Glasnik akademije tehničkih znanosti hrvatske by Dario Došen

Vol. 9 (3) 2002.

ISSN 1330-7207

Akademija tehnièkih znanosti Hrvatske èlanica je Meðunarodnog savjeta akademija tehnièkih znanosti, The International Council of Academies of Engineering and Technological Sciences, CAETS, sa sjedi tem u Washingtonu, D.C. USA

NACIONALNI PONOS VIŠENAMJENSKI KANAL DUNAV-SAVA VIZIJA INTELIGENTNE HRVATSKE ODJEL ZA RUDARSTVO I METALURGIJU KAKO SE UKLOPITI U NOVI RAZVOJNI PROGRAM EUROPSKE UNIJE NATJEÈAJ ZA DODJELU NAGRADA HATZ NAGRADA ZA @IVOTNO DJELO MATERIJALI I TEHNOLOGIJSKI RAZVOJ HATZ I EURO-CASE ŠUMSKA BIOMASA KAO ENERGENT KNJIGE SVEUÈILIŠTE I BUDUÆNOST TEHNIÈKIH I BIOTEHNIÈKIH ZNANOSTI

Nacionalni ponos Vektor je velièina odreðena brojèano i smjerom. Skalar nema smjera. Skalar pomnoèn skalarom je skalar, pomnoèn vektorom je vektor. I vektor se moè mnoìti vektorom, a umnoàk je vektor ili skalar, ovisno o tome je li rijeè o vektorskom ili skalarnom produktu. Zato nam se i u obiènom ìvotu dogaða da u hodu prema cilju moèmo biti ubrzani, usporeni, skrenuti ili potpuno se izgubiti, veæ prema tome kako i koliko jako je na nas utjecao neki vektor ili skalar. U biologiji vektorima nazivamo medijatore ili posrednike. Tako primjerice virusi mogu biti posrednici u prijenosu genetièkog materijala iz jedne stanice u drugu pa dovesti do promjene nekih genetièkih svojstava druge stanice i drugog organizma. Suvremena je znanost veæ duboko prodrla u podruèje gena. Napredak je primjetan u svim sferama znanosti i tehnike, pa se mnogo toga moè provesti što je donedavno bilo nezamislivo. Mnogi su problemi ipak ostali neriješeni, mnogi postali zamršeniji i teì, a pojavili su se i novi. Utemeljeno smo oprezni u pogledu moguænosti da nas nepoznato zlo iznenadi. Nerijetko se èuju zagovori da se u srì trebamo promijeniti, ali se pritom ne objašnjava kakva se promjena poèljkuje i vodi li etièki ispravnu cilju. A etika je takoðer vektor, jer nas usmjerava prema moralnosti, odnosno vrlinskom ponašanju. I, kad je rijeè o etici, nisam sklon uporište traìti u darvinizmu. Ponajprije zato što nisam stekao primjerena znanja, a najviše zbog toga što imam dojam da darvinizam previše naglašava “prirodna prava najjaèih”, i što se u tome krije opasnost za pojavu doktrine kojom bi se ozakonili nepravedni odnosi meðu ljudima. Prema Bibliji, Bog je stvorio èovjeka (muà i ènu) sebi nalik, smjestio ga u raj, podredio mu ostala svoja stvorenja, omoguæio mu da slobodno i sretno ìvi na darovanu posjedu, ali mu i zabranio da kuša plodove sa stabla spoznaje dobra i zla. I sve je bilo dobro dok èovjek nije podlegao nagovoru Zloga. Brojni su razlozi zbog kojih se hrvatski narod moè i smije dièiti. Stekli smo ovu zemlju svojom hrabrošæu, èasno i legalno, svojim radom i moralnošæu, obranili je od mnogih zala uz mnoge `rtve svojih pravednika. Ona je naša, mi smo je zasluìli. Ustrajali smo opstati ìveæi moralno ispravno, obogatili svijet materijalnim dobrima, umjetnièkim djelima, znanjem i duhovnošæu, pa imamo razlog da se ponosimo i oèuvamo svoje. A mnogo je naèina da izgubimo što imamo. U antiknoj Grèkoj mnogi postaše robovima zbog duga. Zato nije mudro trošiti više od steèenog, niti je etièno zaduìvati buduæe generacije. Postoje vrednote koje se ne mogu i ne smiju konvertirati u novac. Narod smo iz kojeg potekoše mnogi sveci, vrhunski znanstvenici i umjetnici, vrsni vojskovoðe i ratnici, uspješni i slavni sportaši. Znaju nas po mnogim proizvodima. Radnici smo, ratnici i pomorci, lijepi smo i dobri ljudi, gostoljubivi. U nacionalnom ponosu je sposobnost da se stvori novo i bolje. U njemu je i èvrsta volja da se štuju svetinje, da budemo što jesmo. Ne èlimo kršiti ugovore pa postati skalari prikladni za pojaèanje loših vektora. Obitelj i dràva strukturno su povezane, a domoljublje, rodoljublje i nacionalni ponos u strukturi su etièkog vektora. Obitelji je potreban dom, narodu dràva, objema sklad, mir i dostojanstven ìvot. Pravo je obitelji da brani svoj dom, pravo je naroda da brani i obrani svoju dràvu. Zato treba iskazivati znakove nacionalnog ponosa, a pri tom se ponekad mora lakonski odgovoriti i spartanski postupiti. Marijan Bošnjak

Tehnièke znanosti

Zagovor gospodarskog nacionalizma

Vi enamjenski kanal Dunav-Sava 2. dio 4. Zakonski uvjeti za ukljuèivanje Hrvatske u mre`u europskih unutarnjih plovnih puteva Prema prihvaæenom osnovnom projektnom zadatku iz 1994. godine, dopunjenom u 1997., 1999. i u 2000. godini, nastavljena su terenska snimanja i istra`ni radovi kao i sama izradba tj. dovršetak studije i projektne dokumentacije “Višenamjenskog kanala Dunav-Sava” prema aktualnim elementima V-b. klase meðunarodnih unutarnjih plovnih putova. Treba imati na umu da je dokumentacija do 1991. g. raðena prema elementima IV. klase meðunarodnih unutarnjih plovnih putova. Hrvatska je 24. lipnja 1997. g. u Helsinkiju potpisala, a Hrvatski dr`avni sabor 12. studenoga 1998. g. potvrdio Ugovor o glavnim unutarnjim plovnim putovima od meðunarodnog znaèenja (AGN). Sastavni dio tog ugovora je

i nova UN/ECE klasifikacija plovnih putova iz 1992. godine. Prema tom ugovoru najva`niji su unutarnji plovni putovi u smjeru sjever-jug koji osiguravaju pristup pomorskim lukama te spajaju dr`ave europskog sjevernomorskog podruèja preko Podunavlja s dr`avama sredozemnog podruèja, a prikazani su brojevima 10, 20, 30, 40 i 50 uzlaznim redoslijedom od zapada prema istoku. Najva`niji unutarnji plovni putovi u smjeru zapad-istok, presijecajuæi tri ili više spomenutih putova (smjer sjever-jug), prikazani su brojevima 60, 70, 80 i 90 (slika 3). Prema Ugovoru (AGN) o glavnim unutarnjim plovnim putovima od meðunarodnog znaèaja u Hrvatskoj su u sustav Europskih plovnih putova uvršteni sljedeæi plovni putovi (E-p.p.): E-80 – rijeka Dunav od Batine do Iloka, km 1.433+000 do km 1.295+501; VI.c klase;

Slika 3. Mre`a europskih plovnih puteva

Vol. 9 (3) 2002. E-80-08 – rijeka Drava do Osijeka, km 0+000 do km 22+000, IV. klase; E-80-10 – buduæi “Višenamjenski kanal Dunav-Sava” od Vukovara do Šamca, duljine 61,5 km, V.b klase; E-80-12 – rijeka Sava od Jamene do Siska, km 207+000 do km 583+000, IV. klase. Radi reguliranja obveza prema AGN ugovoru Hrvatska je donijela Zakon o plovidbi unutarnjim vodama i Zakon o lukama unutarnjih voda. Dio tema iz gospodarskog podruèja i vlasnièkih odnosa u podruèju plovidbe utvrðen je u Zakonu o vodama i Zakonu o koncesijama.

5. Navigacijski uvjeti za ukljuèivanje Hrvatske u mre`u europskih unutarnjih plovnih putova Da bi ostvarila deklarirane klase svojih plovnih putova, Hrvatska ih mora graðevinskim zahvatima i navigacijskom opremom prilagoditi novoj klasifikaciji te odr`avati prema AGN ugovoru. Prihvaæanje nove klasifikacije u Europi zadnjih je desetljeæa uzrokovano bitnom promjenom tehnologije unutarnje plovidbe s tegljenja na potiskivanje. U suvremenom rijeènom prometu prevladava tehnologija potiskivanja, zasnovana na potiskivanim sastavima koji se stvaraju od modularnih jedinica tj. od jedne ili više kruto vezanih teretnih potisnica i jednog potiskivaèa. Naèelo za novu klasifikaciju je velièina krutog potiskivanog sustava, dok je za staru klasifikaciju to bila nosivost teretnih plovila. U krutih potisnih sustava duljine 100 do 300 m širina plovne trake znatno je veæa, nego u tegljenog sustava, što je zahtijevalo odreðivanje novih kriterija za vrednovanje postojeæih i oblikovanje novih plovnih putova. Va`nu ulogu pritom ima porast kontejnerskog i RO-RO prometa na unutarnjim plovnim putovima od meðunarodnog znaèaja. Novom klasifikacijom utvrðene su velièine plovnih sustava, a od projektanata se oèekuje da na osnovi poznavanja i prihvaæanja postulata struke sami oblikuju iscrpne parametre, prilagoðavajuæi ih u širokom rasponu lokalnim uvjetima rijeènih korita i prirodnim obilje`jima trase plovnih kanala, odnosno unutarnjih plovnih putova. Nova klasifikacija unutarnjih plovnih putova od meðunarodnog znaèaja ukljuèuje sljedeæa osnovna tehnièka naèela E-plovnih putova: – Klasa plovnog puta utvrdit æe se prema horizontalnim dimenzijama motornih plovila, tegljenica i potiskivanih sustava, te prema standardiziranim dimenzijama tj. njihovoj najveæoj širini. – Samo plovni putovi koji zadovoljavaju barem najosnovnije zahtjeve klase IV. (minimalne dimenzije plovila 85 m x 9,5 m) mogu se smatrati E-plovnim putovima. – Pri moderniziranju plovnih putova klase IV. (kao i manjih regionalnih plovnih putova), preporuèuje se zadovoljiti barem klase V.a (ili više kategorije, ako je to moguæe). – Novi E-plovni putovi trebaju, meðutim, najmanje ispunjavati zahtjeve klase V.b. U tom smislu valja

