BLOKOVSKA SPIKA

blokovskaspika Kad je Donji grad bio mlad

Zadivio me ambijentalni šarm donjogradskih dvorišta – razgovor s Carles Blasco Bayotom, generalnim direktorom agencije ProEixample iz Barcelone

Blok Mosor Mi stanari nismo svjesni svoje snage – razgovor s Helgom Juretić, stanarkom Tuškanove ulice

broj 1 2011. izdavači: Analog & Platforma 9,81

Biramo najljepše dvorište

2 • 2011. • Blokovska spika #1

Uvod

Sadržaj 4 Kad je Donji grad bio mlad 7 Donjogradski promet 8 Kako je nastala moderna Barcelona 9 Zadivio me ambijentalni šarm donjogradskih dvorišta – razgovor s Carles Blasco Bayotom, generalnim direktorom agencije ProEixample iz Barcelone 12 Donjogradska blokovska dvorišta 13 Blok Mosor 15 Mi stanari nismo svjesni svoje snage – razgovor s Helgom Juretić, stanarkom Tuškanove ulice 16 Društveni centar Kino Mosor 18 Kovinopojasarski obrt Havel 19 Biramo najljepše dvorište 19 Promjenjivo lice grada 19 Urbana pedagogija u osnovnoj školi

l Trg žrtava fašizma, popularno zvan “Džamija”, jedna od ključnih točaka blokovske matrice 19. stoljeća

Razgovarajmo o Donjem gradu

P

• Impressum

Nema kvalitetnog razvoja grada bez aktivnog sudjelovanja građana

itate li se zašto tramvaji kroz centar grada putuju sporo? Zašto u centru ne­ ma mjesta za parkiranje?

Muče li i vas praktični problemi poput popravka dotrajalog krova ili malog broja mjesta u dječjim vrtićima i jaslicama? Pitate li se zašto se mora zatvoriti OŠ Ivan Gun­ dulić? Imate li svoje mišljenje o Varšavskoj i štakornjacima? Brinete li o dru­ gim pitanjima dobrog života u Donjem gradu?

Mislite li da bi vas se uopće trebalo pitati za mišljenje...

Uključite se u Blokovsku spiku!

Postavljajte pitanja. Razmišljajte na­ glas. Budite kritični i konstruktivni. Re­ cite što želite ili ne želite. Predlažite rješenja. Počnite komunicirati sa svo­ jim susjedima, ali i s onima koji u Donji grad dolaze zbog posla ili zabave. Ko­ municirajte također i s političarima i građevinskim investitorima. Zapravo, sa svima s kojima dijelite život u Do­ njem gradu.

Prostorna ideja Donjeg grada nastala je davno prije rođenja svih nas, a dobar dio stanovnika je došao živjeti u Donji grad kad je on već bio izgrađen. To je je­ dan od glavnih razloga zašto smo nedo­ voljno svjesni njegovog mukotrpnog nastanaka i najčešće ne znamo procije­ niti sve ono dobro ili loše što danas po­ stoji. Zato smo i često zbunjeni krivim predodžbama ili obeshrabreni nemo­ gućnošću da se išta učini.

Unatoč brojnim problemima, Donji je grad sačuvao svoju socijalnu i eko­ nomsku živost. U njemu žive stanovnici najrazličitijih društvenih skupina te se odvija živa kulturna i ekonomska raz­ mjena. Njegov nam primjer pokazuje da je grad živi organizam koji se razvija i mijenja unutar održivog okvira. Donji je grad dokaz da je ideja bloka zgrada koje dijele poluprivatni prostor unutra­ šnjeg dvorišta i dalje jedan od najkvali­ tetnijih načina života u velikom gradu.

Njegovi blokovi svoje stanare uče strp­ ljivom suživotu koji je uvijek važniji od potreba pojedinaca. Donji grad je za­

urednički tim: Luciano Basauri, Dafne Berc, Ivan Ivković, Lana Lovrenčić, Marko Sančanin

suradnici: Jana Dabac, Sonja Leboš, Zlatko Pletilić, Tina Rumenović, Antun Sevšek lektura: Ivan Ivković korektura: Dafne Berc dizajn: Ruta fotografija: Sandro Lendler, Jana Dabac, Luciano Basauri, Dafne Berc, Damir Žižić, Arhiv Tošo Dabac tisak: Tiskara Zagreb

arhivske fotografije: Muzej Grada Zagreba povijesni prikazi i nacrti: Muzej Grada Zagreba, Urbanistički zavod Grada Zagreba, Grad Zagreb – Gradski ured za strategijsko planiranje i razvoj grada, Arhiva ProEixample Barcelona, Analog, Platforma 9,81

potpora: • Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva • Ministarstvo kulture RH • Grad Zagreb – Gradski ured za kulturu, obrazovanje i šport

l Donji grad je nastao na poljoprivrednom zemljištu koje se protezalo od starog kraljevskog grada na brijegu do naplavne ravni rijeke Save. Pomisao da bi se ovdje mogao razviti novi grad tadašnjim je Zagrepčanima zvučala jednako nevjerojatno poput mogućnosti putovanja na Mjesec. Ovu slikovitu dolinu pod brijegom uglavnom su promatrali s gradskih zidina ili kupovali njezine plodove na tržnici Dolac. Nakon što se 60-ih godina 19. stoljeća dolinom ispod Gradeca i Kaptola provezla željeznica, počeo je nastajati novi grad

Blokovska spika #1 • 2011. • 3

Uvod

l Detalj Regulatorne osnove Zagreba iz 1865. godine (preuzeto iz Knežević Snješka, Zagreb u središtu, BARBAT, Zagreb 2003., str. 185): vidljiva je planirana blokovska matrica Donjeg grada na poljoprivrednom zemljištu podno Gradeca i Kaptola, glavni željeznički kolodvor te savska luka južno od Donjeg grada

pravo velika škola urbane kulture u naj­ širem mogućem smislu.

Posljednjih je godina Donji grad po­ stao poprište sukoba i pregovaranja najrazličitijih interesa. Povod takvom stanju pritisak je tržišta nekretnina na vrijedna zemljišta. Taj je pritisak po­ krenuo bujicu najrazličitijih oblika jav­ ne kritike koja dolazi podjednako od strane stručnjaka, angažiranih stanara i aktivista, kulturnih djelatnika i politi­ čara, kojima se suprostavljaju drugi stručnjaci, političari i građevinski investitori.

Međutim, pravi razlog krize treba tražiti u nepripremljenosti Zagreba da se suoči s prostornim posljedicama svoje ekspanzije, ekonomske i kulturne tranzicije i demografskih promjena.

Upravo zbog svoje centralne pozicije, Donji grad je u takvoj situaciji najjače izložen pritiscima. Nedostatak njegove razvojne vizije i strategije uskoro bi mogao naštetiti svima koji u njemu žive ili rade.

Blokovska spika je prije svega me­ dij za razgovor o Donjem gradu.

Vjerujemo da je za krizu Donjeg gra­ da djelomično odgovorna i šutljiva većina građana koja ne shvaća značaj vlastitog sudjelovanja u raspravi o ur­ banim politikama. Zbog tog smo odluči­ li pokrenuti ovaj medij i poboljšati opću informiranost o problematici prostora i njegovog razvoja, otvoriti javni prostor razmjene ideja i pokazati vam na koji su način i pod kojim uvjetima uspješni modeli urbane obnove mogući. Bez ak­ tivnog sudjelovanja svakog pojedinog građanina teško će se ostvariti dugo­ ročno kvalitetan urbani razvoj.

