodi me na sjever Tulse. Želim izaći u noć", bila mu je kazala. Tom im je zapovijedi započela večer.

"Da, Božice", smjesta joj je odvratio, oživjevši u kutu krovne terase u kojem se skućio.

"Ne zovi me Božicom. Zovi me..." Načas mu je izgledala zamišljeno. "...

Svećenicom." Njezine pune usne, glatke i crvene, izvile su se u kutovima.

"Smatram da bi najbolje bilo kad bi me svi jednostavno zvali Svećenicom barem nakratko."

Aurox je stisnuo šaku preko srca gestom za koju je nagonski znao da potječe iz daleke prošlosti, premda mu je nekako djelovala čudno i usiljeno.

"Da, Svećenice."

Svećenica je tada prohujala pokraj njega, carski mu domahnuvši da pođe za njom.

Pošao je za njom.

Bio je stvoren da slijedi. Da prihvaća njezine naredbe. Da sluša njezine zapovijedi.

Zatim su ušli u nešto što je Svećenica nazvala autom, i svijet je počeo strujati oko njih. Svećenica mu je zapovjedila da shvati kako to radi.

Promatrao je i učio, baš kao što mu je naredila.

Zatim su stali i izašli iz auta.

Ulica je smrdjela po smrti i truleži, iskvarenosti i prljavštini.

"Svećenice, ovdje nije..." "Štiti me!" brecnula se tada. "Ali da se nisi držao zaštitnički. Uvijek ću ići kamo god želim, kada god želim, i raditi točno što ja hoću. Tvoj je posao, ne, tvoj je smisao uništavati moje neprijatelje. Ja sam predodređena stvarati neprijatelje. Gledaj. Slušaj kad ti zapovjedim da štitiš. Samo to tražim od tebe."

"Da, Svećenice", odgovorio joj je.

Suvremeni ga je svijet zbunjivao. Toliko nestalnih šumova. Toliko njemu nepoznatih stvari. Držat će se zapovijedi svoje Svećenice.

Ispunjavat će razlog zbog kojega je bio stvoren i...

Jedan je muškarac tada istupio i zapriječio Svećenici put.

"Ti si mi tako zgodna da ne bi trebala bit ovde u ovom prilazu u pratnji samo jednog momka." Oči su mu se raširile kad je opazio tetovaže ~7~

Svećenice. "Jelte, vampyrice, svratila si malo čalabrcnut ovog momčića? A da mi rađe daš tu torbicu, pa da nas dvoje popričamo o tome šta ti je pravo muško?"

Svećenica je uzdahnula, kao da se dosađuje.

"Varaš se u obje tvrdnje: ja nisam obična vampyrica, a ovo uopće nije momak."

"Hej, šta ti sad to znači?"

Svećenica je prečula muškarca i osvrnula se prema Auroxu.

"Sada me trebaš štititi. Pokaži mi kakvim oružjem zapovijedam."

Poslušao ju je bez svjesne misli. Aurox je bez oklijevanja spopao muškarca. Jednom hitrom kretnjom Aurox je zario palčeve muškarcu u izbuljene očne jabučice, i tada je vrištanje započelo.

Muškarčeva ga je strava oblijevala i hranila. Jednostavno kao da udiše, Aurox je upijao prouzročeni bol. Snaga prestravljenosti muškarca bujala je njime u vrelim i hladnim naletima. Aurox je osjetio kako mu se ruke skrućuju, mijenjaju, postaju nešto više. Dotad normalni prsti pretvorili su se u kandže. Izvadio ih je iz muškarčevih očiju kad mu je krv procurila kroz uši. Snagom posuđenom od bola i straha, Aurox je podigao čovjeka i tresnuo ga o zid najbliže zgrade.

Muškarac je ponovno vrisnuo.

Kakav čudesan, užasan ushit! Aurox je osjetio kako mu nove promjene struje tijelom. Obična ljudska stopala pretvorila su se u papke.

Mišići nogu nabrekli su mu. Prsa su mu se nadula i rasparala košulju koju je nosio. I, što je najčudesnije, Aurox je osjetio da mu iz glave izrastaju debeli, ubojiti rogovi.

Kad su njegova tri prijatelja dotrčala u prolaz da mu pomognu, muškarac više nije vrištao.

Aurox je ispustio muškarca u prljavštinu i okrenuo se da stane između Svećenice i onih koji možda vjeruju da bi joj mogli učiniti nešto nažao.

"Koji kurac?" Prvi se naglo zaustavio.

"Nikad još nisam nešto takvo vidio", rekao je drugi.

Aurox je već upijao strah kojim su počinjali zračiti. Njegov hladni oganj plamsao mu je po koži. "Šta su to rogovi? Ma goni ti to kvragu! Brišem ja." Treći se okrenuo i šmugnuo natrag putem kojim je došao. Ostala su dvojica počela polagano Uzmicati, razrogačenih očiju, zgranuto zureći.

Aurox je pogledao prema Svećenici. ~8~

"Što zapovijedate?" U nekom dalekom dijelu svijesti začudio se zvuk vlastita glasa - sad je postao nekako baš grlen, baš zvjerski.

"Od njihova bola postaješ jači." Svećenica je djelovala zadovoljno. „I različitiji, žešći" Pogledala je dvojicu koji su uzmicali i prezirno zadigla punu gornju usnicu. "Nije li to zanimljivo... Ubij ih."

Aurox je sijevnuo tako hitro da čovjek koji mu je stajao bliže nije imao izgleda za bijeg. Probo ga je kroz prsa i podigao u zrak, dok se čovjek koprcao i kreštao i kaljao izmetom.

Od toga je Aurox postao još moćniji.

Moćno zabacivši glavu, odbacio je probodenoga prema zgradi, tako da se svalio, skvrčen i umuknuo, pokraj prvog muškarca.

Drugi čovjek nije pobjegao. Umjesto toga, izvukao je dug, očito opasan nož i jurnuo na Auroxa.

Aurox je fingirao izmicanje, a onda, kad je čovjek pretjerano skrenuo, papkom smrskao njegovo stopalo i strgnuo mu lice s lubanje kad je čovjek zaglavinjao.

Teško dišući, Aurox je stao nad tijela svojih poraženih neprijatelja.

Okrenuo se prema Svećenici.

"Vrlo dobro", rekla mu je svojim bezosjećajnim glasom. "Otiđimo odavde dok se vlasti nisu sjatile."

Aurox je pošao za njom. Hodao je teško, papcima razbijajući udubine u prljavom prilazu. Stisnuo je kandže u pesnice uz bok dok je pokušavao shvatiti oluju osjećaja koja mu protječe tijelom i sa sobom odnosi svu onu silinu koja je dala snagu za borbenu mahnitost.

Slabo. Osjetio se slabo. I ne samo to. Bilo je tu još nečega. "Što je?" brecnula se na njega kad je zastao u nedoumici prije nego što će opet ući u auto.

Odmahnuo je glavom.

"Ne znam. Osjećam..."

Nasmijala se.

"Ništa ti ne osjećaš. Očito previše razmišljaš o ovome. Moj nož ne osjeća. Moj pištolj ne osjeća. Ti si moje oružje; ti ubijaš. Nosi se s tim."

"Da, Svećenice." Aurox je sjeo u auto i pustio da svijet juri oko njega.

Ja ne mislim. Ja ne osjećam. Ja sam oružje.

Aurox ~9~

"Što si tu stao i samo me gledaš?" upitala ga je Svećenica, zureći u njega očima od zelena leda.

"Iščekujem vašu zapovijed, Svećenice", automatski je rekao, pitajući se kako je moguće da ju je uspio ozlovoljiti. Tek što su se vratili u njezino sjedište na vrhu veličanstvene građevine po imenu Mayo. Aurox je prošetao do balkona i jednostavno ondje stao, mirno promatrajući Svećenicu. Polako je otpuhnula.

"Nemam zasad zapovijedi za tebe. I moraš li uvijek buljiti u mene?"

Aurox je odmaknuo pogled, usredotočivši ga na svjetla grada i njihovo zamamno treperenje spram noćnog neba.

"Iščekujem vašu zapovijed, Svećenice", ponovio je.

"O, svih ti bogova! Tko bi rekao da će Posrednik stvoren za mene biti bezuman koliko i krasan?"

Aurox je osjetio promjenu ozračja prije nego što se Mrak utjelovio iz dima, sjene i noći.

"Bezuman, krasan i smrtonosan..."

Glas mu je zazvonio u glavi. Golemi bijeli bik posve se uobličio pred njim. Zadah mu je bazdio, ujedno i mirisao. Pogled mu je bio grozan i divan u isti mah. Bio je misterij, magika i mahnitost u jednom.

Aurox je ničice pao pred stvorenjem.

"Prestani klečati. Ustaj i vraćaj se onamo..." Prezirno je mahnula rukom prema sjenama koje su obavijale najdalje zakutke krovne terase.

"Ne, bilo bi mi draže da ostane. Volim promatrati sve to što sam stvorio."

Aurox nije znao što bi rekao. Ovo stvorenje ovladalo je njegovom pažnjom, ali Svećenica je vladala njegovim tijelom.

"Sve to?" Svećenica je posebno naglasila podrazumijevanu množinu dok je smireno hodala prema masivnome biku. "Često ovako darivaš svoje sljedbenike?"

Smijeh bika bio je strahovit, ali Aurox je primijetio da se Svećenica uopće nije lecnula - da ju je, naprotiv, stvorenje nekako sve više i više privlačilo dok je govorilo.

"Kako zanimljivo! Ti me doslovce propitkuješ. Jesi li ljubomorna, nesmiljena moja?"

Svećenica je pomilovala bika po rogu.

"Bih li trebala biti?"

Bik je prislonio glavu uz nju. Ondje gdje ju je dotaknula njegova njuška, svila Svećeničine haljine sparušila se, otkrivajući glatku, golu put pod sobom. ~ 10 ~

"Kaži, što misliš, koja je svrha dara koji sam ti dao?" Bik je na Svećeničino pitanje odgovorio svojim.

Svećenica je trepnula i odmahnula glavom, kao da je zbunjena. Zatim i pogledom pronašla Auroxa, koji je i dalje klečao.

"Gospodaru, svrha mu je zaštita, i spremna sam učiniti sve što zahtijevaš kako bih ti izrazila zahvalnost na njemu."

"Prihvatit ću tvoje izdašne ponude, ali moram ti objasniti da Aurox nije obično oružje za zaštitu. Aurox ima jednu svrhu, a to je stvaranje kaosa."

Svećenica je duboko, zgranuto udahnula. Brzo je zatreptala, a pogled joj je prešao s bika na njega, pa se ponovno vratio na bika.

"Uistinu?" upitala je tiho, sa strahopoštovanjem. "Ovo jedno stvorenje daje mi ovlast nad kaosom?"

Bijele oči bika bile su poput bolesna mjeseca na zalasku.

"Uistinu. On je doista tek jedno stvorenje, ali moć mu je golema. Ima sposobnost ostavljanja propasti za sobom. On je Posrednik koji utjelovljuje tvoje najdublje snove, a nisu li oni posvećeni krajnjem i potpunom kaosu?"

"Da, o da", dahom je kazala Svećenica. Naslonila se na vrat bika, milujući mu bok.

"Ah, a što ti to kaniš učiniti kaosom, sad kad ti je pružena ovlast nad njime? Hoćeš li razrušiti gradove ljudi i preuzeti vlast kao vampyrska kraljica?"

Svećenica se prekrasno, užasno osmjehnula.

"Ne kraljica. Božica."

"Božica? Ali postoji već Božica Vampyra. To više nego dobro znaš.

Nekoć si joj služila."

"Misliš na Nyx? Na Božicu koja dopušta svojim podanicima slobodu izbora i vlastitu volju? Božicu koja se ne želi umiješati jer tako snažno vjeruje u obmanu slobodne volje?"

Aurox je pomislio da čuje osmijeh u glasu zvijeri, i upitao se kako je to moguće.

"Doista, mislim na Nyx, Božicu Vampyra i Noći. Hoćeš li upotrijebiti kaos da joj uputiš izazov?"

"Ne. Želim upotrijebiti kaos da je porazim. Što ako kaos zaprijeti samome tkivu svijeta? Zar se Nyx neće umiješati i suprotstaviti vlastitim pravilima ne bi li spasila svoju djecu? I neće li se time Božica ogriješiti o vlastiti proglas koji podaruje ljudima slobodnu volju, te tako sama sebe izdati? Što će se onda dogoditi njezinoj božanskoj vladavini, promijeni li Nyx ono što je predodređeno?" ~ 11 ~

"Ne mogu reći, jer to se nikada dosad nije dogodilo." Bik je frknuo, kao da se podsmjehuje. "Ali to mi je pitanje iznenađujuće zanimljivo - a ti znaš koliko ja volim iznenađenja."

"Nadam se samo da ću te nastaviti uvijek iznova iznenađivati, gospodaru."

"Samo je tako sitna riječ..." rekao je bik.

Aurox je nastavio klečati na krovu dugo nakon što su Svećenica i bik otišli odande, odbacivši ga i zaboravivši. Ostao je ondje gdje su ga ostavili, zagledan u nebo.

Drugo poglavlje ~ 12 ~

Zoey "Invalidski bus? Stvarno?" mogla sam samo odmahivati glavom i buljiti u zdepasto žuto vozilo na čijem je boku svježim crnim slovima pisalo KUĆA NOĆI. "Mislim ono, lijepo što je moj poziv Thanatos tako brzo urodio plodom, pa se smijemo vratiti na nastavu, ali invalidski bus?"

"Blizanko! Poslali su po nas bus za debile!" rekla je Erin s hihotom.

"Blizanko, to je baš zlobno", rekla je Shaunee.

"Znam, Blizanko. Ne mogu vjerovat da je Neferet tako jebeno zla da je poslala bus za debile po nas", nastavila je Erin.

"Ne, ne mislim reć da je zlobno to što je napravila Neferet. Nego da je zlobno reći debil", pojasnila je Shaunee, prevrnuvši očima prema svojoj Blizanki.

"Mislim da Shaunee ima pravo, a mislim i da bi trebala razmisliti o širenju svog rječnika. Prečesto se služiš riječju zlobno; redundantna je", rekao je Damien.

Shaunee, Erin, Stevie Rae, Rephaim i ja blenuli smo u Damiena.

Znam da smo svi pomislili kako je sjajno čuti da se on opet opterećuje rječnikom, ali nismo htjeli ništa reći jer smo se svi bojali da ne brizne u plač i opet se vrati u onu suznu depresiju koja ga je progonila još od Jackove pogibije. Afrodita i Darius izabrali su taj trenutak da izađu iz podruma depoa, a, kao i obično, Afrodita je premostila jaz između pristojnosti i propasti pozivanjem na svoje glavno i dokazano pravilo: Usredotoči Se Na Dojam Koji Ostavlja.

"Joj, sranja vam vašega. Ja u to ne ulazim. Invalidski bus je debilana", rekla je Afrodita, frknuvši i zabacivši kosu.

"Dajte, narode, pa nije tako loše. Hoću reć, bus je očito novi. Vidite da ima svježi crni natpis Kuća Noći", rekla je Stevie Rae. "Moglo bi jednako tako pisat Statusno Samoubojstvo", rekla je Afrodita, namrštivši se na Stevie Rae. "Ne dam ti da mi pokvariš veselje. Ja školu volim", rekla je Stevie Rae. Ukrcala se u bus, široko se osmjehnuvši Ratniku iz reda Erebovih Sinova koji joj je, bez osmijeha, otvorio vrata.

"Svećenice." Pozdravio ju je ozbiljnim kimanjem glave, a onda je, potpuno zanemarivši Dariusa, našega Ratnika iz reda Erebovih Sinova, pogledao u mene i s još odsječnijim kimanjem rekao: "Zoey, dužan sam obavijestiti tebe i Stevie Rae da je sazvana sjednica Vijeća koja počinje za trideset minuta. Obje ste joj dužne prisustvovati."

~ 13 ~

"Okej, dobro, Stark će javiti svima ostalima da si došao, pa ćemo začas biti spremni za pokret", rekla sam, osmjehnuvši mu se kao da mu lice ne izgleda kao olujni oblak.

"Hej, narode, i dalje miriše ko novi!" proderala se Stevie Rae. Vidjela sam kako joj se kratke plave kovrče njišu dok je zjakala po unutrašnjosti.

Onda se opet pojavila na vratima i štrcala niz izlaz da primi Rephaima za ruku i široko mu se osmjehne. "Oš sjest otraga sa mnom? Baš fino ljulja!"

"Ozbiljno", rekla je Afrodita. "Taj bus je savršen za tebe; debilna si. A mrzim što ti baš ja to moram dati do znanja - o, čekaj, lažem; nije baš da to mrzim - ali makar je Visoko vampovsko vijeće očito pritisnulo Neferet i primoralo je da nas busom prevozi natrag u Kuću Noći, ptičkić tamo i dalje nije dobrodošao. Šta si to zaboravila, sva ošamućena od onoga što ste vas dvoje uopće mogli raditi u tih jedno cijelih dvije sekunde između zalaska sunca i sadašnjeg trenutka, dok on nije bio ptica?"

Primijetila sam kako šaka Stevie Rae čvršće stišće Rephaima.

"Samo da znaš da je od zalaska sunca prošlo više od jedno cijelih dvije sekunde, da te se uopće ne tiče šta smo mi radili, kao i da Rephaim ide u školu. Baš ko i svi mi ostali."

Afroditi su se plave obrve podigle skroz do kose.

"Ne šališ se, je l’ tako?"

"Ne", odlučno je rekla Stevie Rae. "A ti bi to trebala shvaćat bolje nego itko drugi."

"Ja? Shvaćat? Koje su ti sad to fore, dovraga?"

"Ti nisi početnica, ni crvena ni obična. Nisi vampyrica. Možda čak nisi ni ljudsko biće."

"Kad je kučka", čula sam kako je prošaptala Shaunee.

"I to vražja", došapnula joj je Erin.

Afrodita je stisnutim očima pogledala Blizanke, ali Stevie Rae nije bila gotova.

"Baš ko i Rephaim, ti si nešto što nije sasvim normalno, ali Nyx ti je udijelila svoj blagoslov - makar nitko drugi od nas ne shvaća koji joj je vrag bio da to napravi. U svakom slučaju, ti ideš u školu. Ja idem u školu.

A ide i Rephaim. Kraj priče."

"Dobro kaže Stevie Rae", rekao je Stark kad nam se pridružio na parkiralištu pred depoom, dok je ostatak mladih crvenih početnika išao za njim. "Neferet se to neće svidjeti, ali Nyx je oprostila Rephaimu i blagoslovila ga."

"I to pred čitavom školom", brzo je dodala Stevie Rae. ~ 14 ~

"Znaju oni to", prišapnuo joj je Rephaim. Prešao je pogledom s nje na nas ostale, i napokon se zagledao u mene. "Što ti kažeš?" iznenadio me pitanjem. "Bih li trebao pokušati poći u Kuću Noći, ili bih time samo nepotrebno izazvao nevolje?"

Svi su se zabuljili u mene. Na brzinu sam pogledala kamenolikoga Ratnika iz reda Erebovih Sinova u busu, pa rekla: "Eh, a da se vi samo ukrcate u bus? Morala bih popričati s mojim... eh..." Pustila sam da mi rečenica ostane nedovršena i pokretom ruke obuhvatila Afroditu, Stevie Rea i ostatak svojih najbližih prijatelja.

"S tvojim krugom", rekla je Stevie Rae, osmjehnuvši mi se. "Hoćeš popričati sa svojim krugom."

"I njegovim asesoarima", dodao je Damien, kimnuvši prema Afroditi, Dariusu i Kramishi. Iscerila sam se.

"To mi se sviđa! Okej, možete se vi ukrcat u bus da mogu popričati sa svojim krugom i njihovim asesoarima, molim lijepo?"

"Nisam baš sigurna da mi se sviđa da me se zove asesoarom", rekla je Kramisha i pogledala me stisnutih očiju.

"To znači..." započela je Stevie Rae, ali Kramisha ju je prekinula odmahivanjem glave.

"Znam ja šta to znači. Samo velim da nisam baš sigurna da mi se to sviđa."

"Moš si to naknadno upisat u dnevnik, a sada začepit i otić za Zoey da više riješimo ovo?" rekla je Afrodita dok je Kramisha oštro udisala i strijeljala pogledom. "I da se zna", pokazala je prstom na sve izuzev Dariusa. "Vi ste Društvo debila. Ja sam među vama jedina Popularna i Savršena."

Blizanke su izgledale kao da verbalno uzimaju Afroditu na nišan, pa sam rekla: "Ekipa, skulirajte se. Pitanje Rephaima je bitno." Na svu sreću, to ih je sve ušutkalo, pa sam mahnula svom krugu, asesoarima i Afroditi da pođu za mnom pločnikom do mjesta gdje nas se neće čuti dok se crveni početnici ukrcavaju u bus, a ja sam grozničavo nastojala dokučiti kako da razriješim vrlo bitno pitanje Rephaima.

U glavi mi je sve bilo smućeno. Sinoć mi je bilo grozno. Pogledala sam prema Starku i osjetila kako mi se obrazi žare. Okej, dobro, nije sve bilo grozno, ali svejedno, glava mi je bila puna teških pitanja. Mentalno sam se protresla. Nisam više klinka. Prva sam Početnička Nadsvećenica, svima njima sam uzor i oni očekuju od mene da Znam Teške Odgovore (dobro, na sve izuzev geometrije, prijevoda sa španjolskog i problematike paralelnog ~ 15 ~

parkiranja).

Molim te, Nyx, daj mi da kažem ono što treba. Poslala sam joj kratku molitvu u sebi, a onda pogledala Rephaima u oči i odjednom shvatila da nama zapravo ne treba moj odgovor. "Što bi ti htio?" upitala sam ga.

"Pa, on bi htio..." započela je Stevie Rae, ali podigla sam ruku i ušutkala svoju najbolju frendicu.

"Ne", rekla sam. "Odgovor ne može biti ono što ti kažeš da bi Rephaim htio, pa čak ni ono što bi ti htjela za njega. Treba mi Rephaimov odgovor.

Dakle, kako glasi? Što bi ti htio?" ponovila sam.

Rephaim me smireno pogledao u oči.

"Htio bih biti normalan", rekao je.

Afrodita je frknula.

"Nažalost, normalan plus tinejdžer znači da moraš ići u glupu školu." "Škola nije glupa", rekao je Damien, a onda se obratio Rephaimu.

"Premda ona ima pravo što se normalnoga tiče. Normalni klinci dužni su ići u školu."

"Točno", rekla je Shaunee.

"Koma, ali točno", rekla je Erin. "Makar je to izvanredna modna revija."

"Tu si skroz u pravu, Blizanko", rekla je Shaunee. "Što to znači?" upitao je Rephaim Stevie Rae. Nasmiješila mu se.

"U biti to da bi trebao ić u školu s nama."

Uzvratio joj je smiješak, lica punog ljubavi i topline. Kad je prešao pogledom sa Stevie Rae na mene, još je imao taj predivni izraz, i nisam mu mogla ne uzvratiti osmijehom.

"Ako biti normalan znači ići u školu, onda upravo to zaista želim. Ako to ne bi izazivalo prevelike probleme."

"Izazvat će to probleme, ne sumnjaj nimalo u to", rekao je Darius.

"Smatraš da on ne bi trebao otići?" upitala sam ga.

"Nisam to rekao. Slažem se s tobom daje to njegov izbor, njegova odluka, samo, Rephaime, trebaš shvatiti da bi bilo lakše kad bi ti izabrao ostati ovdje - sa strane - barem dok ne vidimo koji su sljedeći potezi Neferet i Kalone."

Učinilo mi se da se Rephaim lecnuo na spomen svoga tate, ali kimnuo je glavom i kazao: "Doista to shvaćam, ali dosta mi je više samotnoga skrivanja po mraku." Spustio je pogled prema Stevie Rae, a onda opet pogledao sve ~ 16 ~

nas. "A možda i zatrebam Stevie Rae." "Okej, znate da je cijela ova teorija 'neka ptičkić odluči' i 'možda zatrebam Stevie Rae' u teoriji skroz ljigastično zakon, ali u stvarnosti ćemo uć na kampus gdje nas spaljeno poremećena Nadsvećenica ne može smislit, pa će poduzet sve da nas upropasti, a pod time mislim konkretno na tebe, Z. Da i ne spominjem Dragona, Predvodnika Ratnika iz reda Erebovih Sinova, koji se definitivno ne ponaša suvislo otkako mu je partnericu ubio upravo ovaj tip koga dovodimo sa sobom na kampus.

Neferet će upotrijebiti Rephaima protiv nas. Dragon će je podržati. Sranje će eksplodirati."

"Pa", rekla sam. "Ne bi bilo prvi put."

"Ovaj, smijem li reći nešto?" Damien je podigao ruku kao da je na nastavi, pa želi da ga se prozove.

"Smiješ, dušo, i ne moraš zato dizati ruku", rekla sam mu.

"O, okej, hvala. Htio sam samo reći da moramo imati na umu kako je Nyx, pri ukazanju u Kući Noći, oprostila Rephaimu i blagoslovila ga, te nam u biti dopustila da uključimo Rephaima u naš svijet. Neferet se ne može tome usprotiviti - barem ne otvoreno. A ne može ni Dragon. Ovdje sad nije stvar u tome do koje se mjere njima to ne sviđa."

"Ali usprotivili su se", rekao je Stark. "Neferet je upitala Dragona prihvaća li Rephaima, on je rekao da ne, pa ga je izbacila s kampusa.

Stevie Rae joj je rekla da samo sere, zbog čega smo svi zajedno otišli."

"Da, a to što je Visoko vijeće uspjelo natjerat Neferet da nam dopusti da se vratimo na nastavu ne znači da će nas zaista prihvatit. Mogu vam obećat da njoj i Dragonu, a po svoj prilici i još mnogima drugima, neće nikako bit okej ovaj tu ovdje." Afrodita je zalepršala prstima prema Rephaimu.

Damien se oglasio prije nego što sam išta stigla reći.

"Pa, istina glasi da ni Neferet ni Dragon ne mogu proglasiti želje Božice ništetnima."

"Nište... kako?" priupitala je Shaunee. "...tnima čega?" pridodala je Erin.

"To znači nevažećima", objasnila je Stevie Rae umjesto Damiena. "I to si baš dobro napomenuo, Damien. Nitko ne može proglasiti Božicu ništetnom, čak ni jedna Nadsvećenica."

"Možete zamislit što bi one ukočene guzice iz Visokog vijeća rekle na to?" Afrodita je prevrnula očima. "Dobile bi mlade - dobile bi nekoliko nakota mladih uskopišćenih mačića. Svaka."

Zatreptala sam i dobila iznenadan poriv da zagrlim Afroditu. Dobro, ~ 17 ~

poriv je brzo prošao, ali ipak.

"Afrodita", rekla sam. "Ti si genijalna! Kao i Damien."

"Jasna stvar da jesam", rekla je Afrodita, puna sebe.

"Cinkat ćeš Neferet i Dragona Visokome vijeću, zar ne?" rekao je Damien.

"Mislim da 'cinkati' nije dobar izraz. Nego, imaš svoj laptop sa sobom, je l’ tako?" upitala sam ga.

Damien se potapšao po muškoj torbici prebačenoj preko ramena.

"Naravno. U torbi mi je."

"Muškoj torbici", rekla je Shaunee.

"Samo kažemo", dodala je Erin.

"To je europska školska torba", napomenuo je Damien.

"Ako ima perje..." rekla je Erin.

"I kokodače..." rekla je Shaunee. "Što god to bilo, drago mi je da to znači da imaš komp sa sobom", ubacila sam se dok ih Damien nije stigao ošamutiti učenim izrazima.

"Instalirao si Skype na njemu, je l’ tako?"

"Jesam", rekao je.

"Dobro. Trebala bih ga posuditi za sjednicu Vijeća, ako nemaš ništa protiv."

"Nema problema", rekao je Damien, upitno podigavši obrve prema meni. "Šta si to smislila?" upitala je Stevie Rae umjesto njega.

"Pa, kad sam razgovarala s Thanatos o pomoći oko našeg vraćanja u školu, nisam joj spomenula tu sitnu činjenicu da mi, je li, recimo, ovdje stvaramo vlastiti ogranak Kuće Noći, ali da ćemo svejedno ići na nastavu i sve to u našoj prvobitnoj Kući Noći."

"Morat ćemo smislit neko super novo ime za ovu našu", rekla je Shaunee.

"Uuuu! Tu si skroz u pravu, Blizanko", rekla je Erin.

"Hej, ovo je depo, pa može lijepo Kuća Noći od koje si se prepo?" rekla je Shaunee.

Pogledala sam ih, odmahnula glavom i čvrsto rekla: "Ne, ne može prepo." Zatim sam se vratila svojoj prvotnoj poanti. "Ali morat ću obaviti cijelu videokonferenciju s Visokim vampovskim vijećem da mi dopuste to što smo odlučili. Sjednica školskog Vijeća djeluje mi kao dobra prilika za to, pogotovo zato što sam sigurna da će se Neferet oduševiti ako je zamolim da bude svjedok mome skajpanju."

"Z, usran ti je plan. Neferet će se zbilja oduševit ako joj daš priliku da ~ 18 ~

razgovara s Visokim vijećem, pa da sve što kažeš može izvrnut tako da zvučiš kao Poremećena Tinejdžerica", rekla je Afrodita.

"U tome je recimo i poanta", rekla sam. "Neću biti Poremećena Tinejdžerica. Bit ću Početnička Nadsvećenica koja Visokome vijeću potanko opisuje kakav je nevjerojatan, čudesan dar Nyx dala Rephaimu, priležniku naše Crvene Nadsvećenice, koji je pritom presretan što može krenuti na nastavu u Kući Noći u Tulsi. Sigurna sam da će one čak htjeti čestitati Neferet na tome što je tako fenomenalna Nadsvećenica koja je u stanju izaći nakraj sa svim promjenama koje se ovdje zbivaju."

"Baš podmuklo. Sviđa mi se", rekla je Afrodita. "Stavit ćeš Neferet, pa čak i Dragona u položaj gdje će, ako kažu 'nema mrtve šanse da prihvatimo ptičkića', ili čak ako malo počnu pičkarat i prigovarat zbog toga, izgledat u krajnjoj mjeri loše - ako se ima u vidu da je Nyx tu došla izvodit čudesa."

"To svejedno neće biti lak put", rekao je Stark.

Rephaim ga je smireno pogledao u oči.

"Ma kako težak bio, put je bolji od onoga koji vodi prema mraku, mržnji i smrti. A mislim da ti itekako dobro znaš na što mislim."

"Znam", rekao je Stark, netremice mu uzvrativši pogled.

"Kao i ja", rekla je Stevie Rae. "I ja", dodala sam.

"Onda se slažemo. Rephaim se vraća u Kuću Noći s nama", rekao je Darius.

"Okej, samo malo. To znači da se moramo vozit prokletim invalidskim busom?" upitala je Afrodita.

"Da!" rekli smo joj svi uglas.

Smijući se i osjećajući opuštenije nego danima prije, ukrcala sam se u Invalidski bus s prijateljima, te bubnula Starka ramenom dok smo zauzimali mjesta. Jedva da me i pogledao. Otprilike tada sam shvatila da zaista nije mnogo rekao, ni meni ni bilo kome, otkako smo se probudili.

Kad sam se prisjetila kako smo bliski tada bili - kako me tada dodirnuo i uspio mi ponovno ispraviti cijeli svijet - počela sam si gristi usnicu i osjećati se krajnje zbunjeno. Još jedanput sam ga krišom pogledala. Zurio je kroz prozor. Izgledao je umorno. Jako umorno.

"Hej, što je s tobom?" upitala sam ga dok je bus drndao niz Cincinnati Street prema srednjem dijelu gradskog centra.

"Sa mnom? Ništa."

"Ozbiljno ti kažem, izgledaš mi jako umorno. Jesi dobro?"

"Zoey, probudila si me i jučer me držala skoro cijeli dan budnim. ~ 19 ~

Onda si nazvala Thanatos da pokreneš cijeli taj proces povratka u školu, što baš i nije bio smiren, staložen razgovor. Tek što sam uspio zaspati kad si ono nešto viknula i opet me probudila. Vođenje ljubavi bilo mi je super."

Zastao je i načas mi se osmjehnuo i izgledao gotovo normalno. Zatim je otvorio usta i sve upropastio kad je rekao: "Poslije si se ozbiljno prevrtala i meškoljila prije nego što si napokon utonula u san. Nisam više mogao oka sklopiti. Tako da sam umoran. To je sve."

Trepnula sam prema njemu. I pokušala se ne osjećati kao da me upravo ošamario. Govoreći ispod glasa, jer se nisam htjela još nositi i s tim da mi svi prijatelji to saznaju, rekla sam: "Okej, ako stavimo na stranu cijelu tu stvar da sam morala nazvati Thanatos da se vratimo u školu, što sam bila dužna učiniti jer sam ja ovdje sada dežurna Nadsvećenica, kao i činjenicu da si ti zbario mene kad sam se ja samo htjela pomaziti i zaspati, mama mi je mrtva, Stark. Nyx mi ju je pokazala kako ulazi na Onaj Svijet. Zasad još pojma nemam ni kako se ni zašto to dogodilo. Pakleno se trudim ponašati barem donekle normalno. Nisam se još stigla ni čuti s bakom."

"Tako je, nisi. Kazao sam ti da si je trebala smjesta nazvati - ili u najmanju ruku nazvati svoju mamu. Što ako si sve to samo sanjala?"

Pogledala sam Starka s krajnjom nevjericom, nastojeći obuzdati svoj glas i svoje emocije.

"Ti si jedina osoba na ovome svijetu koja bi trebala bolje od svih ostalih shvaćati da ja znam prepoznati razliku između stvarnog pogleda na Onaj Svijet i sanjanja o njemu."

"Da, znam, ali..."

"Ali ti sad želiš reći da sam trebala istrpjeti sve to i ne remetiti tvoj dragocjeni san? Dobro, ako se izuzme fukanje s tobom!"

Začepila sam usta i pokušala se držati normalno kad sam primijetila kako se Afrodita osvrnula i pogledala prema meni s upitnikom na licu.

Stark je polagano ispustio dah.

"Ne, ne želim to reći. Oprosti mi, Z." Zatim me primio za ruku.

"Ozbiljno. Zvučim kao kreten."

"Da, zvučiš", rekla sam.

"Oprosti još jednom", rekao je, a onda me ramenom bubnuo u rame.

"Možemo premotati ovaj razgovor na početak?"

"Da", rekla sam mu.

"Evo ga - umoran sam, pa sam glup od toga. A što se tvoje mame tiče, ne znamo što se stvarno dogodilo, pa mislim da oboje šizimo zbog toga. Ali, bez obzira na sve, volim te, pa makar sam kreten. Okej? Bolje?" ~ 20 ~

"Okej. Da. Bolje", rekla sam.

Puštajući da me i dalje drži za ruku, gledala sam kroz prozor dok smo skretali lijevo na Petnaestu ulicu, prolazili pokraj Gumpy's Gardena, kraj kojega zrak uvijek miriše po drvu pinjona, i nastavljali niz Cherry Street.

Kud smo dospjeli do Utice i prolazili pokraj Dvadeset prve već sam bila potpuno obuzeta brigom oko svoje mame i bake - i pitala sam se nije li možda Stark imao pravo kad je doveo u pitanje ono što sam smatrala svojom vizijom. Mislim ono - nisam se još stigla čuti s bakom. Što ako je sve to bio samo ružan san...

"Uvijek je tako lijepa." Damienov je glas dopro s prednjeg sjedala koje je automatski odabrao za sebe. "Kada se odavde gleda, teško je vjerovati da se u njoj uopće mogu dogoditi tako užasne, nesnosno bolne stvari."

Osjetila sam jecaj u njegovu glasu, pa još jednom stisnula Starkovu šaku, te je pustila i nesigurnim koracima otišla uz prolaz da sjednem pokraj Damiena.

"Hej", rekla sam mu i primila ga pod ruku. "Moraš imati na umu da se u njoj događaju i prekrasne, nesnosno lijepe stvari. Nemoj nikada zaboraviti da si u njoj upoznao Jacka i zaljubio se u njega."

Damien me samo gledao, i djelovao mi je žalosno, ali i jako, jako mudro.

"Kako tebi ide bez Heatha?"

"Fali mi", rekla sam mu iskreno. Zatim me nešto natjeralo da dodam: "Ali ne želim biti kao Dragon, sva izjedena tugovanjem."

"Ni ja", tiho je rekao Damien. "Premda mi je ponekad teško to izbjeći."

"Nije baš prošlo puno vremena." Čvrsto je stisnuo usne, kao da želi suspregnuti suze, i kimnuo glavom. "Pregrmjet ćeš ti to", rekla sam. "A i ja ću. Mi ćemo. Zajedno", odlučno sam mu rekla.

Zatim smo prošli kroz željezne ulazne dveri na čijoj je sredini stajao grb s polumjesecom, te nastavili oko zgrada do pokrajnjeg ulaza u školu.

"Sjednica školskog Vijeća počinje u sedam i trideset", rekao je Ratnik iz reda Erebovih Sinova kad se bus zaustavio. "Nastava počinje točno u osam sati, baš kao što treba."

"Hvala", kazala sam mu kao da je zaista bio ljubazan (ili barem pristojan). Zatim sam bacila pogled na svoj mobitel: bilo je 19:20. Još deset minuta do sjednice i četrdeset do početka nastave. Ustala sam i osvrnula se prema družini očito usplahirenih učenika. "Okej", rekla sam im. "Samo otiđite u svoje bivše razredne učionice i pričekajte ondje dok ne čujete što vam slijedi. Stevie Rae, Stark i ja idemo na sjednicu Vijeća da, kako to kažu na otoku Skye, riješimo stvar s trajnim nastavnim rasporedima za ~ 21 ~

Rephaima i vas."

"A ja? Ja neću ić na sjednicu?" upitala me Kramisha. "Obično budu dosadne, al kladim se da će danas biti bolje nego inače."

"Imaš pravo", kazala sam joj. "Krajnje je vrijeme da počnu automatski pozivati i tebe, zajedno sa Stevie Rae i sa mnom."

"Kamo da ja odem?" upitao me Rephaim iz pozadine busa.

Porazmislila sam, nastojeći dokučiti kamo da on to ode, kad je Damien ustao pokraj mene.

"Možeš doći sa mnom - barem danas. Ako se Zoey i Stevie Rae slažu s time."

Osmjehnula sam se Damienu. Mislim da se nikad nisam tako ponosila njime. Svi će se brinuti zbog njega i ophoditi se prema njemu kao da bi ga svaki čas mogao obuzeti napad histerije, pa neće biti šanse da se itko upita zašto se prikrpao Rephaimu - previše će se bojati da ne uzrujaju Damiena.

"Hvala ti", rekla sam mu.

"To si se jako dobro sjetio, Damiene", rekla mu je Stevie Rae. "U redu. Nastojte se ponašati normalno", rekla sam. "I vidimo se svi zajedno tu nakon nastave."

"Ja sam prvi sat imala čini i obrede", čula sam kako Afrodita objašnjava Dariusu. "A njima to sad predaje ta jedna nova vampica koja izgleda ko da ima dvanaest godina. Trebalo bi bit zabavno."

"Upamti," rekla je Stevie Rae, uputivši Afroditi strog pogled koji je ona sasvim zanemarila, "budipristojna."

Izašli smo jedno za drugim iz busa. Bilo mi je jasno koliko je Stevie Rae teško pustiti Rephaima da ode s Damienom. Nismo baš znali što nas tu čeka, ali svejedno smo shvaćali da je mogućnost da njega tu naprosto prihvate kao normalnog učenika, što mu je velika želja, mršava ili nikakva.

Kad smo se Slevie Rae, Stark, Kramisha i ja našli nasamo, rekla sam: "Spremni ste ući u lavlji brlog?'"

"Ja bih prije rekla da je to ko da idemo u gadan osinjak", rekla je Kramsha. "Ali ja sam spremna."

"I ja. Idemo po kaubojski, pa da to obavimo."

"Dogovoreno", rekla sam.

"Dogovoreno", ponovili su.

I onda smo ukoračili u budućnost od koje mi se želudac već stiskao, uz osjećaj kao da ću svaki čas dobiti silovit napad probavnih problema.

Ma, k vragu. ~ 22 ~

Treće poglavlje

Kalona Nije morao dugo letjeti da pronađe svoje sinove. Kalona je slijedio nit koja ga je povezivala s njegovim potomstvom. Moja odana djeca, pomislio je dok je obilazio drvećem obrasle valovite bregove slabije nastanjenog i uvelike šumovitog predjela što leži ne naročito daleko na jugozapad od Tulse. Na samome vrhu najuzvišenijih grebena Kalona se spustio s neba i s lakoćom proletio između gustih, golih zimskih grana te sletio nasred male čistine i ondje uspravno stao. Oko njega, ugrađene u sama stabla, nalazile su se tri drvene građevine, izrađene grubo, ali čvrsto. Kalonin je oštri pogled prozreo zagasitocrvene točkice svjetlosti koje su gledale prema njemu iz prozora tih građevina.

Raširio je ruke.

"Da, sinovi moji, vratio sam se!" Šum krila došao mu je kao melem za dušu. Iskočili su iz uzdignutih koliba i kleknuli oko njega, klanjajući se duboko i s poštovanjem. Kalona ih je prebrojio - sedmorica.

"Gdje su ostali?"

Svi su se nazovigavranovi nespokojno promeškoljili, ali samo se jedno lice podiglo uvis da ga pogleda u oči i samo mu je jedan siktavi glas odgovorio.

"Ssskrivaju ssse na zapadu. Zameli sssu sssi trag."

Kalona je proučio pogledom svoga sina Nisroca, prebrojavajući razlike između ovog nazovigavrana i onoga koji mu je nekoć bio najdraže dijete.

Nisroc je razvojem zamalo dosegao Rephaima. Govor mu je gotovo ljudski.

Um mu je gotovo britak. Ali upravo je to gotovo, ta tanka razdjelnica između njih dvojice, bio razlog zašto je Rephaim, a ne Nisroc, bio onaj sin u kojega se Kalona pouzdavao.

Kalona je stisnuo, pa opustio čeljust. Nije pametno postupio kad je toliku pozornost posvećivao samo Rephaimu. Ima on mnogo sinova između kojih može izabrati one kojima će ukazati naklonost. Rephaim je taj koji je bio na gubitku kada je odlučio otići. Rephaim ima samo jednoga oca, i otkrit će da su mu za njega slaba zamjena jedna odsutna božica i jedna vampyrica koja ga nikada neće istinski moći voljeti.

"Dobro je da ste ovdje", rekao je Kalona, prekinuvši se u razmišljanju o odsutnome sinu. "Ali bilo bi mi draže da ste svi ostali na okupu i čekali moj povratak."

"Zadržat ih nisssam mogao", rekao je Nisroc. "Rephaim je mrtav..." ~ 23 ~

"Rephaim nije mrtav!" poklopio ga je Kalona, našto je Nisroc zadrhtao i pognuo glavu. Krilati besmrtnik zastao je da smiri srdžbu u sebi prije nego što je nastavio. "Premda bi mu bolje bilo da doista jest mrtav."

"Oče?"

"Izabrao je služiti Svećenici crvenih vampyra i njezinoj Božici."

Skupina nazovigavranova počela je siktati i groziti se kao da ih je udario.

"Moguće? Kako?" rekao je Nisroc.

"Moguće je to zbog ženskog roda i načina na koji on manipulira", mračno je rekao Kalona. I predobro je znao kako one znaju upecati. Čak je i njega samoga unizila jedna... U iznenadnom naletu shvaćanja besmrtnik je zatreptao i progovorio, prije sebi nego sinu: "Ali njihova manipuliranja ne traju!" Odmahnuo je glavom i zamalo se osmjehnuo. "Zašto nisam prije to uzeo u obzir? Rephaimu će dojaditi biti mezimac Crvene, a kada do toga dođe, shvatit će razmjere svoje pogreške - pogreške koja nije u cijelosti i isključivo njegova. Crvena ga je izmanipulirala, zatrovala, okrenula ga protiv mene. Ali to je samo privremeno! Nakon što ga ona odbaci, jer u konačnici će tako biti, on će napustiti Kuću Noći i vratiti se u moje..."

Kalona se naglo prekinuo, na brzinu donijevši odluku. "Nisroc, povedi sa sobom dva svoja brata. Vrati se u Kuću Noći. Motrite. Budite pozorni.

Držite Rephaima i Crvenu na oku. Kad vam se pruži prilika, razgovarajte s njime. Kažite mu da premda je načinio ovu užasnu pogrešku i okrenuo mi leđa..." Kalona je zastao, stišćući i opuštajući čeljust, prepun krajnje nelagode od osjećaja tužne osamljenosti koji ga je oblijevao svaki put kad bi predugo razmišljao o Rephaimovu izboru. Krilati besmrtnik doveo je svoja razmišljanja u red, zauzdao svoje osjećaje i nastavio pružati upute Nisrocu. "Kažite Rephaimu da, premda je zabludom donio izbor da me napusti, još uvijek na njega čeka mjesto uz moj bok, ali tome će mjestu On primjerenije služiti bude li ostao u Kući Noći, čak i nakon što shvati da bi radije otišao."

"Kao šššpijun!" rekao je Nisroc, a ostali nazovigavranovi svojim su osebujnim graktanjem iskazali da dijele njegovo uzbuđenje.

"Upravo tako, samo što on trenutačno možda i ne zna da je špijun", rekao je Kalona. Zatim je dodao: "Shvaćaš li me, Nisroc? Dužnost vam je da ga nadzirete. Tako da vas ne vidi nitko izuzev Rephaima."

"Da ssse ne ubija vampyre?"

"Ne, osim ako vam ne zaprijete - tada činite što vas je volja, ali tako da vas ne zarobe i da ne ubijete nijednu Nadsvećenicu", kazao je jasno i razgovijetno Kalona. "Nikada nije mudro bespotrebno provocirati jednu ~ 24 ~

božicu, tako da Nadsvećenice Nyx ne smijete ubiti." Namršteno je pogledao sina, prisjetivši se svoga drugog djeteta koje je nedavno zamalo ubilo Zoey Redbird - i to platilo glavom. "Shvaćaš li moju naredbu, Nisroc?"

"Ssshvaćam. Kazat ću mu to. Mi nadziremo Rephaima. Rephaim šššpijunira."

"Neka bude tako, i vratite se prije nego što zora zarudi nebom. Letite visoko. Letite brzo. Letite tiho. Nastojte biti poput noćnog vjetra."

"Da, oče."

Kalona je pogledao oko sebe i kimnuo kad je primijetio gustoću okolne šume, zahvalan na činjenici što su njegova djeca pronašla povišeno, izdvojeno mjesto za svoje gnjezdište.

"Ljudi, oni ovamo ne zalaze?" upitao je.

"Sssamo lovci, a viššše ni oni", rekao je Nisroc.

Kalona je podigao obrve.

"Ubili ste neke ljude?"

"Jesssmo. Dvojicu." Nisroc se uzvrpoljio, sav nemiran i uzbuđen. "Na ssstijenu sssmo ih bacili." Pokazao je prstom nekamo malo dalje od njih, pa je Kalona znatiželjno otišao onamo i pogledao niz strmi obronak grebena, gdje su se pred njim prostrli masivni strujni vodovi što prenose električnu magiku suvremenog svijeta. Ljudi su raščistili područje u okolici visokih stupova, tako da je u tlu nastala široka pruga udubljenja protegnuta prema obzorju. Čišćenje je za sobom ostavilo otkrivene vrhove golemih nazubljenih stijena okiahomskog pješčenjaka, ogoljele i smrtonosne, izbočene prema nebu.

"Izvrsno", rekao je Kalona, pohvalno kimajući glavom. "Potrudili ste se da izgleda kao nesretan slučaj. Zadovoljan sam time." Zatim se opet okrenuo prema čistini i nazovigavranovima koji su se natisnuli po njoj, cjelokupne pozornosti usmjerene isključivo na njega. "Dobro ste izabrali ovo mjesto. Želim da se ovdje oko mene okupe svi moji sinovi. Nisroc, otiđite u Kuću Noći u Tulsi. Postupite kako sam vam naložio. Vi ostali odletite na zapad. Prizovite svoju braću - okupite ih ovdje oko mene. Tu ćemo čekati. Tu ćemo motriti. Tu ćemo se pripremiti."

"Pripremiti? Za šššto, oče?" upitao ga je Nisroc, nakrivivši glavu.

Kalona se prisjetio kako mu je tijelo bilo zarobljeno, a duša iščupana iz njega i poslana na Onaj Svijet. Prisjetio se kako ga je ona izbičevala nakon što se vratio odande, kako ga je pretvorila u roba i ophodila se prema njemu kao da je njezino vlasništvo kojim može upravljati.

"Pripremit ćemo se za uništenje Neferet", rekao je. ~ 25 ~

Rephaim Svi su ga sumnjičavo pogledavali. Rephaimu je to bilo grozno, ali shvaćao ih je. Bio im je neprijatelj. Ubio je jednu njihovu. Bio je čudovište.

Prava je istina glasila da je možda i dalje čudovište.

Kada je počeo treći sat, pa je profesorica koja je kazala da se zove Pentezileja pročitala ulomak i zatim krenula govoriti o knjizi zvanoj Fahrenheit 451 koju je napisao prastari vampyr po imenu Ray Bradbury, kao o važnosti slobode misli i izražavanja, Rephaim je nastojao crtama svoga novog ljudskog lica podariti izraze pozornosti i zanimanja, ali misli su mu neprestano lutale. Htio je slušati profesoricu i nemati drugih briga osim onoga što je ona nazvala "dešifriranje simbolike", ali upravo proživljena promjena iz dječaka u gavrana potpuno ga je zaokupljala.

Bila mu je u jednakoj mjeri bolna i stravična kao i uzbudljiva. A gotovo da se uopće nije sjećao onoga što se s njime nakon nje zbivalo. U njemu su se iz cijeloga toga dana i njegova preobražaja u gavrana zadržali isključivo prizori i dojmovi.

Stevie Rae je uoči toga izašla s njime iz dubokih zemljanih tunela i ispratila ga do stabla najbližeg depou - onoga kojim su se, nema tome tako dugo, poslužili kao načinom bijega od sunca koje joj je plikovima prekrilo kožu.

"Idi sada natrag. Samo što nije svanulo", kazao joj je tada, nježno je dotaknuvši po obrazu.

"Ne želim te ostaviti", rekla mu je ona, pa ga obujmila rukama i čvrsto zagrlila.

Dopustio si je tada da joj uzvrati zagrljaj samo na trenutak, a zatim ju je obzirno odvojio od sebe i čvrsto odveo natrag do zasjenjenog, rešetkom prekrivenog ulaza u podrum.

"Idi dolje. Iscrpljena si. Moraš spavati."

"Gledat ću te sve dok ne budeš bio, eh, ma znaš. Ptica."

Ovo posljednje je prošaptala, kao da bi neizgovaranjem te riječi naglas mogla promijeniti hoće li tako doista i biti. To je vjerojatno bilo blentavo, ali izmamilo mu je osmijeh.

"Nema veze hoćeš li to reći ili ne. Bit će tako."

Uzdahnula je.

"Znam. Ali svejedno te ne bih htjela ostaviti." Stevie Rae je tada ispružila ruku u sve osunčanije jutro i primila njegovu. "Htjela bih da znaš da sam tu za tebe."

"Ne vjerujem da jedna ptica ima naročito dobar pojam o ljudskom svijetu", kazao joj je na to, jer nije znao što bi drugo rekao. ~ 26 ~

"Nećeš ti biti baš bilo kakva ptica. Pretvorit ćeš se u gavrana. A ja nisam ljudsko biće. Ja sam vampyrica. I to crvena. Plus, ako ne ostanem ovdje, kako ćeš znati čemu se trebaš vratiti?"

Tada je u njezinu glasu začuo jecaj od kojega ga je srce zaboljelo.

Rephaim ju je poljubio u ruku.

"Znat ću ja. Dajem ti zavjet. Uvijek ću pronalaziti način da se vratim kući, tebi." Upravo se spremao blago je gurnuti da prođe kroz ulaz u podrum kad su mu mučni bolovi proparali cijelo tijelo.

Kad se sada toga prisjetio, shvatio je da je to trebao očekivati. Kako bi mijenjanje obličja iz ljudskog dječaka u gavrana moglo ne biti mučno? Ali cijeli mu je svijet tada bila Stevie Rae i jednostavna, ali posvemašnja radost primanje nje u zagrljaj, ljubljenja s njom, privijanje nje čvrsto uza se...

Nije se uopće dotad potrudio razmisliti o zvijeri.

Barem će idući put biti pripravan.

Bolovi su ga razdrli. Čuo je vrisak Stevie Rae kao odjek vlastitoga.

Posljednja mu je ljudska pomisao bila zabrinutost za nju. Posljednjim je ljudskim pogledom vidio nju kako plače i odmahuje glavom lijevo-desno.

Posegnula je prema njemu kad je životinja u potpunosti zamijenila ljudsko biće. Sjećao se još kako je raširio krila kao da se proteže nakon zatočeništva u tijesnoj ćeliji. Ili kavezu. I polijeće.

Sjećao se letenja.

U zalazak sunca zatekao se kako gol stoji i smrzava se pod istim tim stablom pokraj depoa. Upravo je stigao obući odjeću koja je uredno složena bila ostavljena za njega na jednoj stoličici kad je Stevie Rae izletjela iz podruma.

Bez ikakva oklijevanja bacila mu se u zagrljaj.

"Jesi okej? Jesi zbilja? Jesi okej?" nastavila je ponavljati dok ga je proučavala pogledom i opipavala mu mišice kao da traga za slomljenim kostima.

"Dobro mi je", potvrdio joj je. Tek je tada shvatio da ona plače.

Obujmio joj je lice dlanovima i rekao: "Što je bilo? Čemu te suze?"

"Tako te jako zaboljele Vrisnuo si kao da će te ubiti."

"Nije", slagao joj je. "Nije bilo tako strašno. Samo me iznenadilo."

"Zbilja?"

Osmjehnuo joj se na to - kako se obožava smiješiti - i privukao je u zagrljaj, pa je poljubio u plave kovrče i pokušao smiriti.

"Zbilja."

"Rephaime?" ~ 27 ~

Kad je začuo kako profesorica proziva njegovo vlastito ime, Rephaim se istog trenutka ponovno zatekao u sadašnjici.

"Da" odgovorio joj je, također upitnim tonom.

Nije mu uputila osmijeh, ali jednako tako nije mu se podrugnula, niti ra prekorila. Jednostavno mu je rekla: "Pitala sam te što, prema tvome mišljenu, znači navod na sedmoj stranici. Onaj u kojemu kaže da lice Clarisse odiše svjetlošću koja ga podsjeća na 'krhki mliječni kristal' i na neobično ugodno i rijetko i nježno laskavu svjetlost svijeće'. Što misliš da Bradbury nastoji putem tih opisa kazati o Clarisse?"

Rephaim se stubokom zaprepastio. Jedna je profesorica njemu postavila pitanje. Kao daje on samo još jedan sanjarski početnik normalan - jednak prihvaćen. Sav usplahiren, osjećajući se potpuno izloženo, otvorio je usta izlanuo prvo što mu je palo na pamet.

"Meni se čini da on nastoji kazati da je ta djevojka jedinstvena. On prepoznaje koliko je ona posebna, i on je cijeni."

Profesorica Pentezileja podigla je obrve i tijekom jednoga groznog otkucaja srca Rephaim se pobojao da će ga možda ismijati.

"Odgovor ti je zanimljiv, Rephaime. Možda bi, kad bi ti pozornost bila više usmjerena na knjigu, a manje na druge stvari, tvoji odgovori mogli prijeći zanimljivih u nevjerojatne", napomenula mu je suhim, posve uzdržanim tonom. " H- hvala", zamucao je Rephaim, osjećajući kako mu se lice žari.

Pentezileja mu je blago kimnula u znak odgovora, a onda se okrenula prema jednoj učenici smještenoj bliže prednjem dijelu učionice i upitala "Što ti misliš o završnom pitanju koje mu ona upućuje u ovome prizoru: Jesi li sretan?' Kakvo značenje ono ima?"

"Svaka čast", prišapnuo je Damien sa svoje klupe pokraj Rephaimove.

Rephaim nije mogao ništa reći. Samo je kimnuo glavom i pokušao shvatiti tu lakoću duha koju je iznenada osjetio.

"Znaš što bude s njom? S tom posebnom curom?" Šapat je dopro od početnika koji je sjedio točno ispred Rephaima. Bio je to oniži, mišićavi mladić čvrsta profila lica. Rephaim je s lakoćom razabrao prezir na njegovu licu kad se načas osvrnuo prema njemu.

Rephaim je odmahnuo glavom. Ne, nije to znao.

"Bude ubijena zbog njega."

Rephaimu je bilo kao da je dobio udarac nogom u trbuh.

"Drew, želiš li ti to dati nekakav vlastiti komentar o Clarisse?" upitala je profesorica, ponovno podigavši obrve. ~ 28 ~

Drew se nonšalantno nalaktio na svoju klupu i podigao jedno rame.

"Ne, gospođo. Samo ptičkiću dajem kratka objašnjenja o razvoju situacije." Zastao j je i opet se osvrnuo, a zatim dodao: "O razvoju situacije u knjizi, hoću reći."

"Rephaimu." Profesorica je izgovorila njegovo ime glasom koji je postao strog. Rephaim se iznenadio kad je na svojoj koži osjetio kako je moćan. "U mom su razredu svi početnici ravnopravni. Svakoga se naziva njegovim pravim imenom. A on se zove Rephaim."

"Profesorice P, nije on nikakav početnik", rekao je Drew.

Profesorica je dlanom pljesnula po radnoj plohi katedre, a cijela je učionica zavibrirala od zvuka i energije.

"On je ovdje. Dokle god je ovdje, u mom razredu, s njim će se ophoditi kao i sa svakim drugim početnikom."

"Da, gospođo", rekao je Drew i s poštovanjem pognuo glavu.

"Dobro. Sad kad smo to raščistili, krenimo porazgovarati o kreativnoj zadaći koju ćete mi napisati. Htjela bih da udahnete život, po vlastitom izboru, jednom od mnogih simboličnih elemenata kojima se Bradbury služi u ovoj prekrasnoj knjizi..."

Rephaim se držao što je mirnije mogao dok je pozornost razreda prelazila s njega i početnika Drewa natrag na knjigu. Riječi bude ubijena zbog njega samo su mu se vrtjele i vrtjele po glavi. Bilo mu je jasno što je je Drew time htio reći. Nije on pritom mislio na lik iz romana. Mislio je na Stevie Rae - htio je reći da će ona biti ubijena zbog njega.

Nikad. Dokle god u njemu živo srce bije, neće dopustiti da bilo što ili bilo tko učini bilo što nažao njegovoj Stevie Rae. Kad se zvono oglasilo i pustilo ih da odu s nastave, Drew je s netremičnom mržnjom dočekao Rephaimov pogled. Rephaim se morao suzdržati da ga ne napadne. Neprijatelj! vrisnula je njegova stara narav.

Uništi ga! Ali Rephaim je samo zaškrgutao zubima i uzvratio Drewu pogled, ne trepnuvši nijednom kad se početnik grubo progurao pokraj njega. A nisu samo Drewove oči s mržnom buljile u njega. Svi su oni pogledavali prema njemu s izrazima u rasponu od neprijateljskih, preko užasnutih, do ustrašenih.

"Hej", rekao je Damien dok je izlazio iz učionice s njim. "Ne daj da te Drew uzruja. Nekada mu se sviđala Stevie Rae. Samo je ljubomoran."

Rephaim je kimnuo i pričekao da izađu na otvoreno i odmaknu se dovoljno daleko da ih ostali učenici više ne mogu čuti. Zatim je potiho rekao: "Nije stvar samo u Drewu. Nego u svima njima. Mrze me." ~ 29 ~

Damien mu je mahnuo da otiđe za njim malo dalje od puta, a onda se zaustavio i rekao mu: "Znao si da neće biti lako."

"To je točno. Samo sam..." Rephaim se zaustavio i odmahnuo glavom.

"Ne. To je jednostavno tako. Znao sam da će ostalima biti teško prihvatiti me." Pogledao je Damiena ravno u oči. Početnik mu je djelovao oronulo.

Tugovanje ga je postaralo. Oči su mu bile krvave i natečene. Izgubio je ljubav svog života, no svejedno je odlučio biti dobar prema Rephaimu.

"Hvala ti, Damiene", rekao mu je.

Damien se zamalo osmjehnuo.

"Zato što sam ti rekao da ovo neće biti lako?"

"Ne, nego zato što si dobar prema meni."

"Stevie Rae mi je prijateljica. Dobrota koju iskazujem namijenjena je njoj."

"Onda si izuzetan prijatelj", rekao je Rephaim.

"Ako si ti zaista onakav dečko kakav Stevie Rae smatra da jesi, otkrit ćeš da ćeš stjecati mnogo izuzetnih prijatelja dokle god budeš na strani Božice."

"Na strani sam Božice", rekao je Rephaim.

"Rephaime, kad ne bih u to vjerovao, ne bih ti pomagao, bez obzira na to koliko mi je stalo do Stevie Rae", rekao je Damien.

Rephaim je kimnuo.

"Pošteno."

"Hej, Damiene!" Jedan od crvenih početnika, neobično sitan dečko, dotrčao je do njih, značajno pogledao Rephaima, pa brže-bolje dodao: "Hej, Rephaime."

"Bok, Ant", rekao je Damien.

Rephaim je kimnuo, nespretan oko cijelog tog postupka pozdravljanja. "Čuo sam da imaš mačevanje ovaj sat. Imam i ja!"

"Tako je", rekao je Damien. "Rephaim i ja upravo smo..." Naglo je ušutio, a Rephaim je primijetio kako mu nekoliko emocija prelazi licem, s nelagodom na završetku. Teško je uzdahnuo, pa kazao: "Ovaj, Rephaime, profesor mačevanja je Dragon Lankford."

Tada je Rephaim shvatio.

"To, eh, nije baš dobro."

"Možda je i dalje na sastanku školskog Vijeća", ponadao se Damien.

"Mislim da bi najpametnije bilo da ostanem ovdje, bez obzira na to hoće li Dragon doći na nastavu. Dolaskom s tobom samo bih izazvao..."

Rephaim nije dovršio, jer na pamet su mu jedino padale riječi poput kaos, ~ 30 ~

nevolja ili katastrofa.

"Neugodnosti." Damien mu je nadopunio rečenicu. "Time bi vjerojatno izazvao neugodnosti. Možda bi danas trebao preskočiti mačevanje."

"Zvuči pametno", rekao je Ant. "Pričekat ću te." Rephaim je neodređeno mahnuo prema području oko njih, punom drveća. Nisu se nalazili daleko od jednog školskog zida gdje je, odmah s unutrašnje strane kamenog pročelja, stajao naročito velik hrast pod kojim je počivala klupa od kovanog željeza. "Sjedit ću tamo."

"Okej, svratit ću po tebe nakon nastave. Sljedeći sat imamo španjolski. Profesorica Garmy je draga. Svidjet će ti se", rekao je Damien kad su on i Ant krenuli prema poljskom domu.

Rephaim je kimnuo, mahnuo i natjerao se da se osmjehne, jer se Damien neprestano zabrinuto osvrtao prema njemu. Kad su dvojica početnika napokon nestala s vidika, Rephaim je otišao do klupe i teško se svalio na nju.

Bilo mu je drago što neko vrijeme može provesti nasamo negdje gdje se ne mora paziti - gdje može pustiti da mu se ramena objese bez brige da će ostali zuriti u njega. Osjećao se kao teški stranac! Što mu je samo bilo na pameti kad je rekao da želi biti normalan, ići u školu kao svi ostali? Pa on nije kao svi ostali.

Ali ona me voli. Mene. Upravo ovakvoga kakav sam, podsjetio se Rephaim, a od te se pomisli osjetio malo bolje - malčice mu je laknulo.

A onda je, budući da je bio sam, kazao to naglas.

"Ja sam Rephaim, a Stevie Rae me voli upravo ovakvoga kakav sam."

"Rephaime! Ne!" Šaputavi, tek djelomično ljudski glas dopro je iz krošnje hrasta. S užasnim osjećajem strave Rephaim je pogledao uvis i opazio tri nazovigavrana, trojicu svoje braće, kako čuče na granama i zgranuto, s nevjericom gledaju odozgo u njega.

~ 31 ~

Četvrto poglavlje

Zoey Okej, znam da sam tinejdžerica i to, ali nemam pojma o skypeu.

Točnije, blago sam retardirana što se tehnologije općenito tiče. Izricanje kruga - može. Obraćanje bilo kojem od pet elemenata - svakako.

Otkrivanje načina na koji ću sinkronizirati svoj iPhone s novim računalom - eh, vjerojatno ne. Već od same pomisli na tvitanje dobivam glavobolju i svesrdno poželim da je Jack još uvijek s nama.

"Evo, nije tako teško. Moraš samo tu kliknut." Kramisha je pružila ruku preko mog ramena i otela mi Magic Mouse. "A onda i tu, i to je sve.

Sad smo na Skypeu, a kamerica ti radi."

Obazrela sam se i opazila da Stevie Rae i svi ostali, pa tako i Dragon, Lenobia i Erik, zjakaju u mene. Stevie Rae mi se, barem, široko osmjehnula i brzo, bezglasno rekla: "Lako i prelako."

"Koji je točno smisao u..." započeo je Dragon, ali prekinuo ga je ulazak Neferet u Vijećnicu. I, na svu sreću, upravo se u tom trenutku zapovjednički glas Predvodnice Visokog vampyrskog vijeća jasno i glasno začuo kroz Damienovo računalo.

"Sretan susret, Zoey Redbird", rekla je Duantia. "Drago mije ponovno razgovarati s tobom."

Stisnula sam šaku preko srca i naklonila joj se s poštovanjem.

"Sretan susret, Duantia. Hvala ti što si pronašla vremena za ovaj poziv."

"Sretan susret, Duantia", rekla je Neferet, prišavši do mene i formalno joj se poklonivši. Opazila sam da je uputila kratak, upitan pogled Dragonu prije nego što se svileno osmjehnula i nastavila. "Dužna sam se ispričati. Pojma nisam imala o ovome pozivu. Očekivala sam samo jednostavnu sjednicu školskog Vijeća." Zatim me probola smaragdnim očima. "Jesi li ti odgovorna za ovo, Zoey?"

"Jesam, svakako. Kazala bih ti to i prije, ali tek si sada stigla", rekla sam joj, smiješeći se i zvučeći krajnje vedro. Prije nego što je Neferet stigla odgovoriti, usredotočila sam se na Duantiju. "Htjela sam se pobrinuti za to da Visoko vijeće čuje sve pojedinosti o jučerašnjem čudesnom pojavljivanju Nyx u školi, a," zastala sam, kimnuvši prema Neferet kao da je uključujem u razgovor, "znala sam da i Neferet jedva čeka to podijeliti s vama." ~ 32 ~

"Zapravo, znamo vrlo malo, što je jedan od razloga iz kojih sam jedva čekala ovaj poziv." Duantia je prešla pogledom s mene na Neferet.

"Pokušala sam stupiti u kontakt s tobom preko dana, nakon što sam uputila Dragona da dopusti crvenim početnicima i Zoevnoj skupini da danas počnu pohađati nastavu, ali nisam mogla doći do tebe, Nadsvećenice."

Osjetila sam kako se Neferet nakostriješila, ali rekla je samo: "Bila sam u dubokoj, samotnoj molitvi."

"To je veći razlog za ovaj poziv", rekla je Duantia.

"Nyx je doista izvela pravo čudo." Mahnula sam Stevie Rae da dođe u vidokrug kamere. "Ovo je Stevie Rae, prva Crvena Nadsvećenica."

Stevie Rae je stisnula šaku preko srca i duboko se naklonila.

"Baš mi je drago upoznat vas, gospojo."

"Sretan susret, Stevie Rae. Čula sam mnogo toga o tebi i crvenim početnicima. A već sam, naravno, upoznala Crvenog Ratnika Starka. Nyx je doista široke ruke u svojim čudima."

"Ovoga, hvala, ali, jelte, to šta smo mi crveni i sve nije čudo." Stevie Rae je bacila pogled prema meni i dodala: "Dobro, barem nije ono čudo o kom Zoey govori." Nakašljala se, a zatim rekla: "Čudo Nyx vezano je uz mog Priležnika Rephaima."

Duantia je razrogačila oči.

"Nije li to ime jednog od onih stvorenja zvanih nazovigavranovi?"

"Da." Dragonu je glas bio tvrd poput lica. "To je ime stvorenja koje je ubilo moju Anastaziju."

"Nije mi jasno", rekla je Duantia. "Kako bi se takav izrod mogao prozvati Priležnikom?"

Brzo, dok Neferet ne pridoda nešto grozno, probrbljala sam: "Rephaim je nekada bio nazovigavran, i Dragon ima pravo, u to je vrijeme zaista ubio Anastaziju." Osvrnula sam se prema Dragonu, ali bilo mi je jako teško uloviti njegov pogled. "Rephaim je zatražio oprost od Nyx za to."

"Kao i za sva zlodjela koja je učinio dok je bio Kalonin sin", dodala je Stevie Rae. "Općeniti oprost je..."

Neferet je progovorila, ali smjesta sam je prekinula riječima: "Opći oprost je dar koji naša Božica može udijeliti, a upravo je to sinoć učinila." Zatim sam pogledala u Stevie Rae. "Kaži Predvodnici Visokog vijeća što si učinila."

Stevie Rae je kimnula i teško progutala, pa rekla: ~ 33 ~

"Prije nekoliko tjedna pronašla sam Rephaima gotovo mrtvog. Bio je oboren s neba. Nisam ga prijavila." Prešla je pogledom s računalnog zaslona i Duantije na Dragona, pa molećivo rekla: "Nisam nikom htjela nauditi, ni učiniti išta krivo."

"Taj izrod je ubio moju družicu", rekao je Dragon. "Iste je noći bio pucnjem oboren s neba i trebao je tada i skončati."

"Profesore Lankford, molim vas da dopustite Crvenoj Nadsvećenici da se nastavi ispovijedati", rekla je Duantia.

Opazila sam kako Dragon stišće čeljust i blago zadiže gornju usnu u podsmijehu, ali riječi Stevie Rae opet su mi privukle pozornost na nju.

"Dragon ima pravo. Rephaim bi umro te noći da ga nisam spasila.

Nikome nisam rekla za njega. Dobro, osim svojoj mami, a to je bilo kasnije. Uglavnom, radije sam ga zbrinula. Spasila sam mu život. A onda je on zauzvrat meni spasio život - dvaput. Jedanput od bijeloga bika Mraka."

"Suočio se s Mrakom za tebe?" Duantia je zvučala zgranuto.

"Da." "Zapravo, on se radi nje odrekao Mraka." Preuzela sam pričanje priče.

"A sinoć je zatražio oprost od Nyx i zavjetovao se slijediti njezin put."

"A onda ga je Božica pretvorila u dečka!" Stevie Rae je to kazala tako oduševljeno da je smiješak načas preletio čak i Duantijinim usnama.

"Samo od zalaska do izlaska sunca", dodala je Neferet hladnim glasom, poput hladnog tuša za taj trenutak. "Danju je osuđen biti gavran zvijer - bez ikakva spomena na svoju ljudskost."

"To mu je bila pokora za sve ono loše iz prošlosti", pojasnila je Stevie Rae. "A sada, u tom razdoblju dok je dečko, Rephaim bi htio pohađati nastavu kao svaki drugi početnik", rekla sam.

"Izuzetno", rekla je Duantia.

"Tom stvorenju nije mjesto u ovoj školi", rekao je Dragon.

"Stvorenje nije u ovoj školi", rekla sam. "Nego dečko. Onaj dečko kome je Nyx oprostila. Onaj dečko kog je Stevie Rae izabrala za Priležnika. Onaj dečko koji ti se pokušao zavjetovati na službu."

"Dragone, ti si ga odbio?" upitala ga je Duantia.

"Jesam", ukočeno je rekao Dragon.

"I zato sam ih sve zajedno izbacila", rekla je Neferet smirenim, razložnim, odraslim tonom. "Moj ga Majstor mačevanja ne podnosi, i to s pravom. Kad je Zoeyna skupina prebacila svoju odanost s nas na Stevie Rae i nazovigavrana, nisam vidjela drugi izbor nego da ih sve zajedno ~ 34 ~

protjeram."

"On više nije nazovigavran." Stevie Rae je zvučala totalno ljutito.

"A svejedno je i dalje ono biće koje je usmrtilo moju partnericu."

Dragonov je glas zazvučao kao bič. "Čekajte!" Duantijina zapovijed buknula je iz računala. Čak i s udaljenosti od tisuća kilometara i kroz Skype, silina njezina glasa bila je opipljiva u prostoriji. "Neferet, htjela bih samo biti potpuno sigurna u to što se sinoć dogodilo. Naša Božica Nyx ukazala se u vašoj Kući Noći i oprostila tom nazovigavranu Rephaimu, te ga potom obdarila obličjem ljudskog dječaka preko noći, te ga u ime pokore proklela zvjerskim obličjem gavrana preko dana?"

"Da", rekla je Neferet.

Duantia je polagano odmahnula glavom.

"Neferet, jedan dio mene - ono što je preostalo od vrlo mlade mene, pazi - shvaća tvoju reakciju na tako neuobičajene događaje, iako nisi postupila kako treba. Jednostavno rečeno, ne možeš izbaciti skupinu početnika koji nisu učinili ništa osim što što su stali uz svoje prijatelje.

Pogotovo ne ovu skupinu početnika", rekla je Duantia. "Ovu je skupinu u svakom slučaju Božica tako izdašno dotaknula da je se ne može samo tako otjerati."

"Recimo da nas to navodi na drugu stvar o kojoj moramo razgovarati", rekla sam. "Imajući u vidu razlike između crvenih i običnih početnika, stvarno je bolje da su bili izbačeni." Namrštila sam se. "Samo malo, to nije zvučalo kako treba."

"Ona samo hoće reć da se ne možemo odmoriti osim ako smo pod zemljom", pojasnila je Stevie Rae umjesto mene. "A tu se baš i nema gdje bit pod zemljom."

"Zato oni preko dana radije borave u tunelima ispod depoa u Tulsi, a noću preko tjedna htjeli bi da ih se busom dovozi ovamo na nastavu.

Nema naročito mnogo crvenih početnika u društvu Stevie Rae a, izuzev mene, ni jadan jedini plavi početnik nije otišao iz škole, pa zaključujem da bismo se ja, jedna Crvena Nadsvećenica i dva Promijenjena Ratnika tamo trebali sasvim pristojno snaći." Složila sam divovski osmijeh na licu i ozareno ga upalila Neferet. "A znam i to da je Neferet tako izvanredna Nadsvećenica da će uspjeti izaći nakraj sa svim promjenama koje se ovdje događaju."

Nastalo je dugo zatišje, tijekom kojega smo se Neferet i ja uhvatile pogledima u koštac. Naposljetku je Duantia rekla: "Neferet, što ti kažeš na to?" ~ 35 ~

Opazila sam načas samodopadnost na Neferetinu licu prije nego što se okrenula prema kameri.

"Saslušavši tvoju mudrost, Duantia, doista uviđam da sam sinoć prenaglila sa svojom odlukom. Kao osoba koja je i sama nedavno dobila oprost od Nyx, mogu samo nastojati oponašati dobrostivost Božice. Ona očito ima posebne planove za Zoey i njezinu skupinu. Možda bi mjesto za počinak po strani od nas bilo najbolje. Naravno, oni se i dalje moraju pridržavati pravila ove Kuće Noći, te priznavati mene kao svoju pravičnu Nadsvećenicu."

"Ovaj, ne baš nužno", rekla sam, zanemarivši prodoran pogled Neferet i usredotočivši se na Duantiju. "Vrijeme koje sam provela s kraljicom Sgiach na Skyeu stvarno mi je mnogo značilo. Zbližile smo se.

Sgiach je čak rekla da bi mi voljela biti mentorica, da će početi otvarati Skye suvremenom svijetu. Sada ne mogu biti na Skyeu s njom, ali ipak bih voljela krenuti njezinim koracima." Duboko sam udahnula i na brzinu dovršila: "Zato bih sada htjela službeno proglasiti da je Depo u Tulsi izvan nadležnosti Kuće Noći, kao sto je Sgiach proglasila Skye." Pogledala sam ravno u Neferet. "I baš kao Sgiach, neću se petljati u tvoja posla ako se ti ne budeš petljala u moja."

"Usuđuješ se sebe proglasiti kraljicom?" Neferet je zvučala zaprepašteno.

"Pa, nisam se ja sama. Ali Sgiach me je proglasila, kao i njen Čuvar.

K tome, Stark je prihvaćen kao Čuvar. Na Onom Svijetu imao je mač i sve skupa. On je moj Ratnik, tako da već nekako samo po sebi znači da sam proglašena kraljicom. Makar i malenom", dodala sam.

"Meni to ne zvuči kako treba", rekla je Neferet.

"Slažem se s Neferet", rekao je Dragon.

Zagledala sam se u njega ne bih li mu prenijela: Zbilja? Ti to zbilja hoćeš reći da se slažeš s Neferet nakon svega što si saznao o njoj? Ali Dragon je pogledao kroz mene kao da me ne vidi.

"Moram se posavjetovati s Visokim vijećem o ovome pitanju, Zoey Redbird. Ne podržavamo pojam vampyrskih kraljica. Vampyri su Svećenice i Ratnici i Profesorice, uz razne životne putove koji izvini iz tih poziva. To je odvajkada naša tradicija."

"Ali Sgiach je kraljica", ostala sam ustrajna. "I to već stoljećima.

Sigurno je i to dovoljno dugo vrijeme da preraste u tradiciju."

"Ne u vampyrsku tradiciju!" Od podignuta Duantijina glasa naježile su mi se ruke. Predvodnica Visokog vijeća duboko je udahnula, očito da se smiri, prije nego što je nastavila smirenijim tonom. "Sgiach se jedva ~ 36 ~

smatra vampyricom. Već stoljećima nastoji bivstvovati zasebno od nas.

Silom prilika obitavamo u nelagodnom primirju s njom. Ne možemo doći na njezin otok. Ona ne želi s njega otići." Duantia je zastala i podigla obrvu. "Je li se to promijenilo, Zoey? Kani li Sgiach napustiti Skye?"

"Ne", rekla sam. "Ali kazala mi je da će razmisliti o tome da opet prima učenike."

"Dopuštenje da stranci dolaze na Skye i odlaze s njega bilo bi nešto izuzetno." Duantia je to rekla takvim tonom da sam pomislila kako ona ne smatra da "nešto izuzetno" znači isto što i "nešto dobro".

"Držim da nam je otvaranje strancima svima dužnost u ovim vremenima promjene", rekla je Neferet.

Svi su se zagledali u nju. Čak je i Duantia ostala bez teksta.

"Budući da mi je izuzetno stalo do toga, odlučila sam otvoriti vrata svoje Kuće Noći, u vidu izvjesnih više fizičkih radnih mjesta, ovdašnjim ljudima. Smatram to mudrim i odgovornim, napose u ovim ekonomski teškim vremenima. Nadam se da će se Sgiach povesti za mojim primjerom."

"Izvrsno si se toga sjetila, Neferet", rekla je Duantia. "Kao što dobro znaš, ljudi su već nekoliko stoljeća neprestano prisutni ovdje na otoku San Clemente." Vampyrska Nadsvećenica se osmjehnula. "U tom smo razdoblju postali civiliziraniji i suvremeniji."

"Takva bi mogla postati i Kuća Noći u Tulsi", rekla je Neferet.

"Dobro, onda. To smo odlučili. Kuća Noći u Tulsi upošljavat će mjesne ljude. Rephaim, crveni početnici i Zoeyna skupina učenika pohađat će nastavu u Kući Noći u Tulsi, a danju se odmarati u tunelima ispod depoa.

Potrudit ću se razgovarati s Gradskim vijećem Tulse o kupnji depoa."

"A što je sa Zoeynim statusom kraljice i odanosti depoa meni i ovoj Kući Noći?" upitala je Neferet.

Zadržala sam dah.

"Kako sam već presudila, valja mi se posavjetovati s cijelim Visokim vijećem o ozbiljnoj temi kakva je smatranje jedne mlade i darovite početnice kraljicom, pa makar i kraljicom vježbenicom. Dok se odluka o tome ne donese, Zoey Redbird i Depo u Tulsi imaju biti produžetak Kuće Noći u Tulsi."

"A time ja ostajem njihova Nadsvećenica", rekla je Neferet.

Stevie Rae se nakašljala. Pogledi su nam prešli na nju.

"Ovaj, nikako ne bih htjela zvučat zlobno, al ako Z nećemo zvati kraljicom, a moramo imati Nadsvećenicu, ja sam iduća po redu. Mojim crvenim početnicima treba netko sličan njima da ih shvaća. A to sam ja. ~ 37 ~

Znači, zovite nas ogrankom Kuće Noći ako hoćete, al ako ćemo imat jednu Nadsvećenicu nad sobom, onda ću to biti ja."

"To što kažeš stoji, mlada Svećenice", rekla je Duantia bez oklijevanja, tako da sam se upitala nije li samo čekala da Stevie Rae prigovori. "Stevie Rae, dok se pitanje statusa Zoey Redbird ne riješi, ti si vršiteljica dužnosti Nadsvećenice u depoovskom produžetku Kuće Noći u Tulsi."

"Hvala, gospođo", rekla je Stevie Rae. "I nisam htjela zvučat nepristojno."

Oštro Duantijino lice smekšalo se kad se osmjehnula.

"Nisi zvučala neprislojno. Zvučala si kao Nadsvećenica. A sada, ako nemamo drugih tema na dnevnom redu, proglasit ću sjednicu završenom i otići obavijestiti ostale članice Vijeća o ovim događajima i odlukama."

"Gotova sam", rekla sam.

"Aha, i ja sam", rekla je Stevie Rae. "Smatram da smo danas već postigli posve dovoljno za jedan dan", rekla je Neferet. "lzvrsno. Onda vas srdačno pozdravljam i svima kažem: blagoslovljene bile."

Računalo je ispustilo onaj čudni zvuk prekidanja veze na Skypeu i zaslon se zacrnio.

"Pa, to je bilo vrlo zanimljivo", rekla je Lenobia.

Tek nakon što se oglasila shvatila sam da ništa nije rekla za vrijeme cijelog skajpanja. Zato me spopala nedoumica oko nje. Mislim ono, očito je prethodno bila na mojoj strani protiv Neferet, ali, s druge strane, bio je i Dragon.

"Da, to bi se moglo nazvati i zanimljivim", rekla je Neferet. "Čestitam, Nadsvećenice", rekla sam Stevie Rae. "Da, čestitke", rekao je Erik.

"Već si bila naša Nadsvećenica, ali lijepo da je to sad i službeno", rekla je Kramisha.

"Ne želim ga na svom satu." Dragon je progovorio iznenada, potpuno ušutkavši čestitare.

Zaustila sam da obranim Rephaimovo pravo da pohađa sat mačevanja ili čega god, premda mi je i dalje bilo jako čudno bilo kako braniti Rephaima, ali odgovor Stevie Rae iznenadio me i ušutkao.

"Mislim da si u pravu. Znam da ti ovo teško pada, Dragone. Možda da zamolim Dariusa i Starka da drže dodatne satove o borbi noževima i čemu već god? Rephaim onda može ići na te satove." ~ 38 ~

"To ti je zapravo dobra ideja", rekla je Lenobia. "Budući da svaki početnik mora pohađati nekakav sat samoobrane, neočekivani dodatak crvenih početnika izazvat će pretrpanost na tvojim satovima."

"Da, trebali smo bit mrtvi. A pošto smo neumrli, stvorila bi se gužva na satu", rekla je Kramisha.

Neferet je teško uzdahnula, pa rekla: "Svaki početnik mora pohađati sat samoobrane zbog napada nazovigavranova. Zar ja jedina uviđam groznu ironiju u tome što svi vi govorite?"

"Ja je uviđam - i više", rekao je Dragon.

"A ja vidim da ti stalno mutiš po tuti", rekla je Stevie Rae. Okrenula se i postavila ravno pred Neferet. Nije trepnula. Nije ustuknula. Moja najbolja frendica izgledala je čvrsto i snažno i daleko starije od svojih godina.

Stevie Rae izgledala je kao Nadsvećenica.

Kao Nadsvećenica koja stvara opasne neprijatelje.

"Duantia je odlučila da Rephaim i mi ostali možemo ostati", rekla sam i ustala, postavivši se između Stevie Rae i Neferet. "Mislim da moramo smisliti način da to izvedemo tako da ne izazovemo hrpu stresa i muka."

Pogledala sam u Dragona, nastojeći u njegovim ljutitim očima pronaći onog mudrog, dragog učitelja mačevanja kojeg sam poznavala. "Svima nam je toga dosta za dugo vrijeme, zar ne?"

"Bit ću u poljskom domu s normalnim početnicima", rekao je Dragon i progurao se prema izlazu.

"Stevie Rae, reci Starku i Dariusu da mogu održavati nastavu u konjušnici", rekla je Lenobia.

"Drago mi je čuti da si tako susretljivo raspoložena, profesorice Lenobia" rekla je Neferet. "Prvi čovjek kojeg ću uposliti bit će stajski pomoćnik, da ti pripomogne sa svim tim..." Zastala je i pogledom ošinula Stevie Rae Kramishu i mene. "Izmetom u konjušnici."

"Balegom." Lenobia joj je smjesta odgovorila. "U mojoj konjušnici nema izmeta. Ima balege. A meni oko nje ne treba pripomagati."

"Ah, ali prihvatit ćeš pomoćnika, zato što je to ispravan postupak, a i zato što ga je upravo odobrilo Visoko vijeće. Nije li tako?"

"Postupit ću onako kako smatram da je ispravno."

"Onda ćeš postupiti kako očekujem." Neferet je neobzirno okrenula leđa Lenobiji . "Zoey i Stevie Rae, crveni početnici trebaju nastaviti s rasporedom sati koji su imali prije svoje smrti", rekla je potpuno službenim tonom. "A vas dvije trebate im se priključiti. Bilo da ste ~ 39 ~

abnormalno Promijenjene," uprla je prste u Stevie Rae, "bilo da ste samo abnormalne početnice," pogledala je u Kramishu i mene, "ne zanima me.

Morate pohađati nastavu. Sve ste premlade da bi bile istinski zanimljive dok se bolje ne obrazujete. Drugi sat već je trebao početi. Idite na nastavu.

Ova sjednica Vijeća je sada završena."

Ne rekavši ni "blagoslovljene bile", dugim je koracima izašla iz prostorije.

"Kako je ta spaljena", rekla je Kramisha.

"Ludara na desetu", rekla je Stevie Rae. "Ali Neferet je poznati faktor. Jasno nam je da kad imamo posla s njom, imamo posla s jednom Nadsvećenicom koja je krivo skrenula i posve sišla s uma", kazala je Lenobia polagano. "Mene tu najviše brine Dragon."

"Znači da si uz nas?" upitala sam nastavnicu konjaništva.

Lenobijine sive oči pogledale su u moje.

"Jednom sam ti rekla da sam se borila protiv zla. Još nosim ožiljke iz tog susreta, i fizičke i psihičke, i nikad više neću dopustiti zlu i Mraku da mi opet upropaste život. Uz tebe sam," kimnula je redom Stevie Rae i Kramishi, "kao i uz tebe i tebe, zato što ste vi na strani Božice." Zatim se obratila Eriku, koji je stajao, ali nije nijednim pokretom još naznačio da želi izaći iz prostorije. "A gdje si ti u svemu ovome?"

"Ja sam Tragač Kuće Noći u Tulsi."

"Znamo mi to, ali to onda znači da si na kojoj strani?" upitala ga je Stevie Rae. "Ja sam na strani koja Obilježava klince i mijenja im sudbinu", izbjegao je odgovoriti Erik.

"Erik, jednog ćeš dana morati zauzeti stav", kazala sam mu.

"Hej, to što se nisam izravno uhvatio u koštac s Neferet ne znači da nisam zauzeo stav."

"Ne, to samo znači da si zauzeo slabićki", rekla je Stevie Rae. "Svašta! Ne znaš ti sve, Stevie Rae." Erik je ljutito izjurio iz prostorije.

Kramisha je frknula. "Šteta tako zgodnog dečka."

Bilo mi je žao, ali nisam se mogla ne složiti s njom.

"Počet ću razdjeljivati prostor u areni za ratničku nastavu", rekla je Lenobia. "Ako nađete ta dva Ratnika i obavijestite ih da postaju profesori, ili barem privremeni profesori."

"Ne bi ih trebalo biti teško naći", rekla sam. "Stark i Darius su ~ 40 ~

vjerojatno u poljskom domu i igraju se svojim mačevima."

"Idem s tobom", rekla je Stevie Rae. "Ja ću valjda na drugi sat", rekla je Kramisha i teško uzdahnula.

Kad smo izašle iz prostorije, Stevie Rae me primila za ruku i usporila, tako da smo nastavile hodati samostalno.

"Hej, znaš da to što Visoko vijeće i sve one kažu da sam ja Nadsvećenica u depou ne znači da ti ja sad tu mislim šefovat, ni ništa slično."