– –

–

– –

–

osigurati najmanji gaz od 2,80 m. Zahtjeve plovnih putova V.b klase treba imati i projekt VKDS, a prema AGN ugovoru. Pri moderniziranju sadašnjih plovnih putova i/ili izgradnji novih, uvijek treba uzimati u obzir plovila i sastave veæih dimenzija. Da bi se osigurao djelotvorniji kontejnerski promet, slobodne se visine ispod mostova moraju predvidjeti s 5,25 m za 2 reda kontejnera, 7 m za 3 reda kontejnera i 9,10 m za 4 reda kontejnera. Unutarnji plovni putovi na kojima se oèekuje znatan opseg kontejnerskog i RO-RO prometa trebaju najmanje ispuniti zahtjeve klase V.b, što je uvjet i za projekt VKDS. Na plovnim putovima sa slobodnim teèenjem preporuèena vrijednost gaza treba odgovarati gazu koji se dosti`e ili prelazi tijekom prosjeèno 240 dana godišnje. Jednaka klasa, gaz i visina pod mostovima trebaju se osigurati ili du` cijelog plovnog puta ili barem na njegovim najva`nijim dijelovima. Najveæi gaz (4,50 m) i najmanja slobodna visina ispod mostova (9,10 m) trebaju biti osigurani na svim dijelovima mre`e koji su izravno povezani s priobalnim pravcima. Najmanje 7,00 m slobodne visine ispod mostova valja osiguratina plovnim putovima koji spajaju va`ne morske luke sa zaleðem, te su prikladne za djelotvoran kontejnerski promet i promet rijeka – more.

6. Ukljuèivanje Hrvatske u europsku mreù unutarnjih plovnih putova U cilju povezivanja Hrvatske s mreòm europskih unutarnjih plovnih putova bitan je mješoviti rijeèno-èljeznièki prometni koridor Podunavlje – Jadran, jer je meðunarodni tranzitni promet na njemu jedini gospodarski argument za razvoj i podizanje klasa hrvatskih plovnih putova (sl. 1. i 2.). Za njegovo ostvarenje valja ponajprije ostvariti projekt Višenamjenskog kanala Dunav-Sava po elementima V.b klase te kanalizirati rijeku Savu (3 HE-stepenice) do Siska i Rugvice. Višenamjenski kanal “Dunav-Sava” od Vukovara do Šamca (duljine 61,5 km; sl. 3.) skraæuje plovidbu iz Save u smjeru Srednje i Zapadne Europe za 417 km, a u smjeru Istoène 85 km (sl. 2.). Ostvarenje tog projekta treba vrednovati kao I. fazu, kanaliziranu rijeku Savu (s 3 protoène hidrocentrale) kao II. fazu, a izgradnju dolinske èljeznice Zagreb – Karlovac – Rijeka kao III. fazu ostvarenja mješovitog prometnog povezivanja Podunavlja i Jadrana preko Hrvatske, ali isto tako i povezivanje Sredozemlja, Podunavlja i Baltika (sl. 3.). U ostvarenje poduhvata treba aktivno ukljuèiti i Bosnu i Hercegovinu, poglavito zbog moguæeg meðunarodnog ulaganja u njezine razvojne programe. Drava do Osijeka ima meðunarodni znaèaj, a uzvodno do @dalice meðudràvni. Stoga je logièno da se cilj ureðenja za plovidbu na prvoj dionici postavi prema V.b kla-

4 si, a uzvodno od Osijeka prema IV. Naèin ureðenja bitno æe ovisiti o interesu hrvatske elektroprivrede i Republike Maðarske. Glavne rijeène luke u Vukovaru i Osijeku uvrštene su u mreù luka otvorenih za meðunarodni i mješoviti promet potpisivanjem AGN i AGTC ugovora (P-80-47 luka Vukovar i P-80-08-01 luka Osijek). Luke su obnovljene za kapacitet pretovara razine od prije ratne agresije (3.000.000 tona/godišnje) za sve vrste klasiènih tereta (rasutih, tekuæih, generalnih), a luka Vukovar i za pretovar kontejnera 40 stopa. Luke na Savi u Sisku i Slavonskom Brodu obnovljene su za pretovar sirove nafte i naftnih proizvoda, a luka u Sisku i za generalne i rasute terete. Osobito je va`no imati na umu odnos troškova prijevoza na primjeru dràva s razvijenom mreòm unutarnjih plovnih putova (rijeke, kanalizirane rijeke i plovni kanali), a oni iznose: rijeènim putem 0,04 DEM/t km, èljeznicom 0,14 DEM/t km, a cestom 0,24 DEM/t km. Sastavni dio toga je i ekološka prednost rijeèno-kanalskog prometa u odnosu na èljeznièki i cestovni promet. Do 1991. g. u Hrvatskoj je plovni promet sudjelovao sa samo 4,0%, a u zemljama srednje i zapadne Europe od 20 do 30% u ukupnom prometu roba tih dràva. U prijevozu industrijske robe troškovi prometa u Hrvatskoj sudjeluju sa 15%, a u dràvama srednje i zapadne Europe sa 5% u ukupnim prodajnim cijenama industrijskih, poljoprivrednih i ostalih roba. Navedeni pokazatelji potvrðuju opravdanost i potreba ostvarenja projekta VKDS kao sastavnog dijela brèg ukljuèivanja Hrvatske u europsku mreù unutarnjih plovnih puteva. A to je preduvjet i za uspješniji razvoj kombiniranog prometa kao i cjelokupnog gospodarstva Hrvatske. Na slici 3. prikazana je mreà europskih plovnih puteva èiji sastavni dio treba biti i ostvaren projekt VKDS. A to je i sastavni dio obveza koje je Republika Hrvatska preuzela prihvaæanjem i potpisivanjem meðunarodnih sporazuma i ugovora za potrebe uspješnijeg razvoja kombiniranog prometa i cjelokupnog gospodarstva.

7. Zakljuèak Od 1792. do 2000. g. izraðeno je 14 varijanti studijskih i projektnih rješenja skraæenja plovnog puta izmeðu Dunava i Save. Kako u sastavu bivših dràva tako i u samostalnoj Republici Hrvatskoj projekt kanala “Dunav-Sava”, s trasom od Vukovara pored Vinkovaca do Šamca je bio u planovima prometnog i gospodarskog razvitka – ali još uvijek nije ostvaren. U bivšoj dràvi Jugoslaviji, trebala je poèeti njegova izgradnja nakon dovršenja projekta višenamjenskog hidrotehnièkog sustava “Dunav-Tisa-Dunav”. Naàlost to nije ostvareno prvenstveno zbog poloàja trase plovnog kanala “Dunav-Sava” na podruèju Hrvatske. U 1999. g. dovršen je aktualni idejni projekt VIŠENAMJENSKOG KANALA DUNAV-SAVA po parametrima V.b klase unutarnjih plovnih puteva od meðunarodnog znaèaja. Po planu je glavni projekt za prvu dionicu VKDS od km 0+000 do km 9+000 je trebalo dovršiti do kraja

Tehnièke znanosti 2000.g. – sa ciljem poèetka pripreme njegove izgradnje u 2001. g. Istovremeno je izraðen idejni projekt nove luke Vukovar – s novom lokacijom od km 7 do km 9 VKDS. Naàlost u 2000. i 2001. g. Ministarstvo za javne radove, obnovu i graditeljstvo u dràvnom proraèunu nije osiguralo potrebna sredstva za dovršetak glavnog projekta kao i ostale pripadajuæe dokumentacije I. dionice VKDS i nove luke Vukovar!?! Sastavni dio toga je i potreba deminiranja dijela planirane trase VKDS i lokacije nove luke Vukovar. U sklopu toga je posebno znaèenje u potrebi osiguranja sredstava za poslove monitoringa praæenja šumskih ekosustava i poljoprivrednih tala po rješenju Komisije za ocjenu utjecaja na okoliš VKDS od km 11 do km 61,4 (oùjak 1999.g.). Zbog potrebe zaštite regionalnog vodoopskrbnog crpilišta dijela Istoène Slavonije trase VKDS je duà za 2,5 km od trase po projektu iz 1965. i 1985. g. (61,4 km u odnosu na 58,9 km). Takoðer su poveæani širina dna, razina i dubina plovne vode, rasponi mostova i plovni gabariti ispod njih, radiusi zakrivljenosti, dimenzije brodskih prevodnica kao i kolièine svih radova (iskop, beton, èljezo, kamen, elektro i strojarska oprema, deponije zemljanog materijala). Hrvatska je 24. lipnja 1997.g. u Helsinkiu potpisala, a Hrvatski dràvni sabor 12. studenog 1998.g. potvrdio Ugovor o glavnim unutarnjim plovnim putovima od meðunarodnog znaèenja (AGN). Sastavni dio AGN ugovora je i nova UN/ECE klasifikacija plovnih puteva iz 1992.g. Prema AGN ugovoru u Hrvatskoj je u sustav Europoskih plovnih puteva pored dionica rijeke Drave, Dunava i Save uvršten i buduæi “Višenamjenski kanal Dunav-Sava” od Vukovara do Šamca kao plovni put V.b klase. Ostvarenje tog projekta treba vrednovati kao I. fazu, kanaliziranu rijeku Savu kao II. fazu, a izgradnju dolinske èljeznice “Zagreb – Karlovac – Rijeka” kao III. fazu ostvarenja kombiniranog prometnog povezivanja Podunavlja i Jadrana i to kako podruèja Hrvatske tako i gravitirajuæih dràva. A to je i preduvjet za cjelokupni i uspješniji gospodarski razvoj Hrvatske. S obzirom na stupanj izraðenosti, ali i potrebu dovršenja studijske i glavne projektne dokumentacije VKDS kao i njegovo gospodarsko i infrastrukturno znaèenje, neophodno je u 2002. i 2003. g. u dràvnom proraèunu osigurati financijska sredstva za dovršenje dokumentacije koja je potrebna za ishoðenje graðevne dozvole. Sastavni dio toga je i dovršenje dokumentacije koja je preduvjet za kandidiranje projekta u cilju iznalaènja domaæih i inozemnih financijskih sredstava (krediti, koncesije, dràvni proraèun) za poèetak izgradnje i ostvarenje projekta VKDS. U skladu s navedenim Vlada Republike Hrvatske treba donijeti odgovarajuæe odluke koje su neophodne kako za dovršenje projektne i investicijske dokumentacije tako i za pripremne poslove te poèetak izgradnje VIŠENAMJENSKOG KANALA DUNAV-SAVA. Josip Marušiæ Zagreb, travanj 2002. prof. dr. sc. Josip Marušiæ glavni je koordinator projekta VKDS

Vol. 9 (3) 2002.