Urednički tim l Neizgra­ đe­na ledi­ na današ­ njeg Trga žrtava fašizma, 20-te 20. stoljeća

4 • 2011. • Blokovska spika #1

l Situacija jednog dijela Zagreba 1882. godine zeleno obojen prostor na­mi­ ­­ je­­njen trgovima-perivojima. (preuzeto iz Knežević Snješka, Zagrebačka zelena potkova, Školska knjiga, Zagreb 1996., str. 83)

Donji grad

•

Sve je počelo 60-ih godina 19. stoljeća, kada su gradski oci vodili žustre pregovore s prijestol­nica­ ma u Beču i Budimpešti oko trase buduće željeznice

Kad je Donji grad bio mlad

D

onji grad je nastao na poljo­ privre­ dnom ze­ mljištu koje se protezalo od sta­

l Gravura Donjeg grada s početka 20. stoljeća

rog kraljevskog grada na brijegu do naplavne ravni rijeke Save. Pomisao da bi se ovdje mogao razviti novi grad tadašnjim je Zagrepčanima zvučala jednako nevjerojatno po­

put mogućnosti putova­ nja na mjesec. Ovu sliko­ vitu dolinu pod brijegom uglavnom su promatrali s gradskih zidina ili kupo­ vali njezine plodove na tržnici.

Ipak, uslijed ubrzanog doseljavanja stanovni­ štva i smionih vizija koje su tadašnje društvene elite namijenile Zagrebu, u godinama koje su slije­ dile odvila se transforma­ cija grada s kojom se mo­ že mjeriti jedino ona sto­ tinjak godina kasnije u Novom Zagrebu.

Sve je počelo 60-ih go­ dina 19. stoljeća, kada su gradski oci vodili žustre pregovore s prijestolnica­ ma u Beču i Budimpešti oko trase buduće želje­ znice. Prema prvobitnoj namjeri vladara želje­ znički je put trebao zaob­ ići Zagreb, što bi uvelike usporilo njegov razvoj.

Ali, nakon što se ipak

uspio izboriti za povoljni­ ju trasu, grad je ubrzo po­ stao važno željezničko čvorište. Budući da je in­ dustrijalizacija netom za­ počela – 1863. izgrađena je prva plinara – u nare­ dnim je godinama Zagreb postao važno industrij­ sko središte. Masovno doseljavanje radnog sta­ novništva rezultiralo je velikim pritiskom na pro­ stor neposredno ispod Kaptola i Gradeca. Donji se grad počeo užurbano izgrađivati, bez nužnog urbanističkog plana koji bi regulirao njegov rast.

Prvi regulacijski plan

•

iz 1865., koji je trebao re­ gulirati prostor između povijesnog grada na bri­ jegu i nove pruge, bio je zagrebačka verzija plano­ va koji su se izrađivali di­ ljem tadašnje Europe, ­gdje su se gradovi susre­ tali s naglom potrebom širenja izvan svojih sred­ njovjekovnih jezgri. Bu­ dući da nije bio odobren iz Budimpešte, ovaj plan nikad nije postao norma­ tivni dokument, pa se iz­ gradnja grada odvijala uz stalne improvizacije gradskih arhitekata i ur­ banista, kao i promjene i prilagodbe uvjetima na terenu.

Glavni cilj regulacije Donjeg grada bio je pojačanje postojećih komunikacijskih koridora i uvođenje novih. Ovo je rezultiralo formiranjem gradskih blokova nepravilne veličine i oblika

Blokovska spika #1 • 2011. • 5

Donji grad

l Visoka urbana gustoća bloka Smičiklasova – Marti­ćeva – Bauerova – Vlaška krajem prošlog stoljeća

l 1897. Nogometno igralište na današnjem Mažuranićevom trgu – ljeti

Glavni cilj regulacije Donjeg grada bio je poja­ čanje postojećih komuni­ kacijskih koridora i uvođenje novih. Ovo je rezultiralo formiranjem gradskih blokova nepra­ vilne veličine i oblika.

Svaki blok ima jasno for­ miran obod, ali čuva go­ tovo netaknutu poljopri­ vrednu parcelaciju u svo­ joj unutrašnjosti. Unu­ tarnje parcele nisu nikad bile usklađene s perime­ trima blokova jer nikad nije postojala prava auto­ nomija političke volje ni­ ti je bilo dovoljno sred­ stava da se ovo proturje­ čje uzme u obzir i začnu mehanizmi njegovog rje­ šavanja. S vremenom su se unutrašnje parcele progušćivale izgradnjom različite namjene. Unu­ tar donjogradskih bloko­ va i danas nalazimo skla­ dišta i radionice, napu­ štene industrijske hale, kao i prostore u kojima se stanuje ispod svakog hi­ gijenskog standarda.

Jedan od istaknutih urbanista zaposlenih u gradskoj administraciji bio je Milan Lenuci. Iako je po struci bio geodet njegove urbanističke za­ misli uzimale su u obzir

l 1908. – Tenis igrališta na mjestu botaničkog vrta. Tenis je bio česta razbibriga zagrebačkih dama

•

Na mjestu solidnih građevina poput današnjeg Hrvatskog narodnog kazališta i drugih kulturnih institucija prvobitno su se nalazili šatori i drveni paviljoni za kazališne priredbe i sajmove ili igrališta za tenis i nogomet koja bi zimi postajala klizališta

kontekst i vidovito pred­ vidjele prostorni razvoj koji će stanovnici Donjeg grada doživjeti mnogo kasnije. Lenuci je zapra­ vo bio veliki strateg i ur­ banistički improvizator koji je od div­lje rastućeg grada nastojao stvoriti skladnu cjelinu. Prostor­ ni potez od Hrvatskog na­ rodnog kazališta prema Botaničkom vrtu, od Bo­ taničkog vrta do Želje­ zničkog kolodvora pa do Zrinjevca – Zelena ili “Lenucijeva” potkova – nastao je zahvaljujući Le­ nucijevoj umiješnosti da se odupre pritscima špe­ kulanata zemljištem koji su željeli izgraditi taj pro­ stor po vlastitim idejama.

To mu je uspjelo organi­ ziranjem različitih javnih kulturnih manifestacija koje su se odvijale u pri­ vremenim građevinama na tom potezu. Na mjestu

budućih institucionalnih građevina poput dana­ šnjeg kazališta i drugih kulturnih institucija pr­ vobitno su se nalazili ša­ tori i drveni paviljoni za kazališne priredbe i saj­ move ili igrališta za tenis i nogomet koja bi zimi postajala klizališta. Na taj je način došlo do kul­ turnog prisvajanja ovih prostora koji su u svijesti Zagrepčana zauvijek za­ bilježeni kao javni. Prva značajna građevina na Zelenoj potkovi bila je palača Hrvatske akade­ mije znanosti i umjetno­ sti, završena 1880. godine na njezinom istočnom kraku – današnjem Zri­ njevcu. Budući da je Zele­ na potkova svoj plan na papiru dobila tek 1887. nakon što je bila gotovo dovršena, uspjeh za nje­ zinu realizaciju treba uvelike pripisati Milanu

Lenuciju. Nažalost, neke od njegovih ideja za dalj­ nji razvoj Zagreba nisu prihvaćene – poput regu­ lacijskog plana iz 1907. u kojem predlaže pomica­ nje željezničke pruge prema Savi kako bi se omogućilo širenje grada na jug. Zbog toga je Trnje ostalo ne samo odsječeno od grada, već je i do danas najstarije zagrebačko “di­ vlje” naselje.

Novi grad je elektrifi­ ciran 1907. (5. studenog prvi put je upaljena elek­ trična javna rasvjeta), gradom je počeo voziti tramvaj, a do 1914. postao je jednim od najvažnijih industrijskih središta u regiji. Početkom 20. sto­ ljeća Zagreb je imao je­ dnu od najvećih stopa na­ taliteta u Europi. Donji grad je tada imao 60.000 stanovnika. No, unutra­ šnjost donjogradskih blo­ kova nije se razvijala. Do kraja 19. stoljeća nastao je veliki nesrazmjer iz­ među “srednjovjekovne” unutrašnjosti bloka i nje­ gove uređene ulične fasa­ de. Ovo stanje je do danas ostalo nepromijenjeno i predstavlja veliku pre­ preku za provedbu jedin­ stvenih intervencija u

l 1897. Klizalište na današnjem Mažuranićevom trgu – zimi

l Na današnjoj lokaciji HNK bilo je sajmište s privremenim objektima

l 1908. Klizalište na mjestu današnje Poliklinike za reumatske bolesti

6 • 2011. • Blokovska spika #1

Donji grad

l Milan Lenuci (1849. – 1924.)