Iznenađeno sam trepnula prema njoj.

"Da, jasna stvar da to znam. A ti si ionako izvanredna Nadsvećenica, što znači da nikom nećeš biti šefovska tlaka za vratom."

Nije se nasmijala kao što sam očekivala. Umjesto toga, izvukla si je jednu kovrču, što je definitivno bio znak da se uzrujava.

"Okej, lijepo je šta to kažeš i sve, al ja sam Nadsvećenica tek, ono, dvije sekunde. Moram bit sigurna da ćeš mi pomoć."

Primila sam je pod ruku i bubnula ramenom u rame.

"Uvijek možeš biti sigurna u mene. Znaš to." "Čak i nakon Rephaima?" "Čak i nakon Lorena, Kalone i Starka?" otpovrnula sam joj.

Počela se smješkati.

"Uvijek moraš biti malo bolja od mene, je li?"

"Nažalost, mislim da sam u ovom slučaju bila triput bolja od tebe", rekla sam, što je nju nasmijalo, ali mene je natjeralo na uzdah.

Izašle smo iz onog dijela Kuće Noći u kojem je smješten kuli sličan medijski centar i krenule nalijevo pločnikom koji zavija prema poljskoj kući i konjušnici. Noć je bila hladna, ali potpuno vedra. Nebo je bilo prepuno zvijezda koje su se vrlo lako vidjele kroz zimske krošnje velikih hrastova što rastu po cijelome krugu kampusa.

"Onda, zgodan je, a?"

Pravila sam se da ne kužim.

"Tko? Stark? Definitivno."

Odalamila me ramenom.

"Mislim na Rephaima."

"A, on. Da, valjda je okej." Zastala sam u nedoumici i zamalo je nisam upitala, ali onda sam se na to odlučila. Mislim ono, najbolje smo frendice A najbolje frendice jedna drugu mogu pitati bilo što. "Onda, jesi ga vidjela kako se pretvara u pticu?

Osjetila sam kako joj se napetost uvukla u tijelo, ali gotovo je normalnim glasom rekla: ~ 41 ~

"Da, jesam."

"Kako je izgledalo?"

"Grozno."

"Je li se, eh, zadržao? Ili je odmah odletio?" Nisam si mogla pomoći.

Bila sum totalno, morbidno radoznala, kao da se radi o prometnoj nesreći.

"Odmah je odletio. Ali vratio se čim je sunce zašlo. Kaže da će uvijek znati nać način da mi se vrati."

"Onda i hoće", rekla sam, žaleći što joj čujem brigu u glasu.

"Volim ga, Z. Stvarno je dobar. Dajem ti riječ."

Zaustila sam da joj kažem da joj vjerujem, kad me prekinuo povik.

Načas nisam razumjela što to glas govori, samo sam reagirala na opasnost koju prenosi. Ipak, Stevie Rae ga je razumjela.

"O, ne! To je Dragon! Poziva k sebi Ratnike!"

Pustila mi je ruku i potrčala prema Dragonovu glasu. S groznom crnom slutnjom jurnula sam za njom.

~ 42 ~

Peto poglavlje

Rephaim "Zašto ste došli?!" Viknuo je Rephaim na tri nazovigavrana u krošnji iznad sebe. Na brzinu je pogledao oko sebe. Da je stigao, odahnuo bi zbog toga što je ovaj dio kampusa i dalje prazan; svi su početnici otišli na drugi sat nastave. "Morate otići dok vas netko nije vidio", kazao je daleko tiše.

"Rephaime? Kako?"

Premda su u krošnji bila tri nazovigavrana, samo je jedan zaista govorio. Naravno, Rephaim ga je smjesta prepoznao kao Nisroca, jednoga od svoje ljudskije braće.

"Izabrao sam put Nyx. Božica mi je oprostila i prihvatila me, i kad je to učinila, promijenila mi je izgled u potpuno ljudski." Rephaim nije bio siguran zašto nije dodao "noću". Bio je, doduše, siguran u to da će Nisroc sve što mu kaže izravno prenijeti njegovu ocu.

"Oprosssst? Zašššto?"

Rephaim se zagledao u brata, gotovo shrvan sažaljenjem. On ne shvaća da postoji ijedan drugi put osim onoga kojim ga vodi naš otac, a ne shvaća ni da ono što radi u Kalonino ime nije u redu.

"Nisroc, kad smo..." Rephaim je zastao. Ne, pomislio je, mogu govoriti samo u svoje ime. "Kad sam ja činio zlo drugima, kad sam ubijao i silovao i uzimao što me god volja jednostavno zato što sam mogao - to nije bilo u redu."

Nisroc je nagnuo glavu na jednu pa na drugu stranu. Ostala braća, dvojica iz bezimene, zvjerske horde izvršitelja naloga njihova oca, tiho su prosiktala, uznemirena ali nedovoljno razvijena da shvate razlog.

Njegov je brat naposljetku rekao: "Ssslušali smo oca. Nije da nije bilo u redu."

Rephaim je odmahnuo glavom. "Čak i otac može pogriješiti." Duboko je udahnuo i dodao: "A čak i vi možete izabrati drugačiji put."

Dvojica bezimenih prestala su siktati i zgranuto blenula u njega.

Nisroc je stisnuo svoje jarkocrvene, ljudske oči.

"Ona je to ssskrivila. Ona ženskog roda. Kao šššto je otac i kazao!"

"Nitko mi ništa nije skrivio. Sam sam odlučio." Zatim je nešto shvatio uz nalet straha. "Nisroc, ta Crvena, Stevie Rae, nije me ni na što natjerala. Ja sam izabrao nju i njenu Božicu. Nikad ne smijete učiniti ništa nažao Crvenojj. Nikad. Ona pripada meni. Je li to jasno?" ~ 43 ~

"Tvoja. Nadssssvećenicu ne sssmijemo ubiti." Nisroc je ponovio kao da to uči napamet, ali Rephaim je opazio tvrd, zloban odsjaj u njegovim užarenim očima.

"Morate otići. Smjesta", rekao je Rephaim. "Nitko vas ne smije vidjeti, i ne smijete se vratiti."

"Prvo očeva poruka." Nisroc se odrazio sjedne od debelih srednjih grana hrasta i sletio pred Rephaima, u pratnji ostala dva nazovigavrana s obje svoje strane. "Bit ćeššš ocu uz bok. Ali tu. Promatrati. Čekati. Šššpijunirati."

Rephaim je opet odmahnuo glavom.

"Ne. Neću špijunirati za oca."

"Hoćeššš! Tako otac kaže!" Nisroc se raskrilio, a istu su kretnju ponovila i preostala dva nazovigavrana. Vrlo uzrujan, počeo je kimati glavom i stiskati sake.

Rephaim nije smatrao da mu prijete. Fizička opasnost u kojoj se našao nije mu doprla do svijesti. Bio je odviše naviknut na svoju braću odviše naviknut na to da je jedan od njih. Ne, nije se radilo samo o tome.

Rephaim je bio odviše naviknut na položaj njihova vođe da bi ih se bojao.

"Ne", ponovio je. "Za mene više ne vrijedi što otac kaže. Promijenio sam se. Iznutra i izvana. Vratite mu se. Recite mu to." Rephaim je malo oklijevao, pa nastavio: "Recite mu da moj izbor stoji."

"Zamrzit će te, znaššš", rekao je Nisroc, "Znam." Rephaima je to zaboljelo duboko u nutrini.

"Zamrzit ću te, znaššš", rekao je Nisroc.

Rephaim se namrštio.

"Nisi dužan."

"Jesssam."

Rephaim je polako ispružio ruku, nudeći podlakticu Nisrocu u tradicionalnoj gesti uviđavnog pozdrava dvojice ratnika.

"Nisi dužan. Možemo se rastati kao prijatelji, kao braća."

Nisroc je zastao, nakrivivši glavu na lijevo pa nadesno. Malo je raširio oči. Promijenio je agresivni stav. Pokrenuo se, zaustio, ali Rephaim nikad nije saznao što je njegov brat zaista htio, jer uto je povik Dragona Lankforda: "Erebovi Sinovi! K meni!" rasparao noć, i Majstor mačevanja bacio se na njih.

Rephaim je doživio trenutak panike od koje je sav obamro. Stajao je skamenjeno usred kaosa dok su se njegova braća, sikćući i režeći, odupirala Dragonovu napadu. Gledao ih je s groznom, fatalističkom ~ 44 ~

spoznajom da će vrlo uskoro Ratnici pokuljati iz poljskog doma s isukanim mačevima i strijelama u tetivama. Priključit će se Dragonu i premoćno nadjačati njegova tri brata.

"Dragone, ne!" kriknuo je. "Nisu nas napali!"

Glas Dragona Lankforda dopro je do njega iz samog žarišta boja.

"Ili si s nama, ili si protiv nas! Nema tu sredine."

"Ima sredine!" doviknuo mu je Rephaim i raširio ruke kao da se predaje, "Upravo na njoj stojim!" Zakoraknuo je prema Dragonu. "Nisu nas napali!' ponovio je. "Nisroc, braćo, prekinite borbu!"

Rephaim je vjerovao da je Nisroc zaista zastao. Bio je posve uvjeren da ga brat sluša, da ga shvaća, da se želi povući. A onda je glas Neferet prosjekao noć.

"Aurox! Štiti! Uništi!"

Stvorenje Neferet grunulo je među njih.

Dojurio je sa strane kruga bliže zidu, licem prema Rephaimu. Isprva je izgledao ljudski. Imao je lik ljudskog muškarca, mladog i bez Biljega početnika ili vampyra. Ali kretao se prebrzo za jednog čovjeka. Nasrnuo je u vihoru. Napavši ga straga, zgrabio je najbližeg nazovigavrana za podignuta krila i u jednom ih užasnom pokretu iščupao iz tijela.

U stoljećima svog postojanja Rephaim je viđao grozote - činio je strašna. mračna zlodjela. Ali kad ga je vidio sa svog novog, ljudskog motrišta, nasilje kojemu je svjedočio nekako mu je postalo užasnije.

Vrisnuo je uglas s bratom kad je tijelo nazovigavrana palo na tlo, bolno se batrgajući i brizgajući krv.

Tada se Aurox počeo mijenjati. Iako se to zbivalo Rephaimu naočigled bilo mu je jedva pojmljivo.

Tijelo mu je postalo krupnije, mišićavije.

Izrasli su mu rogovi. Šake su mu očvrsnule.

Koža mu je zatreperila, izmijenila se, počela pulsirati, kao da nešto pod njom nastoji izaći.

Prignuo se i gotovo elegantno zavrnuo i otkinuo glavu njegovu bratu. Čak je i Dragon Lankford zastao usred napada i blenuo u to.

Prisilivši se da razmisli usred šoka i užasa, Rephaim je doviknuo Nisrocu: "Odlazite! Odletite!"

S očajničkim krikom, Nisroc se u pratnji jednog brata odigao s krvlju natopljene zemlje.

Preobraženo stvorenje zatulilo je i skočilo u uzaludnom naporu da ih ~ 45 ~

obori s neba. Kad je tresnuo na zemlju, zarivši se masivnim papcima u zimsku travu, upro je bukteće oči boje mjeseca u Rephaima. Žaleći što nema krila ili oružje, Rephaim je obrambeno čučnuo i priredio nasrtaj stvorenja.

"Rephaime! Čuvaj se!" Čuo je njezin glas i strah je vrelo i gusto sijevnuo njime kad je vidio da Stevie Rae, sa Zoey za petama, trči prema njemu.

Stvorenje je spustilo glavu i navalilo.

Zoey Bila sam odmah iza Stevie Rae kad smo dotrčale do borbe. Pobogu, mogu samo reći da je bilo odvratno i užasno i da me sasvim zbunilo.

Jedva da sam razabirala što se to zbiva. Dva nazovigavrana vrištala su odlijelala iznad nas. Vidjela sam kako se obezglavljeno (iiju!) tijelo još jednog nazovigavrana trza Dragonu pod nogama, dok iz njega curi krv prečudnog mirisa. Rephaim je stajao malo po strani od njih, kao da je gledao borbu, ali nije u njoj sudjelovao. Tu se nekako uspjela stvoriti i Neferet. Izgledala je sasvim luđački i smješkala se na strašno čudan način.

Usred svega toga bilo je jedno stvorenje, u isti mah i nekako ljudsko i nekako ne. Čim sam ga spazila osjetila sam vrelinu usred prsa. Primila sam se za njih i napipala tvrdi, vreli mramorni krug koji mi je visio o srebrnom lancu s vrata.

"Moj vidikamen", promrsila sam si u bradu. "Zašto opet? Zašto sada?'"

Kao u odgovor, bizarno mi je stvorenje privuklo pogled. Imao je rogove i papke, ali lice mu je bilo čovječje. Oči su mu se žarile. Pokušao je ščepati jednog nazovigavrana u letu, ali kad nije uspio u tome, okrenuo se prema Rephaimu, prignuo glavu i navalio na njega.

"Rephaime! Čuvaj se!" proderala se Stevie Rae i jurnula prema njemu. Raširila je ruke i čula sam kako poziva zemlju da joj dođe.

"Duše!" zazvala sam, nastojeći održati korak s njom. "Osnaži Stevie Rae!" Osjetila sam kako mi element odgovara i kulja pokraj mene u Stevie Rae, zajedno sa zemljom, njezinim elementom. Zamahnula je kao da baca veliku kuglu, i blistavi zeleni zid potekao je kao obrnuti slap iz zemlje uvis, zaklonivši Rephaima od napada stvorenja.

Stvorenje je udarilo u zeleni zid, odbilo se od njega i palo nauznak.

Stevie Rae je stala uz Rephaima, snažna, uspravna i ponosita. Primila ga je za ruku. Podigla je svoju drugu ruku, i kad je stvorenje pokušalo ustati, izvela je kretnju kao da mu daje šamar i rekla: ~ 46 ~

"Ne! Ne diži se." Val blistavog zelenila prelio ga je i prikovao uza zemlju.

"Dosta!" rekla je Neferet i domarširala do stvorenja. "Aurox tu nije neprijatelj. Smjesta ga oslobodi."

"Neću ako misli napast Rephaima", rekla je Stevie Rae. Okrenula se prema Dragonu i upitala ga: "Je li Rephaim bio na strani nazovigavranova?"

Ni načas ne pogledavši Rephaima, Dragon je rekao: "Razgovarao je s njima, ali nije napao s njima."

"Oni nisu napali!" rekao je Rephaim. "Došli su me posjetiti - ništa više. Ti si njih napao!"

Dragon je napokon pogledao Rephaima.

"Nazovigavranovi su naši neprijatelji."

"Oni su moja braća." Rephaim je zvučao nevjerojatno tužno.

"Morat ćeš odlučiti na čijoj si strani", rekao je Dragon ozbiljno.

"Već jesam."

"A čini se da i Božica u to vjeruje", rekla je Neferet. "Aurox," obratila se stvorenju koje je i dalje ležalo na leđima, obuhvaćeno snagom zemlje, "bitka je završila. Nema više potrebe ni da štitiš ni da napadaš." Prešla je pogledom svojih smaragdnih očiju na Stevie Rae. "A sada ga pusti."

"Hvala ti, zemljo", rekla je Stevie Rae. "Možeš sada otići." Mahnula je rukom, a zeleni je sjaj ispario, dopustivši stvorenju da se uspravi na noge.

Samo, na nogama se nije našlo nikakvo stvorenje. Tu je sad stajao dečko - prelijep, plavokos dečko s očima poput mjesečevih kamenova i licem anđela.

"Tko je to? I odakle sva ta krv, dovraga?" Trznula sam se, odjednom začuvši Starkov glas pokraj sebe.

"Jao, sranja mu. To je mrtvi nazovigavran", rekla je Afrodita kad se s' Dariusom i, kako mi se činilo, većinom učenika natisnula oko nas.

"A i jedan jako zgodan ljudski dečko", rekla je Kramisha i značajno ga pogledala.

"Nije on ljudski", rekla sam, držeći se za vidikamen. "Što je on?" upitao je Stark.

"Stara magika", rekla sam kad su mi se djelići slagalice sastavili u glavi.

"Ovaj put imaš pravo, Zoey." Neferet je pristupila tom momku i s kićenom gestom objavila: "Kućo Noći, ovo je Aurox - dar koji mi je Nyx dala kao dokaz da mi prašta!"

Aurox je istupio. Njegove oči čudne boje pogledale su u moje. Okrenut ~ 47 ~

prema okupljenima, ali gledajući samo u mene, stisnuo je šaku preko srca i naklonio se.

"Nema vražje šanse da je on dar od Nyx", promrsila je Stevie Rae. Za promjenu se slažući sa Stevie Rae, Afrodita je šmrknula. Ja sam samo mogla zuriti u njega. Samo sam osjećala kako mi se vidikamen žari.

"Zoey, što je?" tiho je rekao Stark.

Nisam mu odgovorila. Samo sam silom odvojila oči od Auroxa i pogledala u Neferet.

"Odakle on zaista potječe?"

Glas mi je bio čvrst i jak, ali imala sam dojam da mi se želudac nastoji izvrnuti. Negdje u kutku svijesti čula sam žamor i sašaptavanje učenika oko sebe, i znala sam da prisiljavanje Neferet na suočenje sa mnom ovdje i sada nije pametno. Ali nisam se mogla suzdržati. Neferet je izrekla laž o tom stvoru Amoxu, a meni je iz nekog razloga jedino to bilo bitno.

"Već sam svima kazala odakle potječe. I, Zoey, moram ti reći da se upravo zbog ovoga moraš vratiti u školu, pohađati nastavu i opet se posvetiti učenju. Stvarno vjerujem da više nisi u stanju slušati."

"Kažeš da je stara magika." Prešla sam preko njenih pasivnoagresivnih sranja. "Jedina stara magika koju znam nalazi se na otoku Skye." Zapravo sam nju, shvatila sam, vidjela sinoć, kad sam kroz kamen pogledala Starka - staru magiku Ratnika Čuvara koja je zaostala na njemu s otoka Skye. Dok su mi se misli komešale, nastavila sam se suprotstavljati Neferet: "Želiš mi reći da on potječe s otoka Skye?"

"Blesavo dijete, stara magika nije ograničena na jedan otok. Znaš, možda bi ti bilo bolje da malo razmisliš prije nego što povjeruješ u sve što čuješ, pogotovo ako ti to kaže jedna vampyrica koja samu sebe naziva Kraljicom i već stoljećima nije napustila nekakav otok."

"A ti mi još nisi odgovorila na pitanje. Odakle on potječe?!"

"Koja bi magika mogla biti starija od one koja potječe od same Božice?

Aurox je dar koji mi je dala Nyx!" Neferet je suvereno pogledala okupljene i sa smijehom prešla preko mojih pitanja, kao da ja nisam ništa više od iritantne klinke, a oni svi shvaćaju šalu za odrasle koju ona zbija sa mnom.

"U što se on to mijenjao?" Nisam se mogla zaustaviti, premda sam znala da zvučim totalno uobraženo i zločesto, kao da sam jedna od onih cura koja uvijek mora dodati još nešto - i to nešto uvijek bude negativno.

Neferet se velikodušno osmjehnula.

"Aurox se mijenjao u Čuvara Kuće Noći. Nisi valjda mislila da si ti ~ 48 ~

jedina koja zaslužuje imati Čuvara, je li?" Raširila je ruke. "Svi mi to zaslužujemo! Dođite, pozdravite ga, a onda krenimo natrag na nastavu i ponovno se posvetimo onome na čemu je Kuća Noći utemeljena, trudu oko usavršavanja učenjem."

Imala sam potrebu vrisnuti da on nije nikakav Čuvar! Imala sam potrebu vrisnuti da mi je dojadilo što Neferet izvrće moje riječi. Nisam mogla prestati zuriti u Auroxa kad su mu početnici (dobro, uglavnom početnice) počeli prilaziti, pazeći da zaobiđu odvratnu krv i ostatke nazovigavrana.

Zapravo, ne znam zašto, ali samo sam imala potrebu vrisnuti.

"Nećeš ovaj put pobijediti", rekla mi je Afrodita. "Na njenoj strani su i publika i zgodni dečko."

"Nije stvar u tome." Držeći se i dalje za zažareni vidikamen, okrenula sam leđa apsurdnom prizoru i krenula natrag prema školi. Osjećala sam da me Stark gleda, ali zurila sam ravno preda se.

"Z, što tebe muči? Dobro, on nije samo zgodan dečko. To je baš grozno?" rekla je Afrodita.

Zastala sam i okrenula se prema njima. Svi su bili na broju, slijedeći me kao pačići: Stark, Afrodita, Darius, Blizanke, Damien, Stevie Rae, pa čak i Rephaim. Upravo sam Rephaimu uputila svoje pitanje: "I ti si to vidio, zar ne?"

Trijezno je kimnuo.

"Ako misliš na njegovu promjenu, jesam." "Što si vidio?" upitao je Stark, zvučeći iznureno.

"Mijenjao se u bika", rekla je Stevie Rae. "I ja sam to vidjela."

"Onaj zgodni bijeli dečko pretvorio se u bika? Nije to u redu", rekla je Kramisha, bacivši pogled prema škvadri koju smo ostavili za sobom.

"Bijeli dečko - bijeli bik", rekla je Stevie Rae. A onda je, zvučeći jako slično meni, dodala: "Ma, kvragu."

~ 49 ~

Šesto poglavlje

Erik Hodao je polagano prema učionici za nastavu drame, žarko želeći da umjesto odlaska u razred može teatralno ušetati na filmski set u Los Angelesu, na Novom Zelandu, u Kanadi... Dovraga! Bilo gdje, samo ne u Tulsi, u Oklahomi! Također mu nikako nije išlo u glavu kako je od najprivlačnijeg početnika na kampusu i novog Brada Pitta, prema tvrdnjama glavnog agenta za casting vampyra u L. A.-ju, uspio postati profesor drame i vampyrski Tragač.

"Zoey", promrmljao si je Erik u bradu. "Sve mi je krenulo nizbrdo na dan kad sam je upoznao."

Zatim se osjetio usrano zbog toga što je to rekao, premda u blizini nije bilo nikoga tko bi to mogao čuti. Z mu je stvarno bila okej. Čak su na neki način bili prijatelji. Nisu mu okej bile samo sve te munjene stvari koje nju okružuju. Ona je prokleti magnet za frikove, pomislio je. Nikakvo čudo da su njih dvoje prekinuli. Erik ipak nije frik.

Počešao se po dlanu desne ruke.

Nekoliko je početnika protrčalo pokraj njega, a on je ispružio ruku i zgrabio jednoga za ovratnik kariranog školskog sakoa.

"Hej, čemu žurba, i zašto nisi na nastavi?" Erik se srdito namrštio na učenika, prije zbog toga što ga je naljutilo to što sam zvuči kao jedan od onih učitelja, onih u stilu "vraćaj se na nastavu, mladiću", nego zbog toga što ga je zaista zanimalo kamo početnik ide.

Klinac se sav zgrozio i počeo izgledati kao da će se upišati u gaće, što je Erika samo još jače rasrdilo.

"Nešto se događa. Neka tuča, tako nekako."

"Hajde." Erik ga je pustio i blago gurnuo, a klinac je brže-bolje šmugnuo.

Eriku nije bilo nakraj pameti da pođe za njim. Znao je što bi zatekao.

Zoey usred nekakve nevolje. Ima ona sasvim dovoljno drugih koji joj mogu pomoći da se izvuče iz te svoje nevolje. Dovraga, pa nije ona njegova odgovornost, baš kao što nije ni njegova odgovornost spašavanje cijeloga vražjeg svijeta od Mraka. Dovraga.

Kad je posegnuo za kvakom svoje učionice desni ga je dlan zapekao.

Erik ga je pretresao. Zatim se zaustavio i zagledao u njega. Spiralni, labirintu sličan biljeg na njemu natekao je poput svježe opekline.

Zatim ga je snašao poriv. Silovito. ~ 50 ~

Erik je nijemo jauknuo, okrenuo se i trkom krenuo prema učeničkom parkiralištu i svom crvenom Mustangu. Dok je poriv u njemu jačao do grozničave razine, shvatio je da ne može i dalje šutjeti, i misli su počele izlijetati iz njega u okrajcima rečenica.

"Broken Arrow. South Juniper Avenue, dva osam nula jedan. Šeta se.

Za trideset pet minuta. Moram stići. Moram stići. Shaylin Ruede. Shaylin Ruede. Shaylin Ruede. Idi idi idi idi idi..."

Erik je znao što se to zbiva s njim. Bio je pripremljen. Prethodni Tragač Kuće Noći, poznat pod imenom Haron, kazao mu je točno što treba očekivati. Kada dođe vrijeme da on Obilježi nekog početnika, zapeći će ga dlan; otkrit će da zna i mjesto, i vrijeme, i ime; obuzet će ga neukrotivi poriv da onamo stigne.

Erik je bio uvjeren da je pripravan na to, ali nije nikada dotad shvaćao dubinu potrebe koja će ga pritom spopasti - siline usredotočenosti na jednu i samo jednu stvar koja je nabijala u njemu u taktu vrelih i neodgodivih otkucaja unutar dlana.

Shaylin Ruede bit će prva početnica koju će on Obilježiti.

Trebalo mu je trideset minuta da iz središnjeg dijela centra Tulse stigne do maloga kompleksa stambenih zgrada smještenog unutar mirnog predgrađa Broken Arrow. Erik je zaustavio automobil na mjestu za posjetitelje na parkiralištu. Ruke su mu drhtale dok je izlazio iz Mustanga. Poriv ga je odveo do pločnika protegnutog duž ulice ispred kompleksa. Stambene su zgrade obasjavale meke bijele ulične svjetiljke slične divovskim neprozirnim akvarijima postavljenim na stupove od kovanog željeza, tako da je pločnik bio neravnomjerno prekriven područjima kremaste svjetlosti. Stari cedrovi i hrastovi tvorili su drvored na uličnoj strani pločnika. Erik je bacio pogled na ručni sat. Bilo je 3:45 ujutro. Čudno vrijeme i mjesto za Obilježavanje neke klinke. Ali Haron mu je rekao da ga poriv Tragača nikada neće prevariti - da, ga samo treba slijediti, pustiti da ga nagoni vode, pa će sve biti kako treba. Svejedno, apsolutno nikoga nije bilo u blizini i Erika je polako već obuzimala panika kad je začuo potiho tap-tap-tap-tap. Jedna je djevojka skrenula za ugao pred njim, izlazeći iz kompleksa, i izašla mu na vidjelo. Krenula je polagano pločnikom prema njemu. Kadgod bi prošla kroz rasvijetljeno područje Erik ju je proučavao pogledom. Bila je niska - sitna djevojka s dugom smeđom kosom. Kosa joj je, štoviše, bila tako bujna da se načas doslovce smeo kad je shvalio kako je gusta i sjajna, pa nije primijetio ništa drugo na njoj - sve dok mu zvuk tapkanja nije dopro do svijesti. U ruci je držala dug bijeli štap kojimi je neprestano prelazila po prostoru ispred ~ 51 ~

sebe, tap-tap-tapkajući, pa su joj osjeti sluha i dodira pomagali da pronađe put. Svakih nekoliko koraka zastajala je da grozno, sluzavo zakašlje.

Erik je smjesta spoznao dvije stvari. Prvo, da je ovo Shaylin Ruede, tinejdžerica koju on treba Obilježiti. Drugo, da je slijepa.

Bio bi se zbog toga suzdržao da je bio u stanju, ali nije bilo te smrtne sile, a kako je Haron tvrdio ni te magičke sile koja bi mogla odvući Erika od ove cure sve dok je ne Obilježi. Kad je djevojka stigla na samo nekoliko koraka od njega, podigao je ruku dlanom prema van, pa pokazao prstom u nju. Zaustio je da joj se obrati, ali ona ga je preduhitrila.

"Bok? Tko je? Tko je tamo?"

"Erik Night", izlanuo je. Zatim je odmahnuo glavom i nakašljao se.

"Ne, pogriješio sam."

"Ti nisi Erik Night?"

"Da. Hoću reći, ne. Čekaj, opet sam pogriješio. Nije to ono što bih ti trebao govoriti." Ruke su mu se tresle i imao je dojam da će mu pozliti.

"Jesi okej? Ne zvučiš mi baš kao da ti je dobro." Zakašljala je. "Pere te ista gripa kao i mene? Cijeli dan se osjećam grozno."

"Ne, dobro mi je. Stvar je samo u tome da ti moram reći još nešto, a to ne bi trebalo biti moje ime ni išta slično. Joj, čovječe. Stvarno sam sve zajedno zabrljao. A inače nikad ne sprtljam tekst. Ništa od ovoga ne ide kako treba."

"Ti to vježbaš za neku predstavu?"

"Ne. A ti uopće ne znaš do koje mjere ti je ironično to pitanje", rekao je, trljajući si oznojeno lice, osjećajući se potpuno zbunjeno.

Nakrivila je glavu i namrštila se.

"Ne misliš me opljačkati, je li? Znam da je kasno i sve to, a ja sam slijepa i ne bih trebala biti tu vani sasvim sama. Ali ovo je doba dana kad mi je najlakše samoj otići u šetnju. Nemam mnogo prilika biti sama."

"Ne mislim te opljačkati", rekao je ojađeno. "Ne bih ja to učinio."

"Pa što onda radiš ovdje, i što si to zabrljao?"

"Ovo stvarno ne ide kako bi trebalo!"

"A ne bi imao nikakve vajde od toga da me otmeš. Ovdje živim s majkom skrbnicom. Ona ti uopće nema novca. Zapravo, budući da nakon škole radim u Knjižnici južnog Broken Arrowa, tu u ulici, ja imam više novca nego ona. Ovaj, nije da ga nimalo baš ovaj čas nosim sa sobom."

"Da te otmem? Ne!" Zatim se Erik presavinuo, primivši se za želudac.

"Drek! Haron mi nije rekao da će me zaboljeti ako to ne učinim."

"Haron? Ti si u nekoj bandi? Ja vam trebam biti inicijacijska žrtva?"

"Ne!" ~ 52 ~

"I bolje, jer to bi stvarno bilo koma." Osmjehnula se otprilike prema njemu, a onda se počela okretati natrag u smjeru iz kojeg je došla. "Okej, dobro, onda. Ako bi to bilo sve. Drago mi je što smo se upoznali, Erik Night. Ili barem mislim da se tako zoveš."

S golemim naporom Erik se uspio uspraviti dovoljno da ponovno može podići ruku dlana okrenutog prema van.

"Evo što bih trebao učiniti." Glasom koji se odjednom ispunio magikom i zagonetnošću i čvrstom namjerom, Erik Night izgovorio je davnašnje riječi Tragača: "Shaylin Ruede! Izbor Noći pao je na te! Smrću ćeš rođena biti! Noć te zazivlje; počuj slatki glas njezin. Sudbina te u Kući Noći iščekuje!"

Sva ona žega koja mu se skupljala u utrobi i donosila mu mučninu, zbunjenost i nesnosnu vrelinu sijevnula mu je iz dlana. Doslovce ju je vidio! Ispalila se ravno u čelo Shaylin. Ona je kratko, iznenađeno ispustila glas: "O!" i skladno se svalila na tlo.

Okej, znao je da bi se trebao ponijeti vrlo vampyrski, stopiti se sa sjenama i zatim vratiti u Kuću Noći, puštajući početnicu da se sama snađe oko odlaska onamo. Haron mu je kazao da se to tako radi. Ili da se to barem tako radi u suvremenom svijetu.

Eriku je palo na pamet da se stopi sa sjenama. Čak je i počeo uzmicati, a onda je Shaylin podigla glavu. Pala je točno po sredini jednog rasvijetljenog dijela pločnika, pa joj je lice bilo obasjano. Izgledala je apsolutno savršeno! Pune rumene usne zadigle su joj se u kutovima od iznenađenog osmijeha i treptala je kao da želi razbistriti pogled. Da nije bila slijepa, bio bi se spreman zakleti da zuri u njega tim golemim crnim očima. Blijeda joj je koža bila besprijekorna, a nasred čela novi Biljeg kao da joj je blistao jarkom, prekrasnom skrletnom bojom.

Skrletnom?

Sav se stresao kad je shvatio koja je to boja, pa je krenuo prema njoj govoreći: "Čekaj, ne. To nije u redu." U isti je mah Shaylin rekla: "Bože moj mili! Pa ja vidim!"

Erik joj je prišao što je brže mogao, a onda bespomoćno zastao, ne znajući točno što da radi, dok se ona pribirala i podizala na noge. Bila je pomalo nesigurna, ali treptala je i pogledavala posvuda oko njih, a golem joj je osmijeh ispunjavao ljupko lice.

"Ja stvarno vidim! Bože moj mili! Ovo je nevjerojatno!"

"To nije u redu. Kako sam samo ovo zabrljao." ~ 53 ~

"Baš me briga jesi li zabrljao ili nisi - najljepša ti hvala! Ja vidim!" viknula je i bacila mu se u zagrljaj, smijući se i plačući u isti mah.

Erik ju je ovlaš potapšao po leđima. Mirisala je slatko, po jagodama ili možda breskvama - ili kojem već voću. I bila mu je stvarno meka na dodir "O, zaboga! Oprosti." Odjednom ga je pustila i ustuknula za korak.

Obrazi su joj se rumenjeli i počela si je brisati oči. Zatim su se te suzne, tamne oči razrogačile prema nečemu iza njegova ramena i on se okrenuo na peti podignutih ruku, spreman da nekoga prebije kao vola u kupusu.

"O, ne. Oprosti još jednom." Prste je samo na trenutak položila na njegovu podlaklicu i polagano prošla pokraj njega. Spustio je pogled prema njoj i opazio da zjaka prema velikom starom hrastu. "Kako je divan!" Hodajući iz koraka u korak sve sigurnije, otišla je do stabla i pritisnula ruku na njega. Gledajući uvis, u krošnju, rekla je: "Imala sam predodžbe u glavi.

Sve ono čega sam se sjećala otprije nego što sam izgubila vid, ali ovo je daleko, daleko bolje." Opet si je obrisala oči, a onda je njihov bistri pogled opet pao na njega, i razrogačile su se još jače. "O, vau!"

Ma koliko da mu je sve ovo bilo čudno, Erik se nije mogao suzdržati da joj zauzvrat ne uputi svoj osmijeh filmske zvijezde od stotinu vata.

"A da, prije nego što me snašlo da budem Tragač, bio sam na putu za Hollywood."

"Ne, nisam se oduševila zato što si jako zgodan, makar jesi zgodan.

Valjda", brzo je dodala, zureći i dalje u njega.

"Jesam", potvrdio joj je, podsjetivši se da je ona po svoj prilici u nekakvom šoku.

"Da, čuj, hoću samo reći da ja tebe zaista vidim."

"Da, pa?" Božice, Shaylin Ruede, Obilježena ili Neobilježena, zaista je čudna cura.

"Izgubila sam vid još kao malo dijete, uoči svog petog rođendana, ali ozbiljno se ne sjećam da sam tada mogla vidjeti unutrašnjost drugih. A mislim da to nije naročito česta pojava, jer bih u tom slučaju sigurno čula za to na internetu."

"Kako se možeš služiti internetom ako si slijepa?"

"Stvarno? Ti me stvarno to pitaš? Kao da ne znaš za sva pomagala koja postoje za hendikepirane?"

"Odakle bih znao? Ja nisam hendikepiran", rekao je Erik.

"I opet, stvarno? Tvoja unutrašnjost govori nešto drugo."

"Shaylin, dovraga, o čemu ti to pričaš?" Je li ova klinka luđakinja? Je li zbog toga što je zabrljao svoj tragački zadatak ona postala ne samo crvena početnica, nego poremećena crvena početnica? Sranje! Imat će ~ 54 ~

teških problema zbog ovoga!

"Odakle znaš moje ime?"

"Svi Tragači znaju ime početnika kojeg su poslani Obilježiti."

Shaylin se dotaknula po čelu.

"O, vau! Tako je! Pa ja ću biti vampyrica!"

"Dobro, ako preživiš. Zapravo, nisam siguran što je s tobom. Imaš crveni Biljeg."

"Crveni? Mislila sam da početnici imaju plave Biljege, a s vremenom i plave tetovaže. Kao ti." Pokazala je na njegovu tetovažu, obavijenu poput krinke oko njegovih plavih očiju Clarka Kenta.

"Da, dobro, ti bi trebala imati plavu tetovažu. Ali nemaš. Crvena ti je.

A možemo li se sada vratiti onome što si spomenula, da vidiš moju unutrašnjost?"

"A, to. Da, to je fenomenalno. Vidim tebe, a uz to vidim i svakojake boje oko tebe. Kao da ono što je u tvojoj unutrašnjosti sja oko tebe."

Odmahnula je glavom, kao u čudu, i još se netremičnije zagledala u njega.

Zatim je trepnula, namrštila se i opet trepnula. "Ha. Baš zanimljivo."

"Boje? To nema nikakva smisla." Shvatio je da je ona čvrsto stisnula usne, kao da ne želi reći ništa više, što ga je iz nekog razloga istinski rasrdilo. Zato ju je upitao: "Kakve su to boje oko mene?"

"Jako puno zelene boje graška, pomiješane s nečim vodenastim.

Podsjeća me na onaj gnjecavi grašak koji ti u nekim restoranima znaju ponuditi kada naručiš ribu i krumpiriće, makar to nema baš nikakva smisla."

Erik je odmahnuo glavom.

"Ništa od ovoga nema baš nikakva smisla. Zašto bih ja, dovraga, bio okružen bojom gnjecavoga graška?"

"O, na to je lako odgovoriti. Kad se usredotočim na nju, vidim što ona govori o tebi." Zatim je začepila usta i slegnula ramenima. "K tome, imaš i neke svijetle točkice koje se tu i tamo pojave, ali ne bih ti znala reći koje su boje, i tek malo o njihovu značenju. Zvuči suludo, je l’ tako?" "Što ta zelena boja graška i to vodenasto govore o meni?" "Što ti misliš da govore?"

"Zašto mi pitanjem odgovaraš na pitanje?"

"Hej, ti si upravo pitanjem odgovorio na moje pitanje", rekla je Shaylin.

"Ja sam tebe prvi pitao."

"Je li to zaista bitno?" upitala gaje Shaylin.

"Da", rekao je, nastojeći obuzdati živce, premda mu je ona do krajnjih ~ 55 ~

granica išla na jetra. "Što znači ta boja graška?"

"Pa dobro. Ona znači da se nikad nisi morao naročito potruditi da dođeš do onoga što želiš." Mrko ju je pogledao. Slegnula je ramenima. "Pa pitao si me."

"Nemaš ti najblažeg pojma o meni."

Odjednom je i Shaylin izgledala ljutito.

"Joj, daj, molim te! Ne znam odakle mi to, ali budi uvjeren da znam što vidim."

"Hej, nije da moram biti umočen u gnjecavi grašak da bi ti skužila kako mi je ovaj osmijeh donio svašta dobra", rekao je sarkastično Erik.

"Da, dobro, objasni mi onda zašto znam i to da ova živa, maglenasta tvar znači da te nešto rastužilo." Stavila je ruke na bokove, zaškiljila i zagledala se u njega. Čvrsto. Zatim je kimnula glavom, kao da se slaže sa samom sobom. Jako samodopadno, rekla je: "Mislim da ti je netko blizak upravo umro."

Eriku je bilo kao da ga je ošamarila. Ništa nije mogao reći. Samo je pogledao u stranu i pokušao pribrati misli kroz nalet tuge.

"Hej, moja sućut."

Spustio je pogled i primijetio da je dotrčala do njega i ponovno mu stavila ruku na podlakticu. Više nije izgledala samodopadno.

"Stvarno sam pogriješila", rekla je.

"Ne", rekao joj je. "Nisi pogriješila. Jedan prijatelj mi je stvarno upravo umro."

Odmahnula je glavom.

"Nisam to htjela reći. Pogriješila sam zato što sam ti to tako rekla baš onako zlobno. A ja nisam takva. Nisam ja to. Zato ti se ispričavam."

Erik je uzdahnuo.

"Ispričavam se i ja tebi. Ništa od ovoga nije se odigralo kako treba."

Shaylin si je oprezno dotaknula čelo.

"Nikada još nikoga nisi Obilježio crvenim?"

"Nikada nisam Obilježio nikoga prije tebe", priznao joj je.

"O, vau. Ja sam ti prva?"

"Jesi, a ja sam sve zabrljao."

Osmjehnula se.

"Ako to što sam progledala znači da si zabrljao, samo naprijed."

"Pa, drago mi je što si progledala, ali još uvijek mi nije jasno kako se ovo dogodilo." Pokazao je njezin crveni Biljeg. "Kao i ovo." Erik je mahnuo rukama oko sebe. "Ovo s graškom."

"Ovo s graškom dopire iz tebe, ali ima tu i drugih boja. Recimo, kad si ~ 56 ~

mi se ispričao, vidjela sam..."

"Ne!" Podigao je ruku da je ušutka. "Mislim da radije ne bih znao što sve još možeš vidjeti."

"Ispričavam se", rekla mu je tiho, pa spustila pogled i prešla vrhom jedne cipele kroz zimsku smeđu travu. "Stvarno je čudno, sve mi se čini.

Onda, što će sada biti?"

Erik je opet uzdahnuo.

"Nemoj mi se ispričavati, a nema ni ništa loše u tome da je čudno.

Nyx ti je sigurno s razlogom dala taj dar, a i taj crveni Biljeg."

"Nyx?" "Nyx je naša Božica. Božica Noći. Ona je fenomenalna, i ponekad svojim početnicima daje cool darove." Dok je to govorio, Erik se osjećao kao totalna guzica. Sigurno je najkomatozniji Tragač u povijesti Kuće Noći. Pretvorio je jednu slijepu klinku u crvenu početnicu koja je u stanju vidjeti tuđu unutrašnjost, a tek joj se sada sjetio spomenuti njihovu Božicu. "Dođi." Bilo ga je baš briga bi li se Haron složio s ovim postupkom ili ne - ionako se odlučio više ne držati vražjeg scenarija. Onda baš može zaigrati na sve ili ništa i sprtljati sve do kraja. "Pokaži mi gdje si dosad živjela. Spakiraj torbu ili što već god. Odlaziš sa mnom."

"A, da. U Kuću Noći u Tulsi, je 1’ tako?"

"Zapravo, ne. Najprije ću te odvesti Nadsvećenici crvenih početnika.

Možda ona uspije otkriti u čemu sam to pogriješio."

"Hej, neće me ona valjda pokušati 'popraviti' tako da opet oslijepim, zar ne?"

"Shaylin, koliko god mi je to mrsko priznati, mislim da nisi ti ta koju treba popraviti. Nego ja."

~ 57 ~

Sedmo poglavlje

Zoey "Zoey, jesi li me čula?"

Shvatila sam da je Lenobia, dok sam manijakalno četkala Perzefonu, ušla u stajsku pregradu i nešto mi govorila. Dobro, hoću reći da sam shvatila da je izgovarala neke riječi. Naglas. Meni. Ali ja ih zapravo nisam čula. Uzdahnula sam i okrenula se licem prema profesorici konjaništva, naslonivši se na topli, čvrsti bok kobile i nastojeći upijati smirenost i energiju iz njezine poznate bliskosti.

"Oprosti, ne. Nisam te slušala. Skroz sam smušena. Što si mi rekla?"

"Pitala sam te što znaš o tom dečku Auroxu."

"Ništa osim što ti mogu garantirati da nije samo dečko", rekla sam.

"Da, po kampusu se već priča da je mjenjolik."

Osjetila sam kako mi se oči jako šire.

"Ozbiljno? Postoje takva stvorenja? Poput Sama i njegovih suludih seljačkih mame i brata?"

"Sama?"

"Iz Okusa krvi", pojasnila sam joj. "Oni su mjenjolici. Mogu se promijeniti u bilo što što su vidjeli. Mislim. Makar mislim da se ne mogu promijeniti u nežive stvari. Pobogu, moram pročitati te knjige da skužim kako to stvarno ide. Uglavnom, ponavljam, postoje takva stvorenja?"

"Prvo i prvo, ne gledam televiziju. Nikad nisam stekla tu naviku. A i ja tek moram pročitati knjige Okusa krvi."

"Zapravo, to su ti knjige o Sookie Stackhouse koje je napisala jedna cool ljudska žena po imenu Charlaine Harris." Primijetila sam kako me Lenobia gleda i brže-bolje dodala: "Oprosti, oprosti, nisi me zapravo pitala, što ti je drugo?"

"Drugo mi je vezano uz ono što si me na početku pitala. Postoje kojekakva stvorenja - na ovome svijetu, kao i na Onome."

Progutala sam knedlu.

"Znam ja to. Pogotovo što se Onog Svijeta tiče."

"Imajući to u vidu, mnoge kulture iznose dokaze o mjenjolicima u svojim legendama i mitologiji. Posve je razložno zaključiti da se barem neke od tih priča temelje na istini."

"Ne mogu odrediti je li to dobro ili loše", rekla sam.

"Mislim da bi najbolje čemu bismo se mogli nadati bilo da su oni kao i mi ostali - da su dobri ili loši ovisno o pojedincu. Što me dovodi do ~ 58 ~

sljedećeg pitanja. Uz govorkanja po kampusu o Auroxu i njegovoj sposobnosti da barem prividno djeluje kao da može mijenjati svoj lik, priča se i da si ti prilično snažno reagirala na njega. Je li to točno?"

Osjetila sam kako su mi se obrazi zajapurili.

"Nažalost, je. Napravila sam budalu od sebe pred skoro cijelom školom. Ponovno."

"Zašto? Kad bolje od bilo koga znaš koliko opasna manipulatorica Neferet zna biti, zašto si joj se išla tako javno suprotstavljati?"

"Zato što sam glupača", ojađeno sam rekla.

"Ne." Dobrostivo mi se osmjehnula. "Nipošto nisi glupača, i upravo sam zbog toga htjela razgovarati s tobom o toj temi - nasamo. Mislim da bi trebala suzdržanije reagirati na Auroxa, možda čak i pred svojim najbližim prijateljima. Zadrži svoje osjećaje za sebe. Složi pokeraško lice."

"Pokeraško lice? Žao mi je, od društvenih igara znam samo Candyland."

"To znači da bi trebala držati skriveno od svih koji te promatraju svoju reakciju na ono što vidiš i osjećaje koje to u tebi izaziva."

"Zašto?" Sad mi je zaista uspjela privući pažnju. Nije bilo nimalo tipično; za Lenobiju (ili bilo koju normalnu vampyricu) da od jedne početnice traži da čuva tajne.

Uspjela je uloviti moj pogled i mene je iznova zgranula njihova neobična siva boja. Izgledale su mi gotovo kao da je u njima zarobila olujne oblake, "Naučila sam još u mladosti da se zlo katkad voli hvastati, čak i kad bi mu najpametnije bilo da se ne ističe. Iskustvo me uči da stvarna borbi Mraka nije protiv Svjetla i snage ljubavi, istine i odanosti. Meni se čini da najveću prijetnju zlu nosi njegova vlastita uznositost, nadmetnost i pohlepa, Nikad još nisam vidjela nasilnika koji se ne bi volio naslađivati, kao ni lopova koji se ne bi volio hvalisati. Zbog toga i bivaju ulovljeni.

Mrak bi mogao postizati daleko razornije rezultate u svom djelovanju kad bi bio, recimo to tako, neupadljiviji" "Ali Mraku je hvalisanje i naslađivanje u naravi, tako da Mrak razumije one koji privlače pažnju na svoje postupke i sve to", rekla sam, napokon shvativši što mi ona želi reći. "A to znači da, kad se onaj tko se nastoji boriti na strani dobra pritaji, pa samo motri i čeka pravo vrijeme da nešto poduzme, ulovit će zlo na prepad."

"I ono će biti potpuno nespremno za snagu koja potječe od iskrenosti, spokoja i tihe odlučnosti", rekla je Lenobia.

Duboko sam udahnula, pogledala oko sebe da se uvjerim kako se ~ 59 ~

nitko ne skriva izvan Perzefonine pregrade, a onda se tiho obratila Lenobiji.

"Od trenutka kad sam ugledala Auroxa vidikamen mi se počeo žariti.

Prije toga mi se to dogodilo samo dvaput, i to kad je bila prisutna stara magika." Zastala sam, oklijevajući, pa joj priznala: "Sinoć sam pogledala kroz vidikamen i opazila nešto čudno oko Starka. Od toga sam blago šiznula." "Što li je Stark rekao o tome?"

"Eh, nisam mu rekla."

"Nisi? Zašto?"

"Pa, ispočetka zato što me on pomalo smeo." Brzo sam prešla preko toga, znajući da sam vjerojatno porumenjela. "A nakon toga baš i ne znam zašto mu ništa nisam rekla." Prisjetila sam se kako smo se zamalo posvađali na putu do škole. "Ne, čekaj, zapravo znam zašto. Još od svega što se dogodilo na Onom Svijetu između mene i Starka ništa više nije kao prije. Dijelom je to dobro - jako smo bliski najveći dio vremena. Ali dijelom je i čudno."

Lenobia je kimnula glavom.

"To mi je shvatljivo. Razmjeri iskustva koje ste vas dvoje proživjeli trebalo bi promijeniti dinamiku osobnog odnosa. A ta stara magika koju si opazila na Starku mogla bi jednostavno biti preostatak iz vremena koje je proveo na Onom Svijetu." Osmjehnula se. " Sve mi se čini da bi, kad bi kroz vidikamen pogledala sebe, možda vidjela..."

"Joj, nema mrtve šanse! Ne želim vidjeti da nešto lebdi oko mene!"

Lenobijin je smiješak nestao.

"Zvučiš ustrašeno." "Šizim, to svakako. Mislim da mi je za doglednu budućnost dosta stare magike i Onog Svijeta i svega ostalog što uz to ide."

"Ah, shvaćam. Ako Aurox u sebi nosi tragove stare magike, onda je upravo zbog toga njegova blizina tako snažno djelovala na tebe."

"Definitivno sam se od njega osjetila čudno, čak i prije nego što sam vidjela da se mijenja u bika." "Čudno? U smislu da te u isti mah i zastrašio?"

"Da, ali imala sam i nekakav neobičan osjećaj iznenađenja, kao da moja intuicija zapaža nešto što mi razumski ne ide u glavu. A onda me obuzela totalna zabrinutost. Nešto nije u redu s tim tipom, Lenobia, i to nešto je jako, jako drevno."

"Ali uviđaš da on ostatku svijeta izgleda kao naočit tinejdžer?"

"Da, valjda." Zatim sam frknula. "Voljela bih ga odvesti na Skye da ~ 60 ~

otkrijem što taj dio 'ostatka svijeta' vidi kad ga pogleda."

"Tvoj vidikamen potječe sa Skyea?"

"Da, dala mi ga je Kraljica. Kazala je da ako stara magika postoji u blizini kad pogledam kroz njega, vidjet ću je." Prisjetila sam se Starka i onih jezovitih sjena. "Meni je više nego dovoljno izlaziti nakraj s onim što vidim vlastitim očima. Ne želim više gledati kroz vidikamen." Odmahnula sam glavom, stideći se vlastite slabosti. "Oprosti. Baš sam pekmezasta.

Ne znam što mi je da se toliko bojim. Trebala sam pogledati Auroxa kroz taj glupi kamen."

"A što bi se dogodilo da si tada ugledala nešto užasno? Može li svatko tko pogleda kroz kamen opaziti staru magiku?"

"Ne." Obrisala sam si suze s obraza. "To je dar koji imaju samo pojedine Nadsvećenice."

"Znači, da si i uspjela nazreti Mrak kroz kamen, pa to rekla svima, uzdajući se u kamen da im otkrije to što sama vidiš, ne bi zapravo imala nikakav stvaran dokaz?"

"Da, otprilike tako. U gabuli sam bila i ostala."

"Ne, bila si i ostala dovoljno mudra da slušaš instinkte. Nešto nimalo nije kako treba s ovim pijunom Neferet. Znala si to od prvog trenutka kad si ga vidjela, a budući da si to znala, nisi mogla samo mirno stajati s jezikom za zubima i ponašati se kao isprazno dijete."

Podsjetila sam se da potražim točno značenje riječi "isprazno", ili da zamolim Damiena da mi je ukratko definira.

Lenobia nije bila gotova. Usrdno je nastavila: "Htjela bih da posvetiš neko vrijeme razmišljanju o Auroxu. Upamti kako ćeš se osjećati i što ćeš točno primijetiti kad ga sljedeći put vidiš - ali upamti sve to šutke. Zadrži pokeraški izraz lica. Ne daj da itko sazna što se zbiva ispod te tvoje zgodne male tinejdžerske vanjštine."

"Misliš da ga ne bih trebala pogledati kroz svoj vidikamen?"

"Ne, dokle god toliko strahuješ od onoga što bi mogla ugledati. Kada nagonski osjetiš da je došao pravi trenutak, pogledaj tada i samo tada."

"A što ću sa Starkom?" Zadržala sam dah.

"Stark se zavjetovao tebi i našoj Božici. Mislim da je to što stara magika prianja uz njega dobro. Prestani se zabrinjavati oko svog Ratnika - on to može osjetiti, što mu neće pomoći."

"Da, okej, to mi ima smisla. Znači, to što osjećam totalno olakšanje jer ne moram gledati kroz vidikamen ne znači da sam obična cmoljava beba ili kukavica?"

Osmjehnula se. ~ 61 ~

"Ne, a ni da si glupača. Ti si mlada početnica Nadsvećenica, prva takva u povijesti, i jednostavno nastojiš pronaći vlastiti put kroz svijet koji zna itekako zbunjivati."

"Stvarno si pametna", rekla sam.

Lenobia se nasmijala.

"Ne, stvarno sam stara."

Tada sam se i ja nasmijala, jer makar sam bila prilično sigurna da joj je bar stotinjak godina, Lenobia je izgledala kao da joj je tridesetak.

"Pa, izgledaš kao da ti je dvadeset i nešto," slagala sam, "tako da si samo otprilike stara, a nestvarno stara."

"Dvadeset i nešto! S takvom sposobnošću izgovaranja neistina nećeš imati nikakvih problema sa zadržavanjem svojih zapažanja o Auroxu za sebe", rekla je Lenobia. Zatim se zahihotala, kunem se, što joj je doslovce dalo stvarno mladenački izgled. "Dvadeset i nešto! Nisam bila tih godina već dulje od dva stoljeća!"

"Koja je tvoja tajna? Botoks i kolagen?" upitala sam je, hihoćući se s njom.

"Krvna grupa B i krema za sunčanje", odgovorila mi je.

"Hej, vas dvije, oprostite što vas prekidam." Kovrčava plavokosa glava Stevie Rae izašla je na vidjelo kad je provirila u stajsku pregradu.

"Ne prekidaš nas, Stevie Rae", rekla je Lenobia, smješkajući se i dalje. "Dođi, pridruži nam se. Samo smo pričale o elegantnom starenju."

"Moja mama oduvijek govori da je spavat osam sati, pit što više vode i ne rodit nijedno dijete bolji recept protiv starenja od ičega što bi doktori ili L`Oreal ikada mogli smislit." Široko se osmjehnula Lenobiji, pa bacila zabrinut pogled prema Perzefoni. "I hvala lijepa na pozivu da uđem, al ostat ću ja tu vani. Nisu mi konji naročito po volji. Bez uvrede; strašno su veliki."

"Nije to nikakva uvreda", rekla je Lenobia. "Treba li Ratnicima nešto?"

"A- a. Arena im je super za poduku. Oni se baš fino provode onako po muški, što znači da lemaju jedni druge drvenim mačevima i ispucavaju strijele di već, i usput se stalno nešto deru." Sve tri smo prevrnule očima.

"Al došo je tvoj kauboj, pa sam ti došla to javit."

"Moj kauboj?" Lenobia je djelovala potpuno zbunjeno. "Nemam ja kauboja."

"Pa, sigurno je tvoj, jer se upravo pojavio pred ulazom u koral s ogromnom konjskom prikolicom, kaže da se javlja na posao i pita gdje može iskrcat svoje stvari", rekla je Stevie Rae. ~ 62 ~

Lenobia je polagano uzdahnula. Vidno srdita, kazala je: "Neferet. To je njezina rabota. On je prvi od ovdašnjih ljudi koje je uposlila."

"Ne kužim šta je Neferet naumila", rekla je Stevie Rae. "Znam jako dobro da ona mrzi ljude i da je boli lijevi guz za to je 1’ ekipi iz ovoga grada drago što smo mi tu ili ne."

"Neferet namjerava izazvati probleme", rekla sam.

"A počela je od mene jer zna da sam stala na vašu stranu", rekla je Lenobia.

"Kaos." Kad sam izrekla tu riječ, osjetila sam istinu u njoj. "Neferet nam želi izazvati kaos u životu."

"Pružimo onda tom kauboju topao doček, da se osjeti dobrodošao, i pokažimo mu kako nekaotičan i upravo dosadan može biti rad u mojoj konjušnici. Bude li tako, on bi možda, kažem možda, mogao odlučiti prijeći na neke uzbudljivije pašnjake, pa će se Neferet posvetiti nečemu drugom."

Kao da je poslana na zadatak, Lenobia je izmarširala iz Perzefonine pregrade. Stevie Rae i ja razmijenile smo pogled.

"Nema šanse da ovo propustim." Potapšala sam Perzefonu po toplim sapima u znak pozdrava i bacila četku za timarenje natrag u košaru za pribor.

Stevie Rae me primila pod ruku kad smo otišle za Lenobijom.

"Samo nisam rekla Lenobiji da je njen kauboj baš strašno zgodnički", prišapnula mi je.

"Ozbiljno?"

"Samo čekaj, vidit ćeš."

Sad sam postala superznatiželjna, pa sam ubrzala korak i užurbano prešla preko pijeska arene, jedva mahnuvši Starku, koji je upravo pružao luk Rephaimu. Stevie Rae mu je pokušala poslati pusu, ali ja sam je vukla za sobom, pa mu se u biti samo stigla zasmijuljiti i mahnuti. Pokušala sam zanemariti Starkovo mrštenje i uznastojala ne iskazati ništa od svoje radoznalosti, uzbuđenja i čiste zbunjenosti.

Nisam točno znala zašto, ali apsolutno nisam htjela da me Stark išta upita o Auroxu.

"Eno ga, to ti je on. Onaj visoki nevampyr s kaubojskim šeširom, tamo kod vrata."

Stevie Rae mi je pokazala široka bočna vrata arene. Bila su klizno podignuta. Odmah pred njima stajala je velika konjska prikolica, prikvačena za jedan od onih masivnih kamioneta koje frajeri iz Oklahome tako vole kupovati da se u njima mogu vozikati i praktički stanovati. Pred ~ 63 ~

prikolicom je stajao izuzetno visok čovjek. A Stevie Rae je definitivno imala pravo. Bio je stvarno zgodan, čak i kao stariji tip. " Izgleda kao netko tko bi trebao biti na Western Channelu", rekla sam joj. "I glumiti jednog od onih kaubojskih junaka iz starih vremena."

"Sam Elliott, eto na koga on meni sliči."

"Ha?" Upitno sam je pogledala. Uzdahnula je. "On ti je glumio u hrpi kaubojskih filmova. Znaš, ko recimo u Tombstoneu."

"Ti gledaš kaubojske filmove?"

"Nekad sam, s mamom i tatom, pogotovo subotom navečer prije spavanja. Pa šta?"

"Pa ništa."

"Da nisi rekla Afroditi", rekla je. "Što da nisi rekla Afroditi?" upitala je Afrodita.

Stevie Rae i ja poskočile smo kad se ona stvorila iza nas, naizgled iz vedra neba.

"Nemoj se tako jezivo prikradat", rekla sam joj.

"Ne prikradam se. Samo sam prirodno graciozna. Zato što su mi kosti delikatne", rekla je. Zatim je uprla ledenoplave oči u Stevie Rae. "Još jednom - što da nisi rekla Afroditi?"

"Da je Lenobijin kauboj superzgodan", rekla je Stevie Rae. Afrodita joj je očima dala do znanja da joj ne ide laganje, što je i bila istina, ali pogled joj je smjesta potom prešao na plećatu siluetu tog čovjeka, i zadržao se na njoj.

"Uuuuu! To je Lenobijin..."

"Zaposlenik." Pomogla sam joj oko te riječi, premda Afrodita uopće nije marila za mene. "Trebao bi raditi za Lenobiju."

"Baš je napet", rekla je Afrodita. "Nije napet kao Darius, ali svejedno.

N . A. P. E. T" "Jesam vam rekla. A tako je visok da Lenobia uz njega izgleda još sitnija nego šta je."

Dok smo se Stevie Rae, Afrodita i ja primicale dovoljno blizu da ih čujemo i nastojale (bezuspješno) ne zjakati previše upadljivo u njega, kauboj je podigao šešir u pozdrav Lenobiji i sa savršeno otegnutim oklahomskini izgovorom kazao: "Poštovanje, gospojo. Ja sam novi upravitelj konjušnice. Bio bih vam zahvalan da mi kažete koji je gospodin tu glavni."

Nisam vidjela Lenobijino lice, ali opazila sam kako su joj se leđa ispravila.

"Ajoj", prošaptala je Stevie Rae. ~ 64 ~

"Toliko o cijeloj toj toploj dobrodošlici", rekla sam dovoljno prigušeno da me čuju jedino Afrodita i Stevie Rae. "John Wayne je upravo totalno sjebao stvar", rekla je Afrodita.

"Ja sam Lenobia." Glas joj je lako dopro do nas. Nije mi zvučala ljutito. Prije mi je zvučala kao ledena oluja. "Ja sam gospođa koja je glavna u ovoj konjušnici, i vaša nova šefica." Nastalo je pomalo nelagodno zatišje kad mu Lenobia nije pružila ruku da se rukuju.

"Brrr", prošaptala je Afrodita. "Upravo me podsjetila na moju mamu, što nipošto nije dobra vijest za Johna Waynea."

"Sama Elliotta", prišapnula je Stevie Rae. Afrodita je mrko pogledala moju najbolju frendicu. Suspregnula sam beznadan uzdah.

"Nimalo nije sličan Johnu Wayneu." Nastavila joj je pojašnjavati teatralnim šaptom. "Ali izgleda kao pljunuti Sam Elliott."

"Previše si gledala običnu televiziju kao klinka, i to ko bog nakon subotnje večere sa svojim starcima. Totalno jadno." Afrodita je prezirno odmahnula glavom prema Stevie Rae. Upravo sam pomislila kako je to bizarno što Afrodita poznaje obiteljsku situaciju u domu Stevie Rae kad nam je kaubojska predstava ponovno privukla pažnju. Čovjek je opet podigao šešir u pozdrav Lenobiji, a ovaj put se osmjehnuo a mi smo, čak i s prilične udaljenosti, opazile da su mu oči zaiskrile.

"Pa, gospojo, čini se da sam bio pogrešno upućen. Drago mi je da smo to brzo raščistili. Zovem se Travis Foster, i drago mi je što smo se upoznali, šefice."

"I ne smeta vam što ste otkrili da vam je šef zapravo šefica?"

"Ne, gospojo. Moja mama je bila prava dama, a ja nikad nisam bio ni marljiviji ni sretniji na poslu nego dok sam radio za nju."

"Gospodine Foster, ja vas podsjećam na vašu majku?"

Meni je Lenobijin glas zvučao dovoljno ledeno da zamrzne vodu, ali Travis kao da to nije zapažao. Naprotiv, djelovao je kao da se zabavlja.

Zabacio je šešir na zatiljak i zagledao se u Lenobiju pod sobom kao da mu je postavila ozbiljno, a ne sarkastično pitanje.

"Ne, gospojo, zasad me još ne podsjećate." Lenobia nije rekla ništa više, a mene je upravo počeo obuzimati onaj meškoljavi osjećaj nelagode koji mogu izazvati ukočeni razgovori s odraslima kad je Travis nekako slegnuo ramenima, zataknuo prst za gajku svojih Wranglerica i rekao: "Onda, Lenobia, možete mi pokazat gdje ćemo se moja kobila i ja skućiti?"

"Kobila? Skućiti?" rekla je Lenobia. ~ 65 ~

"Koja je ovo zakon provala. Da bar imam kokice", rekla je Afrodita.

"Spalit će ga svojim laserskim pogledom", rekla sam.

"Lenobia ima laserski pogled?" upitala je Stevie Rae. Afrodita i ja pogledale smo u Stevie Rae kao da nas je upravo pitala smatramo li da se Lindsay Lohan zaista izliječila od ovisnosti.

"A da ja rade samo šutke gledam", kazala je Stevie Rae. "Hvala", rekle smo joj Afrodita i ja uglas, zbog čega me ošinula pogledom prije nego što smo se sve tri ponovno posvetile zjakanju i prisluškivanju.

"Pa, gospojo", otegnuto je rekao Travis. "Kazao sam vašoj Nadsvećenici kad me uposlila da moja kobila i ja dolazimo u paketu, pa ću je morat smjestit ovdje u staju. Budući da sam upravo završio sezonu rada kao upravitelj konjušnice u Durant Springsu, i meni će trebat smještaj."

Zastao je, a kad Lenobia ništa nije rekla, dodao je: "Durant Springs vam je u Coloradu, gospojo."

"Znam gdje je to", poklopila gaje Lenobia. "Odakle vam pada na pamet da smijete ostati ovdje na kampusu? Nemamo mi prostora za smještaj ljudi."

"Jašta, gospojo, tako je rekla Nadsvećenica. Budući da se radno mjesto moralo smjesta popuniti, rekao sam joj da će mi sasvim odgovarat da se skućim s Bonnie dok ne nađem neki stan u blizini."

"Bonnie?"

Travis si je premjestio šešir na glavi, što je bila prva naznaka da mu je možda nelagodno.

"Da, gospojo. Moja kobila se zove Bonnie." Kao da je to bio ugovoreni znak, iz konjske se prikolice začulo gromoglasno dum! Otišao je do stražnjih vrata i nastavio objašnjavati Lenobiji. "Bilo bi mi drago da mi date da je iskrcam. Dug je put od Colorada dovde za jednu krupnu curu."

"Mislite da mu je konjica debela?" tiho je upitala Stevie Rae. "Seljanko, mislila sam da nećeš više pričat", rekla je Afrodita.

"Mislim da joj se upravo uspio uvaliti", rekla sam. Nije bilo šanse da Lenobia pusti da se umoran konj vozi u prikolici Božica bi znala dokle.

"Iskrcajte svoju kobilu. Nas dvoje ćemo porazgovarati o vašem smještaju nakon što njoj bude udobno", rekla je Lenobia.

Primijetila sam da je Travis već počeo rasklapati niz poluga i lanaca koji su držali vrata konjske prikolice zatvorenima, pa smo morale čekali samo nekoliko sekundi da se rampa otvori.

"Dođi, curo moja velika. Naaatrag", rekao je Travis glasom koji je prešao iz pristojnog i povremeno blago posprdnog tona u toplinu, blagost i ~ 66 ~

nježnost. Zatim je njegov konj unatraške izašao iz prikolice, a svuda oko nas začuli su se uzdasi nevjerice i divljenja. Odmaknula sam pogled od konja dovoljno dugo da vidim da ne zjakamo samo Stevie Rae i ja. Darius, Stark, Rephaim i većina početnika nekako je uspjela došetuckati skroz do nas.

"Nije moguće da je to konj", rekla je Stevie Rae, a premda smo bile nekoliko metara udaljene od životinje, doslovce je ustuknula za korak.

"Vrag te neće. To je dinosaur", rekla je Afrodita.

"Prilično sam sigurna da je to konj", rekla sam, proučavajući kobilu.

"Samo jako, jako velik."

"O, pa ona je peršeron! Izuzetna je!" rekla je Lenobia.

Svi su samo zurili dok je sitna Lenobia prilazila golemoj kobili bez i tračka skanjivanja. Potpuno patuljasta naspram te konjske gromade, nastavnica konjaništva podigla je ruku, sasvim blago. Kobila ju je promatrala na trenutak, pa spustila nos i frknula Lenobiji u dlan. Sa širokim djetinjim osmijehom na licu, Lenobia je pomilovala kobilu po divovskoj njušci i nježno joj kazala: "O, pa ti si zaista prekrasna, baš prekrasna djevojka." Prešla je pogledom s konja na kauboja. Led joj se totalno otopio u glasu i učinilo mi se da je doista dobila izljev oduševljenja. "Nisam vidjela peršerona otkako sam plovila iz Francuske kao mala, a to je bilo prije više godina nego što sam spremna priznati. Na brodu je sa mnom bio par tih krupnih ljepotana. Ostali su mi u divnom sjećanju i sve otada me zanimaju vučni konji. Ona je prekrasan šareni zelenko. Rekla bih da će bivati sve svjetlija kako joj godine budu odmicale. Vidim da je navršila petu prije mjesec.."

Lenobia je zastala, nakrivila glavu i zagledala se u oko konja prije nego što će nastaviti. "Ne, navršila je petu prije dva mjeseca. Pripada ti cijelog svog života, zar ne?"

Vidjela sam kako je Travis iznenađeno trepnuo. Otvorio je, pa zatvorio, pa opet otvorio usta. Nakašljao se.

"Pa, da, gospojo."

Zastao je i podigao ruku da potapše Bonnie po preogromnom, debelom vratu, kao da mu treba nekakvo uporište da bi opet došao sebi. Znala sam zašto je odjednom tako smušen. Svi koji su ikada gledali Lenobiju s konjima znali su zašto. Kad bi stupila u doticaj s konjima Lenobia je iz stvarno zgodne prelazila u potpuno, totalno prekrasnu ženu, a s krupnom je kobilom sada bila u stvarno ozbiljnom doticaju, tako daje punom žestinom svoga obožavanja konja opalila i kauboja. Nije bila stvar u tome da je htjela svoju krajnju privlačnost usmjeriti u njega, ali on je svejedno ~ 67 ~

trpio popratne posljedice. Ali ozbiljne popratne posljedice.

Travis se opet nakašljao, premjestio šešir na glavi, pa rekao: "Mama joj je poginula neposredno nakon što se Bonnie rodila - od iznenadnog udara groma nasred pašnjaka. Odgojio sam je na dudu."

Lenubia je okrenula sive oči prema kauboju. Djelovala je iznenađeno, kao da je smetnula s uma da je i on tu. Oduševljenje konjem isključilo se iz nje kao da je stisnula prekidač.

"Dobro si je odgojio. Krupna je, sigurno ima metar šezdeset. Dobrih mišića. U izvrsnom stanju." Premda je kazala riječi hvale, glas joj je prije zvučao ozlojeđeno nego ljubazno. Tek nakon što je podigla pogled i uputila osmijeh kobili, glas i izraz lica ponovno su joj počeli izražavati divljenje i istinsko zadovoljstvo. "Bistra si ti djevojka, zar ne?" rekla je Lenobia Bonnie, koja je stajala bez vrpoljenja, strižući ušima posvuda unaokolo, zjakajući u sve nas otprilike u istoj mjeri u kojoj smo mi zjakali u nju. "I još imaš dovoljno samopouzdanja da se pristojno ponašaš, čak i kad si u neobičnoj, novoj okolini." Lenobia je prešla pogledom s kobile na kauboja, a izraz joj se skamenio u hladnu srdačnost. Kratko mu je, odlučno kimnula glavom. "Dobro, onda, to bi bilo to. Ti i Bonnie smijete poći sa mnom. Pokazat ću vam gdje ćete se smjestiti - oboje."

Lenobia se okrenula i dugim koracima pošla natrag kroz arenu. Kad je stigla do točke na sredini, zastala je i obratila se svima nama.

"Početnici i vampyri, ovo je Travis Foster. On će raditi za mene.

Njegova se kobila zove Bonnie. Iskazujte joj poštovanje koje zaslužuje kao vrstan primjer veličanstvene rase peršerona. Ratnici, molim vas da uočite njezinu veličinu i način na koji se drži. Preci su joj bili ratni konji iz davnine."

Pogledala sam prema kauboju i primijetila da se osmjehnuo i kimnuo na Lenobijin komentar, te toplo potapšao krupnu kobilu prije nego što je uputio jednako topao pogled prema profesorici konjaništva. Lenobia njega uopće nije pogledala. Umjesto toga, stisnula je oči i strogo promotrila sve nas koji smo se tu okupili.

"A sada svi zajedno možete prestati zuriti i vratiti se svom poslu."

Zatim je Lenobia odmarširala iz arene prema stajama, i ne osvrnuvši se prema Bonnie i Travisu, koji su otišli za njom kao da su noćni leptiri, a ona izuzetno sjajna svjetiljka.

"Ima tu zanimljivih mogućnosti", rekla je Afrodita.

"Zbilja, ta kobila stvarno cool izgleda. Mislim ono, velika je, ali svejedno je stvarno cool", rekla sam.

Afrodita je zakolutala očima. ~ 68 ~

"Nisam mislila na konja, Z." Namrštila sam se na Afroditu kad nam je Damien užurbano prišao.

"Zoey, dobro je, tu si. Trebaš se vratiti u glavnu zgradu."

"Misliš, nakon šestog sata? Samo što nije završio", rekla sam.

"Ne, dušo. Mislim smjesta. Došla ti je baka, i prilično sam siguran da je uplakana."

~ 69 ~

Osmo poglavlje

Zoey Želudac mi se stisnuo i došlo mi je na povraćanje.

"Okej, stižem", Kazala sam Damienu. "Ali bilo bi mi drago da dođeš sa mnom." Kad je ozbiljno kimnuo glavom, pogledala sam Stevie Rae i Afroditu. "Kao i vas dvije. Može?"

"Jasno da ćemo doć s tobom", rekla je Stevie Rae. Afrodita za promjenu nije prigovorila zato što je Stevie Rae odgovorila umjesto nje. Samo je kimnula i rekla: "Može."

Okrenula sam se da pogledom potražim Starka kad se odjednom našao pokraj mene. Ruka mu je sišla niz moju podlakticu sve dok nam se prsti nisu pronašli i isprepleli.

"Radi se o tvojoj mami?"

Nisam se mogla pouzdati u svoj glas, pa sam samo kimnula.

"O tvojoj mami? Šta nije Damien rekao da ti je došla baka?" rekla je Stevie Rae. "Je." Afrodita se oglasila prije nego što je Damien stigao. Proučavala me pogledom od kojeg je izgledala starije (i uviđavnije) nego što je bila.

"Radi se o tvojoj mami?" upitala me.

Stark me na trenutak pogledao, a ja sam mu još jednom kratko kimnula. Zatim je rekao: "Zoeyna mama je umrla."

"O, ne!" rekao je Damien, a suze su mu smjesta navrle na oči.

"Nemoj, dobro?" rekla sam brzo. "Nemojmo to ovdje. Ne želim da me itko gleda."

Damien je čvrsto stisnuo usne, žmirnuo i kimnuo glavom.

"Dođi, Z. Idemo svi do tvoje bake." Stevie Rae mi je prišla s druge strane i primila me pod ruku. Afrodita je primila Damiena za ruku, pa su otišli za nama iz arene.

Cijelim sam se putem nastojala pripraviti za to što će mi baka reći.

Valjda sam se nastojala pripraviti za to što će mi baka reći još otkako sam se probudila iz posjeta Onom Svijetu u snu, gdje sam gledala kako Nyx pruža dobrodošlicu duhu moje mame. Dok sam ulazila u glavnu školsku zgradu i prilazila ulaznom foajeu shvatila sam da prava istina glasi kako nikad neću biti pripravna na tu vijest.

Prije nego što ćemo proći kroz posljednja vrata, Stark mi je stisnuo ~ 70 ~

ruku.

"Tu sam ti, i volim te."

"I ja te volim, Z", rekla je Stevie Rae. "I ja", rekao je Damien, pa zajecao, tek načas.

"Dam ti da posudiš moje naušnice s dijamantima od dva karata", rekla je Afrodita.

Zastala sam i osvrnula se prema njoj.

"A?" Slegnula je ramenima.

"Od mene nećeš dobit nikakav jači izraz ljubavi." Čula sam kako Stevie Rae teško uzdiše, a Damienu se čelo naboralo kad ju je pogledao u nevjerici. Ali ja sam jednostavno rekla.

"Hvala. Držat ću te za riječ", na što se Afrodita namrgodila i promrsila: "Božice, baš mrzim biti dobra."

Oslobodila sam se Stevie Rae i Starka i guranjem otvorila dvostruka vrata. Baka je sama čekala u foajeu, sjedeći u širokom kožnom naslonjaču.

Damien je imao pravo; baka je bila uplakana. Izgledala je staro i vrlo, vrlo tužno. Čim me ugledala, ustala je. Susrele smo se usred foajea i čvrsto se zagrlile. Kad me napokon pustila iz stiska, baka se odmaknula tek toliko da mi pogleda u lice. Zadržala je ruke na mojim ramenima. Njihov mi je dodir bio topao, pouzdan i poznat, i od njega mi je čvor u želucu nekako postao podnošljiv.

"Mama je mrtva." Morala sam to kazati prije nje.

Baka nije djelovala iznenađeno što to znam. Samo je kimnula i kazala mi: "Da, u-we-tsi-a-ge-ya. Tvoja majka je mrtva. Je li ti došao njezin duh?"

"Na neki način. Sinoć, dok sam spavala, Nyx mi je pokazala kako mama ulazi na Onaj Svijet."

Kroz bakine dlanove osjetila sam kako se sva stresla. Sklopila je oči i zanijela se. Načas sam se pobojala da će se onesvijestiti, pa sam stavila ruke na njezine.

"Duše, dođi mi! Pomozi baki!"

Element s kojim sam najčvršće povezana reagirao je smjesta. Osjetila, sam kako se kovitla kroz mene i prelazi u baku, koja je naglo udahnula i prestala se njihati, ali nije otvorila oči.

"Zraku, dođi mi. Molim te, okruži baku Redbird i daj joj da udahne snagu." Damien mi je pristupio i jedanput dotaknuo bakinu nadlakticu, nježno, a oko nas se nadigao sladak, nemoguć lahor. ~ 71 ~

"Vatro, dođi mi. Molim te, zagrij Zoeynu baku, da joj ne bude hladno makar je tužna."

Iznenađeno sam trepnula kad se Shaunee pridružila Damienu. I ona je načas dotaknula baku, pa mi se osmjehnula suznim očima i kazala: "Kramisha nam je rekla da ti trebamo."

"Vodo, dođi mi. Saperi Z-inu baku i, molim te, odnesi sa sobom dio njene tuge." Erin je stala pokraj Shaunee i dotaknula bakina leđa. Zatim mi se, baš kao i njezina Blizanka, osmjehnula kroz suze. "Da, nismo čak ni morale pročitat njenu pjesmu. Samo nam je rekla da dođemo ovamo."

Bakine su oči i dalje bile sklopljene, ali primijetila sam da su joj se kutovi usana malčice zadigli.

"Doduše, pjesma mi je bila dobra." Kramishin je glas dopro odnekud iza mene.

Dok je Afrodita frktala, Stevie Rae je rekla: "Zemljo, molim te, dođi mi." Došla je na moju suprotnu stranu i obgrlila baku. "Posudi Z-inoj baki dio svoje snage, da joj što prije opet bude okej."

Baka je triput dugo, duboko udahnula. Kad je izdahnula treći put, otvorila je oči i, premda je u njima još bilo tuge, lice joj je izgubilo onaj strašni izgled ispijene starice koji je imalo kad sam je ugledala.

"Reci im što ja to radim, u-we-tsi-a-ge-ya."

Nisam bila sigurna što baka namjerava, ali kimnula sam joj. Znala sam da će mi objasniti, i imala sam pravo. Prišla je svakom od mojih četvero prijatelja, počev od Damiena. Dotaknula mu je lice i rekla: "Wado, Inole. Osnažio si me." Kad je otišla do Shaunee, objasnila sam prijateljima: "Baka vam zahvaljuje, oslovljavajući vas riječju Cherokeeja za vaš osobni element."

"Wa-do, Egela. Osnažila si me." Baka je dotaknula Shaunee po obrazu i prešla na Erin. "Wa-do, Ama. Osnažila si me." Na kraju je dotaknula obraz Stevie Rae, još mokar od suza. "Wa-do, Elohine. Osnažila si me."

"Hvala ti, bako Redbird", tiho je kazao svatko od njih četvero.

"Gv-li-e-li-ga", rekla je baka, pa na engleskom ponovila: "Hvala vam."

Pogledala je u mene. "Sad mogu podnijeti da to kažem." Stala je preda me i primila me za obje ruke. "Tvoja je majka ubijena na mojoj plantaži lavande." "Što?" Osjetila sam kako šok prolazi kroz mene. "Ne shvaćam. Kako?

Zašto?" "Šerif kaže da je došlo do pljačke, a ona se samo našla na putu. Kaže ~ 72 ~

da su to, sudeći prema onome što su uzeli, mom računalu i televizoru i kamerama, kao i prema neplaniranom nasilnom zločinu, vjerojatno bili ovisnici koji su krali da dođu do novca za drogu." Baka mi je stisnula šake.

"Ostavila ga je, ptičice, i došla meni. Došlo je do bračne svađe. A ja joj nisam bila pri ruci." Bakin je glas ostao čvrst, ali suze su joj navrle na oči i zatim se izlile.

"Ne, bako, ne svaljuj krivnju na sebe. Nisi ti kriva, a da si bila tamo izgubila bih vas obje - a to ne bih mogla podnijeti!"

"Znam, u-we-tsi-a-ge-ya, ali smrt djeteta, čak i kad ga je roditelj prethodno izgubio, teško je breme."

"Je li - kako je - je li mama patila?" Glas mi je bio jedva čujniji od šapta.

"Ne. Brzo je skončala." Baka je to rekla bez oklijevanja, ali učinilo mi se da sam primijetila kako joj je nešto proletjelo pogledom.

"Ti si je pronašla?"

Baka je kimnula, a suze su joj gušće i brže potekle niz obraze.

"Jesam. Bila je u polju odmah pokraj kuće. Ležala je tamo i izgledala tako spokojno da sam isprva pomislila da samo spava." Baki je glas zapeo od jecaja. "Nije spavala." Čvrsto sam primila bakine ruke i izgovorila riječi koje sam znala da su joj potrebne.

"Sretna je, bako. Vidjela sam je. Nyx je odagnala tugu od nje. Čeka nas na Onom Svijetu, gdje uživa blagoslov Božice."

"Wa-do, u-we-tsi-a-ge-ya. Osnažuješ me", prišapnula mi je baka i ponovno me zagrlila.

"Bako", kazala sam joj uz obraz. "Molim te, ostani sa mnom, barem nakratko."

"Ne mogu, u-we-tsi-a-ge-ya." Odmaknula se, ali nastavila me držati za ruku. "Znaš da se pridržavam običaja našeg naroda i oplakujem sedam punih dana, a ovo mi nije pravo mjesto za oplakivanje."

"Ne živimo mi tu, bako", rekla je Stevie Rae i obrisala si lice rukavom.

"Zoey se sa cijelom našom ekipom preselila u tunele ispod Depoa u Tulsi.

Ja sam im službena Nadsvećenica, i bilo bi mi stvarno drago da dođeš živjet s nama - na sedam dana ili sedam mjeseci - na koliko dugo hoćeš."

Baka se osmjehnula Stevie Rae. "Ponuda ti je velikodušna, Elohine, ali ni vaš mi depo nije pravo mjesto za oplakivanje." Baka me pogledala u oči i znala sam što će reći prije nego što je progovorila. "Moram biti na svojoj zemlji, na plantaži.

Moram sljedećih tjedan dana vrlo malo jesti i spavati. Moram se posvetiti ~ 73 ~

pročišćavanju svojeg doma i svoje zemlje od toga groznog zlodjela."

"Posve sama, bako?" Stark se našao pokraj mene, pun topline i snage.

"Nije li to opasno za tebe, nakon onoga što se dogodilo?"

"Tsi-ta-ga-a-sh-ya, ne daj da te moj izgled zavara." Oslovila je Starka nadimkom Pijevac, koji mu je sama nadjenula. "Ja sam mnogo toga, ali sigurno nisam bespomoćna starica."

"Nije mi nakraj pameti kazati da si bespomoćna", ispravio se Stark.

"Ali možda ne bi bilo dobro da budeš sama."

"Da, bako. Stark dobro kaže", rekla sam joj.

"U-we-tsi-a-ge-ya, moram pročistiti svoj dom, svoju zemlju i sebe dok oplakujem. Neću to moći sve dok ne sklopim mir sa zemljom, a neću boraviti unutar kuće sve dok se temeljito ne pročisti i dok ne prođe sedam dana. Podići ću šator u svome dvorištu, na livadi pokraj potoka." Baka se osmjehnula Starku, Stevie Rae i ostatku mojih prijatelja. "Ne bih rekla da biste vi naročito dobro izdržali izlaganje suncu cijelo to vrijeme."

"Pa, bako, ja..." započela sam, ali prekinula me.

"Ovo moram sama obaviti, u-we-tsi-a-ge-ya. Doduše, nešto bih te htjela zamoliti."

"Samo reci", kazala sam joj.

"Hoćeš li za sedam dana doći sa svojim prijateljima na imanje? Hoćeš li tada izreći krug i izvesti vlastiti obred pročišćavanja?"

"Hoću." Kimnula sam joj i pogledom obuhvatila prijatelje oko sebe.

"Hoćemo", rekla je Stevie Rae. Njezine su riječi ponovili i svi ostali pokraj i oko mene.

"Onda će tako biti", čvrsto je rekla baka. "Običaj oplakivanja i pročišavanja Cherokeeja spregnut će se s vampyrskim obredom. Dobro je što je lako, jer moja se obitelj proširila i sad uključuje toliko vampyra i početnika." Pogled joj je prošao po okupljenima oko mene. "Zamolila bih još nešto. Da svatko od vas misli vedre misli o meni, kao i o Zoeynoj majci, u sljedećih sedam dana. Nije bitno što je Linda zalutala u životu. Bitno je da ostane upamćena s ljubavlju i obzirnim mislima."

Svud oko mene začulo se: "Hoćemo" i "Može, bako."

"Idem ti ja sada, u-we-tsi-a-ge-ya. Nema još dugo do izlaska sunca, a zoru u bih pozdravila na vlastitoj zemlji." Držeći mi ruku svojima, baka je otišla do izlaza sa mnom. Dok je prolazila pokraj mojih prijatelja, svaki ju je dodirnuo i rekao: "Doviđenja, bako", na što se nasmijala kroza suze. ~ 74 ~

Vrata su nam pružila kutak privatnosti, pa sam je opet zagrlila i rekla: "Jasno je meni zašto moraš, ali stvarno bih voljela da ne odeš."

"Znam, ali za sedam dana..."

Vrata su se naglo otvorila i Neferet se odjednom našla pred nama, sva ozbiljna i prijetvorno lijepa.

"Sylvia, čula sam za vaš gubitak. Molim vas, prihvatite moju iskrenu sućut zbog pogibije vaše kćeri."

Baka se napela čim je začula glas Neferet i izvukla se iz mog zagrljaja. Duboko je udahnula i pogledala vampyricu u oči.

"Prihvaćam tvoju sućut, Neferet. Doista osjećam iskrenost u njoj."

"Može li vam Kuća Noći na bilo koji način pomoći? Treba li vam išta?"

"Elementi su me već osnažili, a Božica je pružila mojoj kćeri dobrodošlicu na Onaj Svijet."

Neferet je kimnula.

"Zoey i njezini prijatelji su obzirni, a Božica joj velikodušna."

"Ne vjerujem da su iza postupaka Zoey i njezinih prijatelja ili Božice stajali obzirnost ili velikodušnost. Vjerujem da je to bila ljubav. Zar ti ne misliš tako, Nadsvećenice?"

Neferet je zastala kao da zaista razmišlja o bakinu pitanju, pa rekla; "Mislim da ste možda u pravu."

"Da, mogla bih biti. I postoji jedno što bi mi trebalo od Kuće Noći."

"Bila bi nam čast ukazati pomoć jednoj Mudroj ženi u trenutku potrebe", rekla je Neferet.

"Hvala. Zamolila bih da se Zoey i njezinu krugu dopusti da dođu na moju zemlju i ondje održe obred pročišćavanja. To bi upotpunilo moje oplakivanje i sapralo sve zaostalo zlo iz moga doma."

Primijetila sam kako je nešto prošlo pogledom Neferet - nešto što je, samo na trenutak, možda bio strah. Ali kad je progovorila, izraz lica i boja glasa odražavali su joj samo ljubaznu zabrinutost.

"Naravno. Drage volje dajem dopuštenje za taj obred."

"Hvala, Neferet", rekla je baka, a onda me još jedanput zagrlila i nježno poljubila. "Za sedam dana, u-we-tsi-a-ge-ya. Tada ćemo se opet vidjeti."

Brzo sam zatreptala da suzbijem suze. Nisam htjela da bakin završni pogled na mene bude pun šmrklji i cmizdrenja.

"Za sedam dana. Volim te, bako. Nemoj to nikada zaboraviti."

"To bih mogla zaboraviti kao i zaboraviti da dišem. Volim i ja tebe, kćeri." ~ 75 ~

Zatim se baka okrenula i otišla. Ostala sam stajati na vratima, gledajući njezina uspravna, snažna leđa sve dok mi je noć nije zaklonila pogledu.

"Dođi, Z." Stark me obgrlio oko ramena. "Mislim da nam je svima dosta škole za danas. Idemo doma."