5 Multidisciplinarna konferencija

Vizija inteligentne Hrvatske Zagreb, 4. i 5. lipnja 2003 Polazi te

Program

Temeljna odlika ljudi kao inteligentnih biæa jest moguænost da poboljšavaju sustave u kojima ìve i okolinu u kojoj djeluju. Da bi u tom uspjeli, va`no je da uz pozitivne vrednote raspolaù i temeljnim sposobnostima znaèajnima za inteligentne sustave; redom sa sposobnosti osjeæanja, spoznaje, skupljanja znanja, uèenja, prosuðivanja i zakljuèivanja, odluèivanja i djelovanja. Govoreæi o inteligentnoj Hrvatskoj, zagovaramo intenzivno i mudro podupiranje razvoja svih tih sposobnosti kao temeljnih funkcija djelotvorne i odrìve dràve. Svekoliko raspolaganje informacijama o vlastitom stanju, o zbivanjima u okolini i njihovim ukupnim utjecajima ljudima omoguæuje sposobnost osjeæanja i spoznaje. Meðutim, spoznajna sposobnost i raspolaganje znanjem preduvjet je valjanom i pravodobnom prosuðivanju i zakljuèivanju a zatim i djelovanju. Sposobnost zakljuèivanja znaèi i moguænost predviðanja i prosuðivanja o posljedicama djelovanja, što su naroèite znaèajke visokorazvijenih inteligentnih sustava. Gradeæi tako pretpostavke za viziju inteligentne Hrvatske, zagovaramo povezani razvoj tih sposobnosti uz suradnju svih razlièitih struka. Posebice potièemo na promišljanje razvoja proizvodnih i uslu`nih djelatnosti. Tijekom protekla dva desetljeæa znatno je pojaèan proces meðunarodne integracije, koji uz poduzeæa obuhvaæa i brojne druge sudionike. Ipak još nije jasan ishod napetosti izmeðu nacionalnih i slobodnih sila. Premda globalizacija umanjuje va`nost nacionalnog, iskustva pokazuju neospornu va`nost nacionalne kulture za ostvarenje djelotvornog inovacijskog procesa, a i posebnu ulogu nacionalnog inovacijskog sustava za gospodarsku suverenost.

Pozivamo znalce svih struka da ujedine svoja znanja i iskustva u promišljanju buduænosti, da argumentirano i mudro raspravljaju o odreðivanju vizije, ciljeva i strategije gospodarskog i kulturnog razvoja Hrvatske: – Hrvatski prostor, njegovo ureðenje i odràvanje – Prirodni resursi – Prometni putovi i promet – Geostrateški poloàj, odnosi sa susjednim zemljama i svijetom – Ljudi, intelektualni kapital i vrednote – Znanje i obrazovanje – Znanost, istraìvanje i razvoj – Dràvno ureðenje – Institucijska infrastruktura – Hrvatski kulturni prostor – Komunikacijska i informacijska infrastruktura – Energija, okoliš i odrìvi razvoj – Utjecaj klimatskih promjena – Gospodarstvo i financije – Industrija – Uslu`ne djelatnosti – Zaštita od nepogoda i katastrofa – Odnos globalnog i nacionalnog – Nacionalni inovacijski sustavi Oèekujemo priloge u kojima æe se suvremenim pitanjima tehnièkih i biotehnièkih znanosti promišljanja i projektiranja buduænosti biti posebice proèta. Prijava saètaka najkasnije do 15. studenoga 2002., potvrda o prihvaæanju rada do 15. prosinca 2002., Tekst izlaganja, opsega do 20 000 znakova, najkasnije do 10. veljaèe 2003. na disketi i jedan otisak, ili e-mailom na adresu: hatz@marie.fkit.hr

Odjel za rudarstvo i metalurgiju Na temelju odluke Predsjedništva HATZ od 16. srpnja 2001. godine o osnivanju novog, 13. po redu, Odjela za rudarstvo i metalurgiju, te nakon povedenih potrebnih priprema na izbornoj skupštini Akademije odrànoj 3. travnja 2002. godine izabrani su èlanovi i tog odjela. Odjel obuhvaæa djelatnosti rudarstva, metalurgije, istraìvanja i proizvodnje nafte te inènjerske geologije, a popunjava se s dva redovita i dva izvanredna èlana i èetiri èlana suradnika. Izabrani su prof. dr. sc. Josip Èrnko s Metalurškog fakulteta i prof. dr. sc. Branko Salopek s Rudarsko-naftno-geološkog fakulteta za redovite èlanove te prof. dr. sc. Nediljka Gaurina-Meðimurec i prof. dr. sc. Davorin Matanoviæ oboje s Rudarsko-naftno-geološkog fakulteta za èlanove suradnike. Od èlanova Akademije koji su do osnutka ovog odjela djelovali u Odjelu za energijske sustave (prof. Josip Seèen, redoviti èlan), Odjelu za graðevinarstvo i geodeziju (prof.

Boìdar Biondiæ, izvanredni èlan) i Odjelu za kemijsko inènjerstvo i srodna podruèja (prof. Darko Maljkoviæ, redoviti èlan i prof. Ante Markotiæ, izvanredni èlan) u novi Odjel poèeo je prof. Ante Markotiæ. Tako su se stekli uvjeti za njegovo konstituiranje pa je 9. svibnja 2002. sazvan prvi sastanak èlanova odjela. Odràn je u Vijeænici Rudarsko-naftno-geološkog fakulteta. Uvodno je skup pozdravio prodekan RGN fakulteta i iskazao zadovoljstvo što æe se osnivanjem Odjela moæi još bolje pridonositi razvoju tehnièkih znanosti u Hrvatskoj. Predsjednik Akademije prof. Juraj Boìèeviæ i potpredsjednik prof. Darko Maljkoviæ govorili su o viziji i misiji Akademije, naèinu rada te aktivnostima i projektima koji su u tijeku ili u pripremi. Nakon kraæe rasprave èlanovi Odjela su javnim glasovanjem jednoglasno odluèili da se prof. Branko Salopek predloì Skupštini za prvog tajnika Odjela za rudarstvo i metalurgiju.

Tehnièke znanosti ERA European Research Area

Kako se uklopiti u novi razvojni program Europske Unije Europske integracije izrazito su aktualna tema svih politièkih, struènih, ali i znanstvenih krugova u Republici Hrvatskoj. Veliki broj struènjaka se danas u Hrvatskoj bavi usklaðenjem naše regulative s regulativom Europske Unije i to je dobro, meðutim konaèno naše prikljuèenje Europskoj Uniji ovisit æe o našim razvojnim programima i struènim i znanstvenim potencijalima ukljuèenim u te programe. U Hrvatskoj je na àlost znanost ili potpuno odijeljena od razvojnih programa ili u najboljim sluèajevima tek srame`ljivo ukljuèena u dio tih programa. Razlozi su najvjerojatnije u nespremnosti znanstvene i struène javnosti za takove aktivnosti, ali i slabog kontakta sa društvenim strukturama, koje odluèuju o razvoju i trebaju znanstveno temeljene podloge za svoje odluke. Meðutim, nije mi cilj pisati o problemima znanosti i struène djelatnosti u Hrvatskoj, veæ temeljem zbivanja u razvojnom podruèju Europske Unije potaknuti na razmišljanja o potrebnim transformacijama i u našoj zemlji. Moja je sreæa da sam kao aktivni sudionik EU COST projekata, Nacionalni koordinator za COST (COoperation in the field of Science and Technology) i hrvatski predstavnik u najvišem upravljaèkom odboru tog projektnog usmjerenja (CSO) bio u stalnom kontaktu sa zbivanjima prilikom otvaranja 5. Okvirnog programa, praæenja rezultata tog programa i konaèno pripreme novog 6. Okvirnog programa, što me je potaknulo na obraæanje prvenstveno znanstvenoj i struènoj javnosti, ali i drugim graðanima Hrvatske. Zemlje Europske Unije (ranije Europska Zajednica) veæ su od samog poèetka nastajanja ideje integracija bile svjesne da osim politièkog djelovanja moraju razmišljati o zajednièkim razvojnim programima, koji iz dana u dan postaju sve znaèajniji dio procesa integracija. Na taj naèin nastali su poznati Okvirni programi razvoja EU i sada je u završnoj fazi 5. program. Temelj tih programa su bili razvoj tehnologije i znanosti s postepenim usmjeravanjem prema uvoðenju novih tehnologija u industriju, ali i sve veæim otvaranjem problema zaštite okoliša i poloàja èovjeka u društvu. Tijekom proteklih 25 godina stvoreni su novi industrijski kompleksi i znanstvenoistraìvaèke institucije, posebno u manjim zemljama EU (Finska, Irska, Portugal), a okoliš i kvaliteta ljudskog ìvota su postali nezaobilazna tema kroz promicanje ideje odrìvog razvoja. Europska Unija je postala san svih slabije razvijenih zemalja Europe, posebice zemalja tranzicije iz komunistièkog sustava u zemlje kapital odnosa. Meðutim, ipak to nije sve tako jednostavno, pa ono što je mo`da nedostiàn san tranzicijskih zemalja ne zadovoljava zemlje Europske Unije, koje postepeno zaostaju za najrazvijenijim zemljama svijeta (SAD i Japan) i u sklopu pripreme 6. Okvirnog programa bitno mijenjaju pristupe, od financiranja i organizacije do izvoðenja projekata. Dosadašnji Okvirni programi razvoja i EU komplementarna projektna usmjerenja (COST, EUREKA, ESF)