Milan Lenuci rođen je 1849. u Karlovcu. U Zagrebu je završio realnu gimnaziju, a diplomirao je u Grazu na Visokoj tehničkoj školi.

Godine 1874. zapošljava se u Gradskom pogl­a­ var­stvu u Zagrebu, 1878. postaje upravitelj gradskog vodovoda. Gradskim inženjerom imenovan je 1882. da bi 1891. postao ravnateljem Gradskog građevnog ureda.

Njegovo djelovanje možemo podijeliti u dva razdoblje. Prvo je od 1874. do 1891. godine u kojem radi na brojnim gradskim projektima širokog spektra - od inženjerstva do arhitek­ ture, pri čemu mu pomaže njegovo politehničko obrazovanje. Drugo razdoblje njegova rada traje od 1891. do 1912. godine, a odnosi se na njegovo ukupno prostorno i urbano planiranje Zagreba. U ovom periodu oblikovan je prostor “Zelene” potkove (prostor poveza­nih gradskih perivoja) te su nastali projekti uređenja Kaptola, Dolca i Trga bana Josipa Jelačića. Ovi projekti osmišljeni su u duhu historicističkog urbanizma. Između 1905. i 1909. radi na urbanizaciji istočnog dijela grada do Maksimira te napušta ortogonalni raster ulica. Za nova područja grada uvodi i motiv avenije, poput ulica Medveščak, Zelengaj, Miramarska cesta.

Godine 1097. izrađuje Generalnu urbanu osnovu Zagreba koja pred­stavlja sintezu njegovog urbanističkog planira­nja i viđenja Zagreba. U tom planu prugu pre­mije­šta izvan središta grada, osmišljava široki prsten prometnica, lučku i industrijsku zonu grada seli na istok. Iako većina njegovih zamisli i projekata nije do kraja ili uopće izvedena, on je svakako postavio temelje urbanog razvoja Zagreba u 20. stoljeću. Osim urbaniz­mom, bavio se i novinarstvom te surađivao u Vijestima inženjera i arhitekata. Milan Lenuci umro je u Zagrebu 16. studenoga 1924.

•

Donji grad danas nema jasnu viziju razvoja, uz upitne instrumente urbanističke regulative

l Nacrt uređenja zapadnog perivoja “Zelene” potkove, Milan Lenuci 1906. (preuzeto iz Knežević Snješka, Zagrebačka zelena potkova, Školska knjiga, Zagreb 1996., str. 222)

unutrašnjosti bloka zbog složenih vlasničkih pita­ nja. Čak je i socijalistička gradska uprava nakon II svjetskog rata, usprkos mehanizmima nacionali­ zacije i izvlaštenja, odu­ stala od tako zahtjevnog problema. Godine 1974. izrađen je plan za gradski centar, koji je osim Do­ njeg grada obuhvaćao i prostor Trnja. Već se tada plan susreo s problemom uređenja dvorišta i pro­ nalaženja njihove funkci­ je, a uočeni su i prometni problemi koji su do danas postali vrlo akutni. Naža­ lost, iako donešen, plan je primjenjivan sporadično, a svi glavni problemi ostali su do danas. Kra­ jem 80-ih ponovo se ak­ tualizirala ideja sveobu­

hvatnog plana za Donji Grad. Tako 1989. Urbani­ stički zavod Grada Zagre­ ba izrađuje dokument ko­ ji je ispravno dijagnosti­ cirao većinu problema i predlagao mehanizme obnove. Plan nije nikad donešen, a ovaj vrijedan prostor ni danas nema vi­ ziju razvoja niti instru­ mente urbanističke regulative.

Unatoč svemu tome, promjene su se događale.

Donji se grad nastavio iz­ građivati uglavnom u svom istočnom dijelu ­gdje­su blokovi bili nedo­ vršeni. Tijekom 50-ih i 60-ih godina izgrađeni su novi sadržaji koji su uglavnom poštivali po­ stojeću regulaciju ili in­ terpretirali blok u skladu

•

bez razvojne vizije i vla­ stitog urbanističkog plana.

Donji grad ima 168 blo­ kova u kojima živi otprili­ ke 45.000 stanovnika, a dnevno njime cirkulira sa suvremenom arhitek­ mom njihove zahtjevne i gotovo milijun. To je pro­ turom tog vremena. Veći­ skupe obnove. Iz tog ra­ stor vrlo intenzivne soci­ na zagrebačke industrije zloga mnoge bivše tvorni­ jalne i gospodarske raz­ iz takozvane “prve” faze ce stoje prazne i propada­ mjene te bi stoga trebao selila se na lokacije uz ju – najvredniji su pri­ biti u procesu stalnog ra­ prugu ili na Žitnjak. Tako mjeri tvornice Arko zvoja i promjene. Pritisak je industrija, poput tvor­ (tvornica alkoholnih pića tržišta nekretnina, neu­ nice kože Almeria, elek­ – Badel) i Penkala (Nada ređena unutrašnja dvori­ tričnih kablova Elka ili Dimić). šta ili nedovršeni blokovi tvornice ulja Zvijezda, Posljednjih se godina na rubovima povijesne svoja zemljišta prepustila rekonstruirao jedan od cjeline dovoljan su razlog novim sadržajima, iako središnjih donjogradskih za razmišljanje o obnovi i su neke od tih industrij­ blokova – onog na Predo­ dogradnji. Kao da se po­ skih građevina još uvijek vićevom ili Cvjetnom tr­ novo, 150 godina nakon na svom mjestu. Budući gu. Radi se o projektu koji dalekovidnog Milana Le­ da su zaštićene kao spo­ je otvorio oči mnogim Za­ nucija, nalazimo pred pi­ menici kulture, novi su se grepčanima – da se Donji tanjem: Može li Donji vlasnici suočili s proble­ Grad ne može razvijati grad ponovo postati nov?

Do kraja 19. stoljeća nastao je veliki nesrazmjer između neregulirane “srednjo­vjekovne” unutrašnjosti bloka i njegove uređene ulične fasade

Blokovska spika #1 • 2011. • 7

Donji grad Donjogradski promet

P

l Pogled na splavnicu 1930-ih: tržnica Dolac od svog je početka bila mjesto susreta građana

romet je možda i najvi­ Građani su uglavnom manje upozna­ dljiviji problem Donjeg ti s činjenicom da je tranzitni cestovni grada. Promet, kako u promet glavni razlog prometnih gužvi, kretanju tako i u mirova­ zagađenja zraka i buke. Točnije rečeno, nju, u posljednje je vrije­ govorimo o prometu koji Donji grad ko­ me goruća tema mnogih risti kao spojnicu između različitih od­ rasprava u javnom životu Zagreba. Dok redišta; prisjetite se samo koliko ste pu­ se jedni zalažu za izgradnju dodatnih ta koristili Zeleni val da bi stigli do Tre­ garaža tvrdeći da prema broju automo­ šnjevke ili Maksimira? Taj problem bila Donjem gradu nedostaje 25.000 najbolje se može riješiti promjenom parkirnih mjesta, drugi se tome oštro prometne regulacije i izgradnjom zaob­ suprotstavljaju. Građani ispravno za­ ilaznih prometnih čvorišta, s ciljem ključuju da će izgradnja javnih garaža u preusmjerenja prometnih trasa. Prije centru grada privući više automobila i nekoliko godina izrađena je kvalitetna pridonijeti dodatnim prometnim guž­ prometna studija koncipirana na prste­ vama. Ipak, kad ih se pojedinačno pita, nastoj distribuciji prometa. Iako je to svi bi željeli imati riješeno parkirno dosad daleko najrazumnije izrađeno mjesto u neposre­ rješenje za zagre­ dnoj blizini svog bački promet, ono i stana ili mjesta Građani su uglavnom dalje nailazi na pre­ koje posjećuju u velik otpor. manje upoznati s slobodno vrijeme.