"Da, Z. Idemo doma", rekla je Stevie Rae. Kimnula sam i upravo im krenula kazati da može, kad sam odjednom osjetila kako mi se toplina žari na prsima. Isprva me to zbunilo. Podigla sa ruku da se protrljam po tome mjestu i dotaknula tvrdi kružić koji je počeo zračiti vrelinom.

A onda je na vidjelo izašao Aurox. Bio je s Dragonom Lankfordom.

"Zoey, čuo sam vijest o tvojoj majci. Moja sućut", rekao je Dragon.

"H-hvala", promrmljala sam. Nisam pogledala prema Auroxu. Sjetila sam se Lenobijinih riječi da bih trebala u njegovoj blizini imati pokeraško lice, ali bila sam preosjetljiva, preranjiva da učinim išta, osim što sam blebnula Starku: "Išla bih doma, ali prvo mi treba trenutak za sebe." Nije mi stigao ni reći okej prije nego što sam se izvukla iz njegova zagrljaja i progurala pokraj Dragona i Auroxa.

"Zoey?" pozvao me Stark. "Kamo si..."

"Bit ću kod one fontane u dvorištu pokraj parkirališta", dobacila sam mu preko ramena. Primijetila sam da se zabrinuto mršti prema meni, ali nisam si mogla pomoći. Morala sam Otići Odande. "Dođi po mene kad se ukrcate u bus i budete spremni za polazak. Okej?"

Nisam pričekala da mi odgovori. Spustila sam glavu i požurila se pločinkom protegnutim uz glavnu školsku zgradu. Gotovo sam trčala kad sam skrenula nadesno i produžila ravno do željezne klupe pod jednim od okrug zasađenih stabala na obodu fontane i malog, vrtu sličnog prostora koji početnici zovu profesorskim dvorištem, jer je smješten pokraj onog dijela škole u kojem oni stanuju. Bila sam svjesna toga da bi me se moglo vidjeti ako netko pogleda kroz te velike, kićene prozore, ali znala sam i da bi svi profesori sada trebali privoditi šesti sat kraju u svojim učionicama, što znači da je ovo jedino mjesto na kampusu gdje baš u ovo vrijeme mogu više - manje računati s tim da ću biti na miru.

I tako sam samo sjela u sjenu velikog brijesta i pokušala si usuvisliti misli. Auroxova bliskost potpuno me zbunila, a nisam znala zašto. Upravo sada, ove sekunde, nije me ni briga. Mama je mrtva. Što god da Neferet i Zlo smjeraju sa mnom, nek se slobodno gone kvragu. Nek se svi slobodno gone k vragu. Misli su mi zvučale opako i grubo, ali suza koja mi je tekla niz lice pričala je drugačiju priču. ~ 76 ~

Mame više nema na svijetu. Nema je doma, ne čeka više poočaja i ne bavi se svojim poslovima po kuhinji. Ne mogu je nazvati da se razljuti na mene i onda mi održi lekciju o tome kako sam grozna kći. Čudan mi je bio osjećaj nemati više mamu. Mislim ono, nas dvije nismo već više od tri godine bile bliske, ali ja sam svejedno uvijek potajice gajila uvjerenje da će ona jednoga dana doći pameti, ostaviti onog idiota s kojim se zaribala i stupila u brak, i ponovno postati moja mama.

"Ostavila ga je", rekla sam. "Moram to imati na umu." Glas mi je zapeo, ali nakašljala sam se i naglas se obratila noći. "Mama, strašno mi je žao što se nismo imale prilike oprostiti. Volim te. Oduvijek. Zauvijek."

Zatim sam zarila lice u dlanove, prepustila se toj užasnoj oluji tugovanja koja so dotada skupljala u meni, i počela ridati.

Aurox Početnica po imenu Zoey - ona s čudnim tetovažama koje joj prekrivaju ne samo lice, već i ramena, ruke i, kako mu je Neferet rekla, pojedino druge dijelove tijela - stvarala je u njemu čudan osjećaj.

Neferet je rekla da je Zoey njoj neprijateljica. Time je Zoey postala i njegova neprijateljica. Ona koja je neprijateljica njegove gospodarica, predstavlja opasnost - sigurno se zbog te opasnosti osjećao čudno u njezinoj blizini. Aurox je primijetio u kojem je smjeru Zoey otišla kad se užurbano udaljila. Bio je dužan opažati sve vezano uz nju. Jer Zoey je opasna.

"Neferet, morao bih razgovarati s tobom o tim novim satovima koji se održavaju u Lenobijinoj areni", upravo je rekao Dragon Lankford.

Neferet je hladnim zelenim očima pogledala u Dragona.

"Visoko je vijeće odlučilo da ovi početnici smiju ostati, barem u dogledno vrijeme."

"To mi je jasno, ali..."

"Ali bilo bi ti draže da nazovigavran pohađa tvoj sat?" poklopila ga je Neferet.

"Rephaim više nije nazovigavran." Crvena Nadsvećenica brzo je progovorila u obranu svog partnera.

"A svejedno naziva ta stvorenja, te nazovigavranove, braćom", rekao je Aurox.

"Doista, Aurox, dobro si to zapazio", rekla je Neferet, ne pogledavši ga. "Budući da si ti dar koji sam primila od Nyx, mislim da bi bilo važno slušati tvoja zapažanja."

"U čemu je smisao, Sama vam Hilla? Oni mu jesu braća. Nije da to ~ 77 ~

nastoji prikrit." Odmahujući glavom, Crvena Nadsvećenica pogledala ga je u oči. Aurox je u njima opazio tugu i bijes, premda ti osjećaji nisu bili dovoljno snažni da bi ih osjetio - da bi iz njih izvukao snagu. "Nisi smio ubiti onog nazovigavrana. Nikoga nije krenuo napasti."

"Ti smatraš da bismo trebali pričekati da ta stvorenja ubiju još nekoga od nas prije nego što im se počnemo odupirati?" rekao je Dragon Lankford Bijes majstora mačevanja bio je opipljiviji i Aurox je upio nešto snage iz njega. Osjetio je kako mu ključa kroz krv - kako pulsira - hrani se mijenja se.

"Aurox, ovdje nisi potreban. Smiješ nastaviti obavljanje svojih dužnosti. Počni odavde, od glavne školske zgrade, i obiđi kampus po unutarnjem obodu. Obavi ophodnju kruga. Dobro provjeri da se nijedan nazovigavran nije vratio." Njegova je gospodarica bacila pogled na Crvenu Nadsvećenicu i dodala: "Moja zapovijed glasi da napadneš samo one koji zaprijete tebi ili školi."

"Da, gospodarice." Naklonio joj se, pa se udaljio od ulaza i izašao u noć dok je slušao kako Crvena Nadsvećenica i dalje brani svog partnera. I ona je neprijateljica, premda moja gospodarica kaže da je drugačije naravi, naravi koja bi se mogla iskoristiti.

Aurox je razmišljao o tome kako su složeni oni koji se suprotstavljaju Neferet. Ona mu je objasnila da će se jednoga skorog dana svi ti početnici i vampyri ili podvrgnuti njezinoj volji, ili biti uništeni. Njegova se gospodarica radovala tome danu. I Aurox se radovao tome danu.

Sišao je s pločnika i otišao nadesno, prema rubu glavne školske zgrade. Aurox se držao podalje od treperavih plinskih svjetiljaka.

Nagonski su mu bile draže dublje sjene i tamniji kutovi. Osjetila su mu uvijek bila pozorna, uvijek su pretraživala. Zato ga je začudilo što se iznenadio rupčiću. Radilo se o jednostavnoj bijeloj četvorini. Doletio je na vjetru, dolepršavši do njega,a gotovo kao ptica. Aurox je zastao, ispružio ruku i ubrao ga iz noći.

Baš čudno, pomislio je, lepršajući papirnati rupčić. Bez svjesne oduke spremio ga je u džep traperica. Prešavši preko čudnog, prijetećeg predosjećaja, nastavio je hodati.

Njezine su ga emocije snašle nakon što je otišao dva koraka dalje.

Tuga - duboka, teška žalost. I grižnja savjesti. U njezinim je emocijama bilo i grižnje savjesti.

Aurox je znao da je to početnička Nadsvećenica - ona Zoey Redbird.

Objasnio je sebi da joj prilazi samo zato što je mudro promatrati vlastitog ~ 78 ~

neprijatelja. Ali kako joj se primicao - kako su ga njezini osjećaji sve snažnije oblijevali - u njemu se dogodilo nešto neočekivano. Umjesto da upija njezine emocije i njima se hrani, Aurox ih je upio i osjetio.

Nije se promijenio. Nije se počeo preobražavati u stvorenje izuzetne snage.

Umjesto toga, Aurox je osjetio.

Zoeyno žalovanje vuklo ga je prema sebi, a kad je stao u sjenama oko nje i nastavio je promatrati kako rida, njezine su emocije utjecale u njega, skupljale se i slijevale u malo, tiho, skrovito mjesto duboko unutar njegova duha. Dok je Aurox upijao Zoeynu tugu i grižnju savjesti, njezinu samoću i shrvanost, nešto se probudilo u njemu poput odgovora.

Bilo je krajnje neočekivano i potpuno neprihvatljivo, ali Aurox je dobio potrebu da utješi Zoey Redbird. Poriv mu je bio nešto tako strano da se od šoka počeo nagonski kretati, kao da mu podsvijest upravlja tijelom.

Iskoračio je iz tame u istom trenutku kad se ona pomaknula i postavila dlan negdje po sredini svojih prsa. Trepnula je, očito nastojeći vidjeti bolje kroz suze, i zatim joj je pogled pao na njega. Tijelo joj se uspravilo i izgledala je kao da bi svaki čas mogla udariti u bijeg.

"Ne, ne trebaš otići", začuo je sebe kako govori. "Što hoćeš?" rekla je, pa štucnula nakon još jednog sitnog jecaja.

"Ništa. Prolazio sam. Plakala si. Čuo sam te."

"Htjela bih biti sama", rekla je, obrisala si lice nadlanicom i šmrcnula.

Aurox nije shvatio što je to učinio sve dok se i on i djevojka nisu zajednički zagledali u njegovu ruku i rupčić koji je izvadio iz džepa da joj ga ponudi.

"Onda ću te pustiti na miru, ali ovo ti treba", rekao je, samome sebi zvučeći ukočeno i nepoznato. "Lice ti je jako suzno."

Ona je na trenutak samo zurila u rupčić, a zatim ga uzela i pogledala ga u lice.

"Idu mi šmrklje dok plačem."

Osjetio je kako kima glavom.

"Da, idu."

Ispuhala je nos i obrisala si lice.

"Hvala. Nikad nemam maramicu kod sebe kad mi zatreba."

"Znam", rekao je.

Zatim je osjetio kako mu se lice zajapurilo, a tijelo sledilo, jer nije postojao apsolutno nikakav razlog da izgovori takvo što, Nije imao apsolutno nikakav razlog da razgovara s ovom neprijateljskom početnicom, uostalom. ~ 79 ~

Ona se opet zagledala u njega s čudnim izrazom lica. "Što si to rekao?"

"Da moram ići."

Aurox se okrenuo i brzim koracima otišao u noć, Očekivao je da će emocije koje je izazvala u njemu izblijediti, isteći iz njega, kako biva i s emocijama ostalih nakon što ih upije, iskoristi i odbaci. Ali dio Zoeyne tuge ostao je s njim, kao i njezine grižnje savjesti i, najneobičnije od svega, samoće; zadržali su se sliveni u dubok, skriven bezdan unutar njegove duše.

~ 80 ~

Deveto poglavlje

Zoey Još sam dugo samo zurila za Auroxom.

Koji je to sad bio vrag?

Opet sam se useknula, odmahnula glavom i pogledala zgužvanu mokru maramicu u svojoj ruci. Kakvu je igricu igralo to stvorenje? Je li ga Neferet namjerno poslala ovamo za mnom da mi ponudi maramicu i dodatno mi zbrka već ionako totalno zbrkanu glavu?

Ne, to nije bilo moguće. Neferet ne bi znala da bi me Aurox podsjetio na Heatha ako mi dade maramicu. Nitko to ne bi znao osim Heatha.

Dobro, i Starka. Tako da se sigurno radilo samo o čudnoj podudarnosti.

Jasno, Aurox je nekakvo stvorenje u vlasti Neferet, ali to ne znači da je imun na utjecaj djevojačkih suza. Dečko je - u svakom slučaju, bila sam prilično sigurna da je dečko. I, uostalom, možda i nije sto posto jedan od bezumnih sljedbenika Neferet. Možda je sasvim okej tip - ili bi, ako ništa drugo, mogao biti donekle okej dok se ne pretvara u stroj za ubijanje s likom bika. Kvragu, pa Stevie Rae je pronašla dobrog nazovigavrana. Tko zna što bi...

A onda sam shvatila što ja to zapravo radim. Kaloniziram ga.

Opažam dobrotu tamo gdje je nema.

"Joj, nema vražje šanse! Tooootalno ne mislim zabrazdit u to", prekorila sam se naglas.

"Zabrazditi u što, Z?" Stark je ušao u dvorište s kutijom maramica u ruci "Hej, izgleda da si za promjenu bila spremna na šmrklje", rekao je, pokazavši na moj zgužvani balavi rupčić.

"Eh, uzet ću još jedan. Hvala", rekla sam, pa izvukla par rupčića iz kutije i opet si obrisala lice.

"Onda, u što to ne misliš zabrazditi?" Sjeo je pokraj mene na klupu.

Ramenom je dotaknuo moje, pa sam se oslonila na njega.

"Samo podsjećam samu sebe da ne dopustim da od svih tih ludosti koje se ovdje zbivaju i ja poludim - bar ne više nego što već jesam."

"Nisi ti luda, Z. Proživljavaš dosta teške trenutke, ali bit će s tobom sve u redu", rekao je.

"Nadam se da imaš pravo", promrmljala sam, a onda mi je na para« pala još jedna, još depresivnija misao. "Ovaj, jesi rekao ostatku škvadre da se ne ponaša ful čudno prema meni zbog moje mame?"

"Nisam im to morao govoriti. Oni su tvoji prijatelji, Z. Ponašat će se ~ 81 ~

prema tebi tako da vidiš da im je stalo do tebe, a ne čudno", rekao je Stark.

"Znam, znam, samo sam..." Rečenica mi je ostala nedovršena. Nisam znala kako prosijati i pretočiti u riječi svu tu bol i grižnju savjesti i osjećaj užasne samoće koje je spoznaja da više nemam mamu ostavila u meni.

"Hej." Stark je zastao i pogledao me u lice. "Ti nisi sama."

"Ti to prisluškuješ moje misli? Znaš da ne volim kad..."

Primio me za ramena čvrstim šakama i blago me protresao.

"Nije mi potrebna spona Zavjetovanog Ratnika da bih znao kako se osjećaš potpuno prepuštena samoj sebi. Ne znam nijednog drugog učenika kome je mama umrla, a ti?"

"Ne. Samo mene." Ugrizla sam se za usnu da ne počnem ridati. Opet, "Vidiš, nije tebe tako teško skužiti." Tada me poljubio. Ne onako seksi, otvorenim ustima, kao da mi se želi pošto-poto uvući u gaćice.

Starkov je poljubac bio nježan i sladak, i smirio me. Kad su mu se usne odvojile od mojih, nasmiješio mi se u oči. "Ali, kao što sam ti već rekao, iz svega ovoga izaći ćeš sasvim dobro i nimalo luda, zbog toga što si pametna i snažna i prelijepa i jednostavno rečeno cijela premazana svim fenomenomastima."

Neočekivano sam se zahihotala.

"Fenomenomastima? Jesi ti stvarno sad to rekao?"

"Nego što da sam rekao! Kad si fenomenalna, Z." "Svejedno, fenomenomastima?" Opet sam se zahihotala i osjetila kako mi se želudac počinje opuštati. "Mislim da je to najdebilniji izraz koji sam ikad čula iz tvojih usta."

Zgrabio se za prsa kao da sam ga upravo probola nožem.

"Z, to boli, Htio sam zvučati romantično."

"Pa, barem si pokušao', rekla sam. "Molim te, reci mi da nisi samostalnoj smislio taj izraz."

"Ma kakvi." Uputio mi je onaj svoj zgodni, frajerski osmijeh. "Čuo sam kako neke cure iz treće klase spominju da sam ja premazan njima dok su me prošli sat gledale kako ispaljujem strijele u areni."

"Zbilja?" Podigla sam obrvu i pogledala ga ispod oka. "Cure iz treće klase?"

Frajerski dio njegova osmijeha izblijedio je.

"Htio sam reći neprivlačne cure iz treće klase."

"Sigurna sam da si upravo to htio reći."

Oči su mu zaiskrile.

"Ljubomorna?" ~ 82 ~

Frknula sam i slagala.

"Ne!" "Ne moraš biti ljubomorna. Nikada. Zato što ti nisi samo premazana fenomenomastima. Ti si ono od čega se fenomenomasti prave."

"Jesi siguran?"

"Dakako."

"Kuneš se?"

"Dakako."

Naslonila sam se na njega.

"Okej, vjerujem ti, debilko." Položila sam glavu na njegovo rame, a on me obgrlio. "Možemo sada doma?"

"Apsolutno. Svi su se ostali ukrcali u tvoju invalidsku žutu limuzinu i samo na tebe čekaju."

Ustao je i pomogao mi da se osovim na noge. Držeći se za ruke, pošli smo prema parkiralištu. Krišom sam ga pogledala iskosa. Djelovao je sav pun sebe (i totalno seksi). Očito je njegovo debilno poigravanje riječima bilo sastavni dio igre kojom me htio izvući iz gliba depreesije u koji sam osjetila da tonem. Stark je također sigurno to osjetio, i to ne zato što je neprimjereno "prisluškivao" moje misli - nego zato što je on moj Čuvar i moj Ratnik i još mnogo, mnogo više.

Stisnula sam mu ruku.

"Hvala."

Načas me pogledao, osmjehnuo se, pa podigao ruku do usana.

"Nema frke. Samo čekaj da čuješ izraz koji upravo smišljam za opisivanje tvojih sisa. Ovaj put će biti potpuno moja izmišljotina. Ne treba mi za nju pomoć nikakvih neprivlačnih cura iz treće klase."

"Ne. I točka."

"Ali možda će te trebati opet oraspoložiti."

"Neće. Meni je skroz dobro. Opisivanje sisa totalno nije potrebno."

"Pa, imaj na umu da možeš računati na mene ako ti zatreba", rekao je i opet mi se osmjehnuo. "Spreman sam, voljan i sposoban."

"Baš utješno. Hvala."

"Sve to spada u moj opis posla kao Čuvara", rekao je.

Ovaj put sam podigla obje obrve.

"Stvarno si dobio opis posla?"

"Recimo. Seoras je rekao: 'Dobro pazi na svoju kraljicu, da ti ne zrežem do kraja one maličke recke kaj sam ti ih napravil", rekao je, zvučeći nevjerojatno slično onom prastarom škotskom Čuvaru.

"Maličke?" Sva sam se stresla, prisjetivši se krvavih rana od noža koje ~ 83 ~

mu brazdaju prsa. Kako bih ih ikada mogla zaboraviti? Čak i da još uvijek nisu svježi, rumeni ožiljci, usprkos iscjeliteljskoj moći mojih elemenata i moje krvi. "Definitivno ih ne bih opisala kao maličke.'"

"Je, kaj zdaj, puca. Ni ti to puno više neg kad te mica zgrebe."

Osjetila sam kako su mi se oči razrogačile, a onda sam ga odalamila u mišicu.

"Mica!"

Protrljao se po ruci, pa normalnim glasom rekao: "Z, tako u Škotskoj zovu mačke. Stvarno."

"Ti." Mrko sam ga pogledala. "Pravo si muško."

To ga je iz nekog razloga natjeralo na smijeh, pa me obujmio rukama i privio uza se u divovski zagrljaj.

"Da, pravo sam muško. Tvoje muško. I htio bih da imaš na umu da više od svega ovoga," zastao je i odmaknuo se dovoljno daleko da pokretom ruke može obuhvatiti Kuću Noći i invalidski bus koji nas je čekao nedaleko od mjesta gdje smo sada stali, "više od toga što sam tvoj Ratnik, pa čak i više od toga što sam tvoj Čuvar, ja tebe volim, Zoey Redbird. I uvijek ću biti uz tebe kad ti zatrebam."

Vratila sam se u njegov zagrljaj i natenane odahnula.

"Hvala ti."

"Eno je!" Začula sam Kramishin povik i uzdahnula, prilično sigurna da to ona govori o meni. Podigla sam pogled i, nego što, vidjela Kramishu gdje stoji pred punim invalidskim busom sa Stevie Rae, Afroditom, Damienom, Blizankama, Erikom i jednom crvenom početnicom koju nisam prepoznala. Držeći Starka i dalje za ruku, prešla sam ostatak puta do busa. "Moja sućut zbog tvoje mame. Baš ružno", rekla mi je Kramisha u ime pozdrava.

"Ovaj, h-hvala", promucala sam, i upravo počela razmišljati o tomo kako ću morati naći neki ne sasvim smeten način odgovaranja na izraze sućuti oko majčine smrti kad je Kramisha dodala: "Z, znam da trenutak nije najbolji, ali snašo nas je jedan problem."

Suspregnula sam još jedan uzdah.

"Nas, u smislu mene, ili nas, u smislu vas?"

"Mislimo da bi ovaj problem mogo preć na sve nas", rekla je Stevie Rae. "Super", rekla sam.

"Zoey, ovo je Shaylin." Erik mi je predstavio tu nepoznatu djevojku, koja me proučavala pogledom kao da bi joj najdraže bilo staviti me pod mikroskop. Isuse, baš je naporno upoznavati nove učenike. ~ 84 ~

"Bok, Shaylin", rekla sam, nastojeći zvučati normalno dok sam ignorirala njeno zurenje.

"Purpurna", rekla je.

"Mislila sam da je Erik rekao da se zoveš Shaylin", rekla sam, premda sam imala potrebu zakriještati: Da! To sam ja! Ona s čudnim tetovažama!

"Ja se zovem Shaylin." Uputila mi je jako topao, jako drag smiješak. " Ti si purpurna."

"Nije ona Purpurna, nego Zoey", rekao je Stark, zvučeći zbunjeno kao što sam seja osjećala.

"Ti si također posuta srebrnim mrljicama." Shaylin me prestala razgledavati, pa okrenula pogled prema njemu. "A ti si crvena i zlatna s malo crne. Ha. To je čudno."

"Okej, ja nisam..."

"Joj, sranja vam vašega", upala mu je Afrodita u riječ i pokazala prstom na Shaylin. "Nova se učenica zove Shaylin, i nije da misli da se zovete ko boje, nego vidi vaše boje."

"Moje boje? Pojma nemam što to znači", rekla sam, mršteći se na Afroditu, i zatim Shaylin uputila jako upitan pogled.

"Ni ja ne znam što to znači", rekla je Shaylin. "To me samo snašlo, neposredno nakon što sam Obilježena."

"Mislim da je Shaylin dobila dar nečega što se zove istinozor", rekao je Damien. "Rijedak je. Mislim da Napredna početnička početnica navodi nešto o njemu, ali samo sam stigao zaviriti u jedan primjerak." Sav se postidio i počeo se ispričavati. "Nisam je baš proučio."

"Damiene, tek si u četvrtoj klasi. Nisi je još imao u literaturi", rekla je Stevie Rae. "Daj ono, kako neki briju na zadaće", promrsila je Erin.

"Zbilja", dodala je Shaunee.

"Slušajte." Podigla sam glas da svi počnu zjakati u mene, umjesto da započnu prepucavanje koje se po svemu sudeći spremalo. "Nemam pojma što je to istinozor, ali ako se radi o daru, i to od Nyx, kako mi se čini da želiš reći, zašto bi to onda bio problem?" rekla sam.

"Ona je crvena početnica", rekla je Afrodita.

"Pa? Imamo ih pun invalidski bus", rekla sam, pokazavši iza njih.

"Da, i svatko od nas morao je umrijeti i zatim neumrijeti prije nego što smo dobili ovo." Kramisha je pokazala na crveni obris polumjeseca na svom čelu.

Zagledala sam se u nju, pa u novu učenicu, a onda mi je shvaćanje sustiglo ono što vidim. Pogledala sam u Erika. ~ 85 ~

"Ti si to nju samo Obilježio crvenim?"

"Ne. Da." Erik je odmahnuo glavom, djelujući vraški zabrinuto. "Nije mi to bila namjera. Obilježio sam je. Okej, da, nije baš sve prošlo prema planu, ali samo zato što je bila slijepa, što me iznenadilo." Svi smo zurili u njega dok je provlačio ruku kroz gustu tamnu kosu. Ramena su mu se objesila. Zatim je dodao: "Zabrljao sam stvar, i zato je ona sada crvena početnica i vidi nam boje."

"Nisi ti ništa zabrljao, Erik." Učinilo mi se da je Shaylin krenula potapšati Erika po nadlanici, ali predomislila se usred tog pokreta.

Pogledom je prešla na mene i nastavila: "Prije nego što me on Obilježio bila sam slijepa. Bila sam slijepa još od djetinjstva. Istog trena kad me Obilježio opet sam progledala, a to nije zabrljano. To je fenomenalno!"

"Ah! Znala sam da sam osjetila novu početnicu!" Na zvuk glasa Neferet svi smo poskočili kao da nam je dala elektrošok. Hitala je prema nama dok joj se duga haljina od zelenog baršuna vukla po zemlji, od čega je izgledala kao da klizi umjesto da hoda (stoje bilo skroz jezovito). "Sretan susret, ja sam Neferet, tvoja Nadsvećenica." Na trenutak se obratila Eriku, i primijetila sam kako joj je nezadovoljstvo bljesnulo u očima.

"Profesore Night, nisi smio dovesti dijete ovamo." Neferet je stigla do Shaylin i uputila joj gracioznu gestu isprike. "Mlada početnice, Tragač ti je trebao objasniti da dođeš u ženski dom, gdje ćeš se pridružiti ostatku..."

Ušutjela je kad je napokon opazila kakav to Biljeg Shaylin nosi.

"Da", rekla sam, jer više nisam mogla držati jezik za zubima. "Ona je crvena. Što znači da ju je doveo na pravo mjesto."

"I da sam ja njena Nadsvećenica. A ne ti", dovršila je Stevie Rae umjesto mene.

"O! Pa ti si... o, nije mi dobro!" Shaylin je zurila u Neferet kad se odjednom srušila u nesvijest. Erik ju je uspio uloviti prije nego što joj je glava kresnula o asfalt, uspijevajući u isti mah izgledati prestrašeno i junački. (Ozbiljno, on je izvrstan glumac.)

"Jako se napatila", rekla je Afrodita, prišavši Neferet i postavivši joj se licem u lice. "Ona mora doma. U depo. S nama. Ovaj čas."

Zadržala sam dah kad je Neferet stisnula oči i počela zvjerati prema svakom učeniku u našem društvu po redu. Svi su vampyri intuitivni, ali Neferet je više od toga. Ona može čitati misli. Dobro, misli većine početnika - ili barem površinski dio njihovih misli. Na brzinu sam se u sebi pomolila Božici: Molim te, daj da svaki od njih misli o čemu god ga je volja, izuzev o tome da ova nova učenica možda ima istinozor - što god to bilo. ~ 86 ~

Sumnjičavi izraz na licu Neferet odjednom se promijenio. Glasno se nasmijala. Doslovce se nasmijala. Nisam pojma imala kako je to moguće, ali smijeh joj je zvučao užasno i zlobno i sarkastično. Kako smijeh može biti nešto tako grozno?

"Bila je slijepa. Zato je Obilježena crvenim. Ona je slomljena.

Jednostavno nije morala umrijeti da postane takva. Dobro, u svakom slučaju zasad još nije umrla."

Kramisha je stajala pokraj mene, pa sam opazila da se malčice trznula od straha. Opazila je to i Neferet. Lažna Nadsvećenica osmjehnula se našoj pjesnikinji-laureatu. "Što je? Zar si doista vjerovala da ti taj crveni obris jamči Promjenu?"

Nakrivila je glavu, podsjetivši me na gmaza. "Da, osjećam kako si se osupnula i prepala. Nije ti to palo na pamet. Tvoje tijelo još može odbaciti Promjenu."

"Ne možeš bit sigurna u to." Stevie Rae prišla je bliže Kramishi.

"Zar ne mogu?" Neferet se opet nasmijala onako zlobno i grozno.

Trznula je bradom prema Shaylin, koja je i dalje onesviješteno ležala u Erikovu naručju. "Ta mi djeluje čudno." Prešla je pogledom na Afroditu.

Primjetila sam da se Afrodita podbočila šakama, kao da se priprema za fizički udarac. "Donekle onako kako mi ti djeluješ, a ti čak više i nisi početnica."

"Ne, nisam. Ali zadovoljna sam onim što jesam. Jesi i ti, Neferet?"

Umjesto odgovora, Neferet je rekla: "Povedite tu novu početnicu sa sobom. Imaš pravo u jednom pogledu, Afrodita. Njoj je dom uz tebe i ostatak vas neprilagođenih, a ne ovdje. Što li će, u ime svih bogova, Nyx još sve smisliti?"

A onda se glasno nasmijala, pa nam prezirno okrenula leđa i gmazoliko se udaljila. Kad je odmakla dovoljno daleko da nas više ne može čuti, polako sam odahnula.

"Svaka čast svima vama zato što niste mislili o tom istinozoru."

"Strah me je nje", rekla je Kramisha glasom koji je zvučao vrlo, vrlo dječje.

Stevie Rae je obgrlila Kramishu jednom rukom.

"Slobodno nek te bude strah nje. Od toga ćemo joj se samo još jače odupirati."

"Ili jače bježati", smrknuto je rekao Erik.

"Ima nas koji ne mislimo bježat", rekla je Stevie Rae. "Jesi li sigurna?" rekla je Shaylin.

"Hej, ti si opet s nama?" priupitao ju je Erik. ~ 87 ~

"Znaš, nikad nikamo nisam otišla. Eh. Možeš me sada spustiti. Molim te."

"A, točno. Da." Erik ju je oprezno spustio. Nastavio ju je pridržavati za mišicu, kao da je zabrinut da bi mogla zaglavinjati i pasti, ali kad se osovila na noge djelovala mi je poprilično sigurno.

"Znači, fingirala si nesvijest. Zašto?" Afrodita joj je postavila pitanje prije nego što sam ja stigla.

"Pa, nije mi bilo teško." Shaylin je pogledala u Kramishu. "Slažem se s tobom. I mene je nje strah." Zatim je nastavila objašnjavati. "Pretvarala sam se da sam pala u nesvijest jer mi je jedini drugi izbor bio da zavrištim i pobjegnem od nje." Razmijenila je pogled s Erikom. "Da, slažem se i s tobom." Zatim je slegnula ramenima. "Ali ona je rekla da je Nadsvećenica.

Ne razumijem se naročito dobro u vampyre, ali svi znaju da su vama Nadsvećenice glavne. Nisam imala dojam da bi mi bilo pametno zavrištati i pobjeći od jedne od njih već prvog početničkog dana."

"Pa si odlučila izvest kljacu", rekla je Stevie Rae. "Izvesti što?"

"To ti ona po seljački hoće reć da si se pravila da si pala u nesvijest ne bi li te Neferet ostavila na miru", rekla je Afrodita.

"Da, upravo mi je to bila namjera", rekla je Shaylin.

"Nisi to loše smislila", rekao je Stark. "Koma je što si isti dan upoznala Neferet i bila Obilježena." "Što si to vidjela?" Imala sam dojam da je moje pitanje iznenadilo sve osim Shaylin. Pogledala me u oči i nastavila me čvrsto gledati dok mi je odgovarala.

"Netom prije nego što sam oslijepjela, bila sam s mamom u Nam Hiju, onoj velikoj prodavaonici vijetnamskih namirnica na križanju Dvadeset prve i Garnetta. Prodavali su cijele ribe u divovskoj kanti punoj leda.

Tako su me jako prestrašile da se sjećam da sam mogla samo stajati i zuriti u te mliječne mrtve oči i te užasne rasporene trbuhe."

"Neferet ima boju trbuha rasporenih riba?" upitala ju je Stevie Rae. "Ne. Neferet ima istu boju kao oči mrtvih riba. To joj je jedina boja."

"To sigurno nije dobro", rekla je Kramisha. "Što to sigurno nije dobro?" upitao je Darius kad nam se priključio, primivši Afroditu za ruku. Ona se nagnula prema njemu i rekla: "Dariuse, momčino moja ratnička, upoznaj Shaylin, novoobilježenu crvenu početnicu koja nije morala umrijeti da pocrveni i koja ima istinozor. Upravo je "vidjela'" - Afrodita je prstima pokazala navodnike "Neferet i kaže da joj prava boja sliči na oči mrtvih riba." ~ 88 ~

Darius se snašao u trenutku. Samo se kratko naklonio novoj učenici i rekao: "Sretan susret, Shaylin", što je ili pokazivalo da se Ratnik dojmljivo zna kontrolirati, ili samo dodatno dokazivalo da su nam životi postali ludi kao totalno ludi psi.

"Moramo saznati više o istinozoru", rekao je Damien. "To je informacija za šestu klasu i više razine. Znaš li ti išta o tome?" upitao je Dariusa.

"Ne mnogo. Uglavnom sam se posvećivao noževima, a ne vampyrskoj sociologiji", rekao je Darius.

"Pa, ja vam imam tu glupu naprednu početnicu", rekla je Afrodita.

Kad smo svi zajedno zazjakali u nju, namrštila se. "Šta? Išla sam u šestu klasu prije nego što me ovo snašlo." Pokazala je na svoje neobilježeno čelo.

"Nažalost, danas sam se morala vratit na stari raspored." Kad smo svi samo i dalje šutke zurili u nju, prevrnula je očima. "Joj, sranja vam vašega, imam zadaću, to je sve. Knjiga je u mojoj izuzetno privlačnoj torbi Anahate Joy Katkin u busu za retardirane."

"Afrodita, prestani govorit retardirani!" viknula je Stevie Rae na nju.

"Kunem se, moraš pregledat www.r-word.com. Možda onda saznaš da se drugi mogu uvrijedit kad kažeš tu riječ na r."

Afrodita je nekoliko puta trepnula, pa naborala čelo.

"Postoji web stranica."

"Da, Afrodita. Ko što sam ti bezbroj puta već pokušala objasnit, kad koristiš tu riječ na r samo druge ponižavaš i ispadaš skroz zlobna."

Afrodita je duboko usisala dah i izgovorila tiradu: "A da krenemo malo šarat po abecedi? Recimo, da napravimo web stranicu za riječ na p - kao pička, koja ponižava pola svijeta? Ili, s druge strane, daj da napravimo stranicu za riječ na s, kao silovanje, što je pojam koji neće povrijedit samo osjećaje mamica iz gornje srednje klase. Ili..."

"Ozbiljno." Postavila sam se između njih. "Shvaćamo poantu. Možemo se sada vratit Shaylin i pitanju istinozora?"

"Da, šta god", rekla je Afrodita i zabacila kosu.

"Afrodita je zlobna, Z, ali to što kaže ima smisla", rekla je Erin.

Strogo sam pogledala Shaunee, koja je samo zdušno kimnula glavom, ali ništa nije pridometnula. Imala sam dojam da će mi se glava rasprsnuti, "Ma, kvragu", rekla sam i ojađeno digla ruke. "Ne sjećam se o čemu smo pričali prije nego što smo prešli na retardirane."

"O tome da je informacija o istinozoru u busu", rekao je Rephaim, što ~ 89 ~

nas je sve iznenadilo. Stidljivo se osmjehnuo. "Nisam baš shvatio veći dio ostatka razgovora. I meni je jasno da je Afrodita zlobna, ali to sam već znao."

Stark je pokraj mene pretvorio provalu smijeha u nakašljavanje.

Uzdahnula sam.

"Okej, dajte da sjednemo u bus i vratimo se u depo. Afrodita i Damien, dođite do mene u kuhinju s naprednom početnicom." Zastala sam i bacilli pogled prema Stevie Rae, koja je i dalje držala Rephaima za ruku.

"Hoćeš nam se pridružiti nakon što, eh, ma znaš, sunce izađe i to?"

"Z, ne moraš hodat na nožnim prstićima oko toga. Da, Rephaim će se promijenit u pticu kad sunce izađe, a ja bih voljela bit uz njega do tada."

Podigla je načas pogled prema Rephaimu, koji joj se smiješio kao da mu je rođendan, a ona je neki superčudesni poklon koji je upravo otvorio.

"Ozbiljno?" čula sam kako Shaylin pita Erika.

"Da. Duga priča", rekao je Erik.

"Nije ni čudo da mu je boja tako čudna", rekla je.

Upitala sam se kakve je to boje Rephaim, ali znala sam da sada nije vrijeme da joj krenem postavljati hrpu pitanja, pa sam radije samo rekla: "Kramisha, možeš, molim te, smisliti gdje bi Shaylin mogla spavati?"

"Ne mislim s njom dijelit svoju sobu", rekla je Kramisha. Zatim se ispričala Shaylin pogledom. "Oprosti. Nisam te htjela uvrijedit."

"Nemaš frke. Otkako sam oslijepjela, morala sam biti okružena drugimu. Meni bi također bilo draže imati vlastitu sobu."

Kramisha se osmjehnula.

"Upravo tako. Baš volim samostalne ženo, pa ću ti pomoć da pronađeš vlastitu sobu.

"Dogovoreno", rekla je Shaylin.

"Nego." Erik se nakašljao da nam privuče pažnju. Djelovao mi je pomalo nervozno i neuobičajeno nesigurno u sebe. "Što kažete na to da ja pođem svojim autom za busom i povezem Shaylin? Mogao bih joj putem objasniti neke stvari poput Rephaima i svega toga s crvenim početnicima općenito."

"Tragači bi trebali samo tragati i Obilježavati", rekla je Afrodita.

"Da, a početnici bi trebali biti Obilježeni plavim polumjesecom, a onda se ili Promijeniti ili umrijeti", otpovrnuo joj je.

"Meni je okej da Erik krene za nama", rekla je Stevie Rae, što me iznenadilo jer sam znala da ona naročito ne obožava Erika. "Što ti kažeš, Z?" Slegnula sam ramenima. ~ 90 ~

"I meni je to okej."

Erik je blago kimnuo glavom, a onda su on i Shaylin otišli prema njegovu autu na parkiralištu.

"Jesmo li spremni za pokret?" upitao je Darius.

"Valjda jesmo, ili ćemo barem biti čim stigne naš izuzetno ljubazni vozač", rekla sam.

Darius se osmjehnuo.

"To bih bio ja. Kazao sam Cristopheu da ću ubuduće ja odrađivati dovoženje u depo i odvoženje iz njega."

Nisam se mogla suzdržati da ne pogledam Afroditu. Lice joj se skamenilo, a oči razrogačile.

"Hej, Afrodajka fura sa šoferom busa!" rekla je Shaunee. Činilo se da i Erin ima neki pametnjakovićki komentar koji misli dodati, ali Afrodita je smjesta prešla razdaljinu između nje i Blizanki.

"Darius nije šofer busa. On je Ratnik iz reda Erebovih Sinova. On bi vas mogao ubiti, ali častan je i dobar, pa neće. Ja, s druge strane, nisam ni časna ni Ratnica. Ja vas mogu ubiti, ili vas u najmanju ruku tako gadno razvaliti da se nećete moći dovući ni na iduću rasprodaju u Miss Jackson's."

Blizanke su uzele dah da joj otpovrnu, pa sam brže-bolje dodala: "U redu, onda, dajte da se svi vratimo u depo. Izgleda da se moramo posvetiti učenju." Sčepala sam Afroditu za zapešće i praktički je odvukla do busa. Istrgnula mi se iz stiska, ali i dalje je hodala za mnom kad sam se počela uspinjati stubama. Zatim se loptica narančastog krzna bacila u moje naručje. "Nala!" ciknula sam i zamalo je ispustila od iznenađenja, "O, curice moja! Strašno si mi nedostajala." Počela sam je milovati i ljubiti, i nasmijala sam se kad je kihnula na mene i onda mi počela prigovarati onim svojim bapskim glasom, mi-af-aučući u isti mah dok je prela kao luda. Dok sam ja mazila Nalu, iz utrobe busa začulo se grozno kreštanje, i Afrodita se odjednom progurala pokraj mene, vičući: "Maleficent! Stigla ti je mamica!" Kao da je došlo do pljuska bijelog krzna. Učenici u busu počeli su izmicati noge i ruke dok je najružnija, u faci najsploštenija, najogromnija i najmrskija mačkurina u svemiru hitala niz prolaz, sikćući i mrnjaučući. Afrodita se nagnula, primila je u naručje i počela joj govoriti kako je samo prekrasna i predivna i prepametna.

"Ta mačketina nije u redu", rekla je Kramisha dok mi je virila preko ramena. "Ali ni Afrodita nije u redu, tako da to valjda ispada skroz okej."

Pogledom je prešla s Maleficent na Nalu, koja mi je i dalje prigovarala.

"Da ti pravo kažem, cijela hrpa ovih mačketina nije normalna." ~ 91 ~

"Cijela hrpa?" Podigla sam pogled s Naline čupave narančaste glave i opazila da je, kao što sam i pretpostavila, žuti minibus prepun i crvenih početnika i mačaka. "Otkad ovo?"

"Bile su tu kad smo se ukrcali", rekla je Kramisha. "Ko što sam rekla -nisu normalne."

"Ha, je li. To valjda znači da nam je depo stvarno novi dom", rekla sam, osjetivši prvi put da bi to moglo zaista biti istinito.

"Z, dom je tamo gdje si ti", rekao je Stark i ispružio ruku preko mene da počeška Nalu po glavi.

Nasmiješila sam mu se i osjetila toplinu u nutrini - gotovo dovoljnu da smetnem s uma oči boje mjesečevih kamenova i činjenicu da oni oko mene neprestano umiru...

~ 92 ~

Deseto poglavlje

Kalona "Što si mi to sada rekao?" zaurlao je Kalona na nazovigavrana, koji ustuknuo od njega.

"Rephaim je ljudsssski dečko", ponovio je Nisroc. Njegov manje napredni brat, onaj koji je izmaknuo gnjevu mjenjolikog stvorenja, nelagodno se promeškoljio, zamaknuvši za njega.

Kalona je koračao po čistini između lovačkih čeka. Nije još bila zora, ali drugi nazovigavranovi, oni koji su se vratili iz potrage za braćom po oklahomskoj provinciji, već su se tiskali po kolibama u krošnjama, krijući se, bježeći, kloneći se mogućih znatiželjnih očiju. Stajao je tamo i gledao povratak svakoga od njih, tragajući za nečim što se skanjivao priznati sebi. Iščekivao je ljudskost - sina s kojim bi razgovarao, dijelio, planirao.

Ali dočekao je samo unizne, ustrašene zvijeri. Rephaim je bio najljudskiji muđu njima, pomislio je Kalona po valjda tisućiti put, kad je Nisroc sletio na čistinu s jednim sinom manje u pratnji, kao i s nevjerojatnom viješću o drugome.

Kalona se okomio na Nisroca.

"Rephaim ne može imati ljudski lik. To je nemoguće! On je nazovigavran, kao i ti, kao i tvoja braća."

"Božica", siktavo je kazao Nisroc. "Ona ga je promijenila." Čudan, gorkosladak osjećaj obuzeo je Kalonu. Nyx je promijenila njegova sina iz zvijeri u čovjeka - obdarila ga je obličjem dječaka.

Oprostila je Rephaimu? Kako je to moguće?

Oslavši gotovo bez riječi, besmrtnik je izlanuo: "Razgovarao si s Rephaimon?'"

Nisroc je kimnuo gore-dolje golemom glavom gavrana.

"Jessssam."

"Doslovce ti je rekao da je u službi Nyx?" "Da." Nisroc mu se naklonio, ali oči su mu se lukavo krijesile. "Jer odbio je ššššpijunirati."

Kalona ga je oštro pogledao, pa se osvrnuo prema izubijanom nazovigavranu koji je plaho stao iza njega, odjednom shvativši da je tu samo jedan brat, a trebala su ih biti dvojica.

"Gdje je..." Kalona je morao promisliti kojeg mu to sina nema.

"Maion? Zašto se nije vratio s vama?"

"Mrtav." Nisroc je izgovorio tu riječ suho, bezosjećajno. ~ 93 ~

"Rephaim ga je ubio?" Kalonin je glas bio hladan poput njegova srca, "Ne. Ssstvorenje. Ono ga je ubilo."

"Koje stvorenje? Govori jasno!"

"Sssstvorenje Tsi Sgili."

"Vampyr?"

"Ne. Prvo čovjek, onda bik."

Kalonino se tijelo iznenađeno trznulo.

"Posve si siguran? Stvorenje jo poprimilo oblik bika?"

"Jessst."

"Je li mu se Rephaim pridružio u napadu na vas?"

"Nije."

"Borio se uz vas protiv njega?"

"Ne. Ništa on nije", rekao je Nisroc.

Kalona je stisnuo, pa opustio čeljust. "Što je onda zaustavilo tu zvijer?"

"Crvena."

"Znači, ona i Neferet zapodjenule su bitku?" Kalona je odsječno ispaljivao pitanja, šutke proklinjući sebe zato što je poslao niža bića da posvjedoče onome što je sam trebao vidjeti.

"Ne. Nije došlo do bitke. Odletjeli smo."

"Pa ipak ste vidjeli da je bik bio stvorenje Neferet."

"Jesssmo."

"Onda je istina. Neferet se predala bijelome biku." Kalona se opet ushodao. "Nema pojma kakve to sile budi. Bijeli je bik Mrak u svojem najčišćem, najmoćnijem obliku."

Nešto se prenulo duboko u utrobi Kalone nešto što nije izašlo na vidjelo od njegova pada. Na časak, dug tek poput otkucaja srca, pradavni je Ratnik Božice Noći, krilati besmrtnik koji je nebrojenim vjekovima branio svoju Božicu od nasrtaja Mraka, dobio nagon da ode do Nyx - da je upozori - da je štiti. Kalona je otresao taj apsurdni poriv gotovo smjesta čim ga je dobio, Opet je počeo koračati. Misleći naglas, kazao je: "Znači, Neferet ima saveznika koji je vezuje uz bijelog bika, ali sigurno ga prikriva kao nešto drugo pred Kućom Noći, inače biste vidjeli barem početke velike bitke."

"Da, sssvoje sssstvorenje."

Kalona je prečuo Nisrocov ponovljeni komentar i nastavio naglas razlagati: "Rephaim je ušao u službu Nyx. Ona ga je obdarila ljudskim obličjem." Stisnuo je i opustio vilicu. Osjećao je dvostruku izdaju - i svoga ~ 94 ~

sina i Božice. Molio je, praktički kumio Nyx da mu oprosti. A kako mu je ona na to odgovorila? "Budeš li ikada vrijedan oprosta, smiješ ga zatražiti od mene. Tek tada."

Od sjećanja na boravak na Onome Svijetu i letimičan pogled na Božicu osjetio je strahovitu bol u srcu. Umjesto da je doživi - da razmisli o njoj - da se povede za njom - Kalona je u sebi širom otvorio vrata gnjevu koji je ovijek ključao tik podno brana u njegovoj duši. Kad ga je bijes preplavio, odnio je iz njega sve blaže i časnije osjećaje.

"Moj sin mora naučiti lekciju o odanosti", rekao je Kalona.

"Odan sssam ja!" kriknuo je Nisroc.

Kalona je prezirno zadigao gornju usnu.

"Ne mislim na tebe. Govorim o Rephaimu."

"Rephaim je odbio ššššpijunirati", ponovio je Nisroc.

Kalona ga je bubnuo, pa je nazovigavran zateturao i udario leđima u brata.

"Rephaim je u prošlosti za mene obavljao daleko više od špijuniranja.

Bio mi je drugi par šaka, drugi par očiju, praktički moj produžetak. Iz navike pregledavam nebo ne bih li ga ugledao. Otkrivam da mi se teško riješiti te navike. Možda to i Rephaimu stvara poteškoće." Krilati besmrtnik okrenuo je leđa sinovima i zagledao se prema istoku, preko Šumovitih brdskih grebenova, prema usnuloj Tulsi. "Trebao bih otići u posjet Rephaimu. Naposljetku, nas dvojica imamo zajedničkog neprijatelja." " Tsi Sgili?" upitao ga je Nisroc pokorno i krotko.

"Tako je. Tsi Sgili. Rephaim to ne bi doživio kao špijuniranje kad bismo služili zajedničkome cilju - svrgavanju Neferet."

"Vladao bi umjesssto nje?"

Kalona je jantarnim očima pogledao sina.

"Da. Uvijek bih vladao. Sad ćemo se odmoriti. Kad sunce zađe, odlazim u Tulsu."

"Ssss nama?" upitao ga je nazovigavran.

"Ne. Vi ostajete ovdje. Nastavite okupljati moje sinove. Ostanite pokriveni i čekajte." "Čekajmo?"

"Moj poziv. Kad ja zavladam, oni koji mi ostanu vjerni bit će mi uz bok, A oni ostali bit će uništeni, ma tko bili. Je li to jasno, Nisroc?"

"Jassssno."

~ 95 ~

Rephaim "Koža ti je jako meka." Rephaim je prešao vrhovima prstiju niz krivulju golih leđa Stevie Rae, čudeći se radosti koju osjeća jer je može grliti i privijati se tijelom - posve ljudskim tijelom - uz njezino.

"Sviđa mi se što sam ti tako posebna", rekla je Stevie Rae i nasmiješila mu se pomalo stidljivo.

"Kad jesi posebna", rekao je. Zatim je uzdahnuo i počeo se nježno odvajati od nje. "Uskoro sviće. Moram na površinu."

Stevie Rae je uspravno sjela i privila uz gole grudi debeli poplun koji je prekrivao krevet u njezinoj iznenađujuće zgodnoj tunelskoj sobici.

Trepnula je velikim plavim očima prema njemu. Kosa joj je oko lica bila raščupana i kovrčava, dajući joj izgled mlade, nevine djeve. Dok je navlačio traperice, Rephaim je mislio kako nikada ništa ljepše nije vidio.

A ono što je potom rekla probolo mu je srce.

"Ne bih htjela da odeš, Rephaime."

"Znaš da ni ja to ne bih, ali moram." "Šta n-ne možeš samo ostat ovdje? Sa mnom?" upitala ga je nesigurno, Uzdahnuo je i sjeo na rub kreveta koji su tako nedavno podijelili.

Primio ju je za ruku i isprepleo im prste. "Želiš me staviti u kavez?"

Osjetio je kako joj se tijelo trznulo, kao od šoka - ili odbojnosti?

"Ne! Nisam htjela da to tako zvuči. Samo sam, je li, mislila da bi mogao probat da jedan dan ostaneš ovdje. Hoću reć, šta ako se samo nastavimo ovako držat za ruke, dok se ti skroz ne promijeniš?" Žalosno joj se osmjehnuo.

"Stevie Rae, gavrani nemaju ruke. Ove će" priljubio je dlanove uz njezine, "u najskorije vrijeme postati kandže. Ja ću u najskorije vrijeme postati zvijer. Neću te poznavati."

"Okej, a šta ako te ja nastavim grliti? Možda se onda ne bi bojao.

Možda bi se samo skutrio uz mene i ostao tu i spavao, ko i ja. Hoću reć, pa moraš nekad spavat, je 1’ tako?"

Rephaim je razmislio o odgovoru, pa joj polako počeo pokušavati objasniti neobjašnjivo.

"Moram spavati, samo, Stevie Rae, ne sjećam se ničega iz vremena dok sam gavran." Ničega osim agonije tjelesne promjene i gotovo nesnosne radosti vjetra pod krilima - ali nijedno od toga nije mogao reći Stevie Rae. Prvo bi je pogodilo. Drugo bi je ustrašilo. Zato joj je, umjesto sirove istine, kazao verziju koja mu je djelovala pristojnije I shvatljivije. "Gavran nije ~ 96 ~

kućni ljubimac. To je divlja ptica. Što bi bilo da se uspaničim, pa pokušam pobjeći i pritom nekako ozlijedim tebe?"

"Ili sebe", ozbiljno je rekla Stevie Rae. "Kužim ja to. Stvarno. Samo mi se ne sviđa naročito."

"Ni meni, da znaš, ali mislim da je Nyx upravo to i htjela napomenuti.

Snosim posljedice svojih nekadašnjih postupaka." Obujmio je dlanom njezin slatki, meki obraz i pritisnuo usne na njega, šapnuvši joj: "To je cijena koju drage volje plaćam, jer mi njezino naličje, njezina dobra strana, daje ljudske sate koje krademo zajedno."

"Ne krademo ih!" usrdno je rekla Stevie Rae. "Nyx ti ih je darovala zbog dobrih odabira koje si donio. Posljedice idu u oba smjera, Rephaime.

Mogu biti i dobre i loše."

Od toga mu je nekako laknulo u srcu, pa se nasmiješio i opet je poljubio.

"Upamtit ću to."

"Htjela bih da upamtiš još nešto. Dobro si postupio danas kad nisi svojoj braći okrenuo leđa." Počela si je cupkati jedan plavi uvojak, i znao je da joj to što mu želi reći teško pada, pa premda se morao osloboditi tunela i stici gore, do neba koje ga čeka, nastavio je sjediti uz nju i držati je za ruku dok je nastavljala. "Žao mi je što ti je brat poginuo."

"Hvala ti", tiho je rekao, jedva se pouzdavajući u svoj glas.

"Došli su u Kuću Noći da te nagovore da odeš s njima, je 1’ tako?"

Upitala ga je.

"Ne baš. Otac ih je poslao da me pronađu, točno, ali ne zato da me odvedu." Rephaim je zastao, ne znajući točno kako bi objasnio ostatak Stevie Rae. Njih dvoje inače nisu spominjali njegovu braću kad bi se napokon našli nasamo - previše su bili željni dodira, bliskosti, ljubavi.

Stevie Rae mu je stisnula šaku.

"Možeš mi reći. Ja ti vjerujem, Rephaime. Molim te, vjeruj i ti meni."

"Vjerujem ti!" uskliknuo je, mrzeći bol koju joj je opazio u očima. "Ali moraš shvatiti da se tu ništa ne mijenja zato što me se otac odrekao."

Dotaknuo si je prsa iznad srca. "Svagda ću biti njegov sin. Hodat ću putem Božice. Borit ću se za Svjetlo i za ispravno. Voljet ću te. Zauvijek. Ali moraš shvatiti da ću negdje u sebi zauvijek voljeti i njega. To sam naučio kad sam postao čovjek."

"Rephaime, moram ti reć nešto što bi moglo zvučat zlobno, al mislim da to trebaš čut."

Kimnuo je.

"Hajde. Reci." ~ 97 ~

"Prije Obilježavanja išla sam u školu s tom jednom curom Sallie. Kad joj je bilo negdje deset godina, nju i tatu ostavila je mama, uglavnom zato što je bila baš ono skroz gadna kučkasta drolja i nije htjela bit odgovorna za odgoj djeteta. Sallie je jako pogodilo to što ju je mama ostavila, makar se tata trudio da joj pomaže koliko je god mogao. Al najgore u svemu tome bilo je to što joj se mama nije htjela maknut iz života. Stalno se vraćala da joj, kako je to moja mama znala reć, muti po tuti." Upitno ju je pogledao, pa je Stevie Rae rekla: "Oprosti, to znači da joj se mama vraćala samo da je gnjavi - da u životu Sallie stalno stvara glupe drame i to, jer je bila sebična i zlobna i skroz smrdana." "Što je bilo s tom Sallie?" upitao ju je Rephaim.

"Kad sam bila Obilježena, pa sam otišla iz škole, ona samo što već nije bila skroz smrdana ko i njena mama, jer nije imala snage reć mami da se goni. Sallie je još htjela da joj mama bude dobra žena, da je voli i da se brine za nju, makar to nikako nije bilo moguće." Stevie Rae je duboko udahnula da može polako uzdahnuti. "Hoću ti samo reć, i to kobog ne baš jasno, da moraš odlučit je 1’ hoćeš bit jednako smrdan ko i tvoj tata, il’ stvarno želiš počet živjet novim životom."

"Već sam se odlučio za novi život", rekao je.

Stevie Rae ga je pogledala u oči i žalosno odmahnula glavom.

"Nisi sasvim."

"Ne mogu ga izdati, Stevie Rae." "Ne tražim to od tebe. Samo tražim da mu ne daš da ti muti po tuti."

"Htio je da špijuniram za njega. Poslao je moju braću da mi to kažu.

Rekao sam Nisrocu da neću." Rephaim je brzo izgovorio te riječi, kao da bi se time mogao riješiti njihova gorkog okusa.

Stevie Rae je kimnula glavom.

"Eto vidiš, muti po tuti."

"Uviđam ja to, premda mi nije lako to gledati. Možemo li ga neko vrijeme ne spominjati? Sve ovo mi je novo. Moram smisliti način da pronađem vlastito mjesto u ovom svijetu." Rephaim se zagledao u drage oči Stevie Rae, nastojeći je natjerati da shvati. "Stotine sam godina proveo s ocem. Trebat će mi neko vrijeme da se naviknem na to da nisam više uz njega."

"To mi ima smisla. Šta kažeš na ovo: ja ću reć Zoey i ostatku ekipe da su ti tvoja braća došla javit da je Kalona spreman da te opet prihvati ako priznaš da si pogriješio. Ti si to odbio, pa su baš pošli natrag kad su te Vidjeli Dragon i taj tip Aurox. To je istina, je 1’ tako?"

"Je. A ono ostalo, očevo traženje da špijuniram za njega?" ~ 98 ~

"Pa, mogu ti reć da se kladim da su svi više-manje skužili da bi te Kalona htio iskoristit protiv nas ako mu daš. A ne daš mu, tako da mislim da ne bi bilo naročito strašno da im sve izravno kažeš."

"Hvala ti, StevieRae." Nasmiješila mu se.

"Nema na čemu. Ko što kažem, vjerujem ti."

Opet ju je poljubio, ali uto je počeo osjećati one već predobro poznate trnce svud po koži, kao da mu se pera oblikuju, izrastaju, tiskaju ne bi li se oslobodila.

"Moram ići." Ovaj put je brzo pošao napustiti sobicu. Čuo ju je iza sebe kako počinje brzo izlaziti iz kreveta, i kad se osvrnuo, vidio je da navlači majicu i pogledom traži svoje traperice. "Ne", kazao je strožim tonom nego što je namjeravao, ali bolovi su mu već počinjali grčiti cijelo tijelo i znao je da više nema mnogo vremena. "Ne idi sa mnom. Moraš se sastati sa Zoey."

"Ali mogu to nakon..."

"Neću da me gledaš kako se pretvaram u zvijer!"

"Nije mene briga za to", rekla je, djelujući kao da je na rubu suza.

"Ali mene je. Molim te. Ne idi za mnom."

Ne rekavši ništa više, provukao se ispod deke koja je služila kao zaklon na vratima sobice Stevie Rae. Kad je stigao do metalnih ljestvica koje su vodile iz tunela u podrum, Rephaim je već trčao. Znoj mu se slijevao s tijela i morao je zaškrgutati zubima da ne vrisne od vrele agonije promjene koja ga je snašla. Projurio je podrumom i širom otvorio rešetku upravo kad se sunce oslobodilo obzorja, i s krikom koji se pretvorio u kreštanje gavrana tijelo mu je izmijenilo obličje, i tamni gavran koji pojma nije imao o tome da je do maloprije bio dječak vinuo se u zavodljivo, otvoreno naručje jutarnjeg neba.

Stevie Rae Stevie Rae nije otišla za njim, ali ipak se obukla do kraja. Obrisala je oči prije nego što je izašla iz sobice i krenula u smjeru suprotnom od onoga u kojem je otišao Rephaim, prema stjecištu tunela ispod depoa - slijepoj uličici koju su pretvorili u kuhinju i informatički prostor. Mountain Dew, pomislila je dok je susprezala zijevanje. Baš bi mi trebalo malo kofeina i šećera.

Zašla je za ugao i pospano se osmjehnula Damienu, Zoey, Afroditi i Dariusu. Njih je četvero sjedilo za stolom prepunim knjiga nasred kuhinje.

"Imaš hrpetinu sokova u onom tamo hladnjaku", rekla joj je Zoey, ~ 99 ~

mahnuvši prema jednom od dva naporedo postavljena hladnjaka.

"Ne samo kole?"

"Imaš i kolu i zelene i bistre. E, i Orange Crush, jer Kramisha kaže da misli da je zdrav", rekla je Z. "Što je laž", rekla je Afrodita i strusila ostatak vode iz bočice Fujija, "Izaberi vodu. Sve ostalo deblja. Dobro, izuzev krvi." Zastala je i zgađeno stisnula svoje lijepo lice. "Ne znam koliko ona ima kalorija, a budući da sam se odpočetničila, nemam nikakvu namjeru razmišljat o tome."

Stevie Rae je otvorila hladnjak i blenula u krcatu unutrašnjost.

"Odakle sve ovo?"

Zoey je tiho uzdahnula.

"Kramisha. Rekla je da je umjesto da ode na treći sat otišla na 'ekskurziju'" - Z je prstima naznačila navodnike -"do Utica Squarea, i čisto slučajno naletjela na neke tipove iz noćne smjene koji su punili police u Pettyjevoj trgovini živežnih namirnica."

Stevie Rae je virnula prema Z iza ručke hladnjaka.

"Ajoj. Opalila ih je po crveno vampovski?"

"Opalila ih je, svakako", rekao je Damien. "Zato su nam dostavili svu ovu hranu. Čak ih je nagovorila da nam donesu ovaj stol iz jednog od svojih izložaka s uzorcima hrane."

"Nije ih pojela, je li?" upitala je Stevie Rae, držeći figu iza leđa.

"Nije, ali nije im ni platila", rekla je Afrodita. "Samo ih je natjerala da naprave sve što je htjela, pa da onda odu i zaborave sve zajedno. Mislim da ću je povest sa sobom u New York City kad Yoana Baraschi idući put bude imala rasprodaju uzoraka."

"Ne", rekla joj je Zoey. "Jednostavno ne." Zatim je pogledala u Stevie Rae. "Stvarno si budna? Stark i svi ostali crveni početnici, uključujući gospođicu Kramishu Tjeračicu Po Svome, još čvrsto spavaju."

Stevie Rae je uzela bočicu Mountain Dewa, pa umorno sjela za njihov stol i zijevnula.

"Jesam, jedva nekako. Lakše mi je tu dolje ostajat budna preko dana, al moram ti reć da sam poprilično umorna. Stark je već zaspo?"

"Je." Stevie Rae se učinilo da je Z zabrinuta. "Ima problema sa spavanjem još otkako se, je li, znaš - vratio s Onog Svijeta. Zato ga samo ostavljam na miru kad uspije sklopiti oko."

"Trebat će mu neko vrijeme, ali uskoro će opet bit normalan", rekla je Stevie Rae. "Nadam se", rekla je Zoey i zagrizla si usnu.

"Kad smo kod frajera, je 1’ tvoj sad ptica?" upitala ju je Afrodita. ~ 100 ~

"Da." Stevie Rae ju je pogledala stisnutih očiju. "I ne bih o tome."

"Ali ipak bismo morali znati zašto su točno nazovigavranovi danas došli u školu", rekao je Darius, ne bez razumijevanja. "A budući da nam Rephaim ne može odgovoriti na pitanja, nadamo se da ćeš ti."

"Mislila sam da će se ovaj sastanak baviti tim istinozorom", rekla je Stevie Rae, smjesta osjetivši da mora obraniti Rephaima.

"I hoće, ali će se baviti i svime što je novo", rekao je Damien. "Mislim da nam to treba, zar ne?"

Nije se mogla usprotiviti Damienu, pogotovo dok je imao taj slatki, zabrinuti izraz lica. Stevie Rae ga je pogledala u oči.

"Da, mislim da nam treba. Dakle, za početak, kako mi se ti držiš?"

Damien je nekoliko puta trepnuo, kao da ga je pitanje iznenadilo, od čega se Stevie Rae osjetila usrano. Šta su svi, vrapca mu, zaboravili da je Damien prije samo nekoliko dana izgubio dečka?

"Bilo mi je lakše danas u školi. Kao da sam zakoraknuo prema normali." Damien je to izgovorio polako i oprezno, kao da mora razmisliti o svakoj riječi. "Ali Jack mi je strahovito nedostajao. Znam da možda zvučim suludo, ali da znate da sam očekivao da ću ga ugledati iza svakog ugla u hodniku."

"Ne zvučiš kao da si lud", rekla je Zoey. "I ja stalno očekujem da ću ugledati Heatha. Teško je to, i naprosto nije u redu kad netko prerano umre." Svi su promatrali kako se različiti izrazi smjenjuju na licu Z, a ona je zatim dodala: "Baš kao i moja mama. Znam da sam u Kući Noći još od lani, a nas dvije još i prije toga nismo bile naročito bliske, ali teško mi je stvarno shvatiti da je mrtva. Tako da shvaćam što želiš reći o Jacku."

"I od toga mi je lakše", rekao je Damien. "Jer vi shvaćate kako je to kad izgubiš nekoga bliskog." Osmjehnuo se Stevie Rae. "I zato moj odgovor na tvoje pitanje glasi da se držim onoliko dobro koliko se može očekivati."

"Dobro. Iduće pitanje, ili točnije prvo pitanje ponovno", rekao je Afrodita. "Po što su točno ti ptičkići došli u Kuću Noći?"

"Poslao ih je Kalona. Trebali su reć Rephaimu da će ga tata opet primiti čim prizna da je pogriješio kad je odabrao mene i Božicu." Stevie Rae je odmahnula glavom. "Koji put mislim da je Kalona jednostavno glup."

"Kako to misliš?" priupitala ju je Z. "Vrapca mu, Rephaim mi je službeno dečko nepunih mjesec dana.

Očekivalo bi se da će nam njegov tata bar dat priliku da se jednom pošteno posvađamo prije nego što izvali: 'Uuu, pogriješio si'." ~ 101 ~

"Kako mu je točno Rephaim odgovorio?" upitao ju je Darius.

"A što misliš kako? Jebem ti gajde, pa još je tu." Stevie Rae je osjetila kako bijes raste u njoj. "Rekao im je da kažu Kaloni da on nije pogriješio i da se ne vraća. I točka. Kraj priče."

"Ma da, samo, je li?" upitala je Afrodita.

"Je li šta?" otpovrnula joj je.

"Je li to kraj priče? Hoće li se Kalona i dalje motati ovuda dok se Rephaimu ne otvore oči ili šta god?"

"Pa šta i ako će se motat? Rephaim više nije u njegovoj ekipi. Već dugo nije."

"To ti kažeš."

"To on kaže!" Stevie Rae je osjećala da će prasnuti. "To njegov tata kaže. To njegova braća kažu. To čak i Nyx kaže! Vrapca mu, pa Božica se sama ukazala i oprostila mu. Dovraga, šta još Rephaim mora napravit da vam dokaže da se promijenio?"

"Hej, nitko ne kaže da Rephaim išta mora dokazivati", rekla je Zoey, pogledavši Afroditu u stilu ne pomažeš. "Ali ipak moramo znati ima li nešto novo u vezi s Kalonom i nazovigavranovima."

"Z, nema ništa novo u vezi s njima. Dobro, osim što je Rephaima jako potreslo što je onaj vražji bičkić jednoga ubio. Ozbiljno, narode, njegovu braća su samo došla popričat s njim. Pojavio se Dragon, ljut, jasna stvar, al svi to kužimo zbog Anastazije. Svejedno, nazovigavranovi su se samo branili. Aurox je taj o kom bi tu trebalo postavljat pitanja."

"Da, samo što tu nema odgovora o Auroxu - a trebaju nam odgovori o Rephaimu", rekla je Afrodita.

"Rekla sam vam što je on odgovorio." Usprkos slabosti i umoru koji je osjećala jer je sunce na površini već izašlo, Stevie Rae je automatski počela crpiti snagu iz zemlje. Nije imala želju zaista nauditi Afroditi, ali curi je svakako trebala poštena pljuska.

"Hej, počela si sjati zeleno", rekla je Z. "Pa kad sam ljuta!" Stevie Rae je opazila da se Darius primaknuo Afroditi, što ju je istinski rasrdilo. "Znaš šta, Darius, daj se ti radije zbroji Mi smo tu svi na istoj strani, al to ne znači da se svako toliko ne možemo razljutit jedni na druge."

"Mislim da svi to shvaćamo. Zar ne, Dariuse?" rekao je Damien najsmirenijim, najblažim tonom.

"Da, naravno", rekao je Darius.

Afrodita je frknula.

"Znači, u biti, Rephaim je odbio Kalonu, a nazovigavranovi su bili ~ 102 ~

samo glasnici", rekla je Z. "Točno?"

"Totalno točno", rekla je Stevie Rae. "Okej, prijeđimo na istinozor." Zoey je pogledala Damiena. "Hoćeš ukratko opisati što si otkrio?"

"Može, makar to nije mnogo. U naprednoj početnici spominje se tek ukratko. U biti, rijedak je i već ga dugo nitko nije imao. Točnije rečeno, već više od nekoliko stoljeća. Nezgoda leži u tome što nije naročito dobro dokumentiran, ali koliko sam uspio otkriti, čini se da početnik ili vampyr obdaren istinozorom - a obično je riječ o vampyru, usput - ima sposobnost uviđanja istine o drugima."

"Baš praktičan dar", rekla je Afrodita.

"Naizgled, ali 'uviđanje' je, nažalost, precizno samo koliko i obdarena osoba", rekao je Damien.

"A?" rekla je Zoey.

"Okej, evo kako stoji stvar: Shaylin mora biti vješta u korištenju svoga dara. Mora razumjeti što vidi i točno to tumačiti", rekao je Damien.

"A ako to ne bude točno tumačila, radit će se samo o hrpi boja?" rekla je Zoey.

"Još gore", rekao je Damien. "Jer kod istinozora se nikad ne radi samo o hrpi boja. Svi znamo da ona vidi nutrinu nečije duše." Odmahnuo je glavom. "Početnica navodi ulomke iz priča o neshvaćanju i zloporabi istinozora. Može ispasti ružno, zaista ružno."

"A ima li uputa ili pravila ili čega već ne?" upitala ga je Z. "Nikakvih. Drugačije je za svakoga tko ima Zor", rekao je Damien.

"Znači, samo pucamo na ćoravo", rekla je Stevie Rae, osjećajući se posve nedoraslo. "Opet."

"Mislim da to u cijelosti ovisi o tome kakva je Shaylin osoba", rekao je Damien.

"Skompala se s Erikom, što nije sjajan znak", rekla je Afrodita.

"Hej, neke od nas koje su se svojedobno skompale s Erikom ispale smo okej, rekla je Zoey. "K tome, cura koja uviđa njegove prave boje mogla bi mu jako dobro doći."

Afrodita je frknula.

"Ako ih zna točno prevesti - ili kako god već to hoćete nazvat."

"Htio bih vjerovati da zna", rekao je Damien.

"Da, i ja", rekla je Stevie Rae, ali zapravo je mislila na Rephaima i Kalonu. Molim te, Nyx, daj Rephaimu sposobnost da uvidi istinu. A kad joj se pomolila usrdno, ali šutke, podigla je pogled i otkrila da je najbolja frendica gleda u oči. ~ 103 ~

"I ja bih to htjela vjerovati", kazala je Zoey nježno, kao da čita misli Stevie Rae. "Pa, ja bih htjela vjerovat da ću se, kad izađem iz ovog sobička i prođem kroz hodnik, teleportirati u apartman u Ritz-Carltonu na otoku Veliki Kajman. Shvaćam da je vama ostalima frka od sunca, al meni bi baš dobro došlo malo izležavanja i prženja." Afrodita je zastala da se seksi isceri Dariusu. "Ja ću se posvetit izležavanju ako se ti posvetiš prženju."

Stevie Rae je ustala i zijevnula.

"Okej, idem ja u krpe dok još niste postali skroz odurni. Vidimo se kad padne mrak, narode."

"Uf, škola, a ne Ritz. Dvostruki uf, zbilja", rekla je Afrodita. "Hvalu ti, Božice, što je sutra petak." Pogledala je Zoey i podigla plavu obrvu, "Obećavam ti da se za vikend bacam u ozbiljni šoping i preuređivanje, Borba protiv zla, Mraka ili čega već god jednostavno će se morat strpit," "Hej, kad smo kod soba, zna tko gdje je Erik smjestio Shaylin?" upitala je Stevie Rae uz još jedno golemo zijevanje.

"U sobu Elizabeth Bez Prezimena", rekao je Damien.

"Malkice jezivo", rekla je Stevie Rae. "Nije da njoj toga fali", rekla je Afrodita.

"Idem ja u krpe", rekla je Z. "Noć, narode."

Svi su joj dobacili: "Noć", ali Stevie Rae ju je nastavila gledati dok je polako odlazila prema bivšoj Dallasovoj sobi u kojoj su se ona i Stark odnedavno smjestili.

Koračala je sporo, pogrbljenih ramena, kao da ulaže prevelik napor da na njima nosi preteško breme.

Stevie Rae je uzdahnula. Znala je točno kako se Z osjeća.

~ 104 ~

Jedanaesto poglavlje

Lenobia Lenobia je onjušila zrak. S aromama piljevine, kože, slatke stočne hrane i konja bilo je pomiješano još nešto - neka pomalo dimna i neodređeno poznata aroma. Još jedanput je četkom za timarenje prešla po koži Mujaji - njezine najdraže kobile, rasne crne pripadnice rase kvartera - pa pošla iz pregrade slijedeći svoj nos. Skrenula je u dugi, široki hodnik kojemu su s obje strane stajale prostrane pregrade. Nos ju je odveo točno onamo kamo je i očekivala - u veliku staju za ždrijebljenje blizu ostave za opremu. Dok se tiho kretala, Lenobia je uvjeravala sebe da se ona to njemu zapravo ne prikada. Samo pazi da ne prepadne njegovu kobilu.

Travis joj je bio okrenut leđima. Kauboj je stajao na sredini staje. U jednoj je ruci držao debeli, tinjajući štap smotan od sasušena bilja.

Drugom je rukom razmahivao dim svijetle boje, raspuhujući ga oko sebe i preko sebe. Bonnie, njegova velika kobila rase peršerona, stajala je pred njim i kunjala, nakrivivši jednu nogu. Samo je blago strignula uhom kad joj je prišao i počeo tinjajućim štapom prelaziti po cijelom obrisu njezina vrlo krupnog tijela. Kad je završio s Bonnie, otišao je do poljskog ležaja koji si je postavio u suprotnom kutu staje i obradio ga dimljenjem jednako onako kao i kobilu i sebe. Tek kad se počeo odmicati od ležaja, Lenobia se odmaknula i sklonila iz njegova vidokruga. Razmišljajući o onome što je vidjela, Lenobia je izašla iz konjušnice kroz pokrajnja vrata i prešla nekoliko koraka do klupe na koju je sjela. Udišući mirni, svježi noćni zrak, pokušala si je posložiti misli u glavi.

To čime je kauboj dimio bila je kadulja. Zapravo, Lenobia je prema mirisu bila prilično sigurna da je to bila bijela kadulja. Izvanredna je za pročišćavanje prostora. Samo, zašto bijedan kauboj iz Oklahome to radio?

Ljudsko ponašanje? Što ona uopće zna o tome? S njima je u tek najoskudnijem doticaju već punih... Lenobiji je došlo da okrene tanki obruč zlata koji se obavijao i obavijao oko smaragda u obliku srca na prstenjaku njezine lijeve ruke. Znala je točno koliko je vremena prošlo otkako je posljednji put bila bliska s ljudskim bićem, točnije s ljudskim muškarcem - dvjesto dvadeset tri godine.

Lenobia je spustila pogled na svoj prstenjak. Svjetla jedva da je bilo, Zora je tek počinjala pretvarati crnilo neba u modrikasto sivilo, pa je jedva nazirala čistu zelenu nijansu smaragda. Pod ovom je svjetlošću njegova

~ 105 ~

ljepota bila opsjenarska, koprenasta - poput sjećanja na lica iz njezine prošlosti.

Lenobia se nije voljela prisjećati tih lica. Davno je još naučila da joj valja živjeti u ovome što je sada i ovdje. Današnji je dan dovoljno naporan, Pogledala je prema istoku i zaškiljila od sve jače svjetlosti.

"Današnji je dan također dovoljno sretan. Konji i sreća. Konji i sreća."

Lenobia je ponovila te tri riječi koje su joj više od dvjesto godina bile mantra. "Konji i sreća..."

"To dvoje meni oduvijek idu zajedno."

Još dok je Lenobijin mozak shvaćao da je to izrekao onaj ljudski kauboj, i da se ne radi o nekoj ozbiljnoj prijetnji, tijelo joj se naglo okrenulo i spustilo u obrambeni čučanj - a iz konjušnice je dopro rezak borbeni krik kobile.

"Hoj, lakše malo", rekao je Travis i ustuknuo, podigavši ruke i pokazujući joj da su mu prazne. "Nisam vas htio..."

Lenobia ga je zanemarila, pa pognula glavu, duboko udahnula i rekla: "Nema opasnosti. Dobro sam. Spavaj, ljepoto moja." Zatim je podigla glavu i probola čovjeka pogledom svojih sivih očiju. "Upamti ovo: da mi se nisi prikradao. Nikad."

"Da, gospojo. Naučio sam lekciju, makar vam se nisam mislio prikrasti. Nisam mislio da će tu vani u ovo doba dana biti neki vampyr."

"Mi ne izgaramo na sunčevoj svjetlosti. To je zabluda." Lenobia je razmišljala o tome treba li on znati da crveni vampyri i početnici izgaraju, ali misli su joj odlutale kad je začula njegov odgovor.

"Da, gospoja. Znam ja to. Znam ja također da vam je sunčeva svjetlost nelagodna, pa sam zato i mislio da ću bit sam ako izađem ovamo i, jelte zapalim ovo," Travis je zastao i iz prednjeg džepa svoje kožne jakne s resicama izvadio tanku cigaru, "pa to popušim onako sam za sebe, dok gledam izlazak sunca. Nisam ni primijetio da tu sjedite dok niste progovorili" Osmijeh mu je bio šarmantan, i njegovim je očima podario iskričavost koja im je promijenila boju od obične smeđe u svjetliju nijansu badema - što Lenobia dotad nije primijetila na njemu. Kad je sada to opazila, želudac joj se stisnuo. Brzo je odmaknula pogled od njegovih očiju i morala se manlalno protresti da bi čula što joj on to govori. "Kad ste rekli konji i sreća, progovorio sam bez razmišljanja. Idući put ću se prije toga nakašljati ili pročistiti grlo ili tako nekako."

Osjećajući neobičan nespokoj uz njega, Lenobia mu je postavila prvo pitanje koje joj je palo na pamet. ~ 106 ~

"Kako to da znaš toliko toga o vampyrima? Jesi li možda bio partner neke vampyrice?"

Osmijeh mu se raširio.

"Ne, ništa takvo. Znam malo o vama jer ste mojoj mami bili dragi."

"Ja? Tvoja majka me poznaje?"

Odmahnuo je glavom.

"Ne, gospojo. Nisam mislio na vas osobno. Nego na vampyre općenito.

Znate, moja mama je imala jednu prijateljicu koja je bila Obilježena dok su bile male. Ostale su u doticaju - voljele su si pisati pisma - hrpe pisama. Dopisivale su se sve dok moja mama nije umrla."

"Moja sućut zbog tvoje majke", rekla je Lenobia, osjećajući se nelagodno. Ljudi tako kratko žive. Tako ih se lako može ubiti. Čudno da je to gotovo zaboravila o njima. Gotovo.

"Hvala. Umrla je od raka. Brzo ju je odnio. Ima već pet godina da je pokojna." Travis je pogledao prema izlazećem suncu. "Najdraže doba dana bio je izlazak sunca. Tad je se volim prisjetiti."

"To je i meni najdraže doba dana." Lenobia je iznenadila samu sebe kad je to rekla.

"Zgodna podudarnost", rekao je Travis, svrnuvši pogled prema njoj i osmjehnuvši se. "Gospojo, mogu li vas nešto pitati?"

"Da, mislim da možeš", rekla je Lenobia, razoružana prije osmijehom nego molbom za pitanje.

"Kobila vas je pozvala kad sam vas prestrašio."

"Nisi me prestrašio. Prepao si me. Velika je razlika između te dvije stvari" "Da znate da ste možda u pravu. Ali, kao što kažem, vaša vas je kobila pozvala. Zatim ste progovorili, a ona se smirila, makar nema šanse da vas je skroz odande čula."

"To nije pitanje", suho je rekla Lenobia.

Podigao je obrve.

"Pametna ste žena. Znate šta vas to hoću pitat."

"Zanima te čuje li Mujaji moje misli."

"Zanima", rekao je Travis, proučavajući je pogledom i polako kimajući glavom.

"Nemam naviku razgovarati s ljudima o darovima naše Božice."

"Nyx", rekao je Travis. Kad je ona samo nastavila zuriti u njega, slegnuo je ramenima i dodao: "Tako se zove vaša Božica, zar ne?"

"Tako je."

"Smeta li Nyx ako razgovarate s ljudima o njoj?" ~ 107 ~

Lenobia ga je pomno promotrila. Nije imala dojam da ga motivira bilo što izuzev nepatvorene znatiželje.

"Kako bi tvoja majka odgovorila na to pitanje?"

"Kazala bi da joj je Willow često pisala o Nyx i da po svemu sudeći Božici to nimalo nije smetalo. Jasno, Willow i ja se ne dopisujemo, i nisam se čuo s njom otkako je došla na pogreb moje mame, ali tada mi je djelovala prilično zdravo i svakako ne kao da ju je zgromila božica."

"Willow?"

"Bile su djeca devetsto šezdesetih. Moja majka se zvala Rain. Mislite vi meni dati odgovor na pitanje ili ne?"

"Dat ću odgovor ako ti meni zauzvrat odgovoriš na jedno pitanje."

"Dogovoreno", rekao je.

"Moj dar od Nyx je afinitet prema konjima. Ne mogu im doslovce čitati misli, baš kao što ni oni ne mogu doslovce čitati moje, ali svejedno od njih primam prizore i osjećaje, naročito od onih konja s kojima sam blisko povezana, poput moje kobile Mujaji."

"Tako da primate od Bonnie stvari, prizore i takvo što, o meni?"

Lenobia se morala prisiliti da se ne osmjehne njegovoj usrdnosti, "Jesam. Poprilično te voli. Dobro skrbiš za nju. Tvoja peršeronka ima zanimljiv um." "Što jest, jest - makar ponekad zna biti tvrdoglava."

Lenobia se nato zaista osmjehnula.

"Ali nikad i zlobna, čak i kad zaborvi da je teška cijelu tonu i da zamalo može prekoračiti obična ljudska bića."

"Pa, gospojo, da znate da mi se čini da Bonnie može prekoračiti i obična vampyrska bića, samo da joj se pruži prilika."

"Imat ću to na umu", rekla je. "A sad, moje pitanje. Zašto si dimio?

"O, vidjeli ste to? Pa, gospojo, tata mi u sebi ima krvi Muscogeeja, koje vi po svoj prilici zovete Indijancima Creek. Naslijedio sam od njega nekoliko navika - dimljenje novog stana je jedna od njih." Zastao je i kratko se nasmijao. "A ja baš mislio da ćete me pitat zašto sam prihvatio ovaj posao."

"Bonnie mi je već odgovorila na to."

Bilo joj je drago vidjeti da mu se oči šire od iznenađenja.

"Rekli ste da od konja ne primate misli."

"Od Bonnie sam primila to da već neko vrijeme nespokojno putujete.

To mi kazuje da smo mi samo sljedeća postaja vašeg životnog putovanja."

"Njoj to ne smeta? Hoću reći, nije joj loše zbog toga, je 1’ tako?" ~ 108 ~

Nešto topline prema kauboju poteklo joj je žilama i počelo kolati tijelom.

"Tvojoj kobili je dobro. Sretna je dokle god je s tobom."

Zabacio je šešir na glavi i počešao se po čelu.

"Pa, sad mi je laknulo. Teško se uspijevam skućiti otkako mi je mama umrla. Na rancu baš nikako nije isto bez..."

Nedaleko od njih, mir jutra razbila je buka motora popraćena povicima.

"Ma, kvragu, šta je sad ovo?"

"Pojma nemam, ali otkrit ću." Lenobia je ustala i dugim koracima krenula u smjeru kaotičnih zvukova. Primijetila je da je Travis ostao tik uz nju. Osvrnula se prema njemu. "Kad je Neferet razgovarala s tobom, je li slučajno spomenula da je ne tako davno ova Kuća Noći doživjela neke prilično teške trenutke?"

"Ne, gospojo", rekao je. ''Pa, možda ćeš htjeti još razmisliti o tome hoćeš li prihvatiti ovaj posao. Ako tragaš za mirom, ovo nipošto nije pravo mjesto za tebe."

"Ne, gospojo", ponovio je. "Nikad još nisam pobjegao od borbe. Nije baš da je tražim, ali kad me pronađe, ne bježim." "Šteta što vi kauboji više ne nosite revolvere", promrsila je.

Travis se potapšao po boku jakne i mračno osmjehnuo.

"Neki od nas još ih nose, gospojo. Oklahoma ima dovoljno pameti da dopušta nošenje prikrivenog oružja."

Oči su joj se malčice raširile.

"Drago mi je to čuti. Samo kratak savjet: ako stvor ima krila kao ptica, ali crvene oči koje izgledaju ljudski, budi spreman pucati u njega."

"Ne šalite se je li?"

"Ne." Zajedno su otišli u smjeru buke po kampusu dok se razdanjivalo, prilazeći središnjem krugu škole. Kad su stigli do prekrasnog prednjeg travnjaka, oboje su usporili, a zatim se zaustavili. Lenobia je odmahnula glavom "Ne mogu vjerovati."

"Nećete da pucam u njih, je li?"

Namrgodila se.

"Zasad još ne." Zatim je odmarširala usred karavane kamiona, tegljača, vrtne opreme i muškaraca - upadljivo ljudskih muškaraca - i pridružila se snenookoj, raščupanoj ali i zaista bijesnoj vampyrici koja se postavila pred sve njih. ~ 109 ~

"Jeste li vi gluhi ili glupi? Kažem da nećete ni taknuti moje zelenilo, a pogotovo nećete taknuti moje zelenilo u ovo apsurdno doba dana kad profesori i učenici nastoje zaspati."

"Geja, što se to ovdje zbiva?" Lenobia je stavila ruku vampyrici na mišicu da je zadrži, jer izgledala je kao da se sprema baciti na sirotog, zbunjenog čovjeka s obrascem prikvačenim na ploču u ruci, koji je nerazborito istupio kao predvodnik skupine. Zurio je u Geju s mješavinom užasa i divljenja na licu, što je Lenobia shvaćala. Geja je bila visoka, vitka i neobično privlačna, čak i za jednu vampyricu. Mogla je biti bajoslovnu uspješan fotomodel, da nije bila savršeno zadovoljna radije se brinući o zemlji.

"Ti muškarci", Geja je izgovorila tu riječ kao da je lošeg okusa, "samo su se pojavili i počeli napadati moje zelenilo!" "Čujte, gospodična, kao što sam vam već rekao, jučer smo dobili posao kao nova tvrtka za uređivanje travnjaka u Kući Noći. Ništa mi nismo napadali - samo smo kosili travu."

Lenobia je suspregnula krik krajnjeg jada. Umjesto toga, upitala je čovjeka: "A tko vas je uposlio?"

Pogledao je u svoj obrazac. "Šef mi navodi ime Neferet. Jeste li to vi?"

Lenobia je odmahnula glavom.

"Nisam, ali tako se zove naša Nadsvećenica." Okrenula se prema upraviteljici zelenila. "Geja, nisi li primila informaciju da Neferet počinje upošljavati ljude da obavljaju poslove u Kući Noći?"

"Dobila sam tu informaciju. Samo nisam dobila informaciju da ljudi dolaze uzurpirati moj položaj!"

Naravno da nisi, smrknuto je pomislila Lenobia. Neferet nije htjela da ni ti ni ja budemo pripremljene na to što ona radi, a ti se jednako zaštitnički držiš prema svojoj travi, grmlju i cvijeću kao i ja prema svojim konjima čega je naša manipulativna Nadsvećenica vrlo dobro svjesna.

Lenobia odmahnula glavom, srdita zbog šah-mata koji im je Neferet zadala, "Ne, Geja", objasnila je najrazložnijim tonom. "Ništa oni tebi ne uzurpiraju. Oni ti pomažu."

Lenobia je opazila borbu u Gejinim očima. Bilo je jasno da ona, kao i sama Lenobia, nije htjela nikakvu ljudsku pomoć, ali protivljenje ukazu koji je donijela njihova Nadsvećenica i koji je odobrilo Visoko vampyrsko vijeće stvorilo bi neslogu u školi. ~ 110 ~

A davnašnja vampyrska istina nalagala je vampyrima da ne iskazuju nikakvu neslogu pred ljudima.

"Da, dobro, to mi je jasno." Lenobia je vidjela kako joj dio napetosti istječe iz tijela kad se Geja odlučila pridržavati davnašnje vampyrske istine radije negoli ponositosti i moći. "Samo su me ulovili na prepad.

Hvala ti, Lenobia, što si mi pomogla da jasnije sagledam ovu situaciju."

Zatim se obratila onom čovjeku i radnicima koji su se nervozno vrpoljili iza njega.