uspostavili su u prvom redu respektabilnu mreù znanstvenika i struènjaka razlièitih disciplina, podigli su razinu multidisciplinarnog djelovanja, ali ne i zadovoljavajuæu kolièinu dodatnih vrijednosti na postojeæa znanja. U najveæem dijelu projekata uglavnom su reinterpretirana postojeæa znanja, ali bez dovoljne povezanosti sa istraìvaèkim projektima na nacionalnim razinama i stvarnim istraìvaèkim projektima. Vrlo èesto su i na nacionalnim razinama znanstveni projekti imali sliène te`nje (koordinacija i publiciranje), a stvarna istraìvanja financirana su samo kroz interese ekonomskih partnera, direktnih korisnika rezultata. Osnovne ideje 6. Okvirnog programa su: – bolje korištenje znanstvenih kapaciteta i materijalnih sredstava – povezanost nacionalnih politika i Europske politike na podruèju znanosti i tehnologije, – slobodan transfer ljudi i znanja na europskoj razini – uspostava zajednièkih socijalnih i etnièkih vrijednosti i oèuvanje njihovih razlièitosti. Sve je to moguæe postiæi rastom utjecaja suradnje na razini Europske Unije, korištenjem potencijala regija i omoguæavanjem slobodnog pristupa znanju i tehnologijama. Pojam regija odnosi se na širi geopolitièki prostor, a ne sustav regija unutar jedne dràve. Promjene pristupa se odnose na prijelaz od individualnih projekata prema grupnim aktivnostima, povezivanju financijskih sredstava za projekte i institucionalnih fondova, poveæanju mobilnosti istraìvaèa, financiranju infrastrukture institucija i korištenju promjenljivih institucionalnih formi. Kako to postiæi? U prvom redu organizacijom istraìvanja kroz Centre izvrsnosti, zatim okrupnjavanjem istraìvaèkih projekata (Integrirani projekti) i umreàvanjem nacionalnih znanstvenoistraìvaèkih programa (istraìvaèi i financije). Pri tome treba voditi brigu o potrebama politike, društva, otvoriti dijalog znanost-društvo i nadasve poštivati etiku pri formiranju projekata. Sadašnje slabosti su naèin investiranja u istraìvanja i razvoj, ljudski resursi, regionalne neujednaèenosti, rascjepkanost i razdvojenost, što u svakom sluèaju treba riješiti novom organizacijom, koja ukljuèuje suradnju javnih i privatnih istraìvaèkih kapaciteta, uspostavom novih istraìvaèkih tijela, interdisciplinarnošæu i multidisciplinarnošæu kao i veæom povezanošæu i boljom koordinacijom u sklopu 6. Okvirnog programa. Potpuno nova stvar su Centri izvrsnosti, kojima se mora osigurati transnacionalna suradnja, aktiviranje ekonomskih partnera zainteresiranih za rezultate istraìvanja, natjeèajna sposobnost timova, spremnost na procjenu programa od strane nezavisnih eksperata i cijeli niz drugih stvari, koji te centre èini konkurentnim u europskim razmjerima. Koliko su naša sveuèilišta i znanstveni instituti spremni ukljuèiti se u 6. Okvirni program ocijenit æe svako za sebe, a sigurno je da æe svi morati izvršiti odreðene organizacijske prilagodbe i u što veæem broju se ukljuèiti

Vol. 9 (3) 2002.

u meðunarodnu mreù ili kroz projekte (COST, EUREKA, ESF i dr.) ili dobro pratiti Internet ponude nama susjednih zemalja. Imam dojam da hrvatska znanstvena javnost u potpunosti ne prihvaæa definicije centra izvrsnosti kao što je navedeno, veæ ponovo kroz tradicionalne CC referentne vrijednosti svojih znanstvenika, meðutim centri izvrsnosti kroz 6. Okvirni program razvoja EU trebaju postati praktièki novi transnacionalni regionalni subjekti dobro umreènih referentnih toèaka u najmanje 3 zemlje. Hrvatska od svog osamostaljenja pa do danas ima problema s ukljuèenjem svojih struènjaka i znanstvenika u projekte Europske unije. Jedino otvoreno projektno usmjerenje praktièki od osamostaljenja je COST zahvaljujuæi va`noj ulozi hrvatskih znanstvenika u radu tih projekata, u kojem su imali èak i èelne uloge u dva projekta. Prošle godine otvorena je EUREKA i još neki projekti namijenjeni u prvom redu tranzicijskim zemljama. Meðutim, Okvirni programi su još uvijek potpuno otvoreni samo za zemlje Europske Unije i zemlje kandidate EU, a Hrvatska još nije u toj skupini. Šansa hrvatskih znanstvenika je ukljuèivanje kroz umreène referentne toèke Centara izvrsnosti, što pokazuje slijedeæi primjer: Centri izvrsnosti se veæ pripremaju kroz nacionalne programe pojedinih dràva èlanica Europske Unije. Takav primjer je i projekt Water Resources Management (Knet Wasser), u koji su ukljuèeni i znanstvenici Instituta za geološka istraìvanja iz Zagreba – Zavod za hidrogeologiju i inènjersku geologiju kao referentna toèka specijalizirana za krško inènjerstvo vezano uz vodne sustave, specifikum hrvatskih prostora. Centar mreè je Joanneum Research Graz, Institute of Hydrogeology and Geothermics, a u projekt su osim IGI-a iz Hrvatske ukljuèeni i znanstveni instituti iz Slovenije i Italije. Va`no

je napomenuti da projekt za sada u cijelosti financira austrijska vlada, meðutim projekt je vrlo pozitivno ocijenjen na razini Europske Unije s velikom šansom dobivanja visokog poloàja Centra izvrsnosti za podzemne vode srednje i jugoistoène Europe. Takovo ukljuèenje jedne hrvatske institucije nije preveliko èudo, jer je projekt uspješno pripremljen kroz sudjelovanje u COST projektima 620 i 621, zajednièkom edukacijom znanstvenih novaka i stalnom suradnjom kroz IAH i American Institute of Hydrology. Va`no je napomenuti da se u projekt krenulo s pa`ljivo odabranim ekonomskim partnerima, s kojima veæ desetke godina suraðuje ili su tematski vrlo interesantni èak i u svjetskim razmjerima. To su Vodovod i kanalizacija iz Rijeke, gdje je planiran nastavak jednog vrlo zahtjevnog inènjerskog projekta u kršu, a to je zahvat vode u zaleðu izvora Rjeèine, odnosno pretvaranja jedne povremene zone izviranja u stalnu, što je buduænost vodoopskrbe grada Rijeke, ali i interesantan primjer u europskim razmjerima. Drugi ekonomski partner je NP Plitvièka jezera s projektom zaštite vodnih resursa, osnovnog fenomena nacionalnog parka, zatim Vodovod i kanalizacija iz Splita s projektom zaštite izvorišta Jadro i @rnovnica i Hrvatske vode s projektom istraìvanja Zagrebaèkog vodonosnika. Ovim prikazom èlimo potaknuti hrvatske znanstvenike i institucije na razmišljanje o otvaranju 6. Okvirnog programa Europske Unije krajem 2002. godine i šansi da se prikljuèe kvalitetnim prilozima. Šansu treba traìti kroz postojeæe mreè znanstvenika (COST, EUREKA) i ponude suradnje sa susjednim zemljama ili pak direktnim izraàvanjem interesa za projekte. Boìdar Biondiæ

Akademija tehnièkih znanosti Hrvatske i Sveuèilište J. J. Strossmayera u Osijeku pozivaju sveuèilišne nastavnike i gospodarstvenike na Savjetovanje IN@ENJERI ZA 21. STOLJEÆE Dvorana Rektorata Sveuèilišta, Osijek, Trg Sv. Trojstva 3 3. listopada 2002. od 9.00 do 13.00 sati

Natjeèaj za dodjelu nagrada Akademije tehnièkih znanosti Hrvatske 1. Pozivaju se sveuèilišta, fakulteti i znanstvenoistraìvaèki instituti iz podruèja tehnièkih i biotehnièkih znanosti, Odjeli Akademije i skupine od deset znanstvenika – èlanova Akademije da predloè kandidate za dodjelu nagrada Akademije tehnièkih znanosti Hrvatske za 2002. godinu. 2. Akademija dodjeljuje ove nagrade: – jednu nagradu za ìvotno djelo – do pet godišnjih nagrada za uspješni rad – do pet nagrada mladom znanstveniku. 3. Postupak kandidiranja, odluèivanja i dodjele nagrada odreðen je Pravilnikom o nagradama objavljenim na

internetskim stranicama Akademije http://www.hatz.hr/interni. Uz Pravilnik objavljeni su obrasci za podnošenje prijedloga i navedeni dokumenti o kandidatu koje predlagaè treba prilo`iti. 4. Rok za podnošenje prijedloga je 31.10.2002. godine. Prijedlozi se podnose tajništvu Akademije na adresu: Akademija tehnièkih znanosti Hrvatske, pp 59, 10000 Zagreb. Nepotpuna dokumentacija neæe se uzeti u razmatranje. Za Odbor za dodjelu nagrada: prof.dr.sc.Darko Maljkoviæ, predsjednik

Tehnièke znanosti

Nagrada za ìvotno djelo iz podruèja tehnièkih znanosti dodijeljena je predsjedniku HATZ Dràvna nagrada za ìvotno djelo iz podruèja tehnièkih znanosti za 2001. godinu dodijeljena je predsjedniku naše Akademije, prof. dr. sc. Jurju Boìèeviæu. To veliko priznanje proizišlo je iz njegovog ukupnog djelovanja i izuzetnog doprinosa razvitku tehnièkih znanosti. Tim povodom ukratko iznosimo njegov ìvotopis. Prof. dr. sc. Juraj Boìèeviæ, dipl. ing., diplomirao je i doktorirao na Sveuèilištu u Zagrebu. Sveuèilišni je profesor i predstojnik Zavoda za mjerenja i automatsko voðenje procesa na Fakultetu kemijskog inènjerstva i tehnologije Sveuèilišta u Zagrebu. Utemeljitelj istraìvanja i razvoja obrazovanja na podruèju procesnih mjerenja i voðenja procesa, kibernetike i znanosti o sustavima, pa s matiènog podruèja kemijskog inènjerstva širi znanja na druga tehnièka podruèja, a nije nepoznat ni svojim èlancima o gospodarstvu i gospodar-

ske i poslijediplomske studije i školovao brojne inènjere i znanstvenike, neprestano potièuæi svoje suradnike da pomièu granice znanosti. 1969. uvodi na Tehnološkom fakultetu nastavu raèunala oslanjajuæi se i na prvo procesno digitalno raèunalo VARIAN. U periodu 1974-1980. obnašao je du`nost predsjednika Izvršnog odbora JUREMA-e (Jugoslavenskog društva za mjerenje, voðenje i automatiku), tijekom kojeg je osobito pridonio razvoju mjeriteljstva, voðenja i modeliranja procesa u Hrvatskoj. Kao osnivaè i predsjednik IMEKO-ovog TC 11 za metrologijsku infrastrukturu, stvorio je svjetsku mreù za promociju MSTQ. 1980. osnovao je Meðunarodnu IMEKO-ovu školu mjerenja “Pouèavanje mjerenja za prijenos praktiènog iskustva”, koju je podupirao UNIDO i kao potporu prijenosu znanja i inènjerskih vještina inènjerima u afrièkim i istoènoazijskim zemljama.