Postoje i druge činjenicom da je U osnovi, javne mogućnosti. Jedna tranzitni cestovni garaže uvijek pri­ od njih je definitivno marno rješavaju bolje korištenje jav­ promet glavni razlog pitanje dnevnih nog prijevoza. Idea­ prometnih gužvi, migranata u grad, lan bi omjer korište­ zagađenja zraka i buke nja privatnog i jav­ a ne njegovih sta­ nara. Svi pokušaji nog prijevoza trebao izgradnje privatnih garaža isključivo za biti 70:30 u korist javnog. Nažalost, u stanare su propali, jer dosad za to nije naše se tramvaje još uvijek ne možemo pronađen prihvatljiv financijski model. potpuno pouzdati. Drugo rješenje je ko­ Danas se u širem obuhvatu Donjeg rištenje bicikla, no sustav biciklističkih grada nalazi preko 2.000 parkirnih mje­ staza još uvijek nije dovoljno razvijen, sta po raznim garažama. Dosad se govo­ iako bi za donjogradsku ravnicu bio rilo o garažama ispod srednjoškolskog ­idealan. Zbog toga je pješačenje, naro­ igrališta u Klaićevoj, na Trgu Franje čito za vrijeme prometnih gužvi, i dalje Tuđmana, na Britancu te o manjim ga­ najkomotniji, a ponekad i najbrži, način ražama u Gajevoj, Preradovićevoj i kod “prometovanja” na kraćim udaljenosti­ gimnazija u Križanićevoj ulici. Ona koja ma od Kvatrića do Britanca. je dosad podigla najviše prašine – na tr­ gu maršala Tita – ostala je samo na papiru.

•

l Prije izgradnje Dolca tržnica je bila smještena nasred Jelačić placa

l Nekadašnji Trg burze (trg hrvatskih velikana) početkom 20-og stoljeća

l Zakrčenost automobilima: karakteristična slika glavnih ulica, ujedno i borba za javni prostor

l Mješavina urbanih i ruralnih elemenata bila je dio donjogradske svakodnevnice – današnja Žerjavićeva ulica

l Jutarnja gužva u Gajevoj ulici

l Mnoga dvorišta služe kao parkirališta

8 • 2011. • Blokovska spika #1

l Cerdin plan proširenja Barcelone blokovskom izgradnjom 1860. godine

barcelona

l Pogled iz zraka na Barcelonsku četvrt Eixample

•

Barcelona je dobila urbanistički plan koji je bio toliko ispred svog vremena da je ispočetka bio uglavnom osporavan i ismijavan

Kako je nastala moderna Barcelona

P

ovijest barcelonskog Eixample-a, jednog od najcjelovitijih primjera velikih urbanih prošire­ nja 19. stoljeća, počinje 1860. godine. Tad je iz Madrida stigla uredba da se inžinjeru Ildefonsu Cerdi povjeri izrada plana proširenja grada. Ignorirajući katalon­ ske vlasti koje su već bile odabrale lo­ kalnog arhitekta za izradu plana, ma­ dridski vladari još su jednom nametnu­ li svoj autoritet katalonskoj prijestolni­ ci, a Barcelona je dobila urbanistički plan koji je bio toliko ispred svog vre­ mena da je ispočetka bio uglavnom osporavan i ismijavan.

Do sredine 19. stoljeća teritorij koji se danas naziva srednjovjekovnom Bar­ celonom bio je okružen praznim livada­ ma i močvarama. Odluka o proširenju grada (eixample doslovno znači proši­ renje) našla je svoj prostorni oblik u progresivnim idejama Cerde koji je u to vrijeme bio opsjednut organizacijom prometa i tehničkim pronalascima. Ta­ ko je osmislio potpuno novi grad i su­

stave pomoću kojih je taj grad trebao funkcionirati. Od uvođenja javnog pri­ jevoza i sustava kanalizacije do modela korištenja zemljišta, plan je predsta­ vljao veliki šok za stanovnike tadašnjeg srednjovjekovnog grada s uskim ulica­ ma i stanovanjem ispod svakog higijen­ skog standarda.

Plan koji je Cerdá predlagao bio je temeljen na kvadratičnom rasteru ulica širine 20 metara. Blokovi stranica du­ ljine 113 metara bili su osnovne jedini­ ce plana, a na uglovima su bili dijago­ nalno odrezani da bi se osiguralo osun­ čanje i protočnost prometa.

Nisu svi blokovi trebali biti izgrađe­ ni, već su se u nekima trebali urediti parkovi koji bi svojim ambijentima udovoljili potrebama stanovnika mo­ dernog grada.

Nažalost, plan je samo djelomično realiziran prema zamislima svog tvor­ ca. S vremenom su planovi za izgradnju avenija, trgova i parkova napuštani. Špekulanti zemljištem preuzeli su ini­ cijativu pa se Barcelona 100 godina na­ kon plana našla na rubu ekološke održi­

vosti. Neka dvorišta bila su do te mjere zagušena prigradnjama, industrijom i neadekvatnim sadržajima da su stanov­ nici bili osuđeni na vrlo male površine za odmor i rekreaciju. O društvenim sa­ držajima poput kulturnih centara, do­ mova umirovljenika ili dječjih vrtića da i ne govorimo. Socijalna održivost, de­ mografija i ekonomska vitalnost postali su ozbiljno ugroženi. Sve je manje ljudi htjelo stanovati u tom dijelu grada.

Zbog toga je Gradsko vijeće Barcelo­ ne pokrenulo niz inicijativa kojima se trebao obrnuti proces starenja stanov­ ništva u Eixample-u. Aktivnosti kojima je cilj bio poticanje stanovanja i jačanje socijalne strukture inicirane su Dekre­ tom o rehabilitaciji i rekonstrukciji Eixample-a iz 1986. godine. Sredinom 90-ih godina 20. stoljeća na snagu je stavljen Plan revitalizacije Eixample-a.

Provođenje ovog plana povjereno je za tu svrhu osnovanoj agenciji ProEixam­ ple. Od tada do danas učinjeno je mnogo.

Blokovska spika #1 • 2011. • 9

Barcelona Zadivio me ambijentalni šarm donjogradskih dvorišta!

Intervju s Carlesom Blasco Bayotom razgovarali Ivan Ivković i Marko Sančanin

•

Da bi se uspjelo potrebno je poznavati “uredski” i “terenski” menadžment prostora

l Budući da ste ravnatelj ProEixample-a od njegovih početaka, možete li nam opisati prve godine rada vaše agencije? Koliko je teško bilo započeti s organizacijom ovakvog tipa?

Carles Blasco Bayot: Gradsko vijeće Barcelone pokrenulo je tada niz ini­ cijativa kojima se trebao obrnuti proces populacij­ skog starenja u četvrti Eixample. Kao i u drugim gradskim središtima di­ ljem Europe, taj je proces ubrzano postajao veliki problem i u Barceloni.

Aktivnosti s ciljem poti­ canja stanovanja i jačanja socijalne strukture inici­ rane su Dekretom o reha­ bilitaciji i rekonstrukciji Eixample-a (blokovske strukture grada Barcelo­ ne) iz 1986. te njegovim izmjenama i dopunama iz 1994. Također je iz­ rađen i četverogodišnji Komunalni plan (1996.

– 1999.).