Geja im se osmjehnula, a Lenobia je vidjela kako su se muškarcima čeljusti objesile, a oči izbuljile kad ih je pogodila puna silina njezine ljepote.

"Iskreno se ispričavam zbog početne zbrke. Čini se da je došlo do pogreške u komunikaciji. Krenimo radije raspraviti o tome što će točno biti uključeno u vaše radne zadatke, i kako bismo na najbolji način mogli..."

Lenobia se neupadljivo povukla kad je Geja krenula nadugačko objašnjavati točne termine i načine košnje i mjesečeve faze. Travis je ponovno ulovio korak za njom.

Nakašljao se. Ne pogledavši ga, Lenobia je rekla: "Izvolite. Samo recite to što već želite reći."

"Pa, gospojo, meni se čini da u školi ima strahovito puno nesporazuma oko poslova."

"I meni se to čini", rekla je Lenobia. "Čini mi se da vaša šefica..."

"Neferet nije moja šefica", prekinula ga je Lenobia.

"U redu, drugačije ću to sročiti. Čini mi se da moja šefica upošljava mnoge ljude, a da ništa o tome ne kaže onima koje ta upošljavanja najviše pogađaju. Tako da se pitam ima li to ikakve veze s onim teškim trenucima koje ste prije spomenuli?"

"Možda", rekla je Lenobia. Dotad su već uspjeli stići do glavnih vrata konjušnice, koja su vodila prema stajama. Zastala je i okrenula se prema Travisu. "Trebaš se naviknuti na to da te nesporazumi i kaos ne iznenađuju. I jednog i drugog ovdje može biti poprilično."

"Ali nećete mi reći ništa konkretno. Jesam li u pravu?"

"Jesi", rekla je Lenobia.

Travis je zabacio šešir na zatiljak.

"A da mi bar malo pojasnite te ptice s crvenim očima?"

"Nazovigavranovi", rekla je Lenobia. "Tako se zovu. Konjima nisu dragi; konji njima nisu dragi. U zadnje nam vrijeme stvaraju probleme." ~ 111 ~

"Što su oni?" rekao je Travis.

Lenobia je uzdahnula.

"Nisu ljudi. Nisu ptice. Nisu vampyri."

"Pa, gospojo, meni to zvuči kao da općenito nisu dobri. Da pucam na njih ako se pojave u blizini konja?"

"Pucaj ako napadnu konje." Lenobia ga je čvrsto pogledala u oči.

"Moje opće pravilo glasi: prvo zaštiti konje, a onda postavljaj pitanja."

"Dobro pravilo", rekao je Travis.

"I ja bih rekla." Lenobia je kimnula glavom u smjeru staja. "Imaš li tamo sve što ti je potrebno?"

"Imam, gospojo. Bonnie i meni ne treba mnogo." Pričekao je, pa dodao: "Biste li htjeli da obrnem sate u kojima spavam tako da odgovaraju vašima?"

"Pa, htjela bih da promijeniš svoj raspored spavanja, ali time ćeš se prilagoditi cijeloj školi, a ne samo meni", brzo je rekla Lenobia, pitajući se zbog čega joj je njegovo pitanje bilo neugodno. "I iznenadit ćeš se kako će se brzo Bonnie prilagoditi zamjeni dana za noć."

"Bonnie i ja imamo podosta iskustva s noćnim jahanjem."

"Dobro, znači da ste već donekle pripremljeni za promjenu." Nastupio je nezgodan trenutak u kojem su oboje samo stajali jedno pred drugim, a onda je Lenobia kazala: "Nego, moje prostorije su tamo." Pokazala je prstom prema visokom katu iznad konjušnice. "Ostatak profesora stanuju ondje." Lenobia je mahnula bradom prema glavnoj zgradi kampusa. "Meni je draže biti bliže konjima."

"Izgleda da nas dvoje dijelimo mišljenje u bar jednom pogledu."

Podigla je obrve, šutke mu postavivši potpitanje. Travis se osmjehnuo.

"Draži su nam konji."

Otvorio joj je vrata. Lenobia je ušla u konjušnicu, pa su zajedno hodali još malo, sve do stubišta koje je vodilo na gornji kat.

"Vidimo se kad padne mrak, valjda". rekla je.

Travis joj se naklonio šeširom.

"Da, gospojo, vidimo se. Laku vam noć želim."

"Laku noć", rekla je Lenobia, pa požurila na kat, osjećajući njegov pogled na svojim leđima još dugo nakon što mu se izgubila s vidika.

~ 112 ~

Dvanaesto poglavlje

Aurox Aurox je izašao za svojom svećenicom iz profesorske zgrade u sve slabiju večernju svjetlost. Premda je bila zima, pa sunce nije davalo nimalo topline, a istini za volju i tek malo svjetlosti, ona se sva zgrčila, kao da je boli. Gledao ju je kako navlači kapuljaču svog zelenog haljetka jače preko glave, tako da joj potpuno obujmi lice.

"Sunce!" Neferet je izgovorila tu riječ kao da je gorka. "Natjerat ću ih da mi plate zato što su me natjerali na ovo putovanje po suncu." Osvrnula se prema njemu prije nego što je stavila tamne, zrcalne naočale. "Točnije rečeno, ti ćeš ih natjerati da mi plate."

"Da, Svećenice", rekao je automatski.

Carskim je koracima otišla do velikog crnog vozila koje mu je zapovjedila da nauči voziti i stala pred vrata, čekajući da joj ih on otvori, što je brzo i učinio. Aurox je primijetio da čak i u satima dnevnog svjetla Neferet baca sjenu koja izgleda nadnaravno mračno. Mrak uvijek putuje s njom, pomislio je.

Nakon što je upalio motor vozila, ona je pritisnula tipku na retrovizoru i jedan je glas upitao: "Da, Neferet, kamo vas OnStar danas može odvesti?"

"U Gimnaziju Willa Rogersa u Tulsi, država Oklahoma", kazala je u odgovor na glas, pa izdala zapovijed njemu: "Drži se njihovih uputa do tančina."

"Da, Svećenice", bilo je sve što je trebao reći.

Od trenutka kad je parkirao pred njom, Aurox je smatrao tu građevinu od svijetlih cigala i kamena oku ugodnom. Otišao je u nju za Neferet, ušavši u prvi od njezinih brojnih blistavih, širokih hodnika, i osupnuo ga je dojam kojim je zgrada odisala. Gotovo kao da je bila svjesna. Odisala je mudrošću i pozornošću, što je Auroxa neočekivano smirivalo.

Samo, kako je to bilo moguće? Kako je jedna građevina mogla u njemu izazvati bilo kakav osjećaj?

U njoj je postojao samo jedan zaštitar, i to postariji. Prišao je Auroxu i Neferet, koračajući polako i šepavo, prije znatiželjan i pristojan negoli oprezan.

"Izvolite?"

"Da, postoji li u ovoj školi podzemno područje? Veliki podrum ili ~ 113 ~

sustav tunela?" upitala ga je tada Neferet, odmaknuvši kapuljaču s glave i skinuvši tamne naočale.

Zaštitar je isprva razrogačio oči zbog njezine ljepote, a onda se zagledao u njezinu safirnu tetovažu.

"Imamo nekih starih tunela u podrumu kojima se nitko baš nije služio još od vremena atomskih skloništa. Dobro, ako se izuzme skrivanje od kakvog tornada tu i tamo. Zašto vam..."

"Kako se stiže do tih tunela?" upala mu je Neferet u riječ. "Žao mi je, trebat će mi službeno dopuštenje za svaki..."

"To neće biti potrebno." Ovaj put je riječima pridodala zavodljiv smiješak. "Jednostavno radim na prikupljanju povijesnih informacija o ovoj školskoj zgradi. Tuneli su i dalje dostupni, zar ne?" Čovjek je izgledao u istoj mjeri zbunjen njezinim pitanjem i očaran njezinim osmijehom.

"O, da. Sasvim lako ćete doći do njih. Samo nastavite ovim ovdje glavnim hodnikom sve dok ne prođete pokraj knjižnice." Pokazao je u smjeru njima desno. "Naći ćete stubište u kutu hodnika s kojim se siječe.

Siđite njima jedan kat. Ući ćete kroz jednu staru učionicu za glazbeni, otprilike na pola puta kroz idući hodnik zdesna. Imam vam ovdje glavni ključ. Vjerojatno neće biti nikakve štete ako vas pustim da na brzinu pogledate. Nije da sada traje nastava ni..."

"Onesposobi ga, ali nemoj ga ubiti", naredila mu je nato Neferet. "E da, i daj mi taj ključ."

Aurox ga je udario dovoljno snažno da ga onesvijesti. Imao je dojam da nije ubio starca, premda nije bio siguran u to. Nije imao vremena da provjeri. Pružio je zveckave ključeve Neferet, a ona je brzim koracima krenula u smjeru koji im je čovjek neoprezno pokazao. Zastala je kad je stigla do prostrane prostorije njima slijeva, te bacila pogled kroz staklena okna na zatvorenim vratnicama. Aurox je pogledao u nju zajedno s njom.

Prostorija je bila elegantna. Veliki, ukrasni lusteri visjeli su iznad stolova i polica s knjigama.

Aurox se začudio kad je iznutra osjetio odliku čekanja.

"Knjižnica", kazala je. "Ljudski su tinejdžeri potpuno nedostojni sve ove arhitekture u stilu art decoa." Neferet je odmahnula rukom na ljepotu i veličanstvenost građevine. Kimnula je glavom prema poprečnom hodniku pred njima. "Ovo je pravi put."

Gotovo nevoljko, Aurox je pošao za njom.

"Ovo je škola, baš kao što je Kuća Noći škola?" Aurox je morao naglas izgovoriti barem jedno od onih pitanja koja su mu se rojila glavom. ~ 114 ~

Neferet se nije ni načas osvrnula prema njemu.

"To je ljudska škola - javna škola. Nije nimalo poput Kuće Noći."

Pomalo je zadrhtala, sva zgražena. "Praktički jasno vidim sve te hormone i testosteron. Zašto pitaš?"

"Jdnostavno me zanima", rekao je.

Tek je tada pogledala u njega, načas.

"Nemoj da te zanima."

"Da, Svećenice", tiho je rekao.

Zavojito su nastavili zamicati dublje u unutrašnjost tihe građevine, a sunčeva je svjetlost sve slabije doticala hodnik. Sjene oko Neferet uskomešale su se kad se zaustavila pred vratima na kojima su bile naslikane glazbene note.

"To bi bilo to", rekla je kad je otključala vrata, pa stupila u zapuštenu odaju koja je zaudarala po prašini i zapuštenosti. Njima slijeva nalazila se sobica puna metalnih stalaka i stolica. Pred njima se nalazio zakrčen prostor koji je vodio u daljnju tamu. Neferet je zastala u nedoumici i tiho jauknula od ozlojeđenosti. "Dojadilo mi je traganje."

Neferet je podigla desnu ruku i pritisnula si oštri nokat svojeg lijevog srednjeg prsta u dlan, rasjekavši ranu iz koje je kapnulo crvenilo.

Crvenima put me tvoj nek vraća; krv će moja biti tvoja plaća.

Sav opčinjen, Aurox je promatrao kako se Mrak ispušta iz unutrašnjosti sjenki što su ležale pod Neferet i oko nje, kao i iz zakutaka prostorije. Tragačka ticala dogmizala su do nje. Ispreplećući se oko njezina tijela, počela su puzati uz njezinu kožu do krvi koja joj je stvarala sve veću lokvicu na dlanu. Mrak se počeo hraniti njome, tjerajući Neferet da dršće i stenje kao da je to boli, premda Svećenica nije stisnula šaku.

Nije ustuknula.

To je u Auroxu izazvalo osjećaje. Dio njega osjećao je uzbuđenje od iščekivanja bitke koja se sprema, i drage je volje iščekivao srdžbu i silinu koju će ta bitka izazvati. Ali neki je drugi dio njega osjećao odbojnost.

Mrak je pulsirao oko Neferet, zloćudan, ljepljiv i opasan. Aurox je razmišljao o različitim osjećajima u sebi kad je Neferet otresla ticala sa sebe i polizala posjekotinu da joj zaraste.

Hrana ti godi. Sad me vodi.

Pjevna rima čarolije Neferet dotaknula je Auroxa silom, pa se sav stresao kad se Mrak zakoprcao, pa šmugnuo od nje, ostavljajući za sobom kao svoje znamenje tanak, vrpci sličan trag, crnji od noći mladog mjeseca, "Dođi", rekla je Neferet. ~ 115 ~

Aurox je poslušao zapovijed.

Otišli su tragom vrpce u naizgled napušten hodnik, koji se počeo spuštati sve strmije u dubinu, poput tunela. Naposljetku su izbili u prostor koji se proširio i time završio, poput slijepe ulice. Ondje se Neferet zaustavila.

Aurox ih je nanjušio prije nego što ih je ugledao. Smrad im je bio gadan, truo, prljav. Smrt, pomislio je. Smrde po smrti.

"Neprihvatljivo", ljutito je rekla Neferet sebi u bradu. "Potpuno neprihvatljivo." Dugim je koracima ušla u podzemnu odaju, prišla zidu i pritisnuli prekidač. Jedna jedina gola žarulja zasjala je boležljivom žutom svjetlošću.

Auroxu je ovdje izgledalo kao u gnijezdu.

Madraci su bili naslagani jedni uz druge. Tijela su se pod dekama obavijala jedna oko drugih. Neka su bila gola. Neka su bila odjevena.

Teško se moglo razaznati gdje jedno završava, a drugo počinje. Podigla se jedna glava. Tetovaže vampyra bile su crvene i upadljivo su podsjećale na ticala Mraka koja su ih dovela do njega. Pogled mu je bio tvrd. Glas ljutit.

"Kurtise, pobrini se za te koji su nas došli smetati."

Velika se hrpa lijeno pomaknula i široko se debelo čelo pomolilo se na suprotnom kraju gnijezda. Ovo je na sebi nosilo obris crvenog polumjeseca - početnik.

"Jedva da je svanulo. Samo ih opali strujom ili čim već, pa..."

"Pa što?" Glas Neferet bio je hladan kao led. "Kurtise, bio si nesposona budala prije nego što si umro. Sada si nesposobna budala koja smrdi." Neferet se osvrnula prema Auroxu. "Baci ga o zid."

Aurox se pokrenuo da ispuni njezin nalog, ali polako, dajući početniku vremena da osjeti strah. Aurox se počeo hraniti tim strahom, i kad mu se tijelo počelo mijenjati, preobražavati, pretvarati u nešto drugo, nešto moćnije, početnikov se strah počeo mijenjati, preobražavati, pretvarati u slasnu stravu. Aurox je zaurlao, podigao tijelo iz gnijezda u kojem je ležalo i zavitlalo ga o zid. Začulo se mučno krckanje i momak se nepomično otromboljio.

"Opa! Opa! Samo malo. Neferet! Nisam znao da si to ti." Crveni vampyr osovio se na noge, gol do pojasa, pružajući ruke prema Svećenici.

Aurox je osjetio njegov strah. Godio mu je.

Zakoraknuo je prema vampyru. Njegovi su papci odjeknuli na hladnom betonskom podu.

"Zaustavi se zasad, Auroxe", zapovjedila mu je Neferet. Okrenula mu je leđa i posvetila se vampyru i njegovu gnijezdu. "Zar si zaista vjerovao ~ 116 ~

da se možeš sakriti od mene, Dallase?"

"Nisam se skrivao od tebe! Nisam znao što da radim - gdje da te nađem."

"Da mi nisi lagao." Glas Neferet postao je prigušen, i u toj prigušenosti Aurox je načuo crnu, beskrajnu opasnost. "Da mi nikad nisi lagao."

"Okej, okej. Oprosti", rekao je vampyr brže-bolje. "Valjda naprosto nisam mislio."

Gnijezdo početnika sad se već meškoljilo, budeći se iz sna zbog razgovora njihova vampyra i Neferet, i Aurox je razabirao lica koja, očiju razrogačenih od straha, prelaze pogledom s Neferet na njega.

Je dva je čekao papcima zdrobiti ta izbuljena lica.

Iz gnijezda je dopro sipljiv kašalj. Neferet se podrugnula.

"Koliko vas tu ima?"

"Nakon depoa, kad su se Zoey i njezini gadovi borili protiv nas, ostalo nas je deset, uz mene." Bacio je pogled prema Kurtisu. "I njega."

"On nije mrtav. Zasad", rekla je Neferet. "Dakle, tu je jedanaest početnika i jedan vampyr. Koliko tvojih početnika već kašlje?"

Dalias je slegnuo ramenima.

"Dvoje, možda troje."

"Previše ih je. Moraju doći u blizinu vampyra, inače će umrijeti.

Ponovno", dodala je s okrutnim osmijehom.

Iz početničkog gnijezda doprlo je još straha koji je oblio Auroxa.

Zaškrgutao je zubima, odupirući se porivu da se njime nahrani.

"Hoćeš li nam ti onda dolaziti? Kao što si nekada?"

"Ne. Došlo je do promjene plana. Vrijeme je da mi se pridružite. Da mi se svi pridružite."

"Hoćeš reći, da dođemo u Kuću Noći? To nije moguće. Nismo ono što smo nekada bili, i ne želimo se..."

"To što vi želite mene se nimalo ne tiče, osim ako me ne budete slušali. A ako me ne budete slušali, umrijet ćete."

Učinilo mu se da se vampyr isprsio. Bijes se blistavije raspirio u njemu, kao i sjaj one gole žarulje.

"Ja neću umrijeti. Već sam se Promijenio. Neki od njih bi mogli," pokretom ruke obuhvatio je početnike koji su čučali svud oko njegovih nogu, "ali meni je to preživljavanje najprilagođenijih."

"Pamtim te kao pametnijega, Dallase. Dopusti da nešto kažem izravno i jednostavno, tako da me čak i ti možeš shvatiti: ako me ti i tvoji početnici ne budete slušali, ti ćeš prvi umrijeti. Moje stvorenje će te ubiti. ~ 117 ~

Sada. Ili kad mu god ja to zapovjedim. Donesi odluku."

Svjetlost žarulje oslabjela je.

"Odlučujem te slušati", rekao je Dallas.

"Mudra odluka. Hoću da se uredite i vratite u Kuću Noći na vrijeme za noćašnji početak nastave."

"Ali kako..."

"Poslužite se školskim tuševima da sperete smrad sa sebe. Ukradite odjeću. Čistu odjeću. Ili je kupite. U sedam i trideset, neposredno prije početka nastave, autobus Kuće Noći čekat će vas u ovoj ulici, kod istočnog ulaza u Sveučilište u Tulsi. Ukrcat ćete se u njega. Nastavit ćete pohađati nastavu. Spavat ćete u Kući Noći." Neferet je zastala i prezirno odmahnuli rukom. "Dat ću da vam se prekriju prozori, ili da vam se otvori podrum što već god. Ali živjet ćete u Kući Noći."

"Kako ćemo tažiti glad?"

"Oprezno. A ono što ne budete mogli oprezno tažiti, držat ćete pod kontrolom, barem dok se svijet ne promijeni i preobliči da udovoljava vašim potrebama."

"Nije mi jasno! Zašto uopće hoćeš da dođemo tamo?"

"Rephaim, onaj nazovigavran kojega niste uspjeli ubiti u više nego jednoj prilici, dobio je na dar ljudsko obličje preko noći i postao partner Stevie Rae. Dopušteno mu je pohađati Kuću Noći, kao i Afroditi i ostalim crvenim početnicima - crvenim početnicima Stevie Rae." "Trebao bih ići u školu s njim? I njom? Zajedno?" Žarulja je opet blistavo zasjala.

"Mrziš ih, zar ne?"

"Da." "Dobro. Upravo zato i želim da budeš tamo - da svi budete tamo."

"Zbog toga što ih mrzimo?"

"Ne, nego zbog toga što će vaša mržnja, pod mojom kontrolom, izazvati", rekla je.

"A što bi to bilo?" upitao ju je.

Neferet se osmjehnula.

"Kaos."

Otišli su nedugo nakon što je Neferet dovršila davanje uputa vampyru po imenu Dallas o načinima na koje smije, odnosno ne smije izazivati kaos. Kako se činilo, njegova je svrha bila uvelike slična Auroxovoj svrsi - Neferet je zapovijedala i kontrolirala njegovu nasilnost i uživala njegovu odanost. Nije smio ubijati - zasad. A uvijek se, uvijek, kroz podlogu svega provlačila nit sijanja razdora, nezadovoljstva i mržnje. ~ 118 ~

Aurox je shvaćao. Aurox je slušao.

Kad mu je Neferet zapovjedila da obuzda zvijer u sebi, poslušao ju je i otišao za njom iz truloga gnijezda do svježih, čistih školskih hodnika. Na ulaznim vratima stari je zaštitar ležao ondje gdje ga je Aurox ostavio.

"Je li živ?" upitala je Neferet.

Aurox ga je dotaknuo.

"Da." Neferet je uzdahnula.

"Valjda je tako najbolje, premda je pomalo nezgodno. Morat ćeš se vratiti dolje i kazati Dallasu da želim da se sjećanja ovog starca potpuno izbrišu. Kaži mu da mu usadi dojam da je bio ranjen prilikom pokušaja pljačke u školi." Kucnula se prstom po bradi, razmišljajući, i bacila pritom pogled niz hodnik prema vitrinama u kojima su bile izložene uspomene, kao i knjižnici iza njih, punoj uredno poslaganih knjiga i blistavih, kićenih lustera. "Ne, palo mi je na pamet nešto zabavnije. Kaži Dallasu da natjera čovjeka da vjeruje kako je bio napadnut prilikom vandalskog skrnavljenja škole. A zatim, dok budeš izlazio, želim da porazbijaš vitrine i uništiš knjižnicu. Brzo to obavi. Čekat ću te vani. A ja ne volim da me se pusta da čekam."

"Da, Svećenice", rekao je.

"Kao što kažem, ljudski su tinejdžeri potpuno nedostojni ove arhitekture.." Glasno se smijala dok je izlazila iz zgrade.

Užurbano se vratio istim putem do podzemnog brloga. Čim ga je opazio, Dallas je ustao i postavio se pred njega, braneći Auroxu prilaz početničkom čoporu. Crveni je vampyr podigao ruku i položio je na metalnu kutiju prikovanu uz betonski zid. Aurox je osjetio snagu koja je brujala u njoj, sklupčana, spremna da ispuni njegov nalog. "Što hoćeš?" upitao ga je Dallas.

"Neferet me šalje s novom zapovijedi za vas."

Dallas je odmaknuo ruku s metalne kutije. "Što traži od mene?"

"Blizu ulaza u školu leži jedan onesviješteni zaštitar. Svećenica ne želi da se on sjeća naše nazočnosti. Umjesto toga, treba vjerovati da su ga napali vandali."

"Da, u redu. Što god hoće", rekao je Dallas, pa upitao Auroxa prije nego što je stigao otići: "Hej, koji si ti to vrag?"

Pitanje je iznenadilo Auroxa. Odgovorio mu je automatski.

"Neferet zapovijeda mnome."

"Da, ali što si ti?" upitala je jedna tamnokosa mlada početnica koja je ~ 119 ~

iza Dallasovih leđa virila prema njemu. "Vidjela sam te. Pretvarao si se u nešto s rogovima i papcima. Jesi li ti nekakav demon?"

"Ne. Nisam demon. Neferet zapovijeda mnome." Aurox se tada okrenuo i ostavio ih iza sebe, ali nije iza sebe mogao ostaviti i njihove riječi. Slijedile su ga niz hodnik. On je nakaza, sašaptavali su se. Nešto tu nije u redu.

Klupom od drveta i čelika razbio je i razorio vrednote pohranjene u čistom, širokom hodniku. Smrskao je kićene lustere obješene sa stropa u prostoriji prepunoj knjiga. Dok je to radio, Aurox se hranio strahom i bijesom koji su mu se još zadržavali u tijelu. Kad je iscrpio te emocije, posegnuo je za strahom koji su crveni vampyr i njegovi početnici stvarali u starcu dok mu je početnik kojega je Aurox ozljedio ispijao krv, a ostali su to gledali i cerekali se. Kad su obavili svoje sa stražarom i posve mu izbrisali pamćenje, Aurox je iskoristio preostatke gađenja koje su početnici osjećali prema njemu kao gorivo za potrebnu snagu, sve dok se i ta emocija nije istrošila. Zatim je iskopao jedine emocije koje su mu još bile preostale- Tim se emocijama nije dotad nahranio, već ih je nekako bio zadržao i prisvojio. I tako je Aurox priveo kraju vandaliziranje škole obliven Zoeynom usamljenošću i žalošću, pa ponovno poprimio izgled ljušture mladića i teškim koracima otišao iz razaranja koje je izazvao, da ga Neferet ne bi više morala čekati.

~ 120 ~

Trinaesto poglavlje

Stark Starkov je san ispočetka bio sasvim okej. Nalazio se na predivnoj plaži, s bijelim pijeskom oko sebe i bistrom plavom vodom pred sobom.

Sunce ga uopće nije peklo. Zapravo, osjećao se baš kao prije nego što je bio Obilježen, pa mu je sunce stvaralo sjajan osjećaj na licu i ramenima.

Odapinjao je strijele u veliku metu s koncentričnim krugovima koja ih je magički upijala i zatim ponovno stvarala na pijesku pokraj njega, tako da je mogao neprestano samo odapinjati i odapinjati i odapinjati.

Upravo je pomislio da bi san bio zaista sjajan kad bi se Zoey pojavila na plaži u bikiniju.

Ili bi ovo možda mogla postati europska plaža, pa bi se Zoey pojavila u toplesu. E, to bi bilo još bolje.

A onda se, kako to u mnogim snovima biva, prizor promijenio i Zoey se odjednom stvorila uz njega, samo što se više nisu nalazili na plaži.

Ležala je uz njega, sklupčana u njegovu naručju, topla i meka, predivno mirisna.

"Hej", rekla je i osmjehnula mu se odozdo. "Budan si, a sunce još nije zašlo."

"Da." Široko joj se osmjehnuo. "Daj da ti pokažem koliko sam budan."

Poljubio ju je, i okus joj je bio sladak. Njezino je tijelo savršeno prionulo uz njegovo. Ispustila je ono tiho, uzdahu slično stenjanje, koje je značilo da zaista uživa.

Ali baš kad se istinski uživio u san, Zoey se odmaknula od njega.

Upitno ju je pogledao, misleći da će ovaj put san postati zbilja nepojmljivo fenomenalan, pa će mu ona izvesti mali seksi striptiz. Tada je ugledao izraz njezina lica. Oči su joj se razrogačile od strave.

"Zaustavi ih!" proderala se. "Stark! Čuvaru! Pomozi mi!"

Pružala je ruke prema njemu dok su je tamna, zmijolika ticala odvlačila.

Stark je skočio na noge i Čuvarski mač pojavio mu se u ruci. Dotrčao je do nje, vinuo se preko njezina palog tijela i doskočio ravno posred ticala Mraka. Stao je zamahivati Čuvarskim mačem i rasijecati ih i rasijecati, ali kad god bi rasjekao jedno, dva nova izrasla bi namjesto njega, i oba bi se poput čička ponovno prikvačila za Zoeyno tijelo.

"Stark! O, Božice! Pomozi mi!"

~ 121 ~

"Pokušavam! Zoey, dajem sve od sebe!" Ali nije uspijevao nimalo suzbiti Mrak. Dosad je Z već bila posve obavijena, pretvorena u čahuru poput stvora kojeg je neki divovski pauk priredio za užinu, i bila je svjesnu i vriskovima ga je dozivala da je spasi.

Stark se borio i borio, ali ništa nije mogao učiniti, a dok ju je Mrak odvlačio od njega, ugledao je Neferet, lutkaricu koja povlači te crne, ljepljive konce. Stajala je tik izvan dosega njegova mača i glasno se smijala dok je sve čvršće stezala niti oko Zoey, sve dok njegovu ljubav, njegovu kraljicu, njezina neprijateljica nije udavila, ubila i zatim upila.

U snu je Stark samo ostao stajati i jecati, izgubljen bez svoje Zoey, u svijesti je čuo nečiji jasan i glasan glas: Ovo će se dogoditi ako se Zoey Redbird javno ne raziđe s Neferet. Ona se mora usprotiviti Tsi Sgili i prekinuli s tim hinjenim primirjem između njih dvije.

Još zgranut i slomljen zbog gubitka svoje kraljice u snu, Stark je sama čuo riječi, ne i glas. Nije mu nakraj pameti bilo podrijetlo poruke samo samo upozorenje.

Duboko je udahnuo i probudio se zajedno sa Zoey, sigurnom, toplom i voljnom u svom naručju, i ona mu se osmjehnula i rekla: "Hej, budan si, a sunce još nije zašlo."

Grozna, zloslutna studen u drhtajima mu je prostrujala tijelom. Nije to bio samo san - to je znao. I to je značilo da upozorenje koje je čuo nisu bile puke riječi - nego proročanstvo. Stark je objeručke prigrlio Zoey, privijajući se cijelim tijelom uz nju.

"Reci mi da si dobro. Reci mi da ti nije ništa."

"Hoću, ako me prestaneš gušiti", propentala je.

Opustio je stisak jednom rukom, a drugom je počeo prelaziti goredolje po njezinim leđima dok joj je gledao preko ramena, provjeravajući da ondje nema ticala - ljepljivih uspomena iz njegova sna.

"Stark, hej, prekini." Primila ga je za ruku i zagledala mu se u oči. "Što je bilo, dovraga?"

"Izuzetno ružan san. Ono, apokaliptičnih razmjera. A onda sam se probudio i ti si izgovorila upravo iste one riječi koje si mi rekla u snu neposredno prije nego što te Mrak ščepao."

"Prije svega, iju, baš odurno da me Mrak ščepa. Kako se to dogodilo?"

"Bolje da ne znaš", rekao je.

"Nego što, bolje da znam. San ti je možda bio proročanski, a ako je, moram znati što da izbjegavam."

"Da, to sam i ja mislio. Zapravo, nastojao sam to ne misliti, ali imaš pravo." Naslonio se i prošao prstima kroz kosu, ne bi li otresao pospanost i ~ 122 ~

zle slutnje. "Možda je proročanski, pa bi ga možda trebala znati; Mrak te sredio kao što je Sheloba sredila Froda, samo još gore", rekao je.

Stark je gledao kako boja nestaje iz Zoeyna lica.

"Kao djevojka koja se smrtno boji paukova, ne znam kako bi taj san mogao biti ikako gori."

"Tako da je paučić Neferet, a njezina mreža Mrak."

"Okej, dobro, imaš pravo. To je gore." Uputila mu je osmijeh za koji je znao da je hrabar. "Samo, ti si me spasio, je 1’ tako?"

Ništa nije rekao. Nije mogao.

"Halo, veliki snažni Čuvaru! Ti. Si. Me. Spasio. Je 1’ tako?"

"Nisam", priznao je. "Pokušao sam, ali Mrak kojim je Neferet upravljala bio je prejak za mene."

"Ma, kvragu", rekla je Zoey. "Mrzim kad se to dogodi." Zatim je odmahnula glavom i čvrsto dodala: "Hej, nije se to zaista dogodilo. Zasad je, barem, to samo san."

"Dovraga, previše toga što djeluje kao da bi se moglo dogoditi samo u snu pokazalo se stvarnim", rekao je smrknuto. "A bilo je tu još nešto.

Netko mi je govorio da će se to što sam sanjao zaista dogoditi osim ako se ne počneš suprotstavljati Neferet."

Zoey se namrštila.

"Hej, suprotstavljam se ja Neferet! Cijelo vrijeme, kvragu. I kako to misliš da ti je 'netko' to govorio? Je li to bila Nyx? Je li ti se Božica obratila?"

Stark je razmislio, ne bi li se prisjetio glasa iz sna, ali premda je užas još jasno pamtio, pojedinosti su mu već tonule u podsvijest.

"Ne sjećam se baš dobro, ali ne bih rekao da je to bio glas Nyx, ili barem nije bio neki njezin glas koji bih prepoznao."

"Mislim da bi znao sa sigurnošću da je to bila Božica. K tome, kao što kažem, ja se suprotstavljam Neferet, tako da ne znam na što je to mislio tvoj glas iz sna."

"Zapravo, u ovom trenutku si u svojevrsnom primirju s njom", polako je rekao Stark.

"To valjda ovisi o tome kako definiraš primirje. Ako to glasi 'ne mogu izbaciti Neferet iz Kuće Noći jer joj je Visoko vijeće oprostilo', onda, da, imamo primirje.'"

"Hej." Dotaknuo joj je obraz. "Nisam te htio razljutiti. Taj me san ustrašio, to je sve."

Privila mu se u naručje i osjetio je da joj se napetost u tijelu počinje opuštati. ~ 123 ~

"Nisi me zaista razljutio. Samo si me iznenadio. Mislim ono, mislila sam da nas dvoje jednako gledamo na Neferet."

"I gledamo." Čvrsto ju je prigrlio. "Znamo da je Neferet zla i luda, i znamo da se svi mi koji smo na strani Nyx moramo dobro čuvati svakog vraga koji ona već planira."

Zoey je zadrhtala i zarila lice u njegovo rame.

"Dođe mi da pobjegnem natrag na Skye."

"Dođe mi da te odvedem natrag na Skye." Zastao je, oklijevajući i zamalo ništa više nije rekao, ali nešto u kutku svijesti nije mu dopuštalo da to napusti. "San, Z. Mrak te sredio, a ja te nisam mogao spasiti. Mislim da je to bilo upozorenje; stvarno to mislim. A najsmislenije tumačenje koje mogu izvući iz njega glasi da se moraš i dalje suprotstavljati Neferet."

"Hoću", rekla je, zabacivši glavu da ga pogleda. "Izgledaš mi umorno i rano si se probudio."

Frajerski joj se osmjehnuo.

"Rano sam se probudio da nas dvoje zajedno provedemo pokoji zahvalan trenutak prije ukrcavanja u invalidski bus, i možda izgledam umorno, ali nisam baš tako umoran."

Uvukao je ruku pod veliku, vrećastu majicu na njoj i laganim joj milovanjem poškakljao rebra. Zoey se zahihotala. Ulovio je taj slatki, sretni smijeh usnama i pretvorio ga u dug, vruć poljubac. A onda ju je prestao škakljati i gotovo je sva briga izazvana onim snom nestala dok ju je volio... gotovo...

Zoey "Ma, kvragu", progunđala sam kad je Darius dovezao bus na dugi prilazni put koji otraga obilazi Kuću Noći i vodi prema parkiralištu. Tek što smo skrenuli na kampus, a već sam ugledala Neferet, Dragona i petoricu Ratnika iz reda Erebovih Sinova kako stoje tamo kao nekakav čudan vampyrski odbor za dobrodošlicu. "Uspori", kazala sam Dariusu.

"Moramo se pripremiti za ovo."

"Da, ne izgleda baš dobro", rekla je Kramisha.

"Opa, ne biste vjerovali koje su sve tu boja." Shaylin je otvorenih usta zjakala kroz prozor prema okupljenim profesorima. "Fuj, a tu je i Gospođa Mrtvooka Riba, kako gadno!"

"Gospođa Mrtvooka Riba-to mi se sviđa", rekla je Afrodita. "Odgovara joj."

"Gospoda Mrtvooka Riba je stvarno užasno prikladno", podsjetila sam ih sve, premda sam to kazala konkretno Shaylin. ~ 124 ~

"I svi smo zajedno odlučili da je najpametnije da ona ne sazna mnogo o Shaylininom daru", rekla je Stevie Rae, prišavši mi s Rephaimom s mjesta u dnu busa na kojem je sjedila. "Z, hoćeš prizvat duh i zamolit ga da pomogne prikrit Shaylinine misli, bar zasad, dok ne prođemo Neferet?"

"Da", rekla sam. "Dobro si se sjetila." Duboko sam udahnula i prošaptala: "Duše, dođi mi." Osjetila sam kako mi se zrak nad kožom mreška od snage elementa "Zaštiti Shaylin. Prikrij njezine misli."

"Uuu!" zahihotala se Shaylin kad ju je element oblio. "Stvarno cool, a ti cijela izgledaš superljubičasto dok to izvodiš."

"Hvala, valjda", rekla sam. Nova učenica bila je definitivno čudna, ali djelovala je simpatično. Bacila sam pogled prema ostatku busa i uočila Blizanke i Damiena. "I vi držite svoje elemente pri ruci."

"Mislim da kad god je Neferet u blizini svi mi dobivamo izvrsnu priliku da posvetimo misli akademskim pitanjima", rekao je Damien.

Blenuli smo u njega.

"Akademskim?" priupitala je Shaunee.

"Ono, zadaći i čemu već sve ne?" dodala je Erin.

"Ili misliš na modnu reviju, kako mi zapravo doživljavamo školu?" rekla je Shaunee.

"Zbunjene smo", završila je Erin.

Damien je dramatično uzdahnuo.

"Akademskim - odnosno školskim pitanjima. Recimo, dok je Neferet u blizini, trebate napamet učiti riječi za svoj vokabular." Podigao je svoj dugi nos i pogledao svisoka u Blizanke. "Vas dvije trebale biste početi od riječi vucibatina."

"Uopće ne znam što mu to znači, Blizanko. A ti?" upitala je Erin.

"Nemam blage, Blizanko", rekla je Shaunee.

"Tiho, dvojnomoždane. Dobro vam kaže Kraljica Damien. Već dosta dugo nismo ovako bili blizu Neferet. Svi se morate usredotočit i zaokupit si misli - i to ne našim poslom. Zaokupite ih glupim školskim poslom."

Afrodita se osvrnula prema Rephaimu. "Može li tebi Neferet čitat misli?"

Rephaim je djelovao kao da je iznenađen pitanjem, ali jedva da je oklijevao prije odgovora.

"Ne može."

"Siguran si u to?" upitala sam ga.

"Da", rekao je.

"Kako?" upitala ga je Afrodita.

"Ne mora vam to objašnjavat", rekla je Stevie Rae. ~ 125 ~

"Da, mora." Stark se oglasio prije nego što sam stigla išta reći. "Stevie Rae, morat ćeš prestati toliko braniti Rephaima. On je nekada bio mi strani Neferet. Možda zna nešto korisno o njoj."

"Nikad nisam bio na strani Neferet." Rephaimov je glas zvučao tvrdo kao i pogled koji je upro u Starka. "Bio sam na strani Kalone. Kao i ti."

To je potpuno ušutkalo Starka, pa sam iskoristila priliku da se umiješam između njih i kažem: "Kako god da je to konkretno bilo, hoćemo reći da si bio na suprotnoj strani, a to bi nam sada moglo pomoći." Pogledao me i pogled mu se smekšao, premda mu je izraz ostao suzdržan.

"Znam da mi Neferet ne može čitati misli, jer nije znala za Stevie Rao i mene." Primio je Stevie Rae za ruku. "Nastojao sam ne misliti na tebe dok mi je ona bila blizu, ali nisam si mogao pomoći. Mislio sam na tebe. Često."

Stevie Rae se iscerila od uha do uha i podigla na prste da ga poljubi, "Uf", rekla je Afrodita. "Dobro, da promijenimo temu što prije dok nisam počela rigati, sigurni smo da Neferet ne može čitati misli meni, Zoey i ptičkiću. Vi ostali bolje se pazite."

"Još jedan bus upravo je skrenuo u trak iza nas", rekao je Darius gledajući u retrovizor. "I njemu na boku piše Kuća Noći."

S jednog stražnjeg sjedala Johnny B. je dobacio: "I nije invalidski. Zašto mi ne možemo dobiti bus normalne veličine?"

"Kad ti nisi normalan", rekla je Kramisha.

"Mama ti nije..."

"Okej, da se pripremimo za školu", prekinula sam ga. "Što znači da se pripremimo za bitku", rekao je Stark.

"Parkiraj bus", rekla sam Dariusu.

Parkirao je, pa su on, Stark i Rephaim prvi izašli iz busa, a za njima i svi mi ostali. Računala sam da bih se baš i mogla suočiti s time što se već događa, pa sam sa Stevie Rae i Starkom uz oba boka odmarširala ravno do Neferet, naklonila joj se s izvjesnim poštovanjem, a zatim i s nešto iskrenijim poštovanjem Dragonu, te Ratnicima. Nakon toga, službeno sam rekla: "O, Zoey, Stevie Rae, baš mi je drago da ste vi i vaši učenici stigli drugim autobusom, tako ćemo skratiti vrijeme za objašnjavanje", rekla je Neferet zagonetno.

Prije nego što sam genijalno stigla reći:

~ 126 ~

"A?" ili išta drugo, drugi je Multibus parkirao uz naš i vrata su se otvorila, proizvevši onaj čudni šum iz Zvjezdanih staza kakav svi oni prave.

I moj se vidikamen počeo žariti.

Prvi je izašao Aurox.

Za njim je iz busa iskoračio Dallas. Začula sam zgranuto udisanje Stevie Rea. Oprilike tada zinula sam, jer za Dallasom je iz autobusa izašla cijela skupina crvenih početnika, loših crvenih početnika, uključujući onu skroz groznu Nicole i onog vrlo izbubanog, ali i dalje debelog klinca Kurtisa.

Crveni početnici i Aurox stali su u vrstu nasuprot nama. Pričinila mi se bizarna plesna scena u stilu Priče sa zapadne strane. Zavladao je čudan, potpun tajac, sve dok Stevie Rae neprirodno piskutavim glasom nije rekla: "Dallas. Sama ti Hilla, što ti tu radiš?"

Dallas je zadigao usnicu.

"Ne odgovaram tebi." Pogledao je Neferet i polako, naglašeno stisnuo desnu šaku preko srca, duboko se naklonio i rekao: "Sretan susret, Nadsvećenice moja."

Svi crveni početnici iza njega pozdravili su je na isti način. Neferet se ljubazno osmjehnula. Glas joj je bio topao i prijetvorno blag.

"Ljupka li pozdrava. Hvala ti, Dallas." Kad je smaragdnim pogledom prešla s novih učenika na Stevie Rae, glas i oči stvrdnuli su joj se.

"Odgovorit ću na tvoje pitanje, Stevie Rae. Oni tu rade isto što i vi pohađaju nastavu. O, čekaj. Postoji jedna blaga razlika između njih i vašega društvanca. Dallas i njegovi crveni početnici živjet će ovdje u školi, a njihova Nadsvećenica bit ću ja."

"Je l’ to on?" Dallas je zurio u Rephaima, koji je stajao uz Stevie Rae. Praktički sam vidjela kako se bijes slijeva s njega.

"Da vas upoznam. Dallas, ovo je Rephaim. O, ali vas dvojica ste se već upoznali, zar ne?"

Neferet je zvučala kao da obavlja upoznavanja na maturalnoj. Kunem se, to je bilo tako prokleto nakazno da sam morala suspregnuti potrebu da zamolim Starka da me uštipne, kako bih znala da ne sanjam.

Zatim mi je pogled prešao na Dallasa, a strah koji sam od njega osjetila kazao mi je da nema šanse da spavam. Oči su mu se pomalo žarile rumenilom, izgledao je zvjerski i vrlo, vrlo opasno. Sjetila sam se da mi je nekad bio baš zgodan i drag. Pa, onaj zgodni, dragi dečko sigurno je umro kad se ovaj novi crveni vampyr s tetovažama sličnim bičevima Promijenio. ~ 127 ~

Meni uz bok, Stark mi se nespokojno približio, Dallasu uz bok, Aurox, kojega sam se trudila ne gledati, nespokojno se primaknuo njemu.

"Da, kao što kažeš. Upoznali smo se", rekao je Dallas.

"Jesmo." Rephaimov je glas bio tvrd i hladan kao Dallasov, i podsjetio me da ga ne podcjenjujem samo zato što se tako milo smješka Stevie Rae, "Dok ste mi svi tu zajedno, nešto bih vam vrlo jasno dala do znanja", rekla je Neferet, pa smo je svi pogledali. Djelovala je tako vražje normalno! Krasna i kraljevska, zvučala je tako vražje razumno da sam načas osjetili silnu tugu zbog gubitka one osobe koja je mogla biti. "U nedavnoj prošlosti između nas je bilo neugodnosti. To je sada prošlo. Neću da ovdje bude razdora, bilo da ste početnik ili vampyr, crveni ili plavi."

"Neugodnosti?" Glas Stevie Rae odisao je nevjericom. "Pokušali su ubiti mene i Zoey!"

"Zoey je ubila neke od nas!" proderao se Dallas, i bila sam sigurna da sam začula zujanje struje u školskim električnim vodovima iznad nas, "Čekaj, nije mi to bila namjera. Nicole i Kurtis i ti tipovi napali su me i..."

"Dosta!" Zapovijed koju je izrekla Neferet stvorila je puls strahovite moći oko nas koja kao da je isisala čak i srebrnu svjetlost uzdiglog mjeseca "Kažem, prošlost je iza nas. Stevie Rae i Zoey, ako se ne možete obuzdaviti bit ćete izbačene iz ove škole. Dallas, isto vrijedi i za tebe. Aurox i Ratnici iz reda Erebovih Sinova ophodit će hodnike i učionice. Izbije li bilo kakvo nasilje, okončat će ga. Smjesta. Jesam li jasna?" Nitko nije ni zucnuo Neferet se hladno osmjehnula. "Dobro. A sada, na nastavu." Okrenula se na peti i onim svojim čudnim, kliznim hodom krenula natrag prema glavnoj zgradi kampusa i tamošnjoj učionici gdje su je očekivali.

"Mrak je svuda oko nje", rekao je Stark tiho, ali ne dovoljno tiho.

"Sasvim je utopljena u njega", rekao je Rephaim.

"Apsolutno", rekla je Stevie Rae. Zatim je pogledala Dragona i ostale Ratnike. "Šta vi svi to ne vidite? Kao ljepljiva paučina." Mahnula je palcem prema Dallasu i ostalim crvenim početnicima. "Kladim se da oni to vide."

"Nemam blage veze o čemu ti to", rekao je Dallas.

"Ti još uvijek priređuješ izmišljene čajanke u podrumu sa svojim lutkicama?" upitala ju je sarkastično Nicole.

Dallas i njegovi crveni početnici prasnuli su u smijeh.

"Dallas, Neferet želi da se javiš u medijski centar. Tamo imaju probleme s računalima i treba joj tvoja pomoć da se stvari riješe", rekao je ~ 128 ~

Dragon, iskoračivši i postavivši se između naše dvije skupine. Pridružili su mu se Ratnici iz reda Erebovih Sinova, kao i Aurox. "Shaylin, ovo je tvoj raspored sati. Stevie Rae ti danas možeš biti vodič." Pružio je list papira novoj početnici. "Stark, Darius", nastavio je Dragon. "Otiđite u konjušnicu i počnite se pripremati za svoju nastavu. Vi ostali, postupite kako vam je naredila Nadsvećenica. Prvi sat počinje uskoro." "Što god Nadsvećenica traži, meni odgovara", rekao je Dallas i progurao se pokraj Rephaima, podrugljivo se cereći.

Gledala sam kako Rephaim zadržava pribranost. Nije se razljutio i skroz poludio, kao da mu dođe da odalami ormarić ili takvo što; ostao je čvrst i jak, i zaštitnički se zadržao blizu Stevie Rae. "Idemo na nastavu i potrudimo se ignorirat ove idiote", rekla sam i primila Starka za ruku.

"Oni ne žele da ih se ignorira", rekao je Rephaim dok smo polagano koračali prema glavnom kampusu. "Došli su da izazivaju probleme."

"Da mute po tuti", rekla je Stevie Rae, na što su se iz nekog razloga ona i Rephaim osmjehnuli.

Rephaim mi je izgledao kao takav totalni tinejdžer koji se smješka svojoj curi da sam se morala podsjetiti da on nije baš onakav kakav se čini. Morala sam imati na umu da sam imala prilike vidjeti nazovigavranove u borbi, te znam da su opaki i opasni, pa sam se upitala bi li se u njemu probudio neki tračak Mraka kad bi zaista došlo do borbe protiv Dallasa, a onda sam opazila da mu se izraz lica mijenja. Sekundu prije smiješio se Stevie Rae, a zatim mu se lice ukočilo, kao da je začuo neki zvuk koji nitko drugi nije. Zatim sam trepnula, i on mi je ponovno djelovao normalno.

"Hej, zar ću stvarno moći jahati konje na šestom satu?" upitala je Shaylin, koja je čitala svoj raspored dok je nastojala održati korak s nama.

"A ko ti piše konjaništvo, onda hoćeš", rekla joj je Stevie Rae. "Vidimo se na ručku." Još jedanput se široko osmjehnula Rephaimu, mahnula nama ostalima, pa otišla do Shaylin. "Daj da vidim." Pročitala je raspored početnice. "O, dobro, prvi sat imaš čini i obrede. Svidjet će ti se taj sat. Čujem daje nova profesorica fora."

"Hej, što je s tobom?" upitao me Stark.

"Nisam sigurna", tiho sam mu rekla. "Da znaš, vjerojatno nije ništa ozbiljnije od toga što idem na nastavu sociologije, koju drži Neferet. Toliko o stresu."

"Bit će tebi dobro. Ona sada izigrava profesoricu i Nadsvećenicu", rekao je. ~ 129 ~

"Da, što znači da će me samo malo ponižavati, umjesto da mi kandžama čupa glavu", promrsila sam.

"Ako to pokuša, svakako kreni sva unezvijerena bježati od nje, da to stignem na vrijeme spasiti." Uputio mi je onaj svoj frajerski smiješak, i znala sam da me (neuspješno) nastoji oraspoložiti.

"Imat ću to na umu. Vidimo se na ručku."

Poljubio me, pa se nakon još jednog zabrinutog pogleda zaputio prenut konjušnici s Dariusom. Svi su se raštrkali, tako da smo na nastavu produžili samo Damien, Rephaim i ja.

"Jesi dobro?" upitala sam Rephaima.

"Da. Sasvim", rekao je. Stvarno mu nisam vjerovala, i sve mi se čini da su moji kradomični pogledi prema njemu bili krajnje upadljivi, jer je naposljetku stao, uzdahnuo i onda me istinski iznenadio riječima: "Hej, Damien, morao bih porazgovarati sa Zoey. Možemo li se naći na nastavi?"

Damien je djelovao nemalo znatiželjno, ali bio je odviše pristojan da prigovori.

"Svakako, nema problema. Samo nemoj kasniti. Ovdašnje profesore kašnjenje jako razljuti."

"Pobrinut ću se da se požuri", primirila sam Damiena, pa usporila da Rephaim i ja ostanemo izvan zgrade nakon što svi ostali uđu. "Što je?"

"Moj otac je tu. Osjećam njegovu nazočnost."

"Kalona? Gdje?" Znala sam da su mi se oči skroz iskolačile dok sam se osvrtala kao da očekujem da besmrtnik iskoči iz sjena oko nas.

"Ne znam gdje, ali htio bih ti reći da mu se nisam javio, da ga nisam vidio i nisam razgovarao s njim otkako me oslobodio." Rephaim je odmahnuo glavom. "N-ne bih htio da ti i ostali tvoji prijatelji mislite da nešto krijem od vas."

"Okej. Pa, barem je to dobro. Imaš li pojma što on hoće?"

"Ne!" "Okej, okej, ne optužujem te ni za što. Ti si meni ovo rekao, znaš?"

"Da, ali..." Lice mu se opet ukočilo. Zatim me pogledao u oči, i u njegovim sam očima ugledala tako intenzivnu tugu da me trbuh zabolio.

"Zaziva me."

~ 130 ~

Četrnaesto poglavlje

Zoey "Zaziva te? Kako to misliš, dovraga? Ja ništa ne čujem." Neprestano sam zjakala oko sebe, očekujući da me to strašilo zaskoči.

"Ne." Odmahnuo je glavom. "Ne bi ti to čula. Čak ni ja to zapravo ne čujem. Otac me može zazivati putem besmrtne krvi koju dijelimo. Mislio sam da to više neće moći nakon što me Nyx promijenila." Zagledao se u daljinu, izgledajući potpuno ojađeno. "Ali ja nisam istinsko ljudsko biće. I dalje sam mješavina zvijeri, čovjeka i besmrtnika. I dalje dijelim njegovu krv" "Hej, ne uzrujavaj se. Daješ sve od sebe. Vidim kako gledaš Stevie Rae. Znam da je voliš. A i sama ti je Nyx oprostila."

Kimnuo je glavom i prešao dlanom preko lica, na što sam primijetila da se počeo znojiti. Jako. On je očigledno opazio da sam to primijetila, jer je rekao: "Teško mi je ne odgovoriti na njegov poziv. Nikad mu se još nisam odupro." "Čuj, samo ti ostani ovdje. Idem ja dovesti Starka, Dariusa i Stevie Rae. A onda možeš krenuti za Kaloninim zovom. Svi ćemo poći s tobom, da mu pokažemo kako si ti zaista jedan od nas - i da te on mora ostaviti na miru."

"Ne! Ne želim da svi saznaju kako je on ovdje. Naročito ne Stevie Rae Ona smatra da mu moram u potpunosti okrenuti leđa, ali to mi je tako teško!" Sklopio je ruke kao da me preklinje da shvatim. "On mi je i dalje otac."

Premda bi mi bilo draže da nisam, počinjala sam shvaćati što mi on to govori.

"Moja mama je imala teških problema. Odlučila se za jednog tipa radije nego za mene, ali u sebi sam je i dalje voljela i htjela sam da i ona mene voli. Zaista voli. Mislim da mi njena smrt najteže pada zato što više nema nikakve mogućnosti da mi ona opet bude mama."

"Onda shvaćaš", rekao je.

"Da, na neki način mislim da shvaćam, ali svejedno se slažem sa Stevie Rae. Znaš, Rephaime, ti se možda osjećaš kao i svaki drugi klinac čiji roditelj ima problema, ali problem s tvojom situacijom leži u tome što tvoj tata nije samo neki tip iz kvarta. On je opasan besmrtnik koji stoji na krivoj strani u vrlo stvarnoj borbi dobra i zla." ~ 131 ~

Rephaim je sklopio oči kao da su ga moje riječi tjelesno zaboljele, ali kimnuo je, a kad je otvorio oči i pogledao izravno u mene, razabrala sam snagu njegove odluke.

"Imaš pravo. Moram mu se oduprijeti i natjerali ga da shvati kako smo se nas dvojica zaista razišli. Budi uz mene dok to radim. Molim te, Zoey."

"Pa, okej. Daj da samo dovedem Starka, pa ću..."

"Samo ti. Znam da je to glupo, ali ne bih htio poniziti oca, a ako to budem učinio pred Starkom, jako ću ga uvrijediti."

"Rephaime, ne mogu otići sama s tobom. Zaboravljaš da me tvoj tata pokušao ubiti?"

"Neferet je bila zatočila njegovo tijelo i prisilila ga da ode za tobom na Onaj Svijet. On to nije htio. On ti nikada nije htio nauditi. Zoey, otac mi je rekao da te neće ubiti, kao ni bilo koju drugu Nadsvećenicu Božice," "Ozbiljno, saberi se." Odmahnula sam glavom u nevjerici. "Kalona ne bi oklijevao ubiti bilo koga tko mu stane na put prema onom što želi."

"Bila si bliska s njim otkako je pobjegao iz zemlje. Možeš li mi istinski reći da nikad nisi opazila tračak onog Ratnika Nyx koji je još u njemu?"

Oklijevala sam, ne želeći se sjetiti koja sam budala bila prije nego što je Heath poginuo. Podigla sam bradu.

"Kalona je ubio Heatha zato što sam bila dovoljno glupa da se opustim uz njega."

"Heath nije bio Nadsvećenica u službi Nyx. A ti mi nisi odgovorila.

Kaži istinu. Opazila si ono što je on nekoć bio, zar ne?"

Po otprilike bezbrojiti put požalila sam zbog toga što ne znam bolje lagati. Uzdahnula sam.

"A da, okej, jesam. Učinilo mi se da sam vidjela ono što je mogao biti.

Učinilo mi se da vidim Ratnika Nyx," rekla sam mu iskreno, pa dodala, "ali prevarila sam se."

"Ne bih rekao da si se prevarila, barem ne u cijelosti. Mislim da je Ratnik i dalje u njemu. Napokon, on mi je dao slobodu da izaberem vlastiti put "Samo, on ti ne dopušta da ostaneš slobodan od njega. Tu je, zaziva te."

"A što ako je tu i zaziva me samo zato što mu nedostajem!" viknuo je Rephaim, pa prešao dlanom preko napetog, oznojenog lica. Nešto pribranijim glasom dodao je: "Molim te, Zoey. Zaklinjem ti se da neću dopustiti svome ocu da ti naudi, baš kao što mu neću dopustiti da naudi Stevie Rae. Molim te, pođi sa mnom i posvjedoči tome da sam raskinuo s ~ 132 ~

njim, tako da nitko u Kući Noći ne može više dovoditi moju odanost u pitanje." A onda je kazao ono što je prevagnulo u mom prihvaćanju uloge Kraljice Glupograda. "Nije se vidio sa mnom otkako sam postao dečko.

Možda će se Ratnik u njemu probuditi nakon što vidi dokaz oprosta Nyx. Zar Nyx ne bi željela da ti pružiš još jednu priliku njenom Ratniku?"

Pogledala sam ga i primijetila ono što je Stevie Rae sigurno vidjela kad se zaljubila u njega - u biti, on je bio stvarno zgodan dečko koji želi da ga tata voli.

"Ma, kvragu", rekla sam. "Dobro. Idem s tobom, pod uvjetom da ne napustimo kampus. I moraš znati da ako pošizim ili se uzrujam ili se prepadnem ili šta već god, Stark će to osjetiti i dotrčati sa svojim lukom koji ne može promašiti ništa u što odapne. A obećavam ti da će odapeti. Tu ja ništa ne mogu."

Rephaim me primio za ruku i praktički počeo odvlačiti prema istočnom zidu.

"Neću te dovesti u opasnost. Nećeš osjetiti ništa od toga."

Mislila sam mu reći nešto o vrbi i rađanju grožđa, ali radije sam prištedjela dah i lagano potrčala da održim korak s njim. Naravno da sam znala kamo idemo. Imalo je to smisla.

"Ono glupo drvo pokraj glupog zida", propentala sam. "Nimalo mi se to ne sviđa."

"Lako se stigne do njega, a nitko onamo ne odlazi", rekao je Rephaim.

"Zato je tamo."

"Nije mi od toga ništa lakše", rekla sam.

Pretrčali smo travnjak. Osvrnula sam se. Vidjela sam plinsku rasvjetu pokraj konjušnice koja se prostirala prema ovom području kampusa i upravo pomislila kako bih trebala abdicirati s položaja Kraljice Glupograda. I poslati snažni, strašni mentalni SOS Starku, kad je Rephaim odjednom usporio i zatim se zaustavio.

Ponovno sam usmjerila pozornost i pogled prema onome što se zbiva preda mnom, i ugledala Kalonu gdje stoji pokraj slomljenog drveta. Bio nam je okrenut leđima. Kasnije sam imala vremena razmisliti o činjenici da je trebao barem biti okrenut u smjeru iz kojeg je znao da će mu Rephaim doći, ali u tom trenutku mi je njegova bliskost nadjačala sve ostalo, što je i on znao. Bio je visok i snažan i, kao obično, gol od pojasa naviše. Nevjerojatna crna krila bila su mu sklopljena i opuštena, i izgledala su kao da ih je neki bog oblikovao od djelića noćnog neba.

Već sam bila zaboravila kako je lijep, moćan i veličanstven. Stisnula sam vilicu i mentalno se pribrala. Ipak nisam zaboravila kako je opasan. ~ 133 ~

"Oče, ovdje sam", kazao je Rephaim glasom koji je zvučao tako slabašno i dječje da sam stavila šaku preko njegove kojom me i dalje držao za mišicu.

Kalona se okrenuo. Razrogačio je oči boje jantara. Lice mu je na trenutak potpuno izgubilo izraz, a onda se njime proširila potpuna zaprepaštenost.

"Rephaime? Zar si to zaista ti, sine?"

Osjetila sam drhtaj koji je prostrujao Rephaimovim tijelom i čvršće stisnula šaku preko njegove.

"Jesam, oče." Glas mu je jačao dok je govorio. "Ja sam, Rephaim, tvoj sin."

Znala sam da je besmrtnik u vezi mnogočega već lagao. Znala sam da je poslovao s Mrakom i da je ubijao, lagao i izdavao. Ali mislim da ću se dovijeka sjećati izraza njegova lica kad je te noći ugledao Rephaima.

Kalona se načas osmjehnuo i cijelo mu je biće prožela takva nepatvorena radost da mi je ruka pala s Rephaima. Ostala sam samo stajati i zabezeknuto zuriti u divotu Kalonine radosti, i shvatila sam da u izrazu njegova lica razabirem istu onu ljubav koju sam vidjela dok je on na Onome Svijetu gledao u Nyx. "Nyx mi je oprostila", rekao je Rephaim.

Te četiri riječi ugušile su Kaloninu radost.

"A onda ti je podarila obličje ljudskog dječaka?" kazao je besmrtnik bezosjećajnim glasom.

Osjećala sam kako Rephaim oklijeva, i znala sam da se sprema učinili ono što i ja sasvim prečesto činim - kazati cijelu istinu kad bi mu bilo pametnije da drži jezik za zubima - pa sam blebnula donekle točan odgovor umjesto njega.

"Da, on je sada dečko i s nama je."

Kalonin jantarni pogled prešao je na mene.

"Zoey, dobro izgledaš. Mislio sam da je moj sin partner Crvene. Ona ga dijeli s tobom?"

"Daj fuj, ne. Nije ti ovo takva škola. Ja sam mu prijateljica, to je sve," rekla sam, potpuno tjerajući od sebe prisjećanje na onu duboku ganutost koju je Kalona iskazao pri prvom pogledu na Rephaima. Ovo je pravi Kalona, prisjetila sam se. "A ti ne moraš biti baš takva guzica. Ti si pozvao Rephaima, a ne obratno."

"Da, pozvao sam svoga sina. A ne početničku Nadsvećenicu."

"Zamolio sam je da dođe sa mnom da bi razgovarala s tobom", rekao; je Rephaim. ~ 134 ~

"Zamolio si Zoey, a ne Crvenu. Je li to zato što joj već postaješ zamoran?"

"Ne, i njezino je ime Stevie Rae, a ne Crvena. Ja sam njezin partner, i ostat ću njezin partner." Sviđalo mi se što su se sve te gluposti o vrloobožavanom tatici izgubile iz Rephaimova glasa. "Zato sam se odazvao tvom pozivu, jer sam ti to morao kazati, baš kao što sam kazao i Nisrocu.

Ja idem putem Božice zajedno sa Stevie Rae. To želim. To ću uvijek željeti."

"Uvijek je vrlo dugo razdoblje", rekao je Kalona.

"Da, znam. Dobar dio njega proveo sam u izvršavanju tvojih naloga."

"Proveo si ga tako što si bio moj sin!"

"Ne, oče. Zapravo nisam. Polako počinjem shvaćati da postoji samo jedna stvarna razlika između Mraka i Svjetla, a to je sposobnost da se voli. Dok sam izvršavao tvoje naloge između nas su postojale dužnost, strah i zastrašivanje, ali ljubavi je bilo vrlo malo."

Očekivala sam da Kalona prasne, ali ramena su mu se umjesto toga objesila i pogledao je u stranu, kao da ne može i dalje podnositi Rephaimov čvrsti pogled.

"Možda mi okolnosti nisu omogućile da naučim biti otac", rekao je polagano. "Bio si plod srdžbe, beznađa i požude. Mislim da sam dopustio da to oblikuje naš odnos."

Osjetila sam nadu u Rephaimu. Imala sam dojam da je izravno prenosi svojom kožom i glasom.

"To ne mora i dalje oblikovati naš odnos", rekao je jednako polagano.

Iznenađeno sam se trgnula kad sam shvatila da njih dvojica zvuče nevjerojatno slično. Krišom sam bacila pogled prema Rephaimu i prepoznala oblik njegovih očiju, usta i čeljusti, a nakon što sam razabrala tu obiteljsku sličnost, upitala sam se kako mi je, dovraga, uopće uspjela promaknuti. Nikakvo čudo da je Rephaim tako prekrasan - kad izgleda kao svoj otac!

"Ti bi želio novi početak između nas dvojice, zajedno sa svojim novim životom", rekao je Kalona.

Nije to sročio kao pitanje, ali Rephaim mu je svejedno odgovorio.

"Da, oče."

Kalona je pogledao u mene.

"A što je s tvojim novim prijateljima? Ne vjerujem da bi oni ikad bili spremni prihvatiti mogućnost da nas dvojica ne budemo neprijatelji."

"Pa, ne mogu govoriti u ime svih njegovih novih prijatelja, ali mene osobno nije briga kakav odnos on ima s tobom dokle god nas ostale budeš ~ 135 ~

ostavljao na miru", rekla sam. "Tebe bi trebala brinuti Neferet. Ako zaista nisi i dalje s njom, onda ti mogu obećati da ona neće prihvatiti mogućnost da ti i Rephaim više niste neprijatelji."

"Neferet mene ne kontrolira!" Kalonin moćni glas prostrujao mi je preko kože, i zadrhtala sam od njegova poznatog, studenog dodira.

"Da, kako god." Progovorila sam s usiljenom nehajnošću. "Ne govorim o kontrolioliranju. Govorim o činjenici da ste ti i ona na istoj strani, a ona se sasvim upustila u Mrak. Neće dopustili nekome moćnom poput tebe da ostane po strani."

"Neferet se odrekla svake mogućnosti savezništva sa mnom kad je zatočila moje tijelo i iskoristila moj duh. Trebala bi znati, Zoey Redbird, da Neferet ima novog Priležnika."

Prevrnula sam očima.

"Aurox joj nije Priležnik. Nego samo još jedan podanik."

"Nisam mislio na njezino novo stvorenje. Nego na bijeloga bika."

Blenula sam u Kalonu.

"Ti to ozbiljno."

"Tako je", rekao je Rephaim.

"A zašto bi ti to meni htio reći? Mi nismo prijatelji. Nismo saveznici", rekla sam čvrsto.

"Mogli bismo biti. Imamo zajedničkog neprijatelja", rekao je Kalonu, "Mislim da nije tako. Ti si ljut na Neferet - barem je tako u ovom djeliću sekunde. Ja se borim protiv Mraka općenito. A ti si najčešće na toj strani," "Tražio je nove početke", rekao je Rephaim.

Podigla sam pogled prema stvarno zgodnom, stvarno dobronamjernom, stvarno naivnom dečku koji je stajao pokraj mene.

"Rephaime, Kalona neće odjednom postati dobar." Mogla sam pomisliti samo: Stevie Rae će me ubiti ako joj ga vratim punog spike o tome kako je s njegovim tatom sve prekrasno i predivno i savršeno. "Ne možemo natjerati druge da budu ono što mi želimo samo zato što mi to tako strašno jako želimo."

"Nemam namjere bit dobar", rekao je Kalona. "Baš kao što me izričito ne zanima ni biti zao. Jednostavno želim propast Tsi Sgili. Ona me ranila i želim joj se osvetiti."

"Dobro, a što ti to točno znači?" upitala sam ga.

"Znači da imamo zajedničkog neprijatelja. Pomoći ću ti da oslobodiš Kuću Noći te Tsi Sgili koja se izdaje za Nadsvećenicu Nyx, kao i njezina stvorenja, tog Auroxa." ~ 136 ~

"Oče, jesi li voljan progovoriti o tome pred Visokim vijećem, da im objasniš što sve znaš o Neferet?"

"Kakve bi vajde bilo od toga?" oštro ga je upitao Kalona. "Nemam dokaza kojima bih podupro svoje riječi. Optužio bih je da je uzela bijelog bika za Priležnika. Ona bi to zanijekala. Pretpostavljani da je predstavila svoje stvorenje kao božanski dar, zar ne?"

"Da, je", rekla sam. "Aurox je navodno dar od Nyx.' "Da pogodim - Božica se nije ukazala da denuncira ni to stvorenje, ni Neferet."

"Znaš da se to nije dogodilo", rekla sam.

"Naravno da nije." Kalona je odmahnuo glavom, očito zgađen. "A budući da vaša Božica i dalje šuti, ne postoji dokaz od same Nyx. Moja bi se riječ suprotstavila riječi Neferet, a Vijeće već vjeruje da me ona otjerala od sebe. Vjerovalo bi i da ja lažem kako bih joj se osvetio."

"Zar nije tako?" priupitala sam ga. "Mislim ono, zar nije osveta upravo ono što kažeš da ti je cilj?"

"Ne želim da ona dobije prijekor od vladajućeg Vijeća, uz pokoju packu i slanje u samovanje gdje će se praviti da služi Božici. Želim je uništiti."

Od studene mržnje u njegovu glasu ponovno sam zadrhtala, ali nisam mogla opovrgnuti njegovu logiku. Nisam htjela ubiti Neferet. Kvragu, nisam htjela nikoga ubiti. Ali u najvećoj dubini srca dobro sam znala da će ona, ako je se ne uništi, na kraju svima nama donijeti nezamislivu bol i patnju.

"Okej, slušaj. Moraš mi to izričito objasniti. Ti to govoriš da želiš ubiti Neferet?"

"Ne mogu je ubiti, postala je besmrtna." Usrdno me pogledao u oči.

"Samo Neferet može izazvati vlastito uništenje."

Polako mi se već činilo da će mi mozak eksplodirati.

"Nemam pojma kako bi se ona mogla natjerati na to."

"Ja možda imam", rekao je Kalona. "Ona liježe s bijelim bikom.

Neferet je uvjerena da može kontrolirati njegovu moć. Jako se vara."

"On je ključ njezina uništenja?" rekao je Rephaim.

"Možda. Trebali bismo neko vrijeme motriti i čekati. Da vidimo što smjera, koji će joj biti sljedeći potez", rekao je Kalona. "To će vam biti lako, dok živite ovdje u Kući Noći s njom. Dobro je motri, sine moj."

"Mi ne živimo ovdje", rekao je prije nego što sam ga stigla spriječiti.

"Ja sam sa Stevie Rae i Zoey i njima ostalima u depou." " Je li? Baš zanimljivo. Jesu li svi crveni početnici u depou s vama?" ~ 137 ~

"Ne, Neferet je dovela ostale crvene početnike, one koji ne pripadaju društvu Stevie Rae, u Kuću Noći. Oni sada stanuju ovdje", rekao je Rephaim.

Mrko sam pogledala Rephaima u stilu daj molim te drži jezik za zubima.

"To bi moglo biti značajno. Oni remete ravnotežu Svjetla i Mraka u ovoj školi."

"Da", rekao je Rephaim. "Postoji također jedna početnica koja..."

"Koja zna držati jezik za zubima i ne govoriti svima ono što se tiče samo nas", dovršila sam umjesto njega i prijekorno pogledala Rephaima.

Kalona se suvereno osmjehnuo.

"Nemaš povjerenja u mene, mala A-ya?"

Osjetila sam kako mi se srce ledi.

"Ne. Nemam povjerenja u tebe. I da me nisi više zvao tim imenom. Ja nisam A-ya."

"Ona je unutar tebe", rekao je. "Osjećam je."

"Ona je samo djelić cjelokupne osobe koja ja danas jesam, pa zato prekini s tim. Prošlo je vrijeme koje si imao uz nju."

"Možda još svane dan kad ćeš naučiti da prošli životi zatvaraju krug s današnjima", rekao je.

"Hajde ti lijepo zadrži dah dok se to ne dogodi", predložila sam mu hinjeno slatkim glasićem.

Kalona se nasmijao.

"I dalje si mi zabavna."

"A ti si meni i dalje stvarno odvratan", rekla sam.

"Zar ne možemo uspostaviti nekakav mir među nama?" rekao ja Rephaim.

"Možemo imati primirje", rekla sam, pogledavši u Rephaima i prisilivši ga da me pogleda u oči. "Ali to ne znači mir. Također ne znači ni da ćemo imati povjerenja u njega i govoriti mu ono što se tiče samo nas.

To si moraš jasno utuviti u glavu, Rephaime, inače moraš iz ovih stopa otići s njim," "Ostajem uz Stevie Rae", rekao je.

"Onda upamti na čijoj si strani", rekla sam.

"Budi uvjerena da mu neću dopustiti da to zaboravi", rekao je Kalona.

"Da, kao što ti trebaš znati da je Rephaim okružen cijelom hrpom prijatelja kojima je stalo do njega, i mi nećemo dopustiti da ga iskorištavaš."

Kalona me prečuo i izravno se obratio svome sinu. ~ 138 ~

"Budem li ti zatrebao pogledaj prema zapadu i pođi tragom naše krvi." Počeo je širiti krila." Imaj na umu da si moj sin, jer uvjeravam te da to ovi koji te okružuju nikada neće zaboraviti."

Kalona se vinuo u nebo i s nekoliko moćnih zamaha krila izgubio u noći.

~ 139 ~

Petnesto poglavlje

Zoey I tako sam na kraju markirala prvi sat. Mislim ono, ozbiljno. Nije bilo mrtve šanse da mi se dalo tamo sjediti i puštati Neferet da mi pasivnoagresivno pili u zdrav mozak nakon svega onoga s Kalonom i Rephaimom.

Radije sam poslala Rephaima na nastavu (i rekla mu da kaže profesorici da je bio na zahodu), a onda pronašla sjenama prikrivenu klupicu nedaleko od konjušnice. Trebalo mi je da malo posjedim i razmislim.

Sama.

Kalona mi je kazao da želi primirje s nama, što je, računala sam, bila uglavnom čista kakica. Prava je istina vjerojatno bila da želi iskoristiti Rephaima kako bi se umiješao u naše redove i unio pomutnju - a to je zvučalo kao da smatram kako se društvo debila i ja pretvaramo u paravojnu skupinu oklahomskih seljačina. Uzdahnula sam. Zašto te skupine ne mogu biti mrvu privlačnije? To me pak navelo na razmišljanje o panterskom narodu koji se međusobno pari iz Okusa krvi i onoj budaletini od Jasona. Pobogu, morala sam ponovno pogledati treću sezonu. S četvrtom sam totalno kasnila...

"Malo, Zoey. Fokusiraj se", opomenula sam se.

Dakle, Kalona se pravi da želi primirje. Rephaim mu vjeruje zato što mali boluje od teškog oblika želimdametatavolitisa. Stevie Rae će pošiziti kad sazna da je on došao razgovarati s Rephaimom, što bi mi bilo totalno razumljivo. Ona samo želi zaštititi Rephaimove osjećaje, a Kalona + novi i poboljšani Rephaim = katastrofa na pomolu.

A tu su još i svi ti loši crveni početnici koji su se vratili u školu i sad se prave da nisu manijakalni luđaci i ubojice. Uf, stvarno uf. Već od same pomisli na okršaje u hodnicima koje će to izazvati boljela me glava.

Kad se u kombinaciju još dodaju činjenice da Stark ne spava dobro, da Neferet ima novog Priležnika koji je bik (iju, to valjda ne znači to što se čini da znači, je li?) i taj dečko/netko Aurox od kojega se osjećam skroz čudno - ustraseno i zabrinuto i onako čisto friknuto - cijela mi je škola djelovala kao bomba koja samo čeka trenutak da eksplodira.

Zagledala sam se u mjesec.

"K tome," kazala sam tiho, kao da se izravno obraćam sjajnome srpu na nebu, "za šest dana moram otići izvesti obred pročišćavanja na posjedu moje bake, jer mi je tamo poginula mama."

Počela sam čvrsto žmirkati. Nisam se mislila rasplakati. Opet. Mislila ~ 140 ~

sam samo sjediti tu na mjesečini sve dok ne dođe vrijeme da odem na drugi sat, kad imam nastavu drame.

Kao da u životu već nemam dovoljno drame.

"Pa", kazala sam mjesecu. "Barem mi duša više nije smrskana i nisam besani poluduh na Onome Svijetu." Odmah za petama te vesele misli izgovorila sam naglas upravo ono što mi je nakon toga palo na panici; "Strahovito mi fali Heath."

Riječi su i dalje visjele u zraku oko mene kad mi se mjestašce nasred prsa počelo zagrijavati. S groznim dojmom da izvijam vrat prema nekakvoj nesreći, pogled mi se odvukao od spokojnog mjeseca prema zidu koji okružuje Kuću Noći. Ugledala sam Auroxa kako laganim trkom obilazi zid sa školske strane. Čak i s ove udaljenosti razabrala sam da pozorno provjerava moguće nevolje, očima pregledavajući prostor oko i iznad sebe. Čak je djelovao kao da njuška zrak. Išao je prema meni, premda ne izravno. Klupa mi je bila nekoliko metara odmaknuta prema školi od zida i skrivena u sjenama velikih krošanja, pa me nije vidio. Ali on se nije držao sjena. Trčao je po otvorenom prostoru, a premda mjesec nije bio pun, noć je bila vedra, a debeli je srp bacao dovoljno srebrnastomodre svjetlosti da sam mu, dok se približavao, jasno vidjela lice.

Aurox je definitivno bio netko tko bi svakoj djevojci bio seksi. Dobro svakoj djevojci koja ne zna da je on nekakvo ubilačko stvorenje u kostima od kože dečka. Zatim sam se sjetila kako se hrpa početnika oduševila njime nakon što je ubio onog nazovigavrana. Njima očito nije bilo važno je li njegova koža kostim ili je prava. Dobila sam dojam da mi nešto gmiže uz kralježnicu i lagano se stresla. Meni je to bilo važno. Jako mi je bilo važno ono što se krije ispod kože.

Oči su mu bile skroz čudne. Već sam ih prije zapazila. Da bi i ronija bila na mjestu, pod ovim su me svjetlom podsjećale na mjesec, ili barem na one kamenove koje zovu mjesečevima - samo što su se njegove oči presijavale, gotovo svijetlile.

Ruka mi se polagano primakla mom vidikamenu. Osjećala sam kako mi srce sve brže kuca. Što me to u Auroxu tako jako straši? Nisam znala ali svejedno sam smatrala da bih trebala poraziti taj strah. Morala sam pogledati kroz vidikamen i ugledati to što mi kamen već želi otkriti - Mrak ili Svjetlo, zlo ili dobro. Počela sam pridizati kamen, kad sam to ugledala.

Njegova sjena, koja je padala na kameniti zid škole, nije imala oblik visokog, mišićavog tijela ljudskog mladića. Auroxova je sjena izgledala poput bika. ~ 141 ~

Sigurno sam se naglas zgranula - ispustila neki tihi glas, jer njegove su me blistave oči smjesta opazile. Promijenio je smjer trčanja i zaputio se ravno prema meni.

Zavukla sam vidikamen pod majicu i pokušala zadržati ravnomjeran ritam disanja i spriječiti da mi srce iskoči iz grudi od nabijanja.

Kad je dospio na samo nekoliko metara od mene, nisam si više mogla pomoći. Ustala sam i otišla na suprotnu stranu klupe od kovanog željeza.

Znam da je to bilo glupo, ali nekako mi je bilo lakše imati nešto, bilo što između mene i njega.

Zaustavio se i nekoliko me sekundi samo šutke promatrao. Lice mu je imalo bizarno znatiželjan izraz, kao da nikada prije nije vidio djevojku, pa sad nastoji otkriti koji sam ja to vrag - premda je takva usporedba bila apsurdna.

"Noćas ne plačeš", napokon je rekao.

"Ne." "Trebala bi biti na nastavi", rekao je. "Neferet je svim početnicima naredila da budu na nastavi."

"Zašto bacaš sjenu bika?" Blebnula sam to pitanje kao maloumnica, a onda mi je došlo da si nabijem ruku preko usta. Dovraga, pa što je to sa mnom? Čelo mu se namrgodilo i zagledao se u prostor na zemlji pokraj njega gdje je njegova sjena - njegova vrlo ljudska sjena, vrlo normalnog izgleda okrenula glavu zajedno s njim.

"Nemam sjenu bika", rekao je.

"Imao si sjenu bika prije, dok si trčao uza zid. Vidjela sam je", rekla sam, pitajući se kako mi uspijeva zvučati tako smireno i samouvjereno kada to čak i u mojim ušima zvuči totalno suludo.

"Bik je dio mene", rekao je, a onda poprimio izraz kao da ga je vlastiti odgovor iznenadio u jednakoj mjeri kao mene moje pitanje.

"Bijeli bik ili crni bik?" upitala sam ga.

"Koje je boje bila moja sjena?" otpovrnuo mi je.

Namrštila sam se i bacila pogled prema njegovoj tamnoj, ljudskoj sjeni.

"Crne, naravno."

"Onda je moj bik crni", rekao je. 'Trebaš se vratiti na nastavu. Neferet je to zapovjedila."

"Zoey, je li sve u redu kod tebe?"

Poskočila sam na zvuk Starkova glasa. Okrenula sam glavu i ugledala ga kako hitro hoda prema meni, zavaravajuće opušteno držeći ~ 142 ~

luk sa zapetom strijelom u ruci.

"Da, sve pet", rekla sam. "Aurox mi upravo govori da moram na nastavu," Stark je tvrdo odmjerio Auroxa.

"Nisam znao da si ti profesor u ovoj školi," "Samo izvršavam zapovijed Neferet", rekao je Aurox. Zvučao je jednako kao i prije nego što se Stark pojavio, ali njegovo se držanje u potpunosti promijenilo. Odjednom mi je djelovao krupnije, agresivnije, opasnije.

Na svu sreću, oglasilo se zvono za kraj prvog sata.

"O, upsić, izgleda da neću stići na prvi sat. Makar bi mi bilo najpametnije da na drugi dođem na vrijeme." Okrenula sam leđa Auroxu i otišla do Starka, primila ga pod ruku i rekla: "Hoćeš me ispratiti na sat drame?"

"Apsolutno", rekao je.

Nijedno od nas ništa nije reklo Auroxu.

"Bojiš ga se", rekao je Stark kad smo odmakli dovoljno daleko da nas Aurox više ne može čuti.

"Da." Stark je otvorio ulazna vrata glavne školske zgrade i ušli smo u dugi hodnik koji vodi u većinu naših učionica. U njemu je vladala gužva, jer su početnici upravo išli sa sata na sat, ali on je nastavio tiho govoriti i držati se tik uz mene, tako da ga samo ja čujem.

"Zašto? Je li ti nešto učinio?"

"On baca..."

Ušutjela sam kad je jedna visoka, tamnokosa vampyrica iskoračila iz učionice Neferet u hodnik ispred nas. Stark i ja smo zastali. Ispočetka mi je bilo teško zaista povjerovati koga ja to vidim, pa mi je došlo da protrljam oči ne bih li ih razbistrila. Zatim je Stark stisnuo šaku preko srca i duboko se naklonio, prenuvši me iz sna na javi, pa sam se povela za njegovim primjerom dok je on govorio: "Sretan susret, Thanatos."

"Ah, Stark, Zoey, sretan susret. Drago mi je što oboje tako dobro izgledate."

"Odakle ti ovdje?" upitala sam je daleko izravnije nego što sam trebalo Podigla je tamne obrve, ali izgledala je kao da joj je pitanje prije simpatično negoli uvredljivo.

"Ovdje sam zato što je Visoko vijeće odlučilo da ovdašnji vrlo posebni ~ 143 ~

početnici," zastala je i bacila pogled prema Starku "kao i vampyri, zaslužuju dodatnu pozornost." "Što to znači?" upitala sam je. Učenici koji su prolazili hodnikom pokraj nas zjakali su i sašaptavali se. Primijetila sam kako Damienova glava izviruje kroz vrata učionice u kojoj je slušao drugi sat, i kako mu usta oblikuju okruglo, iznenađeno "Uuuu!" kad je ugledao Thanatos.

"To znači da ako u ponedjeljak budeš markirala s prvog sata, markirat ćeš s onoga koji predaje Thanatos." Neferet je izašla kroz otvorena vrata svoje učionice. Nije to izgovorila nimalo strože od bilo koje učiteljice kojoj je učenica upravo markirala sat, ali oči su joj govorile drugačiju priču. Osjetila sam kako se Starkovo tijelo napinje, i pretpostavila sam da je Mrak cijelu okružuje.

"Voljela bih smatrati Zoey dovoljno zrelom da ima izvrstan razlog današnjeg nedolaska na nastavu."

Thanatos se osmjehnula Neferet, obrativši joj se očito nadmoćnim tonom. Učinilo mi se da se lice Neferet smrznulo. Osmijeh kojim joj je odgovorila djelovao je krhko.

"I ja bih to voljela smatrati. U svakom slučaju, od ponedjeljka preuzimaš odgovornost i za Zoey i za sve ostale posebne učenike koje želiš uključiti. Imate jednu slobodnu učionicu niže u ovom hodniku, zdesna. A sada, ako me možeš ispričati, moram otići da se pobrinem oko priređivanja jedne sobe za tvoj neograničeni boravak kod nas."

"Jasno da ću te ispričati, i još jednom se ispričavam na dolasku bez prethodne najave, kao i na tome što iskreno ne znam koliko ću dugo biti tu s vama u krasnoj Kući Noći u Tulsi. Ovo su jednostavno neobična vremena. Sretan susret, sretan rastanak i sretan ponovan susret, Neferet", rekla je Thanatos.

Neferet je stisnula šaku preko srca i blago se naklonila glavom, promrmljala riječi rastajanja i brzo se udaljila od nas.

"Nije joj drago što sam tu", rekla je Thanatos.

"Znala si da joj neće biti", tiho sam rekla. Dok smo bili na Skyeu, Stark mi je rekao da mu je Thanatos bila saveznica, i to do te mjere da su se on i ostali moji prijatelji odlučili otvoriti vampyrici koja ima afinitet za smrt i ispričati joj sve što su dotada saznali o Neferet.

Thanatos je kimnula.

"Znala sam, premda sam se rado dobrovoljno prijavila za ovaj zadatak. Ugrožena je sama ravnoteža dobra i zla na ovome svijetu, a smatram da se odgovori mogu pronaći tu, u ovoj Kući Noći." ~ 144 ~

Počelo je zvoniti.

"Ma, kvragu!" rekla sam i brže-bolje dodala: "Oprosti. Eh, zakasnit ću na sat."

"Odslušaj današnju nastavu, Zoey. Radujem se našem susretu na prvom satu u ponedjeljak." Thanatos se osmjehnula Starku. "Mladi Ratniče, imam samo nekoliko torbi u autu. Mogu li te zamoliti da mi pomogneš?"

"Da, naravno", rekao je. Osmjehnuo se i mahnuo mi, a ja sam stisnula ruku preko srca i naklonila se Thanatos, pa šmugnula hodnikom i uletjela u učionicu drame, uputivši Eriku pogled u stilu stvarno mi je žao.

Pogledao me stisnutih očiju, ali na svu sreću ništa nije rekao. Dapače, više-manje me ignorirao i puštao da sjedim i buljim u prazno, dok sam se pitala želim li da sati do kraja nastave što brže prođu, ili bih trebala strepjeti od onoga što možda slijedi.

Nekako sam bila sklonija strepnji...

Buljila sam u hranu na svome pladnju s ručkom i, usprkos glupom uzrujavanju koje me preplavilo, smješkala se. "Špageti." Uzdahnula sam od istinske sreće "I kola i kruh s češnjakom i sirom. Ozbiljno, njam."

"Stvarno. Strašno mi je falila ova klopa." Stevie Rae se iscerila i pomaknuli da se Stark i ja možemo zavući pokraj nje i Rephaima.

Primijetila sam da je Rephaim imao puna usta i brzo žvakao. Ulovio mi je pogled, osmjehnuo se i, otkrivajući stvarno previše špageta, promumljao: "Fino je."

"Znači, ptice jedu špagete?" upitala je Afrodita dok se smještala na klupu prekoputa nas četvero.

"Nije on ptica", rekla je strogo Stevie Rae. "Bar ove sekunde nije", rekla je Afrodita.

Damien je pritrčao i bubnuo Afroditu, koja ga je prijeko pogledala, ali ipak se odmaknula.

"Okej, obožemoj. Umirem od želje da porazgovaram s vama. Odakle Thanatos ovdje?"

"Halo, jesi bacio pogled u svoj sandučić u zadnje vrijeme?" rekla je Afrodita i mahnula listom papira koji je izgledao vrlo službeno, kao školska vijest. "Sve mi se čini da ćeš naći istu promjenu rasporeda kao i ja. Dvomoždane su je dobile."

Blizanke su nam se uto priključile.

"Prestani nas tako zvati", rekla je Shaunee.

"Da, mi nemamo dvojni mozak. Nego dvojnu dušu. To su dvije jako ~ 145 ~

različite stvari", rekla je Erin.

"Daj molim te, kao da je dvodušnost u redu?" Afrodita je odmahnula glavom i prevrnula očima.

"Počev od ponedjeljka, Thanatos drži posebnu nastavu na prvom satu." ubacila sam se dok još nije počeo svjetski rat. "Vjerojatno će nam se svima raspored promijeniti."

"Meni se već je", rekao je Rephaim, i dalje punih usta. "Pogledao sam ga prije odlaska na prvi sat."

"O, znači zato si tako zakasnio", rekao je Damien. "Nisam te htio pitati."

"Zakasnio si?" rekla je Stevie Rae. "Znaš da če se profesori naljutiti na tebe ako budeš kasnio."

Rephaim me pogledao.

Ja sam pogledala njega.

Progutao je svoj zalogaj špageta.