skoj infrastrukturi i o poslovanju tehnologijama i dr. Djelovao je kao UNESCO-ov ekspert na Filipinima, gdje je osnovao Prvi filipinski nacionalni institut za instrumentaciju i voðenje po uzoru na hrvatska iskustva. Bio je gostujuæi profesor, stipendist, predavaè, itd., u Nizozemskoj, Norveškoj, Velikoj Britaniji, Sjedinjenim Amerièkim Dr`avama, Francuskoj, a pored toga i UNIDO-ov ekspert, èlan OIML-ovog Odbora za razvoj, itd. Od 1967. osnivao je i vodio dodiplom-

Intenzivno objavljuje brojne znanstvene i struène radove, knjige i patente; urednik je zbornika, rjeènika, itd. Njegov sadašnji interes su inteligentna mjerenja i umjetna inteligencija, kao i infrastruktura MSTQ. Napisao je prvu hrvatsku knjigu iz podruèja voðenja Automatsko voðenje procesa (Tehnièka knjiga, Zagreb 1971.). Njegove knjige Temelji automatike I i II (Školska knjiga, Zagreb 1979. i 1981.) objavljene su u deset izdanja.

Vol. 9 (3) 2002. Najveæi dio svog rada prof. Boìèeviæ posvetio je nacionalnim i internacionalnim projektima. Istaknut æemo tek sljedeæe: '70-ih je u okviru JUREMA-e zamislio i ostvario projekt permanentnog obrazovanja nastavnika srednjih škola, a u svijetu zapaèn multidisciplinaran projekt Luka kao sloèn sustav. '80-ih je, u okviru IMEKO-a, organizirao niz multidisciplinarnih okruglih stolova o razlièitim aktualnim pitanjima i organizaciji mjeriteljske infrastrukture u Berlinu, Pragu, Londonu, Kyotou, Houstonu, Budimpešti, itd. Ranih '90-ih organizirao je Hrvatski pokret za kvalitetu, tijekom kojeg je više od 2000 struènjaka pouèavano u svekolikom podruèju managementa kvalitete i upoznavano s pristupom Europske unije infrastrukturi MSTQ. 1996. u suradnji s njemaèkim struènjacima organizirao je u Istanbulu u Turskoj teèaj za istaknute azijske i afrièke struènjake iz podruèja MSTQ. Istièemo i njegov skorašnji doprinos razvoju gospodarstva u Hrvatskoj: od 1995. organizirao je pet uspješnih konferencija “Tehnièke znanosti za hrvatsko gospodarstvo”, koje su rezultirale zbornicima široko prihvaæenima kao korisne referencije. Slijedi niz od sedamnaest rasprava o proizvodnji pod naslovom “Od èega æe Hrvatska ìvjeti?”, kao i još mnogi drugi projekti.

Prof. Bo`ièeviæ primio je nacionalna i internacionalna priznanja za svoj rad. Spomenut æemo IMEKO-ovu nagradu za uzornu slu`bu (IMEKO Distinguished Service Award) za doprinos razvoju mjeriteljske znanosti i tehnike u svijetu. Prof. Bo`ièeviæ utemeljitelj je (1993.) i predsjednik Akademije tehnièkih znanosti Hrvatske, utemeljitelj i prvi potpredsjednik (1992.) i èlan Predsjedništva Hrvatske akademije

9 odgojnih znanosti, poèasni èlan Akademije medicinskih znanosti Hrvatske. O radu Juraja Boìèeviæa u Akademiji tehnièkih znanosti Hrvatske najbolje govori njen neprekidni rast, brojni projekti što ih ostvaruje pod njegovim vodstvom uskoro veæ èitavo desetljeæe. Uspješno je ostvario i pridruìvanje Akademije i Meðunarodnom savjetu akademija tehnièkih znanosti – CAETS sa sjedištem u Washingtonu. U središtu svojeg programa stavlja suradnju svih tehnièkih disciplina na temeljima sustavskog mišljenja, s naglascima na znanju, spoznaji i intelektualnom kapitalu kao temeljnim prioritetima hrvatske opstojnosti, pa 1998. i širu struènu javnost upozorava kako Akademijine projekte zamišlja svjestan èinjenice svekolikih mijena u razvijenom svijetu i moguæe brzine i jaèine s kojom njihove posljedice dostiù Hrvatsku: Ne smiju nas zateæi nespremne, jer dovest æe nas u opasnost da radi zastarjelosti znanja velike veæine ljudi nastane opæa nesnala`ljivost, koja æe se dodatno pojaèavati spoznajnom ogranièenosti i nedovoljnom informiranosti, pa i izazivati kod Ijudi nesaglediv egzistencijski strah, moguæe i nered i zbrku. Stoga se posebice zalaèmo za hitnu prilagodbu obrazovnog sustava i za smišljenu poduku odgajatelja i uèitelja na svim obrazovnim razinama. Potrebno je takoðer usporedno pokrenuti program cjeloìvotnog obrazovanja, a zasebnu pozornostposvetiti programu poticanja inovacija i inventivnog poslovnog djelovanja. Suvremene raèunalne, informacijske i komunikacijske tehnologije danas su sredstvo uz pomoæ kojeg se mudrom i dobro organiziranom upotrebom moè naše društvo pripremiti za novo doba, u njemu djelovati i opstati, pa i nadvladati stvaranje neèljenog utjecaja nastajanja Informacijskog društva: Ponajprije, i to odmah, trebali bismo uz pomoæ tih tehnologija poduzeti drastiène promjene u obrazovanju uèitelja, koje moraju biti izvoðene s eksplicitnim osloncem na maksimalno razvijene spoznaje i vještine ìvota i opstojnosti u Informacijskom društvu. Uèitelje je potrebno osposobiti da tijekom prijelaznog razdoblja odgovorno pomaù ljudima. Morali bi svladati vještine kreativnog i pozitivnog mišljenja i znati ih prenositi mladima na visoko djelotvoran naèin. Iznad svega novi uèitelji moraju razumjeti va`nosti znanja i znati pouèavati o tom kako što bolje iskoristiti znanje i vještine. Od najmlaðih bi dana uèenike morali pouèavati kako da što bolje iskoriste funkcije mozga, da bolje uèe naèine njegove upotrebe, da uèe misliti, da vje`baju rješavanje zadataka, da odluèuju, da nauèe kako lakše ostvariti ciljeve, a uz to da se i nauèe usmjeriti na va`ne stvari, na one koje daju rezultate. Sve to zahtijeva aktivan, savjestan i sudjelatan napor svih odgovornih ljudi u našoj zajednici: uèitelja, profesora, politièara, poslovoða i radnika, ali i vojnih i vjerskih voða, da zajednièkim snagama ostvarimo društvo koje uèi. Od 2001. predsjednik je Podruènog tehnologijskog vijeæa pri Ministarstvu znanosti i tehnologije RH, uspješno promièuæi i ostvarujuæi program podupiranja akademskog poduzetništva – TEST u okviru programa HIDRA. U svojem ìvotopisu prof. Boìèeviæ istièe: Oduvijek me je zanimalo obuhvaæanje što širega opsega znanja, ali teìo sam da odrìm dovoljnu dubinu, koja æe me zaštititi od diletantizma. Uvijek me je zanimalo da poveèm suprotnosti: Analizu i stvaralaštvo, kreativnost. Ozbiljnost i humor. Tehniku i humanizam. Razum i emocije. Oslonac su mi kibernetièke predod`be sustava i sustavsko mišljenje. Ipak, mo`da je za njegovo djelovanje osobito karakteristièna poruka u novogodišnjoj èestitci koju mu je prije nekoliko godina uputio akademik Eugen Pusiæ, cit. “...èestitam na globalnim planovima i lokalnom prosvjetiteljskom djelovanju. Da se toga drào Vaš imenjak Kriàniæ, vjerojatno bi poìvio dulje i sretnije.”

Tehnièke znanosti MULTIDISCIPLINARNO SAVJETOVANJE

Materijali i tehnologijski razvoj Savjetovanje je odràno 16. svibnja 2002. u Ministarstvu gospodarstva RH. Na skup je sudjelovalo 96 znanstvenika i struènjaka sa sveuèilišta, istraìvaèkih instituta i iz industrije. Ciljevi savjetovanja su bili: – Upoznavanje, razmjena znanja, ideja i iskustva znanstvenika i struènjaka koji se bave istraìvanjima, razvojem i primjenom materijala u Hrvatskoj; – Prezentacija tehnologijskog projekta “SUMAT – Razvoj i primjena suvremenih materijala» unutar programa HITRA-TEST Ministarstva znanosti i tehnologije RH. – Uoèavanje smjerova razvoja i primjene novih materijala u svijetu, utvrdjivanje stanja u Hrvatskoj i naèina buduæeg smišljenog djelovanja na podruèju tehnièkih materijala. Uvodno izlaganje odrào je prof.dr.sc. Tomislav Filetin s Fakulteta strojarstva i brodogradnje Sveuèilišta u Zagrebu, i to u ulozi predsjedatelja organizacijskog odbora i voditelja tehnologijskog projekta SUMAT. Prvi dio svoga izlaganja iskoristio je za prika projekta SUMAT, oslanjajuæi se na ciljeve: – Ocjena stanja, istraìvanja i primjene materijala u Hrvatskoj; vrste projekata, istraìvaèi i institucije, stupanj primjene rezultata, oprema, financiranje; – Ocjena stanja istraìvanja, razvoja i primjene suvremenih materijala i pripadnih tehnologija u svijetu – vrste materijala i tehnologija, projekti, institucije i naèin organizacije, oprema, financiranje, vrste primjena...; – Ocjena potencijala za razvoj i primjenu MiT u hrvatskim poduzeæima; – Ocjena i odabir relevantnih podruèja istraìvanja, razvoja materijala i prijenosa znanja iz razvijenih zemalja; – Uspostavljanje informacijskog sustava – WEB portal, za praæenje tehnièkih i komercijalnih informacija o

