K
L
U
B
INTERVJU DAVOR KONJIKUŠIĆ
'Kada je umjetnost u pitanju, tanka je granica između eksploatacije i aktivizma' Multimedijalni umjetnik Davor Konjikušić u sklopu projekta "Oni dolaze..." u Galeriji SC-a predstavio se izložbom "Sveti ljudi" kojom senzibilizira javnost o problemima tražitelja azila /NAPISAO/ VANJA MAJETIĆ / vanja.majetic@aktual.hr /SNIMKE/ DARKO MARIĆ I PRIVATNI ARHIV
68
AKTUAL
3.9.2014.
69
AKTUAL
3.9.2014.
IZLOŽBU "SVETI LJUDI" čine radovi nastali kao diplomski rad na Akademiji dramskih umjetnosti, utjelovljujući, pored fotografske serije, višemjesečno istraživanje, druženje, razgovore, aktivizam i analitičke tekstove koji su prethodili u cilju postizanja društveno relevantne, angažirane i sadržajne umjetničke koncepcije
IZLOŽBA U GALERIJI SC sastoji se od tri dijela: portreta 11 azilanata, video-foto montaže autorovih intervencija plakatima u javnom prostoru te propadanje istih U svome radu služi se fotografijom kao primarnim medijem za artikulaciju svoga autorskog koncepta u kojem propituje odnose između osobnog i javnog, intimnog i društveno-političkog. U svojoj umjetničkoj praksi fotografiju povezuje s tekstom, arhivom, nađenim predmetima i videom. Zanima ga uloga fotografskog medija u uspostavljanju odnosa moći i kontrole. Za svoj rad Genogram nagrađen je u kategoriji umjetničkog koncepta na festivalu Rovinj Photodays 2013. Prije otvaranja izložbe s umjetnikom smo razgovarali o njegovom interesu za problem azilanata, angažiranoj umjetnosti, ali i potrazi za vlastitim identitemom kroz fotografiju.
U
sklopu projekta "Oni dolaze…" u zagrebačkoj Galeriji Studentskog centra u ponedjeljak je otvorena izložba pod nazivom "Sveti ljudi" multimedijalnog umjetnika Davora Konjikušića. Radovi su nastali su kao diplomski rad na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu, utjelovljujući ne samo fotografsku seriju, već i višemjesečno istraživanje, druženje, razgovore, aktivizam i analitičke tekstove koji su im prethodili u cilju postizanja društveno relevantne, angažirane i sadržajne umjetničke koncepcije. Konjikušićeva izložba se sastoji od tri dijela: portreta 11 imigranata (tražitelja azila), video-foto montaže autorovih intervencija plakatima u javnom prostoru te fotografija propadanja istih. Davor Konjikušić, rođen je 1979. godine u Zenici. Apsolvent je diplomskog studija fotografije na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, gdje je prethodno završio dodiplomski studij snimanja.
AKTUAL: Izložba fotografija naziva "Sveti ljudi" prikazuje 12 portreta azilanata. Odakle interes za probleme s kojima se susreću azilanti? Čini se kako kod nas ljudi i nisu previše svjesni njihovih problema. Sve što sam do sada radio prvenstveno je dolazilo iz mene, odnosno iz unutarnje potrebe da se bavim određenom temom. Azilanti, odnosno izbjeglice su ljudi koji su se našli u situaciji u kojoj su mnogi od nas bili tijekom devedesetih, a izbjeglištvo je za mene bilo iskustvo koje me je odredilo kao osobu. Tražitelji azila, odnosno izbjeglice su ljudi koji su u još goroj situaciji nego što smo mi bili. Ti ljudi nemaju nikakve papire,
a samim tim ni nikakva građanska prava, izmješteni su iz društva i na sebi osjećaju sve represivne i eksploatatorske učinke moći bez ograničenja. A zapravo postavljajući pitanja o njima, postavljamo pitanja o sebi. Analizirajući njihov položaj, analiziramo društvo u kojem živimo. Ljudi su često egoistični i ne suosjećaju s "Drugima", ali pitanje europske periferije, krize, života u neoliberalizmu, javnog prostora, nemogućnosti zaposlenja, otkaza i bijede je ono što i nas pogađa. Mislim da to razumijemo, a kroz pitanje tražitelja azila govorimo i o tom pitanju. AKTUAL: Na novouređenom takozvanom Trgu Europe htjeli ste izložiti portrete azilanata, no Grad Zagreb je odbio izdati dozvolu. Angažirana umjetnost očito je nekome "trn u oku". Nije angažirana umjetnost, već ideja da se javni prostor koristi za nekomercijalne potrebe. Logika je jednostavna i nema tu velikih teorija zavjere, bojim se. Terase ugostiteljskih objekata uredno posluju, dozvole dobijaju domaće i inozemne institucije, ali nekomercijalni projekti, umjetnost i građani ne. Budući Trg Europe je neuralgična točka na kojoj se nalaze političke institucije poput Kuće Europe. Na prozorima Europske komisije za vrijeme parlamentarnih izbora bile su postavljene fotografije u kojima se propagira tolerancija i različitost, pravo