"Otac je bio tu." "Šta? Kalona? Tu?" Stevie Rae je praktički zacičala dok je istiskivala te riječi iz sebe. Učenici za najbližim stolovima znatiželjno su se osvrnuli prema nama.

"Tako je", rekla je Afrodita, podižući glas i izgledajući tipično iziritirano. "Najbolje se cipele mogu kupiti u Barceloni - a ne ovdje. Daj si više to utuvi u glavu, seljanko." Zatim je nakrivila glavu naniže i prošaptala: "Nije baš pametno spominjati išta više o tome u javnosti - što znači, bilo gdje osim u tunelima."

"Rephaime, jesi dobro?" upitala ga je Stevie Rae daleko tiše.

"Da. Nisam bio sam. Zoey je bila sa mnom", tiho joj je odgovorio.

Slevie Rae je iznenađeno trepnula.

"Z?" "Ima pravo. Bila sam cijelo vrijeme s njim. Sve je u redu. Dobro, onoliko je u redu koliko može biti kad je riječ o Onome-čije-se-ime-nesmije-izgovoriti", prošaptala sam.

"Joj, sranja ti tvoga. Ovo nije Hogwarts", rekla je Afrodita.

"Da bar je", rekla je Erin.

Zatim je Shaunee učinila nešto što me šokiralo jače nego Kalonin posjet. Nije ponovila stanovište svoje Blizanke. Umjesto toga je vrlo obazrivim, vrlo neblizanačkim glasom rekla: "Još ti je stalo do njega. Je 1’ tako?"

Rephaim joj je kratko, vrlo slabašno kimnuo.

"Blizanko? Hogwarts?" rekla je Erin, djelujući pomalo izgubljeno. ~ 146 ~

"Blizanko, ovo je važnije." Shaunee je opet ulovila Rephaimov pogled.

"Očevi su važni."

"Nisam znala da si bila bliska sa svojim tatom", rekla je Stevie Rae. "Nisam", rekla je Shaunee. "Zato i shvaćam koliko su oni važni. To što nemaš oca kojega je imalo briga za tebe ne znači da ti ne bi bilo drago da je drugačiji."

"Ha", rekla je Erin, i dalje sva smetena. "Nisam znala da te to tišti, Blizanko."

Shaunee je slegnula ramenima i djelovala kao da joj je nelagodno.

"Ne volim baš pričat o tome."

"Je li bio zloban?" upitala je Erin Rephaima.

Rephaim je bacio pogled prema meni.

"Ne, nije baš."

"Mislim da Afrodita ima pravo. Moramo razgovarati o ovome kad se ne budemo morali brinuti oko toga hoće li nas tkogod čuti. A sada, dajte da završimo s ručkom, a onda svi moraju otići do svog sandučića i pogledali imaju li promjenu rasporeda. To uključuje i crvene početnike", rekla sam, "Dallasova škvadra je već dobila svoje", rekla je Afrodita. "Čula sam kako pričaju o tome na likovnom."

Pogledala sam Stevie Rae. Lice joj je skroz problijedjelo.

"Svi ćemo biti uz vas", rekla sam. "A Thanatos je moćna vampyrica, članica Visokog vijeća. Ona neće dopustiti da se bilo što dogodi."

"Shekinah je bila Predvodnica Visokog vijeća, pa je poginula prvi dan nakon dolaska ovamo, sjećaš se?" rekla je Stevie Rae. "Za to je bila odgovorna Neferet, a ne nekakav kreten od crvenog početnika", rekla sam.

"I cure mi idu na jetra", rekla je Afrodita. "Onoj kuji od Nicole trebalo bi iščupat kosu iz korijena, koji joj je kobog različite boje od ostatka ono džungle na glavurdi."

"Mrzim kad se moram složit s tobom", rekla je Stevie Rae. "Pa, seljanko, čak i ti možeš tu i tamo bit u pravu."

"Možemo sada prekinuti i na miru pojesti špagete do kraja?" rekla sam, "Trebamo odslušati još samo dva sata, a onda se možemo vratiti u depo, pa ćemo imati cijeli vikend da razmislimo kako dalje."

"Dobar prijedlog", rekao je Damien. "Idući sat tražit ću u knjigama i arhivi odgovore na neka pitanja koje pokušavamo naći. Dobio sam dopuštenje od profesorice Garmy da umjesto na španjolski odem u ~ 147 ~

medijski centar. Jako mi dobro ide konjugiranje glagola, a ona će to raditi na današnjem satu," "Uf", rekla sam.

Svi za stolom (izuzev Damiena) kimnuli su glavom, slažući se s mojim uf na konjugiranje, premda su mi Blizanke djelovalo neusklađeno, a Erin je neprestano prema Shaunee bacala poglede u rasponu od ozlojeđenosti do zbunjenosti i natrag.

A to je uglavnom vrijedilo i za ostatak tog dana: zbunjenost, ozlojeđenost i jednom riječju uf.

~ 148 ~

Šesnaesto poglavlje

Zoey "Sviđa mi se njegov konj", rekla sam Lenobiji.

"I meni se sviđa njegov konj", rekla je Lenobia, premda je zvučala kao da to nerado priznaje.

Slajale smo u koralu, malo dalje od ostalih koji su se okupili oko Travisa i njegove divovske peršeronke Bonnie. Kauboj je publici muških početnika (zajedno s Dariusom, Rephaimom i Starkom) demonstrirao kako se služi kopljem i mačem prilikom jahanja.

"Onda," rekao je Johnny B., "to je sve što može? Ono, samo, kasati ili kako se god to već zove tamo-amo po ravnoj liniji?"

Dok je sjedio na Bonnie, kauboj je izgledao oko bezbroj metara visok.

Upravo je u ruci držao dugo koplje i načas sam se upitala hoće li njime probosti mudrijaša Johnnyja B.-ja, s mišićima umjesto mozga. Ali Travis je samo zabacio šešir, oslonio koplje na bok i rekao: "Moja cura može izvesti sve što i neki manji konj. Zna sve vrste kretanja: korak, kas, trk, galop." Bacio je pogled prema Lenobiji i opušteni mu je osmijeh postao šeretski. "Dobro, Bonnie se ne može okrenuti brzo poput kvartera. Ne može trčati brzo i dugo poput punokrvnjaka. Ali može zaprašiti stazom kao i najbolji. Ne zaboravite da može nositi mene, hrpu oklopa i oružja, i razrušiti kuću. Sve to u isto vrijeme. Ne bi bilo pametno podcijeniti je." Još jedanput se osvrnuo prema Lenobiji i dodao: "Makar općenito nije pametno podcjenjivati ženski rod, momče."

Nakašljala sam se da prikrijem smijeh. Lenobia me pogledala.

"Ne ohrabruj ga. Cijeli dan tu stoluje pred početnicima. Djevojke bi htjele izlaziti s njim. Momci bi htjeli postati on. Boli me glava od njega."

"Znači, on ti se bar malo sviđa?"

Upravo sam se zgrčila od Lenobijina ledenog pogleda kad je Travis podigao glas i dobacio: "Pa, to ćete morati pitati profesoricu, koja vam je tamo, ali meni bi jedna mala ekskurzija bila baš po volji."

Ha? Ekskurzija? Naćulila sam uši.

"Mi idemo na ekskurzije?"

"Ne, otkako se borimo protiv zla", rekla je Lenobia sebi u bradu, Zatim je podigla glas i pošla prema Bonnie i njezinu kauboju, govoreći: "Ispričavam se, Travise, nisam slušala. Što to pitaš?"

"Jedan bi učenik htio vidjeti Bonnie u akciji dok jaše poljskom ~ 149 ~

stazom. Drage volje odveo bih njih nekolicinu i par konja na izlet sa sobom jedne vedre noći. Odrastao samu blizini Sapulpe i tamošnje stare naftaške staze po grebenovima poznajem kao vlastiti džep."

Vidjela sam kako Lenobia uzima dah i bila sigurna da se sprema zaurlati tako da kauboj odleti u stratosferu kad je Ant, najmanji crveni početnik, podigao ruku jako uvis i sav zadivljen potapšao Bonnie po nosu, rekavši: "Opa! Jahanje stazom? Kao kauboji nekada? To bi bilo zakon."

Pogledao je u Lenobiju s jasnim obožavanjem u očima. "Profesorice Lenobia, možemo li, zaista?"

Mislim da sam to shvatila otprilike u isti mah kad i Lenobia: Ant je samo tražio neku normalnu školsku aktivnost - da ode na ekskurziju i bude klinac - umjesto umiranja i neumiranja, i borbe s besmrtnicima i babarogama koje oni dovode sa sobom, i brige oko spašavanja svijeta.

"Možda. Moram vidjeti uklapa li mi se to u plan predavanja. U zadnji vrijeme već je došlo do nekoliko promjena", rekla je Lenobia profesorskim glasom.

Johnny B. je uzdahnuo.

"Promjene. Radi se o tome da smo mi neumrli i vratili se ovamo i pobrkali cijeli raspored."

"Zapravo, profesorica vjerojatno misli na mene prije negoli na vas." rekao je Rephaim. "Zbog mene su Stark i Darius morali početi održavati nove satove tu u konjušnici."

"Obojica i jeste i niste u pravu", odsječno je rekla Lenobia.

"Promijenili ste stanje u ovoj Kući Noći, ali to nije nužno negativno. Volim promjenu doživljavati kao nešto pozitivno. Sprečava stagniranje. I ugodno mi je što se nastava za Ratnike održava u mojoj konjušnici. Kao što je Travis danas tako umješno pokazao, Ratnici i konji dijele dugu, bogatu zajedničku povijest."

Opazila sam Rephaimov iznenađeni izraz i oprezni osmijeh. Zatim je zvonilo, a prije nego što su svi stigli pobjeći prema izlazu, Travis je doviknuo "Samo malo, narode! Nitko neće iz konjušnice dok sve ne bude bilo na svome mjestu. Vi dečki tamo, pomozite Starku i Dariusu da pospreme oružje i mete." Zatim je pokazao na Rephaima i Anta. "Ti i ti - pomozite mi da skinem ovu opremu s Bonnie i obrišem je. Danas se naradila."

Svi su prionuli na posao. Lenobia je malo oklijevala, a onda nekako kimnula sama sebi, promijenila smjer i udaljila se prema svom uredu.

Ha. Znači sada, s odobrenjem više nego stroge vampyrske profesorice, ~ 150 ~

jedan ljudski kauboj smije govoriti bivšem nazovigavranu, nekim neumrlim tipovima i hrpi početnika što da rade. Ha. Kad smo napokon prikupili sve učenike, ukrcali se u invalidski bus i odvezli natrag u depo bilo je već gotovo šest ujutro. Čak i ja sam bila umorna i nevjerojatno sretna zato što je vikend. Kunem se da mi nije bilo ni do čega osim do spavanja, gledanja gluposti na televiziji i, možda, malog ukrašavanja tunela. Upravo sam razmišljala o svojoj debeloj plavoj deki (koju sam ponijela kad sam u kartonsku kutiju natrpala svoju robu i stvari iz sobe u domu), i o tome kako bi mi bilo ugodno sklupčati se pod njom, kad su mi Stark, Nala i Stevie Rae pokvarili zadovoljstvo.

"Okej, moramo se požurit." Pokazala je na mene, Rephaima, Starka, Dariusa, Afroditu, Blizanke i Damiena. "Svanut će za oko sat i pol.

Rephaim i Zoey moraju nam ispričat nešto o Kaloni."

Uzdahnula sam.

"Okej. Idemo u kuhinju."

Još nam je dulje trebalo da gladne početnike rastjeramo iz kuhinje i pošaljemo u sobe.

"Nećemo još dugo moć ovako. Trebamo si nać mjesto gdje možemo održavat svoje sjednice Vijeća a da nam se kreteni stalno ne petljaju u posao", rekla je Kramisha, mršteći se na Johnnyja B.-ja koji je pokušavao otkriti koliko Cheetosa može odjednom natrpati u usta.

"Ma ham am", rekao je Johnny B. s punim ustima Cheetosa.

"Samo goni tu svoju glupu guzicu odavde. Imamo ozbiljnog posla."

Odmahnula je glavom i otjerala njega i preostale crvene početnike iz kuhinje. Zatim se okrenula prema nama. "Ne. Ja ne odlazim."

"Joj, sranja ti tvoga, opet imaš neku pjesmu?" rekla je Afrodita. "Čitala sam u magazinu People da se od negativnosti dobivaju bore", rekla je Kramisha Afroditi. "Daj malo razmisli o svom držanju dok se gledaš u ogledalo. Jer dobro znam da se obožavaš nagledavat u ogledalu."

Kratko je promrmljala nešto u stilu "ha", pa prešla pogledom na Stevie Rae, i zatim na mene. "Došla mi je pod satom latinskog."

"Latinskog? Ozbiljno?" rekla je Afrodita. "Pa ni engleski ne govoriš baš najbolje."

"Non scholae sed vitae discimus", glatko je rekla Kramisha.

Nastao je težak tajac, a onda je Stevie Rae rekla: "Ti vrapca, latinski uvijek zvuči tako jako pametno. Svaka čast, Kramisha."

"Hvala. Lijepo je dobit pohvalu od svoje Nadsvećenice. Uglavnom..," Počela je kopati po svojoj ogromastičnoj torbi da pronađe svoj purpurni ~ 151 ~

blok, a onda ga izvadila, prišla stolu i tvrdo ga spustila pred mene. "Ova je za tebe."

"Zašto?" rekla sam prije nego što sam si uspjela začepiti usta.

Kramisha je slegnula ramenima.

"Ne znam, al’ ti je trebaš pročitat."

"Stvarno bi bilo korisno da uspiješ pokupit malo više informacija kad ti te pjesme 'dolaze'", sarkastično je rekla Afrodita, označavajući navodnike prstima.

"Bore", rekla je Kramisha, ne pogledavši je.

"Dobro, pročitat ću je." Uzela sam papir i pogledala zjakavce oko sebe, "Da, naglas." I pročitala sam:

Razdjelnica se oblikuje - tvore je Dragonove suze Propuštene godine Nadjačani strahovi Paradoks vatre i leda Što se istinozorom gleda Mrak nije uvijek isto što i zlo Svjetlo ne donosi uvijek dobro. Želudac mi se stisnuo dok sam čitala završna dva stiha. Pogledala sam prema Kramishi.

"Imala si pravo. Ova je namijenjena meni."

"Odakle znaš?" upitao me Stark.

"Ovi posljednji stihovi - dio koji počinje Mrakom - to je ono što mi je Nyx kazala prije nego što me poljubila u čelo i ispunila mi polumjesec na dan kad sam bila Obilježena."

"Znači li ti ostatak nešto?" rekao je Damien.

"Pa, ne znam baš. Svi znamo zašto bi Dragon plakao." Rephaim se zgrbio, pa sam mu se ispričala kratkim pogledom. "Ovo o godinama i strahovima također ima veze s Dragonom. Očito ćemo morati uključiti Shaylin zbog ovoga s istinozorom, a nisam sasvim sigurna što znači riječ paradoks." uzdahnula sam. "Dakle, drugim riječima, ne, pojma nemam što znači ostatak."

"Paradoks je proturječna ali istinita izjava ili situacija", rekao je Damien.

"A?" rekla sam.

"Okej, primjer: paradoks rata sastoji se u tome da se mora ubijati ljude kako bi ljudi prestali bivati ubijani."

"Bože, kako mrzim figurativni jezik", rekla je Afrodita. ~ 152 ~

"Ali pametna si, ljepotice moja. Kad prioneš na nešto, ti to dokučiš", rekao joj je Darius.

"Paradoks bi mogao imat neke veze s Kalonom i Rephaimom", odjednom se oglasila Shaunee.

"Kako to misliš?" upitala ju je Stevie Rae. "Blizanko?" rekla je Erin. "Je 1’ ti dobro?"

"Sasvim", kazala joj je Shaunee, pa nastavila. "Hoću reći da je to paradoksalna situacija, zar ne? Kako bi Rephaim dokazao da je promijenio stranu i da je sada dobar, mora okrenuti leđa tati, a to je nešto što bi se obično smatralo lošim."

"Ima tu možda nečega", rekao je Damien.

"Ona je vatra", rekla je Afrodita.

Trepnula sam.

"A Kalona je led."

"Ali moja Blizanka nema nikakve veze s Kalonom", rekla je Erin.

"Da, ima", rekao je Rephaim. "Ona shvaća kako ga ja doživljavam, pogotovo nakon današnjeg dana."

"Rephaim, znam da bi ti htio da tvoj tata bude dobrica i da te voli, al stvarno ćeš morat odustat od toga", rekla je Stevie Rae. Osjetila sam joj u glasu koliko je frustrirana.

"Molim te, reci joj što je danas bilo", kazao mi je Rephaim.

Suspregnula sam uzdah.

"Kalona želi primirje s nama." Nakon žagora u kojem su svi govorili: "Nema šanse" i "Joj, molim te" - dobro, svi izuzev Shaunee i Rephaima - objasnila sam im točno po redu što se dogodilo izmedu Kalone, Rephaima i mene, završivši riječima: "Prema tome, mislim da ne možemo imati povjerenja u njega, ali sklapanje primirja s njim nije nužno nešto loše."

"Rephaim mu ne smije više ništa pričat o našim poslovima", dodala je Kramisha, strogo pogledavši Rephaima.

"Da, već smo razgovarali o tome. Je 1’ tako, Rephaime?" rekla sam.

"Neću ocu govoriti naše tajne", rekao je Rephaim.

"Znaš, ne radi se samo o tajnama", rekao je Stark. "Nije tajna da živimo ovdje, ali Kalona to nije morao saznati."

"Ako to nije tajna, otac je to mogao saznati bilo gdje", rekao je Rephaim, "Da, možda. Ali je li tebi ikada palo na pamet da bi on, ako je zaista napustio Tulsu i otišao nekamo na zapad, i da sada misli da si u Kući Noći ~ 153 ~

gdje te okružuju Ratnici iz reda Erebovih Sinova, samo nastavio letjeli na zapad, pa bismo ga se riješili?" rekao je Stark.

"To ne bi bilo moguće. Otac me nikad ne bi ostavio."

"Već te ostavio!" odjednom je prasnula Stevie Rae. Ustala je i obgrlila se rukama, kao da fizički nastoji primiriti svoje osjećaje. "Ostavio te kad si se odlučio za stranu dobra. Sad se vratio samo zato što te tvoja braća nisu uspjela natjerat da špijuniraš za njega. Tako da sada on sam to pokušava," "Da špijunira?" rekao je Darius.

Rephaim je gledao u Stevie Rae kao da ga je ošamarila, ali odgovorio je Dariusu.

"Da. Moja braća su došla to tražiti od mene. Odbio sam čas prije nego što su me pronašli Dragon i stvorenje Aurox."

"Okej, čuj, kao što kažem, jasno je da ne smijemo imati povjerenja u Kalonu, makar smatram da je danas rekao i nešto što stoji. Ako je Neferet besmrtna i može uništiti jedino sama sebe, onda nam definitivno treba pomoć da smislimo kako da je poguramo u tom smjeru." Zastala sam pa dodala: "Također mislim da možemo imati povjerenja u Rephaima premda on voli svog tatu."

"Kalona je tempirana bomba", rekao je Stark.

"Kao što si nekada bio i ti. Kao što sam nekada bio i ja", rekao je Rephaim.

Stevie Rae se prestala grliti i primila Rephaima za ruku.

"I ja sam bila tempirana bomba, Rephaime, baš kao i vi. Ali nas troje odlučilo se za Svjetlo. Tvoj tata nije. Molim te, moraš to imat na umu."

"I opet se slažem sa seljankom", rekla je Afrodita.

"Kao i ja", rekla je Erin.

Nastala je upadljiva stanka u kojoj je Erin pogledala Shaunee, ali nije dočekala da ona blizanački ponovi njezinu izjavu, niti da je pogleda u oči.

"Pa, pravo čudo. Odmah pozovite Vatikan", ironično je rekla Afrodita Rephaim je ispružio onu ruku koju Stevie Rae nije držala i privukao Kramishinu pjesmu na stolu. Bacio je pogled na nju, pa pročitao: '

"Mrak nije uvijek isto što i zlo.

Svjetlo ne donosi uvijek dobro.'

Možda stvari nisu baš onakve kako izgledaju."

"Znam jedinu stvar koja je sigurno upravo onakva kako izgleda", rekla sam "Bila sam prisutna na Onome Svijetu kad je Kalona upitao Nyx bi li mu oprostila. Božica mu je rekla da bi, ali tek nakon što zasluži pravo da je zamoli. On ga nije zaslužio, Rephaime." ~ 154 ~

"Zasad", tiho je rekla Shaunee.

"Zasad", ponovio je Rephaim.

"Zasad?" rekla je Erin, odmahujući glavom.

"U redu, evo kako ćemo: dok Kalona ne zasluži pravo da zamoli Nyx za oprost, nemamo povjerenja u njega. Možemo sklopiti primirje s njim, ali samo po načelu da je neprijatelj mog neprijatelja moj prijatelj", rekla sam, nadajući se da sam točno navela taj izraz. "I točka, kraj priče."

"Ali nemati povjerenja ne znači ne nadati se", rekla je Shaunee.

"Ne, to ne znači to", polagano sam rekla, grozeći se rezigniranog, žalosnog pogleda kojim je moja najbolja frendica promatrala Rephaima.

"Neću te iznevjeriti." Rephaim se prvo obratio Stevie Rae, pa pogledom obuhvatio sve nas ostale. "Kao što Shaunee kaže - mogu se nadati, ali neću polagati povjerenje."

"Slomit će ti srce", rekla je Stevie Rae. "Prekasno je za brigu oko toga", rekao je. "Već mi ga je slomio." A zatim je drhtaj prostrujao Rephaimovim tijelom. Kunem se da sam opazila kako mu se koža trznula. "Zora." Ustao je i nježno poljubio Stevie Rae. "Moram ići. Volim te."

"Idem ja s..." zaustila je Stevie Rae, ali onda se prekinula. "Ne, ti to ne bi htio. U redu je. Znam da je to nešto što moraš samostalno obavit."

Pridigla se na vrhove nožnih prstiju i na brzinu ga poljubila. "Hajde, idi, da te još ne ulovi tu dolje."

Rephaim je kimnuo, pa izjurio iz prostorije.

"Ha. Znači, pretvori se u pticu? Samo tako?" rekla je Afrodita.

"Ako izuzmemo činjenicu da mu je to bol i poniženje, da, samo tako", rekla je Stevie Rae i, s tihim jecajem, klisnula iz kuhinje.

"Joj, sranja mu, pa samo sam pitala. Ne mora tako osjetljivo reagirat."

"Kako bi tebi bilo da se Darius svakoga dana pretvara u pticu?" upitala sam je, trudeći se (uzalud) da je natjeram da suosjeća sa Stevie Rae. "Iritantno", rekla je. "Volim se maziti." Afrodita kao da je malo razmislila, a zatim je dodala: "Znaš, možda bi ga mogla pokušat strpat u stvarno, stvarno veliku krletku tik pred zoru. Možda bi ga tako mogla pripitomit." Svi smo blenuli u nju. "Šta? Dajem prijedlog."

"Radije ga zadrži za sebe", rekao je Damien.

"To onda znači da ga trebam il’ da ga ne trebam dodat na dugi popis stvari za moj vikend-šoping za popravljanje stambenih uvjeta?" "Što se mene tiče, smiješ ga dodat ako skupa sa mnom napraviš ~ 155 ~

ostatak popisa", rekla je Kramisha.

"Idem popričat s najboljom frendicom", rekla sam. "Vas dvije idite u šoping, al’ ne zločesto."

"Hej, ako se slažeš, otišao bih leći", rekao je Stark. "Osjećam već tromost od sunca."

Usiljeno sam se osmjehnula i poljubila ga.

"Naravno, odmah ću i ja doći," "Ne žuri se. Prvo se pobrini da je sve okej sa Stevie Rae." Jedva me pogledavši, mahnuo je ostalim učenicima i otišao teškim koracima. Znala sam da će spavati kad stignem do našeg kreveta. Osjetila sam se čudno od toga, kao da sam se odjednom našla u vezi sa starcem koji ne može ostati budan. Ali otresla sam taj osjećaj, pozdravila se s ostalima i požurila do uredne sobice Stevie Rae. Sjedila je na krevetu, ridala iz petnih žila i grlila Nalu.

"Hej, curice", rekla sam, sjela do njih i pomazila Nalu. "Ti mi se brineš za Stevie Rae?" Od toga se moja najbolja frendica osmjehnula kroz suze.

"Da, bila je već tu. Pravila se da je skroz-naskroz čangrizava, al’ skočila mi je ravno u krilo, pa je kihnula na mene i stavila mi šapice na prsa i lice tik do moga i počela prest."

"Nali dobro ide njen posao", rekla sam.

"Posao?" Stevie Rae je šmrknula i izvukla rupčić iz kutije poraj kreveta.

"Mačji terapeut. Kad je profesionalno nastrojena, doživljavam je kao doktoricu Nal." "Naplaćuje po satu?" upitala me i pomilovala Nalu, koja je definitivnu okrenula svoju predilicu na maksimum.

"Da. U mačjoj hrani. Masno."

Stevie Rae se osmjehnula i obrisala suze.

"Moram joj nabavit hrpu."

"Hoćeš nazvati mamu? Možda bi ti tada bilo lakše."

"Ma ne, ona ima pune ruke posla oko doručka za moju braću. Dobro je meni." Uputila sam joj pogled. "Okej, hajde, bit će mi dobro. Ma kad se strašno brinem za Rephaima. Znam da svi vi ne možete zaboravit da je on nazovigavran, al’ voljela bih da možete shvatit da on stvarno više nije zao.

Otkako ga je Nyx promijenila, on je samo normalan dečko dok sunce nije na nebu. A ne zna baš kako da bude dečko. Z, bojim se da će Kalona napravit nešto da ga pokvari, a onda će on ostat bez svoje ljudskosti."

Glasno je briznula u plač. ~ 156 ~

Privukla sam je sebi i čvrsto zagrlila, bez obzira na Naline prigovore.

"Ne, slatkice! Neće biti tako. Nakon što Božica udijeli dar, ne oduzme ga, makar netko i sve zabrlja zbog slobodne volje. Hoću reći, Neferet ti je savršen primjer. Ona je ozbiljno, totalno zabrljala stvar, a i dalje ima hrpetinu moći koje je dobila od Božice. Rephaim će preko noći i dalje biti dečko. Ti samo moraš odlučiti možeš li živjeti sa slabošću koju sa sobom donosi ta njegova ljudska prilika."

"Ali ljubav nije slabost", rekla je.

"Ljubav prema pogrešnoj osobi je", rekla sam.

Oči su joj se raširile i razrogačile i iz njih su se ponovno prelile suze.

"Ti misliš da je pogrešno to što ga volim?"

"Ne, slatkice. Mislim da je pogrešno to što on voli Kalonu - i zbog toga je slab." Zastala sam, pa tiho priznala. "Znam kako je to. I sama sam to proživjela. Znaš da sam mislila da volim Kalonu, pa sam zbog toga bila voljna vjerovati da se on mijenja."

"Da, skužila sam."

"Bilo je potrebno da on ubije Heatha da dođem sebi", rekla sam. "Što ako je potrebno nešto tako grozno da i Rephaim prestane vjerovat da će se on promijeniti?"

Uzdahnula sam.

"Možda nije toliko stvar u tome da Rephaim misli da će se Kalona promijeniti, koliko u tome da se nada tome."

"Ima li tu razlike?"

"Da, mislim da ima velike razlike između vjerovanja i obične nade u to da će se nešto dogoditi", rekla sam. "Pruži Rephaimu priliku da se snađe. Teško je to, a kao što kažeš, njemu je sasvim novo. Samo ga neko vrijeme voli, pa vidi što će biti. Znaš, vjerujem da ti on ne bi namjerno naudio", rekla sam.

"Voljet ću ga, pa da vidimo što će bit", složila se. Zatim je duboko udahnula i čvrsto me zagrlila, na što je Nala počela prigovarati i vrpoljiti se.

Stevie Rae i ja nasmijale smo joj se i neko vrijeme samo smirivale moju macui, a onda sam rekla: "Okej, skljokat ću se na licu mjesta ako ne odem u krevet." Poljubila sam Nalu u tjeme i predala je Stevie Rae. "Zadrži doktoricu Nal. Ona se lijepo mazi."

"Hvala ti, Z. Najbolja si."

Provukla sam se ispod deke na vratima Stevie Rae i polako otišla tunelom sve do ružičaste dekice My Little Pony koju je Stark na moju ~ 157 ~

molbu stavio preko naših vrata. Prešla sam rukom po njezinoj mekoj površini i dopustila si smiješak kad sam se sjetila kako sam voljela oblačiti lutkice My Little Pony i kako je mama kratko podšišala neke ponije, da bih znala koji su dečki, a koji curice.

Mama...

Sklopila sam oči i usredotočila se.

"Duše, trebaš mi", tiho sam pozvala. Gotovo smjesta osjetila sam kako me element ispunjava. "Možeš li ovaj put ostati malo sa mnom, samo dok ne zaspim?" Duh mi je odgovorio na molbu naletom osjećaja od kojeg sam se osjetila toplo i jako umorno, Provukla sam se ispod ružičaste dekice i tiho otišla do kreveta. Znala sam da spava. Legla sam uz njega, navukla svoju plavu deku preko nas oboje i nekoliko minuta samo promatrala Starka dok sam puštala da me duh uljuljka. On se mrštio u snu. Vidjela sam da mu se oči pod kapcima pomiču kao da žmirećki promatra dvoboj u ping-pongu. Nježno sam mu dotaknula čelo, samo vršcima prstiju, ne bih li mu malo ublažila uzrujanost.

"Sve je u redu", prišapnula sam mu. "Nemoj ružno sanjati."

Kao da mu je to malo pomoglo, jer polagano je odahnuo, lice mu se opustilo i obgrlio me jednom rukom da se mogu priviti uz njega i napokon utonuti u dubok san bez snova.

Kalona Isprva je bilo jednostavno, čak i slučajno, što je Kalona otišao za niti zajedničkog besmrtnog duha koji ga je vezivao sa Starkom. Lako se uvukao u svijest mladoga vampyra. Ali kako su se dani množili, a njihovo se iskustvo na Onome Svijetu gubilo sve dalje u prošlosti, Kaloni je trud oko upadanja u Starkovu podsvijest bivao sve teži.

Momkov se um bunio protiv njega.

Kalonin je nasrtljivi duh morao ostati miran i samo promatrat, ili Ratniku Čuvaru davati tek sitne sugestije o Zoey Redbird, ili bi mu se Starkova podsvijest oduprla i, najčešće, prekinula nit koja je dotad spajala njih dvojicu, odbacujući Kalonin duh na krajnje neugodan način.

Naravno, najčešće je s tim lakše išlo kad bi momku pozornost odvlačilo vođenje ljubavi sa Zoey, ili dok bi spavao i sanjao.

Kaloni je ispočetka bilo najdraže ulaziti u Starka dok je on ulazio u Zoey. Bilo mu je, štoviše, ugodno. Ali seks je krilatome besmrtniku također bio nepotrebno remećenje. I tako se, kako su dani i noći odmicali, Kalona vratio vještini koju je usavršio vjekovima prije, ulazio je u ~ 158 ~

Starkove snove.

Ipak, besmrtnik Ratniku nije manipulirao snovima, kao što je Zoey i mnogima drugima. To bi bilo odviše upadljivo. Stark bi prepoznao o čemu se radi. Kad bi momak postao svjestan Kalonine prisutnosti, mogao bi posuditi elementalnu snagu od Zoey i spriječiti Kaloni pristup. U najmanju ruku, Stark bi ga se počeo pozorno čuvati, a onda bi promatranje Starkove podsvijesti bilo jedva više od dosadnog gubljenja njegova besmrtnog vremena. Držati se u tajnosti - djelovati neopazice tako je morao postupati. Da, bilo je daleko bolje tiho vrebati u zakucima Starkova uma - šaptati mu mračne misli -prisluškivati ga.

Sretan je slučaj htio da um mladoga vampyra u snu voli razgovarati sa sobom. Bilo je čudno, zaista, kako se Starkova podsvijest uvijek vraća jednom te istom snu u kojem on gleda sebe na komadiću zemlje okruženom ništavilom i razgovara sa svojim zrcalnim odrazom, jačim i opakijim od pravoga Starka, kojega vampyr zove Drugim. Stark nije svake noći odlazio pred Drugoga, ali kad bi do toga došlo, Kalona bi često imao prilike čuti zanimljive pojedinosti iz momkova prethodnog dana.

Noćas se Kalona upravo spremao prekinuti njihovu sponu, zgađen banalnim snom u kojem se Stark prisjećao sretnih prizora iz djetinjstva, kad se san poremetio, a dijete Stark je naraslo, promijenilo se i udvostručilo, Kalona se primirio i počeo promatrati razgovor zrcalnih dvojnika.

"Usran dan, pizdek?"

"Da, a ti si mi baš brabonjak od trešnje na ovoj govnjivoj torti od usranog danu" "Hej, Stark, nemaš frke. Računaj na to da ću ti uvijek pomagati da ne zabludiš. Hajmo onda malo o tome kako bi ti danas bilo daleko lakše da si se postavio kao muško i nisi bio tako jebeni dobrica."

"Da. Drugi. Na to uvijek mogu računati od tebe - na negativno držanje."

"Da, pizdek, držanje mi je u kurcu, ali bar ne plačem kad mi je dan bio loš. Računaj na to."

"Računam i na to da Zoey prijeti opasnost od onih koji su joj nelagodno bliski, vrag ih odnio."

"Daj, stavi onda karte na stol. Znaš da sam uvijek voljan za ulogu đavoljeg odvjetnika."

"Nadrapaću zbog ovoga s tim prokletim Rephaimom."

"Reci mi da nisi toliki kreten da mu vjeruješ.'"

"Dobar sam, nisam glup." ~ 159 ~

"Hej, šmizliću, je li ti ikada palo na pamet to da ako ne možeš imati povjerenja u Rephaima, onda ne možeš imati povjerenja ni u bilo koga tko je s njim blizak?"

"Recimo, u Stevie Rae. Znam. Očekivao sam da ću je morati dobro držati na oku i pripaziti da ne odvuče Zoey u opasnost, ali izgleda da se dogodit upravo suprotno. Stevie Rae stalno tjera Rephaima da se kloni Kalone, da bude osiguran i pametan i ne pruža priliku svome sjebanom tati."

"Pa u čemu je onda problem?"

"U Shaunee."

Drugi se nasmijao.

"Misliš, polovici dvojca Blizanki? Znači, obje te uzrujavaju. Hej, što kažeš na ovo - umjesto da se jadaš oko toga, lijepo daj Zoey nogu i smjesti se u sredinu sendviča od Blizanki. Te dvije pičke su skroz seksi.

"Koje si ti govno. Neću dati Z nogu. Volim je. I nije problem u Blizankama nego samo u Shaunee. Ona očito ima nekakav kompleks oko svog tate i Rephaimu dolijeva ulje na vatru vjerovanja da bi se Kalona mogao promijeniti."

"Zvuči loše. Bolje onda pripazi, pizdek, ili će nastati teško sranje kada..

Prizor se počeo gubiti kad se prekrasno bijelo pero pojavilo nad Starkovom glavom.

"Sve je u redu... Nemoj ružno sanjati."

U taktu prošaptanih riječi pero je meko, nježno pomilovalo Starkovo lice, opustilo mu namršteno čelo i, kao metla pijesak, pomelo sve raspršeniji prikaz Drugoga.

U najtamnijim sjenama Starkova uma Kalona se osmjehnuo i, barem privremeno, prekinuo njihovu noćnu sponu.

~ 160 ~

Sedamnaesto poglavlje

Shaunee "Stvarno, blizanko. Idi s Kramishom i Afrodajkom. Meni je u želucu još uvijek koma od instant obroka koji sam pojela za doručak. Moram ostati tu, bliže toaletu", rekla je Shaunee.

"Iju, Blizanko, a lijepo sam ti rekla da instant hrana nije primjerena za doručak", rekla je Erin. "Čuj ti, misliš ostat ovdje da dojiš Shaunedonošče, ili ideš s nama?

Seljanka i ptičkić su gore, upalili su auto da se zagrije i čekaju nas.

Imamo, ono, dvije i pol minute da se pojavimo na stražnjem ulazu u Miss Jackson's i da Kramisha i Stevie Rae nagovore zaštitara da nas pusti da uđemo prije nego što mu završi smjena, pa čvrsto zaključa cijelu trgovinu", rekla je Afrodita. "Nemam nimalo živaca za ova blizanačka sranja. Od cijelog me ovog odlaska već boli ljupko dupe, jer znam da će me Stevie Rae natjerat da ostavim broj svoje kreditne kartice."

"Tako je ispravno", rekla je Shaunee. "Šta god. Daj, idemo", rekla je Afrodita.

"Blizanko, misliš ti..." započela je Erin, a Kramisha joj je upala u riječ.

"Znaš kolko se mrzim slagat s Mrskom, al’ ko što bi moja mama rekla, il seri i il se miči s klonje."

"Odurno", rekla je Shaunee. "Pogotovo s obzirom na to kako mi je u želucu."

"Totalno", složila se Erin.

"Ideš ti ili ne?" rekla je Kramisha.

"Idi", usrdno je kazala Shaunee. "Uzmi mi nešto što ima i kašmira i krzna. Crveno, jer sam jako vruća. I natjeraj Afroditu da to plati."

Erin se iscerila.

"Riješena stvar, Blizanko."

"Hoćete se vas dvije sad još poljubit na rastanku?" rekla je Afrodita Erin je prevrnula očima.

"Idemo, Mrska. U šoping."

"Napokon..." promrsila je Kramisha kad su njih tri brzo izašle iz kuhinje.

Shaunee je malo zapekla savjest kad se Erin osvrnula na izlasku i mahnula joj. Mrštila se i zurila u stol kad je Zoey ušla s potpuno zgužvanim Starkom. ~ 161 ~

"Hej, bok, Shaunee", rekla je Z. "Bolje ti je?"

"Gdje je Erin?" upitao je Stark.

"Ne, i u šopingu", rekla je Shaunee. Nije joj se sviđalo što je Stark gleda poput odraslih, s krajnjim neodobravanjem. "Što tebe muči?" upitala ga je.

"Ništa." Nonšalantno je slegnuo ramenima i zavirio u jedan hladnjak, "Samo mi treba malo kofeina da se razbudim."

Ali premda je zvučao kao da ga nimalo nije briga, zadržao je taj pogled, a Shaunee se nije dalo baktati s tim.

"Idem ja malo na svježi zrak, pa ću prileći. A kao što bi Damien rekao, moram još napisati i zadaću." Krenula je prema izlaznim vratima u kutu koja su vodila prema napuštenom depou i bila najbrži način izlaza.

"Hej, jesi sigurna da ti je dobro? Nisi mi..."

"Ne!" brzo je rekla Shaunee, jer ju je savjest još jače zapekla od brige u Zoeynu glasu. "Uopće ne kašljem. Stvarno. Samo sam pokvarila želudac Pojela sam staru instant hranu. Znala sam da ne valjaju, al’ kad volim minisendviče od Ritza."

"Svratit ću poslije do tvoje sobe da vidim kako ti je", rekla je Z. "Da, okej, hvala", dobacila joj je Shaunee i pobjegla uza stubište do stare kućice za naplatu karata.

Tamo je počela lakše disati. Depo je sav bio u neredu, ali to joj se od samog početka sviđalo - bez obzira na to što je trošan i star i nedvojbeno bi mu trebalo pokloniti malo pažnje. Svejedno, odisao je ozračjem koje ju je podsjetilo na odlazak na obiteljske izlete u vrijeme prije nego što su njezini roditelji zaključili da ona nije dovoljno zanimljiva, ili što već, pa su je prestali voditi na odmor.

Nije baš da joj je život bio usran prije nego što je bila Obilježena.

Imali su oni novca. Pohađala je cool privatnu školu u Connecticutu. Bila je popularna i zauzeta i... i...

I usamljena.

A onda je bila Obilježena za vrijeme školskog izleta na ljetnu likovnu radionicu ili što već god dok su čekali presjedanje na novi let u Međunarodnoj zračnoj luci Tulsa. Učiteljica ju je ostavila tamo kad su se ostali otišli ukrcati.

Uplakana i totalno izbezumljena, nazvala je tatu. Njegova osobna tajnica proslijedila je poziv. U pet godina, koliko je ta žena radila za njezinog tatu, nikad nije čula kćer gospodina Colea da plače.

~ 162 ~

Shaunee je tada zamolila tatu da joj pošalje kartu za povratak kući, da se još jednom vidi s njima prije nego što ode u neku Kuću Noći na Istočnoj obali, po mogućnosti u nekom od Hamptona.

Tata joj je rekao da ostane u Tulsi. Tamo imaju Kuću Noći. Sretno i...

Otada nije vidjela svoje roditelje.

Doduše, otvorili su joj bankovni račun i počeli trpati novac na njega.

Njezini su roditelji voljeli smatrati da se svaki problem može riješiti novcem.

Dapače, Shaunee se voljela pretvarati da se slaže s tim.

Polako je krenula obilaziti depo. Unutra je bilo hladno i mračno, a ona je gotovo nesvjesno zastala kod hrpe razbijenih pločica navučenih na sredinu poda.

"Vatro, dođi mi", rekla je Shaunee. Udahnula je i izdahnula, upijajući vrelinu koja joj je bezopasno potekla tijelom i usmjeravajući je u ispružene ruke. Prsti su joj zasjali od plamsaja vatre. Dotaknula je hrpu pločica, "Zagrij ih." Smjesta su upile žegu vatre i počele se rumeno žariti.

"Stvarno je korisno imati takav afinitet."

Shaunee se okrenula na peti podignutih ruku, spremna da ispali plamen.

"Ne želim ti ništa nažao." I Kalona je podigao ruke, širom ih otvorivši.

"Došao sam razgovarati sa svojim sinom, ali ne mogu ući u ove tunele a da si pritom ne nanesem jake bolove."

Shaunee se trudila ne pogledati u besmrtnikove oči - prisjetila se da mu je pogled moćan i zavodljiv. Radije se zagledala preko njegova ramena u nešto keramičkih pločica preostalih na upropaštenom zidu depoa, privukla svoj element bliže i glasom za koji se nadala da odiše snažnom nadmenošću rekla: "Znači, ti se samo tu skrivaš?"

"Ne skrivam se, čekam. Ovdje sam od zalaska sunca, u nadi da Rephaim možda izađe na površinu."

"Pa, nećeš ga ovdje naći, osim ako se ne dođe otuširati u staroj svlačionici. Ovo nije ulaz i izlaz kojim se obično služimo", automatski je rekla Shaunee, a onda začepila usta. Baš sam bila glupa. Nisam mu trebala reći nešto što se samo nas tiče.

"Nisam to mogao znati. Pretpostavio sam da ćete dolaziti i odlaziti onuda." Pokazao je na široka glavna vrata koja su izgledala prašnjavo I pomalo nahereno, tek napola obješena na šarke.

"Rephaim nije ovdje", rekla je Shaunee. "Otišao je u šoping sa Stevie Rae i ekipom." ~ 163 ~

"O. A, eto. Ma..." Kalona je nespretno ušutio, pa ga je Shaunee krišom na brzinu pogledala. Nije gledao u nju. Ramena su mu se objesila i zurio je u pod. Djelovao je kao da mu tu nikako nije mjesto i da mu je zbog toga nelagodno.

Blago se prenula kad je shvatila da k tome jako sliči Rephaimu.

Dobro, Kalona nema smeđkastu put Cherokeeja, već prije pomalo zlatnu. I krupniji je. I, točno, ima ta divovska crna krila. Ali usta su im jednaka. I lice im je jednako. Kalona je bacio pogled prema njoj.

Osim što su bile jantarne boje, i oči su im bile jednake.

Shaunee je brzo odvratila pogled.

"Možeš me bez straha pogledati u oči", rekao je. "Sklopili smo primirje Ne želim ti ništa nažao."

"Nitko nema povjerenja u tebe", rekla je brzo i pomalo bez daha.

"Nitko? Čak ni moj sin?"

Zvučao je potpuno poraženo.

"Rephaim bi htio imati povjerenja u tebe." "Što znači da ga nema", rekao je Kalona.

Shaunee je tada ipak pogledala besmrtnika u oči. Pričekala je, ali nije imala dojam da ju je opalio zrakom ili nešto takvo. Zapravo, izgledao je samo kao seksi stariji tip s krilima koji djeluje žalosno. Iskreno žalosno.

"Bolje da odem", rekao je i počeo se okretati.

"Hoćeš da Rephaimu prenesem neku poruku?"

Malo je oklijevao, pa rekao: "Došao sam ovamo zato što sam razmišljao o našem zajedničkom neprijatelju, novom stvorenju Neferet."

"Auroxu", rekla je.

"Da, Auroxu. Sudeći prema onome što mi je kazao moj drugi sin stvorenje je sposobno promijeniti izgled u biće koje sliči biku."

"Nisam ga sama vidjela kako to radi, ali Zoey je", rekla je Shaunee.

"Kao i Rephaim."

Kalona je kimnuo.

"Onda je to jamačno istina. To znači da je Aurox prožet moći nekog besmrtnika, a da bi se iskazivala na taj način, kroz tako složeno i potpuno preobličavanje, moć upotrijebljena da ga se stvori morala je zaista biti silna."

"To bi htio da kažem Rephaimu?"

"Djelomice. Također, kaži mom sinu da je moć tih razmjera sigurno zahtijevala veliku žrtvu. Možda smrt nekoga tko je bio blizak onima u Vašoj skupini." ~ 164 ~

"Jacka?"

"Ne. Tog dječaka je Neferet žrtvovala kako bi otplatila dug Mraku zbog toga šio me zarobio i prisilio moj duh da ode na Onaj Svijet." Kalona je zazvučao ogorčeno -jedva obuzdavajući bijes. "Zato znam da je Auroxovo začeće moralo ishoditi iz nečije smrti - kao što su i moje muke. Potražite to žrtvovanje i možda otkrijete dokaze protiv Neferet. Izazivanje njezina uništenja bit će izglednije ako ona dođe u svađu s Visokim vijećem."

"Reći ću Rephaimu."

"Hvala ti, Shaunee." Kalona je izgovorio te riječi polako, s oklijevanjem, kao da nije navikao na njihov okus. "I kaži mu da mu poručujem svako dobro."

"Okej, hoću. Hej, nego, mislim da bi si ti trebao nabavit mobitel."

Krilati besmrtnik podigao je obrve.

"Mobitel?"

"Da, kako da te inače Rephaim nazove ako poželi razgovarat s tatom?"

Shaunee se učinilo da se Kalona zamalo osmjehnuo.

"Nemam mobitel."

"Valjda baš i nisi u stanju otići u prodavaonicu AT&T-ja."

"Ne." Usne su mu se iskrivile uvis u isti mah dok je odmahivao glavom. "Ne znam baš što bih učinio s krilima."

"Vrlo točno", rekla je. "Eh, a što kažeš na laptop? Mogao bi biti na Skypeu."

"Nemam ni laptop. Mlada početnice, ja živim u šumi najednom gorskom grebenu jugozapadno od Tulse s jatom stvorenja koja ne bi smjela postojati u suvremenom svijetu. Nemam, kako bi se reklo, pristup internetu."

Shaunee se nije dala smesti.

"Mogu ti ja nabavit laptop. Onda bi ti samo trebala jedna od onih stvarčica za daljinsku satelitsku vezu i izvor napajanja, pa možeš imati internet gdje god hoćeš - čak i u šumi jugozapadno od Tulse. Do struje možeš doći, je li?"

"Da." "Znači, ako ti nabavim informatičku opremu, nazvao bi svog sina?"

Shaunee nije opazila nikakvo oklijevanje.

"Da", rekao je.

"Okej, dobro. Uzmi ovo." Zavukla je ruku u torbicu od karika s naramenicom Rebecce Minkoff koja joj je u zadnje vrijeme bila najdraža, ~ 165 ~

pa iz nje izvukla iPhone i dobacila ga Kaloni. Besmrtnik ga je ulovio ne trepnuvši. "Nazvat ću te kad nabavim laptop i sve ostalo."

"Vrlo si velikodušna."

"Nemoj mi se pekmezit", rekla mu je neuvijeno. "Moji starci imaju novca. Samo ću potrošit dio. Nije to ništa naročito."

"Nisam mislio na novac. Mislio sam na velikodušno prijateljstvo koje iskazuješ mojem sinu."

Shaunee je slegnula ramenima.

"On je prijatelj moje prijateljice - to je sve. I da ne bi bilo nesporazuma, hoću da mi vratiš mobitel."

"Da, naravno", rekao je Kalona. Zatim se iskreno osmjehnuo, a Shaunee je pomislila kako nikad nije vidjela ništa tako čudesno, radosno i totalno prekrasno. "Hvala ti, Shaunee. Ovaj put ti to iskreno kažem iz dubine svog bića - a to je za mene doista rijetkost."

"Nema na čemu. Samo budi dobar prema Rephaimu. On zaslužuje dobrog tatu."

Kalona ju je pogledao u oči i osjetila je kako joj kroz njih prodire do srca i duše.

"Kao i ti, prijateljice moja početnička. Dobro mi budi."

Zatim se Kalona okrenuo i napustio je, izašavši kroz razvaljena vrata.

Shaunee je začula lepet njegovih masivnih krila kad se vinuo u tamno večernje nebo Još je dugo potom samo stajala ondje, plamenom grijala hrpu razbijeni, pločica i razmišljala...

"Blizanko, stvarno. Ne iskašljavaš krv? Apsolutno ne umireš?"

Erinina koža, ionako porculanske boje, izblijedjela je do nijanse kristaliziranog snijega.

"Blizanko. Ozbiljno ti kažem. Dobro mi je."

"Ne. Ako ne umireš, koji ti je onda vrag? Dala si Kaloni svoj iPhone!"

Nastao je zgranut muk kad je cijelo društvo koje je Shaunee napokon uspjela okupiti, Erin, Zoey, Stevie Rae, Rephaim, Damien, Afrodita, Darius i Kramisha, ušutjelo da pusti odjeke Erinina ciktaja, koji je zvučao gotovo kao vrisak, da odjeknu od tunelskih stijenki kuhinje.

"Ma, Blizanko." Shaunee je zazvučala tiho i krajnje smireno nakon Erinina ispada. "Kao što sam upravo svima objasnila, bila sam gore u prizemlju i tamo je bio Rephaimov tata, jer je htio pričekat da vidi svog sina. Kazao mi je da kažem Rephaimu to što sam rekla. Dala sam mu svoj mobitel da ga mogu lijepo nazvat i onda ga zamijenit za laptop koji ću mu kupit, jer on baš ne može u Appleovu prodavaonicu s tim na leđima. Zatim ~ 166 ~

je odletio, kao i obično. To je sve. Skroz mi je okej. Kraj priče."

"Ne može on ta krila sakrit pod nekakav dugi gotičarsko-kaubojski kaput?" upitala je Kramisha.

"Ne bih rekla. Vjerojatno bi mu virila odozdo. K tome, izgledao bi, ono, deformirano i skroz grbavo i po svoj prilici privukao svakojaku neželjenu pozornost na sebe", rekao je Damien.

"Ozbiljno. Neželjena bi pozornost potekla od toga što nosi nešto što je totalno iz tamo negdje 1999. i neprivlačno", odsutno je rekla Afrodita dok je kopala po vrećici Miss Jackson na podu pred sobom.

"Pa, bilo da je razlog pomodnost ili strah, logički govoreći, smatram da mu Shaunee zaista treba nabaviti laptop", zaključio je Damien.

"Kazao je da mi želi svako dobro?" bilo je prvo Rephaimovo pitanje nakon što je Shaunee svima njima prenijela svoju veliku vijest o Kaloni.

"Je." Shaunee se osmjehnula Rephaimu.

"Kalona je također imao informacije o Auroxu, ili barem prijedlog o tome odakle bismo mogli krenuti u potragu za njegovim podrijetlom", rekao je Darius. "Zoey, mislim da..."

"Da je moja mama možda bila ta žrtva. Znam."

Shaunee je trepnula, a onda osjetila kao da će joj pozliti. Zoeyna mama nije joj bila ni nakraj pameti kad je Kalona spomenuo žrtvovanje nekoga njima bliskog! Jack je bio prvi koji joj je pao na pamet, a onda je dobila pregršt drugih tema za razmišljanje. Odmahnula je glavom i prekinula Dariusa dok je govorio nešto o obredima i tome.

"Z, strašno mi je žao."

Zoey ju je upitno pogledala.

"Ne mora ti biti žao. Samo si nam ispričala što se dogodilo. Nisi ni u čemu pogriješila." " I da, jesam. Nisam se ni sjetila toga da ti je mama poginula prije nekoliko dana. Samo sam razmišljala o svojim problemima s tatom i svemu ostalome. Strašno mi je žao", ponovila je.

Zoey joj se osmjehnula prijateljski i suosjećajno kao i uvijek.

"Sve je u redu, Shaunee. Nisi ti kriva što si se uzrujala zbog toga što se zbiva s Rephaimom i Kalonom."

"Da, Shaunee. Mi se svi nastojimo snać najbolje šio možemo. Kojiput to baš ne ide lako", rekla je Stevie Rae i primila Rephaima za ruku.

"Hvala ti što si stala na Rephaimovu stranu i što ti je stalo. Zahvalna sam ti."

"Kao i ja", rekao je Rephaim.

"O. Hej. Nije to ništa. Ma da, samo..." započela je Shaunee, ali Erin joj ~ 167 ~

je upala u riječ, zvučeći gotovo kao da se sarkastično poigrava s njihovom navikom dovršavanja rečenica one druge.

"Da, samo moram otić i pospremit divote koje sam kupila kod Miss Jackson i da si objesim novi baldahin iz Piera 1. Vidimo se, ekipa." Erin je pokupila hrpu vrećica s poda i brzo izašla iz kuhinje.

Potpuno zbunjena, Shaunee ju je ispratila pogledom, osjećajući se kao da ne zna bi li se radije rasplakala ili zavrištala.

"Hajde." Zoey joj je prišla uz bok i tiho joj se obratila kad su Damien i Darius počeli raspravljati o razlici između pogrebnih i obreda pročišćavanja, te o tome ima li načina da se neki od njih možda preobliči u obred otkrivanja ubojice. "Šta?"

"Hajde, idi, razgovaraj s Erin. Ako netko bude imao dodatnih pitanju. o tome što se dogodilo, doći ću te potražiti. Ne bih htjela da vam ovo pokvari prijateljstvo", rekla je Z, bacivši pogled prema Stevie Rae. "Najboljei frendice su prevažne. Svi to moramo imati na umu."

"Okej, hvala." Shaunee se iskrala iz prostorije i brzo otišla tunelom prema vrlo cool tunelskoj sobi koju je dijelila s Blizankom. Ali nije se trebala žuriti. Erin je bila preopterećena, pa je samo nekoliko koraku od kuhinje ispustila cijelu divovsku vrećicu Piera 1 na pod.

"Hej, Blizanko", rekla je Shaunee i nagnula se da podigne svjetlucavi jastučić s poda. "Tu izgleda kao da je eksplodiralo sjajilo."

Erin se nije osmjehnula. Uzela je jastučić sa šljokicama Shaunee iz ruku i tutnula ga natrag u ionako pretrpanu vrećicu, rekavši: "Mogu ja sama."

Shaunee je dotaknula Erinino rame, koje joj se učinilo tvrdim, hladnim i beživotnim. "Čekaj, Blizanko, što je bilo? Zašto se tako ljutiš?"

"Nisi mi uopće rekla da ti je tako stalo do tvog tate. Jednostavno si mi to zatajila", rekla je Erin i istrgnula rame od Shauneeina dodira.

"Ne, nisam." Shaunee je odmahnula glavom, jer joj je bilo kao da joj je Erin upravo odvalila šamar. "Htjela sam ti nešto reći, ali ti si imala spiku tipa: 'Hej, bilo pa prošlo, Blizanko, ajmo u šoping', pa sam odustalu, Što se ne sjećaš?"

"Okej, da, kako god. Zašto je to tako bitno? Ne ide mi u glavu!

Najbolje smo prijateljice otkako smo obje bile Obilježene - na isti dan. Sve je bilo u redu dok Rephaim nije počeo s ovim sranjima o tati, i sad odjednom više nismo najbolje frendice." ~ 168 ~

"Čekaj, ja kužim kako je Rephaimu, a ti ne, to je sve. Nisam rekla da više nismo najbolje frendice."

"Da, dobro, imaš pravo. Ja to ne kužim." Erin je prekrižila ruke. "U čemu je točno problem?"

Shaunee je imala dojam da joj cijeli svijet tišti ramena, a najbolja frendica Joj je odjednom postala netko nepoznat.

"Erin, ponekad mi fali tata. To je sve."

"Tvoj tata? Njega je bolila ona stvar za tebe, godinama prije nego što si bila Obilježena. Kako ti takav čovjek može falit?"

Shaunee je zastala. Duboko je pogledala i istinski vidjela Erin.

"Opa. Tebi stvarno nije stalo, je li?"

"Do čega? Do cool stvari koje sam nam nabavila za sobu, a koje totalno nisu bile na akciji u Pieru 1, i koje sam platila Afrodajkinom zlatnom karticom? Nego šta. Do novih stvari koje sam upravo maznula iz Miss Jackson'sa nakon radnog vremena? Nego šta da mi je duplo stalo!

Alice+Olivia je prava proljetna roba. Čak sam tebi uzela crvenu kašmirsku pelerinu s obrubom od lisice koja je San Snova. E da, kupila sam jednu i sebi, totalno jednaku, samo plavu. Izgledat ćemo fenomenalno u toj robi. Savršeno. Mi smo savršene. Do toga je meni stalo. A i tebi je, Blizanko. Meni je stalo do tebe, a tebi je stalo do naših stvari. Oduvijek."

Erin je ponestalo građe za tiradu, pa je ostala nekako žalosna i zbunjena.

Obrisala je oči, razmazavši si plavu maškaru MAC Wonder Woman.

"Ne", polako je rekla Shaunee. "Ništa od toga nije stvarno. I, Blizanko, nitko nije savršen. Pogotovo nismo ti i ja." "Što je tebi, dovraga? Kako je Rephaimov tata mogao sve promijeniti?" Viknula je Erin.

"To me već neko vrijeme tišti, ali ništa nisam rekla."

"Rephaimov tata ili tvoj tata?" rekla je Erin.

"Ni jedan od njih, Erin. Ne govorim ni o jednom od njih. Govorim o situaciji općenito. Recimo, o tome što je Jack poginuo." Shaunee se osjetila jako, jako umorno.

"Ja sam doživjela Jackovu pogibiju! Plakale smo i to."

"Ne, plakale smo, a onda si ti dobila mail od Danielle s linkom na Rue La La, pa smo otišle u šoping", rekla je Shaunee.

"Pa šta onda? Kupila sam si crne cipele. Ček, ne. Obje smo si kupile crne cipele. Platforme. S rozim masnicama i Swarovski kristalićima na petama. Rekle smo da je to prikladna odjeća za korotu i da bi Jacku bilo drago. Onda smo još malo plakale. Mi, zajedno. Obje. Na koju foru si ti tolko bolja od mene ako si napravila isto što i ja?" ~ 169 ~

Shaunee je začudilo kako Erin može u isti mah izgledati i molećivo i ljutito.

"Nisam ja bolja od tebe. Nisam to rekla. Zapravo, ti si bolja od mene, jer tebi je dobro, a meni nije. To je osnovna stvar. Meni više nije dobro.

Nije mi dobro u mojoj koži, a mislim da to znači da mi nije dobro ni u našoj zajedničkoj, ali ne znam baš..."

"Znaš šta, Blizanko", ubacila se Erin, ljutito otirući suze koje su joj se plavo razlijevale po obrazima. "Kad ti opet bude dobro, javi mi se. Dotad si izvoli nać vlastitu sobu i vlastite stvari. Ne da mi se imat cimericu, a ni blizanku, kojoj nije dobro uz mene." Tiho plačući i ignorirajući stvari koje su joj nastavile ispadati iz vrećica, Erin je ljutitim koracima otišla niz tunel, ostavljajući Shaunee da stoji usred hrpice svjetlucavih jastučića i baršunastih tajica.

Netko se nakašljao, pa je Shaunee poskočila. Tek kad joj je Zoey pružila smotuljak napola rabljenih maramica, shvatila je da roni suze.

"Hoćeš popričati o tom?"

"Baš i ne", rekla je Shaunee.

"Okej, hoćeš malo biti sama?" priupitala ju je Zoey.

"Nisam sigurna. Ali sigurna sam u jednu stvar, a to će zvučat stvarno loše", rekla je Shaunee uz sitan, štucav jecaj.

"Pa, onda to reci brzo, jer kad to kažeš brzo, onda prođe, pa ne djeluje tako strašno."

"Otišla bih živjeti natrag u Kuću Noći."

Nastao je težak muk, a onda ju je Zoey upitala: "Želi li i Erin otići s tobom?"

"Ne", rekla je Shaunee i obrisala preostale suze. "Idem sama."

~ 170 ~

Osamnaesto poglavlje

Zoey Nedjelja mi je bila jednako teška koma kao i subota. kad sam se toga naknadno prisjećala, shvatila sam da se sve počelo raspadati u trenutku prekida Erin i Shaunee. Čudo jedno kako je to što su njih dvije prestale razgovarati djelovalo na nas ostale. Kao da je njihova svađa rastrojila sve nas.

"Ne znam za tebe, al ja ću poludit od ovih dvomoždanih."

Afrodita se svalila pokraj mene na rubni kamen pločnika starog kružnog prilaznog puta kojim se ulazilo u depo. Uzdahnula sam i pomislila: Toliko o toj sekundi koju sam htjela provesti nasamo.

Pomaknula sam se u stranu da joj napravim mjesta.

"A da, znam. Čudno je kad nisu neprekidno zajedno, a Shaunee sad cijelo vrijeme izgleda kao da samo što ne brizne u plač, a Erin je sva šutljiva i duri se. Dolje je stvarno skroz suludo."

"Vatra i led", promrmljala je Afrodita.

Naglo sam podigla obrve.

"Znaš, možda imaš pravo."

"Ne znam kad će ti više to doć iz dupeta u glavu, jebote, pa da shvatiš da ja imam pravo uglavnom cijelo vrijeme." Afrodita je izvadila malu, draguljima ukrašenu manikir-torbicu iz torbe Coach i počela rašpat nokte.

"Ne znam šta sve još ona vražja glupa pjesmetina znači, ali jedan dio nje se definitivno odnosi na dvomoždane."

"Zašto rašpaš nokte?"

Pogledala me u stilu "koji K".

"Zato što u ovom glupom gradu nema dovoljno wellnessa koji rade cijelu noć. Dobro, ako izuzmemo one odurne, a ja si samo hoću zašiljit nokte, a ne i vaginu. Radije ne bih ni HIV dobila, kad smo već kod toga."

"Afrodita, ponekad govoriš stvari koje uopće nemaju smisla."

"Primam zahvalnost na širenju vidika. Uglavnom, kao što kažem, šta ti točno namjeravaš poduzet po pitanju Cvilibimbe i Cvilibimbuše?"

"Eh, ništa. Prijateljice su. Prijateljice se koji put naljute jedna na drugu, Morat će same smisliti način da se pomire."

"Ozbiljno? To ti je cijeli prijedlog?"

"Dobro, Afrodita, koga vraga ti očekuješ od mene?"

"Jesi ti to upravo opsovala? Šta nije 'vraga'" - prstima je naznačila navodnike - "psovka?" ~ 171 ~

"A da ti odeš ravno k njemu i provjeriš?" Pogledala sam je stisnutih očiju. "I po bezbrojiti put - nema ništa loše u tome što ne volim prostačit!"

"Dereš se i psuješ. Neću se ni snać, a đavoli će se počet grudat u carstvu Nečastivoga."

"Kako. Si. Zločesta", rekla sam.

"Hvala lijepa. Ali ozbiljno. Što misliš poduzet oko Blizanki?"

"Pustit ih na miru!" Nisam namjeravala viknuti, ali jeka koja se odbila od kamenog pročelja zgrade upozorila me da ipak jesam. Duboko sam udahnula i pokušala suspregnuti potrebu da ugušim Afroditu golim, rukama. "Ne mogu biti odgovorna svaki put kad neka moja prijateljica ima problema s nekom drugom mojom prijateljicom. To uopće nema smisla.

"Tako piše u jednoj glupoj ali proročanskoj pjesmi", rekla je, bruseći nokte."

"Svejedno mi nije jasno zašto sam onda ja..."

Ušutjela sam kad je velika crna Lincoln limuzina prošla kroz vanjski ulaz u krug i zaustavila se ispred Afrodite i mene. Dok smo zurile neprivlačno zijevajući, jedan Ratnik iz reda Erebovih Sinova izašao je s vozačkog mjesta potpuno nas ignorirajući, i otvorio stražnja vrata automobila.

Duga, vitka i odjevena u tamnoplavi baršun, Thanatos je primila Ratnikovu ruku i graciozno izašla. Osmjehnula nam se i kimnula u znak pozdrava kad smo joj se naklonile, ali pozornost joj je očito bila posvećena zgradi depoa.

"Krasna li primjera majstorskog art decoa iz 1930-ih", rekla je, pogledom obuhvativši razmjere pročelja depoa. "Žalila sam za nestankom putovanja željeznicom. Kad je napokon steklo zrelost, pružalo je čudesno smirujući način putovanja ovom golemom zemljom. Zapravo, i danas pruža. Žalosno je što u današnje vrijeme postoji tako malen izbor željezničkih trasa. Trebali ste posjetiti depo u četrdesetima - tragedija, nada, očaj i hrabrost stapale su se u živ, uzbudljiv prostor." I dalje je s ljubavlju promatrala staru zgradu. "Tako različitu od groznih zračnih luka današnjice. Iz njih je klorom isprana sva romantika, duša i živost, pogotovo nakon tragedije jedanaestog rujna. Tako tužno... tako tužno..."

"Ovaj, Thanatos, mogu ti nekako pomoći?" napokon sam je upitala kad je postalo očito da namjerava, ono, dovijeka samo tako stajati i zuriti u depo.

Mahnula je Ratniku da se vrati u auto.

"Pričekaj me prekoputa u parkirnoj garaži. Uskoro ću doći." Naklonio ~ 172 ~

joj se i odvezao. Okrenula se prema Afroditi i meni. "Moje dame, mislim da je došao trenutak za promjenu."

"Promjenu čega?" priupitala sam je.

"Za promjenu našeg ulaza, očito", sarkastično je rekla Afrodita.

"Kalona je došao na ovaj gornji. Thanatos je sada na ovom gornjem.

Moramo tu stavit nekakvu prostirku za dobrodošlicu, jer cijela ova furka na ulaženje kroz zakučeni podrum nam očito ne šljaka." "Čudno rečeno, ali mislim da je točno", rekla je Thanatos. "Što je jedan od razloga zašto sam, u ime Visokog vampyrskog vijeća, kupila ovu zgradu za vas."

Iznenađeno sam trepnula i pokušala sročiti primjeren odgovor kad je Afrodita rekla: "Nadam se da to znači renoviranje."

"Znači", rekla je Thanatos. "Čekaj", rekla sam. "Mi nismo Kuća Noći. Zašto bi se Visoko vijeće bavilo time gdje živimo?"

"Zato što smo mi posebni i cool i oni ne žele da živimo u prljavoj rupčagi", rekla je Afrodita.

"Ili zato što žele imati kontrolu nad tim gdje živimo i što radimo", rakla sam.

Thanatos je podigla obrve.

"Kažeš to zapovjedničkim tonom prave Nadsvećenice."

"Nisam baš to", smirila sam je. "Ja sam još početnica. Stevie Rae je tu Nadsvećenica."

"A gdje je ona?"

"S Rephaimom je. Samo što nije svanulo, a ona voli biti uz njega prije nego što se on promijeni u pticu", rekla sam joj neuvijeno.

"A što si ti?"

Namrštila sam se.

"Znaš koliko i ja sama o tome što sam. Znaš da je Stark dobio na dar Čuvarski mač na Onom Svijetu, što znači da sam do neke mjere ja Kraljica, jer je on moj Ratnik i Čuvar." "Čemu sva ta pitanja? Mislila sam da si na našoj strani", rekla je Afrodita, "Ja sam na strani istine", rekla je Thanatos.

"Znaš da je Neferet lažljiva kuja", rekla je Afrodita. "Kazali smo ti to na otoku San Clemente dok je Z bila u Nigdjezemskoj."

"Na Onom Svijetu, hoće reći." Zakolutala sam očima prema Afroditi.

"Da, dobro, na Onom Svijetu. Šta god", rekla je. "Ali mi smo ti tada ~ 173 ~

kazali kako stvari stvarno stoje s Neferet, a ti si djelovala kao da nam vjeruješ. Čak si nam pomogla da smislimo ono za Skye sa Starkom. Što te onda sad spopalo?"

Nastala je superduga stanka, što je značilo da sam se stigla upitati nismo li Afrodita i ja pretjerale. Mislim ono, Thanatos je bila moćna, prastaru vampyrica, članica Visokog vijeća kojoj je Božica podarila afinitet prema smrti. Vjerojatno nam nije bilo pametno ispitivati je, a kamoli je ljutiti.

"Vjerujem da je ono što ste mi kazali dok je Zoeyna duša bila smrskanu bilo ono što ste svi vi smatrali istinitim", napokon je rekla Thanatos.

"Ja sam se vratila, i nismo više u Italiji, ali istina se nije promijenila, Neferet se nije promijenila", rekla sam joj.

"A ona svejedno tvrdi da joj je Nyx oprostila i dala joj na dar Auroxa kao znak božanske naklonosti", rekla je Thanatos.

"To je čisto kakanje", rekla sam. "Neferet se nije promijenila, a Aurox nije nikakav dar od Nyx." "Vjerujem, ipak, da Neferet krije neku istinu", rekla je Thanatos.

"Može se i tako reći", rekla sam.

"Ali mi to tako ne bismo rekle", rekla je Afrodita.

"Ne želimo zvučati nepristojno", dodala sam. "Stvar je samo u toma se već neko vrijeme bakćemo s Neferet, i vidjele smo stvari koje ona pažljvo prikriva od Visokog vijeća i, iskreno rečeno, većine vampyra općenito:" "Ali kad je pokušamo raskrinkati, nitko nam ne vjeruje jer smo klinci." rekla je Afrodita. "I to prilično problematična hrpa odbačenih klinaca." Pogledala sam Afroditu podignutih obrva, pa se ispravila: "Dobro, ja nisam. Mislim na vas ostale."

"Između ostaloga, i zato sam tu", rekla je Thanatos. "Da budem oči i uši Visokog vijeća."

"Onda, što točno znači da nam je Visoko vijeće kupilo ovu zgradu?" upitala sam.

"Nadam se da to znači da mogu malo pustit zlatnu karticu moje stare na miru i da neki od nas - u smislu, oni koji se ne moraju zavlačit u lijes kad svane - mogu dobit pristojne sobe tu gore nakon što se zgrada renovira", rekla je Afrodita.

"To doista znači to. Znači i to da bi ovo mogla postati samostalna, zakonita Kuća Noći, bez ikakvih spona s prvotnom Kućom Noći u Tulsi", pojasnila je Thanatos. "Vijeće smatra da bi moglo biti mudro imati Kuću Noći za crvene početnike koja bi, najvećim dijelom, bila odvojena od ~ 174 ~

prvotne."

"Okej, ne. Upravo zbog toga BA nije podigao dvije gimnazije. Stvorile bi preveliko suparništvo u jednom okrugu", rekla sam. "Mržnja protiv Uniona i Jenksa nama je već dovoljna - a BA mora to izvoditi na objedinjenoj fronti."

"Ja blage veze nemam šta si ti sad rekla", kazala je Afrodita.

"Broken Arrow - Union - Jenks", rekla sam. "Srednje škole. Loše je kad ih ima previše u jednom mjestu."

"Jesi ti bila predsjednica učeničkog vijeća, ili na nekom drugom društveno neprihvatljivom položaju? Tulsa ima ono bezbroj srednjih škola, a na vrbi još nema grožđa", rekla je Afrodita. "Kad je glupo prevozit previše klinaca u jednu školu, i još se onda može uvuć i bagra. Uf. Ono, uf."

Na svu sreću, Thanatos se umiješala između nas dvije.

"Ljudski standardi za mlade nikad nisu imali utjecaja na vampyrski zakon za početnike. Tulsa je središnje postavljena u zemlji. Svakako bi mogla podržavati i drugu Kuću Noći. Brojnost nam raste, napose s pojavom crvenih početnika, koje smo otkrili kako ovdje, tako i u drugim područjima."

"Ima drugih crvenih početnika? Mislim ono, ne samo naših?" rekla sam.

"Da." "Samo, je li ijedan bio Obilježen crvenim, ili su svi umrli i onda neumrli i poslali crveni?" upitala je Afrodita prije nego što sam je stigla pogledati u stilu začepi.

"Tvoja crvena početnica jedina je dosad poznata kao Obilježena crvenim", rekla je Thanatos.

"Znači, ti znaš za Shaylin?" upitala sam je, zadržavši dah.

"Da. Neferet je objavila da je prije Obilježavanja bila slijepa, a sada vidi. Iz toga je izvela da je siroto dijete bilo slomljeno, tako da nije moralo umrijeti kako bi dobilo crvena Obilježja."

Htjela sam stati u obranu Shaylin i reći da ona nije bila slomljena, nego posebna, ali slutnja me natjerala da nastavim držati jezik za zubima što se njezina istinozora tiče.

"Zoey, nema razloga da prikrivaš bilo što od osobe koja traga za istinom, osim ako ti laži i obmane nisu draže", rekla je Thanatos, što me iznenadilo.

Pogledala sam je u oči.

"Nisu mi draže laži i obmane, ali od Neferet sam naučila da trebam ~ 175 ~

paziti kome ću pokloniti povjerenje." A onda sam, slušajući i dalje svoju slutnju, kazala i ostatak onoga što mi je bilo na pameti. "Čujem da Neferet ima novog Priležnika. Jesi li čula išla o tome?"

"Nisam. Zoey, zar ti to brkaš Auroxa s njezinim Priležnikom? Bio on dar od Nyx ili ne, Neferet nije ni na koji način dala razloga za zaključak kako je ona u romantičnom odnosu s njim; on jednostavno djeluje kao njezin sluga."

"Nisam mislila na Auroxa", nastavila sam, premda mi je u želucu bilo čudno već od samog spomena njegova imena. "Nego na bijelog bika."

Thanatos je djelovala apsolutno, suštinski šokirana.

"Zoey, bijeli i crni bik štovali su se u pradavna vremena, i stoljeća su već prošla otada. Tek najšturije shvaćam tu religiju i njezinu prošlost, ali mogu ti reći da se nijedna Svećenica Nyx nikada nije podala bijelome biku. To što kažeš bilo bi svetogrđe, i radi se o vrlo ozbiljnoj optužbi."

Dok je to govorila Thanatos je bivala bljeđa i bljeđa, sve dok se nije tako potresla da joj je okolni zrak počeo podizati kosu i zapuhivati sitnim, uzrujanim nalet ima Afinitet za zrak uz afinitet za smrt - baš zanimljivo, pomislila sam.

"Ne optužujem", kazala sam naglas. "Samo te pitam jesi li čula išta o tome," "Ne! Visoko vijeće, kao i vampyrska zajednica, vjeruje da je Kalona, stvorenje koje je Neferet uvjerilo da je Ereb na zemlji, bio i ostao njezin Priležnik, premda je na stotinu godina prognan od nje."

Afrodita je frknula.

"Ma to su gluposti. Bio je tu s njom zato što je mislio da ona vlada njegovom dušom. Samo, nešto se pošeremetilo na Suludom Svijetu, pa je Neferet izgubila vlast nad Kalonom." Mislila sam da će zatim još i blebnuti ostatak novosti o tome kako Kalona čeka u prikrajku ne bi li sklopio primirje s nama da uništimo Neferet, ali Afrodita je umjesto toga kazala nešto pametnije. "Nego, možeš mi na brzinu odgovorili na jedno pitanje?"

Djelujući posve ošamućeno, Thanatos je kimnula glavom.

"Okej, recimo da Aurox nije dar od Nyx, nego je umjesto toga, štajaznam recimo nešto superzlo što su bijeli bik i Neferet iskemijali zajedno jer se ponašaju skroz nedolično. Kakvo bi kemijanje bilo potrebno da se stvori nešto poput njega?"

"Velika žrtva", rekla je Thanatos.

"Hoćeš reći da bi Neferet morala ubiti nekoga izričito u cilju stvaranja Auroxa?" upitala je Afrodita. ~ 176 ~

"Da, premda se grozim već i same pomisli na tako psihopatsko ponašanje."

"Da, kao i mi", rekla je Afrodita i pogledala me u oči žalosno, ali i sa shvaćanjem. "Previše je ljudi iz naše blizine umrlo u zadnje vrijeme."

"Da", ponovila sam, osjećajući krajnju mučninu. "Previše."

Aurox Pozornost djevojke iznenadila ga je. Obavljao je svoju svakonoćnu ophodnju, prema stalnoj zapovijedi koju je dobio od Neferet, posebno pazeći na to da nijedan nazovigavran ne prijeđe međe Kuće Noći, kad je prošao blizu zgrade ženskog doma. Stajala je pod krošnjom jednog velikog drveta i iskoračila ravno pred njega kad joj se približio.

"Hej, bok." Osmijeh joj je bio svilenkast. "Ja sam Becca. Nismo se još upoznali, ali da znaš da te već neko vrijeme snimam."

"Zdravo, Becca." Obuzet radoznalošću, dopustio joj je da ga zaustavi.

Nije bila lijepa ili neobična kao neke druge početnice, kao Zoey, prišapnula mu je svijest, ali otjerao je tu pomisao od sebe. Ova početnica Becca bila je na svoj način zamamna, a govorom tijela, izbacivanjem boka i zabacivanjem duge, plave kose, govorila mu je da joj odgovara. "Ja sam Aurox."

Nasmijala se i obliznula si svjetlucave, ružičaste usne.

"Da, znam ja tko si. Kao što kažem, već te neko vrijeme snimam."

"A što si to naučila time što me snimaš?" Ponovio je njezin izraz.

Prišla mu je bliže i ponovno zabacila kosu.

"To da se znaš snaći u borbi, a to je u današnje vrijeme baš dobro."

Tada ga je dotaknula, prelazeći ružičasto lakiranim noktom niz njegova prsa, i u tom su ga trenutku spopale njezine emocije. Osjetio je njezinu požudu. Bila je pomiješana s očajavanjem, i s nešto podlosti. Aurox je duboko udahnuo, upijajući opojan miris žudnje s tračkom okrutnosti.

Drhtaj iščekivanja prostrujao je njime kad je moć u njemu počela jačati.

"Uuu, pa ti si tvrd." Becca se tiho nasmijala i primaknula mu se još bliže "Tvoji mišići, hoću reći."

Požuda joj se pojačala kad su joj se grudi počele trljati o njegova prsa nakon što se privila uz njega, liznula mu vrat i zatim ga gricnula - ne dovoljno snažno da mu pusti krv, ali ne ni dovoljno blago da djeluje kao da se samo poigrava.

To je godilo biku u njemu, i stvorenje se prenulo.

"Sviđa li ti se bol?" upitao ju je Aurox dok je grubo prelazio rukama niz njezina leđa. Zatim je prignuo glavu tako da mu zubi pronađu meku ~ 177 ~

krivulju njezina vrata. Zagrizao je, namjerno joj pustivši krv, premda mu manje nego nimalo nije bilo stalo do njezina okusa. "Sviđa li ti se bol?"

Ponovio je pitanje s njezinom krvlju u ustima, premda je u naletu požude koja ju je drhtavo prožela osjećao kako glasi odgovor.

"Sve se meni sviđa", prostenjala je Becca. "Dođi. Daj da malo okusim, Budi moj Priležnik - budi moje muško."

Auroxu nije palo na pamet da je zaustavi. Ništa mu nije palo na pamet. Spopadali su ga samo osjećaji: požuda pojačana zlobnim, očajničkim duhom. Aurox im je dopustio da ga obuzmu. Počeo se trljati o nju, pa sklopio oči i predao joj se, izgovorivši riječi koje su doprle iz dubine njegove podsvijesti - koje su mu došle tako nagonski i automatski da razmišljanje i shvaćanje nisu imali nikakve veze s njima.

"Da, Zo. Ugrizi me."

"Ma smeće jedno! Zoey? Dat ću ti ja jebačinu od koje će ti Zoey Redbird izgledat bezvezno."

Becca ga je ugrizla. Jako. Osjetio je oštar bol i toplinu krvi koja mu je potekla. Zatim je stisnula usta uz svježu ranu na njegovu vratu - ali samo na trenutak. Osjetio je promjenu u njoj čim je shvatila kakav okus njegova krv ima. Ljutnja i požuda raspršile su se u njoj, a namjesto njih našao se sirovi strah.

"O, Božice! Ne, ne valja ovo!" Becca se pokušala odmaknuti od njegu, ali Aurox ju je podigao u zrak, prešao dva duga koraka i leđima je pribio o stablo. "Čekaj, ne!" usrdno je ponovila Becca, nastojeći govoriti smirenim tonom, premda ga je njezin strah preplavljivao i prožimao, hraneći ga mijenjajući ga. "Prekini! Ne valja ti okus!"

Stvorenje u njemu počelo je pulsirati i nadimati se, tragajući za načinom da stekne slobodu za haranje i razaranje. Frknuo je, a bik je odjeknuo u tom šumu.

"Ozbiljno ti kažem, prekini! Neću biti s tipom koji se skroz pali na Zoey !"

Zoey...

Ime je odjeknulo u njemu i ugasilo bika kao što voda gasi vatru. "Što se to tu zbiva?"

Kad je začuo glas Dragona Lankforda, Aurox je uzmaknuo i ispustio Beccu. Djevojka se svalila niz deblo i ustrašeno zagledala u Auroxa.

"Aurox? Becca? Ima li problema između vas dvoje?" upitao je Dragan "Ne, samo jedan sitan nesporazum. Smatrao sam da početnica shvaća što zapravo želi", rekao je Aurox, okrenuvši se prema majstoru mačevanja i potpuno zanemarivši Beccu. "Prevario sam se." ~ 178 ~

Otrčala je od drveta i postavila se tako da Dragon ostane između nje i njega - a strah u njoj brzo su zamijenili samopouzdanje i ljutnja.

"Znam što ne želim, a to je još jedan tip koji brije na Zoey Redbird. Da znaš da se nadam da ti ne smeta stajat u redu, jer postoji cijela hrpa tipova koji su u njega stali prije tebe."

"Becca, nema razloga za nepristojnost. Znaš da vampyri vjeruju u slobodu izbora i uzajamnu žudnju. Ako žudnja nije uzajamna, onda se odluči uviđavno udaljiti", strogo joj je rekao Dragon.

"Meni to zvuči dobro", rekla je Becca Dragonu, pa se podrugljivo iskesila Auroxu. "Goni se ti meni, kretenu." Odmarširala je odande.

"Aurox", polako je progovorio Dragon. " Vampyrsko je društvo otvoreno prema nizu različitih putova koji vode prema žudnji i ispunjavanju strasti, ali moraš znati da nekim od tih putova ne treba poći ako ne postoji jasna suglasnost svih strana, kao i izvjesna dublja razina iskustva." Kad je uzdahnuo, Dragon je zvučao staro i umorno. "Shvaćaš li što ti to pokušavam objasniti?"

"Shvaćam", rekao je Aurox. "Ta početnica Becca ima zloban duh."

"Je li? Valjda to nisam primijetio."

"Ne bih rekao da Zoey Redbird ima zloban duh", rekao je.

Dragon je podigao obrve.

"Ne, ni ja ne bih rekao da ga ima. Ipak, znaš da se Neferet i Zoey ne slažu, zar ne?"

Aurox ga je pogledao u oči.

"One su neprijateljice."

Dragonov je pogled zadržao čvrstinu.

"Moglo bi ih se tako opisati, da, premda bi mi bilo draže da su okolnosti drugačije."

"Ti ne slijediš Neferet", rekao je Aurox.

Lice majstora mačevanja skamenilo se, a onda je njegov umoran, ali otvoren izraz postao suzdržan.

"Ja slijedim sebe i nikoga više." "Čak ni Nyx?" "Neću se usprotiviti Božici, ali također neću stati ni na čiju stranu osim svoje. Put zmaja jedini je put koji mi preostaje."

Aurox ga je proučio. Osjećaji su mu bili prikriveni. Vampyr nije odavao ništa - ni bijes, ni očaj, ni strah. Ništa. To ga je zbunilo. Možda je upravo zbog te zbunjenosti prozborio o zagonetki unutar samoga sebe.

"Izgovorio sam Zoeyno, umjesto Beccina imena."

Dragon je ponovno podigao obrve, a izrazom je lica odao da mu je to ~ 179 ~

pomalo smiješno.

"Pa, Aurox, žene - bile one zlobne duhom ili ne - ne vole kad si s jednom od njih, a izgovoriš ime druge."

"Samo, ne znam zašto sam to učinio."

Dragon je slegnuo ramenima.

"Zoey ti je sigurno bila u mislima."

"Nisam to shvatio."

"Katkad bude tako."

"Znači, to je normalno?" upitao je Aurox.

"U više od stotinu godina otkrio sam jednu dosljednost, a ona glasi da zaista nema ničeg normalnog kad su u pitanju žene", rekao je Dragon, "Majstore mačevanja, smijem li od tebe zatražiti jednu uslugu?"

"Smiješ", rekao je.

"Nemoj spomenuti Neferet ništa od ovoga što se večeras dogodilo."

"Ja slijedim vlastito rasuđivanje, momče. Imaj na umu da bi i ti trebao slijediti svoje."

Majstor mačevanja pljesnuo ga je po ramenu i udaljio se, ostavljajući Auroxa zbunjenog, nespokojnog i, kao i uvijek, samog.

~ 180 ~

Devetnaesto poglavlje

Zoey "Koji će ovo biti nevjerojadno masovni zajeb", prišapnula mi je Afrodita dok smo stajale pred učionicom određenom za održavanje prvog sata Thanatos ponedjeljkom. Učionica je bila jedna od većih u školi.

Zapravo, s izuzetkom učionice za dramu, koja je prije bila svojevrsna minidvorana, i same dvorane, to je bila najveća "obična" učionica u školi.

Super, pomislila sam, tako samo imamo više prostora za eksploziju koja nam se sprema.

"Nije baš da ovaj sat možemo markirat", odgovorila sam Afroditi mrmljajući. A ostatku sam svojeg društva zatim rekla: "Okej, idemo unutra. Bez brige. Zajedno smo, pa se ne može dogodit ništa baš tako strašno."

Moje društvo debila, zajedno sa Stevie Rae, Rephaimom i svim njezinim crvenim početnicima stajalo je oko mene. Svi su kimnuli glavom, djelujući pomireno s činjenicama i spremno na sve što može poteći kada izbije neibježno. Otvorila sam vrata i ukoračila.

Vidikamen mi je smjesta počeo zračiti vrelinom.

Dallas i njegova družina već su bili u učionici, smješteni u stražnji red klupa, kako se moglo i očekivati. Aurox je sjedio u klupi u prednjem redu skroz sa suprotne strane, očito se želeći razdvojiti od Dallasova društva.

Upitala sam se zašto se ne druži s negativcima, budući da je član Neferetine momčadi kao što i oni očito jesu, ali dobro sam pazila da ne pogledam prema njemu.

"Trudit ću se ponašat pozitivno", rekla je Stevie Rae, nastojeći ignorirati podsmijeh koji je Dallas upirao prema njoj i zlobni smijeh kojim je Nicole odisala kao jeftinim parfemom. Primila je Rephaima za ruku, osmjehnula se i poljubila ga u obraz. "Ne daj im da te razljute."

"Sretno s tim", rekla je Erin.

Shaunee, koju je nekoliko učenika dijelilo od Erin, ništa nije rekla.

"Crven je, i to ne onako pozitivno crven kao Shaunee", rekla je Shaylin, virnuvši preko mog ramena prema Dallasu.

Pogledala sam je.

"Kako to misliš?"

"Ja sam crvena?" upitala ju je Shaunee.

"Jesi", kazala joj je Shaylin. "Tvoja boja je jasna i lako shvatljiva. Ti si kao logorska vatra - topla i dobra." ~ 181 ~

"To je baš lijepo", rekla je Stevie Rae. "Hvala", rekla je Shaunee. "Baš je lijepo."

"A Dallas?" upitao ju je Rephaim.

"On je crven kao bomba. Kao bijes. Kao mržnja", rekla je. "Onda, ako se mene pita, idemo sjest u prvi red, da budemo što je moguće dalje od njega", rekla je Stevie Rae. "Od nekih je stvari teže pobjeć nego od nekih drugih", rekla je Erin, ali nije gledala u Dallasa. Gledala je u Shaunee, crvenu poput logorske vatre, koja si je pak gledala u nokte.

"Nemoj stalno piškit po koprivama", rekla je Stevie Rae Erin, vješto prekidajući nelagodnu tišinu. Zatim me obasjala svojim slatkim otvorenim osmijehom. "Idemo sjest naprijed!"

"Okej, idem za tobom", rekla sam, makar bi mi bilo draže da sam mogla izbezumljeno pobjeći iz učionice.