materijalima i postupcima i razmjenu informacija znanstvenika i struènjaka; – Uspostavljanje sustava trajnog prijenosa znanja – seminari, tribine, savjetovanja, radionice i sl. za industriju – posebno za mala i srednja poduzeæa. Drugi dio izlaganja posvetio je preglednom opisu najznaèajnijih usmjerenja u istraìvanju i primjeni suvremenih materijala u najrazvijenijim zemljama. Uz niz ilustracija, opisane su opæe karakteristike današnjih znanstvenih istraìvanja novih materijala i pripadnih postupaka i naznaèeni su smjerovi razvoja i primjene èelika, èljeznih lijevova, ostalih metalnih materijala, polimernih materijala, tehnièke keramike, kompozitnih materijala, postupaka modificiranja i prevlaèenja površina, postupaka metalurgije praha, postupaka oblikovanja na gotovo konaèan oblik i dr. Dr.sc. Nikola Radiæ s Instituta Rudjer Boškoviæ ukazao je na bitne odrednice i ogranièenja u provodjenju temeljnih istraìvanja materijala u nas, a to su: identificirani korisnici u velikim kompanijama i njihov interes, nedostatak visokoobrazovanih mladjih istraìvaèa i financijskih sredstava za ozbiljniji razvoj, nedostatak opreme za kvalitetna istraìvanja. U prvoj raspravi zapaèn je bio doprinos dr.sc. Jere Prgina iz Centra za aluminij Tvornice lakih metala iz Šibenika. Naznaèene su moguænosti i planovi za proširenje asortimana aluminija i aluminijskih legura. Konstatirano je da bi aluminij upravo mogao biti jedan od najva`nijih materijala preradjivaèke industrije Hrvatske. Razvoj i primjena aluminija nudi priliku velikom broju znanstvenika i struènjaka u Hrvatskoj da pridonesu ostvarenju takvih ciljeva. Prof.dr.sc. Ilija Mamuziæ s Metalurškog fakulteta iz Siska govorio je o desetgodišnjim naporima za uspostavljanje Centra za materijale i multidiciplinarnog obrazo-

Sudionici skupa: Tomislav Filetin, Bo-idar Lišèiæ, Jere Prgin i Ðurðica Španièek

Vol. 9 (3) 2002. vanja na podruèju znanosti o materijalima, bez èega ne moè biti napretka u istraìvanjima materijala. Mladen Goger, dipl. ing. iz Konèar Instituta za elektrotehniku ukazao je na višegodišnje napore da se uspostavi èvršæa suradnja izmedju temeljnih i primjenjenih istraìvanja na projektu primjene visokotemperaturnih supravodièa. U drugom bloku predstavljene su suvremene «tehnologije materijala», tj. nekonvencionalni postupci tijekom kojih se mijenja sastav i struktura materijala na površini ili u cijelom presjeku i na taj naèin oblikuje materijal èljenog oblika i svojstava. Akademik Boìdar Lišèiæ opisao je naèine izbora proizvodnih postupaka, pojedine suvremene tehnologije oblikovanja na gotovo konaèan oblik – lasersko sinteriranje, injekcijsko prešanje metala oblikovanje u poluskruæenom stanju i dr. Doc. dr.sc. Faruk Unkiæ s Metalurškog fakulteta iz Siska naveo je niz podataka o ljevarskoj proizvodnji u Hrvatskoj koji pokazuju da, unatoè zastarjelosti opreme i nedostatka kadrova, ta klasièna grana proizvodnje lijevanih materijala ima neprestan rast i dobre izvozne rezultate. Prof.dr.sc. Mladen Stupnišek s Fakulteta strojarstva i brodogradnje Sveuèilišta u Zagrebu opisao je najva`nije postojeæe postupke za modificiranje i prevlaèenje površina u cilju povišenja otpornosti na trošenje i trajnosti konstrukcijskih dijelova i alata – od klasiènog cementiranja, nitriranja, boriranja sve do laserskog modificiranja, postupaka fizikalnog i kemijskog taloènja iz parne faze. Iz izlaganja je bilo vidljivo da su struènjaci s FSB razvili i patentirali vlastite postupke za difuzijsko prevlaèenje alata karbidnim slojevima. Drugi blok izlaganja bio je posveæen polimernim materijalima i anorganskim nemetalnim materijalima (materijalima za graditeljstvo). Prof.dr.sc. Marica Ivankoviæ s Fakulteta kemijskog inènjerstva i tehnologije navela je podatke o sve veæoj proizvodnji i primjeni polimernih materijala i njihovih kompozita u svijetu i optimistièkim i pesimistièkim scenarijima njihove buduænosti. Mr.sc. Gordana Bariæ s Fakulteta strojarstva i brodogradnje Sveuèilišta u Zagrebu izloìla je rezultate ankete o

11 proizvodnji i primjeni polimernih materijala u Hrvatskoj. Vidljiv je trend neprestanog smanjenja proizvodnje u Hrvatskoj. Prof.dr. sc. Janez Indof s Fakulteta strojarstva i brodogradnje govorio je o velikim potencijalnim primjenama kompozitnih materijala, kao zamjenama za klasiène metalne materijale, a doc. dr.sc. Ðurðica Španièek s istog fakulteta o istraìvanjima u Zavodu za materijale vezanim uz odredjivanje medjuslojne èvrstoæe kompozita. Prof.dr.sc. Tomislav Matusinoviæ s Fakulteta kemijskog inènjerstva i tehnologije govorio je o znanstvenom pristupu u razvoju brzovezujuæih vodonepropusnih anorganskih nemetalnih materijala, koji se primjenjuju u našem graditeljstvu. Dr.sc. Krešimir Popoviæ s Instituta gradjevinarstva Hrvatske prikazao je vlastita iskustva iz razvoja betona povišene èvrstoæe s dodacima prašine silicijevog oksida. Prof.dr.sc. Dubravka Bjegoviæ s Gradjevinskog fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu je u ime suradnika (M. Skazliæ i I. Stipanoviæ) kratko izvjestila o vlastitim istraìvanjima na razvoju visokoèvrstih i vatrootpornih betona. Bila su to tri izlaganja koja su jasno istaknula veliki potencijal za razvoj, domaæu proizvodnju i primjenu anorganskih nemetalnih materijala u graditeljstvu. U zadnjoj sekciji prof.dr.sc. Hrvoje Trkulin je na vrlo ilustrativan naèin prikazao postupke oblikovanja i oplemenjivanja proizvoda od drva i raznolike moguænosti primjene u tehnici. Naàlost, te spoznaje u našoj drvnoj industriji nisu gotovo uopæe primjenjene. Završna rasprava bila je usmjerena na zakljuènu sintezu spoznaja i izloènih prijedloga na savjetovanju. Uvodno je prof. Filetin predoèio rezultate prvih analiza istraìvaèkih projekata, koji je u razdoblju od 1997–2001. financiralo Ministarstvo znanosti i tehnologije. Pokazao je da je na podruèju istraìvanja materijala bilo financirano oko 60 projekata s oko 350 istraìvaèa, iz 20 institucija, prete`no iz akademske zajednice i iz instituta temeljnih znanosti. Financijska sredstva su izuzetno skromna u odnosu prema ulaganjima u zemljama sliènog nacionalnog dohotka i stupnja industrijskog razvoja.

Sudionici skupa: Nikola Radiæ, Hrvoje Trkulin, Gordana Boriæ i Tomislav Matusinoviæ

Tehnièke znanosti

U raspravi su sudjelovali: prof.dr.sc. Igor Èatiæ s FSB, dr.sc. Ognjen Milat s Instituta za fiziku, prof. dr.sc. Anto Markotiæ i doc.dr.sc. Mirko Gojiæ s Metalurškog fakulteta iz Siska, Ante Vrankoviæ, dipl.ing. iz TLM, Šibenik, Stjepan Golubiæ iz tvornice pumpi MPD, Daruvar, prof.dr.sc. Dubravka Bjegoviæ i prof. dr.sc. Tomislav Filetin. Sudionici savjetovanja ukazali su na va`nost sljedeæih zakljuèaka: – Projekt SUMAT treba prihvatiti u cilju povezivanja svih znanstvenih i struènih potencijala na podruèju materijala u Hrvatskoj, a sve u interesu gospodarskog razvoja. Bitno je smišljeno odrediti prioritete u istra`ivanju i razvoju materijala, i djelovati tako da bi se što br`e ostvarila komercijalna primjena. Nakon prve faze bilo bi korisno zakljuèiti da li bi se projekt mogao proširiti s novim suradnicima tako da obuhvati i relevantne proizvodne postupke, ili pak suziti i usmjeriti samo na neka kljuèna podruèja razvoja suvremenih materijala.

– U Hrvatskoj nema pregleda relevantne istraìvaèke opreme, a postojeæa oprema nije dovoljno iskorištena. Nabava, smještaj i uporaba buduæe kapitalne opreme mora biti racionalnija i otvorenija širokom krugu zainteresiranih. U tom smislu je podràna ideja da se u projektu SUMAT formiraju baze podataka i javni informacijski sustav o ekspertima, laboratorijima i opremi za istraìvanje materijala. – Istraìvanje i razvoj aluminija i njegovih legura mogao bi biti jedan od središnjih projekta okupljanja znanstvenika i struènjaka iz podruèja temeljnih i primjenjenih znanosti. – Gledajuæi vlastite istraìvaèke potencijale i znanja, vlastitu sirovinsku osnovu i moguænosti proizvodnje i primjene kao daljnji prioriteti naznaèeni su: polimerni materijali i njihovi kompoziti, anorganski nemetalni materijali, drvo te postupci modificiranja i prevlaèenja površina. – Potrebno je nastaviti razmjenu informacija savjetovanjima ovog oblika s odabranim temama razvoja pojedinih skupina materijala – npr. aluminij, anorganski nemetalni materijali, drvo i sl.