svakoga da ima svoj glas, ali nama je zabranjeno da u javnosti napravimo fotografsku instalaciju s licima pravih izbjeglica. Zabranjeno je da oni zauzmu trg svojim pogledima, a pitanje pogleda je pitanje moći. Izbjeglice u Zagrebu nemaju pravo ni na glas, ni na pogled. Na tom trgu su izgrađeni prostori za ekonomsku elitu i stanovi za bogate. Mislim da smo kroz UrbanFestival i pokušaj realiziranja ove instalacije na Trgu Europe, u čemu sam surađivao s kustoskim kolektivom BLOK, dokazali da je budući Trg Europe visokokontrolirani prostor. Aktualni gradonačelnik i gradske vlasti koriste odobrenja i dozvole kao element vladanja, nagrađivanja i zadobijanja biračkog tijela. U hrvatskim gradovima, mjestima i kapitalu zanimljivim lokacijama gubimo javni prostor. Mislim da bi to građane i širu javnost trebalo zanimati. AKTUAL: Kako su nastali radovi za izložbu "Sveti ljudi"? Bilo mi je bitno da tražitelji azila budu uključeni u projekt na način koji njih ne bi ugrožavao. Na samom početku inicijalne kontakte sam ostvario uz pomoć aktivista i aktivistica koji godinama rade s tražiteljima azila, u čemu mi je pomogao Centar za mirovne studije. Poslije sam pristupao ljudima individualno objašnjavajući svoje ideje i projekt na kojem radimo. BLOK se također uključio u projekt i zajedno smo razgovarali
SERIJA FOTOGRAFIJA nazvana "Genogram" nagrađena je na Photodaysima u Rovinju 2013. godine (lijevo), dok serija fotografija "Autocesta" propituje realni, ali i imaginarni prostor između Zagreba i Beograda (desno) SERIJOM "3. MAJ", nazvanom po riječkom brodogradilištu, autor je želio zabilježiti trenutak neizvjesnoti, a samim nazivom aludira i na poznatu Goyinu sliku istog naziva 70
AKTUAL
3.9.2014.
71
AKTUAL
3.9.2014.
s tražiteljima azila. Propitivao sam na koji način umjetnost uopće eksploatira ovakve teme. Bilo mi je bitno da diskutiram s tražiteljima azila i o ovim pitanjima. Fotografija se koristi kao dio tehnika nadzora i kontrole, pa mi je bila bitna i dekonstrukcija same fotografije u tom kontekstu. Na zatvaranju izložbe 6. rujna u Galeriji SC planiram razgovor na temu: "Eksploatira li umjetnost?" AKTUAL: Kakva je bila komunikacija s azilantima? Tražitelji azila, odnosno izbjeglice su ljudi koji su u nevolji. Vjerujte da nitko ne napušta svoj dom i obitelj bez prijeke potrebe. Svatko od njih ostavio je iza sebe nekoga, a mnogi i svoju djecu, supruge, roditelje... Družim se s jednim čovjekom koji se samo nada danu kada će uspjeti riješiti svoj pravni status i povezati se sa svojom obitelji. Živi u strahu da će ga i najmanja pogreška, krivo izgovorena riječ stajati statusa. Taj čovjek mi je nedavno rekao: "Recite hrvatskim novinarima da razmisle u kakvom društvu i demokraciji živimo kada se bojimo javno progovoriti o problemima koji nas muče." AKTUAL: Također je zanimljivo kako ste snimajući tražitelje azila koristili službenu "Šablonu za provjeru ispravnosti biometrijske fotografije" koju je fotografima nakon ulaska Hrvatske u