"Bilo bi mi draže kad bih mogla izbezumljeno pobjeć iz učionice," Afrodita je jezovito točno ponovila moje misli, slijedeći me dok sam išla za Stevie Rae i Rephaimom.

Pregrizla sam "i ja" koje sam htjela izgovoriti i, silom navike, sjela za klupu uz bok klupi Stevie Rae, smještenoj nasred prvog reda učionice.

Oglasilo se zvono i Thanatos je ušla kroz vrata koja su iz malog kabineta vodila ravno do prednjeg dijela prostorije, koji je bio podignut poput svojevrsne bine, a ravno posred njega stajala je govornica s elektroničkom pločom iza nje.

"Uuu! Koje lijepe boje!" rekla je Shaylin iz klupe iza mene.

"Sretan susret", rekla je Thanatos. Svi smo ponovili pozdrav za njom.

Izgledala mi je kraljevski i moćno. Na sebi je imala haljinu boje noći ukrašenu samo srebrnim nitima izvezenog obrisa Nyx s podignutim rukama koje poduhvaćaju polumjesec. "Dobrodošli na prvi od prvih. U cijeloj našoj povijesti nije još postojao razred koji bi bio imalo sličan ovome, sastavljen od različitih vrsta početnika, mjenjolikih, ljudi, pa čak i vampyra. Stojim pred vama kao predstavnica Visokog vampyrskog vijeća koje će, dokle god budete postojali u okvirima našega društva, biti vaše vladajuće Vijeće."

Thanatos mi je u završnom dijelu te rečenice uputila podulji pogled.

Uzvratila sam joj smirenim očima. Kvragu, pa slagala sam se s njom.

Samo nisam bila sto posto sigurna u to želimo li moje društvo i ja postojati u okvirima vampyrskog društva.

"Znam da se pitate od čega će se točno ovaj sat sastojati, ali na vaše pitanje imam samo djelomičan odgovor. Ovdje sam zato da bih vas vodila i ~ 182 ~

ispomagala vam na putovanju iznimnom i jedinstvenom poput svakog od vas. Ovaj će sat zamijeniti vašu nastavu iz vampyrske sociologije; stoga vam donosim teme koje svi početnici i vampyri moraju u nekom trenutku pokušati shvatiti, poput smrti i Mraka, Čuvarstva i Utiskivanja, Svjetla i ljubavi. Ali zbog jedinstvenog sastava ovog razreda postoje i teme koje ćete vi donositi meni, a time i svima nama. Dajem vam riječ da ću s vama samo tragati za istinom, a ako ne budem imala odgovor na vaša pitanja, dat ću sve od sebe da ga pronađem zajedno s vama."

Pomislila sam da zasad ovaj sat ne zvuči naročito loše, i čak sam se počela osjećati pomalo opušteno i znatiželjno, kad je izbila neizbježna kakica.

"Dakle, krenimo u traganje za istinom. Htjela bih da svatko od vas posveti nekoliko trenutaka promišljanju. Zatim na list papira zapišite barem jedno pitanje na koje biste za trajanja ovog sata željeli dobiti odgovor. Presavinite ga, a nakon vašeg odgovora pročitat ću ih sva. Budite iskreni u svojoj znatiželji, bez straha od prijekora ili osude. Ne morate pridodati svoje ime pitanju ako biste radije ostali anonimni."

Nastala je stanka, a onda je Stevie Rae podigla ruku.

"Da, Stevie Rae", prozvala ju je Thanatos.

"Samo bih htjela provjerit da nema nesporazuma. Smijemo pitat bilo šta? Baš bilo šta, a da se ne moramo brinut da ćemo imat problema?"

Thanatos se ljubazno osmjehnula Stevie Rae i počela joj odgovarati riječima: "To je izvrsno..." kad se iz pozadine učionice jasno začuo Dallasov upadljivi šapat: "Ja bih htio pitat šta to jedna ptica ima a da frajer nema, i zašto se njoj to toliko sviđa!"

Stevie Rae je dohvatila Rephaimovu ruku, a ja sam znala da ga time želi spriječiti da ustane i suprotstavi se Dallasu. Zatim sam prestala pratiti što se zbiva s mojom najboljom frendicom i njezinim dečkom, jer je Thanatos reagirala. Promjena koja ju je snašla bila je brza i potpuno, totalno strašna. Kao da je narasla. Vjetar je puhnuo oko nje, podižući joj kosu. Kad je progovorila, podsjetila me na onaj prizor u Gospodaru prstenova kad Galadriel pokaže Frodu u kakvu bi se užasnu mračnu kraljicu ona pretvorila kad bi od njega uzela Prsten.

"Jesi li ti to mene pobrkao s nekim nižim bićem, Dallas?"

Snaga njezine prisutnosti prožela nas je srsima. Thanatos se tako velebno razljutila da ju je bilo teško gledati, tako da sam se osvrnula ~ 183 ~

prema Dallasu. On se stisnuo u stolici koliko je mogao. Lice mu je bilo blijedo kao smrznuti kreč.

"N-ne, profesorice", zamucao je.

"Zovi me Svećenicom!" uzviknula je Thanatos, izgledajući kao da je u stanju sasuti na njega munje i još prizvati gromove.

"Ne, Svećenice", brzo se ispravio. "N-nisam vas htio uvrijediti."

"Ali htio si uvrijediti barem jednog svojeg kolegu iz razreda, a ovdje, u mojoj učionici, to je neprihvatljivo. Shvaćaš li što ti govorim, mladi crveni vampyru?"

"Da, Svećenice."

Vjetar je zamro oko nje, a Thanatos je ponovno počela izgledati kraljevski, umjesto smrtonosno.

"Izvrsno", rekla je, a zatim se ponovno posvetila Stevie Rae. "Odgovor na tvoje pitanje glasi da me, dokle god se budete ponašali s poštovanjem, možete pitati bilo što, bez straha od prijekora."

"Hvala", rekla je Stevie Rae, pomalo bez daha.

"U redu, dakle, sad svi možete početi zapisivati svoja pitanja."

Thanalos je zastala i kratko prešla pogledom s Rephaima na Auroxa, obrativši im se obojici jednim pitanjem. "Nije mi prije palo na pamet da vas to pitam, ali budući da ste vas dvojica novi u, je li, akademskom svijetu, da tako kažem, treba li bilo kome od vas pomoć oko čitanja ili pisanja?"

Rephaim je odmahnuo glavom i prvi odgovorio.

"Meni ne treba pomoći Ja znam čitati i pisati nekoliko ljudskih jezika."

"Opa, stvarno? Nisam to znala", rekla je Stevie Rae. Stidljivo joj se osmjehnuo i slegnuo ramenima.

"Moj otac je to smatrao korisnim."

"A ti, Aurox?" priupitala ga je Thanatos.

Primijetila sam da je progutao knedlu i djeluje nervozno.

"Znam čitati i pisati. Samo, n-ne znam odakle mi to umijeće."

"Ha, pa to je zanimljivo", rekla je Thanatos. A onda je, kao da je totalno normalno što neki imaju magičku sposobnost čitanja i pisanja, nastavila potpuno staloženim tonom. "Zoey i Stevie Rae, budući da sjedite jadna do druge, zamolila bih vas da podijelite učionicu između sebe i prikupite mi pitanja s obje strane kad svi završe."

Stevie Rae i ja promrmljale smo da se slažemo, a onda sam ostala sjediti i samo buljiti u svoj prazni list papira iz bilježnice. Dakle, da joj postavim neko bezopasno pitanje, recimo o afinitetima i prilikama u ~ 184 ~

kojima je 'normalno" da se oni iskazuju? Ili da budem iskrena i pitam je nešto što me stvarno zanima?

Pogledala sam oko sebe. Stevie Rae je pisala s vrlo ozbiljnim izrazom lica. Rephaim je upravo spustio svoju olovku i počeo presavijati svoj list papira. Uspjela sam ga na brzinu vidjeti, ali razabrala sam jedino to da se potpisao ispod pitanja.

Bit ću iskrena, odlučila sam, te napisala: Kako preboljeti gubitak

roditelja? Malo sam oklijevala, a onda se ipak potpisala pod pitanje.

Pokušala sam pogledati što je napisala Stevie Rae, ali ona je već bila gotova i držala svoj list papira u ruci. Iskočila je iz klupe i počela hodati gore-dolje duž prolaza na svojoj strani učionice, prikupljajući listove kao profesionalka.

Uzdahnula sam i počela kupiti po svojoj strani razreda. Nego što, Aurox je sjedio ovdje. Odmah sljedeći u redu iza Damiena i Shaunee.

Nisam ga htjela pogledati u oči, pa sam radije pogledala list papira koji mi je pružio. Na njemu je velikim tiskanim slovima pisalo pitanje: ŠTO SAM JA? I potpisao ga je.

Potpuno iznenađena, pogledala sam ga u oči. Uzvratio mije smirenim pogledom. Onda je, tako tiho da sam ga jedino ja čula, rekao: "Volio bih znati."

Nisam mogla odvojiti pogled od njegovih neobičnih očiju boje mjesečevih kamenova. Iz nekog debilnog razloga, shvatila sam da sam mu šaptom uzvratila: "I ja."

Uzela sam mu list iz ruke i brže-bolje se udaljila, nastojeći ne razmišljati, nastojeći samo raditi što mi je rečeno. Dallas i njegovi držali su se krajnje primireno. Jedva da su pogledali mene ili Stevie Rae, ali primijetila sam da ništa nisu napisali na listovima papira koje sam uzela od njih, što je bio žešće loš pasivno-agresivni znak. Tutnula sam te listove na dno hrpe dok sam se vraćala na čelo razreda. Thanatos je uzela papire, zahvalila nam, pa rekla: "Noćas ću proučiti vaša pitanja i sutra početi raspravu o nekima od njih. U ostatku sata posvetit ćemo se jednoj temi koju će, smatram, većina vas smatrati relevantnom - Utiskivanju s partnerom ili Priležnikom."

Očekivala sam da nam Thanatos održi onaj standardni govor u stilu "samo odbijte" kojim su nam od prvog dana objašnjavali Utiskivanje, ali prevarila sam se. Govorila je otvoreno o ugodi i ljepoti pravog Utiskivanja kao i o tragediji onoga koje pođe po zlu. Bila je zanimljiva i duhovita (na ~ 185 ~

onaj ironični, britanski način). Imala sam dojam da sam tek stigla trepnuti prije nego što je zvono označilo kraj sata.

Malo sam se zadržala na izlasku, čekajući Afroditu koja je i dalje vodila duboku, ali iznenađujuće uviđavnu raspravu o Utiskivanju s Thanatos. Afrodita je zastupala tezu da Utiskivanje nije zasnovano na spolnosti, Thanatos je tvrdila, na Afroditino veliko zgražanje (imajući u vidu da se ona bila Utisnula sa Stevie Rae, premda to nije naročito dugo potrajalo), kako spolna privlačnost ide ruku pod ruku s Utiskivanjem.

Thanatos je napokon privela raspravu kraju riječima: "Afrodita, istinitost nečega ne ovisi o tvojoj spremnosti da to priznaš."

"Idem se pobrinut da Zoey stigne na drugi sat", rekla je Afroditu, zvučeći nezadovoljno.

"Samo izvoli, mlada Proročice." Osmijeh se osjetio u glasu, ako već ne i na licu Thanatos. "I hvala ti na današnjoj vrlo živoj raspravi. Jedva čekam još jednu takvu sutra."

Afrodita je kimnula i namrgodila se, te, kad smo se odmaknuli taman dovoljno da nas Thanatos ne čuje, rekla: "Ma nabijem joj živu raspravu u moju prekrasnu guzicu. Nema mrtve da opet krenem raspravljat o lezbijskim Utiskivanjima. Ikad."

"Ne bih rekla da je ona mislila na to, Afrodita", rekla sam, dobro pazeći da se osmijeh ne primijeti ni na mom licu. "Ali imala je pravo, sat nam je zbog toga bio dobar - daleko zanimljiviji od uobičajene vamp socke uz Neferet i sve njene probleme."

Afrodita je otvorila vrata.

"Baš mi je drago što sam mogla zabaviti mase i..." I onda smo ukoračile usred kaosa.

"Samo daj, ptičkić!" vikao je Dallas. "Ne možeš se zauvijek skrivat iza Stevie Rae!" Mišićavi Johnny B. držao je Dallasu ruke iza leđa da ga obuzda, ali on mu se luđački otimao.

"Ne skrivam seja, nabusita budalo!" proderao se Rephaim. Stevie Rae mu je držala mišicu čvrsto kao škripac i nastojala ga odvući od Dallasa niz hodnik.

"Idem ja po Dariusa i Starka", rekla je Afrodita i otrčala.

"Okej, vas dvojica, dajte dosta!" Postavila sam se između njih i sve brojnijih družina na obje strane.

"Daj se goni u guzicu, Zoey! Ovo nije tvoja borba." Dallas je svoju jetkost usmjerio na mene. "Misliš da si ne znam kako bolja od svih ostalih, ali li nama kurca ne značiš." Mahnuo je glavom prema društvancu ~ 186 ~

njegovih crvenih početnika koje je stajalo u blizini i samo gledalo i smješkalo se.

Iznenadilo me koliko me povrijedilo to što je rekao.

"Ja ne mislim da sam bolja od ikoga drugog!"

"Ne daj mu da te razljuti, Z. On ti je jedan običan zlobni, žalosni klinac uparađen u vampyra", rekla je Stevie Rae. "A ti si obična fuksa!" viknuo je Dallas na Stevie Rae. "Jesam ti rekao da je prestaneš tako zvati!" Rephaim se pokušao otrgnuti iz stiska Stevie Rae. "Svi znaju da se samo ljutiš zbog toga što ona više nije s tobom", kazala sam Dallasu, pomislivsi na to kakav je on totalni i potpuni kreten na koncu ispao.

"Ne, ljutim se zbog toga što je ona s neprirodnom nakazom!"

Njegove mi se riječi odbile prema meni. Primijetila sam da mu se pogled, premda se upire i dere, neprestano vraća na jedno mjesto nisko na zidu prema kojem se neprestano primiče, mic po mic. Ispratila sam njegov pogled i opazila električnu utičnicu na zidu, jednu od onih posebnih vanjskih, s tri utora.

Ma, kvragu!

"Nisam ja nakaza!" Rephaim je izgledao kao da će eksplodirati. "Ja sam Čovjek!"

"Ma je li? A da pričekamo dok sunce ne izađe, pa da vidimo koliki si ti to čovjek." Dallas se podrugljivo iscerio i primaknuo malo bliže zidu. Što sam opuštenije mogla, otišla sam par koraka prema utičnici, grozničavo se pitajući koji bi mi element bilo najpametnije prizvati ako se budem morala odupirati struji.

"Meni to sasvim odgovara", otpovrnuo mu je Rephaim. "Bilo ljudskim, bilo ptičjim očima, bit će mi drago gledati te kako izgaraš!"

"Samo sanjaj, govno jedno!"

Dallas se bacio prema utičnici, zamalo se istrgnuvsi iz stiska Johnnyja B.-ja i natjeravši me da se spotaknem i padnem unatraške. A onda su me ulovile snažne šake, i snažne su me ruke zadržale da se ne svalim na dupe. Jednim jedinim pokretom, Stark me čvrsto osovio na noge i postavio iza sebe, uza zid. Zatim se okrenuo prema Dallasu.

"Udalji se." Stark nije podigao glas. Zvučao je smireno, hladno i potpuno opasno.

"Ovo nije tvoja borba", rekao je Dallas, ali već se prestao otimati Johnnyju B.-ju. ~ 187 ~

"Ako je Zoey u njoj, to je moja borba. I mora ti bili jasno da ću u njoj ja pobijediti. Svaki put. Zato, udalji se."

"Da je ovo smjesta prestalo!" Zvučeći kao general koji zapovijeda razularenom vojskom, Dragon Lankford je u pratnji nekolicine Ratnika iz reda Erebovih Sinova, uključujući Dariusa, banuo na scenu, te se vrlo napadno postavio između Dallasa i Rephaima. Lice majstora mačevanja izgledalo je kao olujni oblak. "Dallas, stani tu." Pokazao je na mjesto pred sobom, pa jedva pogledavši prema Rephaimu dodao: "A ti tu." Dragon je upro prstom na prazan prostor pokraj Dallasa. Obojica su ga poslušali, premda je Dallas svejedno s mržnjom pogledao Rephaima. Rephaim je bio sasvim usredotočen na majstora mačevanja, koji im je strogo počeo držati lekciju, "Neću podnositi tuče u ovoj školi. Ovo vam nije ljudska srednja školu, Očekujem od vas da se uzdignete nad takvim djetinjastim, banalnim ponašanjem." Dragon je prešao pogledom s Dallasa na Rephaima. "Je li vam to jasno?"

"Jasno mi je." Rephaim je progovorio jasno i brzo. "Ne želim izazivati probleme."

"Onda odlazi odavde, jer dokle god si tu, bit će problema!" rekao je Dallas.

"Ne!" Dragon je ošinuo tom riječju kao bičem. "U ovoj školi više neće biti nikakvih problema, inače ćeš meni odgovarati."

"Njemu ovdje nije mjesto", rekao je Dallas, ali sada je zvučao prigušenu i djelovao više nadureno negoli opasno.

"Ja se s tobom slažem, Dallas", rekao je Dragon. "Ali Nyx se ne slaže.

Dokle god Kuća Noći bude u službi Nyx, držat ćemo se njezinih odluka, čak i ako ona odluči udijeliti oprost onima kojima mi ne možemo."

"Ne možemo ili ne želimo?" Svi su se okrenuli prema Stevie Rae. Ona je stala Rephaimu uz bok, primila ga za ruku i okrenula se prema Dragonu Meni je sasvim izgledala kao moćna Nadsvećenica koja je tako ljuta da bi mogla rigati vatru, pa mi je bilo drago što je njezin element zemlja a ne vatra. "Rephaim uopće nije izazvao ovo sranje s Dallasom.

Samo je stao na moju stranu kad mi je Dallas počeo govoriti da sam fuksa i kurva i kojekakve još grozote koje mi je pregrozno ponovit. Da se tu radi o bilo kome osim Rephaima, ti ne bi stao na Dallasovu stranu."

"Meni je jasno zašto Dallasu i mnogim drugim učenicima nije lako prihvatiti Rephaima", izravno joj je rekao Dragon.

"To je onda nešto što ćeš morati raspraviti s Božicom." Glas Neferet svilenkasto je dopro kroz okupljeno mnoštvo. Svi su se okrenuli i ugledali ~ 188 ~

je kako stoji na čelu hodnika zajedno s Thanatos. ".Sudeći prema svemu što sam čula, Božica se izjasnila u pogledu Rephaimova prihvaćanja", rekla je Thanatos. "Dallas, jednostavno ćeš se morati držati odluke Nyx, kao i ti, majstore mačevanja."

"Ma prihvaćaju njega sasvim lijepo." Stevie Rae je zvučala krajnje iziritirano. "Kao što pokušavam objasnit, Dallas je taj koji izaziva probleme, a ne Rephaim."

"I ti problemi će sada prestati", rekao je Dragon. "To sam jasno rekao."

"Također si jasno rekao da ne želiš ovdje Rephaima", rekla je Stevie Rae. "Naš majstor mačevanja nije dužan gajiti naklonost prema svakom našem učeniku", rekla je Neferet i nadmeno odmahnula glavom. "Dužnost mu je da nas štiti, a ne da nas tetoši."

"Dužnost mu je također da bude pošten i častan", rekla je Thanatos.

"Dragone Lankforde, smatraš li da možeš biti pošten i častan u svojem ophođenju prema Rephaimu, bez obzira na način na koji ga osobno doživljavaš?"

Dragonovo je lice bilo stisnuto, a glas napet, ali odgovor je dao bez imalo oklijevanja.

"Smatram."

"Onda to prihvaćam kao tvoju časnu i istinitu riječ", rekla je Thanatos. "Kao što bismo svi trebali."

"Svi bismo također trebali otići na drugi sat", oštro je rekla Neferet.

"Ovo nam je već oduzelo zaista previše vremena."

Prezirno je pogledala Rephaima i Stevie Rae prije nego što se udaljila kraljevskim korakom, rastjerujući klince pred sobom. Dragon joj se pridružio, tjerajući učenike niz hodnik kao da goni stoku.

"Opažaš li Mrak koji okružuje nju i te ostale crvene početnike?"

Iznenađeno sam trepnula. Stark je uputio svoje pitanje ravno Thanatos. Članica Visokog vijeća malo je oklijevala, pa polako odmahnula glavom.

"Nikada nisam općila s Mrakom. Nije mi vidljiv."

"Meni je vidljiv", rekao je Rephaim. "Stark ima pravo."

"I meni je vidljiv", tiho je rekla Stevie Rae. "Gmiže oko svih njih kao da su kukci, dodiruje ih i neprestano se vrzma u blizini." Sva se stresla.

"Odvratno nešto."

"A Dragon?" upitala sam je. "Ima li ga i oko njega?"

Ogovor mi je dao Rephaim. ~ 189 ~

"I da i ne. Njega slijedi, ali ne oblijeva ga kao ostale." Teško je uzdahnuo. "Barem zasad."

"Nisi ti kriv", usrdno mu je rekla Stevie Rae. "Nisi kriv za odluke koje Dragan sada donosi."

"Vjerovat ću u to onog dana kad mi on oprosti", rekao je Rephaim.

"Dođi, ispratit ću te na drugi sat."

Oprostili smo se jedni od drugih i dogovorili se da se vidimo na ručku, ali Stark i ja nikamo nismo otišli. Samo smo ostali zajedno s Thanatos gledati za Rephaimom i Stevie Rae. "Momak ima savjest", rekla je Thanatos.

"Da, ima", rekla sam.

"Onda za njega još ima nade", rekla je.

"Možeš li to reći Dragonu?" rekao je Stark.

"Nažalost, to je nešto što će Dragon Lankford morati sam otkriti, ako zbog pogibije svoje partnerice nije potpuno izgubio samoga sebe."

"Misliš da se to dogodilo? Misliš da je Dragon potpuno izgubio samoga sebe?" upitala sam je.

"Mislim", rekla je Thanatos.

"To znači da bi ga Mrak još mogao osvojiti", rekao je Stark. "A ako naš majstor mačevanja prijeđe na stranu Mraka, svima nam se crno piše," "Upravo tako", rekla je Thanatos.

Ma, kvragu, pomislila sam.

~ 190 ~

Dvadeseto poglavlje

Lenobia Bilo je školskih dana kad Lenobiji nije trebao onaj sat koji svaki profesor ima na raspolaganju, zvan njihovim satom pripreme, što je značilo da nijedan učenik nije rasporedom predviđen za nastavu s njom punih sat vremena.

Današnji dan nije bio jedan od tih.

Danas je jedva čekala da joj dođe peti sat, sat pripreme, i nije joj mogao dovoljno dugo potrajati. Čim je zvono označilo početak petog sata, brzo je izašla iz arene. Iz arene i dalje napola pune muških početnika koji su mahali mačevima jedni na druge i strijelama gađali mete.

"Daj Bonnie slobodno ovaj sat", rekla je Travisu kad je prošla pokraj njega. "Ali drži te početnike na oku. Ne želim da itko od njih gnjavi konje."

"Hoću, gospojo. Neki od njih misle da su konji veliki psi", rekao je kauboj, čeličnim pogledom odmjerivši okupljene početnike. "Nisu."

"Treba mi predah od neprestanog nadziranja. Pojma nisam imala da konji fasciniraju toliki broj početnika koji ne znaju jahati." Umorno je odmahnula glavom.

"Samo si vi uzmite pauzu. Popričat ću s Dariusom i Starkom. Moraju bolje obuzdavati te učenike."

"Svesrdno se slažem", promrsila je Lenobia i, osjećajući se iznenađujuće zahvalno zbog toga što je Travis taj koji ide održati lekciju dvojici Ratnika, izašla u svježu tišinu noći.

Njezina je klupa bila prazna koliko je i pretrpana školska zgrada bila puna. Povjetarac je puhao jače i bilo je neobično toplo za konac zime.

Lenobia je bila zahvalna na tome, kao i na samoći. Sjela je, zabacila ramena i polagano udahnula, pa izdahnula.

Nije joj bilo doslovce žao zbog toga što je pružila dobrodošlicu nastavi Ratnika u svome prostoru, ali na priljev tolikih početnika - početnika koji se ne bave jahanjem - tek će se trebati naviknuti. Imala je dojam da kad god okrene glavu neki zabludjeli učenik odluta iz arene ravno u njezine staje. Samo je danas zatekla njih trojicu kako zijevaju poput malih somova u gravidnu kobilu koja samo što se nije oždrijebila, pa je stoga bila nemirna i osjetljiva i nije imala živaca za ribe. Kobila je doslovce pokušala ugristi jednog momčića koji je rekao da ju je sama htio pomilovati.

"Stvarno, baš kao da je ona veliki pas", progunđala je Lenobia sebi u bradu. Ali i to je bilo bolje od onog blesana iz treće klase koji je smatrao da ~ 191 ~

bi baš bilo pametno pokušati podići jedno Bonnieno kopito na nagovor prijatelja, kako bi se mogli kladiti oko toga koliko je zaista teško. Bonnie se prepala kad je jedan od tih balavaca ciknuo da je to stvarno velika šapa, pa je kobila, potpuno izgubivši i ravnotežu i pribranost, pala na koljena.

Nasreću, stajala je na piljevini u areni, a ne na betonu, od kojeg bi dobila modrice, a možda i lomove.

Travis, koji je nadzirao malu skupinu njezinih stalnih učenika na obuci u tehnikama vuče, brzo je riješio stvar s tom dvojicom. Lenobia se osmjehnula kad se prisjetila kako je obojicu primio otraga za ovratnik i bacio ih ravno na hrpu Bonniene balege koja je, kako je rekao, bila velika i teška gotovo poput jednog njezina kopita. Zatim je s nekoliko brižnih dodira primirio svoju kobilu dok joj je pregledavao koljena, dao joj keks od jabuke kojih je očito, uvijek imao u džepu, i posve se staloženo vratio svojim početnicima koji su učili tehnike vuče.

Ide mu s učenicima, pomislila je. Gotovo jednako dobro kao s konjima.

Istini za volju, imala je dojam da će joj Travis Foster biti od koristi u konjušnici. Lenobia se tiho nasmijala. Neferet će se gorko razočarati kad to sazna.

Doduše, smijeh joj je brzo jenjao, a zamijenila ga je uzburkanost u želucu od napetosti, ona koja ju je progonila otkako je upoznala Travisa i njegova konja. To je zato što je on čovjek, priznala je Lenobia šutke sebi Jednostavno nemam naviku biti u blizini ljudskog muškarca.

Mnogo je toga već zaboravila o njima. Kako spontano se znaju nasmijati. Kako mogu uživati u stvarima koje njima djeluju tako nove, a njoj su tako stare, poput jednostavnog izlaska sunca. Kako kratko i blistavo oni žive.

Dvadeset sedam, gospojo. Toliko je godina on proživio na ovom svijetu.

Upoznao je dvadeset sedam godina izlazaka sunca, dok ih je ona upoznala već više od dvjesto četrdeset. On će vjerojatno upoznati još tridesetak, četrdeset godina izlazaka sunca, i zatim umrijeti. Kako su im životi kratki. Neki su kraći od drugih. Neki čak ne požive da upoznaju dvadeset jedno ljeto, a kamoli dovoljno izlazaka sunca da ispune cijeli život.

Ne! Lenobijina je svijest pobjegla od te uspomene. Kauboj joj neće probuditi te uspomene. Zatvorila je vrata za njima na dan kad je bila Obilježena - na taj užasni, predivni dan. I ta se vrata ni sada, a ni ikada više, neće i ne mogu opet otvoriti.

Neferet je upoznala dio Lenobijine prošlosti. Ona i Nadsvećenica nekoć su bile prijateljice. Razgovarale su, i Lenobia je tada vjerovala da se ~ 192 ~

povjeravaju jedna drugoj. Prijateljstvo im je, naravno, bilo lažno. I prije nego što se Kalona uzdigao iz zemlje i stao uz bok Neferet Lenobia je počela shvaćati da s Nadsvećenicom nešto istinski nije u redu - nešto mračno i nelagodno.

"Ona je slomljena", prišapnula je Lenobia noći. "Ali ja joj neću dopustiti da mene slomi."

Ta će vrata ostati zatvorena. Zauvijek. Čula je kako Bonnieina teška kopita čvrsto udaraju po zimskoj travi prije nego stoje osjetila doticaj uma krupne kobile. Lenobia je pročistila misli u glavi i počela joj slati toplinu i dobrodošlicu. Bonnie je zarzala pozdrav tako potmulo da je zamalo zaista zvučao kao da potječe od stvorenja kakvim su je mnogi učenici prozvali - od dinosaura, što je Lenobiju natjeralo na smijeh. I dalje se glasno smijala kad je Travis doveo Bonnie do njezine klupe.

"Ne, nemam keks za tebe." Lenobia se osmjehnula dok je milovala široku, meku njušku kobile.

"Izvolite, šefice." Travis je palcem dobacio keks od jabuke Lenobiji i sjeo na suprotni kraj klupe s naslonom od kovanog željeza.

Lenobia je ulovila poslasticu i pružila je Bonnie, koja ju je ugrabila neobično nježno za jednu tako krupnu životinju.

"Znaš, normalan bi konj posustao od količine tih keksa koje joj daješ."

"Ona je velika cura i voli poslastice", otegnuto je rekao Travis.

Kad je izgovorio riječ poslastice, kobila je strignula ušima prema njemu. On se nasmijao i ispružio ruku preko Lenobije da je nahrani još jednim keksom. Lenobia je odmahnula glavom.

"Razmažena, razmažena, razmažena", ali u glasu joj se jasno čuo osmijeh.

Travis je slegnuo širokim ramenima.

"Volim razmazit svoju curu. Takav sam. Takav ću i biti."

"Takva sam i ja prema Mujaji." Lenobia je protrljala široko Bonnieno čelo. "Nekim je kobilama potreban poseban tretman."

"Ma je li, kad se o vašoj kobili radi, onda je to poseban tretman. A kod moje je to razmaženost?"

Ulovila je njegov pogled i opazila da ga krijesi osmijeh.

"Da. Naravno," "Naravno", rekao je. "I sad me podsjećate na moju mamu." Lenobia je podigla obrve.

"Moram vam reći da to zvuči vrlo čudno, gospodine Foster."

Tada se glasno nasmijao, puno i radosno, podsjetivši Lenobiju na ~ 193 ~

izlaske sunca.

"To je kompliment, gospojo. Kod moje mame se znalo da će biti po njenom, ili nikako. Uvijek. Bila je tvrdoglava, ali bila je gotovo uvijek u pravu, pa bi se to izjednačilo."

"Gotovo uvijek?" istaknula je.

Opet se nasmijao.

"Eto vidite, da je ona tu, upravo bi to i sama reklu," "Često ti nedostaje, zar ne", rekla je Lenobia, proučavajući pogledom njegovo preplanulo, borama prošarano lice. Izgleda starije od trideset dvije godine, ali na ugodan način, pomislila je.

"Tako je", tiho je rekao.

"To podosta govori o njoj", rekla je Lenobia. "Podosta dobroga."

"Rain Foster je bila podosta dobroga."

Lenobia se osmjehnula i odmahnula glavom.

"Rain Foster. Neobično ime."

"Nije za jedno dijete cvijeća iz šezdesetih", rekao je Travis. "Lenobia, e to je neobično ime."

Odgovor joj je bez razmišljanja potekao s jezika.

"Nije za jednu kćer engleske snaše iz osamnaestog stoljeća s velikim snovima." Lenobia jedva da je izgovorila te riječi kad je naglo stisnula usne da zaveže svoju neobuzdanu jezičinu.

"Bude li vam zamoran tako dug život?"

Lenobia se osupnula. Očekivala je da se on iznenadi i zaprepasti kad čuje da ona živi već više od dvjesto godina. Umjesto toga, jednostavno je zvučao radoznalo. A njegova ga je iskrena radoznalost iz nekog razloga opustila, tako da mu je odgovorila istinom, a ne izbjegavanjem.

"Da nemam svoje konje, mislim da bih se jako zamorila od života."

Kimnuo je kao da mu to što je rekla ima smisla, ali kad je progovorio, rekao je samo: "Osamnaesto stoljeće - to je stvarno nešto posebno. Puno se toga promijenilo otada."

"Konji se nisu", rekla je ona.

"Sreća i konji", rekao je on.

Pogledao ju je sa smiješkom u očima, a nje se ponovno dojmila boja njegovih zjenica, koja kao da se mijenjala i bivala svjetlija.

"Tvoje oči", rekla je. "Mijenjaju boju."

Kutovi usana su mu se zadigli.

"Tako je. Mama mi je znala reći da zna kako mi je po njihovoj boji."

Lenobia nije mogla odvratiti pogled od njega, premda se strepnja ~ 194 ~

valjala kroz nju.

Na svu sreću, Bonnie ju je upravo tada odlučila pomaziti njuškom.

Lenobia je kobili počela trljati čelo dok je nastojala zatomiti u sebi kakofoniju osjećaja izazvanih bliskošću ovog čovjeka. Ne. Neću si dopustiti te besmislice.

Pribravši se u sebi, Lenobia je prešla pogledom s kobile na kauboja.

"Gospodine Foster, zašto ste ovdje, a ne unutra, da čuvate moju konjušnicu od znatiželjnih početnika?"

Oči su mu smjesta potamnjele, ponovno poprimivši sigurnu, uobičajenu smeđu nijansu. Ton glasa prešao mu je iz toplog u profesionalni.

"Pa, gospojo, popričao sam malo s Dariusom i Starkom. Da znate da vjerujem da su vaši konji sigurni do kraja ovog sata, jer dva vrlo ljutita vampyra drilaju učenike u borbi prsa o prsa - s velikim naglaskom na pokazivanje kako da jedan drugoga obore s nogu." Zadigao je šešir. "Čini mi se da tim momcima nije ništa draže nego vama kad njihovi početnici stvaraju gnjavažu, pa će im ubuduće davati pune ruke posla."

"O. Je li. To je dobra vijest", rekla je.

"Nego što, tako i ja na to gledam. Zato sam i odlučio izaći ovamo da vam ponudim nešto što će vam biti zaista ugodno."

Zar se taj čovjek meni zapravo udvara? Lenobia je zatomila usplahireni ushit koji je osjetila i radije odlučila u njega uprti hladan, staložen pogled.

"Ne pada mi na pamet baš ništa ugodno što biste mi vi mogli ponuditi."

Bila je uvjerena da su mu oči počele poprimati svjetliju nijansu, ali pogled mu je ostao smiren poput njezinog.

"Pa, gospojo, smatrao sam da bi to bar vama bilo očito. Nudim vam jahanje." Zastao je, pa dodao: "Na Bonnie."

"Na Bonnie?"

"Na Bonnie. Mom konju. Na krupnoj sivoj curi koja tu stoji i mazi se s vama. Onoj koja voli poslastice."

"Znam ja tko je ona", brecnula se Lenobia.

"Mislio sam da bi vam moglo biti drago da je jašete. Zato sam vam je i doveo ovamo osedlanu." Kad Lenobia ništa nije rekla, zabacio je šešir, djelujući kao da mu je pomalo nelagodno. "Kad meni dođe da se opustim da se sjetim smijati i disati - sjednem na Bonnie i udarim u galop. Žestoko. Zna se ona kretati za jednu krupnu curu, ali bude pomalo kao da jašem planinu, a to mi uvijek izmami osmijeh. Mislio sam da bi i vama ~ 195 ~

moglo biti tako." Malo je oklijevao, pa dodao: "Ali ako nećete, odvest ću ja nju natrag unutra."

Bonnie joj je blago gurnula rame, kao da joj sama nudi da je zajaše.

I to je za Lenobiju bilo presudno. Nikad još nije odbila nijednog konja, i nijedan je čovjek, ma kako joj uz njega bilo nelagodno, neće natjerati da sada s tim počne.

"Mislim da ste možda u pravu, gospodine Foster."

Ustala je, uzela uzde od njega i prebacila ih preko širokog luka Bonniena vrata. Iz njegova joj je pokreta bilo jasno da ga je iznenadila. U tren oka našao se na nogama.

"Evo, da vam pomognem da se popnete."

"Nema potrebe", rekla je. Lenobia mu je okrenula leđa i coknula jezikom kobili, potičući je da se pomakne duž klupe sa stražnje strane.

Gipku elegantnim pokretom, poteklim iz stoljetne prakse, Lenobia je zakoračila s tla na sjedalicu klupe, pa na željezni naslon, te stopalom lako pronašla stremen i podigla se visoko, visoko, sve do Bonniena sedla.

Smjesta je primijetila da je on prikratio stremene svojeg širokog, zapadnjačkog sedlu kako bi ih prilagodio njezinim mnogo kraćim nogama, zbog čega joj je sedlo bilo udobno, a ne nespretno, premda za nju preveliko. Pogledala je Travisa ispod sebe i morala se osmjehnuti jer joj je zaista izgledao kad da je daleko, daleko niže.

Odgovorio joj je jednako širokim osmijehom.

"Znam."

"Drugačije je odavde", rekla je.

"Nego što da je. Izvedite moju curu na jahanje. Podsjetit će vas da dišete i smiješite se. E, nego, Lenobia, bilo bi mi drago da me prestanete zvati gospodin Foster." Naklonio joj se šeširom, dodavši tome osmijeh i dugo, otegnuto "Ako vam nije teško, gospojo."

Lenobia ga je samo pogledala podignute obrve. Zatim je stisnula Bonnie koljenima i ispustila onakav cmok kakav je čula da Travis izvodi.

Kobila je reagirala bez oklijevanja. Glatko su krenule. Vjetar je nastavio jačati, a toplina ove večeri podsjetila je Lenobiju na proljeće. Osmjehnula se.

"Možda je ova duga, hladna zima prošla, dobra moja Bonnie. Možda proljeće zaista stiže."

Bonnie je strignula ušima unatrag, da je čuje, a Lenobia ju je potapšala po širokom vratu. Usmjerila je kobilu na sjever i projahala duž kamenog zida pokraj razlomljenog drveta koje je bilo poprište tolikih bolnih trenutaka, pa pokraj konjušnice i arene. Odjahale su, naizmjence ~ 196 ~

hodom i kasom, sve do mjesta gdje se istok susreće sa sjeverom, do kuta pravokutnika koji obuhvaća krug kampusa. Kad su stigle do tog ugla, Lenobia je imala dojam da je ulovila Bonnien tempo i zamah. Okrenula je kobilu natrag, u smjer iz kojeg su došle.

"Pa dobro, krupna moja curo Bonnie, da vidimo što ti možeš." Lenobia se prignula, stisnula koljena, podbola je petama i glasno cmoknula usnama, udarivši krupnu kobilu vrhom uzda po sapima.

Bonnie je jurnula kao da je kvarter na izlazu iz trkačkog boksa.

"Ha!" viknula je Lenobia. "Ma to! Idemo!"

Bonnie je počela zarivati svoja golema kopita u zemlju. Lenobia je osjećala moćne otkucaje kobilina srca. Kosa joj se zavijorila unatrag u loplom noćnom zraku i nastavnica konjaništva nagnula se još jače naprijed, potičući Bonnie da se razgali - da dade sve od sebe.

Kobila je odgovorila naglim ubrzanjem koje nije trebalo biti moguće za stvorenje teško devet stotina kilograma.

Dok je vjetar fijukao oko njih, zadižući Lenobijinu dugu srebrnu kosu u ritmu peršeronkine grive, u onom magičkom plesu koji spaja konja i jahača, Lenobia se prisjetila davnašnje perzijske izreke: Dah raja počiva među konjskim ušima.

"Ma tako! Ma upravo tako!" viknula je Lenobia i čvrsto se primila za leđa jureće kobile.

Radosno, slobodno, predivno, Lenobia se kretala uz Bonnie kao da su jedno. Nije shvatila da se glasno smije sve dok nije zaustavila kobilu i povela je u polukrug, sve dok je napokon nije zaustavila, frktavu i znojnu, pokraj Travisa i njihove klupe.

"Veličanstvena je!" Lenobia se opet nasmijala i prignula da zagrli Bonnien orošeni vrat.

"Da, rekao sam vam da će vam biti bolje nakon toga", dobacio joj je Travis, prihvativši Bonnien povodac i nasmijavši se glasno kao Lenobia.

"Kome ne bi bilo? Kako je ovo divno!"

"Kao da jašete planinu?"

"Upravo kao da jašem prekrasnu, pametnu, čudesnu planinu!"

Lenobia je opet zagrlila Bonnie. "Znaš što? Ti stvarno zaslužuješ sve te poslastice", kazala je kobili.

Travis se samo nasmijao.

Lenobia je prebacila nogu preko sedla da sklizne s Bonnie, ali zemlja je bila daleko dalje pod njom nego što je očekivala. Zateturala je i vjerojatno bi pala da je Travis nije svojom snažnom rukom poduhvatio za lakat. ~ 197 ~

"Samo polako... polako, curo", promrmljao je, zvučeći kao da se obraća prepadnutoj ždrebici. "Daleko je do zemlje. Samo bez žurbe, da mi još ružno ne padnete."

I dalje preplavljena slatkim naletom adrenalina od hitanja s kobilom, Lenobia se nasmijala.

"Baš me briga! Ovo bi jahanje bilo vrijedno padu, ovo bi jahanje bilo vrijedno bilo čega!"

"Kao i neke cure", rekao je Travis.

Lenobia je pogledala uvis, u visokog kauboja. Oči su mu posvijetlile, tako da više nisu imale samo nijansu badema. Prožele su ih maslinastozelene točkice, upadljive, svijetle i neprijeporno poznate.

Lenobia nije razmišljala. Povela se za nagonom. Ukoračila je u njegov zagrljaj. Travis kao da je također prestao razmišljati, jer je ispustio Bonniein povodac i privio Lenobiju u zagrljaj. Usne su im se spojile sa svojevrsnom nesmotrenošću koja je dijelom bila strast, a dijelom pitanje.

Mogla se zaustaviti, ali nije. Dopustila je da se to dogodi. Ne, i više od toga. Lenobia je Travisovu strast dočekala vlastitom, i odgovorila na njegovo pitanje željom i potrebom.

Poljubac je potrajao dovoljno dugo da Lenobia prepozna kakav okus i osjećaj on ima, i da si prizna kako joj je nedostajao - kako joj je očajnički nedostajao.

A onda je ponovno počela razmišljati.

Morala se tek malčice odmaknuti da je on pusti da se izmakne iz toplog obruča njegova naručja. Lenobia je osjećala kako joj glava odmahuje lijevo-desno, a srce mahnito kuca.

"Ne", rekla je, nastojeći obuzdati disanje. "Ne može ovako. Ne mogu ovako."

Njegove prekrasne oči, pune maslinastih točkica, djelovale su omamljena "Lenobia, curo. Daj da porazgovaramo o ovome. Ima tu nečega što ne možemo zanemariti. Kao da mi..."

"Ne!" Lenobia je prizvala onu čeličnu samokontrolu kojom je već stoljećima raspolagala i prikrila svoju želju, potrebu i strahovanje ljutnjom i hladnoćom. "Da si nisi umišljao. Naša vrsta privlači ljude. To što si osjetio bilo je isto što bi osjetio bilo koji čovjek da ga se udostojim poljubiti." Prisilila se na smijeh, samo što je ovaj put taj zvuk bio potpuno lišen svake radosti. "Zbog toga nemam naviku ljubiti ljudske muškarce.

To se neće ponoviti."

Ne pogledavši više ni Travisa ni Bonnie, Lenobia se udaljila dugim ~ 198 ~

koracima. Bila im je okrenuta leđima, pa nisu vidjeli da je pritisnula dlan na usta kako joj se ne bi oteo jecaj. Otvorila je pokrajnja vrata konjušnice tako silovito da su odalamila o kameni zid zgrade.

Nije zastala.

Otišla je ravno u svoju sobu, smještenu iznad njezinih konja, te zatvorila i zaključala vrata za sobom.

Tada, i tek tada, Lenobia si je dopustila da se rasplače.

~ 199 ~

Dvadeset prvo poglavlje

Neferet Situacija se vrlo dobro razvijala.

Crveni početnici su stvarali probleme.

Dallas je mrzio Rephaima s jednostavno krasnom žestinom.

Geja se sva raspametila oko ljudi koji su došli uređivati travnjake. I to do te mjere da je zaboravila zaključati bočna vrata za radnike, pa je jedan beskućnik koji se inače motao po Cherry Streetu nekako dobio potrebu da otetura niz Utica Street i kroz nezaključana vrata uđe na kampus.

"I smjesta ga je zamalo napola rasjekao Dragon, koji vidi nazovigavranove u svakoj sjeni i zakutku", praktički je mazno prošaptala Neferet.

Zamišljeno se kucnula po bradi. Bilo joj je mrsko što se Thanatos umiješala u njezinu Kući Noći. Ali pozitivna strana nametljivosti Visokog vijeća ležala je u tome što nasilno okupljanje svih tih posebnih učenika u jednoj učionici ima učinak poput bacanja suhih treščica na žeravicu.

"Kaos!" Neferet se nasmijala. "Nešto će se pripaliti."

Mrak, njezin neprestani pratitelj, dogmizao je bliže i mazno joj se omotao oko nogu.

Za vrijeme školskog odmora prije prethodnog sata načula je razgovor dviju smiješnih Zoeynih prijateljica. Kako se činilo, Blizanke Shaunee i Erin uspjele su se posvađati, što je pogodilo cijelo njihovo društvo. Neferet se sarkastično podsmjehnula.

"Pa jasno da ih je pogodilo. Nitko od njih nije zaista dovoljno snažan da bi bio samostalan. Skupljaju se u krdo kao ovce, što i jesu, ne bi li se spasili od vuka." Bit će joj ugodno promatrati daljnji razvoj te male drame.

"Možda bih se trebala sprijateljiti s Erin sad kad joj je najpotrebnije...:' izgovorila je misao.

Neferet se osmjehnula i razmaknula teške zavjese od baršuna koje su inače zaklanjale veliki, na panele razdijeljeni prozor njezinih privatnih prostorija od znatiželjnih očiju škole. Otvorila je prozor i duboko udahnula reski, topli lahor. Neferet je sklopila oči i otvorila svoja osjetila. Stala je njuhom tražiti u povjetarcu nešto više od poznatih mirisa tamjana iz hrama i svježe pokošene zimske trave. Neferet je otvorila svoju svijest

~ 200 ~

kušanju aroma emocija kojima je odisala i zračila Kuća Noći sa svojim stanovnicima.

Bila je intuitivna na doslovan, a i na nešto manje doslovan način.

Katkad je doista mogla čitati prave misli. Katkad je, pak, uspijevala samo okusiti osjećaje. Kad bi ti osjećaji bili dovoljno snažni, ili kad bi um pojedinca bio dovoljno slab, uspijevala je čak opaziti mentalne prizore slike misli koje stanuju u svijesti.

Bilo je lakše kad je s pojedincem bila bliska, fizički i emotivno. Ali nije bilo nemoguće prosijati noć i nazreti ponešto, pogotovo kad je noć bila lako ispunjena emocijama kao ova.

Neferet se usredotočila.

Da, osjetila je okus tuge. Prosijala ga je i prepoznala da taj banalni osjećaj dopire od Shaunee, Damiena, pa čak i Dragona, premda je vampyre uvijek teže iščitati nego početnike ili ljude.

Neferet je posvetila misli ljudima. Pokušala je udahnuti Afroditu dotaknuti makar i tračak emocije te djevojke - ali nije uspjela. Afrodita joj je oduvijek bila jednako nečitljiva kao Zoey.

"Nema veze." Zatomila je ozlojeđenost. "I drugi su ljudi u igri noćas u mojoj Kući."

Neferet je pomislila na Rephaima - pomislivši na snažne crte njegova lica što tako blisko oponašaju lice njegova oca - pomislivši na zaljubljenost koja ga je dovela do njegova ljudskog obličja...

I opet ništa.

Nije mogla pronaći Rephaima, premda je znala kako je on jamačno pun čitljivih emocija. Baš čudno. Ljudi su inače tako lak plijen. Ljudi...

Neferet se osmjehnula kad je svrnula pozornost na jednog zanimljivijeg čovjeka. Na kauboja - onoga kojeg je tako pomno izabrala za sirotu, dragu, zakopčanu Lenobiju. Što li je ono profesorica konjaništva rekla kad su se tek upoznale, pa je Lenobia mislila da su prijateljice? Ah, Neferet se prisjetila. Razgovarale su o ljudskim partnerima i o tome kako nijedna od njih nema želje za nekim takvim. Neferet nije priznala da joj se od njih grči želudac - da nikad ne bi mogla dopustiti da je neki čovjek dotakne a da mu zatim ne naudi – nikad više. Umjesto toga, jednostavno je slušala kako se Lenobia ispovijeda: Jednom sam voljela ljudskog momka. Kad sam ga izgubila, gotovo da sam izgubila sebe. Ne mogu dopustiti da se to ikad više ponovi, lako da se radije potpuno klonim ljudi.

Neferet je sklopila oči, duboko udahnula i zarila svoje duge, ušiljene ~ 201 ~

nokte u dlan lijeve šake. Kad je krv navrla i procurila, ponudila ju je sjenkama-tragačima, misleći na tog kauboja kojeg je zasadila u tlo dobro pognojene Lenobijine arene.

Moć Mraka ti mi posudi Da vidim ćutnje nekih ljudi!

Bol koji je osjetila u dlanu bio je ništavan u usporedbi s naletom ledenih moći koji je primila. Neferet ju je obuzdala i preusmjerila prema konjušnici, Dobila je pravičnu nagradu. Osjetila je toplinu i suosjećanje ljudskog kauboja - njegovu radost i žudnju. A onda je prasnula u smijeh, jer je povrh toga osjetila i njegovu povrijeđenost i zbunjenost, zajedno s odjecima nečega što je moglo biti jedino slamanje Lenobijina srca.

"Kako je to slasno! Sve se odvija kako sam planirala."

Neferet je nezainteresirano otrla sa sebe neke nešto agresivnije niti Mraka i liznula si posjekotine na dlanu da ih zatvori.

"To bi bilo sve za sada. Strpite se, bit će još toga kasnije."

Nasmijala se njihovoj nevoljkosli da se prestanu hraniti njome. S takvom je lakoćom njima upravljala. One znaju da svoju stvarnu odanost, svoje stvarno žrtvovanje, poklanjam jedino njemu - bijelom biku. Od same pomisli na njega - na njegovu veličanstvenu moć - Neferet se sva stresla od žudnje. On je sve što bijedan bog ili božicu trebali biti; toliko toga mogu naučiti od njega.

Neferet je tada donijela odluku. Dat će neki izgovor preznatiželjnoj Thanatos i otići iz škole prije zore. Mora se naći s bijelim bikom - mogu upiti još njegove moći.

Sklopila je oči i udahnula noć, puštajući da je zavede pomisao na njezina Priležnika, na sam Mrak. I na trenutak je Neferet povjerovala da je gotovo sretna.

Zatim se ona umiješala. Ona se uvijek umiješa.

"Ozbiljno ti kažem, Shaunee, ne možeš tu ostati."

Neferet je ozlojeđeno zadigla gornju usnu, pa otvorila oči i pogledala sa svog prozora na pločnik pod sobom. Zoey je držala mladu crnkinju za mišicu u očitom nastojanju da joj onemogući odlazak na parkirališta.

"Slušaj, pokušala sam, al danas mi je bilo pakleno. Zbilja pakleno.

Zato idem po torbu koju sam spakirala u depou i ostavila u invalidskom busu, pa ću se preselit u svoju staru sobu u domu."

"Molim te, nemoj", rekla je Zoey.

"Moram. Erin mi svaki put baš mora povrijedit osjećaje." Neferet je imala dojam da je djevojka na samom rubu suza. Njezina se slabost zgadila Tsi Sgili. "I, uostalom, kakve to veze ima?" ~ 202 ~

"Ima itekakve veze, jer ti si naša!" Neferet se zgrozila nad iskrenom toplinom u Zoeynu glasu. "Ne možeš se ljutit na Erin. Možeš čak prestat bit njena najbolja frendica, al’ ne možeš dopustit da ti se cijeli život rasturi zbog toga."

"Nisam ja ta koja rasturam. Nego ona", rekla je Shaunee.

"Onda budi bolja od nje. Budi svoja, takva kakva jesi, pa ćeš time možda pokazati Erin kako da ti opet bude prijateljica."

"Ali ne i moja Blizanka." Shaunee je progovorila tako tiho da je Neferet gotovo nije čula. "Ne želim opet biti bilo čija Blizanka. Samo bih opet bila svoja."

Zoey se osmjehnula.

"Više od toga i ne moraš biti. Idi ti na šesti sat, a ja ti obećavam da ću razgovarati s Erin. Obje ste i dalje dio našeg kruga, a to sigurno nešto znači."

Shaunee je polagano kimnula.

"Dobro. Al samo ako ti popričaš s njom."

"Hoću."

Neferet se ponovno podrugljivo osmjehnula kad je Zoey zagrlila mladu crnkinju, koja se zatim vratila istim putem prema glavnoj školskoj zgradi. Očekivala je da će je Zoey ispratiti, ali nije. Umjesto toga, djevojka je objesila ramena i protrljala se po čelu, kao da je boli. Kad se ta kujica ne bi petljala u poslove boljih od sebe, ne bi imala nikakva razloga za brigu, pomislila je Neferet dok je promatrala kako Zoey silazi s pločnika i prilično bučno udara nogom limenku koja je, bez sumnje, zaostala za ljudima koji su se došli brinuti za održavanje dvorišta. Znajući kako će njihovo odbačeno smeće djelovati na Geju, Neferet se osmjehnula.

Zoeyna se limenka otkotrljala i zaustavila uz izloženi korijen jednog od prastarih hrastova koji su mjestimice rasli po školskom krugu. Gola zimska krošnja zanjihala se u još jednom snažnom naletu toplog vjetra, gotovo joj zaklonivši Zoey s vidika - gotovo kao da grane obavijaju tu klinku da je zaštite dok se saginjala da podigne limenku.

Da je zaštite...

Neferet je razrogačila oči. Što ako Zoey zaista treba zaštitu? Drveće je svakako ne bi zaštitilo - bar ne ako to iritantno derište ne prizove zemlju.

A Zoey ne bi znala da treba prizvati taj element ako neki iznenadni nalet vjetra - neki iznenadni nesretni slučaj - ne otkine granu koja će zatim pasti na nju.

Zoey ne bi shvatila što se zbiva sve dok ne bude prekasno.

Bez oklijevanja, Neferet je zarila nokat u ružičaste brazgotine koje joj ~ 203 ~

još nisu stigle zarasti. Podigla je dlan naviše, da se krv skuplja u njemu, i rekla:

Pijte krvcu koja vam je dana Ne smije samo njihati se grana.

Nek se trga - slomi - od krošnje odvoji Nek se sruši - zgromi - ubije tu Zoey.

Neferet se priredila za bol koju će joj Mrak donijeti kad se počne hraniti, i iznenadila se kad ništa nije osjetila. Svrnula je pogled s drveta na svoj dlan. Ljepljiva ticala Mraka lelujala su i koprcala se oko nje, ali nisu se krenula hraniti.

Molba tvoja Sudbinu sad draži Žrtvovanje za to veliko se traži.

Pjevne su riječi prostrujale kroz svijest Neferet, a ona je u njima prepoznala odjek svojega moćnog Priležnika. Što bih točno trebala ja dati? Što se za nju mora žrtvovati?

Odgovor je protutnjao kroz svijest Neferet. Žrtvovati mora životna se sila Koja molbe tvoje dostojna bi bila.

Ozlojeđenost je ispunila Neferet. Zoey joj uvijek stvara probleme! S teškim naporom Neferet je ublažila svoj ton, kako riječima ne bi uvrijedila Priležnika Molbu svoju sad ću ublažiti I od vas nešto drugo zatražiti.

Valja je ustrašiti - valja je raniti Ali ne i presjeći životne joj niti.

S bolnom pomamom, niti Mraka sjatile su se oko krvi slivene u dlanu Neferet. Nije se lecnula. Nije jauknula. Neferet se osmjehnula i prstom pokazala na drvo.

"Krv vam vlastitu dajem za jelo i zapovijedam - uslišite djelo!"

Mrak je pokuljao kroz prozor Neferet. Oponašajući vjetar, zahujao je oko grana moćnoga hrasta. Neferet ga je posve opčinjeno promatrala. Zoey je u međuvremenu podigla limenku i polagano hodala od stabla prema pločniku.

Ali stari je hrast bio golem, a djevojka je i dalje bila pod njegovom krošnjom.

Poput biča, ticala Mraka obavila su se oko najniže obješene grane stabla. Začuo se užasan, čudesan prasak. Grana se otrgnula i počela padati, u Zoey je razrogačeno blenula uvis, zijevajući od šoka. ~ 204 ~

Usprkos onome što je njezin Priležnik rekao, u jednom je slasnom trenutku Neferet povjerovala da će Zoey doista poginuti.

A onda se, posve neočekivano, srebrni fijuk umiješao u prizor. Zoey je odletjela s mjesta, a masivna je grana bezopasno tresnula na zemlju. Dok je Neferet zurila u nevjerici, Aurox i Zoey počeli su se polagano razdvajati iz isprepletenog klupka u koje su se pretvorili kad ju je on spasio od nezgode.

Promrmljavši s apsolutnim gađenjem, Neferet se okrenula od prozora i navukla teške zavjese.

"Recite mom Priležniku da mu poručujem kako je mogao dopustiti da ona dobije ipak malo više modrica." Obratila se uskomešanim crnim nitima koje su je neprestano pratile, znajući da će one bijelom biku prenijeti, ako već ne njezine doslovne riječi, onda svakako njihov smisao.

"Mislim da je moja krv vrijedila više od valjanja po tlu, premda uviđam da je mudro postupio kad je poslao Auroxa da je spasi. Tako će to stvorenje budalastim mladim početnicima djelovati kao još veći junak." Smaragdne oči Neferet raširile su se kad joj je svanulo. "Kakva li će to slasna komplikacija biti ako jedna od tih budalastih mladih početnica kuje dozive Posrednika kao junaka bude sama Zoey Redbird!" Mrak joj je oplakivao noge kad je izašla iz svoje odaje i, podmuklo se smješkajući, otišla potražiti Thanatos.

Zoey I tako sam upravo bila učinila dobro djelo - dva dobra djela, točnije.

Nagovorila sam Shaunee da ne napusti depo, i pokupila sam smeće.

Držala sam limenku soka i pomislila koliko bi mi pasalo popiti lijepu, hladnu kolu kad je vjetar, koji se cijelu noć suludo ponašao, silovito puhnuo i pras! Ogromastična grana točno iznad moje glave odlomila se s drveta. Nisam stigla učiniti ništa osim zjakati od nijemog, skamenjenog užasa - a onda me on udario s boka, nisko i snažno, kao što sam bezbroj puta vidjela da rade igrači na utakmicama američkog nogometa. Izbio mi je sav zrak iz pluća i imala sam dojam da se gušim pod otprilike tonom muškog mesa.

"Miči se!" propentala sam, nastojeći odmaknuti njegovu nogu s mene.

Dovoljno sam se koprcala da je prostenjao i odvojio se od gornjeg dijela mog tijela. Kad je odmaknuo svoju težinu, napokon sam uspjela usrknuti dah. Nekako sam se pridigla na laktove u polusjedeći položaj. Svijest mi je sporo kopčala. Krajičkom oka vidjela sam veliku granu; još se njihala od udara o tlo. To me moglo ubiti, shvatila sam i pogledala u dotičnoga koji je ~ 205 ~

zaslužio veliko hvala od mene.

Oči boje mjesečevih kamenova zurile su u mene. Podigao je ruke u trenutku kad su nam se pogledi susreli i lagano zakoraknuo unatrag, kao da očekuje da nasrnem na njega.

Vidikamen koji mi je visio između grudi počeo se žariti. Ispunio mi je tijelo toplinom, koja kao da se pojačala od dodira Auroxove kože. Sigurno sam to samo umislila, ali činilo mi se da mi se toplina kamena zadržala u cijelom tijelu čak i kad se njegov dodir prekinuo.

"Bio sam u ophodnji."

"Da", rekla sam i odmaknula pogled, gradeći se da sam totalno zauzeta brisanjem trave i lišća sa svoje majice dok sam nastojala usuvisliti svoje zbrkane misli. "Često to radiš."

"Vidio sam te pod drvetom."

"Aha." Nastavila sam brisati travu i što već ne sa sebe, dok se moja svijest gromoglasno derala: Aurox ti je spasio život!

"Nisam ti se namjeravao približiti, ali čuo sam da se grana lomi.

Nisam vjerovao da ću stići na vrijeme."

Glas mu je podrhtavao. Tad sam ga pogledala. Izgledao mije krajnje smeteno. Dok sam ga gledala kako stoji preda mnom sav izgubljen i nezgrapan, odjednom sam shvatila da je, što god on još bio, Aurox u tom trenutku jednostavno dečko koji je nesiguran u sebe kao i bilo koji tinejdžer.

Dio one strepnje, one užasne nelagode koju sam osjećala otkako sam ga ugledala, počeo je jenjavati.

"Pa, drago mi je da si ipak stigao na vrijeme." Potrudila sam se zvučati smireno - obuzdavati svoje osjećaje. Najmanje mi je još trebalo da mi Stark dojuri u obranu. "I slobodno spusti ruke. Neću te ugristi, ni išta slično."

Spustio je ruke i tutnuo ih u džepove traperica.

"Nisam te mislio oboriti, Nisam ti mislio nauditi", rekao je.

"Ta grana bu mi daleko jače naudila. K tome, dobro si me oborio.

Heathu bi se to svidjelo." Izgovorila sam te riječi, a onda zavezala jezičinu.

Koji mi je vrag došao da njemu spominjem Heatha?

Aurox je samo izgledao temeljito zbunjeno. Uzdahnula sam.

"Hoću samo reći, hvala ti što si me spasio."

Trepnuo je.

"Nema na čemu."

Krenula sam ustati, a on je ispružio ruku da mi pomogne. Pogledala sam je. Bila je to savršeno normalna ruka. Nije nimalo sličila papku. ~ 206 ~

Uvukla sam šaku u njegovu. Dlanovi su nam se priljubili i otkrila sam da mi se to maloprije nije samo učinilo. Njegov je dodir zračio istom onakvom toplinom kao i vidikamen. Čim sam se osovila na noge, izvukla sam ruku iz njegove.

"Hvala ti", rekla sam. "Još jednom."

"Nema na čemu." Zastao je i zamalo se osmjehnuo. "Još jednom."

"Bolje da krenem natrag na šesti sat." Prekinula sam tišinu koja se počela skupljati oko nas. "Moram dovršiti četkanje jedne kobile."

"A ja moram dalje u obilazak", rekao je.

"Znači, jedini sat na koji moraš ići je prvi?"

"Da, kako je zapovjedila Neferet", rekao je.

Učinilo mi se da zvuči čudno. Ne baš tužno, ali nekako rezignirano i još uvijek pomalo nespretno.

"Okej, dobro. Vidimo se sutra na prvom satu." Nisam bila sigurna što još da kažem. Kimnuo je glavom. Okrenuli smo se jedno od drugoga i krenuli u suprotnim smjerovima, ali nešto iz prvog sata zasvrbjelo me u sjećanju i odbilo popustiti. Zaustavila sam se i pozvala ga. "Aurox, samo malo." Pomalo znatiželjno se vratio i susreo sa mnom pokraj odlomljene grane. "Nego, ono pitanje koje si danas napisao, je li ono stvarno?"

"Stvarno?"

"Da, ono, zar ti zaista ne znaš što si?" upitala sam ga. Činilo mi se da je jako dugo oklijevao prije nego što mi je odgovorio.

Vidjela sam da razmišlja i možda odvaguje što bi mi trebao reći, a što ne.

Već sam se pripremila reći nešto klišeizirano (i neistinito) poput: "Bez brige - neću nikom reći", kad je napokon progovorio.

"Znam što bih trebao biti. Ne znam je li to sve što zaista jesam."

Pogledi su nam se susreli, i ovaj put sam zaista jasno u njima ugledala tugu.

"Nadam se da će ti Thanatos pomoći da pronađeš odgovore."

"Kao i ja", rekao je. Zatim me iznenadio dodavši: "Ti nemaš zloban duh, Zoey."

"Pa, nisam najugodnija djevojka na svijetu, ali nastojim ne biti zlobna", rekla sam. Kimnuo je, kao da mu to što sam rekla ima smisla.

"Dobro, onda, sada stvarno idem. Sretno s ostatkom ophodnje." "Čuvaj se dok hodaš ispod drveća", rekao je, pa otrčao dalje.

Pogledala sam uvis, prema krošnji. Vjetar je od mahnitog, suludog vihora prešao u blag, jedva primjetan lahor. Stari je hrast izgledao snažno, čvrsto i potpuno nesalomivo. Dok sam se vraćala na šesti sat, pomislila sam kako izgled zaista može zavarati. ~ 207 ~

Dvadeset drugo poglavlje

Zoey Namjeravala sam se vratiti na nastavu. Ravno na šesti sat. Stvarno.

Usprkos nedavnim postupcima, inače ne markiram. Mislim ono, to mi nikad baš nije imalo smisla. Kao da će zadaća nestati kad se sutradan vratim na nastavu? Eh, neće, a još ću dobiti i krasan bonus nevolja s profesorom.

I baš su mi uf svi dodatni satovi i ostali čudni, nedjelotvorni načini srednjoškolskog kažnjavanja u kojima se dobri učenici strpaju na učenje s problematičnima i kriminalcima. Kao da to samo neće izazvati nove probleme?

Uglavnom, stigla sam negdje na pola puta do konjušnice kad se Thanatos nekako samo stvorila iz sjena uz pločnik, tako da sam skočila i stavila si ruku preko srca da mi ne izleti iz prsa od lupanja.

"Nisam te htjela prepasti", rekla je.

"Pa, čuj, danas mi je malo jezovit dan", rekla sam, a onda se prisjetila kako se vjetar uskovitlao oko nje kad se naljutila na Dallasa, pa dodala: "Hej, ti to imaš afinitet za zrak?" Pogledala me podignutih obrva, pa sam se prisjetila i toga kako je ona krajnje strahovita i moćna, te rekla: "Osim ako se to mene ne tiče. Ne bih htjela ispasti bezobrazna, nikako."

"Nije bezobrazno pitati, a moja bliskost sa zrakom nije tajna. To nije istinski afinitet. Ne mogu prizvati taj element, premda se on često ukazuje kad mi zatreba. Dugo već smatram da se zrak drži uz mene zbog mojega pravog afiniteta."

"Smrti?" To me sad stvarno zanimalo. "Očekivala bih da se duh drži uz tebe zbog tvog afiniteta."

"To doista zvuči logično, ali moj je afinitet samo u pomaganju umrlima da nastave dalje, a katkad i u tješenju živih koji ostaju za njima." Počele smo polako šetati, ulovivši lagani ritam jedna uz drugu dok smo razgovarale. "Mrtvi se kreću kao vjetar, barem dok se meni ukazuju.

Eterični su, koprenasti. Djeluju kao da nimalo nisu tvarni, premda su, dakako, posve stvarni."

"Kao vjetar", rekla sam, shvaćajući. "On je stvaran. Pokreće druge stvari. Ali ne vidi se."

"Upravo tako. Zašto me pitaš za zrak?"

"Pa, danas se pomalo luđački ponaša. Zanima me jesi li ti možda osjetila nešto čudno u njemu." ~ 208 ~

"U smislu da je netko njime manipulirao?"

"Da, upravo tako", rekla sam.

"Ne, ne bih mogla reći da sam osjetila manipuliranje zrakom."

Pogledala je grane obližnjeg stabla koje je vjetar nježno, lijeno zibao u taktu spore, nijeme melodije. "Čini se da je sada sve mirno."

"Da, tako je."

I upitala sam se da možda element zrak nije bio odgovoran za tu granu koja me zamalo smoždila. Daj, ne budi tako prokleto paranoična, strogo sam se opomenula. Zatim je Thanatos rekla nešto što mije izbrisalo sve misli o čudnome vjetru i paranoji iz svijesti.

"Zoey, moram te zamoliti za dvije stvari: prvo za odgovor, a zatim i za oprost."

"Možeš me zamoliti što god hoćeš." Ali pripazit ću oko odgovora koji ću ti dati, šutke sam dodala. "I ne znam zašto bi tebi trebao moj oprost."

"Prvo ću pitati, pa objasniti. Zamolila bih te da mi se sutra pridružiš u nastavnoj raspravi." Podigla je ruku da me zaustavi kad sam zaustila da joj odgovorim s: "Okej, kako god."

"Trebaš znati da će se rasprava voditi o oporavku od smrti roditelja."

Odjednom mi je grlo postalo strahovito suho. Progutala sam slinu, pa rekla: "Bit će mi teško razgovarati o tome jer još nisam preboljela maminu smrt."

Thanatos je kimnula, pa prilično obzirno rekla: "Da, to mi je jasno. Ali ima još nekoliko učenika koji se također još nisu oporavili od gubitka roditelja, premda si ti jedina čiji je gubitak, zasad, prouzročen smrću."

"A?" "Još je troje učenika postavilo jednako pitanje kao ti."

"Zaista?"

"Da. Znaj da je to opće iskustvo svih nas koji prođemo Promjenu, Nismo besmrtni, ali nadživjet ćemo svoje ljudske roditelje. Mnogi od nas odluče prekinuti spone sa smrtnicima iz svog djetinjstva već u početku vampyrskog života. Izgleda da im tako gubitak, kada do njega dođe, biva manje bolan. Neki pak održavaju veze s ljudima iz svoje prošlosti - njima gubitak tako biva manje bolan."

"Ali nijedno od toga ne vrijedi za mene. Ja nisam vampyrica, a moja je mama ubijena - nije samo umrla od starosti."

"Jesi li bila vrlo bliska s majkom?" ~ 209 ~

Žmirnula sam, jer nisam htjela zaplakati.

"Ne. Već zadnje tri godine."

"Znači, tebe najviše muči način na koji je umrla?"

Pažljivo sam raspravila o pitanju prije nego što sam odgovorila Thanatos.

"Mislim da je dijelom stvar u tome. Mislim da bih se lakše pomirila s time da znam što joj se točno dogodilo. Ali tu je i činjenica da sad, kad je više nema, nema ni prilike da se nas dvije ikad više opet zbližimo."

"Ali ta prilika je prošla za tebe i nju samo u ovome životu. Ako te ona čeka na Onom Svijetu, možete se tamo opet zbližiti", rekla je Thanatos.

"Je li ona znala Božicu?"

Osmjehnula sam se, ovaj put kroz suze.

"Mama nije znala Nyx, ali Nyx je znala moju mamu. Božica mije poslala san one noći kad je umrla. Vidjela sam kako pruža mami dobrodošlicu na Onaj Svijet."

"Eto, onda, to bi trebalo lišiti tvoj duh tugovanja. Preostaje samo neizvjesnost oko njezine smrti."

"Njezina ubojstva", ispravila sam je. "Mama je ubijena."

Dugo je pošutjela, a onda me upitala: "Kako je točno ubijena tvoja majka?"

"Policija kaže da su je ubili narkomani koji su došli opljačkati kuću moje bake. Mama je bila tamo, pa im je zasmetala." Glas mi je zvučao onako šuplje kako sam se i osjećala.

"Ne, pitam te kako je ubijena? Kakve je ozljede imala?"

Sjetila sam se da je baka rekla da je mama ubijena na okrutan način, ali nije patila. Također sam se prisjetila sjene koja je prešla bakinim licem dok mi je pričala o tome. Opet sam tvrdo progutala.

"Bilo je nasilno. To je sve što mi je baka kazala."

"Tvoja baka je pronašla njezino tijelo?"

"Baka ju je pronašla."

"Zoey, ima li načina da tvoja baka razgovara sa mnom o umorstvu tvoje majke?"

"Sigurna sam da bi razgovarala s tobom. Zašto? Kakve bi koristi bilo Od toga?"

"Ne bih htjela da se počneš previše nadati, ali u slučaju da je smrt vrlo nasilna, ona se katkad utisne u samo tkivo zemlje, a ja mogu pristupili tim prizorima smrti."

"Mogla bi vidjeti kako je mama ubijena?"

"Možda. Samo možda. Ali prvo trebam ispitati tvoju baku da bih ~ 210 ~

znala je li to uopće moguće."

"Ne mogu jamčiti koliko će baka reći. Ona sada održava sedam dana obrednog pročišćavanja nakon smrti." Kad me Thanatos upitno pogledala, pojasnila sam joj. "Baka je mudra žena Cherokeeja. Ona se drži te davnašnje religije i njezinih običaja."

"Onda je važno da smjesta s njom razgovaram ako želimo imati ikakve nade da prizor pogibije tvoje majke bude očuvan. Koliko je dana prošlo otkako je ubijena?"

"Poginula je prošlog četvrtka navečer."

Thanatos je kimnula.

"Sutra će biti peti dan od njezine smrti. Moram danas razgovarati s tvojom bakom."

"Okej, dobro, odvezla bih te na plantažu lavande, ali znam da ne želi da itko dođe dok je ne pročisti."

"Zoey, zar tvoja baka nema mobitel?"

"Eh, ima. Hoćeš je nazvati?"

Kutovi usana Thanatos podigli su se.

"Dvadeset prvo je stoljeće, čak i meni."

Osjećajući se debilno, izrecitirala sam broj bakina mobitela, a Thanatos ga je utipkala u svoj iPhone.

"Nazvat ću je, ali radije bih je nazvala dok budem sama."

Thanatos mi je pogledom dala do znanja da baš i ne želi da čujem pitanja koja će postaviti baki, pa sam brzo kimnula.

"Da, shvaćam. Nemam ništa protiv. Ionako moram na šesti sat."

"Mogu li te prvo zamoliti za oprost?"

"Da, naravno. Samo, zbog čega?"

"Prije sam kazala neistinu. Zamolila bih te za oprost zbog toga, a zamolila bih te i da zadržiš to što ću ti reći duboko u njedrima. Nemoj to povjeriti ni svome Ratniku ni svojoj najboljoj prijateljici."

"Okej. Čuvat ću tajnu."

"Kad me Stark upitao vidim li Mrak koji okružuje Neferet i Dallasove Crvene početnike, odgovor koji sam mu dala bio je lažan."

Trepnula sam.

"Misliš, ti vidiš Mrak?"

"Vidim."

Odmahnula sam glavom.

"Moraš zatražiti oprost i od Starka, Rephaima i Stevie Rae. Oni su ti koji zajedno s tobom vide Mrak - oni su ti koje će ta laž najviše povrijediti." ~ 211 ~

"Oni ne smiju znati. Imam tvoju riječ da ćeš čuvati ovu tajnu."

"Zašto? Zašto bih ja znala, a oni ne?"

Umjesto jasnog odgovora samo je počela pričati. "Živim već gotovo pet punih stoljeća. U tom sam se vremenu uglavnom svakodnevno bavila smrću. Vidjela sam Mrak. Vidjela sam njegova klanja i haranja, danak koji ubire. I predobro prepoznajem njegove niti i sjene. Možda zato što ga tako dugo gledam mogu opaziti i njegovu suprotnost - ono zbog čega snaga Mraka slabi i posustaje."

"Ma o čemu ti to govoriš!" Došlo mi je da vrisnem.

"O tebi, Zoey Redbird. U tebi ima nečega što Mrak ne može dotaknuti; stoga je tebi suđeno da stojiš na Svjetlu i predvodiš bitku protiv zla."

"Ne. Ne želim predvoditi nikakvu bitku. Predvodi je ti. Ili zamoli Dariusa. Ili čak Starka. Kvragu, zovi Sgiach i Čuvare! Svi su oni vođe. Svi su oni Ratnici koji se znaju boriti. Ja ništa ne znam. Ne znam čak ni što ću bez svoje mame." Na kraju sam već hvatala dah i pritiskala ruku na prsa. Kad mi Thanatos nije odgovorila, kad me samo obuhvatila pogledom svojih tamnih očiju, napokon sam pronašla manje luđački glas i rekla: "Ne želim ja ovo. Samo želim biti normalna cura."

"Možda je baš zato ovo palo na tvoja pleća, mlada Nadsvećenice, jer ti to ne želiš. Možda moć koju ta uloga donosi tebe neće moći iskvariti."

"Kao Froda", šapnula sam, prije sebi nego Thanatos. "On nikada nije htio onaj prokleti prsten."

"J. R. R. Tolkien. Dobre knjige - sjajni filmovi."

Uputila sam joj pogled i rekla: "Da, znam. Dvadeset prvo je stoljeće. Vjerojatno imaš kabelsku."

"Naravno da imam kabelsku."

"Baš mi je drago, al daj da se vratimo toj spiki o Prstenonoscu. Eh, ako se dobro sjećam, a sjećam se jer sam gledala duge, produljene verzije filmova ono bezbroj puta, Frodo je u principu uništio taj prsten koji nije htio nositi."

"I time je spasio svoj svijet od Mraka", rekla je Thanatos.

Osjetila sam kako mi studeni srsi silaze niz kralježnicu.

"Ja ne želim umrijeti. Čak ni da spasim svijet."

"Smrt svakom od nas stigne", rekla je Thanatos.

Opet sam odmahnula glavom.

"Nisam ja nikakav Prstenonosac. Samo sam obična cura."

"Cura koja je već preotela svoj život Mraku, i to ne jedanput, već više puta."

"Okej, ako to shvaćaš - i ako shvaćaš da je Neferet na strani Mraka, ~ 212 ~

jer ti to vidiš, zašto se onda praviš da nije tako?"

"Došla sam ovamo da jednom zasvagda riješim pitanje Neferet i njezine stvarne odanosti."

"Onda reci Visokom vijeću da je okružuje Mrak!"

"Pa da dobije blagi ukor i da se zatim vrati, možda čak jača, u nova zlodjela? Što ako je ona zaista Priležnica Mraka? Ako je to točno, onda puna sila Visokog vijeća mora stati protiv nje, a da bi do toga došlo, treba nam neporeciv dokaz da je ona zasvagda izgubljena za Božicu."

"Zbog toga si došla. Da nađeš taj dokaz."

"Da." "Neću reći ništa o tome da vidiš Mrak. I iskreno ti govorim istinu spremi se da ga vidiš hrpetinu. Spremi se da pronađeš svoj dokaz, jer cijelom svojom nutrinom znam da je Neferet prešla na njegovu stranu."

Zamalo sam dodala da ona više nije čak ni smrtna. Ali, ne. To Thanatos mora sama otkriti. "Nego, opraštam ti. Samo mi obećaj da ćeš držati oči otvorene i da ćeš se, kada kucne čas, pobrinuti da Visoko vijeće postupi kako treba."

"Zavjetujem ti se na to."

"Dobro", rekla sam. A kad je Thanatos krenula nazvati baku, napokon sam otišla natrag na šesti sat.

Shaunee Pojma nije imala kolika će koma biti kad više ne bude Erinina Blizanka, Kao da joj je ta jedna stvar - to što više nema Erin kao najbolju frendicu - promijenila same temelje života.

Kako ju je to prokleto zbunjivalo.

Kad je prestala biti Shaunee i postala Blizanka? Nije baš znala. Bile su Obilježene istog dana i stigle u Kuću Noći u Tulsi točno u isti sat i smjesta su se sprijateljile. Shaunee je mislila da je to bilo zato što su poput duševnih sestara, jer nije bilo bitno što je ona crna, a Erin bijela. Što je ona iz Connecticuta, a Erin iz Tulse. Bile su prijateljice i Shaunee se odjednom više nije osjećala usamljeno. Pogotovo zato što nikad nije morala biti sama. Doslovno. Ona i Erin bile su cimerice, imale su isti raspored sati, išle su na iste tulume, čak su izlazile jedino s frajerima koji su međusobno bili prijatelji.

Dok je sjedila sama u busu, Shaunee je odmahnula glavom. Čula je kako se Erin smije s Kramishom negdje u dnu autobusa. Načas joj je jedna zlobna mala misao progmizala sviješću: izgleda da će mene zamijeniti za drugu crnu najbolju frendicu. Ali Shaunee je smjesta ~ 213 ~

prigušila to sranje. Ne radi se tu o boji kože. Nikad i nije. Nego o tome da nisi u stanju biti sama. Što je bilo krajnje ironično, jer je time što je to shvatila nekako dospjela u položaj u kojem je sama.

"Hej, mogu li sjesti tu?"

Shaunee je prestala zuriti kroz prozor u sve svjetlije nebo prvog praskozorja i ugledala Damiena kako stoji u prolazu busa.

"Da, naravno."

"Hvala." Sjeo je pokraj nje i spustio svoju tešku torbu za udžbenike sebi među noge. "Imam jaaaako puno zadaće. A ti?"

"Da", rekla je. "Valjda. Hej, jesi vidio Zoey na šestom satu?"

"Ne na šestom satu. Ona ima konjaništvo, a ja poslovanje, ali vidio sam je odmah nakon nastave. Zašto pitaš? Što je bilo?"

"Je l’ ti izgledala okej?"

"Okej? Pitaš fizički, ili kao da nije pod stresom?"

"Ona je uvijek pod stresom. Pitam fizički."

"Da, skroz okej. Što je bilo?"

"Ništa", rekla je Shaunee. "Samo sam se, eh, vidjela s njom na početku šestog sata. Nas dvije smo otišle popričat kod parkirališta. Onda smo se vratile na nastavu." Proučavala je Damiena, pitajući se bi li mu trebala reći istinu. "Jesi noćas osjetio išta čudno u zraku?"

Damien je nakrivio glavu.

"Ništa čudno. Dobro, bilo je vjetrovito, ali to nije baš čudno u Oklahomi. Znaš da smo mi država gdje vjetar hujno stiže niz ravnicu", zapjevao je.

"Znam ja to, gospon broadwayski mjuzikl. Samo kažem da je vjetar baš jako puhao kad smo se Z i ja razišle, pa mi se učinilo da sam čula nešto o padanju grana s drveća i..."

"Jedna je grana pala." Stark se umiješao kad su Zoey i on sjeli na mjesto ispred Damiena i Shaunee.

"Da, bilo je skroz luđački vjetrovito", rekla je Stevie Rae, koja je sjela s Rephaimom na mjesto prekoputa Damienova. "Ali tebi to govorit bilo bi ko da ideš bijelom o riži govorit."

"Tako ti sranja svakoga, šta ti sad to znači?" Afrodita je prisilila Z da se pomakne i sjela na rub sjedala do nje kad je Darius na brzinu prebrojio učenike, pa sjeo na vozačko mjesto i upalio bus.

"To znači, Mrska, da Damien već zna da je danas bilo vjetrovito jer njegov afinitet je vjetar. Baš kao što riža je bijela. Opće ne znam šta je tako teško u toj usporedbi", rekla je Stevie Rae. "Ti. Samo. Šuti", kazala je Afrodita Stevie Rae. ~ 214 ~

"Ima i smeđe riže", rekla je Shaunee.

Afrodita je podigla obrvu.

"Jesi ti to upravo izvalila sarkazam bez svoje Blizanke?"

"Aha", rekla je Shaunee i čvrsto je pogledala u oči.

Afrodita je frknula i odmaknula pogled, rekavši prije toga: "Bilo je i vrijeme." "Što se vjetra tiče", rekla je Zoey. "Da, noćas je bio pomalo lud, i čak je odlomio granu jednog od onih starih hrastova." Slegnula je ramenima.

"Kao što Damien kaže - u Oklahomi je vjetrovito. Hej, kad smo već kod toga, Damien, jesi znao da Thanatos ima mali afinitet za vjetar?"

"Omojbože! Ne iznenađuje me! Jesi vidjela kako je skroz strašna postala danas kad joj je Dallas rekao onu glupost na satu? Nisam mogao vjerovati..."

Shaunee je pustila da riječi svih njih samo teku oko nje, ali nastavila je gledati Zoey, čekajući da ona kaže nešto - bilo što - o tome što se zaista dogodilo kad se grana odlomila s drveta. Ona je to znala. Vidjela je cijeli događaj.

Dok su se ljuljali i drndali na povratku u depo, Shaunee je shvatila da Zoey neće ništa reći. Okej, dobro, možda je samo Starku rekla što se dogodilo - da bi je ona grana zdrobila da je Aurox nije spasio. Za vrijeme idućeg zatišja u razgovoru, do kojeg je došlo dok su prolazili križanjem sa željezničkom prugom kao Pregolemi Kreteni Iz Invalidskog Busa, Shaunee je izlanula: "Nikom drugom nije čudno što Aurox ode na jedan sat nastave, a onda ko tupi android samo obilazi školu ostatak vremena?"

"Hrpa toga je superčudna oko tog tipa", rekla je Afrodita. "Al to ne iznenađuje. On služi Neferet ko igračka od dečka."

"Ne bih rekla da su oni seksualni partneri", rekla je Zoey. Shaunee je pomno pogledala Z. "Zašto ne?" "Šta ja znam", rekla je Z daleko previše nehajno. "Mislim zato što se Neferet ne ponaša kao da je tako. Ponaša se prije kao da je on njen rob."

Stark se podsmjehnuo.

"Neferet se ponaša kao da je cijeli svijet njen rob."

"Kladim se da je Mrtvookoj Ribi baš grozno što su nas sve maknuli s njenog sata", rekla je Afrodita.

"Znaš da je, pogotovo zato što je Thanatos baš jako dobra učiteljica", rekla je Stevie Rae. "I, usput, nije mi drago što si bila tako zlobna oko našeg jako kratkog, jako neseksualnog Utiskivanja danas na satu. I mene ~ 215 ~

je to snašlo, i da znaš da ni meni nije bilo veselo ko pitbulu na mačjem derneku."

"Molim te, nemoj mi reći da je to opet neka seljačka metafora", rekla je Afrodita.

Shaunee se suzdržavala od rasprave koja je potrajala sve do trenutka kad su se zaustavili pred depoom. Umjesto da joj se priključi, promatrala je Zoey. Promatrala je i Starka. Kad je izašla iz busa, vjerovala je u dvije stvari. Kao prvo, da Stark pojma nema kako je Aurox noćas spasio život Zoey. Kao drugo, da ona pojma ne bi imala ni o Auroxu, ni o Zoey, ni o Starku, da je i dalje bila Blizanka. Blizanka bi bila previše zaokupljena time što je pandan nekoj drugoj osobi da bi je bilo istinski briga za bilo koga ili bilo što drugo.

Nije znala koji se to vrag zbiva sa Zoey i Auroxom, ali znala je da će ubuduće držati oči i svijest otvorenima, pa ako to bude mogla shvatiti, shvatit će. Bez ikog drugog. Samostalno. Što odjednom nije bilo tako strašno. I prvi put otkako je prestala dopunjavati Erinine misli, Shaunee se osmjehnula.

~ 216 ~

Dvadeset treće poglavlje

Zoey I tako nisam rekla Starku za Auroxa i to s granom. Mislim ono, koji bi bio smisao? Kao da Stark nema već dovoljno razloga za uzrujavanje? Još uvijek ne spava dobro jer i dalje ima noćne more koje mi ne želi povjeriti, ali za koje znam jer spavam pokraj njega, a nisam glupa. K tome, sve to s granom odvilo se jako brzo. Nitko nije stradao. Gotova stvar. I točku, kraj priče.

Dobro, izuzev jedne sitnice. One da sam odlučila pogledati Auroxa kroz vidikamen. Okej, ne baš ove sekunde. Mislim, kad Aurox nije tu. Ali donijela sam odluku. Donijela sam odluku onog trenutka kad me dodirnuo, Onog trenutka kad me dodirnuo, više ga se nisam bojala.

Doduše, i dalje sam šizila od njega. Šutke sam vodila prepirku u sebi oko toga bih li trebala reći Starku da sam odlučila virnuti u Auroxa kroz kamen, i s pola uha slušala kako se Afrodita i Stevie Rae prepiru oko detalja vezanih uz obnovu tunelu (Afrodita je htjela hrpu radnika i hrpu blještavih - Stevie Rae nije htjela da itko osim naših uopće siđe u tunele, joj) kad se bus zaustavio pred depoom i Darius je otvorio vrata.

"Naručit ću veliku dostavu iz Andolini'sa", rekla je Stevie Rae dok su ona i Rephaim izlazili iz busa.

"Bar se oko nečeg slažemo", rekla je Afrodita i odmaknula se da sjedne Dariusu u krilo dok smo se mi ostali počeli iskrcavati. "Naruči mi jednu njihovu pizzu Santino. Totalno vrijedi svojih kalorija. Plus, savršeno ide uz onu bocu ehiantija koju sam uzela iz kantine dok sam markirala peti..."

Zbilo se u tren oka. Afrodita je upravo pričala o nečemu sasvim normalnom poput markiranja, kad joj se cijelo tijelo zgrčilo. Ukrutila se, oči su joj se izvrnule u glavu i počela je plakati krvave suze. Kao da se iz prekrasne, savršene djevojke pretvorila u neku koja izgleda jedva ljudski.

Jedva živo.

Darius nije oklijevao. Uzeo je njezino ukočeno, krvavooko, obnevidjelo tijelo i iznio ga iz autobusa. Suspregnula sam svoju internu reakciju u stilu omojbože, ustala i okrenula se prema ostalim učenicima, koji su ili

~ 217 ~

zjakali i zijevali, ili prekrivali oči i izgledali kao da bi se najradije rasplakali.