HATZ i Euro-CASE

Vol. 9 (3) 2002.

umska biomasa kao energent Zakljuèci savjetovanja Na meðustrukovnom savjetovanju Akademije tehnièkih znanosti Hrvatske Uporaba šumske biomase, pod pokroviteljstvom Ministarstva znanosti i tehnologije RH i Ministarstva gospodarstva RH, okupili su se struènjaci svojim radom vezani uz cjelokupni proizvodni sustav, od pridobivanja šumske biomase do njezinoga iskorištenja kao energenta. U svojim poticajnim izlaganjima o temama vezanima uz sustavsko promišljanje uporabe šumske biomase, predavaèi su upozorili na ovodobna pitanja, iznoseæi uz svjetske tokove i zbiljsko stanje u Hrvatskoj. Promišljanja i zakljuèke Prve rasprave Sitno industrijsko drvo i njegova uporaba saèto iznosimo ovako: a) Prema minimalnim procjenama, hrvatsko šumarstvo svake godine moè posjeæi oko 1 700 000 m3 sitnog industrijskog drva. Sitno industrijsko drvo zbog nedovoljne industrijske potra`nje ne moè se preraditi u raspoloìvu postojeæu sirovinu, a izvoz je zanemarivo malen. Predlaè se domišljanje investicijskog programa izgradnje industrijskog kapaciteta za godišnju proizvodnju oko 500 000 t celuloze, èime bi se osigurao plasman ukupnih zaliha sitnog industrijskog drva. b) Na svjetskom trìštu prepoznati su trendovi potra`nje za proizvodima od papira i celuloze, koji su u uzlaznom trendu. Oèekuje se da æe se potra`nja papira u Republici Hrvatskoj godišnje poveæati za minimalno tri puta, što je još jedan prilog ideji o potrebi izgradnje tvornice celuloze. Kako se radi o proizvodnji poluproizvoda, to omoguæuje planiranje daljnjeg razvoja proizvodnje finalnih proizvoda papirne industrije. Usporedno s projektom proizvodnje celuloze potrebno je potaknuti prijektiranje proizvodnje finalnih proizvoda. Temelj Druge rasprave Šumska biomasa kao energent bilo je pitanje: Kako i u kojem obliku treba poveæati udio šumske biomase u ukupnoj proizvodnji energije u Hrvatskoj? Najva`nije se poruke i preporuke iznose u nekoliko skupina domišljenih zadataka vezanih uz promicanje dobivanja energije iz šumske biomase: a) Provedbene odrednice hrvatske energetske strategije Nacrt reforme u energetskom sektoru koji je obuhvaæen novim zakonodavstvom, posebno temeljen na strategiji energetskoga sektora, odnosi se i na uporabu energije biomase: – Jaèanjem konkurencije i trìšta poticat æe se rast proizvodnosti, profitabilnosti i uspostava meðunarodne suradnje; – Restrukturiranje, liberalizacija i vlasnièke promjene pretpostavka su za daljnje aktivnosti u energetskom sektoru i znatniji udio proizvodnje energije iz biomase; – Demonopolizacija trìšta omoguæit æe se javnom funkcijom distribucije elektriène energije, što æe dugoro-

èno omoguæiti potrošaèu u umreènim sustavima izbor dobavljaèa-proizvoðaèa energije iz biomase; – Regulacija i nadzor ponašanja subjekata u energetskom sektoru su potrebni kako bi se ublaìle trìšne nesavršenosti, osiguralo provoðenje zacrtane politike zaštite okoliša, socijalne, regionalne i drugih politika, te omoguæila dràvna intervencija u vezi s aktivnostima i pitanjima od nacionalnog interesa. b) Domi ljanje poduzetnièkog interesa U raspravi je naglašeno nekoliko èinjenica koje pogoduju ili oteàvaju i usporuju napredak na podruèju uporabe obnovljivih energenata kakva je i drvna biomasa dobivena iz šumskoga ostatka, ostatka šumskih sortimenata prodanih drvnoj industriji nakon njihove obradbe/preradbe ili ostatka dobivenoga pri oporabi drvnih proizvoda (namještaja, drvnih ploèa i sl.). Evo nekoliko naglasaka: 1. Drvni sortimenti (trupci) ispod treæe klase stalni su problem šumarske proizvodnje. Buduæi da njihova izradba zahtijeva najviše rada, oni su najskuplji, a hrvatsko trìšte uglavnom nije zainteresirano za njih zbog nepoznavanja postupaka za njihovu uporabu u kojoj finalnoj proizvodnji (galanterija, kalupi i dr). Jedino preostalo moguæe iskorištenje takvoga drva za ogrjev stalno opada jer je njegov udio u energetskoj bilanci godinama u opadanju, ponajprije zbog uporabe tekuæih ili plinovitih fosilnih goriva za grijanje kuæanstava. Zbog toga se èesto ogrjevno drvo smatra tzv. socijalnim sortimentom te se prodajnom cijenom nastoji pokriti tek èisti proizvodni trošak. Zbog svega toga, ali i zbog neophodnih uzgojnih radova poput èišæenja i ranih proreda gdje je udio sirovine za energijsku biomasu znatan, trajni je interes “Hrvatskih šuma”, d.o.o. promicanje stvaranja trìšta takvoga sekundarnoga energenta na naèelima kako se to radi u mnogim razvijenim zemljama. Nadalje, proizvodnja novoga sortimenta omoguæuje zapošljavanje dijela, veæ ionako prekobrojno uposlenih u trgovaèkom društvu “Hrvatske šume”, koji bi inaèe pri prvim racionalizacijama ili restrukturiranju izgubili posao. 2. Stvaranje trìšta nekog novog sortimenta nije kratkotrajan posao. U prethodnim je razmatranjima naglašena i usmjerenost na regije gdje nema plinovoda, ali ima šuma (Lika, Gorski kotar). Èitavo se nastojanje svodi na moguænost osiguranja manjim naseljima grijanje kuæa te osiguranje sanitarne tople vode, vaàn socijalni moment koji znaèajno podiè standard ìvljenja kao jedan od èimbenika zadràvanja ruralnoga stanovništva na svojim staništima. Sigurno bi se osim moguæeg zapošljavanja, podizanjem standarda stanovanja i ìvota zadrào dio stanovništva u seoskim naseljima te pronalazio interes u razvoju seoskoga turizma i drugih obiteljskih poduzetnièkih djelatnosti. 3. Èitav proces znatnijeg uvoðenja drvne biomase mora usustaviti sve sudionike na osnovi dugoroènih interesa i ugovorene trìšno orijentirane suradnje. Osim krajnjih ko-

14 risnika i njihove dobrobiti od podizanja lokalnih toplana, to je i interes lokalnih zajednica, poduzetnika koji æe se ukljuèiti u postupke pridobivanja primarnoga energenta kao i kojih drugih oblika sekundarnih energenta na bazi drva, proizvoðaèa opreme za pridobivanje šumske biomase, njegovu preradbu i izgaranje i dr. 4. Za pokazna postrojenja treba razraditi projekt toplinske mreè na temelju utvrðenih potreba, te projekt kotlovnica s prijedlogom izbora pogodnih vrsta kotlova, stupnja mehaniziranosti rukovanja s gorivom, njegova uskladištenja i sl. c) Marketing , obrazovanje i sredstva priopæavanja Šumarstvu, drvnoj industriji te svim ostalim djelatnostima ukljuèenima u djelatnost uporabe energije iz šumske/drvne biomase višestruko koristi prisutnost u javnosti s upoznavanjem opæih koristi za društvo uporabe takvih energenata: ekološke, gospodarske, socijalne. Ukljuèivanjem javnosti u promociju korištenja šumske biomase oèekuje se izrada detaljnih procjena utjecaja energetskog sektora na okoliš, bilo na lokalnoj ili globalnoj razini. Takve analize potvrðuju poznate prednosti korištenja šumske biomase umjesto fosilnih goriva. Upravo to medijsko djelovanje u brojnim zemljama pomaè pri uvoðenju i poveæanom korištenju šumske biomase. Za poticanje toga procesa nu`no je sustavno raditi na obrazovanju svih graðana te utvrditi ciljne skupine prema naèinu djelovanja u projektima korištenja šumske biomase kao energenta koje mogu biti strukturirane prema naèinu sudjelovanja, npr: proizvoðaèi i vlasnici biomase, Vlada Republike Hrvatske i tijela dràvne uprave, lokalna uprava i samouprava, banke i moguæi investitori, sudionici neposredno zainteresirani za proizvodnju energije iz biomase, znanstvenici i struènjaci, sredstva javnog priopæavanja, gospodarski subjekti, osobe koje utjeèu na stvaranje javnog mijenja, nevladine organizacije, politièke stranke, te cjelokupno puèanstvo. Promociju programa uporabe šumske biomase kao energenta treba provoditi u tri prepoznatljive faze koje se sastoje od prikaza postojeæeg stanja i moguænosti ostvaraja ciljeva, predstavljanja projekta ciljnim skupinama te pregovaranja zainteresiranih sudionika. Sadašnje stanje utvrdit æe se kroz rad struènih meðustrukovnih tribina, okruglih stolova, znanstvenih raspravljaonica, anketatama graðana, a aktivnosti bi se provodile u suradnji sa sljedeæim medijskim i drugim sredstvima: – televizija i radio (tematske emisije, prilozi u informativnim i obrazovnim emisijama, spotovi i filmovi); – dnevnici, tjednici, èasopisi (reportaè, intervjui s predstavnicima dràvne uprave, lokalne uprave i samouprave, znanstvenicima i struènjacima te predstavnicima nevladinih organizacija, provoðenje anketa, oglasi); – informativni bilteni i sliène popularne publikacije; – izrada internetskih stranica te dokumenta “Èesto postavljana pitanja” u kojem bi se unaprijed dali odgovori na najèešæe postavljana pitanja. d) Zakonodavno okruènje Uloga je zakonodavstva stvaranje povoljnoga okruènja za razvitak trìšta i odgovornosti za nacionalni, urav-