ProEixample je zapra­ vo osnovan kao nastavak tih aktivnosti i kao opera­ tivni mehanizam tih plan­ skih dokumenata. U sura­ dnji s Gradskom skup­ štinom i četvrti Eixample predložili smo revitaliza­ cijski plan, koji se teme­ ljio na slijedećim priorite­ tima: ubrzanje procesa obnove unutrašnjih dvo­ rišta blokova zgrada, iz­ gradnja mreže osnovnih komunalnih objekata, po­ boljšanje kvalitete zgrada i kuća, remodeliranje glavnih gradskih osi, po­ stavljanje telekomunika­ cijske mreže te uvođenje ekonomskih poticaja pri­ vrednim aktivnostima.

Bilo je relativno lako osnovati ovakav tip kom­ panije. U osnovi nam je bila potrebna politička volja, koju je slijedila fi­ nancijska podrška.

l Agencija je nastala kroz model javno-privatnog partnerstva. Kakva je njena vlasnička struktura? Kako izgleda proces donošenja odluka?

CBB: Odluku o osniva­ nju ProEixample-a doni­ jela je Gradska skupština 1996. Na početku je to bi­ lo poduzeće potpuno u vlasništvu lokalne upra­ ve. Godinu dana kasnije dopušten je ulazak korpo­ rativnog sektora i manjih dioničara u strukuru dio­ nica. Danas je 62,1% dio­ nica i dalje u vlasništvu grada, dok je ostalih 37,9% u vlasništvu raznih organizacija i privatnih tvrtki. Kapital privatnog sektora je raspodijeljen na slijedeći način: 23,8% u vlasništvu financijskih institucija, 7,9% građe­ vinskih tvrtki, 6,0% sek­ tora uslužnih djelatnosti, 0,2% udruga malih trgovaca.

ProEixample je trgo­ vačko društvo, točnije re­ čeno “javno trgovačko društvo”. Po pravnoj logi­ ci, upravljačka tijela ovog tipa društva su Upravni odbor i Generalna skup­ ština, na kojoj se donose sve veće strateške odluke.

veo nekoliko godina na kompletnom remodelira­ nju nekoliko prigradskih kvartova izgrađenih tije­ kom Francove vladavine.

Bilo je područja s kućama u kojima se živjelo na ru­ bu standarda, kao i četvr­ ti s vrlo ozbiljnim socijal­ nim patologijama. Oduvi­ jek sam tvrdio kako po­ stoji “uredski” menadž­ ment i “terenski” mena­ džment prostora, a po­ trebno je poznavati oba da bi se uspjelo. l Dio aktivnosti koje provodi vaša tvrtka je plan revitalizacije koji uključuje kupovanje privatnih posjeda. Koji su najteži problemi pri prenamjeni privatnog u javno zemljište? Jesu li teži oni pravne ili oni financijske prirode?

CBB: Teško je genera­ lizirati. Svaka operacija koju smo izveli priča je za sebe, provedena u poseb­ nim uvjetima i s poseb­ nim problemima. Zbog toga se za svaku akciju provodi posebna studija.

U tom smislu, postoje operacije koje za sobom donose pravne probleme zbog kompleksnosti ra­ spodjele vlasništva, dok su druge sasvim jedno­ stavne u tom pogledu, ali l Prije vašeg angažmana komplicirane po pitanju na blokovskoj strukturi, financiranja ili drugih vrlo uspješno ste radili mogućih problema. na revitalizaciji povijeČesto smo prisiljeni sne četvrti Raval. Učipažljivo čekati trenutak nili ste mnogo za poza kupnju. Razlozi nikad boljšanje kvalitete žinisu samo financijske, vota u tom zapuštenom već i strateške prirode. kvartu. Kako vam je to Uvijek imamo dobar pre­ iskustvo pomoglo u sagled blokovske strukture dašnjem poslu? u cjelini. Svojevrsna ur­ CBB: Revitalizacija bana dijagnostika koja se nekog područja je važno redovito provodi može iskustvo, iako je taj posao biti od pomoći. Pratimo uvijek vrlo specifičan. Sa­ tendencije i znamo kakve mo neka iskustva su pre­ se investicije planiraju te nosiva. Točno je da je moj imamo kratkoročni i du­ izvorni rad započeo u Ra­ goročni plan. Odlučuje­ valu, ali sam također pro­ mo se za kupnju tek kad

Carles Blasco Bayot

C

arles Blasco Bayot je urbanist koji je diplomirao na ESADE Business School, Universitat Politècnica de Catalunya. Čitav radni vijek radi na području Barcelone i Katalonije. Trenutno obavlja funkciju generalnog direktora kompanije ProEixample, zadužene za uređivanje gradske četvrti Eixample, u Barceloni. Prije toga bio je direktor i urbanistički djelatnik u nekoliko drugih agencija sličnog tipa.

l Carles Blasco Bayot i Carmen Marzo, direktorica odsjeka za planiranje Proeixample, objašnjavaju način rada Proeixample-a u uredu u Barceloni

nam se poklopi većina parametara.

tni učinak kod lakoće provedbe našeg posla.

l Kako gradska javnost i stanari blokova reagiraju na vaše aktivnosti? Da li je bilo socijalnih otpora vašim planovima renovacije?

l ProEixample se također bavi i redistribucijom komunalnih objekata i organizacijom prostora za građenje novih objekata. Kako određujete gradske potrebe? Vršite li neke vrste anketnog sociološkog istraživanja ili dobivate podatke od gradskih ureda i službi?

CBB: Generalno govo­ reći, operacije koje pro­ vodi ProEixample su sta­ vljene u pogon kako bi stvorile nove zelene po­ vršine za javnu upotrebu, kao i druge komunalne objekte za stanare. Iz­ građeni objekti donose dodatnu kvalitetu života za stanovnike Eixam­ ple-a te stoga nema nika­ kvog javnog otpora.

Naravno da smo u po­ četku nailazili na sumnju

CBB: Područje blokova ima populaciju od preko 266.000 stanovnika i po­ vršinu od 7,5 km2. Ovo po­ dručje je podijeljeno na 6 oblasti (Sagrada Famí­lia, Fort Pienc, Dreta de l’Eixample, Sant Antoni,

•

Bilo je relativno lako osnovati ovakav tip kompanije. U osnovi nam je bila potrebna politička volja, koju je slijedila financijska podrška

građana. Također je bilo različitih oblika otpora onih stanara koji su osje­ ćali da će nešto izgubiti projektima obnove. Ljudi se često opiru promjena­ ma, bez obzira jesu li one dobre ili loše. Na kraju dana zajednička dobit svih građana uvijek je va­ žnija od pojedinačnih do­ biti ili gubitaka. Ako je grad zajednica, onda je logika zajedničkog inte­ resa najvažnija. l U Barceloni su na snazi jasna i vrlo jednostavna urbana pravila.

Osnova Generalnog urbanističkog plana nije se mijenjala 40 godina.

Kako postojeći pravni okvir pomaže vašem poslu? Ograničava li ga na bilo koji način? Jeste imali ikakvog utjecaja na izradu gradske prostorno-planske regulative?

CBB: Prema urbani­ stičkoj regulativi koja je trenutno na snazi za po­ dručje blokova nije mo­ guće graditi više od jedne i pol ukupne izgradive površine. Treba znati da je blokovska strukura prilično dovršena pa je gustoća definirana otpri­ je. Zamjenske građevine moraju poštovati visinu postojećih i u pravilu ne­ ma većih odstupanja. Ta je odredba bila od velike pomoći kod dogovaranja uvjeta s vlasnicima i građevinarima oko obno­ ve blokova. ProEixample je bio uključen u donoše­ nje promjena Generalnog urbanističkog plana, što je bez dvojbe imalo direk­

Nova Esquerra de l’Eix­ am­ple i Antigua Esquerra de l’Eixample), koje su sve podjednake veličine i slič­ nog broja stanovnika. Cilj gradskog vijeća je opre­ miti sve te oblasti javnim objektima. U tom smislu, svaka od tih oblasti mora između ostalog imati i knjižnicu, centar za soci­ jalnu skrb i društveni cen­ tar. Uzevši to u obzir, po­ treba za gradnjom u sva­ koj je oblasti determinira­ na činjenicom postoje li ti objekti već ili ne. To su osnovni standardi. Narav­ no da se često radi i o sa­ držajima koji djelomično ili potpuno nadrastaju po­ trebe tih četvrti, ali to se onda radi s drugim grad­ skim tijelima ili priva­ tnim investitorima, ovi­ sno o prirodi projekta. l Kako se financira vaša tvrtka? Na koji način ostvarujete održivost?