"Afrodita je dobila viziju." Kao da je mojim glasom progovorio netko drugi. Netko miran. Stark me primio za ruku da mi dade snage. "Oporavit će se ona", nastavila sam, držeći se Starka.

"Točnije, pozvizdit će ona, i to jako i zlobno, kada dođe sebi, jer stvarno mrzi kad je ovo snađe u javnosti", rekla je Stevie Rae. Popela se do polovice autobusnih stuba. Primijetila sam da su joj oči nekako posebno razrogačene, ali glas joj je također zvučao totalno mirno i staloženo.

"Da, dobro kaže Stevie Rae", rekla sam. "Zato ne moramo ovo napuhavati ni sada, ni kad ona dođe sebi." Zastala sam i, osjećajući se debilno, dodala: "Okej, ne želim reći da njene vizije nisu jako bitne. Nego samo da joj neće biti drago da je svi krenu obasipati pitanjima: 'Hej, jesi okej.'"

"Idem ja naručit pizze. Misliš da će Afrodita poslije bit gladna?" upitala me Stevie Rae. Sjetila sam se kako joj je bilo grozno nakon prethodne vizije. Došlo mi je da kažem kako bi Afrodita po svoj prilici najradije htjela tabletu za smirenje i bocu vina, ali vjerojatno bih time samo dala loš primjer. Zato sam samo rekla: "Eh, daj naruči njenu i stavi je u hladnjak. Možemo je poslije zagrijati u mikrovalnoj ako bude gladna. Sada idem samo vidjeti kako joj je. Trebat će joj vode i mira na neko vrijeme."

"Oki doki." Stevie Rae se osmjehnula i posve normalnim tonom ostatku busa rekla: "Pizze ću naručit odavde. U tunelima signal mobitela ništa ne vrijedi. Znači, dok još niste klisnuli dolje, recite mi šta hoćete, i bolje ostanite uz mene da im znam točno reć. Kad smo kod toga, Kramisha, moš mi zapisat šta tko hoće, molim te? To bi pomoglo."

Pogledala je Shaunee, koja je djelovala posebno izgubljeno, i dodala: "Hej, možemo ovaj put naručit na tvoju karticu? Z i ja ćemo ti sigurno vratit pare."

Shaunee se namrštila.

"Kuneš se? Prošli put ste mi totalno uvalile račun iz Queeniesa. Oni Ultimate Egg Salad sendviči su zakon, al ne baš zakon za koji vrijedi platit parsto dolara."

"Kunem se." Stevie Rae je stisnula oči i mrko pogledala ostatak busa.

"Svi ćete joj vratit pare."

"Da, okej, može", začuo se zborni odgovor iz dna autobusa. ~ 218 ~

Došlo mi je da poljubim svoju najbolju frendicu. Svima je sasvim odvratila pažnju od Afroditine užasne i neprivlačne vizije, i još sredila da oni budu tu gore i raspravljaju o pizzama i plaćanju, umjesto da su dolje u tunelima i zjakaju i pričaju o Afroditi.

Izvela sam Starka iz busa u međuvremenu.

"Mi ćemo veliku miješanu", rekao je Stevie Rae u prolazu.

"Pizzu? Stvarno?" šapnula sam mu, jer mi je bilo kao da je rekao: "Nek jedu kolače!" ili nešto već tako krajnje neobzirno što je ona žena svojedobno rekla masama kad se zbivalo nešto stvarno bitno.

"Mislio sam da se želiš ponašati normalno", uzvratio mi je šaptom.

Uzdahnula sam. Pa, imao je pravo. Zato sam rekla Stevie Rae: "S više sira i maslina." A onda sam mu prigušeno dodala: "I hvala."

"Bit ću u kuhinji kad budete spremni za razgovor", odgovorila mi je jednako tiho, pa vrlo glasno i vrlo normalno počela pitati: "Onda, kolko će ih bit s kobasicama?"

"Idemo kroz depo da uzmemo bočice s vodom iz kuhinje na putu do Afroditine sobe", kazala sam Starku kad je automatski pošao prema podrumskom ulazu u tunele. Promijenio je smijer, ali ipak sam mu pojasnila (najvjerojatnije samo zato da čujem svoj smireni glas): "Bit će žedna. Trebalo bi uzeti i par kuhinjskih krpa. Namočit ću ih vodom i staviti joj ih na oči."

"Uvijek joj tako krvare?"

"Da, otkako je izgubila svoj Biljeg. Kad je prošli put imala viziju, rekla mi je da su joj svaki put sve bolnije i krvavije." Načas sam pogledala Starka. "Izgledalo je ružno, zar ne?"

"Bit će njoj dobro. Darius je s njom. Neće dopustiti da joj se išta dogodi," Stisnuo mi je ruku prije nego što me pustio da siđem prije njega kroz stari ulaz u tunele kod naplatnih kućica.

"Mislim da je čak ni njen Ratnik ne može zaštititi od ovakvih stvari," Osmjehnuo mi se.

"Ja sam našao načina da tebe zaštitim na Onom Svijetu. Mislim da će Darius znati izaći nakraj s nekoliko vizija i malo krvi," Nisam rekla ništa više dok smo brzo prolazili kroz kuhinju i uzimali vodu i krpe. Htjela sam da Stark bude u pravu. Jako, jako sam htjela da Stark bude u pravu, ali imala sam ružan predosjećaj, što uvijek mrzim. To uvijek znači da se sprema nešto užasno, grozno, strahovito loše.

"Hej." Slark me primio za ruku i nježno povukao da zastanem tik ispred svjetlucave zlatne zavjese, najnovijih vrata Afroditine sobe. "Budi okej zbog nje." ~ 219 ~

"Znam, imaš pravo. Samo, te su joj vizije stvarno bolne, a to me zabrinjava."

"Ali one su u isti mah i dar od Nyx, i pružaju nam potrebne informacije, je l’ tako?"

"Opet imaš pravo", rekla sam.

Osmijeh mu je postao frajerski.

"Volim kad mi kažeš da imam pravo."

"Nemoj se navikavati. Muško si. Imaš pravo na ograničen broj izjava 'imaš pravo'." Prstima sam pokazala navodnike.

"Hej, primam svaku koja mi se dade", rekao je. Zatim mu se lice opet uozbiljilo. "Samo imaj na umu da sada moraš biti njezina Nadsvećenica, a ne njezina prijateljica."

Kimnula sam, duboko udahnula i provukla se ispod zlatne zavjese.

Okej, kad god bih ušla, Afroditina je soba svaki put bivala drugačija i sve sličnija nekakvom spoju Kim Kardashian i Conana Barbarina. Ovaj put je dodala zlatnu počivaljku. Ne, nisam imala blage veze ni odakle joj, ni kako ju je dopremila tu dolje. Na grubi betonski zid iza počivaljke objesila je dio Dariusove zbirke noževa za bacanje kao ukras. I još je na svaki držak noža stavila zlatnu kićanku s perlicama. Ozbiljno. Krevet joj je bio velik. Jako velik. Noćas je presvlaka popluna bila od purpurnog baršuna s izvezenim zlatnim cvjetićima. Imala je milijune mekih jastučića. A njezina grozna perzijska mačka Maleficent imala je odgovarajući mačji krevetić pokraj njezina. Samo što Maleficent u ovom trenutku nije bila u krevetiću. Zaštitnički se sklupčala u Afroditinu krilu.

Sva strahovito blijeda, Afrodita je ležala nasred milijuna svojih jastučića.

Darius joj je stavio na oči mokri, presavijeni papirnati ručnik, koji je već bio ružičast. Malo mi je laknulo kad sam opazila da ona mazi Maleficent, što je značilo da je pri svijesti. Ali olakšanje me prošlo kad sam prišla krevetu, a ta je užasna mačkurina počela mrnjaukati na mene.

"Tko je?" Afrodita je zvučala slabašno i atipično zastrašeno.

Darius joj je dodirnuo lice.

"Zoey i Stark, ljepotice moja. Znaš da nikog drugog ne bih pripustio."

Stark mi je stisnuo, pa pustio ruku. Brzo sam se u sebi pomolila Nyx: Molim te, pomozi mi da budem ta Nadsvećenica koja Afroditi treba, pa preuzela tu ulogu koja mi je i dalje djelovala itekako prezahtjevno.

"Donijela sam kuhinjske krpe i hladnu vodu", kratko sam rekla, pa prišla uzglavlju i počela vlažiti jednu krpu. "Samo žmiri i dalje. Promijenit ću ovaj papirnati ručnik."

"Okej", rekla je. ~ 220 ~

Nastavila je žmiriti. Samo, iz očiju joj je i dalje kapala krv. Osjetila sam njezin miris, i načas pomislila da ću reagirati u stilu božemili mljac mljac to mi se jede. Ali nisam.

Afrodita mi nije mirisala ljudski. Pokušala sam se prisjetiti kakav joj je miris krv imala u prethodnoj viziji, i nisam uspjela - što je značilo da ni tada po svoj prilici nije normalno mirisala.

Potisnula sam tu spoznaju i sjela na krevet do nje.

"Donijela sam ti i bočicu vode. Hoćeš malo popiti?"

"Da. Vina. Crnog. Darius ga ima."

"Ljepotice, molim te, prvo popij vode."

"Darius, vino mi pomaže jer ublažava bol. I donesi mi usput Xanax iz torbice. I to mi pomaže."

Darius se nije pomaknuo. Samo me pogledao.

"Eh, Afrodita, a da se odlučiš između Xanaxa i vina? Nemam dojam da su zdravi zajedno", rekla sam.

"Moja stara ih cijelo vrijeme trusi zajedno", poklopila me. Zatim je stisnula usne u crtu. Afrodita je duboko udahnula i rekla: "Upravo tako.

Ostat ću na vinu. Ja. Nisam. Moja. Majka."

"Definitivno nisi tvoja mama", složila sam se. S vidnim olakšanjem, Darius je počeo otvarati vino. "Okej, dakle, dok tvoje muško pušta da tvoje vino malo diše, samo popij par gutljaja ove vode."

Usne su joj se iskrivile u osmijeh koji je gotovo zračio onom njezinom podrugljivošću. "Što bi ti znala o puštanju vina da diše? Pa ti uopće ne piješ."

"Gledam televiziju. Pobogu, pa svatko s pola mozga zna da vino treba disat", rekla sam, vodeći joj ruke da otvore bočicu vode i pomažući joj da otpije. "Kako je ovaj put bilo? Loše kao i prošli put?"

Kad je bilo očito da mi neće odgovoriti, Darius je odgovorio umjesto nje, "Gore", rekao je. "Možda bi bilo bolje da se vratite nakon što se odmori."

Ona Zoey koja je bila Afroditina prijateljica posve se slagala s njim, Ali ona Zoey koja je bila vježbenica za Nadsvećenicu bila je pametnija.

"Bit će pijana i iscrpljena do kraja noći, a vjerojatno i sutra. Moram čuti kakvu je viziju imala prije nego što se tako obeznani da više ne može govoriti."

"Z ima pravo", rekla je Afrodita prije nego što se Darius stigao pobuniti. "Uostalom, ova je bila kratka." Bilo mi je drago vidjeti da je ~ 221 ~

iskapila bočicu vode, ali zatim je naslijepo ispružila ruku i rekla: "Nema više vode. Di mi je vino?"

Darius joj je donio vinsku čašu koja je izgledala posve jednostavno, kao tek lijepo oblikovani kristal, ali na dnu je imala Riedelovu markicu, pa sam znala da je iz krasnog servisa iz Williamsa-Sonome. To sam znala jer mi je Afrodita održala lekciju kad sam neki dan zamalo razbila jednu.

(Kao da me briga?) Uglavnom, Darius je pomogao Afroditi da otpije jako dug gutljaj iz kristalne čaše. Zatim je polako izdahnula.

"Priredi novu bocu. Trebat će mi još." Nije me ni pogledao da mu odobrim; samo je djelovao poraženo. "I reci Starku da ne slini za tvojim noževima. On je streličić, a ne nožičić."

"Zar su oni sada superjunaci?" upitala sam je, nastojeći (vjerojatno neuspješno) biti duhovita.

Zadovoljno je izvila usne i načas me u nelagodnoj mjeri podsjetila na svoju mačku.

"Pa, moj je superjunak u hrpi pogleda. Sama ćeš morati odlučiti je li i tvoj."

"Vizija", bezglasno mi je dobacio Stark sa suprotne strane sobe gdje je, nego što, razgledavao zbirku ukrasnih noževa.

"Okej, dakle, reci mi kakva je ovaj put bila", rekla sam.

"Opet jedna od onih prokletih vizija smrti. U ovoj sam bila unutar tipa koji je poginuo."

"Tipa?" Osjetila sam kako u meni raste mjehurić panike. Zar je to bio Stark?

"Smiri se, nije to bio ni moj ni tvoj tip. Nego Rephaim. Bila sam u njemu kad je poginuo. I, usput", oklijevala je, pa popila još jedan dugi gutljaj vina. "Ptičkiću se po glavi motaju zbilja čudna sranja."

"Reci mi sada ono osnovno. Kasnije ćemo o tračerskom dijelu", rekla sam.

"Pa, kao i obično kad sam unutar nekoga koga kolju, vizija me zbunila", rekla je, pritisnuvši ruku na kuhinjsku krpu i složivši bolnu grimasu.

"Samo mi reci čega se sjećaš", potaknula sam je. "Kako je poginuo?"

"Mač ga je zamalo raskolio. Totalno odurno, makar mu glava nije odletjela ko tvoja u staroj viziji."

"Pa, drago mi je zbog njega", rekla sam, ne znajući je li ozbiljna ili sarkastična. "Tko ga je raskolio?"

"To me sad zbunjuje. Nisam sigurna tko ga točno ubije. Sigurna sam da je Dragon prisutan." ~ 222 ~

"Dragon ga ubije? Uf. To je grozno."

"Pa, kao što kažem, nisam sigurna u to. Mogu ti reći da se sjećam izraza Dragonova lica netom prije nego što me mač rasjekao. Bio je skroz zatvoren. Izgledao je još gore nego u zadnje vrijeme. Kao da mu nigdje u životu nema ni nade, ni svjetla, ni sreće, i plakao je - baš je ridao, ono, balavio je i sve."

"Znači da Rephaima ubije mač", rekla sam.

"Da", složila se. "Znam. Trebalo bi biti očito. Izgleda kao da ga je Dragon ubio, ali nikako nisam sto posto sigurna u to, pogotovo kad se doda to s balavljenjem i opća zbunjenost."

"Opća zbunjenost?"

"Da, bizarna sranja su stalno bljeskala oko mene. Bio je neki bijeli stvor koji je izgledao mrtav. Bilo je leda koji je palio krug. Bilo je posvuda krvi i sisa, i onda sam poginula - točnije, Rephaim je. I kraj."

Protrljala sam se po sljepoočnici, jer sam osjećala kako mi se u njima zakuhava glavobolja.

"Sisa?" Stark je naćulio uši na tu riječ.

"Da, streličiću. Sisa. Izgleda da se tamo motala i nekakva gola žena, Doslovno. Nisam joj vidjela lice jer su Rephaima predvidljivo opčinjavale njene sise, al znam da je sigurno imala neke veze s krvlju i tim mrtvim bijelim stvorom."

"Hej, čekaj", rekla sam. "Zar Kramishina najnovija pjesma nije nešlo spominjala vatru i led?"

"Hmm, smetnula sam to s uma. Što je meni lako jer, je li, jebeš poeziju."

"Ne budi tako negativna", rekla sam. "I nije to samo poezija. Nego proročanska poezija."

"Još gore", rekla je.

"Sjećam se. Pjesma je spominjala i nešto o Dragonovim suzama", rekao je Stark.

"Možda on plače jer ubije Rephaima, premda je dobio zadatak da ga štiti kao majstor mačevanja naše Kuće Noći", rekao je Darius.

"Ali on to nije", rekla sam. "Mi ovdje imamo vlastitu Kuću Noći, tako da on tehnički nije naš majstor mačevanja. Možda si on tako opravdava da smije ubiti Rephaima."

"Sve to zvuči logično, ali i dalje mi fali jedna sastavnica. To osjećam u utrobi. Samo što ne vidim tu sastavnicu. Sve osim Dragona stalno mi je dolazilo i odlazilo iz vizije, uglavnom zato šio se Rephaim skroz posvećivao Stevie Rae, koja se pak skroz posvećivala obredu koji je izvodila." ~ 223 ~

"Obredu? Jesam li i ja bila tamo?"

"Jesi, uz kompletno društvo debila. Izrekao se krug. Ti si sve predvodila, ali sam se obred temeljio na zemlji, pa je Stevie Rae imala važnu ulogu." Oštro je udahnula. "Jebo te pas, upravo sam skužila gdje smo bili - na plantaži lavande tvoje bake."

"Ma, kvragu! Obred pročišćavanja koji trebam obaviti za par dana. Ili možda ne. Thanatos je nazvala baku da je pita da nešto izvedemo ranije nešto što bi moglo otkriti što se zaista dogodilo mami." Zastala sam, nekako smoždena pomišlju na mrtvog bijelog stvora, krv i sise, a sve to u kontekstu umorstva moje mame. "Zar to znači da ne smijem otkriti istinu i da radije ništa ne poduzimam?"

Afrodita je slegnula ramenima.

"Z, znam da će ti biti teško vjerovati u ovo jer si imala glavnu ulogu u hrpi mojih vizija, ali jedva da si se pojavila u ovoj. Nekako uopće nemam dojam da se bavi tobom."

"Ali na bakinu je imanju."

"Je, ali ovaj put su izmrcvarili Rephaima, a ne tebe", rekla je. "Čekaj, zar to nije dobra vijest?" rekao je Stark, prišavši mi i primivši me za ruku.

Afrodita je frknula.

"Naravno, samo ne za Rephaima."

Stark je prečuo taj komentar i nastavio: "Vidjela si kako Rephaim pogiba. Znaš gdje i znaš tko tamo mora biti. Što ako se onda pobrinemo da se te sastavnice ne spoje? To bi spriječilo pogibiju, zar ne?"

"Možda", rekla je Afrodita.

"Nadajmo se", rekla sam ja.

"Moramo pripaziti da Dragon ne prilazi Rephaimu", rekao je Darius. "Čak i ako ga nije zaista ubio, sigurna si da je on bio nazočan kad je Rephaim poginuo."

"U to sam sasvim sigurna", rekla je Afrodita.

"Onda nema dvojbe. Trudit ćemo se da Dragon i Rephaim budu odvojeni, makar to značilo da Rephaim neće zajedno s nama na bakino imanje."

"Ako ja idem, ide i Rephaim."

Stark, Darius i ja okrenuli smo se i ugledali Stevie Rae i Rephaima kako ispod deke ulaze u sobu. Afrodita se namrštila, ali zadržala je kuhinjsku krpu na očima. ~ 224 ~

"Imala je viziju 0 Rephaimu." Stevie Rae to nije izrekla kao pitanje, ali svejedno sam joj odgovorila.

"Je. On pogine."

"Kako? Tko ga ubije?" Stevie Rae je zvučala čvrsto. Izgledala je spremna za borbu s cijelim svijetom.

"Nisam sigurna", oglasila se Afrodita. "Bilo mi je s ptičkićeve točke gledišta, što znači da me cijela prokleta stvar sasvim zbunila."

"Ali znamo da se to dogodi na bakinu imanju i da je Dragon prisutan", rekla sam. "Zbog toga smo rekli da bi Rephaim trebao ostati tu kad svi mi odemo tamo, ako i dalje svi mislimo otić tamo."

"Mislimo", rekao je Stark. "Ne možeš dopustiti da ovo spriječi obred koji si namijenila svojoj mami."

"Nije namijenjen njoj", rekla sam ojađeno. "Ona je mrtva. To se neće promijeniti."

"Tako je", rekao je. "Namijenjen je tebi i tvojoj baki, što je važnije od nečega namijenjenog jednoj pokojnici." Osvrnuo se prema Rephaimu i Stevie Rae. "Obred se mora izvesti, ali Rephaim ne mora biti tamo i doći u opasnost. Bilo bi najpametnije da on, kao što Z kaže, ostane ovdje."

"Da mu se netko, recimo Dragon, može prišuljati dok je sam? Ne bih rekla", kazala je Stevie Rae. "Nije mi jasno", rekao je Rephaim.

Uzdahnula sam.

"Afrodita dobiva vizije pogibija. Neke od njih budu sasvim jasne i lako ih je spriječiti. Druge budu zbunjujuće."

"Zato što se nalazim unutar onoga tko pogiba. Tako je bilo s tobom. I, kad smo već kod toga, letenje mi djeluje strašno. Što god tvoj ptičkasti mozak mislio o tome."

"Nije strašno kad imaš krila", rekao je Rephaim kao da je to jasno samo po sebi.

"Ha", rekla sam.

"Ne", oglasila se Stevie Rae. "Zadrži za sebe sve što si otkrila u njegovoj glavi. To se nikog ne tiče."

"Bila je u mojoj glavi?" Rephaim je očito bio zbunjen na kvadrat.

"Jesam, u viziji. To se neće ponoviti. Nadam se. I još nešto se motalo po viziji izuzev Dragona. Bio je to neki bik, ili barem sjena nekog bika."

"Sjena nekog bika?" U želucu mi se smučilo. "Je li to bio taj mrtvi bijeli stvor kojeg si vidjela?"

"Ne. To je definitivno bilo nešto drugo."

"Jesi li vidjela koje je boje bio?" ~ 225 ~

"Zoey, sjene su uvijek iste boje", rekla je.

"Aurox", rekao je Stark.

"Jesi li vidjela Auroxa?" brzo sam je priupitala.

"Nisam. Samo sjenu tog bika. I, da se zna, slažem se s tobom, Starkom i Dariusom - ptičkić bi se morao čuvati Dragona. Ako to znači da treba ostati ovdje, onda neka radije ostane ovdje. A sada, je 1’ bih mogla lijepo zamolit za još jednu čašu vina i malo odmora?"

"Mislim da ti nije zdravo pit dok tako krvariš", rekla je Stevie Rae. "Nemoj sa mnom raspravljat. Ja sam profesionalka", rekla je Afrodita. "Što ti to uopće znači?" upitala sam je.

"Znači da je moja ljepotica rekla svoje i mora se naspavati", rekao je Darius.

"Pizza bi trebala stić svaki čas", rekla je Stevie Rae. "Naručila sam i tebi jednu."

"Ako još budem bila budna kad stigne, pojest ću je", rekla je Afrodita.

Zatim je skinula krpu s očiju i polako ih otvorila, trepćući. Bila sam spremna. Već sam to vidjela. Rephaim, međutim, nije.

"Svih mi bogova! Pa ti zaista plačeš krv", rekao je.

Usmjerila je pogled svojih crvenkastih očiju u njega.

"Da. Čak i ja znam da je to grozomorna simbolika. Ptičkiću, moraš ovo imat na umu. Dobila sam ovu prokletu viziju jer u njoj postoji poruka za tebe. Dobro čuvaj guzicu. Čuvaj se šiljatih predmeta, a ako to znači da se moraš čuvat Dragona Lankforda, onda ga se čuvaj."

"Kako dugo?" upitao ju je. "Kako se dugo moram skrivati od tog vampyra?"

Odmahnula je glavom.

"Dobila sam upozorenje, a ne rokove."

"Radije se ne bih skrivao."

"Radije ne bih da pogineš", rekla je Stevie Rae. "Radije bih se naspavala", rekla je Afrodita.

"U redu, idemo", rekla sam. Pružila sam Dariusu svoju posljednju bočicu vode. "Pokušaj je natjerati da popije ovo između čaša vina."

"Ja sam tu. Ne morate govorit o meni ko da vas ne čujem." Nazdravila je čašom, pa je iskapila.

"U alkoholiziranom si stanju, pa te ignoriram", rekla sam. "Daj se odmori. Poslije ćemo još pričati."

Izašli smo iz Afroditine sobe. Rephaim i Stevie Rae držali su se za ruke i tiho razgovarali dok smo se uspinjali kroz tunele i izlazili na ~ 226 ~

otvoreno da pričekamo vrlo zbunjenog dostavljača kojeg je, bila sam sigurna, čekala izdašna napojnica. "Što kažeš na viziju?" upitao me Stark kad me obgrlio i privio uza se.

"Mislim da ćemo imati problema sa Stevie Rae. Ona će se toliko truditi da zaštiti Rephaima da će mu na kraju doći glave."

Stark je kimnuo i smrknuo se.

"Tako Mrak djeluje. Pretvara ljubav u nešto ružno."

Iznenadile su me njegove riječi. Zvučao je jako cinično, jako staro.

"Stark, Mrak ne može ni u što pretvoriti ljubav. Ljubav je jedino što preživi i Mrak i smrt i razaranje. Ti to znaš - ili si barem znao."

Tada se zaustavio, i odjednom sam mu se našla u naručju, i on me privio uza se tako čvrsto da mi je zamalo onemogućio da dišem. "Što je bilo?" upitala sam ga šaptom. "Što nije u redu?"

"Ponekad pomislim da sam ja trebao biti onaj koji je umro, a Heath onaj koji je ostao uz tebe. On je vjerovao u ljubav daleko više od mene."

"Mislim da nije važna količina vjerovanja koju nosiš u sebi. Mislim da je bitno ono u što vjeruješ."

"Onda se ne trebamo bojati, jer ja vjerujem u tebe", rekao je.

Zagrlila sam ga i privila se uz njega, ne bih li i njega i sebe smirila dodirom kad nam riječi očito nisu bile dovoljne.

~ 227 ~

Dvadeset četvrto poglavlje

Neferet Kako ide traganje za kaosom, nesmiljena moja?

Glas bijelog bika odjeknuo joj je u svijesti.

Neferet se okrenula gotovo u punom krugu prije nego što je opazila njegovu sjajnu, magičku dlaku, masivne rogove i papke. Prilazio joj je iza grobnice koju je nadzirao kip anđeoske djevojčice pognute glave. Vrijeme joj je nagrizlo jednu kamenu šaku, a zbog izraza lica anđela Neferet je stekla dojam da je ona ponudila dio sebe kao žrtvu, možda bijelome biku.

Od te se pomisli ljubomora raspirila u Neferet.

Pošla je ususret svome biku laganim, opuštenim koracima. Neferet je znala da je lijepa, a ipak je imala potrebu iz okolnih sjenki privući moć i dotjerati se. Duga, gusta kosa počela joj se presijavati poput tekuće svile njezine crne oprave. Izabrala ju je jer ju je podsjećala na Mrak - na njezina bika.

Neferet je stala pred njim i graciozno kleknula.

"Traganje za kaosom ide dobro, gospodaru moj."

Znači, ja sam tvoj gospodar? Baš zanimljivo.

Neferet je zabacila glavu i zavodljivo se osmjehnula masivnome bogu.

"Bi li ti bilo draže da te zovem svojim Priležnikom?"

Ah, imenovanje nečega. Ima moći u tome.

"Ima, doista." Neferet je podigla ruku i dotaknula mu debeli rog.

Ljeskao se poput opala.

Odobravam tvoje ime za Posrednika. Aurox, prema silnim i moćnim lukovima aurosima iz davnine. Ima nečega primjerenog i točnog u tom imenu.

"Drago mi je da odobravaš, gospodaru", rekla je, primijetivši da još nije rekao smije li ga ona ili ne zvati Priležnikom.

I kako te on služi, ovo stvorenje nastalo iz nesavršene žrtve?

"Služi me dobro. Ne opažam nesavršenosti kad ga gledam, samo tvoj velikodušni dar."

~ 228 ~

Svejedno, imaš na umu moje upozorenje, zar ne? U Posredniku možda ima pukotina.

"Sam Posrednik nije bitan", odbacila gaje Neferet. "On je samo sredstvo za postizanje cilja." Ustala je i prišla mu. "Ne moramo tratiti dragocjene trenutke na razgovor o Auroxu. On će me služiti, i to dobro - ili će prestati postojati."

Tako lako odbacuješ moje darove?

"O, ne, gospodaru!" primirila ga je. "Samo te slušam i čujem tvoje upozorenje. Zar ne možemo naći ugodniju temu za razgovor od nekakvog praznog posrednika?"

Spomenula si Priležnika. To me podsjetilo na nešto što bih ti pokazao što bi ti možda bilo zanimljivo.

"Samo čekam tvoju zapovijed, gospodaru", naklonila se Neferet.

Golemo utjelovljenje Mraka spustilo se na koljena i ponudilo joj svoja leđa. Dođi, nesmiljena moja.

Neferet ga je zajahala. Dlaka mu je bila sušti led - glatka, studena i nepronična. Ponio ju je u noć, klizeći neljudskom brzinom kroz sjene, jezdeći niz noćna strujanja, služeći se skrivenim, užasnim stvorovima koji uvijek, uvijek slušaju njegove naloge, sve dok se napokon nije zaustavio u najgušćim sjenama pod prastarim, zimski ogoljelim krošnjama na brdskom grebenu jugozapadno od Tulse.

"Gdje smo?" Neferet je zadrhtala dok se privijala uz njega.

Tiho, nesmiljena moja. Promatraj šutke. Motri. Slušaj.

Neferet je stala motriti i slušati, i ubrzo je iz jedne od triju koliba na drvenim stupovima što su stajale na grebenu pred njom izašao netko tko joj je izgledao kao visok, mišićav muškarac. Prišao je rubu grebena i sjeo na veliku, plosnatu gromadu pješčenjaka.

Tek mu je tada ugledala krila. Kalona! Samo je pomislila njegovo ime, nije ga izgovorila, ali bik joj je odgovorio.

Da, to je tvoj negdašnji Priležnik, Kalona. Priđimo mu bliže.

Promatrajmo ga.

Noć oko njih zatitrala je i preobrazila se, jezovito prikrivši bika i Neferet, tako da su djelovali tek kao dio tkiva sjena i lijene izmaglice što se odjednom počela prelijevati preko grebena. Neferet je zadržala dah kad je bik nečujno i nevidljivo prišao Kaloni, tako blizu da je preko njegova širokog ramena opazila da on u ruci drži mobilni telefon. Počeo je doticati ekran i Neferet je vidjela da je zasvijetlio. Krilati je besmrtnik zastao u nedoumici, neodlučno zadržavši prst u zraku.

Znaš li što to vidiš? ~ 229 ~

Neferet je samo zurila u Kalonu. Ramena su mu se objesila. Protrljao se po čelu. Pognuo je glavu kao da je poražen i naposljetku nevoljko i oprezno položio mobitel na stijenu do sebe.

Ne, pomislila je Neferet. Ne znam što to vidim.

Kalona, pali Ratnik Nyx, čezne za nekim tko mu nedostaje. Za nekim kome se nema hrabrosti javiti.

Za mnom? Nije mogla suspregnuti tu misao.

Neveseo smijeh bika prostrujao joj je sviješću.

Ne, nesmiljena moja. Tvoj negdašnji Priležnik čezne za bliskošću svojega sina.

Rephaim! Bijes je počeo navirati u Neferet. On čezne za tim dečkom?

Tako je, premda još nije pretočio taj osjećaj u riječi. Znaš li što to znači?

Neferet je razmislila prije no što je progovorila. Odbacila je ljubomoru, zavist i sve stupice smrtne ljubavi. Tada, i tek tada, istinski je shvatila.

Da. To znači da Kalona ima jednu vrlo veliku slabost.

Upravo tako.

Počeli su se gubiti s grebena, povlačeći se iz sjene u sjenu, jašući noć.

Neferet je milovala bikov vrat, razmišljala o novim mogućnostima i smješkala se.

Rephaim "Moramo popričat o Afroditinoj viziji", rekla je Stevie Rae. Rephaim joj je primio jedan uvojak i namotao ga oko prsta. Kad ga je potpuno zarobio, veselo ga je povukao.

"Ti pričaj. Ja ću dirati tvoju kosu."

Nasmiješila se, ali blago mu je odgurnula ruku.

"Rephaime, dosta. Uozbilji se. Afroditina vizija je strašna."

"Zar mi nisi rekla da je Afrodita pretkazala pogibiju Zoey? Dvaput.

Kao i njezine bake? Svaki put je pretkazanje tih pogibija omogućilo njihovo izbjegavanje." Rephaim ju je pomilovao po obrazu i nježno je poljubio, pa rekao: "Uz pomoć ove vizije izbjeći ćemo i moju pogibiju." '"OK. To mi dobro zvuči." Obrazom mu je pomazila ruku. "Al jedna stvar mora nam bit jasna. Dragon je tu na neki način ključan, tako da ga se zbilja moraš kloniti."

"Da. Znam." Pomilovao joj je glavu sa strane, uživajući u mekoći njezini kose, i pustio da mu prsti polagano spuznu niz njezin vrat i rame. ~ 230 ~

"Rephaime, slušaj me, molim te." Stevie Rae mu je obujmila lice dlanovima i natjerala ga da joj prestane dodirivati kosu i kožu.

"Slušam te." Nevoljko se usredotočio na njezine riječi.

"Razmišljam da sam možda pogriješila. Možda ipak trebaš ostat ovdje i ne ić u školu, i svakako ne otić na taj ritual koji idemo obavit na imanju Z-ine bake, ili barem ne smiješ ić nikamo dokle god ne skužimo više konkretnih stvari o Afroditinoj viziji."

Rephaim je maknuo njezine ruke sa svog lica i primio ih.

"Stevie Rae, počnem li se sada skrivati, gdje će tome biti kraj?"

"Ne znam, ali znam da ćeš biti živ."

"Neke su stvari gore od smrti. Jedna od njih je padanje u zamku vlastita straha." Osmjehnuo se. "Da ti pravo kažem, sve mi je to nekako neobično pozitivno. Vizija znači da sam istinski čovjek."

"Kog ti vrapca sad to znači? Pa jasna stvar da si čovjek."

"Izgledam čovjek, barem dok sunce ne svane. To što sam smrtnik znači da istinski jesam onakav kakav izgledam."

"Samo, šta ti nije žalosno znat da tvoje besmrtne krvi više nema?"

"Ne, jer sam zbog toga malčice normalniji."

Stevie Rae je raširila svijetloplave oči.

"Znaš šta to još znači? Da više ne pripadaš Kaloninoj krvi."

Rephaim se trudio shvaćati zašto mu Stevie Rae poriče oca. Zaista se trudio, ali nije mogao izbjeći gotovo ljutitu potrebu da ga brani koja bi ga obuzela kad god ga je tjerala od krilatog besmrtnika.

"Vjeruješ li da je potrebno više od krvi da bi netko bio otac?" Kazao je to polagano, nastojeći razumski prozreti svoje osjećaje i pronaći istinu podno njih.

"Da, apsolutno", rekla je.

"Onda stoji zaključak da izostanak krvi ne znači automatski da netko nije otac." Prije nego što mu se stigla usprotiviti, dodao je: "Kalona je besmrtan, ali tako sam dugo bio uz njega da sam uspio opaziti ljudskost unutar te besmrtnosti."

"Rephaime, ne bih raspravljala o tvom tati. Znam da misliš da ga mrzim, al nije u tome stvar. Mrzim samo to što on tebi nanosi bol."

"Shvaćam." Privio ju je u zagrljaj i poljubio u tjeme, udahnuvši slatki, poznati miris djevojke, šampona i sapuna.

"Ali moraš mi dati da se sam u tome snađem. On mi je otac. To se nikako neće promijeniti."

~ 231 ~

"Okej, trudit ću se suzdržavat od prodika o tome da se trebaš klonit Kalone, al obećaj mi prvo da ćeš razmislit o tome da se kloniš Dragona bar u dogledno vrijeme."

"To mi je lako obećati. Već se trudim kloniti majstora mačevanja jer znam da mu je bolno vidjeti me, ali neću se skrivati. Ne mogu se skrivati od Dragona ništa više nego od svog oca."

Odmaknula se i pogledala ga.

"Zajedno smo u ovome, je 1’ tako?"

I on je nju pogledao u oči.

"Jesmo. Uvijek."

"U redu. Daj da onda ostanemo zajedno, čak i ako bude opasno. Ja ću te čuvati", rekla je.

"I ja ću čuvati tebe", složio se. Rephaim ju je zatim poljubio, dugo i polagano. Privio ju je uza se na još samo nekoliko trenutaka, puštajući da ga prekriju njezini mirisi i njezina milina.

"Moraš sada ići?" Progovorila je, lica zarivena u njegova prsa.

"Znaš da moram."

"Prestat ću te molit da idem gore s tobom jer znam da ti to nećeš, al ipak znaj da ću, ako se ikada predomisliš, bit s tobom do samoga kraja.

Jer čak i kad si ptica, ti si moja ptica."

Tiho se nasmijao na to.

"Nikada to nisam tako doživljavao, ali ja jesam tvoja ptica, a tvoja se ptica mora vinuti u jutarnje nebo i protegnuti krila."

"Oki doki." Svidjelo mu se što je ona njega prva pustila i obasjala ga žustrim, premda ne i potpuno uvjerljivim osmijehom. "Bit ću tu kada doletiš doma."

"Dobro, jer uvijek ću doletjeti doma, tebi."

Brzo ju je poljubio, navukao majicu i izašao iz sobe. Bilo mu je drago što je otišao prije nego što je u koži osjetio onaj grozni svrab. Mrzio je paniku koju trk kroz tunele stvara u njemu dok sve jače čezne za površinskim svijetom i zovom neba. Kad se sasvim približio zadnjem spoju tunela prije izlaza u podrum, opazio je neki pokret u sjenama i automatski zauzeo obrambeni stav.

"Hej, opusti se. To sam samo ja."

I opustio se kad je prepoznao glas Shaunee, a odmah potom i samu djevojku kad je izašla iz desnog ogranka tunela. Izgledala je raščupano i nosila veliku plastičnu košaru u ruci.

"Zdravo, Shaunee", rekao je. "Jesi li dobro?" ~ 232 ~

"Jesam, valjda. Moram još odnijet jednu turu svojih stvari iz Erinine sobe u svoju novu, tamo dolje." Mahnula je palcem prema tami iza svojih leda. "I, da, znam da tu moram povješat rasvjetu."

"Tebi treba rasvjeta?" Široko se osmjehnula, podigla dlan prema njemu i puhnula u njega, i na njemu je veselo zapalucao plamičak.

"Pa, ne baš, ali vjerojatno će trebat svakome tko mi hoće doć u posjet."

"Pomoći ću ti sutra s time, ako hoćeš", začuo je svoje riječi, a onda je odjednom požalio zbog njih. Što ako ona, poput većine ostalih početnika, zaista ne želi imati nikakve naročite veze s njim?

Nije se trebao zabrinjavati. Shaunee ga nije odbacila. Naprotiv, osmijeh joj se samo raširio.

"To bi bilo fenomenalno. Mislila sam se potrudit oko toga kad donesem zadnju turu stvari, ali selidbe su koma, a najradije bih se samo sklupčala u vrlo udobnom novom krevetu i opet pogledala novu epizodu Igre prijestolja na svom iPadu. Stvarno obožavam Daenervs."

"Stevie Rae i ja također gledamo tu seriju. Znaš da u njoj ima gavranova."

"Da, i zmajeva i mrtvih stvorova, a i jedan fora patuljak, što bi sve trebalo bit skroz sjebano i suludo, a i je, al na dobar način." Ugrizla se za usnu i djelovala kao da se premišlja bi li dodala još nešto, pa je Rephaim samo ostao stajati i čekati, čak i kad ga je koža počela svrbjeti. Napokon je Shaunee jako tihim glasom rekla: "Erin je nikad nije voljela. Tvrdila je da je samo za gikove koji briju na zamkove i zmajeve, a ja sam se naglas slagala s njom, ali onda sam je krišom gledala kad bi ona zaspala."

Rephaim nije znao što bi rekao na to. Nije mu baš bilo jasno zašto su se njih dvije imale potrebu ponašati kao da su jedna osoba, pa mu je bilo teško i shvatiti zašto obje, svaka na svoj način, sada djeluju tako pogođeno i izgubljeno.

"Možda je možeš gledati sa Stevie Rae i sa mnom kad počne nova sezona?" ponudio joj je.

"Bi li Stevie Rae spremila kokice s maslacem? Nekad je spremala zakon kokice s maslacem."

"I dalje ih pravi, tako da ti slobodno mogu reći da će spremiti kokice, s maslacem."

"Uuu, njam. Pristajem. I, hvala, Rephaime."

"Nema na čemu. Moram sada ići..." Prekinuo se kad se počeo odmicati od nje prema izlazu u podrum i otvoreni prostor iznad njega. ~ 233 ~

"Hej, čula sam za Afroditinu viziju. Samo ti hoću reć da se nadam da nećeš poginut."

"I ja se nadam da neću poginuti." Zastao je, pa dodao: "Ako mi se ipak nešto dogodi, hoćeš li nazvati onaj mobitel koji si dala mom ocu i javiti mu?"

"Da, naravno. Al ništa se tebi neće dogoditi. Nadam se. I, plus, ne moraš baš poginuti - slobodno nazovi taj mobitel kad god te volja, znaš, čisto da popričaš s njim."

Rephaim je shvatio da mu nikada na pamet nije palo nešto tako jednostavno, svakodnevno i normalno - da samo nazove oca.

"Hoću. Uskoro", rekao je, i to iskreno. "Vidimo se kad sunce zađe."

"Vidimo se", dobacila mu je.

A tada se Rephaim zaista morao požuriti kroz zadnji dio tunela, hitro se popeti željeznim ljestvama i projuriti kroz podrum, ali nije žalio zbog toga. Posljednja mu je misao prije nego što su gavran i noćno nebo nadvladali njegov ljudski um bila da mu je drago što Shaunee i Erin više nisu jedna osoba, jer je Shaunee, zasebno, baš draga djevojka. A ona, Damien i možda čak i Zoey mogli bi postati prvi pravi prijatelji koje u životu ima...

Kalona U noći je bilo nečega što mu nije davalo mira. Sinovi su mu spavali, toplo i sigurno ugniježđeni u tri lovačke čeke. I on je trebao spavati.

Umjesto toga, zatekao se na grebenu, kako sjedi na golemoj plosnatoj gromadi kamena i razmišlja.

U ruci je držao iPhone. Pomislio je kako se to čudna magika razvila u suvremenom svijetu. Nije mogao odlučiti sviđa li mu se više od one iz svijeta davnine. Ugodnija je, svakako. Složenija je, neprijeporno. Samo, je li bolja? Kalona je bio sklon zaključku da nije.

Pogledao je u mobitel. Početnica mu ga je dala da može nazvati Rephaima, ali dječakov broj nije naveden u popisu kontakata. Blesava, beskorisna stvarčica, pomislio je. A onda je, razmislivši bolje, shvatio da je Stevie Rae među kontaktima. Ako nazove Crvenu, dobit će svojega sina.

Nije htio razgovarati s Crvenom. Ona leži u korijenu svih njegovih problema. Da se ona nije umiješala, Rephaim bi i dalje bio tu, uz njega, prema doličnom poretku stvari. Ili bi Rephaim bio mrtav jer bi bio iskrvario, slomljen i sam, one užasne noći. A zar to ne bi bio bolji, primjereniji kraj za mog sina, nego da bude prikovan uz mladu vampyricu i njezinu bešćutnu Božicu? ~ 234 ~

Misli jedva da su se oblikovale u Kaloninoj glavi kad je požalio zbog njih.

Ne, ne bi bilo bolje da je Rephaim mrtav.

A Nyx nije bešćutna. Oprostila je njegovu sinu. Samo je njemu odbila dati oprost.

Kalona se obratio nebesima.

"Ironično je da si dobrim djelom učinjenim mome sinu meni okrutno nanijela bol. Oduzela si mi posljednje stvorenje na ovome svijetu koje me istinski voljelo." Glas mu se brzo izgubio u noći i ostao je potpuno sam.

Božice, kako mu je već dojadilo biti sam!

Nedostajala mu je bliskost s Rephaimom.

Kaloni su se objesila ramena.

Tada je osjetio prisutnost Mraka. Bila je istančana i dobro prikrivena, ali Kalona je predugo poznavao Mrak, kako iz borbe protiv njega, tako i iz borbe uz njega, da bi ga to moglo prevariti.

Kalona je odložio mobitel i izraz lica preoblikovao u suzdržanu, neutralnu krinku. Pojma nije imao zašto bijeli bik noćas vreba, ali znao je da je njegova prisutnost pretkazanje velikih nevolja i kušnji za ovaj svijet, a možda čak i za njega samoga.

Shvaćao je nešto što Neferet, onako opijena moći, nije: utjelovljenje Mraka nikada zaista ne može biti saveznik. Bijeli bik ima samo jedan cilj: uništiti i proždrijeti crnoga. Iskoristit će bilo što i bilo koga da ostvari svoju nakanu, baš kao što će uništiti bilo što i bilo koga tko mu se ispriječi na putu.

Ako Neferet vjeruje da je njegova Priležnica, ona se potpuno, duboko vara. Bijeli bik Mraka nema Priležnice - ima samo one koje je osvojio.

Prisutnost se rastočila i Kalona je odahnuo. Zatim se uspravio, razmišljajući. Neferet? Zar sam osjetio i njezinu prisutnost?

Svrnuo je pogled na iPhone. Koliko su ga dugo gledali? Što su sve čuli? Što su sve saznali?

Prijeti li Rephaimu opasnost?

Kalona je naglo ustao i vinuo se u nebo. Moćnim je krilima zamahnuo kroz noć dok je nečujno jezdio na zračnim strujama prema istoku, u smjeru prvog polusvjetla zore.

Stigao je do depoa pred sam izlazak sunca i sletio na pošljunčano tlo blizu željezničke pruge, podalje od visokog glavnog ulaza za koji mu je Shaunee već rekla da se ne koristi. Kalona je počeo hodati amo-tamo i promatrati staru metalnu rešetku, u sebi proklinjući činjenicu da je ~ 235 ~

ostavio onaj prokleti mobitel na stijeni, kad se zahrđala rešetka odmaknula i njegov je sin istrčao iz zgrade.

Kalona je krenuo prema njemu, osjećajući neopisivo olakšanje zbog toga što je dječak zdrav i čitav, kad je njegov sin otvorio usta i zavrištao što mu je bilo grozno čuti. A zatim se Rephaimovo tijelo njemu naočigled protreslo, izvilo i preobrazilo, i gavran je izletio iz kože dječaka!

Slijedeći čisti nagon, Kalona se vinuo u nebo za gavranom. Besmrtnik se zadržao na dobroj visini, podalje od znatiželjnih očiju grada, premda je, istini za volju, gavran proveo vrlo malo vremena u gradu. Umjesto toga, poletio je na zapad i pomalo južno, jezovito točno slijedeći put koji je Kalona prošao. Nedugo potom gavran je sletio na greben, u krošnju starog hrasta koji je poput zaštitničkog diva zaklanjao lovačke čeke. Ondje se gavran Rephaim zadržao, hraneći se tek povremeno, katkad uzlijećući u nebo, ali uvijek, uvijek u kruženju pronalazeći put natrag do grebena.

S nailaskom večeri ptica je odletjela. Ovaj put nije zaokružio, već se okrenuo na istok i odlepršao prema Tulsi. Kalona je otišao za njim, i kad je sunce zašlo za obzor, gavran je sletio točno pred podrumski ulaz u depo.

Ptica je ispustila graktaj koji se promijenio u krik agonije, i namjesto nje ukazao se Rephaim, gol, zadihan, na koljenima.

Kalona se povukao u sjenu i nastavio promatrati kako se njegov sin oblači, a onda su obojica podigli pogled kad se začulo odmicanje metalne rešetke.

"Vratio si se! To!" Crvena se bacila u naručje njegova sina. On ju je ulovio i zagrlio, smijući se i ljubeći je. Držeći se za ruke, njih dvoje su se izgubili u podrumu zgrade.

Kalona je odjednom osjetio kako mu noge klecaju od bremena nezamislivih godina. Sjeo je na zahrđalu željezničku prugu i glasno se obratio noći i Božici koja je utjelovljuje.

"Oprostila si mu, a svejedno ga tjeraš da pati kao zvijer. Zašto? Zato što time plaća moje prijestupe? Prokleta bila, Nyx. Prokleta bila."

~ 236 ~

Dvadeset peto poglavlje

Zoey Dakle, uzrujavala sam se oko prvog sata i onoga što će Thanatos reći o gubitku roditelja - konkretno, moje mame - ali dan mi je počeo stvarno dobro. Stark se prvi put nakon dugo vremena probudio prije mene, tako da me probudio poljupcima i oslovljavanjem imenom Uspavane Ljepotice.

Smazao je najpreogromniju zdjelu Cap'n Cruncha koju sam u životu vidjela, a na parkiralištu pred depoom krenuo se zezati s Dariusom, hineći mali boks-meč dok su se učenici ukrcavali u invalidski bus.

Već sam sjedila u busu i gledala ga kroz prozor s, bila sam uvjerena, blentavim, sretnim osmijehom na licu kad je Afrodita izašla iz depou, Iznenadilo me što je vidim jer sam računala da je sigurno tako mamurnu i iscrpljena da danas definitivno neće ići u školu. Zaškiljila je i onda stavila sunčane naočale, premda je bilo 19:30 i sunca više uopće nije bilo na nebu "Ne izgleda mi dobro", rekla je Kramisha sa svog mjesta iza mene.

"Kako to vidiš s ovolike daljine?"

"Nosi ravne potplate i kosu u repu. Ta cura nikad ne nosi ravne potplate, a obično nosi frizuru ko barbika", rekla je Kramisha. "Obična Barbie mislim, a ne neka od onih čudnih lutkica ko što su Tenis Barbie ili Fitness Barbie."

"Svi znaju da Barbie ne mora ić na fitness da zadrži svoje mrak tijelo", rekla je Shaunee.

"Neš ti istine", rekla je Stevie Rae. "A?" rekla sam, totalno zbunjena. ~ 237 ~

"Vjeruj nam na riječ. Afrodita ne izgleda dobro", ponovila je Kramisha. "Čak nije ni sjajilo stavila. Loš znak", rekla je Erin.

"Ako nema šminke ni na očima, na vrbi je službeno rodilo grožđe", rekla je Shaunee, što je bilo zanimljivo, jer danima već nije izgovorila tako blizanački komentar.

Bacila sam pogled prema Shaunee, koja je sjedila na prednjem sjedalu busa, najdalje što je mogla od Erinina mjesta na stražnjem kraju.

Shaunee je kopala po torbici kao da je zagubila tubicu jednog od onih MAC-ovih sezonskih ruževa za usne koje kupiš i zavoliš i onda ga prestanu proizvoditi jer nas iskreno mrze i žele da poludimo.

Uglavnom, bila sam sigurna da je Shaunee rumena u obrazima.

Dakle, ili joj bilo neugodno zbog pomalo slučajnog blizanačkog komentara koji je izgovorila, ili se uzbudila zbog njega? Nisam baš imala vremena da razmislim što je od toga točno jer se Afrodita popela u bus i svalila na prvo sjedalo iza vozačeva, odnosno na ono točno ispred moga.

"Kave", zakriještala je. "Kazala sam Dariusu da moramo invalidskim usput proč kroz Starbucks na Utici. Krepat ću ako ne dobijem prezašećereni dupli espresso s karamelom za popit, uz krišketinu one njihove torte s kavom i borovnicama."

"U tome ti ima hrpetina kalorija", kazala joj je Kramisha.

"Ako me pokušaš spriječit, ubit ću te na licu mjesta", kazala je Afrodita njoj.

"Baš ti je dobra kosa kad je ovako nosiš", rekla joj je Shaunee.

"Sranja ti tvoga, ne treba mi sažaljenje polovice neke dvomoždane.

Vrag te, pa nije mi toliko loše."

Shaunee ju je prostrijelila pogledom.

"Nisam ja polovica ničega i nimalo te ne sažalijevam. Samo sam ti rekla da mi se sviđa tvoja kosa jer je inače ne nosiš tako, al ako si tolka kučketina da ne znaš ni kompliment primit, onda se slobodno goni u kurac."

Cijeli je bus masovno zadržao dah. Zavladala je totalna, strahovita tišina. Nisam bila sigurna bih li trebala prizvati elemente, ili pobjeći.

Zatim je Afrodita spustila sunčane naočale niz nos i pogledala preko njihova ruba u Shaunee. Oči su joj bile ružičasto umrljane, podlivene i općenito grozomorno neprivlačne, ali razgaljeno su se krijesile.

"Mislim da mi se sviđa kad se samostalno služiš mozgom."

"A da, čuj, još uopće nisam odlučila da 1’ se ti meni uopće sviđaš, al kosa ti svejedno izgleda dobro." ~ 238 ~

"Ha", rekla je Afrodita.

"Ha", rekla je Shaunee.

Svi smo pošteno odahnuli.

I tako je uglavnom protekao cijeli dan. Stark je opet bio onaj stara šarmantni, seksi i totalno bajni Stark. Kad sam ga upitala koji ga je vrag spopao, rekao je: "Z, spavao sam kao klada i danas se osjećam kao Superman!"

Ozbiljno. Superman. I to je očito ozbiljno mislio, jer je samo jurcao posvuda, smijao se od srca i bio tipično muško. Bio mi je nešto najslađe što sam vidjela od one mace Trololo na YouTubeu.

Znači prije škole bilo je sve pet. Čak je i vožnja u školu bila okej.

Dobro, Afrodita je bila čangrizava, ali to je bilo manje-više normalno. K tome, doslovce je razgovarala sa Shaunee, što je bilo lijepo jer se jasno vidjelo da Shaunee nije sasvim sigurna tko je sad kad više nije polovica timu Blizanki. I stvarno smo putem svratili u Starbucks. Znam da početnici više ne bi smjeli osjećati kofeinsku nabrijanost, ali definitivno smo svi djelovali preuzbuđeno kad smo napokon stali pred Kućom Noći.

Jasno, kad smo ušli u školu sve ostalo je bilo, kako bi Stevie Rae rekla, organizirano ko mačja smotra.

Počelo je s prvim satom. Okej, nisam zaista zaboravila da me Thanalos odlučila iskoristiti kao primjer za svoj nastavni projekt nošenja s gubitkom roditelja ili čim već god. Samo sam negdje zagubila sjećanje na to, što je vjerojatno imalo veze s tim što je Stark bio tako strašno presladak, a ja tako strašno sretna što se on ponovno ponaša kao onaj stari.

A možda se i nisam htjela sjetiti toga. Možda sam samo nakratko htjela ne biti ona koja je izgubila mamu i kojoj se slomilo srce.

Uglavnom, moja selektivna amnezija nije potrajala dulje od otprilike dvije i pol sekunde nakon što sam ušla na prvi sat i otišla naprijed sa Stevie Rae I Rephaimom. Tamo je sjedio Aurox, na istome mjestu gdje i jučer. Načas mi je ulovio pogled, pa okrenuo glavu. Tad sam se sjetila što se sprema - ovo neće biti samo sat na kojem će mi biti zabavno, ili na kojem ću sanjariti. Ovo će biti, je li, sat o meni. Od toga mi se želudac totalno stisnuo i odjednom sam se usplahirila i zabrinula i požalila što si nisam sredila ispričnicu za odlazak na toalet ili bolničarki ili bilo kamo, samo ne na nastavu.

Tek sam kasnije shvatila da mi se vidikamen prvi put nije zažario kad sam ga ugledala, jer je, jasno, Thanatos počela govoriti, što je stavilo šećer na moju tortu od strepnje i totalno mi odvuklo pažnju. ~ 239 ~

"Pročitala sam vaša pitanja i pronašla zajedničku temu u mnogima", rekla je. "Dobar broj vas izrazio je želju za razgovor o načinima nošenja s gubitkom roditelja. Istina glasi da ćete, ako uspijete proći Promjenu i postati vampyri, neizbježno izgubiti ne samo roditelje, već i sve svoje smrtne suvremenike, jer mi vampyri, kao što već znate, premda nismo besmrtni, neprijeporno dulje živimo od ljudi. Zato sam za pristupanje ovoj tematici zatražila pomoć od jedine vaše vršnjakinje kojoj je smrt odnijela kako roditelja, tako i partnera - od Zoey Redbird."

Došlo mi je da umrem. Svi su pozorno ušutjeli, čak i zadnji red kretenoidnih crvenih početnika oko Dallasa.

"Počela bih s riječju ohrabrenja", rekla je Thanatos. "Kao što znate, moj afinitet je smrt. Često vodim duhove u prijelazu s ovoga na Onaj Svijet, pa svakome od vas sa sigurnošću mogu reći da na nas doista čeka Onaj Svijet. Nisam ondje još bila, ali Zoey jest." Ohrabrila me osmijehom.

"Vjerujem da si vidjela kako i tvoj partner i tvoja majka bivaju s radošću primljeni u predio Nyx." "Jesam." Shvatila sam da mi je glas u svakom slučaju pretih, pa sam se nakašljala i pokušala opet, glasnije. "Da, vidjela sam kako Nyx pruža dobrodošlicu mojoj mami, a s Heathom sam tamo čak bila neko vrijeme."

"I je li tamo lijepo?"

Osjetila sam kako mi mučnina u želucu malo popušta kad sam se sjetila onog dobrog.

"Da, zakon je. Čak i dok mi je duša bila smrskana i bila sam skroz izvan sebe, osjećala sam mir i sreću u lugu Božice." Samo što ih sama nisam mogla dosegnuti, dodala sam u sebi.

Stevie Rae je podigla ruku.

"Da, Stevie Rae", prozvala ju je Thanatos.

"Smijemo postavljat pitanja?"

"Zoey?" Thanatos je uprla svoj mudri pogled u mene.

"Da, naravno, valjda."

"Onda samo izvoli, postavi svoje pitanje, Crvena Nadsvećenice."

Thanatos je pogledom obuhvatila cijeli razred. "Samo imajmo na umu pravila pristojnosti koja uvijek vrijede u mojoj učionici."

Stevie Rae je pričekala, pa me upitala: "Onda, jelte, Onaj Svijet, to je jedan veliki lug?"

Iznenadilo me njezino pitanje, kao i očita radoznalost - a onda sam shvatila da me nikada još ništa konkretno nije pitala o Onom Svijetu.

Zapravo, ako se izuzmu Sgiach i njegova spominjanja dok sam predvodila obred za Jacka, jedva da sam ga uopće ikome dosad spomenula. ~ 240 ~

"Pa, da, samo znam da postoji i hrpa drugih dijelova Onog Svijeta. Na primjer, kad sam prvi put tamo pronašla Heatha, on je pecao s mola na jednom jako lijepom jezeru." Premda sam se rastužila jer sam opet shvatila koliko mi fali, osmjehnula sam se na tu uspomenu. "Heath je obožavao pecati. Mislim ono, stvarno je to obožavao, tako da sam ga tamo pronašla, ali kad smo morali otići na sigurno, sklonili smo se u lug Božice.

On se nalazio u drugom dijelu Onog Svijeta."

Damien je podigao ruku i Thanatos ga je prozvala.

"Znam da tamo gore nisi vidjela Jacka, ali znači li to što kažeš da vjeruješ kako na Onom Svijetu postoje mjesta koja su za svakog od nas specifična?"

Razmislila sam o tome na trenutak, pa kimnula glavom.

"Da, mislim da bi to bio dobar opis. Jack je vjerojatno u odsjeku likovnih umjetnosti."

Damien se nasmijao kroz suze.

"Htio je biti modni kreator. On je u odsjeku za Project Runway!'

"Uuu! Dobar odsjek", začula sam odnekud iza sebe, i nekoliko se učenika tiho nasmijalo.

Aurox je pomalo plaho podigao ruku. Nakon što ga je Thanalos prozvala, okrenuo se da me pogleda u oči.

"Rekla si da postoje različiti dijelovi Onog Svijeta. Misliš li da postoji i neki dio koji služi kao mjesto kažnjavanja?"

Njegove neobične oči boje mjeseca ispunile su se neizrečenom tjeskobom, i znala sam da pitanje koje je postavio potječe s mjesta dubljeg od puke znatiželje, te da će mu moj odgovor značiti više od obične, usput pružene školske informacije. Molim te, Nyx, daj mi riječi; nek moj odgovor bude istinit.

Duboko sam udahnula i pronašla duh u svojoj nutrini. Pridržala sam se uz element najbliži mome srcu i pouzdala se u to da će Božica putem njega voditi moje riječi. Kad sam progovorila, opazila sam da je u učionici zavladao tajac i da praktički čujem kako klinci u zadnjem redu zadržavaju dah.

"Na Onom Svijetu sam vidjela stvari koje su bile strašne i nimalo lijepe, ali radilo se o izvanjskim silama koje nisu potjecale od Božice.

Jesam li vidjela neko mjesto kažnjavanja? Ne, premda sam, doduše, vidjela kako Heath prelazi dalje, u drugi predio Onog Svijeta. Vjerovao je da će se iz, tog predjela ponovno roditi. Dok je odlazio, kazao mi je da, premda on ide dalje, naša ljubav ostaje s njim." Zastala sam, jer sam morala početi žmirkati i obrisati jednu suzu koja mi je nekako pobjegla. ~ 241 ~

"Nutrina mi govori da Nyx nije Božica kažnjavanja, ali ne bi me iznenadilo da se oni koji su zaista puni mržnje ponovno rode na način koji ili nadoknadi grozotu njihova prošlog života, ili ih pouči nečemu što nisu prethodno naučili."

"Misliš nešto u stilu da se onaj koji je tukao svoju ženu ponovno rodi kao žena?" rekla je Shaunee.

"Može možda i kao afganistanska žena u burki?" priupitala je Afrodita, sarkastično podigavši obrvu.

"Da, mislim otprilike tako nekako", rekla sam. "Ali smatram da konkretne odluke o tome što, gdje i tko donosi sama Božica."

"Misliš li da to ikada ovisi o samoj osobi?" upitao me Aurox.

"Nadam se", usrdno sam rekla, imajući na umu Heatha i mamu.

"Dakle, saznanje da Onaj Svijet bez ikakve sumnje postoji i da naši najmiliji mogu pronaći put do njega, čak i ako nisu vampyri, pa čak ni početnici, pruža nam izvjesnu utjehu dok nadživljavamo nama bliske smrtnike. To ne znači da je gubitak roditelja ikada lak. Zoey, znam da ti je to bolno, ali bi li nam mogla opisati što ti je kod majčine smrti najteže palo?"

Kimnula sam i zaustila da kažem nešto o tome da ona više nikada neće moći nadoknaditi protekle tri godine u kojima mi je prestala biti majka, ali riječi mi nisu htjele doći.

"Samo polako", rekla je Thanatos.

Stevie Rae je posegnula prema meni i primila me za ruku. Stisnula ju je i prošaptala: "Sve okej, samo se pravi da tu nema nikoga osim nas dvije. A meni možeš reć."

Pogledala sam svoju najbolju frendicu i blebnula: "Strahovito mi je grozno što ne znam što se njoj zapravo dogodilo."

"Zašto misliš da te to najviše rastužuje?"

Thanatos je postavila pitanje sa svog podija, ali ja sam i dalje gledala u Stevie Rae. Ona se osmjehnula i rekla: "Kako to da bi ti bilo lakše da saznaš što se dogodilo s tvojom mamom?"

"Zato što netko mora platiti za ono što joj je učinio", kazala sam svojoj najboljoj frendici.

"Osveta?" priupitala me Thanatos.

Tada sam napokon pogledala u nju.

"Ne. Pravda", čvrsto sam rekla. ~ 242 ~

"Vrijedno je divljenja, a u isti mah i shvatljivo da žudiš za pravdom.

Neka ovo bude pouka vama ostalima - postoji uočljiva razlika između želje za postizanjem osvete i dodjeljivanjem kažnjavanja, te želje za davanjem mogućnosti istini da zablista kako bi se obasjala pravda za sve." Thanatos me pogledala u oči. "Smatram da ti mogu pomoći u pronalaženju istine, što bi ti pomoglo da dosegneš pravdu za svoju majku i kreneš putem zacjeljivanja rana."

"Kako to misliš?"

"Razgovarala sam s tvojom bakom. Noćas je peta noć nakon pogibije tvoje majke. Objasnila sam joj da je broj pet važan u našem sustavu vjerovanja - da prikazuje elemente i našu bliskost s njima. Ona je pristala privremeno obustaviti svoje tradicionalno pročišćavanje ove, pete noći. Ne možemo biti sigurni, ali uz elementalnu moć koju posjeduje tvoj krug, kao i tvoju vezanost uz onu čiju smrt želimo razotkriti, vjerujem da bih mogla obasjati istinu o umorstvu tvoje majke, ako si voljna izreći svoj krug i posvjedočiti onome što će se pritom otkriti."

"Voljna sam." Smučilo mi se, ali znala sam da moram ovo pregrmjeti.

"To nije sve", rekla je Thanatos. Prešla je pogledom s mene na Stevie Rae. "Zoey će izreći krug. Ja ću biti prisutna kako bih zazvala nazočnost smrti, ali čarolija koja zaziva smrt ovisi o tebi."

"O meni?" ciknula je Stevie Rae. "Dotično se zlodjelo utisnulo upravo na tvoj element. Stoga će se istina i otkriti upravo kroz tvoj element." Thanatos je pogledom potražila svakog člana mog kruga ponaosob kad je nastavila govoriti. "Ta vam čarolija neće biti ugodna. Zoeyna majka je ubijena. Uspjeh će za nas značiti mogućnost da posvjedočimo tom strahovitom nedjelu. Svatko od vas mora sudjelovati svojevoljno, usredotočeno i svjesno onoga na što je pristao."

"Ja sam voljna", smjesta je rekla Stevie Rae. "I ja... Da, pristajem... Voljna sam", kazali su i Shaunee, Damien i Erin, "Onda smo odlučili. Odlazimo čim završi prvi sat. Svi oni čije ime prozovem okupit će se na parkiralištu i prirediti se za obred i čaroliju, Ako ne prozovem vaše ime, zamolila bih vas da nastavite na svoj drugi sat nastave. Za domaću zadaću napisat ćete sastav o gubitku - a tu zadaću dužni su napisati kako oni koji sudjeluju u obredu, tako i svi vi ostali, Pridružit će mi se sljedeći učenici: Zoey, Stevie Rae, Damien, Shaunee, Erin i Afrodita. Vi ostali smijete početi pisati svoje sastavke. Želim vam ~ 243 ~

ugodan ostatak školskog dana, i blagoslovljeni bili." Thanatos se službeno naklonila svom razredu, pa se vratila za katedru i sjela.

Zinula sam u čudu. Kako bi to baka rekla, cijela me ova stvar zatravila. Afrodita se svalila u klupu do moje i siktavo mi prišapnula: "Popričaj s Thanatos. Pobrini se za to da ne dopusti Dragonu da ode s nama," Zastala je, nakrivila glavu i zazjakala prema Stevie Rae i Rephaimu, koji su se totalno prignuli jedno uz drugo i pričali, ono, sto na sat. "Ako se ne varam - a ja se nikada ne varam - ona će tražiti da s nama ode i ptičkić što me nimalo ne iznenađuje, jer mogu ti obećat da ni Darius neće pustit da ja odem bez njega. Ali to što će Rephaim biti s nama znači da Dragon ne smije poći, jer će ga inače, kako sam vidjela u viziji, rasjeć napola."

"Pakao!" rekla sam.

"Psuješ?" rekla je Afrodita.

"Ne. To je mjesto. Nisam rekla da itko tamo treba završit", rekla sam.

"Daj odrasti", rekla je.

"Daj se goni", rekla sam joj jezgrovito.

Afrodita se nasmijala, što je totalno izvuklo žalac iz moje polupsovke od koje sam zamalo zazvučala kao uličarka. Uzdahnula sam, a kad se zvono oglasilo, ustala sam sa svoje klupe i polaganim, ali odlučnim korakom prišla Thanatos. Thanatos je podigla pogled sa svog mjesta za katedrom, ali nije ga uprla u mene. Umjesto toga, osvrnula se oko mog boka i pozvala: "Aurox, trenutak, molim te."

Aurox je bio na izlasku iz učionice, ali zastao je i okrenuo se.

"Trebate me, Svećenice?"

"Htjela bih ti dati odgovor na pitanje."

"Ovaj, pričekat ću ja vani da vas dvoje možete..."

"Nema potrebe da odeš", upala mi je Thanatos u riječ. "Moj odgovor je jednak za svakoga tko postavi to pitanje."

"Nije mi jasno", rekao je Aurox.

Zapravo, ni meni nije bilo jasno. Njegovo je pitanje glasilo: "Što sam ja?" Kako bi na to pitanje mogao postojati samo jedan odgovor?

"Smatram da će ti biti jasno kad me saslušaš. Na pitanje o tome što smo odgovor možemo dati jedino mi sami. Svatko od nas životnim odabirima koje donosi odlučuje o tome što je. Način našeg stvaranja, naši roditelji, naše podrijetlo, boja naše kože, odabir onih koje volimo, ništa od toga nas ne određuje. Definiraju nas naši postupci, i nastavit će nas definirati čak i nakon smrti." ~ 244 ~

Opazila sam iznenađenje na Auroxovu licu.

"Prošlost nije bitna?"

"Prošlost je itekako bitna, pogotovo ako ne znamo izvući pouku iz nje.

Ali nije nužno da prošlost diktira budućnost."

"Ja odlučujem o tome tko sam?" Kazao je to polako, kao da rješava zagonetku.

"Da." "Hvala, Svećenice."

"Nema na čemu, a sada možeš ići."

Stisnuo je šaku preko srca, duboko joj se naklonio, te izašao iz učionice, Ispratila sam ga pogledom, i dalje razmišljajući o iznenađenju koje sam opazila na njegovu licu, kad mi se Thanatos obratila.

"Zoey, znam da ce ti ovaj obred i izricanje čarolije teško pasti, ali smatram i da će ti pružiti priliku da ti zacijele rane."

"Slažem se." Osjećajući se kao klinka ulovljena dok krade slatkiše, progovorila sam brzo, pogledavši opet u Thanatos. "Mislim ono, ja to ne bih htjela. Ne bih htjela vidjeti što se dogodilo mami, ali mislim da si to ionako cijelo vrijeme vrtim u mašti. Istina će mi, ako ništa drugo, zaustaviti maštu," "To svakako", rekla je.

"Onda, taj obred - tko će sve biti prisutan na njemu?"

"Oni koje sam već imenovala. Slutim da će tvoj Čuvar poći s tobom, kao i Darius s Afroditom. A i ja ću biti tamo. Poslušaj svoje nagone, Zoey.

Postoji li još netko koga bi željela?"

Imala sam dojam da se Auroxova prisutnost zadržala u učionici s nama, pa sam odmahnula glavom.

"Ne, ne bih željela da dođe itko više. Trebuju mi jedino moj krug i naši Ratnici, ali postoji netko tko ne bih željela da dođe." Kad je podigla obrve, nastavila sam. "Dragon Lankford. On mrzi Rephaima, a Rephaim se uglavnom ponaša kao Ratnik Stevie Rae, tako da bi trebao biti s njom."

Na brzinu sam odlučila da bi Thanatos trebala to saznati, pa dodala: "K tome, Afrodita je jučer imala viziju koja je otkrila daje Dragon totalno povezan s Rephaimovim stradavanjem od mača. Bilo bi mi drago da se to ne dogodi za vrijeme obreda otkrivanja toga što je već bilo s mojom mamom."

"Dragonu Lankfordu je povjeren zadatak štićenja ove škole i njezinih učenika. Ako on dopusti, ili čak prouzroči nešto što će ozlijediti Rephainm, počinit će veliku nepravdu zbog koje će smjesta morati odgovarati i... ~ 245 ~

"Čekaj, stani." Prekinula sam je. "Ne bih htjela da ovo izricanje bude nekakva stupica koja će Dragonu stvoriti probleme. Neću da išta od te njegove drame dotakne ono što se dogodilo mojoj mami. Njeno je ubojstvo samo po sebi već dovoljna drama. Možeš mi samo pomoći da se pobrinemo da Dragon ne dođe? Poslije ćemo se pozabaviti njegovim problemima," Thanatos je blago pognula glavu.

"To što kažeš stoji, i s pravom si me podsjetila. Pogibija tvoje majke nije primjerena prigoda za stavljanje Dragona na kušnju, kao ni za izvođenje njegovih mana na vidjelo. Pobrinut ću se za to da on ne ode s nama."

"Hvala", rekla sam joj.

"Zahvali mi nakon što obred i izricanje čarolije završe. Otkrila sam da mrtvi vrlo često otkriju stvari koje su živima trebale ostati nepoznate."

I nakon te zloslutne napomene izašla sam iz učionice smrti i otišla prema parkiralištu i budućnosti koju nitko od nas nije mogao predvidjeti.

Neferet Kad je zvono označilo kraj prvoga sata, Neferet je nonšalantno izašla kroz vrata svoje učionice. Pod izlikom opraštanja s onom nekolicinom koji su nastavili pohađati taj sat kod nje nakon što ih je Thanatos probrala za vlastiti, posebni prvi sat, Neferet se postavila tako da može promatrati učenike dok odlaze s nastave članice Visokog vijeća.

Dallas, ovo bi bio prekrasan trenutak za uprizorenje još jedne svađe.

Tek što joj se ta pomisao oblikovala u glavi kad joj je dotični mladi crveni vampyr izašao na vidjelo. Nije se pravio važan, niti je provocirao.

Neferet se namrgodila. On i njegova besprizorna skupina sunarodnjaka izvlačili su se s prvog sata Thanatos poput čopora pasa podvijenih repova.

Zatim je Zoeyna skupina, bez Zoey, kako je primijetila, žurno izašla iz učionice i zajednički krenula u istom smjeru. U istom smjeru? Većina njih inače sluša različite predmete na drugom satu. Kolike god da su ovce oni inače, ne bi smjeli svi smjeli putovati u krdu.

Kad je izašao Aurox, Neferet se osmjehnula.

Kao da je osjetio njezin pogled, Posrednik je pogledao prema njoj.

"Dođi do mene", bezglasno je rekla i pokazala mu svoj kabinet.

Neferet nije pričekala da vidi hoće li je Posrednik poslušati. Znala je da će poslušati zapovijed.

"Da, Svećenice", rekao joj je kad je stao pred njezinu katedru. "Zvali ste?" ~ 246 ~

"Je li se na prvome satu dogodilo nešto neuobičajeno?"

"Neuobičajeno, Svećenice?"

Neferet je jedva suspregnula ozlojeđenost. Mora li on biti toliko glup?

"Da, neuobičajeno! Primijetila sam da Dallas i njegovi djeluju neobično suzdržano, dok su mnogi drugi učenici, oni najbliži Zoey Redbird, otišli zajedno kao da moraju stići na nešto što im nije drugi sat po rasporedu."

"Zapažanje vam je točno, Svećenice. Thanatos je nakanila nadzirati Zoey i njezin krug dok izvode obred na kojem će ona potom izreći čaroliju koja zaziva smrt. Namjera joj je da Zoey posvjedoči istini o pogibiji svoje majke i time postigne da joj zacijele rane." "Što?" Neferet je dobila dojam da će joj um eksplodirati.

"Da, Svećenice. Thanatos je upotrijebila Zoey kao primjer načina na koji svi početnici i vampyri mogu prevladati gubitak roditelja."

Neferet je podigla ruku dlanom prema van, i niti Mraka sjatile su se prema njoj. Aurox je ustuknuo za korak od vidne nelagode zbog njezinih uskomešanih emocija. Uložila je svjestan napor da se obuzda i ljepljiva su se ticala smirila.

"Gdje se odvija to izricanje čarolije?"

"Na mjestu gdje je ubijena Zoeyna majka."

Neferet je uspjela kazati kroz stisnute zube: "Kada? Kada se to treba dogoditi?"

"Upravo se okupljaju za odlazak, Svećenice."

"I sasvim si siguran da Thanatos odlazi s njima?"

"Da, Svećenice."

"Prokleti bili svi besmrtnici!" Neferet je gotovo ispljunula tu kletvu.

"Obred otkrivanja. Mora ga popratiti izricanje jedne vrlo specifične čarolije..." Dok je razmišljala, bubnjala je zašiljenim noktima po katedri, "Morala bi biti temeljena na elementu zemlji, budući da bi pogibija ostali Utisnuta unutar te konkretne parcele zemlje. Znači, valja onesposobiti Stevie Rae, a ne Zoey." Ponovno je posvetila pozornost Auroxu. "Evo kako glasi moja zapovijed: osujetit ćeš taj obred i izricanje čarolije smrti.

Poduzmi sve što bude neophodno da to spriječiš, čak i ubij, ako moraš, premda ne želim da ubijena bude jedna od Svećenica." Lice joj je poprimilo ozlojeđenu grimasu. "Nažalost, cijena smrti jedne Svećenice previsoka je, pogotovo imajući u vidu to da ne mogu ponuditi jednakovrijednu žrtvu", promrsila je gotovo sebi u bradu. Zatim je pogledala Posrednika ravno u oči boje mjesečevih kamenova. "Da nisi ubio neku Svećenicu. Bilo bi mi najdraže da nitko ne shvati da si ondje, ali ako ne budeš mogao spriječiti ~ 247 ~

čaroliju a da se pritom ne odaš, onda poduzmi što se bude moralo.

Zapovijed ti glasi da obred i njegove čarolije moraju biti poremećene kako Thanatos ne bi mogla otkriti način pogibije Zoeyne majke. Je li to jasno?"

"Jasno je, Svećenice."

"Onda odlazi odavde i izvrši moju zapovijed. Budeš li bio otkriven, ne očekuj od mene da te spasim. Očekuj da zaboravim da je do ovog razgovora ikada došlo." Kad je nastavio samo stajati i zuriti u nju, rekla je: "Što je sad? Zašto nisi već otišao izvršiti moje zapovijedi?"

"Ne znam kamo da odem, Svećenice. Kako da stignem do mjesta gdje se obred održava?"

Neferet je suspregnula potrebu da ga Mrakom obori na koljena.

Umjesto toga, napisala mu je adresu na bloku, otrgnula list i pružila mu ga.

"Posluži se GPS-om, kako sam ti već pokazala. Ovo je adresa. Ne bi ti bilo lakše ni da sam te činima onamo prebacila."

Naklonio se, čvrsto držeći papir.

"Na zapovijed, Svećenice", kazao je i krenuo iz kabineta.

"I pripazi da te ne vide kako stižeš!"

"Da, Svećenice", rekao je, pa za sobom zatvorio vrata.

Neferet ga je ispratila pogledom.

"Da je bar pametniji", prišapnula je tamnim ticalima koja su joj počela puzati uz ruke i milovati joj zapešća. "O, ali vi jeste, zar ne? Pođite s njim. Osnažite ga. Nadzirite ga. Pripazite da ne pogriješi u izvršavanju mojih jednostavnih zapovijedi. Zatim se vratite i sve mi ispripovijedajte."

Ticala su stala oklijevati. Neferet je uzdahnula i brzim trzajem kažiprsta rasjekla svoj biceps s unutarnje strane, te stisnula zube kad se Mrak počeo hraniti njome. Uskoro je mahnula nitima da krenu i liznula plitku ranicu da joj zaraste. "Idite sada. Uzele ste svoj danak. Izvršite moj nalog."

Sjenke su odgmizale od nje, a Neferet je zadovoljno pozvala svog pomoćnika i zatražila da joj donese čašu vina pomiješanog s krvlju.

"Ovaj put mi pronađi djevičansku krv", odsječno je kazala kad joj je mladi vampyr došao na poziv. "Ostala je jednostavno odviše svakodnevna, a sve mi se čini da ću uskoro imati povoda za slavlje."

"Da, Svećenice, na zapovijed." Pomoćnik se naklonio i hitro udaljio.

"Upravo tako." Neferet se glasno obratila pozornim sjenama. "Sve će biti na moju zapovijed. I jednog skorog dana neće me više zvati Svećenicom, nego Božicom. Jednog vrlo skorog dana..."

Neferet se glasno nasmijala. ~ 248 ~

Dvadeset šesto poglavlje

Dragon Jednome majstoru mačevanja nikada ništa ne promakne. To je neophodan dio njegova uspjeha - njegova ostajanja na životu. Samo, Dragonu Lankfordu nisu bile potrebne nadnaravne sposobnosti opažanja kako bi znao da se nešto zbiva s uskim krugom onih oko Zoey. Trebao je samo slušati svoje nagone i postaviti jedno jednostavno pitanje.

Nedugo nakon što je počeo drugi sat Dragon je naložio svojim učenici mu da počnu raditi vježbe zagrijavanja i kazao im da se odmah vraća.

Slutnje mu nisu davale mira, tjerale su ga, podbadale, zabrinjavale.

Darius i Stark daroviti su Ratnici - obojica više nego stručni za vrste oružja za koje su se specijalizirali. Darius je vjerojatno najnadareniji bacač noževa kojemu je Dragon u životu upoznao, a Starkova nepogrešivost s lukom i strijelom doista je vrijedna divljenja.

Nijedna od tih sposobnosti, svejedno, ne znači da bi im trebala biti povjerena obuka mladih, lako povodljivih početnika. Podučavanje je samo po sebi dar, a Dragon je duboko sumnjao u to da dvojica tako mlađahnih vampyra imaju iskustvo i mudrost kakvi se traže od istinskih profesoru, Bila je mlada kad je postala profesorica, tako jako mlada. Zbog toga ju je i upoznao - svoju družicu - svoj život - svoju vlastitu. Znao je što bi ~ 249 ~

Anastazija rekla da je sada ovdje. Dobrostivo bi se osmjehnula i podsjetila ga da ne sudi drugima prestrogo zbog toga što su mladi - da je u svoje vrijeme i sam znao kako je to. Podsjetila bi ga da je u savršenom položaju da tim mladićima bude mentor - da se pobrine za njihov razvoj u valjane Ratnike i izuzetne učitelje.

Ali Anastazija je sada bila mrtva poput prošlosti, a njegov se život zbog toga iz temelja promijenio. Dragon više nije htio biti ni nadzornik, ni mentor, ni savjetodavac mladim profesorima, naročito u svjetlu činjenice da su osnovali ovaj dodatni sat kako on ne bi morao trpjeti prisutnost nazovigavrana pretvorenog u dječaka. Ali Dragon je polako otkrivao da je dužnost neobična stvar. Premda je odlučio skrenuti s puta kojim je kročio sa svojom partnericom i svojom Božicom, izgleda da se nije u cijelosti oslobodio spona koje ga vezuju uz čast i odgovornost.

I tako se, preko volje, Dragon prepustio nagonu koji mu je kazivao da otide vidjeti kako ide mladim Ratnicima, pa je prevalio kratku razdaljinu od poljskog doma do arene u Lenobijinoj konjušnici, gdje su Stark i Darius organizirali svoje ratničke vježbe. Čim je stupio nogom na piljevinu arene, Dragon je znao da se s pravom zabrinjavao. Obuku nisu predvodila dvojica vampyra - već ljudski stajski pomoćnik. Lenobije nije bilo nigdje na vidiku, a dvojica Ratnika izlazila su za Afroditom iz konjušnice. Dragon je zgroženo odmahnuo glavom.

"Dariuse!" pozvao ga je. Mladi je vampyr zastao, mahnuo Starku i Afroditi da nastave, pa požurio do Dragona. "Kako to da jedan čovjek predvodi vašu nastavu?"

"Nismo to mogli izbjeći", rekao mu je Darius. "Stark i ja moramo otpratiti Afroditu i Zoey."

"Morate ih otpratiti? Kamo?"

Dragon je uviđao da Dariusu nije ugodno raspravljati o toj temi s njim, ali zaista nije imao naročitog izbora. Bez obzira na njihove različite stavove o Rephaimu, Neferet i dijelu novih crvenih početnika, Dragon je i dalje bio Dariusu nadređeni Ratnik, i time je on dugovao odgovor majstoru mačevanja.

"Thanatos će predvoditi Zoey i njezin krug u obredu na imanju njezine bake. Čarolija koju će pritom izvesti trebala bi otkriti način pogibije njezine majke."

Dragona je to duboko šokiralo - tu se radi o značajnom izricanju čarolija, i to opasnom u izvjesnoj mjeri, čak i ako je prijetnja koju sa ~ 250 ~

sobom nosi prije emotivna nego fizička. Trebali su me obavijestiti. Trebali su me uključiti.

Dragon je zadržao svoje misli za sebe i upitao samo: "Zašto se taj obred održava sada, u vrijeme nastave?"

"Ovo je peta noć nakon njezina umorstva."

Dragon je kimnuo glavom, shvativši.

"Po jedna noć za svaki element. Četiri bi bile nepotpune. Šest bi već bilo prekasno. To mora biti noćas."

"Da, tako je to objasnila i Thanatos." S očitom nelagodom, Darius je dodao: "Imam li dopuštenje da odem, majstore mačevanja? Moja me Proročica čeka."

"Da, smiješ otići."

Darius mu se naklonio i Dragon ga je ispratio pogledom. Zatim je, s mrkim izrazom na markantnom licu, Dragon Lankford promijenio smjer i hitro otišao do učionice koju je Thanatos odabrala za održavanje svoje nastave.

Laknulo mu je kad je vidio da je Nadsvećenica i dalje unutra, da pregledava jedan od ormara u dnu prostorije i iz njega prikuplja svijeće i bilje, te ih pažljivo sprema u veliku košaru za izvođenje čarolija koju je i predobro poznavao. Anastaziji je ta bila najdraža.

Kad je ugledao košaru, osjetio se osjetljivo i ranjeno. Svejedno, nakašljao se i rekao: "Svećenice, mogu li porazgovarati s vama?"

Thanatos se okrenula kad mu je začula glas.

"Svakako, majstore mačevanja."

"Darius mi kaže da vodite Zoeyn krug na obred otkrivanja i značajno izvođenje čarolija na imanju njezine bake."

Premda nije sročio svoje riječi kao pitanje, Thanatos je kimnula glavom.

"Da." "Svećenice, imao sam dojam da ste svjesni činjenice da sam ja Predvodnik Erebovih Sinova u ovoj Kući Noći."

"Svjesna sam vašeg ovdašnjeg položaja, majstore mačevanja", potvrdila mu je.

"Zbog toga vas, premda mi nije namjera prekoriti vas ili izraziti vam nepoštovanje, moram zamoliti da mi navedete razloge iz kojih me niste ni obavijestili ni uključili u tako iznimno važan i u isti mah opasan pothvat."

Nakon kraćeg oklijevanja, Thanatos je kimnula, kao da se slaže s njim. ~ 251 ~

"Imate pravo, trebala sam vas obavijestiti o svojim namjerama s obzirom na vaš položaj u ovoj školi. Nisam to učinila iz jednog vrlo jednostavnog razloga: zaključila sam da bi vaša nazočnost u obredu bila smetnja; zbog toga vas nisam ni uključila ni obavijestila. Ispričavam se ako sam zbog toga ostavila dojam da ne poštujem vaš položaj. To mi nije bila nakana," "Smetnja? Zašto bih ja bio smetnja?"

"Kao Priležnik i zaštitnik Stevie Rae, Rephaim će nazočiti obredu."

Istinski srdito, Dragon joj je otpovrnuo: "Kakve veze Rephaim ima s time da se mene smatra smetnjom?"

"Naudite li Priležniku Svećenice koja utjelovljuje element zemlje, to će je istinski zasmetati pri ispunjavanju njezine ključne uloge u obredu otkrivanja, a naškodit će i izricanju čarolije koja potom slijedi."

"Bio bih tamo da zaštitim naše učenike. A ne da im naudim." Dragon je procijedio te riječi kroz stisnute zube.

"Pa ipak, Afrodita je dobila viziju u kojoj se čini da vi naudite Rephaimu."

"Na to bih bio spreman isključivo u slučaju da on počne ugrožavati ostale učenike!"

"Bez obzira na to, sama vaša prisutnost predstavljala bi smetnju.

Dragone, dva druga Ratnika bit će ondje nazočna, a Zoeyn će krug odisati velikom snagom. Učenici će biti zaštićeni. I, majstore mačevanja, dopustite mi da dodam kako sam opazila duboku i uznemirujuću promjenu u vama nakon pogibije vaše partnerice."

"Tugujem zbog toga što sam je izgubio."

"Majstore mačevanja, rekla bih da prava istina glasi kako ste vi sebe izgubili. A čak i kad Rephaim ne bi prisustvovao obredu, ne bih htjela da mu nazočite."

"Onda vas ostavljam, da više ne bih smetao." Dragon se okrenuo na peti, ali nije stigao izaći prije nego što ga je Thanatos zarobila riječima.

"Molim vas, dopustite da pojasnim. Ne bih htjela da nazočite nijednom obredu u kojem se izriče čarolija s ciljem otkrivanja istine o pogibiji u namjeri ostvarivanja pravde i zacjeljivanja rana. Ne želim vas uvrijediti, ali osjećam da proživljavate takvo sukobljavanje unutar samoga sebe da bi vaša nazočnost jednostavno proturječila samoj srži čarolije."

Dragon se zaustavio kao da su njezine riječi pred njim stvorile zid.

Nije se okrenuo da pogleda Nadsvećenicu. Prozborio je glasom koji je jedva prepoznao. ~ 252 ~

"Moja bi nazočnost proturječila samoj srži čarolije. Jeste li mi to kazali?"

"Kazala sam vam istinu, onako kako je znam."

"Je li to sve što mi želite kazati, Svećenice?" Još uvijek se nije okrenuo da je pogleda.

"Da, osim što bih dodala i ovo: blagoslovljeni bili, majstore mačevanja."