MOTIVI OBJEKTIVA Konjikušićeva fotoaparata bilježe život zatrovan crvenim blatom u Mađarskoj (lijevo), ali i propadanje klaonice u Zagrebu čime propitkuje odnose između privatnog i javnog vlasništva (desno) Europsku uniju dostavilo Ministarstvo unutarnjih poslova. Što ste time željeli naglasiti? Želio sam naglasiti na koji se način fotografija koristi u službi moći. Policijski portret je standardizirana metoda fotografiranja još od 19. stoljeća koja je prvobitno bila namijenjena za kriminalce, ali se vremenom proširila na sve građane kroz biometrijsku fotografiju. Za vrijeme Drugog svjetskog rata dovršava se spajanje fotografije i rasističkih teorija. Nacistički znanstvenici snimali su Židove te kroz antropometrijsku fotografiju i fiziometriju pokušavali potvrditi svoje rasne diskriminirajuće teorije. Na isti način koristi se i fotografija za kontrolu tražitelja azila. Tražitelje azila fotografirao sam prema policijskim uputama svjesno radeći grešku i dopuštajući njihove minimalne ekspresije lica, jer im nisam želio oduzeti osobnost i svesti ih na arhivski podatak. Izlaganjem fotografiranih lica tražitelja azila u javnom prostoru, koji smatram mjestom na kojem su najjasnije uočljivi društveni antagonizmi, odnosno odnosi moći, želio sam izbjeglice,
odnosno tražitelje azila, barem na simboličkoj razini učiniti vidljivima. Važnim dijelom rada smatram dokumentiranje propadanja fotografija u javnom prostoru, gdje su portreti prepušteni različitim intervencijama koji prvenstveno pokazuju odnos građana prema "Drugima". AKTUAL: Prošle ste godine za svoju seriju fotografija pod nazivom "Genogram" u kategoriji umjetničkog koncepta nagrađeni na Photodaysima u Rovinju. Priča vezana za tu seriju je, zapravo, osobna i bolna. Možete li nam reći kako je nastao "Genogram"? Priča je životna, rekao bih, jer mi se taj pridjev bolan ponekad čini patetičnim. Uglavnom kroz to razrješavanje intime bavio sam se i nekim društvenim stvarima i svojim identitetom, ali sam, zapravo, morao početi od sebe. Imao sam neku potrebu izložiti prvo sebe, pa tek onda progovoriti o drugim temama. To je bila za mene veoma katarzična priča. I čini mi se i dalje bitno da to vidim kao stvar koju sam morao napraviti. U tom radu, kao i kod "Svetih ljudi" najviše me
mučilo pitanje eksploatacije, odnosno koliko sam eksploatirao obiteljsku intimu koja nije samo moja i koliko sam i sam eksploatirao tražitelje azila. AKTUAL: U vašem radu bavite se tabu temema u društvu. Može li fotografija i umjetnost uopće skrenuti pažnju na svakodnevne probleme pojedinca i društva i u kojoj mjeri? Kako ste se uopće počeli baviti fotografijom? Prvi svoj osobni fotoaparat dobio sam od svojih roditelja sa sedam godina. Stalno sam fotografirao i kao dječak da bi se to pojačalo dolaskom digitalnih fotoaparata. Za razliku od velikog broja fotografa nikada nisam zazirao od digitalne fotografije. Naravno da mislim da umjetnost može skrenuti pažnju, međutim pitanje je može li i koliko doprinijeti promjenama. I sam nisam siguran u odgovor na to pitanje. Znam samo da sam iskoristio umjetničko polje kako bih progovorio o ovom pitanju. Stoga i razlog za medijske istupe, ali tanka je granica između aktivizma i eksploatacije kada je umjetnost u pitanju.
Portal www.sophia.hr - do zdravlja i ljepote u 1 kliku K
ako bi svima koji brinu o zdravlju i ljepoti omogućili kupovinu novih proizvoda u svakom trenutku i iz bilo kojeg kutka zemlje, nastala je Sophia - međunarodni brend internet ljekarni s bezreceptnim asortimanom. Novost na hrvatskom ljekarničkom tržištu, sophia.hr internet ljekarna, inovativno je rješenje za najugodniju kupovinu OTC ljekarničkih proizvoda putem interneta - brzo, jednostavno i sigurno. S više od 2000 artikala najpoznatijih svjetskih marki prirodne, organske i dermatološke kozmetike te dodataka prehrani, sophia.hr nudi najkvalitetnija rješenja za zdravlje i ljepotu cijele obitelji. Odabir i kupovina željenog proizvoda nikad nije bila jednostavnija. Uz svaki proizvod nalaze se informacije o namjeni, sastavu i načinu upotrebe proizvoda koji će olakšati odabir i kupovinu. Bilo da se kupac nalazi u centru Zagreba ili na udaljenom otoku, naručeni proizvodi iz asortimana sophia.hr internet ljekarne stižu na njegovu adresu unutar 1 do 3 dana od zaprimanja narudžbe. Više na: www.sophia.hr 72 AKTUAL
3.9.2014.