CBB: ProEixample se financira iz gradskog pro­ računa i to je naš najva­ žniji izvor prihoda. Osta­ tak novca dolazi od pru­ žanja usluga i prodaje gradske imovine na po­ dručju našeg djelovanja.

Drugim riječima, mi prodajemo i kupujemo nekretnine s ciljem ostvarivanja našeg stra­ teškog interesa, koji je poboljšanje ukupne ko­ munalne infrastrukture.

Prije nego li se odlučimo za pokretanje nekog pro­ jekta, izrađujemo studiju socijalne održivosti i eko­ nomske isplativosti. Tek onda pokrećemo projekt koji je često javno-priva­ tnog karaktera. nastavak na str. 11

10 • 2011. • Blokovska spika #1

Barcelona

•

Na kraju dana zajednička dobit svih građana uvijek je važnija od pojedinačnih dobiti ili gubitaka. Ako je grad zajednica, onda je logika zajedničkog interesa najvažnija

l Jardins de Sebastiá Gasch: Komunalni vrt s dječjim igralištem ujedno je i javni pješački prolaz kroz blok koji povezuje dvije paralelne ulice

l Cilj plana revitalizacije: otvoriti unutrašnjost jednog od svakih devet blokova javnosti i osigurati stanovnicima zeleni prostor i društvene sadržaje na manje od 200 m od njihovog doma

l Jardins de la Torre de les Aigües (u prijevodu “Vrtovi vodotornja”): Prva unutrašnjost bloka obnovljena u Bar­ ce­loni na inicijativu Udruženja vlasnika vodotornja. U dvo­ rištu je sačuvan cigleni vodotoranj izgrađen 1867. koji danas vodom snabdijeva mali bazen. Tijekom ljetnih mjeseci dvorište postaje urbana plaža sa svlačionicama i tuševima

l Jardins de Jaume Perich: Mjesto nekadašnje tvornice tekstila danas je komunalni vrt s javnim dječjim igralištem te igralištem škole koja se nalazi u bloku

l Prije i poslije revitalizacije: Zapuštena industrijska dvorišta prenamijenjena u komunalne vrtove

Blokovska spika #1 • 2011. • 11

Barcelona aspektom svakog našeg projekta. Određeni tip ak­ cija podrazumijeva speci­ fičan proces sudjelovanja zbog njihove strateške va­ žnosti za Barcelonu, koja je kompleksnija. Tu se pojavljuju i drugi sudioni­ CBB: Privatne korpo­ ci poput investitora ili ba­ naka. Meritum nezavi­ racije – uglavnom banke – imaju malog utjecaja na snih stručnjaka mora biti naše stručne kriterije jer arbitar u pregovaranju ovih često suprotstavlje­ se oni rijetko dovode u nih interesa. Sjećam se pitanje. Radi se o urba­ nim standardima, a stra­ jednog projekta u četvrti Raval gdje smo se na po­ teško usmjerenje korpo­ racije ionako svi dijelimo. četku susreli s velikim pritiscima od strane inve­ Ako se radi o projektima stitora s jedne strane, kao od privatnog interesa, onda se oni uvijek prego­ i od udruga građana i uje­ varaju u relaciji s javnim dinjenih radničkih klubo­ interesom. Da se razumi­ va s druge. Pregovaranje jemo, i prosperitet priva­ je trajalo dvije godine pri­ tnih tvrtki i pozitivna in­ je nego se započelo s gra­ vesticijska klima u je­ dnjom. Projekt je mije­ dnom gradu su također njan četiri puta. od javnog interesa, ali sve Školski je postupak uvijek treba imati pravu održati sastanke sa sta­ mjeru. narima, predstavnicima Mali obrtnici i trgovci stanara i drugim tijelima na koje utječe određeni su od izuzetno važni za urbanu svakodnevnicu prijedlog, kako bi mogli i blokova. Oni čuvaju soci­ oni sudjelovati u projek­ jalnu i programsku hete­ tu. Što se tiče prikuplja­ rogenost i jako su dobar nja javnog mnijenja, ne indikator urbane vitalno­ postoji sistem po kojem sti. I tu su pravila vrlo je­ se sustavno skupljaju ta­ dnostavna. Prazan lokal, kve reakcije. Doduše, uvi­ bez obzira što je u priva­ jek postoje različiti kana­ tnom vlasništvu, predsta­ li, prije svega putem In­ vlja neizravnu financij­ terneta, preko kojeg sta­ sku štetu za mikrookoliš. nari mogu uputiti svoje Zastupljenost malih dio­ komentare, mišljenja ili ničara u skupštini tvrtke prijedloge. je važna, jer se samo uz l Zadaje li vam glavobosinergijski učinak može lju problem parkiranja? na svim razinama postići CBB: Gradsko vijeće dobar rezultat. je postavilo zasebne pro­ l Kako potičete i održapise o prometu, takozva­ vate građansko sudjena “pravila o mobilnosti”, lovanje u donošenju od- kojima se i cirkulacija luka? Održavaju li se privatnih vozila želi uči­ javne rasprave prije va- niti kompatibilnom s ti­ ših intervencija? Kada pom prometa koji je je intervencija dovrše­održiv, efikasan, ekološki na, prikupljate li mišlje- prihvatljiv i poštuje po­ nja populacije koja je trebe mikroprometne lo­ zahvaćena nekom prokacije. Ova su pravila iz­ mjenom u prostoru? rađena s ciljem uvođenja CBB: Civilnu partici­ racionalnog korištenja paju smatramo ključnim ulica, zbog čega je prije l Utječu li drugi dioničari vaše tvrtke na vaše odluke? Kakav je utjecaj malih obrtnika i trgovaca koji su zastupljeni u malom postotku, ali izuzetno bitni za urbani karakter blokova?

ProEixample

A

gencija ProEixample osnovana je 1996. kao javnoprivatno partnerstvo. Njena je važnost upravo u tome što je od početka imala veliku potporu javnih i i privatnih institucija. Strateški ciljevi tvrtke proizašli su iz plana revitalizacije blokova za poboljšanje kvalitete života i stanovanja, zadržavanje ekonomske vitalnosti i socijalne održivosti urbane strukture. Iako se jako pazi da tvrtka posluje bez gubitaka, osnovni smisao postojanja ProEixample-a je briga za građane i njihove potrebe u četvrti Eixample.

Ciljevi plana revitalizacije koji provodi ProEixample su otvoriti unutrašnjost jednog od svakih devet blokova javnosti te tako osigurati svim stanovnicima zeleni prostor i društvene sadržaje na manje od 200 m udaljenosti od njihovog doma.

Plan revitalizacije provodi se kroz: — renovaciju i regeneraciju ulica i javnih prostora te implementaciju sadržaja za provođenje slobodnog vremena — otkup ili ostvarivanje prava na korištenje unutrašnjosti blokova za javne sadržaje i zelenilo — promociju Eixample-a kao trgovačkog, poslovnog, kulturnog, turističkog i rekreacijskog centra — podršku i promidžbu stambenih inicijativa Iako je u prvih par godina nailazila na organizacijske i ine poteškoće u svom radu, agencija ProEixample uspjela je u 14 godina svog rada obnoviti čak 50 blokova četvrti Eixample.