Dragon joj se nije naklonio. Nije stisnuo šaku preko srca u znak poštovanja. Nije mogao. Dragon je imao dojam da će eksplodirati ako smjesta ne ode da može razmisliti. Isteturao je u hodnik i krenuo naslijepo dalje. Ne hajući za znatiželjna osvrtanja učenika, nekako je uspio izaći iz glavne zgrade Kuće Noći i odglavinjao na otvoreno.

Uspomene su ga salijetale. Riječi su mu se samo kovitlale i kovitlale kroz svijest. Bio je nazočan kad je jedan drugi Ratnik bio spriječen da skrbi za jednu drugu Svećenicu prije mnogo, mnogo godina, ali čuo je Anastazijin glas jasno kao da je ona upravo izgovorila te riječi.

Nemam te namjeru uvrijedili, ali ne mogu izreći čaroliju mira dok me čuva jedan Ratnik. To jednostavno proturječi samoj srži čarolije...

Nadsvećenica Kuće Noći u Tower Groveu tada se složila sa svojom mladom profesoricom čini i obreda, te zapovjedila Dragonu da bude pratnja Anastaziji umjesto tog vampyrskog Ratnika. Te mu je noći bio povjeren zadatak da je čuva – da je štiti dok ona izriče čaroliju mira u srcu St. Louisa, A on je iznevjerio Anastaziju.

O, preživjela je ona. Nije poginula te noći, ali Dragon je dopustio zlu da pobjegne od njegova mača. Isto je to zlo stotinu sedamdeset sedam godinu potom usmrtilo njegovu ljubav, njegov život, njegovu vlastitu.

Dragon je teško disao. Stajao je naslonjen na nešto što mu je ugodno hladilo i smirivalo žegu koja mu je kiptjela u tijelo. Zatreptao je, podigao pogled i shvatio kamo su ga to noge odnijele. Dragon je bio naslonjen na kip Nyx postavljen ispred njezina hrama. Dok je promatrao mramorno lice Božice, šaputavi je vjetar otpuhao oblake s mjeseca i srebrna je svjetlost pomilovala Nyx, obasjavši joj oči.

U trenutku kratkom poput otkucaja srca, učinilo mu se da je živa i da ga gleda s tako strahovitom tugom da ga je zaboljelo srce, isto ono srce za koje je mislio da se razbilo na toliko dijelova da nikad više ništa neće osjetili U tom je trenutku Dragon shvatio što mora učiniti. ~ 253 ~

"Idem na taj obred. Promatrat ću i neću se miješati - osim ako zlo ne pokuša opet napasti. Dođe li do toga, ovaj put ti dajem svoj zavjet da ću ga sasjeći."

Zoey "Jesi sigurna da ne bi trebalo zamolit i Shaylin da dođe?" upitala me Stevie Rae. Sjedila je s Rephaimom na njihovu uobičajenom mjestu u busu dok smo čekali da nam se pridruži Thanatos.

"Stvarno mislim da ne bi bilo u redu da ona dođe", rekla sam.

"Obilježena je tek nekoliko dana. Nije se još stigla ni snaći kao početnica, a kamoli shvatiti taj svoj istinozor."

"Plus, najbolje da još krenemo razglašavat da ona ima istinozor", rekla je Afrodita. "Što manje ima onih koji znaju ono što se samo nas tiče, to bolje," "Samo, ona se spominje u Kramishinoj pjesmi", rekla je Stevie Rae, "Nismo sasvim sigurni da je tako. U pjesmi piše" - zaškiljila sam, kao da će mi to pomoći da se prisjetim, i onda uglavnom točno izrecitirala-"u pjesmi piše:

Kad se istinozorom gleda, Mrak nije uvijek isto što i zlo, a Svjetlo ne donosi uvijek dobro. Što ako je to o istinozoru isto kao i najveći dio Kramishine poezije - nešto što je mišljeno simbolički, a ne doslovno?"

"Božice, kako mrzim poeziju", rekla je Afrodita.

"Pa šta ni Kramisha neće doć?" rekla je Stevie Rae, zvučeći neobično cendravo. "Da odemo po nju?"

"Ne, Stevie Rae, moramo se zadržat na našem krugu - na našoj osnovnoj družini", rekla sam joj.

"Na Družini debila, uz dečke i moju malenkost", rekla je Afrodita.

"Seljanko, šta sad tebe muči? Nije da se nismo već znale pofajtat sa svijetom i uglavnom izać iz toga ko pobjednici."

"Zvučiš ustrašeno", rekao je Damien.

Stevie Rae se osvrnula oko mene prema Damienu, koji je sjedio po sredini s Erin.

"Strah me je", priznala mu je tiho.

"Nemoj se bojati." Rephaim je zavukao ruku oko nje. "Afroditina nas je vizija unaprijed upozorila. Ništa mi se neće dogoditi."

~ 254 ~

"Eh, nisam baš sigurna da se nije pametno bojati." Oglasila sam se, puštajući slutnji da mi pomogne u razlaganju misli. "Vidjet ću kako mi je mama poginula. Mene je toga strah, pa znam da ću se morati pripremiti za nešto užasno što je superteško gledati. Afrodita je imala viziju Rephaimove smrti, vjerojatno za vrijeme obreda za koji se upravo spremamo. Mislim da je okej što je Stevie Rae strah, a i tebe bi, Rephaime, trebalo biti strah - čisto u dovoljnoj mjeri da oboje budete pripremljeni i spremni za ružne stvari, ako se dogode."

"Mene je strah", priznao je Damien. "Jackova smrt još mi je odviše svježa, odviše bliska, pa me pomisao na to da ću vidjeti još jednu smrt straši."

"Svi ćemo biti uz tebe", kazala sam mu. "Svi smo u ovome zajedno."

"Mene je strah. Nikad još nisam izricala krug, a da nisam bila Blizanka", blebnula je Shaunee.

Nastalo je nelagodno zatišje, a onda je sa sredine autobusa Erin rekla: "Još uvijek sam ovdje. Još uvijek sam voda tvojoj vatri. Nećeš biti sama."

"Strah nam svima treba da budemo sigurni, a ne da poblesavimo", rekla sam s nevjerojatnim olakšanjem zbog toga što su Blizanke opet koliko-toliko počele razgovarati.

"Strah može biti koristan ako se ublaži zdravim razumom i hrabrošću."

Poskočili smo kad se Thanatos naizgled magički pojavila na ulazu u bus. U ruci je držala ogromoidnu košaru za čini, a na sebi je nosila dugi plašt s kapuljačom prekrasne safirnoplave boje. Izgledala je moćno, starinski i strašno. Onda se osmjehnula, i njezina se strahovitost promijenila i nekako nas uzela pod svoje, pa sam se čisto mrvicu opustila.

"Svi smo na broju", rekla sam joj nakon što sam progutala knedlu koja mi se stvorila u grlu. "Spremni smo."

"Zamalo ste spremni. Prije odlaska s kampusa imam zadatak za svakog od petero članova kruga. Budući da se radi o obredu otkrivanja, a čaroliju koju ću izreći omogućit će nazočnima da vide ono što je skriveno, svatko od vas na svetište mora donijeti nešto što otkriva neku inače prikrivenu istinu o njemu samome."

"Ojoj." Uzdahnula sam.

"Uzmite si trenutak da razmislite o tome što morate otkriti o sebi, a zatim otiđite po nešto čime ćete to simbolizirati. Budite brzi. Moramo ~ 255 ~

dovršiti naš obred i ostvariti čaroliju noćas, prije nego što prođe ponoć i počne novi dan."

Shaunee je prva od nas ustala. Djelovala je odlučno kad je požurila iz autobusa. Damien je otišao za njom. Zatim Stevie Rae. Pa Erin. Nešto mi je odjednom palo na pamet, pa sam prekopala po torbici. Pronašla sam što sam tražila na dnu, uz rabljene maramice, istrošeni balzam za usna i opći nered. Zadovoljno sam podigla pogled i opazila da Stark, Darius, Rephaim i Afrodita zjakaju u mene.

"Tebi treba pomoć da shvatiš šta ti je zadatak?" rekla je Afrodita, tek napola sarkastično.

"Zoey kod sebe već ima ono što joj treba", rekla je Thanatos.

"Da. U pravu je. Imam." Dobila sam vrlo nezrelu potrebu da isplazim jezik Afroditi, što nisam učinila (naravno). Bilo mi je dovoljno prekrižiti ruke i složiti samodopadnu facu.

Nismo morali dugo čekati da se moj krug opet okupi. Stevie Rae je stigla prva. Djelovala je neobično smrknuto. Nije ništa donijela u ruci, ali kad je sjela, vidjela sam da je jedan dlan položila na prednji džep traperica, kao da štiti nešto u njemu.

Damien je otišao sa svojom muškom torbicom, a s njom se i vratio, Uputio je Thanatos pretjerano vedar osmijeh i rekao: "Misija obavljena" Shaunee se vratila sljedeća. Ništa nije rekla. Samo se vratila na svoje sjedalo i ponovno počela buljiti kroz prozor.

Napokon se vratila i Erin. Sa sobom je nosila termalnu vrećicu, onakvu kakva se dobije u boljim trgovinama živežnih namirnica (kao u Utica Squareu) za nošenje sladoleda i zamrznute hrane kući. "Šta?" brecnula se na nas. "Vratila sam se. Spremni smo. Idemo."

Thanatos je jednim strogim pogledom suzbila Erinin ispad, od kojeg je polovica bivših Blizanki postiđeno šmugnula u dno busa. Zatim je kazala Dariusu: "Odvezi nas na plantažu lavande Sylvije Redbird."

Darius je izašao invalidskim busom s kampusa Kuće Noći. Očekivala sam da Thanatos sjedne (eh, kao normalna učiteljica) i nastavi se truckati s nama ostalima. Umjesto toga, jednom se rukom čvrsto primila za prečku za (uzdah) hendikepirane, dok je drugu zavukla u svoju prekrcanu košaretinu za čini i iz nje izvukla velik svežanj nečega što je izgledalo kao hrpetina korova prošarana grozdovima bijelih cvjetića, onakvih kakve sam tisućama puta već vidjela uz ceste i po poljima i jarugama Oklahome. ~ 256 ~

"Kao što svi znate, odlazimo izvesti obred otkrivanja, a ondje ću izreći čaroliju za zazivanje smrti koja će, nadam se, razjasniti prizore iz prošlosti, naročito one vezane uz umorstvo Zoeyne majke. Riječ je o teškom obredu i složenoj čaroliji." Thanatos je to kazala svima nama, ali sada se izričito posvetila Stevie Rae. "Kao što sam već spomenula, zemlja je ključna za ostvarivanje ove čarolije. Uspjeh vizije ovisi o moći tvoje spone sa zemljom, kao i o predanosti kruga oživljavanju prikaza događaja iz prošlosti."

"Ja sam jako povezana sa zemljom. Obećavam", rekla je Stevie Rae. Thanatos je zadigla kutove usana.

"To je izvrstan početak."

"A ja bih rekla i da je moj krug stvarno predan ovom obredu", rekla sam.

Začula sam kako moji prijatelji tiho potvrđuju to što sam rekla. "Šta je s tim korovom?" upitala je Afrodita.

Thanatos je primila jednu biljku, istresla je od ostalih i pokazala je svima nama. Kao što sam ispočetka i mislila, radilo se samo o običnom korovu kojem je na vrhu rasla hrpa običnih, ali nekako slatkih bijelih cvjetića, pomalo sličnih kravujcu.

"Ovo nije korov. To je prekrasan divlji cvijet zvan anđelika. Osobine su joj neobično snažne i čiste. To je cvijet komuniciranja. Kad se rabi u činima, svojom prirodom otkriva ono što je svjesnome oku skriveno. Za vrijeme noćašnjeg obreda ti ćeš, mlada moja Crvena Nadsvećenice, nositi krunu koju će tvoji prijatelji isplesti od ovog magičkog cvijeta."

"Uuuu! Pa to je super cool!"

Thanatos je predala naramak divljih cvjetića Stevie Rae. "Razdijeli ih. Vi ostali upletite u obruč biljke koje dobijete. Stevie Rae će prije obreda složiti te obruče na svojoj glavi."

"Da ih upletemo?" promrsio je Stark.

Stevie Rae je iskrcala hrpu cvijeća nama u krila. Pogledala sam Starka podignutih obrva.

"Nego što", rekla sam mu. "Da ih upletemo. Smrt naređuje."

"Pa, kad je već tako..." Uzdahnuo je i nespretno počeo upletali duge peteljke.

Dok smo svi upletali (čak i Rephaim, za kojeg se zapravo ispostavilo da ima nekakav čudan dar za uzlove, tako da je na koncu em izradio baš fora složenu pletenicu, em pomogao Starku oko džumbusa na kojemu je radio), Thanatos je hodala amo-tamo prolazom u busu i govorila nam, bilo je neobično slično sjedenju u pokretnoj učionici. ~ 257 ~

"Od trenutka kad nam stopala dotaknu zemlju na našemu obrednom mjestu moramo se usredotočiti na nakanu naše čarolije. Pokušajte istjerati ostatak svijeta iz svijesti. Posvetite se samo jednoj sitnici - želji da nam se dopusti da vidimo istinu o smrti Linde Heffer."

"O ubojstvu", začula sam vlastiti glas. "Ona nije samo umrla. Ubijenu je." Thanatos se okrenula i očima pronašla moje. Kimnula je glavom.

"Prihvaćam ispravak. Mi tragamo za istinom, tako da nam valja i govoriti istinu. Tvoja majka nije umrla od starosti ili bolesti. Ubijena je.

Mi tražimo da nam se dopusti da tome posvjedočimo."

"Hvala", rekla sam joj, pa se vratila uplitanju.

"Sretna je okolnost to što se umorstvo odigralo na plantaži lavande.

Lavanda je moćna magička biljka. Ima odlike pročišćavanja, ali lavandu je u svojoj najdubljoj suštini utjelovljenje spokoja. Ona smiruje i ublažava, zaziva mir i spokoj."

"Zbog čega je to dobro? Zoeyna mama ubijena je praktički usred hrpetine lavande. Izgleda da od tog njenog smirivanja nije bilo naročite koristi", rekla je Afrodita.

"Jedna biljka ne može utjecati na postupke nekoga tko je odlučiti poći putem razaranja. Lavanda nije mogla donijeti spas Zoeynoj majci, ali činjenica da je poginula okružena zemljom koja gaji lavandu znači da u samoj zemlji postoji nespokoj zbog nasilja počinjenog u prostoru namijenjenom miru."

"A to je za nas dobro zato što..." upitala sam je, osjećajući se nemalo tupo.

"Zato što će se zemlja htjeti riješiti nasilja koje joj je nanesenu. Valja očekivati da će nam pružiti prizore željno, premda ne i lako."

"Zašto ne lako?" rekao je Damien.

"Obredi i čini vezani uz velike emocije nikada nisu laki", rekla je Thanatos. "Čarolije smrti naročito su zahtjevne. Smrt rijetko kad surađuje, čak i kad je samo želimo opaziti, a ne u cijelosti prigrliti."

"Znači, kad je moja mama znala reć da ništa dobro nikad ne dođe lako, govorila je istinu", rekla je Stevie Rae. "Upravo tako", rekla je Thanatos. "Dakle, nastavimo se pripremati. Čarolija će imati tri dijela. Prvi će se odigrati na putovanju odavde do fizičkog mjesta našeg obreda. Zove se Otpuštanje. Kako bismo noćas bili uspješni, svi moramo biti jedinstveni u svojoj nakani. Očistite si svijest.

Usredotočite se."

"Na smrt?" upitala je Stevie Rae. ~ 258 ~

"Ne, na istinu. Usredotočite se na našu zajedničku želju da noćas potražimo i pronađemo istinu."

"Istinozor."

Nisam shvatila da sam naglas izgovorila tu riječ sve dok Thanatos nije kimnula i rekla: "Da, baš tako. Istinozor je izvrstan izraz za to. Noćas želimo vidjeti istinozorom."

Thanatos je otišla u stražnji dio autobusa da vidi kako Erin ide uplitanje anđelike. Osjetila sam nečije oči na sebi i podigla pogled s vlastitog vjenčića divljeg cvijeća, te ugledala Afroditu i Stevie Rae kako zure u mene.

"Noćas, 'što se istinozorom gleda'", tiho je citirala Afrodita. '"Mrak nije uvijek isto što i zlo. Svjetlo ne donosi uvijek dobro.'"

"Jesam ti rekla da smo trebali povest Kramishu", prošaptala je Stevie Rae. "Meni se čini da smo trebali povesti prokleti tenk", rekao je Stark.

"Očistite si svijest!" Praktički sam to prosiktala šaptom i sve ih opomenula strogim pogledom. Zatim sam se opet posvetila uplitanju.

Pokušala sam si očistiti svijest.

Pokušala sam razmišljati o istini.

Samo, bila sam premlada - previše ustrašena - previše zabrinuta. I tako je istina na koju sam se naposljetku usredotočila bila jednostavna, ali nipošto ne ona koju je Thanatos imala na umu: Istina glasi da mi treba moja mama i da bih bila spremna dati praktički bilo što, samo da ona opet bude živa i na mojoj strani.

Dvadeset sedmo poglavlje

Aurox Aurox je brzo otišao s kampusa Kuće Noći, pripazivši da bude dobrano ispred školskog autobusa. Mjereno ljudskim standardima, bilo je vrlo kasno i ceste su bile gotovo prazne. Bilo mu je drago što u vozilu postoji glas koji mu daje upute. Bilo mu je drago i što ima vremena voziti i razmišljati, a da se pritom ne brine hoće li ga odviše revni Darius otkriti kako ga prati.

Neferet mu je naredila da osujeti predstojeći obred i čaroliju smrti koju je Thanatos odlučila izreći, iako mu je jasno dala do znanja da pritom ne smije ubiti nijednu Svećenicu. Aurox se nije iznenadio što mu je drago zbog toga sitnog ograničenja. Dok mu je Neferet izdavala zapovijedi, načas ~ 259 ~

je postao uvjeren kako će mu narediti da usmrti Zoey. Od same mu se te pomisli smučilo, premda je Svećenica tvrdila da on nije u stanju ništa osjetiti. On je samo posrednik. Osjećaji drugih hrane njegovu snagu, ali nakon što ih jednom iskoristi, osjećaji bi se trebali raspršiti.

Zašto onda, još od onog trenutka kad je bio nasamo sa Zoey dok je plakala zbog majčine smrti, neprestano osjeća tugu, duboko, nesnosno očajavanje i grižnju savjesti, a odnedavna i još nešto, nešto novo? Aurox je shvatio da osjeća usamljenost.

Praktički je začuo podrugljiv smijeh Svećenice.

"Da, ja osjećam!" viknuo je, a glas mu je šuplje odjeknuo u jurećem vozilu kao da se nalazi sam u špilji - uvijek sam. "Ja doista osjećam, premda Svećenica kaže da ne mogu." Odalamio je šakom po upravljačkoj ploči, ne hajući za to što su mu se zglobovi raskrvarili, a kožna se presvlaka udubila. "Osjećam njezinu tugu. Osjećam njezin strah. Osjećam njezinu usamljenost. Zašto? Zašto osjećam ono što i Zoey Redbird?"

Svatko od nas životnim odabirima koje donosi odlučuje o tome što je, Glas Thanatos kao da se našao s njim u automobilu. Definiraju nas naši postupci, i nastavit će nas definirati čak i nakon smrti.

"Stvoren sam da služim Neferet." Je li moguće da Thanatos ima pravo, čak i kad je u pitanju stvorenje poput njega?

Daljnje riječi Nadsvećenice došle su mu u sjećanje kao u odgovor na pitanje. "... nije nužno da prošlost diktira budućnost."

Tada je progovorio onaj glas u autu i raspršio mudre riječi Thanatos.

Kazao mu je da skrene desno, pa će nakon osam stotina metara stići na odredište. Aurox je izveo skretanje, ali zatim je produžio preko jarka i stao tek nakon što je bio posve siguran da će parkirati automobil podalje od prolazećih farova i znatiželjnih očiju. Izašao je iz auta, te tiho i hitro pošao naporedo s pošljunčanim puteljkom, koji ga je doveo do skromne kućice.

Aurox je zastao prije nego što je stigao do kuće, i to ne samo zato što se morao prikriti u malome voćnjaku pokraj nje, ili u velikom polju lavande oko nje. Zastao je zato što je ugledao spaljeni krug unutar bilja u zimskome snu. Prepoznao je tu paljevinu. Zemlja nije ostala oprljena, a lavanda uništena, od ognjenog plamena. Ne, nego od studenog plamena od ledenog razaranja.

Mrak je bio ovdje, spomenuo se Aurox. A onda je shvatio. Neferet i bijeli bik učinili su to djelo. Oni su ubili majku Zoey Redbird.

Nešto je tada skliznulo u njemu, kao da se neki zupčanik koji je dotad zapeto stajao u kalu i blatu napokon oslobodio. Aurox je osjetio kako ga ~ 260 ~

noge izdaju, pa se teško naslonio na grubu koru jednog drveta i počeo čekati... motriti... ali ništa ne poduzimati.

Dragon Brzo i lako pronašao je Zoeynu kućnu adresu. Imanje njezine bake nalazilo se na samo otprilike sat vremena vožnje odatle. Pričekao je da školski autobus napusti kampus, pa polako krenuo za njim, pazeći da ga uvijek pozorni Darius ne primijeti u retrovizoru. Dragon se nije morao zadržavati u blizini autobusa. Znao je kamo ide. Znao je što mora učiniti.

Dužnost je sve.

Njegova je zadaća skrbiti za sigurnost škole i njezinih učenika.

Jedan zmaj štiti svoje.

A njemu je jedino to preostalo - zmaj.

Slom je meni donio tvoj kraj Jedino mi preostaje biti zmaj.

Vlastite su mu se riječi narugale.

"Kazao sam ti islinu!" viknuo je praznini. "Anastazija, tebe više nema.

Nije mi preostalo ništa osim zmaja i moje dužnosti."

Bez družice koja uz mene vjerno diše kako da te pronađem ikada više?

Učinilo mu se da je Anastazijin odgovor pahnuo oko njega, pun miomirisa plodna tla s obala moćne rijeke Mississippi i toplih dasaka vlažnih ljetnih lahora u kojima kao da suncokreti potvrdno kimaju teškim glavama.

"Ne!" viknuo je da rasprši to sjećanje. "To je sve nestalo. Ti si nestala.

Ništa više nemam. Nisam ja donio ovu odluku, nego tvoja Božica, kad je dopustila da mi te oduzmu jer sam pred onoliko godina bio milostiv."

Odmahnuo je glavom. "Neću ponoviti istu grešku."

Zanemarivši prazninu u sebi, Dragon Lankford nastavio je voziti.

Zoey Kako smo se približavali bakinoj kući, tako me obuzimala sve jača nervoza. Želudac me ubijao. Glava me boljela. Vjenčić od anđelike ispao mi je bezvezan. Stark mi je morao pomoći da ga dovršim. Ozbiljno. Stark.

A taj dečko nije baš primjer vještine uplitanja.

Moja mama je istina. To je sve što znam.

"Upamtite", rekla je Thanatos kad smo skrenuli na poznati bakin prilazni put. "Nakana je bitna. Došli smo otkriti istinu kako bismo mogli

~ 261 ~

donijeti pravdu za jedan prerano oduzeti život. Ništa više. Ništa manje."

Pogledala me. "Ti to možeš. Hrabrosti ti ne nedostaje."

"Jesi li sigurna?" Šturo se osmjehnula.

"Duša ti je bila smrskana. To je trebala biti smrtnu kazna, no ostala si na životu i još si se vratila sebi, te sa sobom dovela i svog Ratnika.

Nikome to dosad nije uspjelo. Hrabrosti ti ne nedostaje", ponovila je, Stark mi je stisnuo ruku. Kimnula sam kao da se slažem s njom, ali u sebi sam vrištala drugačiju istinu: Da sam zaista bila hrabra, bila bih uspjela spasiti Heatha i duša mi se nikad ne bi smrskala i ne bih ni trebala ići spašavati Starka!

Na svu sreću, prije nego što mi je išta od toga stiglo prijeći preko usana i zabrljati sve u čemu nam je Thanatos nastojala pomoći, Darius je zaustavio bus i otvorio vrata. Samo smo ostali sjediti. Thanatos je napokon rekla: "Zoey, ti prvu moraš dotaknuti zemlju. Tvoja je majka ovdje ubijena."

Ustala sam i, držeći se i dalje za Starkovu ruku, sišla niz stube busa.

Stali smo pred bakinom kućom. Bus je izgledao neobično neprimjereno na malenom pošljunčanom prostoru za parkiranje pokraj bakina Jeepa.

Valjda zato što sam znala da baka ne boravi u svojoj kućici za vrijeme sedmodnevnog obreda čišćenja, očekivala sam da kuća bude tamna i neobična, ali izgledala je upravo suprotno. Svaka je soba bila obasjana.

Tako je blistala da sam morala zaškiljiti da mogu pogledati izravno u nju.

Prozori su svjetlucali kao da im je staklo nedavno bilo ulašteno. I veliki je prednji trijem bio rasvijetljen, otkrivajući pogledu udobne stolice za ljuljanje i stoliće spremne za limunadu.

A onda se tu stvorila baka, i privila me uza se i ispunila mi svijet mirisom djetinjstva.

"O, u-we-tsi-a-ge-ya, kako mi se srce raduje što te vidim!" rekla je kad smo se napokon uspjele pustiti iz zagrljaja.

Nosila je onu haljinu od jelenje kože koju je najviše voljela. Znala sam da je tako stara da je ona zajedno sa svojom mamom izradila urese od ljubičastih i zelenih perlica koje joj krase pršnjak. Često mi je znala pričati kako se, kao djevojka, s jednom mudrom ženom iz svojeg plemena zamijenila za pojas koji je cijele jedne zime ukrašavala, da bi zauzvrat dobila od nje školjkice i perlice kojima je zatim izvezla rukave i porub.

Sjećala sam se vremena kad je ta haljina bila tako besprijekorno bijela da mi je sličila na oblake, ali sada je bila žućkasta. Zbog toga je trebala ~ 262 ~

djelovati staro i pohabano, ali nije. U mojim je očima zbog toga izgledala kao da je istinski voljena i vrednija od bilo koje cijene koju bi mogla postići u trgovini ili u nekom dražbovnom ratovanju na eBayu.

K tome, nisam mogla ne primijetiti da je baka izgubila na težini i da pod izražajnim očima ima tamne kolobare.

"Kako si mi, bako?"

"Bolje mi je sada, kćeri moja. A uvjerena sam da će mi nakon noćašnjeg obreda biti još i bolje." Baka je stisnula šaku preko srca i s poštovanjem se naklonila Thanatos. "Blagoslovljena bila, Nadsvećenice."

"Blagoslovljena bila, Sylvia Redbird. Zadovoljstvo mi je osobno se upoznati s tobom. Samo bi mi bilo draže da su okolnosti drugačije."

"Kao i meni. Baš bih voljela sjediti i popričati sa Smrću", rekla je baka, s tračkom one stare iskričavosti u očima.

"Iskazuješ mi počast", rekla je Thanatos. "Iako ne tvrdim da sam Smrt. Samo imam afinitet za nju."

"Za nju?" priupitala ju je baka.

"Svakoga od nas na svijet donosi majka. Zar ne stoji onda i zaključak da će nas jedna majka i pozvati da otiđemo s ovoga svijeta?"

"Ha. Nikad nisam na to tako gledala", rekla je Shaunee.

"To čak zvuči nekako lijepo", rekla je Stevie Rae. "Ovisi o tome tko ti je majka", rekla je Afrodita.

"Ne, Proročice. To ovisi o onoj Majci", ispravila ju je Thanatos.

"Pa, to je dobra vijest", rekao je Damien. "Moja mama nije bila žena iz noćne more, kao Afroditina, ali nije me baš ni podržavala."

"Ovaj razgovor je baš zanimljiv i sve to, ali zar se ne bismo trebali posvetiti čaroliji?" rekao je Stark. "Zar sve ostalo nije samo izazivanje problema?"

"U pravu si, mladi Ratniče", rekla je Thanatos. "Počnimo. Sylvia, molim te, odvedi nas do točke na kojoj si otkrila tijelo svoje kćeri."

"U redu."

Baka je morala prijeći samo nekoliko koraka od mjesta gdje smo stajali. Točka je bila krajnje upadljiva. Tamo, na rubu polja lavande koje je doticalo sjevernu stranu bakine kuće i dosezalo njezin travnjak, stajao je savršen krug spaljenih biljaka. Cijelo je tlo bilo pougljenjelo, mrtvo i užasno. Čak su i biljke na rubu kruga djelovale sparušeno i uvelo.

"Nema krvi", rekla je Thanatos, podigavši ruku kako bi spriječila da netko od nas nesmotreno uđe u krug razaranja.

"To je bila jedna od neobičnosti koje šerif i njegovi zamjenici nisu mogli objasniti", rekla je baka. ~ 263 ~

Thanatos je prišla baki i postavila se točno ispred nje. Položila joj je ruku na rame, i vidjela sam kako baka duboko, zgranuto udiše, kao da ju je Nadsvećenica putem dodira prožela energijom.

"Shvaćam da ti ovo teško pada. Ali pitanje je neophodno. Na koji je točno način poginula tvoja kći?"

Baka je još jednom udahnula, pa bistrim, snažnim glasom rekla: "Moja je kći bila preklana."

"No nisu pronašli krv na zemlji oko njezina tijela?"

"Ne. Ni kapi ovdje. Ni kapi na trijemu. Ni kapi u kući."

"A u samome njezinu tijelu? Je li bilo zaostale krvi u njezinu tijelu?"

"U mrtvozornikovu izvještaju stoji da nije. Stoji i da je to nemoguće.

Da je Lindu snašlo nešto više od prerezanog grkljana, ali da su pronašli samo pitanja, ne i odgovore. Jedino su njih uspjeli pronaći."

"Sylvia Redbird, došli smo ovamo po odgovore, ako si dovoljno snažna da ih vidiš."

Baka je podigla bradu.

"Jesam."

"Onda ćemo uslišiti to djelo. Svi obredi vampyra počinju sa svetištem naše Božice u svojoj sredini", kazala nam je Thanatos. Upravo sam pomislila da svi mi to već znamo kad je onim stoje potom rekla zaustavila te riječi u mojoj svijesti. "Sylvia, zamolila bih te da budeš svetište u srcu ovog obreda. Jesi li voljna to učiniti?"

"Jesam."

"Neka onda tako i bude. Ući ćeš na oskvrnuto tlo uz mene i pokazati mi točno gdje si pronašla svoje dijete. To će biti mjesto našeg svetišta i središta, srce i duh našega kruga." Pogledom je obuhvatila nas ostale.

"Nitko drugi ne smije ući. Krug Nyx još nije izrečen, ali naša je nakana jasno usmjerena na ovaj prostor. Prijeći ćete njegove rubove tek kako se bude prizivao svaki pojedini element." Prešla je pogledom sa Starka na Dariusa i zatim Rephaima. "Ratnici, oblikujte trokut izvana i opašite krug." Thanatos je uprla prstom ravno preda se. "Rephaime, sjever je u onom smjeru. Tvoje je mjesto ondje. Stark, zauzmi položaj na istoku.

Dariuse, tvoje mjesto je na zapadu."

"Gdje hoćeš mene?" upitala ju je Afrodita.

"Izvan kruga, kao zaštitnicu jedinog preostalog položaja - onog na jugu."

"Ona nije Ratnica", rekao je Darius.

"Ne, ona je nešto moćnije, Proročica naše Božice. Sumnjaš li u njezinu snagu?" ~ 264 ~

Afrodita se podbočila šakama i podigla plavu obrvu prema njemu.

"Ne. Nikada ne bih sumnjao u njezinu snagu", rekao je Darius. I, naklonivši se Thanatos, on, Afrodita i ostali Ratnici otišli su zauzeti svoja mjesta izvan kruga.

Thanatos je primila baku za ruku i, ponijevši svoju košaru za čarolije, rekla: "Jesi li spremna, Sylvia?"

Baka je kimnula i potvrdno joj odgovorila na jeziku Cherokeeja.

"Uh." Zajedno su ukoračile u krug razaranja. Baka je odvela Thanatos do mjesta tek nešto južnije od sredine. Pokazala je na njega.

"Ovdje je bila moja kći."

"Sjedni ondje gdje je nekoć ležalo tvoje dijete. Okreni se na sjever, u smjeru elementa zemlje, i predstavljaj duh Nyx u ovome krugu, koji želimo preuzeti od razaranja i na temelju otkrivene istine ponovno prisvojiti."

Baka je ozbiljno kimnula glavom. Sjela je s gracioznošću od koje joj se haljina od jelenje kože blago uzbibala. Usmjerila se na sjever, leđima okrenuta nama, ali opažala sam da i dalje uzdiže bradu, a ramena su joj ponosito zabačena.

U tom sam se trenutku tako ponosila njome da sam pomislila da će mi srce prepući.

Thanatos je položila svoju košaru pokraj bake. Otvorila ju je i iz nje izvadila prekrasan komad baršunaste tkanine od istog materijala od kojeg je bio skrojen njezin plašt. Protresla je četvorinu i prostrla je na zemlju ispred bake. Zatim je izvadila vjenčiće anđelike koje smo ispleli.

Iznenadila sam se kad sam vidjela kako lijepo izgledaju tako naslagani jedni uz druge, dok bijeli cvjetići praktički blistaju spram safirnog baršuna. Potom je iz košare iznijela vrećicu od crnog baršuna kojom se, bila sam uvjerena, Anastazija u svoje vrijeme služila na nastavi. Ako me sjećanje ne vara, pokazat će se da je vrećica puna soli. Položila je i nju i pet svijeća koje predstavljaju svaki element na tkaninu. Sve se to sad nalazilo baki nadohvat ruke.

Thanatos se okrenula prema nama. Glas joj se s lakoćom pronio kroz noć, kao da su čak i kukci i ptice oko nas utihnuli da slušaju.

"Izricanje ovog kruga bit će neuobičajeno, budući da je naš obred zapravo čarolija unutar obreda unutar kruga, premda ćemo započeti zrakom i završiti duhom. Kako budem prozivala svakoga od vas, tako prilazite našem svetištu. Dajte Sylviji predmet koji simbolizira istinu o ~ 265 ~

vama koju želite otkriti. Kažite joj svoju istinu. Ona će vam zauzvrat dati pripadajuću svijeću. Zatim otiđite do svojeg mjesta na obodu kruga."

"Hoćeš li ti onda prizvati elemente?" upitala sam ju, jer nisam više bila sigurna predvodim li sama izricanje kruga ili ne.

"Nas dvije ćemo zajednički izreći ovaj krug, mlada Svećenice", kazala mi je. "Ja ću izgovoriti inkantaciju čarolije i povezati je solju. Ti ćeš pripaliti svijeće. Namjera mi je da, nakon što se prizove duh i uspostavi krug, sljedeće riječi koje izgovorim, uz pomoć svih elemenata - a napose zemlje - bace čaroliju i prizovu Smrt."

"Okej", rekla sam. Pogledala sam svoje prijatelje, koji su mi kimnuli.

"Spremni smo."

"Damiene, dođi do svetišta i predstavljaj svoj element, zrak." Čula sam kako je Damien duboko udahnuo prije nego što je ukoračio u krug upropaštene lavande i pristupio baki. "Što ti to želiš otkriti duhu?" upitala ga je Thanatos.

Damien je posegnuo u mušku torbicu koju je uvijek nosio preko ramena i iz nje izvadio MAC-ovu kompaktnu pudrijeru. Otvorio ju je, a mjesečina se odbljesnula s nje, otkrivajući razlomljenu površinu i smrskani odraz. Kad ju je uručio baki, kazao je: "Donio sam slomljeno zrcalo, jer premda možda izgledam i ponašam se kao da mi je dobro, potajice se pitam je li Jackova smrt zauvijek nešto slomila u meni."

Baka je položila pudrijeru na svetišnu tkaninu i zatim uručila Damienu žutu svijeću zraka. Pritom mu je dotaknula ruku i rekla: "Čujem te, dijete." Damien je otišao na bakinu desnu stranu i zauzeo istočno mjesto na obodu kruga.

"Red je na meni", tiho je kazala Shaunee. pa otišla do bake. Kad je stigla do nje, pružila joj je dugo bijelo pero koje je dotad obavijala dlanom.

"Ovo pero simbolizira moju želju da se, premda se već jako dugo bojim biti sama, oslobodim toga straha."

Baka je položila pero pokraj Damienova razbijenog zrcala i uručila Shaunee njezinu crvenu svijeću. "Čujem te, dijete", rekla je i dodirnula joj ruku blago, obzirno, baš kao i Damienovu.

Erin ništa nije rekla. Hitrim je koracima prišla baki i pružila joj onu termalnu vrećicu koju je donijela u autobus. Baka ju je otvorila, zavukla u nju ruku i iznutra izvadila kocku leda.

"Ovo sam ja iznutra. Sleđena sam, kao da zapravo nemam nikakvih osjećaja." ~ 266 ~

Baka je uzela led i dodala ga drugim predmetima na svetišnoj tkanini. Uručila je Erin njezinu plavu svijeću, nježno je dotaknula i rekla joj: "Čujem te, dijete." Bezizražajna lica, Erin je otišla na zapadni obod kruga.

"Poželi mi sreću", prišapnula mi je Stevie Rae. "Sreću", rekla sam joj tiho.

Otišla je do bake i osmjehnula joj se odozgo.

"Bok, bako."

"Zdravo, dijete zemlje." Baka joj je uzvratila osmijeh. "Što mi to želiš otkriti?"

Stevie Rae je iz džepa svojih traperica izvadila list papira. Bio je crn, kao papirnati materijal koji smo znali dobivati u osnovnoj školi za izrezivanje oblika na satovima likovnog. Pružila ga je baki i rekla: "Ovaj papir je kao moj strah od toga da će mi Rephaima preoteti nešto tamno i strašno što zapravo baš i ne shvaćam."

Baka je rasklopila crni papir i izravnala ga na svetišnoj tkanini.

Uručila je Stevie Rae zelenu svijeću, blago je dodirnula i kazala joj: "Čujem te, dijete."

Prije nego što je Stevie Rae zauzela svoje mjesto na sjeveru, Thanatos je uzela ispletene vijence anđelike i stavila ih na glavu Stevie Rae. "Zemljo, putem nje istinito otkrij djelo. Tako ćemo zatražiti da postane cijelo."

"Hvala. Dat ću sve od sebe", ozbiljno je rekla Stevie Rae, pa zauzela svoje mjesto u krugu.

Došao je red na mene. Nyx, molim te, daj mi snage da podnesem ono što ću noćas vidjeti. Otišla sam do bake. Ona mi se nasmiješila i rekla: "Što mi to želiš otkriti, u-we~tsi-a-ge-ya?"

Torbicu sam ostavila u autobusu, ali prije toga sam iz nje izvadila svoju simboličnu stvarčicu. Iz džepa traperica izvadila sam gumicu za kosu. Bila je to jedna od onih umotanih koje navodno ne čupaju kosu kad ih se koristi, ali to nikad zapravo ne bude tako. Pružila sam je baki.

"Sada se gotovo cijelo vrijeme osjećam kao da me hrpa različitih osoba razvlači u hrpu različitih smjerova. Ponekad imam dojam da ću puknuti kao gumica i iznova se smrskati. Ovaj put zauvijek."

Baka je polagano položila moju gumicu za kosu na svetišnu tkaninu.

Kad mi je uručila moju purpurnu svijeću, dlanovima je obuhvatila moje ruke. Glas joj je tek malčice zadrhtao kad je rekla: "Čujem te, dijete." ~ 267 ~

Zatim sam zauzela mjesto iza bakinih leđa, ostajući u sredini kruga, i pogledom upitala Thanatos koji bi mi potez trebao biti sljedeći.

Nadsvećenica je iz košare za izvođenje čarolija izvadila kutiju dugih drvenih šibica. Podigla je vrećicu soli i kazala mi: "Smiješ ostaviti svoju svijeću na svetištu. Tvoja baka služi kao čuvarica duha sve dok ne prizoveš svoj element."

Položila sam svijeću na sredinu malenoga kruga koji je baka napravila od stvarčica koje joj je svatko od nas dao. Prignula sam se i poljubila je u meki obraz. "Što god mi noćas vidjeli, imaj na umu da te ja volim i da još uvijek imamo jedna drugu", rekla sam.

Baka me zagrlila i pomislila sam da će me poljubiti u obraz. Umjesto toga, prišapnula mije: "U-we-tsi-a-ge-ya, čuvaj se. Osjećam kako nas neke oči promatraju iz sjena."

Prije nego što sam uspjela išta reći, Thanatos mi je pružila šibice, a zajedno s njima i završne upute.

"Držat ću se tebi slijeva, tako da ćeš ti fizički predvodili izricanje kruga, ali kako budemo prilazile svakom pojedinom elementu, ja ću ga zazivati. Čarolija otkrivanja isprepletena je s pozivom elementima. Dok budemo obilazile krug, povezivat ću čaroliju solju i, ako nas ona sluša, zazvati Smrt." Thanatos je podigla glas i uputila riječi mojim pozornim prijateljima. "Očekujem da će moja invokacija polučiti posve opipljivu reakciju unuku ovako snažnog kruga. Budite pripravni i imajte na umu da ovaj obred nije nešto što se radi vama, već nešto što se radi zajedno s vama." Zatim je podigla ruke i izgovorila: "Početak nek nam bude poput svršetka koji se želi - ištemo istinu da zemlja ova, i svatko od nas, što prije zacijeli."

Thanatos i ja zajedno smo prišle Damienu, koji je objema rukama čvrsto držao svoju žutu svijeću i izgledao jednako usplahireno kao što sam se ja osjećala.

I eto, počinje, pomislila sam. Molim te, Nyx, pomozi mi. Neću ovo moći bez tebe.

~ 268 ~

Dvadeset osmo poglavlje

Neferet Sjenke su bile uzrujane. Nešto nikako nije bilo kako treba.

"Pročitajte sljedeće poglavlje u udžbeniku iz sociologije. Ja moram otići da nešto obavim." Neferet je odsječno dala zapovijed svojim vidno iznenađenim učenicima s petog sata, pa žurno izašla iz učionice. Ogrnula se izmaglicom i mrakom da znatiželjne oči i odviše radoznali profesori ne opaze kako užurbano odlazi prema svojoj privatnoj odaji. Ondje sije brzo

~ 269 ~

rasjekla dlan. Okrenula ga je naviše, skupila i ponudila kao žrtvu. "Pijte!

Recite mi što nije u redu!"

Niti Mraka sjatile su se oko njezine krvi, hvatajući se za nju poput pijavica. Dok su se hranile, svijest su joj počele ispunjavati prošaptane riječi mnogih različitih glasova.

Posrednik ne čini ništa da zemlju osujeti u sprezi s duhom smrt će opet se vidjeti. "Što?" Bijes je navro u Neferet. "Zar Aurox nije tamo? Zar je tako glup da nije pronašao imanje?"

Posrednik stoji po strani Umiješati se ne kani "Prisilite ga da se umiješa! Da osujeti taj prokleti obred!" Sva su ticala uglas zabrbljala, stvarajući joj zbunjujuću graju u svijesti. Stisnula je šaku i otjerala ih. "Izvršite moju zapovijed! Dobile ste krv."

Gomila šaputavih glasova naglo je ušutjela kad se utvara bijelog bika utjelovila nasred njezine odaje. Prilika je bila prozirna i ne posve oblikovana, ali kroz um joj je grmnuo njegov glas, moćan i očito ozlojeđen.

Već sam ti rekao da tvoje žrtvovanje mora biti dostojno zapovijedi!

Neferet je s naporom zatomila bijes u sebi i tihim se, molećivim riječima obratila utvarnoj prikazi: "Ali Posrednika sam dobila na dar od tebe. Zašto bi se za upravljanje stvorenjem sazdanim od Mraka tražilo veliko žrtvovanje? Nije mi čak jasno ni zašto on odstupa od moje zapovijedi."

Pri njegovu sam te stvaranju upozorio da žrtva kojom je oblikovan nije bila savršena, pa će i Posrednik imati mana.

"Pa, da znaš da sam u zadnje vrijeme počela sumnjati u njegovu inteligenciju."

Može biti da on razmišlja samostalno, umjesto da ne razmišlja.

"Znači, lijen je? Dala sam mu zadatak, a on stoji skrštenih ruku!"

Neferet je zastala da obuzda bijes, pa dramatično uzdahnula. "Nije da to meni pretjerano smeta, ali čini se da nema poštovanja za tebe."

Ah, nesmiljena moja, ganut sam što se brineš za mene. Možda Posrednika ipak treba potaknuti.

"Potakneš li ga, bit ću ti zahvalna." Neferet se duboko poklonila prikazi.

Za tebe će ga moje niti natjerati na djelovanje. Svejedno, potrebno im je primjereno žrtvovanje.

Nastojeći ne odati ozlojeđenost glasom, Neferet je rekla: "Pa dobro. Kakvo to žrtvovanje traže?" ~ 270 ~

Posrednik je zvijer, stoga za upravljanje nad njim valja žrtvovati zvijer.

"Zvijer? Nekog nazovigavrana?"

Ne, žrtva mora biti stvorenje koje je u savezu s tobom.

Neferet je osjetila mučninu.

"Skylar? Moram žrtvovati svojega mačka?"

Ako ti to teško pada, izaberi neku drugu. Ovdje ima mnogo mačaka, zar ne...

S tim riječima, utvara bijelog bika zatitrala je i zatim se raspršila. S izrazom hladne odlučnosti na licu Neferet je uzela britki atame sa svog toaletnog stolića, otvorila vrata svoje odaje i posvetila se prizivanju savršene žrtve. Neće to biti Skylar - on nije Ratnikov mačak. Njegova smrt ne bi bila prožeta primjerenim nasiljem. Ne, postoji samo jedna mačka čija bi smrt odgovarala njegovu prohtjevu. Ogrnuta maglicom i sjenkama, Neferet je otklizila u noć...

Zoey Dođi, zraku, dahom Nyx milo nas, meko takni.

Od prve rečenice čarolije Thanatos znala sam da ovakav krug nikad još nisam doživjela. Prije svega, glas Nadsvećenice se promijenio. Nije počela vikati, ni išta slično, ali u pjevnoj kadenci čarolije bilo je nečega što joj je osnažilo glas, i njezine riječi kao da su oživjele i okružile nas. Kako je govorila dalje, ta se snaga izlijevala u prostor oko nas. Srsima mi je prožela kožu i spuznula niz tijelo. Opazila sam da se Damienu ježe podlaktice, a znala sam da ona utječe i na sve ostale.

Pomozi nam pri izricanju ove čarolije; Sjene prošlosti s ovog mjesta otpuši, razmakni Da u krugu se ovome način smrti razotkrije.

Thanatos je raskošnim pokretom pokazala Damienu da pripali svoju svijeću. Svećenica mi je kimnula i kresnula sam šibicu, zapalila stijenj i rekla: "Zraku, molim te, pridruži se našem krugu."

Uz moćni hvuš! vjetar se uskomešao oko nas, podižući mi kosu i zalepetavši plaštem Thanatos.

"Do vatre", rekla mi je, pa sam otišla do Shaunee u smjeru kazaljke na satu, deosil. Razrogačeno je gledala smeđim očima iza nas. Prisjetila sam se bakina upozorenja, osvrnula i zgranuto uzdahnula. Sjajna pruga jarkocrvene svjetlosti puzala je od Damiena i obilazila krug od njega prema Shaunee. ~ 271 ~

Poznavala sam srebrnu nit koja se često javljala pri mom izricanju kruga, ali ovo je bilo nešto drugo. Da, bilo je moćno, ali i nekako zlokobno.

Nisam znala vidi li Thanatos prugu ili ne; nisam znala je li dobro ili loše što je tu, ali nisam htjela prekinuti čaroliju Nadsvećenice koja je već zazivala vatru.

Dođi, vatro, bukni sigurno, vjerno i snažno.

Smoždi, spali i razori sve što sujeti nam zor; U nasilnoj smrti prikaži što bilo je važno Plamenim nam sjajem istinit daj odgovor.

Shaunee je na njezin znak podigla crvenu svijeću, a ja sam je pripalila s riječima: "Vatro, molim te, pridruži se našem krugu."

Kao da smo se odjednom našle unutar požara. Plamenovi su buknuli s tijela Shaunee i ispunili već ožeženi krug, ali ta vatra nije pojačala razaranje. Umjesto toga, začula sam silno siktanje i odasvud gdje je dotad vladala smrt i pošast podigla se maglica, kao da je vatra naišla na led, a ne na zemlju.

Zatim se zrak pridružio vatri, i plamenovi i maglica sijevnuli su u nebo i ondje bljesnuli.

"Munja." Glas Shaunee bio je prigušen od divljenja. "Zrak zajedno s vatrom stvara munju."

"Do vode", rekla je Thanatos.

Debela pruga žarkog crvenila pošla je za nama.

Kad smo stale pred Erin, djelovala mi je ustrašeno, ali kimnula nam je i rekla: "Hajde. Spremna sam."

Thanatos je progovorila: Dođi, vodo, ovaj kružni prostor oblij.

Plimom istine speri zlo što se ovdje skori; Pogledu našem suzno lice smrti otkrij Nasilja nas oslobodi i oči nam otvori.

Erin je podigla svijeću prema mojoj šibici kad sam rekla: "Vodo, molim te, pridruži se našem krugu."

Začula se tutnjava, kao da smo odjednom bile prebačene u srce vodopada. Noć se pretvorila u blistave nijanse modre, tirkizne i safirne svih boja vode. Element je pokuljao u začađeni krug. Voda se počela kovitlali poput raspomamljenog vira i zatim, baš kao i zrak i vatra, pokuljala ravno uvis, prema nebu kojim su sijevale munje. Oblaci su se ~ 272 ~

počeli nadimati i previrati - tresnuo je grom, popraćen tako silovitom provalom grmljavine da sam se sva zgrozila.

"Ne", rekla je brzo Erin. "Voda se ne ljuti na nas."

"Kao ni vatra", rekla je Shaunee.

"Ni vjetar", dodao je Damien.

"Elementi bjesne zbog zlodjela koje je ovdje bilo počinjeno", rekla je Thanatos. "Pripremi se, kruže. Idemo do zemlje."

Dok su se olujni oblaci skupljali nad nama, a munje obasjavale nadolazeću oluju, prišla sam Stevie Rae i stala ispred nje.

"Sad se mora po kaubojski", rekla je.

Thanatos je kimnula glavom i izgovorila zazivanje zemlje: Dođi, zemljo, blagorodna i zelena.

U tebi se krije jedna pogibija mučna; Otvori njedra da tajna ne bude skrivena Uloga je tvoja za dostizanje pravde ključna.

Stevie Rae je prinijela zelenu svijeću mome plamenu.

"Zemljo, molim te, pridruži se našem krugu."

Tlo pod našim nogama počelo je podrhtavati kao da stojimo usred potresa. Nisam uspjela suzdržati kratak ciktaj koji mi se oteo s usana.

"Zoey!" kriknuo je Stark. Opazila sam da tetura ne bi li prišao krugu, koji je sada potpuno opasavala debela pruga jarkog crvenila. "Čekaj, ne treba!" viknula je Stevie Rae kroz kakofoniju ljutitih elemenata. "Kao i drugi elementi, zemlja se ne ljuti na nas. Neće ona nama ništa. Gle, ona obnavlja tlo."

Spustila sam pogled i vidjela da ima pravo. Tlo koje je voda oprala sad se preokrenulo i presložilo, i namjesto pepela i ostataka sažganih biljaka otkrilo izdašnu crvenu oklahomsku zemlju.

"Vidiš, obnavlja se da bude kako treba", rekla je Stevie Rae. Kad je to izgovorila, podrhtavanja su se ublažila, a zatim i potpuno prestala.

"Moramo dovršiti krug i čaroliju", rekla je Thanatos. "Prizovi duh, Zoey. Sada."

Aurox Iz svoga skrovišta unutar voćnjaka Aurox je promatrao oblikovanje sjajnog rumenog kruga. Snagom je izazivao strahopoštovanje; bilo je nevjerojatno promatrati moć elemenata. Osjećao je emocije koje zrak, vatra, voda i zrak izazivaju u početnicima koji ih utjelovljuju i vampyrici.

Radost, hrabrost i pravična osvetoljubivost ispunili su krug i počeli se prelijevati preko ruba, oblijevajući ga. ~ 273 ~

Aurox je mogao iskoristiti tu energiju da se promijeni - da se preobrazi u stvorenje koje bi izašlo iz njega, napalo Rephaima kao što mu je zapovjedila Neferet i u svakom slučaju osujetilo čaroliju koju je Nadsvećenica već zamalo izrekla do kraja.

Zurio je u Zoey. Sva blistava, obratila se starici koja je sjedila u sredini kruga. Aurox je znao da nakon što Thanatos zazove završni element, duh, a Zoey pripali purpurnu svijeću, krug će postati potpun, a čarolija otkrivanja počet će djelovati u punoj snazi.

Ako je misli spriječiti, mora sada nešto poduzeti.

Ustao je, boreći se sam sa sobom.

Stvoren sam da služim Neferet. Ona služi Mraku.

Pred njim se elementalno Svjetlo Božice presijavalo i širilo, tako čisto i bistro, napose u usporedbi s onim što su okaljali Mrak i razaranje.

Ne bih ovo smio spriječiti! Duboko u njemu, vlastiti mu je duh vikao da ih ne osujeti. Da umjesto toga pričeka, da im posvjedoči, da...

Bol je provalila u Auroxa kad su ga ticala Mraka stala šibati sa svih strana. Proširila su mu se tijelom, gusto i ljepljivo poput mreže. Aurox je ostao bez daha kad su mu se počela upijali u kožu, stapali se sa stvorenjem skrivenim u njemu i buditi ga. Aurox je osjetio kako se bik nezaustavljivo pomalja iz njega. Stvorenje mu je zauzelo tijelo. Znam samo jedno, završnu zapovijed Neferet: napasti Rephaima. Spuštene glave, ljeskav, posve oblikovanih smrtonosnih rogova, Aurox je nasrnuo na Rephaima.

Zoey Thanatos i ja polagano smo i oprezno otišle do bake, koja je zaštićena od svake neugodnosti sjedila usred previranja elemenata. Kad smo stale pred nju, vidjele smo da je problijedjela, ali ruke su joj bile posve smirene kad je podigla purpurnu svijeću.

Thanatos je počela zazivati duh: Dođi, duše, odani, mudri i vječni.

Otkrivanje istine sad pečatimo solju; Oduzetim godinama ostanimo vjerni.

Mraku, bježi! Duše, iskazi svoju volju.

Krenula sam kresnuti šibicu da pripalim purpurnu svijeću kad je povik Stevie Rae sve poremetio.

"Rephaime! Pazi!"

Podigla sam pogled na vrijeme da ugledam Dragona Lankforda kako izlijeće iz sjena. S podignutim je mačem jurnuo prema Rephaimu. ~ 274 ~

"Ne boj se!" viknuo je Dragon. "Dolje!"

"Ne!" vrisnula je Stevie Rae. Rephaim nije oklijevao. Ni načas. Pao je ničice, kao da sebe nudi kao žrtvu Dragonovu maču. Došlo mi je da povratim. Čula sam kako Afrodita vrišti nešto u stilu jesam vam rekla! ali nisam je mogla pogledati. Bila sam apsolutno sigurna da će naš majstor mačevanja presjeći dečka napola. Nisam mogla prestati zuriti u fatalnu nesreću koja je snašla Rephaima.

Dragon je preskočio preko Rephaimova spuštenog tijela i mačem, uz groznu škripu, odalamio po oštrome bridu rogova bikolikog stvorenja. U zadnji je čas uspio odbiti smrtni udarac od Rephaima, ali stvorenje je imalo prevelik zamah - i presnažno tijelo. Čak ni Dragon nije mogao zaustaviti sraz. Rephaim je nestao, ne rastrgan, već tako silovito odbačen u stranu da je u zraku, činilo mi se, proveo cijelu vječnost, a kad je napokon pao, pao je daleko od našega kruga i ostao nepomičan.

"O, Božice, ne!" zajecala je Stevie Rae. "Rephaime!"

Opazila sam da se ona okreće u namjeri da iskorači iz kruga i ode do Rephaima.

"Ne razbijaj krug! To Mrak želi; ako izađeš iz njega, sve ovdašnje žrtve bit će uzaludne!" Nisam vidjela Afroditu, ali glas joj je odjeknuo velebnošću koji je Stevie Rae očito prepoznala, jer je umjesto da razbije krug ničice pala, upravo kao Rephaim samo nekoliko trenutaka prije.

Stevie Rae je pognula glavu i slomljenim glasom rekla: "Nyx. Uzdam se u tvoju milost. Molim te, zaštiti mog Rephaima."

Bikoliki se stvor okrenuo i, kopajući papcima zemlju, ponovno nasrnuo na Rephaima.

Dragon Lankford pokrenuo se gotovo jednako nadnaravnom brzinom kao i stvorenje. Stigao je na vrijeme i ispriječio se između smrti i Rephaima. Podigao je mač i rekao: "Ja sam majstor mačevanja Božice Nyx. Zaštitit ću Rephaima."

Dragon se opet sukobio sa zvijeri. Stvorenje ga je odbilo, ali Dragon ga je pritom odmaknuo od Rephaimova onesviještenog tijela. Zatim je stvor strahovito zarežao i okrenuo glavu tako da sam mu ugledala zvjersko lice - i bilo mi je kao da me odalamio u trbuh. Oči stvorenja sjale su kao mjesečevi kamenovi. Znala sam da je to Aurox - posve promijenjen i sada nešto apsolutno, totalno neljudsko.

"Ratnici, k meni!" viknuo je Dragon kad se suočio sa sljedećim Auroxovim napadom. ~ 275 ~

"Zoey, moraš prizvati duh i pripaliti svijeću!" Thanatos me ščepala za ramena, okrenula me prema sebi i protresla. Snažno. "Dragon će se boriti protiv zvijeri. Mi moramo očuvati cjelovitost kruga i dovršiti čaroliju, inače ni za jednoga od njih neće više biti nade."

Ni za jednoga? Gdje je Stark? Gdje je Darius? Mahnito sam se obazrela. Pogled mi je prešao preko njih i kroz njih prije nego što sam shvatila što to vidim. Obojica su bili tamo, i stajali u položajima koje su zauzeli prije nego što smo započeli izricati krug, ali nisu mogli pomoći Dragonu. Nisu mogli pomoći čak ni sebi samima. Darius i Stark, moj Ratnik, moj Čuvar, bili su skamenjeni zombiji. Usta raširenih u vriskovima nijeme agonije, obnevidjelo su zurili u prazno.

"Obavijaju ih niti Mraka", rekla je Thanatos, držeći me i dalje za ramena. "Otvori krug da mogu dovršiti čaroliju. Za borbu protiv ovoga zla treba nam snaga Smrti i svih pet elemenata."

"Ptičice, poslušaj je." Baka je podigla purpurnu svijeću.

Drhtavim sam rukama pripalila šibicu i viknula: "Duše, pridruži se našem krugu!"

Thanatos je podigla ruke. Razbacujući sol oko nas, izgovorila je završne riječi čarolije: Smrti, tamne dveri otvori na moju zapovijed U Mrakom zakritu istinu pruži nam pogled!

Jarkocrvena se nit raširila i sa zaglušnim urlikom vrtložno pokuljala visoko, sve više, stvarajući kaos blistava rumenila koje je iznutra obasjalo mutne olujne oblake nagomilane na nebu iznad nas.

"Usmjerite svoje elemente! Ne zaboravite našu nakanu!" viknula je Thanatos. "Počev od zraka!"

Damien je podigao obje ruke i snažnim, sigurnim glasom pozvao: "Zraku, sjene prošlosti s ovog mjesta otpuši, razmakni!"

Vihor je puhnuo iz Damiena. Zarobio je kaotični crveni sjaj i pretvorio ga u stožac uskovitlane, usredotočene energije.

"Vatro!" zapovjedila je Thanatos.

Shaunee je podigla ruke i viknula: "Vatro, smoždi, spali i razori sve što sujeti nam zor!"

Buktinja je zaprštala poput magneta, privučena u središte sjajnoga stošca.

"Vodo!"

Erin nije podigla ruke. Umjesto toga, pokazala je prstom na mjesto gdje je baka pronašla mamino tijelo.

"Vodo, plimom istine speri zlo što se ovdje skori!" ~ 276 ~

Tres! Munja je sijevnula iz neba i pogodila tlo. Kad se zemlja otvorila, voda je navrla iz nje, klokoćući u crvenom tlu poput jezerca krvi.

"Zemljo!"

Stevie Rae, koja je i dalje klečala, zurila je u bitku koju je Dragon vodio protiv Auroxa, gledajući ih kako se u kruženju sve više približavaju nepomičnom Rephaimovu tijelu. Plakala je, pa joj je glas podrhtavao, ali riječi su joj zazvonile kroz krug, ponesene snagom tjeskobe u njezinu srcu.

"Zemljo, uloga je tvoja za dostizanje pravde ključna."

Voda se namreškala. Prizori su se uzdigli iz dubina jezerca kao da ih zemlja riga, ali lelujali su se i nisu se jasno dali vidjeti, pružajući tek poglede na neprepoznatljiva lica i neodređeno ljudske prilike.

"Duše!" zazvala je Thanatos.

Usta su mi se otvorila i duh je kroz mene izrecitirao točne riječi iz čarolije otkrivanja.

"Oduzetim godinama ostanimo vjerni. Duše, iskaži istinu za spokoj vječni!"

Istog trena, sve izvan našeg kruga - Aurox i Dragon, Darius, Stark i Afrodita - za mene je prestalo postojati. Stvarno mi je bilo jedino ono što se otkrilo unutar jezerca. Voda se razbistrila i, kao da mi se to zbiva naočigled, ugledala sam svoju mamu na bakinu ulaznom trijemu. Otvorila je vrata, smiješeći se, ali djelujući pomalo zbunjeno. Zatim se prizor proširio, a točka gledišta promijenila, i vidjela sam Neferet kako gola stoji na drugoj strani otvorenih vrata i pita je li Sylvia Redbird kod kuće.

Začula sam bakin jecaj i dobila potrebu da otrčim do tog jezerca vode, da se postavim između njega i bake - da je pokušam zaštititi od krvave, nesnosne vizije koju sam znala da ćemo ugledati.

Ali nisam se mogla pomaknuti.

"Ne, čekaj." Uspaničeno sam spustila pogled. Crveni sjaj oko našeg kruga postao je širi. Prekrivao je cijeli prostor, potapajući svakoga od nas.

"Ovo je previše! Ne želim da baka..."

"Ne možeš je zaustaviti", rekla je Thanatos. "Smrt je pokrenula ovu čaroliju. Samo nas smrt može osloboditi od nje."

Baka je uspjela podići ruku. Zavukla je dlan u moj. Zarobljene snagom smrti oslobođenom putem elemenata, vidjele smo sve. Neferet je sapela moju majku ljepljivim, bičevima sličnim crnim nitima, a onda joj prerezala grkljan i pustila da je niti odvuku s trijema. Usred ožeženog kruga, bijeli bik Mraka stao je piti iz nje, sve dok niti oko njega nisu pretilo nabrekle. Nakon što je mama izdahnula i potpuno ostala bez krvi, Neferet se glasno nasmijala, zajahala zvijer i nestala zajedno s njom. ~ 277 ~

"Istina je", rekla je Thanatos. "Mrak je Priležnik Neferet."

Zatim je Stevie Rae kriknula: "Pomozi Rephaimu! Bik će ga ubiti!"

Prešla sam pogledom s nestajuće vizije u jezercu na Stevie Rae. Stigla sam se samo upitati zašto ona, kvragu, priča na mobitel, prije nego što je svijet oko mene eksplodirao u buci i krvi.

Dvadeset deveto poglavlje

Kalona Rephaim mu nije rekao. Sin ga je pustio da vjeruje kako mu je božica oprostila, i pritom ga obdarila obličjem ljudskog dječaka.

Rephaim mu uopće nije spomenuo da ga je osudila na to da bude ptica, zvijer koja može samo čeznuti za nečim što je, s umom stvorenja, zauvijek nedostižno.

~ 278 ~

"Barem je u dnevnim satima nedostižno", rekao je Kalona, koračajući amo-tamo po vrhu grebena.

"Pomoći ti, hoćemo?"

Bijes je prasnuo iz Kalone kad je začuo poluljudsko, siktavo glasanje njegova drugog sina. Okomio se na Nisroca, dižući ruku da ga ušutka šamarom. Nazovigavranovi koji su se sjatili oko njih ustuknuli su izvan njegova dosega. Nisroc se zgrčio, ali ostao je blizu i nije pokušao izmaknuti očevoj srdžbi.

Usred zamaha Kalona se predomislio. Pustio je da mu šaka padne uz bok. Zagledao se u svoga sina koji je samo šutio, čučao i čekao udarac.

"Zašto?" Kalona je dopustio da mu se očaj čuje u glasu. "Zašto bi vi meni htjeli pomoći?"

Nisroc je podigao glavu. U rumenom mu se pogledu razaznavala zbunjenost.

"Ti sssi otac."

"Ali nikad vam nisam bio dobar otac", začuo je Kalona vlastite riječi.

Nisroc ga je nastavio netremice gledati.

"To nema veze. Sssvejedno ssssi otac."

Duboko poražen, Kalona je mogao samo odmahnuti glavom i glasom ublaženim osjećajima koje je jedva shvaćao reći: "Ne možete mi pomoći u ovome." Kalona je pokazao na nebo. "Idite.

Posve je pao mrak. Smijete protegnuti krila i projezditi nebom, neće vas vidjeti. Samo se vratite prije zore."

Nisu oklijevali. Vinuli su se s grebena i s gavranskim graktajima uzletjeli u nebo.

Nije shvatio da Nisroc nije otišao s ostalima sve dok nije progovorio.

Glas njegova sina bio je ovaj put neobično blag. Možda je zbog te blagosti zvučao tako ljudski.

"Pomoći ti, hoću."

Kalona je pogledao sina.

"Hvala", rekao je.

Nisroc je pognuo glavu kao da su riječi njegova oca opipljive poput udarca koji je zamalo primio. Kalona se nakašljao i odvratio pogled od stvorenja koje je stvorio u gnjevu i požudi.

"Hajde, idi. Priključi se svojoj braći. To ti zapovijedam."

"Hoću, oče."

Kalona je začuo lepet Nisrocovih krila uz vjetar. Podigao je glavu da pogledom isprati sinovljevo nestajanje u noći. ~ 279 ~

Kada je ostao sam, mobitel je počeo zvoniti. Osjećajući se izrazito blesavo, uzeo je tu napravu s one gromade na kojoj ju je sinoć ostavio. Na ekranu je pisalo STEVIE RAE. Ne oklijevajući ni trenutka, Kalona je pritisnuo polje za primanje poziva i prinio mobitel uhu.

"Pomozi Rephaimu! Bik će ga ubiti!" viknuo je glas Crvene kroz užasnu kakofoniju.

Zapucketao je statički šum i veza se prekinula.

Kalonino se tijelo pokrenulo prije nego što je svjesno do kraja shvatio što je odlučio. Raskrilio se i vinuo u zrak, okupljajući oko sebe eterične pramenove što dopiru s Onog Svijeta i oblikuju nevidljive struje na smrtnome nebu.

"Prizivam moć pradavnih besmrtnika, kojom pravom svoga rođenja zapovijedati mogu. Odvedi me do krvi krvi moje, do sina duha moga.

Odvedi me Rephaimu!"

Zoey "Pomozi Rephaimu! Bik će ga ubiti!" Stevie Rae je vrisnula i ispustila mobitel, a jarkocrveni ga je sjaj smjesta progutao. Pokušala se osoviti na noge da bi krenula prema Rephaimu, ali tijelo joj je ostalo zarobljeno unutar moći koja je zavladala unutar kruga. Očajnički mi je doviknula: "Zatvori krug! Daj mi da mu pomognem!"

Nisam oklijevala. Vidjeli smo istinu o ubojstvu moje mame. Krug se mogao zatvoriti.

"Duše, zemljo, vodo, vatro, zraku - otpuštam vas!"

Ali moje riječi ništa nisu promijenile. I dalje smo bili okovani crvenim sjajem. "Šta je sad ovo?" Stevie Rae je jecala i neuspješno se upinjala ustati.

"Smrt je pokrenula ovu čaroliju", ponovila je Thanatos. Zvučala je tužno, rezignirano. "Samo nas smrt može osloboditi od nje."

"Ti predstavljaš smrt. Ti nas oslobodi!" rekla sam.

"Ne mogu." Izgledala je staro i poraženo. "Oprosti."

"Ne! Ne prihvaćam to. Moraš..."

Prije nego što sam stigla dovršiti misao, Aurox je spustio svoju užasnu glavu i opet nasrnuo na Rephaima. Krvav i izubijan, Dragon Lankford doteturao je između momka i stvorenja, te primio udarac namijenjen Rephaimu. Auroxov rog potkvačio je Dragona posred prsa i podigao ga s nogu kad je bik potpuno proparao majstora mačevanja.

Aurox je uzmaknuo i protresao glavom, pa se Dragonovo tijelo otkvačilo i ~ 280 ~

spuznulo na tlo. Vidjeli smo kako je Dragon zadrhtao, zakašljao i na izdisaju pogledao prema našem krugu, te rekao: "Ako vas samo smrt može osloboditi, onda vas moja smrt oslobađa..."

Aurox je pobjednički zaurlao i obišao Dragona da nastavi napad na Rephaima.

Ali Dragonova je smrt sve promijenila. Crveni se sjaj odigao s kruga.

Uzdigao se tako visoko da je izgledalo kao da je dotaknuo mjesec. U nebu se rasprsnuo, i čista srebrna izmaglica pala je natrag na zemlju, nježno okupavši sve toplom kišicom što je mirisala po proljeću. Čim je bila oslobođena, Stevie Rae je potrčala, zazivajući: "Zemljo, dođi mi! Zaštiti Rephaima!"

Ali zeleni sjaj koji se istog trena pojavio oko Rephaima nije bio potreban. Kad je srebrna kišica oblila bika, tijelo stvorenja počelo se trzati, pa podrhtavati, pa teturati. Zatreptala sam i obrisala lice, ne bih li si razbistrila pogled, ali onda sam shvatila da je s mojim vidom sve u redu. Bikoliki se stvor doista rastapao, mijenjao, preobražavao, i za nekoliko se trenutaka na njegovu mjestu našao Aurox, onaj dečko koji me spasio od pada grane.

Nekoliko je puta žmirnuo i pogledao oko sebe kao da je zbunjen, kao da ne zna gdje se nalazi.

"Ne prilazi mu!" zarežala je Stevie Rae na Auroxa kad se postavila između njega i Rephaima. Šake su joj blistale zelenim sjajem.

Aurox je nesigurno uzmaknuo za korak, odmahujući glavom.

Pogledavao je oko sebe, i dalje očito ošamućen. Opazila sam trenutak kad je pogledom pronašao Dragonovo probodeno tijelo.

"Ne!" rekao je Aurox. "Ne." Odmaknuo je pogled s izubijanog trupla majstora mačevanja i ugledao mene. "Zoey! Izabrao sam drugačiju budućnost. Stvarno!" Zatim su se tu našli Stark i Darius, jureći prema njemu podignutih mačeva. Aurox je i dalje odmahivao glavom i neprestano ponavljao: "Izabrao sam novu budućnost... izabrao sam novu budućnost..." ali bez obzira na njegove riječi, vidjela sam da mu tijelo opet podrhtava. Ponovno se preobražavao u bika. Stark i Darius odlučili su ga ubiti.

Mrak nije uvijek isto što i zlo; svjetlo ne donosi uvijek dobro. Gledaj istinozorom, dijete... gledaj istinozorom...

Glas Nyx ispunio mi je svijest, i znala sam što trebam učiniti. Podigla sam vidikamen koji mi je visio između grudi, duboko udahnula i kroz njega pogledala u Auroxa. ~ 281 ~

Viđeno kroz kamen, mladićevo je tijelo zračilo sjajem mjesečeva kamena iz središta, iz blizine srca. Sjaj se počeo širiti i potpuno zaklonio Auroxa. A onda sam shvatila što je taj sjaj zapravo - bio je to prikaz nekog drugog tijela, nekog utvarnog, eteričnog, i nije bila toliko stvar u tome da zaklanja Auroxa, koliko u tome da ga zasjenjuje, jer je bilo jako blistavo.

I meni poznato.

"Heath!" vrisnula sam njegovo ime. Aurox, djelomično već preobražen u stvorenje, zamahnuo je glavom u stranu da me pogleda. Blistava vizija Heatha pomaknula se s njim i pogledi su nam se, samo na trenutak, susreli. Vidjela sam kako je Heath razrogačio oči od iznenađenja.

"Zemljo!" Posudila sam dio elementalne energije koju je Stevie Rae već bila prizvala. "Zaštiti Auroxa. Ne daj da mu Stark i Darius naude!" Dio onog zelenog sjaja koji je lebdio oko Rephaima prostrujao je kroz tlo i zatim se uzdigao pred Auroxom, stvarajući zid između njega i dvojice Ratnika.

"Zoey, koga ti to vraga radiš?" rekao je Stark, nastojeći zaobići zaštitni zid.

"Znam ja što radim", kazala sam Starku, ali pogled mi ni na trenutak nije sišao s Auroxa. Samo, Aurox više nije izgledao ljudski. Stvorenje se potpuno uobličilo i Heath je nestao. Zvijer je zaurlala od gnjeva, agonije i očaja, spustila glavu i navalila ravno na mene.

Znam da je to bilo krebilno od mene, ali nisam se pomaknula. Samo sam nastavila zuriti ravno u njegove oči, te glasom koji je zvučao daleko smirenije i samouvjerenije nego što sam se osjećala rekla: "Nećeš ti meni ništa. Znam da nećeš."

U zadnji čas, Aurox je skrenuo. Promašivši mi tijelo jedva za pedalj, projurio je tako blizu mene da sam nanjušila smrad krvi i smrti, i osjetila kako me okrznuo kožom. Zatim je nestao u noći.

Ne znam jesam li na nogama dotad ostala zbog adrenalina ili zbog gluposti, ali oboje me odjednom napustilo i strovalila sam se ravno na guzicu. Zeleni je zid iščezao i Stark je dotrčao do mene.

"Jesi ozlijeđena? Jesi dobro? Koji te vrag spopao?" Stark je čučnuo pokraj mene i nastavio me rešetati pitanjima dok mi je dlanovima opipavao cijelo tijelo. "Krvariš?"

Sčepala sam njegove ruke i čvrsto se primila za njega, nadajući se da neće osjetiti kako se moje ruke strahovito jako tresu.

"Dobro sam. Stvarno."

"Glupa si. Stvarno", rekla je Afrodita, gledajući me svisoka. "Ozbiljno ti kažem, Z. Ili je stvar u tome, ili u halucinacijama. Bičkić nije Heath." ~ 282 ~

"Nego što da nije Heath", rekao je Stark, gledajući u Afroditu kao da je sišla s uma.

Znači, nije me čuo. I bolje, možda me nitko drugi nije čuo. S Afroditom mogu izaći nakraj. Kasnije. U tom trenutku sam je samo zanemarila, što mi je bilo lako, jer se baka upravo žurila prema meni, djelujući jednako zabrinuto kao Stark.

"Je li ti naudio?"

Uhvatila sam Starkove ruke, pa mi je pomogao da ustanem. Zatim sam čvrsto zagrlila baku.

"Ne, dobro mi je."

Ona me privila uza se da me smiri i nije mi rekla da sam glupa. Rekla je samo: "Rephaimu nije."

"Ajoj." Damien, Erin i Shaunee prišli su Stevie Rae, koja je klečala Rephaimu uz bok. I mi smo krenuli prema njima. Afrodita je sebi u bradu promrsila: "Ovo će bit loše. Jako loše."

Imala sam namjeru spriječiti da mi oči pogledaju u Dragonovo tijelo, ali nisu me poslušale. Pao je nedaleko od Rephaima. Da sam samo gledala njegovo lice, pomislila bih da spava. Mislim ono, ako se izuzme kapljica krvi koja mu je iscurila iz kuta usana, zapravo je izgledao najspokojnije otkako je Anastazija poginula. Samo, njegovo je tijelo bilo prava katastrofa. Imao je rane na obje ruke. Auroxov je rog proparao tkaninu njegovih hlača, pretvorivši mu jedno bedro u razvalinu sličnu mljevenome mesu. Prsa mu je bilo grozno vidjeti. Rebra su mu se razlomila oko proboda. Od grudi naniže krvi je bilo posvuda.

Stajala sam i zurila u njega kad mi je pred očima zavijorio baršunasti plašt Thanatos. Nadsvećenica je otkopčala broš koji joj ga je držao preko ramena i elegantnim zamahom prekrila Dragonovo tijelo. Lice joj je imalo čudan izraz, i pokušavala sam skužiti o čemu se radi kad je progovorila.

"Sada slobodno otiđi dalje. Bilo ti je predodređeno ili da noćas umreš ponovno prisvojivši svoj zavjet, vrativši se na pravi put - ili da izađeš iz ove noći živa tijela, ali duha mrtva za sve što je časno." Thanatos se osmjehnula, i shvatila sam da mi je njezino lice izgledalo čudno jer se obraća zraku iznad Dragonova tijela. "Kad si se žrtvovao za Rephaima ponovno si pronašao milost, a kroz nju i našu Božicu." Thanatos je širokim zamahom usmjerila ruku, i pritom je bila nevjerojatno graciozna i totalno prelijepa. "Eno tvog puta. Otiđi na Onaj Svijet, u svoju novu budućnost."

Zatim je nebo iznad Thanatos zadrhtalo, a ja sam ostala bez daha.

Noć se razdvojila, a na vidjelo mi je izašlo jedno poznato drvo. Bilo je ~ 283 ~

zeleno, guste krošnje, ispleteno od oskoruše i gloga. Krpice koje su bile privezane za masivni kišobran njegove krošnje stalno su mijenjale boju i dužinu dok su se blago njihale na toplom lahoru koji je mirisao po zemlji, mahovini i proljeću."

"Drvo za vješanje naše Božice", prošaptao je Stark.

"I ti ga vidiš?" prišapnula sam mu.

"Da", rekao je.

"Vidim ga i ja", rekla je Afrodita.

"Kao i ja", rekao je Darius - i svud oko mene moji su prijatelji kimali i šaputali i u čudu gledali kako jedna djevojka iskoračuje iza debla. Bila je plavokosa i smiješila se, i izgledala je više nego predivno u dugoj suknji boje plavog topaza sa staklenim perlicama, školjkicama i porubom od bijele kože na skutima i oko vrata odgovarajućeg gornjeg dijela bez rukava. U ruci je imala jedan suncokret.

"To je Anastazija!" rekao je Damien.

"Kako je mlada", blebnula sam, pa zavezala jezičinu, da još ne kažem nešto što bi raspršilo viziju.

Samo, Anastazija kao da nas nije čula. Pozornost joj je u potpunosti zaokupio mladić koji je sigurnim koracima izašao na vidjelo. Kosa mu je bila duga i gusta, zavezana na zatiljku, a smeđe su mu se oči krijesile od neprolivenih suza.

"To je Dragon", rekla je Shaunee.

"Nije", ispravila ju je Thanatos. "To je Bryan, njezin Bryan."

Mladi Bryan Lankford dotaknuo je Anastazijino lice s udivljenjem.

"Moja vlastita", rekao je.

"Moj vlastiti", rekla je. "Znala sam da ćeš ponovno pronaći sebe."

"A time sam pronašao tebe." Osmjehnuo se i privio je uza se, a kad su im se usne spojile, nebo je opet zatreperilo i prolaz prema Onom Svijetu se zatvorio.

Stark mi je dodao zgužvanu maramicu koju je izvukao iz džepa traperica. Ispuhala sam nos.

"Hoće sad i Rephaim umrijet?"

Stevie Rae nas je svojim pitanjem čvrsto spustila na zemlju. Okrenula sam se i opazila da ona i dalje kleči pokraj Rephaima. Sad sam bila dovoljno blizu da vidim kako on krvari iz duboke brazgotine na glavi.

Izgledao je blijedo i nepomično - odviše nepomično.

"Ti imaš afinitet za Smrt", nastavila je Stevie Rae. Obrisala je nadlanicom suze s lica i zagledala se u Thanatos. "Reci mi zato istinu.

Hoće Rephaim umrijet?" ~ 284 ~

Začuo se silan huk i Kalona se spustio s neba. Stark i Darius smjesta su podigli oružje i postavili se između Afrodite i mene s jedne strane, te besmrtnika s druge. Ali Kalona se nije ni osvrnuo prema nama. Pritrčao je Rephaimu.

"Zakasnio si!" proderala se Stevie Rae na njega. "Zvala sam te, ali zakasnio si."

Kalona je prešao pogledom sa sina na Stevie Rae. "Nisam oklijevao. Odazvao sam se tvom pozivu." Zatim me posve šokirao kad je kleknuo uz Stevie Rae. Polako je ispružio ruku oko nje i dotaknuo lice svog sina. "Živ je."

"Neće još dugo", tiho je rekla Thanatos. "Iskoristite preostalo vrijeme da se oprostite s njim. Smrt je Rephaima obilježila kao svojega."

Kalona je pogledao Nadsvećenicu kao da je želi probosti svojim jantarnim očima. Snaga u njegovu glasu bila je užasna baš kao i njegova tuga.

"Smrt ga ne može dobiti! On je moj sin, a ja sam besmrtan. On ne može umrijeti."

"Zar ga se nisi odrekao i proglasio da on više nije tvoje dijete?"

Kaloninim je licem bljesnula bol slamanja srca. Vidjela sam da pokušava nešto reći, ali riječi mu nisu dolazile na usta.

Stevie Rae je dotaknula besmrtnikovo rame. Svrnuo je pogled prema njoj.

"Svi mi tu i tamo znamo reć nešto što ne mislimo ozbiljno, pogotovo dok smo ljuti. Ako nisi to ozbiljno mislio, šta mu ne bi samo probao reć da ti je žao?" Prešla je pogledom s besmrtnika na njegova sina. "Reci to Rephaimu. Možda te čuje." Zatim se odmaknula, puštajući Kalonu da sam nastavi klečati pokraj Rephaima.

Kalona se prignuo i privukao sina sebi, položivši Rephaima na svoje krilo. Imala sam dojam da je besmrtnik jako dugo samo gledao u njegovo lice, a zatim je, glasom nesigurnim od potresenosti, rekao: "Rephaime, oprosti mi. Ti si moj sin. Uvijek ćeš biti moj sin. Oprosti mi zbog moje ljutnje i gluposti." A zatim je pali Ratnik Nyx sklopio oči, pognuo glavu i dodao: "Božice, molim te. Ne daj da on plati za moje greške."

Jedna je suza spuznula niz Kalonin obraz, pa kapnula na Rephaimovo čelo i krvavu ranu koja je na njemu zjapila. Bljesnula je svjetlost, tako blistava i čista da me na trenutak zaslijepila. Dok sam treptanjem rastjeravala točkice iz vidnog polja, primijetila sam kako Rephaim duboko udiše i otvara oči. Brazgotina na njegovu čelu je nestala. ~ 285 ~

Izgledao je pomalo smeteno. Kalona mu je nespretnim pokretima pokušao pomoći da se samostalno uspravi u sjedeći položaj, što je Rephaimu lako pošlo za rukom. Rephaim mu se nesigurno osmjehnuo, ali zvučao je savršeno normalno kad mu je rekao: "Zdravo, oče. Kad si ti stigao ovamo?"

Stevie Rae je obujmila Rephaima rukama i čvrsto ga zagrlila, samo što je ona podigla lice, pa je bilo jasno da se obraća Kaloni kad je rekla: "Točno na vrijeme. Tvoj tata je stigao ovamo točno na vrijeme."

Kalona je ustao. U tom trenutku nije bio zavodljiv, moćan i potpuno strašan besmrtnik. Bio je samo običan tata koji nema blage veze što bi rekao svom djetetu.

"Crvena..." Kalona je zastao, pa pokušao ponovno. "Stevie Rae me pozvala. Došao sam."

Rephaim se isprva osmjehnuo, a onda mu je sreća jenjala kad se očigledno prisjetio.

"Dragon. Gdje je on? Nije me htio ozlijediti. Znam da nije."

Stevie Rae se ugrizla za usnicu. Suze su joj se prolile iz očiju kad je rekla: "Da, znamo. Dragon te spasio od Auroxa."

"Od Auroxa? Stvorenja Neferet? I on je bio tu?" upitao je Kalona.

"Bio je. Pokušao je ubiti tvojeg sina i osujetiti obred otkrivanja.

Dragon Lankford dao je život da ga spasi", rekla je Thanatos.

Pogledi svih nas prešli su na Dragonovo prekriveno tijelo.

Nisam znala što bih rekla. Kako bih im, kvragu, mogla objasniti da sam zaista vidjela Heathovu dušu unutar Auroxa? I koga vraga bih mogla oko toga poduzeti?

"Morate znati da je Neferet stupila u savezništvo s Mrakom", rekao je Kalona.

"Znam to", složila se Thanatos. "A sada će to znati i Visoko vampyrsko vijeće." "Što će se dogoditi?" upitala sam Thanatos.

"Naslov Nadsvećenice bit će oduzet Neferet i svi će je vampyri prezreti", rekla je Thanatos.

"Oduprijet će vam se borbom", smrknuto je rekao Kalona. "A ona ima i moćne saveznike u Mraku, svome stvorenju i onim Crvenima koji je slijede."

"Onda ćemo se braniti", rekla je Thanatos.

"Znači li to da ti ostaješ u Tulsi? Ili se misliš vratiti na svoj talijanski otok i ovoj djeci prepustiti borbu protiv Mraka?" upitao ju je Kalona. ~ 286 ~

Thanatos ga je pogledala stisnutih očiju.

"Kuća Noći u Tulsi ima novu Nadsvećenicu, a ona je Smrt."

Kalona se zagledao u Thanatos, a onda s nje prešao pogledom na svoga sina. Primijetila sam mu neodlučnost na licu i zaključila da se priprema odletjeti - zapravo, kroz svijest mi je prošla misao da, premda se on ispričao Rephaimu i po svemu sudeći stupio u nekakvo primirje s nama, ne možemo zaista biti sigurni u to da on i dalje ne šuruje s Neferet.

Mislim ono, ja sam mu već jednom bila poklonila svoje povjerenje, i to je dovelo do Heathove smrti.

Samo, kad se besmrtnik napokon pokrenuo, to nije bilo zato da odleti. Čvrstim je koracima prišao Thanatos, pa kleknuo na jedno koljeno i rekao joj: "Čini se da će vašoj Kući Noći također trebati novi majstor mačevanja. Tijelom, srcem i dušom dajem ti zavjet da ću te štititi, Nadsvećenice. Smatram da je pravično da služim kao Ratnik Smrti.

Prihvaćaš li moj zavjet?"

"Vrag te neće!" začula sam kako je promrmljala Afrodita.

Stark se pokraj mene nelagodno promeškoljilo, i vidjela sam kako je razmijenio pogled s Dariusom.

"Da, prihvaćam tvoj zavjet, Kalona, i držat ću te za danu riječ."

Kalona se poklonio i stisnuo šaku nad srcem, rekavši: "Hvala ti, Nadsvećenice."

Kad je ustao, smjesta je upro pogled u svoga sina. Rephaimov je osmijeh bio blistav, premda su mu suze oblijevale lice.

"Postupio si kako treba", kazao je ocu.

Kalona je kimnuo.

"Jesam. Napokon."

"Dobro, dakle. Da se vratimo u našu Kuću Noći i vidimo što nas ondje čeka?" upitala je Thanatos.

Svi smo kimnuli glavama, premda znam da nisam bila jedina koju je želudac bolio i koja je imala apsolutnu potrebu da jurne u suprotnom smjeru od onoga što nas već čeka doma u Tulsi.

Ali nitko od nas nije pobjegao. Nitko od nas nije ništa naročito rekao dok smo išli za Smrti i njezinim krilatim Ratnikom prema autobusu.

Darius i Stark ponijeli su Dragonovo tijelo, umotano u plašt. Poljubila sam baku na rastanku i nastavila zuriti kroz prozor busa dok smo prolazili pokraj kruga koji je Mrak bio upropastio, a koji je sada bio dupke pun biljaka lavande u punom, prekrasnom cvatu. "Čekaj", doviknula sam Dariusu. "Zaustavi bus." ~ 287 ~

Otvorila sam svoj prozor i čula da svi moji prijatelji rade to isto.

Zatim smo, kao jedan, duboko udahnuli, uvlačeći u sebe magički miris iznova blagoslovljene lavande.

"Gle!" viknula je Stevie Rae i prstom pokazala iznad kruga.

Podigla sam pogled i ondje, u zraku, ugledala našu Božicu. Bila je odjevena u halje boje noći, a na glavi je nosila ures ukrašen zvijezdama.

Osmijehom je obuhvatila sve nas, a zajedno s mirisom cvijeća njezine su riječi prostrujale autobusom: Nek vam spomen na noćašnje izlječenje u sjećanju ne blijedi.

Trebat će vam ta snaga i mir za borbu koja slijedi.

Sklopila sam oči, pognula glavu i pomislila, ma, kvragu...

SVRŠETAK Zasad...

~ 288 ~