Tehnièke znanosti noteèni i uèinkoviti razvitak sektora proizvodnje energenata i energetske uporabe šumske biomase, uvoðenje normi za uporabe biomase te izgradnje odgovarajuæih objekata i proizvodnje opreme. Vaàn aspekt zakonodavne regulative i poticajnih mjera su pitanja ovlaštenja i dozvola kojima æe se aktivnosti uporabe biomase upotrebljavati po odreðenim ugovorenim uvjetima, normama odnosno po posebnoj proceduri dogovorenoj izmeðu zainteresiranih strana. e) Mjere za veæu uporabu energije iz umske biomase Zakonodavni i institucionalni okvir sektora proizvodnje i uporabe energije biomase èinit æe Zakon o energiji kao temeljni zakon. Svrha donošenja Zakona o energiji jest: – uspostava organiziranog sustava gospodarenja energijom na naèelima koja se primjenjuju u razvijenim zemljama, definiranje nacionalne energetske politike, – spoznaja i stvaranje uvjeta koji æe osigurati sigurnu i racionalnu opskrbu energijom, otvaranje nacionalnoga i pristup meðunarodnome trìštu energijom, – primjerena zaštita potrošaèa, uvoðenje obnovljivih izvora energije, – ispunjenje najviših zahtjeva u pogledu zaštite okoliša. U Republici Hrvatskoj postoje velike moguænosti za proizvodnju energije iz šumske biomase, ali i odreðene prepreke za poveæanje toga udjela. One se mogu rješavati razlièitim mjerama: 1. Politièke mjere – strateško odreðenje dràve u pogledu obnovljivih izvora (NN 38/02), – uvoðenje sustava odgovornosti za provedbu dràvne politike. 2. Ekonomsko-financijske mjere – sustav poticajnih mjera (uspostava mehanizama za financiranje projekata i programa kojima se predviða uporaba šumske biomase), – odgovarajuæe cijene energenata i tarifna politika, – uvoðenje sustava poreznih i carinskih povlastica koje se odnose na ulaganja u gospodarske djelatnosti kojima se osigurava suvremena proizvodnja toplinske i/ili elektriène energije iz šumske biomase. 3. Pravne i administrativne mjere – stvaranje stabilnoga zakonodavnoga okvira uz jasno definirane obveze pojedinih sudionika trìšta energije iz biomase, – zakonski regulirane naknade za obnovljive izvore te regulirani uvjeti pristupa i upotrebe elektrodistributivne mreè, zakonska obveza otkupa elektriène energije iz obnovljivih izvora. 4. Tehnièke i organizacijske mjere – financiranje razvojno-istraìvaèkih programa te stvaranje pokaznih projekata (Vrbovsko, Ogulin, Gospiæ), – normiranje opreme i naèina uporabe šumske biomase, – osposobljavanje osoblja za projektiranje ili izvoðenje radova montaè i odràvanja opreme za uporabu šumske biomase.

Vol. 9 (3) 2002.

Knjige

Draga Krpan-Lisica: Osnove energetike, Hinus, Zagreb, 2001., 242 stranice, ISBN 953-6904-01-2

Hrvatska sveuèilišna literatura obogaæena je još jednim vrijednim djelom. Èitatelj u ovoj knjizi nalazi sve o energetici. Rezultat je dugogodišnjeg nastavnièkog iskustva autorice. Utjecaj proizvodnje energije na okoliš. Knjiga se moè èitati poèevši od prvih stranica, ali i od bilo kojeg drugog poglavlja, ovisno o interesu èitatelja. Knjiga se sastoji od 11 poglavlja, i to: 1. Uvod, u kojem je dana definicija energetike i kratki pregled sadràja ud`benika, èime je stvorena motivacija za daljnjim èitanjem. 2. Energija, u kojem je na vrlo zanimljiv naèin prikazana Zemljina energetska bilanca, razlièiti spremnici energije, izvori energije, energetska dohodovnost, pretvorbe energije i toplina, te materijali i njihova va`nost u energetici. 3. Potrošnja energije, u kojem su prikazane razlièite moguænosti štednje energije u industriji, prometu i kuæanstvima. 4. Energija fosilnih goriva, u kojem su vrlo iscrpno prikazani svi aspekti (postanak, vrste, sastav i svojstva, proizvodnja i zalihe) ugljena kao fosilnog goriva, te nafte i zemnog plina. 5. Energija vodotoka donosi osnovne znaèajke vodotoka, hidroelektrana, te iskorištenja vodnih snaga. 6. Nuklearna energija, gdje nalazimo iscrpni tekst o svim detaljima nuklearne energije. 7. Geotermièka energija. 8. Energija Sunèeva zraèenja. 9. Energija vjetra. 10. Energija mora. 11. Pohranjivanje energije. Tekst je obogaæen brojnim slikama i tablicama koje dodatno pojašnjavaju izloènu problematiku. Na kraju su popis literature i kazalo va`nijih pojmova. Ova knjiga posluìt æe kao koristan i prihvatljiv ud`benik ponajprije studentima Kemijsko-tehnološkog fakulteta, ali i stu-

dentima i nastavnicima drugih fakulteta tehnièkih i prirodnih znanosti na kojima se izuèavaju pojedina podruèja energetike. Izlo`ena problematika bit æe zanimljiva i širem krugu èitatelja – svima onima koji `ele proširiti znanje o problemima iskorištavanja energije, koji itekako tište suvremeno èovjeèanstvo.

Mladen Obad Šæitaroci, Bojana Bojaniæ Obad Šæitaroci: Manors and Gardens in Croatia – Slavonia from Zagreb to Vukovar, Šæitaroci, Zagreb, 2001., ISBN 953-97121-1-4 Encyclopedia of Gardens – History and Design, vol. I-III, Fitzroy Dearborn Publishers, Chicago – London, 2001., ISBN 1-57958-173-0 Croatia (str. 331–332), Dubrovnik Renaissance gardens, Dubrovnik area, Croatia (str. 390–392), Maksimir, Zagreb, Croatia (str. 843–844).

U Londonu je 30. travnja 2002. u Royal Institute of British Architects predstavljena knjiga Manors and Gardens in Croatia – Slavonia from Zagreb to Vukovar, englesko izdanje knjige Dvorci i perivoji u Slavoniji – od Zagreba do Iloka (1998.). Tiskano je i njemaèko izdanje Slawoniens Schlösser – von Zagreb bis Vukovar (Leopold Stocker Verlag, Graz-Stuttgard, 2000.). S ranije objavljenom knjigom Dvorci i perivoji Hrvatskoga zagorja (Školska knjiga, Zagreb, 1992.; hrvatsko, englesko i njemaèko izdanje) vrednovano je naslijeðe hrvatskih dvoraca i perivoja kao dijela nacionalnoga kulturnoga naslijeða, ali i kao prepoznatljiva naslijeða u sklopu srednjoeuropske tradicije i kulture. Osim vrednovanja i kulturno-povijesnoga prikaza, knjige potièu i otvaraju pitanja obnove dvoraca i perivoja, te njihova korištenja u buduænosti sa svrhom trajnoga oèuvanja. Odjeci knjiga su veliki, ne samo u Hrvatskoj nego i u inozemstvu. Usprkos tome Hrvatska nije još uvijek iskoristila moguænosti (ponajprije turistièke) za promièbu hrvatskih dvoraca i perivoja, što knjige tiskane na engleskom i njemaèkom jeziku bez dvojbe omoguæuju. U enciklopediji svjetske perivojne umjetnosti, objavljene krajem 2001. (Chicago-London), obraðene su najva`nije teme i pojmovi vezani uz povijesni razvoj i oblikovanje perivoja. Na 1600 stranica (tri knjige) u abecednom slijedu prikazano je 600 leksièkih jedinica koje pokrivaju sljedeæe grupe tema: pojedine kulture i zemlje, va`nije pojedinaène primjere perivojne arhitekture, istaknute perivojne arhitekte i in`enjere, teoretièare i autore znanstvenih pubikacija o perivojnoj arhitekturi, te opæe, tehnièke i biološki relevantne pojmove. U enciklopediju su uvršteni tekstovi Mladena i Bojane Šæitaroci o najvrjednijem hrvatskom perivojnom naslijeðu – romantièarskom perivoju Maksimir u Zagrebu, dubrovaèkim renesansnim perivojima te o povijesnim perivojima hrvatskih gradova. Tekstovi su ilustrirani fotografijama zagrebaèke «Zelene potkove» i Neptunove fontane u Trstenu te Zascheovom grafikom maksimirskoga jezera iz 1853. godine. Va`no je to meðunarodno priznanje hrvatskom perivojnom naslijeðu, a zasluga je vrijednog nam èlana Akademije Mladena Obada Šæitarocija.

Tehnièke znanosti Akademija tehnièkih znanosti Hrvatske u suradnji sa Sveuèili tem u Zagrebu Poziv na sudjelovanje Multidisciplinarno savjetovanje

Sveuèili te i buduænost tehnièkih i biotehnièkih znanosti Zagreb, 14. i 15. studenog 2002.

Program Èetvrtak, 14. studenog 2002. 09:30 10:00-11:00

11:00-11:15 11:15-12:45

12:45-13:00 13:00-15:00

Otvorenje Plenarna predavanja Predsjedatelji: Juraj Boìèeviæ i Darko Maljkoviæ Helena Jasna Mencer, rektorica Sveuèilišta u Zagrebu Gost iz inozemstva Odmor Prva rasprava Predviðanje buduænosti Predsjedatelji: Draèn Anièiæ i Tomislav Filetin Juraj Boìèeviæ, predsjednik HATZ Pozvani predavaè Odmor Druga rasprava Spremnost za inovacije u visokom školstvu, I. Moderatori: Mladen Franz, Marin Hraste, Vladimir Mariæ, @eljko Korlaet

Petak, 15. studenog 2002. 09:00-10:45

10:45-11:00 11:00-12:45

12:45-13:15

Treæa rasprava Spremnost za inovacije u visokom školstvu, II. Moderatori: Franko Rotim, Branko Salopek, Stanko Tonkoviæ, Vilko @iljak Odmor Èetvrta rasprava Organiziranost i jamstvo kvalitete Moderatori: Aleksa Bjeliš, Mirko Butkoviæ, Pero Sikavica Peta rasprava Znanstvena istra`ivanja i razvoj na sveuèilištu Moderatori: Bojan Baletiæ, Zlatko Kniewald

TEHNIÈKE ZNANOSTI – Glasnik Akademije tehnièkih znanosti Hrvatske ISSN 1330-7207, Vol. 9(3)2002. Urednik: Juraj Bo`ièeviæ Adresa: Akademija tehnièkih znanosti Hrvatske, Hercegovaèka 111, pp 59, 10001 Zagreb Tel./faks. urednika: +385-1-48 43 556; +385-1-45 97 131, e-mail urednika: hatz@marie.fkit.hr; hatz@zg.tel.hr Tehnièki urednik: Vladimir Pavliæ, GRAPA, +385-1-65 27 113 Digitalni tisak: ITG, +385-1-48 47 466