Prve godine (1996.) obnovljeno je 26.000 kvadratnih metara prostora, dok projekcije za 2010. govore da bi moglo se obnoviti čak 100.000 kvadratnih metara.

nekoliko godina uvedena svekolika regulacija ulič­ nog parkiranja. Ona pod­ razumijeva razlikovanje “plavih zona”, u kojima se plaća parking po jedinici vremena, i “zelenih zo­ na”, koje su rezervirane samo za stanare i vlasni­ ke trgovina. Ta se mjesta također naplaćuju, iako je njihova cijena daleko ni­ ža od one u “plavim zona­ ma”. Osim toga, na uglo­ vima blokova postoje ta­ kođer i mjesta posebno namijenjena za dostavi, utovaru i istovaru robe.

Postoji i mreža parkir­ nih mjesta u vlasništvu grada, koja se proteže kroz cijeli grad, a njome se služe stanari i oni koji putuju kroz Barcelonu po modelu svakodnevnih migracija.

Nužno je dodati kako su sve stvari vezane uz promet produžetak grad­ skih prometnih politika kojima se potiču pobolj­ šanja javnog prijevoza i razvoj alternativnog na­ čina prijevoza poput bici­ kla. Primjetili ste tako­ zvana “komunalna parki­ rališta” za bicikle, gdje oni koji ne posjeduju bi­ cikl mogu jeftino doći do prometala te ga nakon upotrebe parkirati na najbližem parkiralištu.

To je projekt koji je na­ pravljen na principu jav­ no-privatnog partner­ stva. Bazira se na kon­ ceptu inteligentnog in­ termodalnog prometa, jer bicikl je idealan za pre­ mošćivanje kraćih dis­ tanci između drugih vr­ sta prijevoza te koncept dijeljenja zajedničkih re­ sursa. O smanjenju sta­ kleničkih plinova da i ne govorim. l Ulaganja u Barcelonu su očito velika. Ovaj tip intervencija čini život u gradu skupljim. Kako održati socijalnu heterogenost koja je nužna za vitalnost grada?

CBB: Jasno mi je gdje cilja vaše pitanje pitanje.

Ono ima dva lica kojih smo mi u potpunosti ­svjesni. Najprije treba reći da investicije koje provodi ProEixample, bi­ le one socijalne službe, dječji vrtići, knjižnice, zdravstveni centri, dru­ štveni centri ili nešto drugo, žele pojačati soci­ jalnu koheziju. Samim tim je socijalna različi­ tost jedan od ciljeva koji se želi postići izgradnjom svih ovih sadržaja.

S druge strane, grad treba prihodovati da bi mogao toliko investirati.

Utoliko su cijene usluga

•

Blokovska spika 1

U

studenom prošle godine održana je prva Blokovska spika uživo. U Društvenom centru Kino Mosor Carles Blasco Bayot, generalni direktor

ili nekretnina u nekim drugim dijelovima grada izuzetno visoke. Gradska ekonomija u cjelini ne smije biti na gubitku. Po­ boljšanje kvalitete života u nekim četvrtima nužno donosi mikroekonomske promjene, ali se pažljivo čuva socijalna ravnoteža.

Tijekom obnove i rekon­ strukcije četvrti Raval itekako su bile prisutne spomenute dileme. U po­ četku se ideji da se suvre­ mena arhitektura i pre­ stižni javni objekti grade u Ravalu pokušavalo kon­ traargumentirati da će to proizvesti val gentrifika­ cije. Naša je ideja bila upravo suprotna i polazi­ la je od pitanja: zašto bi se nove lijepe zgrade mo­ rale graditi samo u novim i bogatim kvartovima?

Obnova Ravala zapravo još uvijek traje. Ali nije li uvijek tako – grad zauvi­ jek ostaje nedovršen.

Vaše se pitanje djelo­ mično odnosi i na cijenu života u Barceloni koju je donio globalni imidž gra­ da kao turističke destina­ cije. Činjenica da je Bar­ celona skuplja od Madri­ da govori tome u prilog.

Smatram da je Barcelona i dalje ugodan grad za ži­ vot koji je sačuvao otvo­ renost prema svim soci­ jalnim i kulturnim skupinama.

agencije ProEixample iz Barcelone pokazao je kako njegov grad rješava probleme revitalizacije blokova. Dan kasnije smo s gostom iz Barcelone diskutirali o mogućnostima primjene njihovih iskustava u Zagrebu. Razgovaralo se o strategijama obnove, načinu korištenja dvorišta, iskustvima lokalne zajednice te mogućnostima financiranja. U razgovoru su sudjelovali zagrebačni stručnjaci i predstavnici građanskih inicijativa: Zoran Hebar (Urbanistički zavod Grada Zagreba); Jadranka Veselić Bruvo (Gradski ured za strategijsko planiranje i razvoj Grada Zagreba); Vera Petrinjak Šimek (nezavisna predstavnica u Gradskoj skupštini Grada Zagreba); Teodor Celakoski (Pravo na grad, Zagreb); Aleksandar Laszlo (stručnjak za povijesni razvoj Donjeg grada); Borislav Doklestić (nezavisni stručnjak za urbanizam); Tomislav Perović (stručnjak za nekretnine, Colliers International Zagreb); Marjan Oljica (predsjednik gradske četvrti Donji grad) te predstavnici suvlasnika i stanara donjogradskih blokova susjedstva Donji grad.

•

Brojni kolni ulazi u zagrebačka dvorišta tehnička su prednost.

U Barceloni smo se često morali boriti s njihovim nedostatkom

bijentalni šarm dvorišta.

Naravno, dosta je tog u lošem stanju i zahtijeva ozbiljnu obnovu. Poten­ cijal za pješačke prolaze i zelene površine unutar blokova je izuzetan. Vi u CBB: Čvrsto vjerujem Zagrebu imate jednu teh­ da je model mješovitog ničku prednost s kojom poduzeća kao što je Pro­ smo se mi u Barceloni Eixample lako prenosiv i morali često boriti, a to u druge gradove. Najva­ su brojni kolni ulazi u žnija je uspostava priva­ dvorišta. To bitno olakša­ tno-javnog partnerstva. va projekte poput garaža Da bi se stvorila tvrtka ili izgradnje komunalnih poput ProEixample-a, ili trgovačkih sadržaja. model mora biti dovoljno Gustoća zagrebačkog Do­ atraktivan za različite njeg grada je nešto manja kompanije koje se uklju­ od naše u Eixample-u, što čuju svojim investicija­ je također tehnička ma, kao dioničari i pro­ prednost. motori, a izvana kao inve­ Prvi korak bio bi sličan stitori u strateška podru­ onom koji je napravljen u čja od njihova interesa.

Barceloni – poticanje ra­ Vođenje nije komplicira­ sprava i odluke o promje­ no, ali traži vrlo ozbiljan nama donešene javnim rad. Mi smo u prvih neko­ koncenzusom. Tad je liko godina našeg rada re­ ključno postaviti nekoli­ alizirali jako malo proje­ ko osnovnih lista priori­ kata. Sad stvari idu puno teta koji služe kao pokre­ brže. Jako je važna podr­ tač budućih intrevencija, ška javnosti i transparen­ a moraju doći kako iz jav­ tno provođenje odluka. nog, tako i iz privatnog sektora. l Što ste vidjeli tijekom Važno je uključiti sve Vašeg posjeta Zagrelokalne institucije, poput bu? Struktura Donjeg Gradske skupštine, ureda grada ima mnoštvo poi službi. Socijalni partne­ tencijala, ali unatoč tori i stručnjaci trebaju ta­ me postoje mnoge prekođer biti uključeni. l Biste li preporučili model ProEixample-a i drugim gradovima koji čekaju s obnovom povijesnih centara? Je li teško voditi ovaj tip agencije?

preke – urbanističke i

Mali obrtnici i trgovci su izuzet­no institucionalne. Što biste prvo učinili? važni za urbanu svakodnev­nicu CBB: Mjesta koja sam blokova. Oni čuvaju socijalnu i posjetio imaju veliki po­ programsku heterogenost i jako su tencijal za preobrazbu.

Posebno me zadivio am­ dobar indikator urbane vitalnosti

12 • 2011. • Blokovska spika #1

Donji grad l Uređeno dvorište bloka kao idealno mjesto za dokolicu i druženje: igralište dječjeg vrtića u bloku Đorđićeva – Palmo­tićeva – Boško­viće­va – Petrinjska

Donjogradska dvorišta

•

Složena vlasnička pitanja predstavljaju veliku prepreku za provedbu jedinstvenih intervencija u unutrašnjosti bloka

D

onjogradska blokovska dvorišta zasigurno su prostor neiskorištenog potencijala. Najveći problem nije u njihovoj zapuštenosti ili činje­ nici da ih, usprkos njihovim zamjetnim ambijentalnim kvalitetama, građani nedovoljno koriste. Problem je u tome što Zagrepčani nedovoljno razumiju prirodu njihova nastanka. Tako u za­ dnje vrijeme čujemo vrlo upitne izjave poput one da je unutrašnjost bloka jav­

ni prostor ili da se unutrašnjost bloka može tretirati na slobodnu volju onih koji posjeduju zemljište. Ni jedna od ovih tvrdnji nije do kraja točna.

Unutrašnjost blokova nije se naža­ lost razvijala usporedno s njihovim iz­ građenim obodom. Do kraja 19. stoljeća nastao je očit nesrazmjer između “sre­ dnjovjekovne” unutrašnjosti bloka i njegovog uređenog uličnog pročelja.

Dok su po obodu bloka nicale moderne višekatnice, unutrašnjost je još uvijek imala poljoprivrednu podjelu zemljišta.

Ovo stanje je do danas ostalo nepromi­ jenjeno. Složena vlasnička pitanja predstavljaju veliku prepreku za pro­ vedbu jedinstvenih intervencija u unu­ trašnjosti bloka.

U unutrašnjosti donjogradskih blo­ kova još uvijek možemo pronaći ostat­ ke Zagreba 19. stoljeća: drvene potleu­ šice i kućice u cvijeću, zanatske radio­ nice i napuštenu industriju, zaštićene spomenike kulture, privatne voćnjake i vrtove.

l Terasa kafića u bloku Baruna Trenka – Trg kralja Tomislava – Mihanovićeva – Gajeva

l “Unutarnja ulica” u dvorištu bloka Ilica – Medulićeva – Deželićeva – Kačićeva

l “Srednjovjekovni ambijent” dvorišta bloka Ilica – Medulićeva – Deželićeva – Kačićeva

l Relativno čest slučaj zajedničkog unutrašnjeg vrta u većoj ili manjoj mjeri održavanog od stanara

Blokovska spika #1 • 2011. • 13

blok mosor

l Kino Mosor bilo je donedavno zapušteno i prazno

l Ugao Zvonimirova – Tuškanova

l Dvorište bloka

l Drvored u Tuškanovoj ulici

Povijest

B

lokom Mosor nazvali smo prsten zgrada koje dijele zajedničko dvorište u ko­ jem se nalazi nekadašnje Kino Mosor, danas privre­ meni Društveni centar. Blok je omeđen Martićevom ulicom sa sjevera, Makan­ čevom s istoka, Zvonimirovom s juga i Tuškanovom sa zapada. Smješten je na samom istočnom rubu Donjeg grada te je većim dijelom izgrađen 30-ih godina 20. stoljeća (posebno njegova zapadna i južna strana). U početku je bio otvoren prema sjeveru i istoku, dok je Makanče­ va ulica svoj današnji profil dobila tek kasnije. Do izgradnje stambenih zgrada u Makančevoj, prostor blokovskog dvo­ rišta se pretapao s okućnicama dvoka­ tnica za namještenike željeznice u Heinzelovoj i bio svojevrsna mješavina cvijetnjaka i vrta. U arhivima i nalazi­ ma povjesničara stoji da je u vrijeme iz­ gradnje blok bio naseljen židovskim ob­ iteljima nižeg srednjeg sloja koje su od­

selile do kraja II svjetskog rata. Kako tada nije bilo mnogo automobila, broj­ ne garaže, danas natiskane u prostoru unutrašnjeg dvorišta, nicale su kao spontani odgovor na potrebe stanovni­ ka. Tijekom tog perioda u unutrašnjosti bloka niknula je čak i stambena prize­ mnica s pristupom iz Makančeve, u ko­ joj i danas živi jedna obitelj.

Velike promjene u ovom bloku danas su prilično ograničene, pri čemu glavnu ulogu igraju vlasnička struktura i urba­ na pravila. Prema podacima iz katastra većina parcela unutrašnjeg dvorišta pripada Gradu Zagrebu, dok su stanovi u zgradama vlasništvo stanara. Za utvrđivanje legalnosti garaža u dvorištu valjalo bi provjeriti zemljišne knjige.

Iako pojedinačne zgrade u bloku nisu zaštićene kao kulturno nasljeđe, blok je dio zaštićene urbane cjeline Donjeg grada. Prema Generalnom urbanističk­ om planu koji je na snazi, sve što se u bloku gradi i/ili preuređuje podliježe

pravilima zaštite, uređenja i dogradnje u povijesnim graditeljskim cjelinama.

Moguće je obnavljati i rekonstruirati postojeće ulične zgrade ili graditi nove na mjestima starih, ali je nužno čuvati prosječnu visinu izgradnje u bloku.

Ukupna površina izgradnje ne smije vi­ še od četiri i pol puta premašivati povr­ šinu parcele na kojoj se građevina gradi.

Zgrade na ulici smiju maksimalno isko­ rištavati 60%, na uglovima 80%, dok dvorišna zgrada može koristiti tek 30% površine svoje parcele. No, ova se pravi­ la odnose na mješovitu namjenu, dok bi se parcela Kina Mosor, ukoliko bi se za­ držala njena postojeća društvena na­ mjena, mogla izgraditi čak i do 80%. Od inicijativa za uređenje dvorišnog pro­ stora, zanimljiva je ideja o objedinjava­ nju ogradama odvojenih parcela i uređenju polujavne rekreativne površi­ ne minimalnim sredstvima za koju se zalaže skupina stanara.

14 • 2011. • Blokovska spika #1

Blok Mosor Stanovnici

T

ijekom pro­ ljetnih mje­ seci 2010. godine u Bloku Mo­ sor provedeno je anketno istraživanje među stana­ rima kao dio studije pro­ jekta Blokiranje. Projekt Blokiranje zajednička je inicijativa udruga Analog i Platforma 9,81 koja se prvenstveno bavi istraži­ vanjem stanja zagrebač­ kih blokova te ispitiva­ njem mogućnosti njihove revitalizacije strateškim dodavanjem javnih i po­ lujavnih sadržaja. Cilj projekta je istražiti kako obnova donjogradskih blokova može odgovoriti na hitnu potrebu za po­ većanjem kvalitete urba­ nog života. Sva prikuplje­ na saznanja (uključujući i rezultate ankete) nami­ jenjena su širokoj javno­ sti koja putem javnih for­ mata tek treba artikulira­ ti svoje mišljenje o ovoj problematici - ne bi li se pokrenule nove inicijati­ ve. Posebno ciljana sku­ pina u tom smislu su tzv. statični stanovnici – oni čiji je ukupni životni oko­ liš vezan isključivo za Donji grad (školska djeca i umirovljenici). Dotično se anketno istraživanje ograničilo samo na sta­ novnike Bloka Mosor, omeđenog ulicama Ma­ kančeva – Zvonimirova – Tuškanova – Martićeva.

Za potrebe istraživanja korištena je metoda slu­ čajnog uzorka među sta­ narima, a anketirano je otprilike 6% ukupne sta­ narske populacije, tj. is­ punjeno 50 anketnih upi­ tnika. Anketni se sadržaj doticao različitih pitanja vezanih uz kvalitetu živo­ ta u istočnom dijelu Do­

l Balkon kina

l Dvorište kina

1

l Ulazni prostor kina

2

njeg grada, a kao najzani­ mljivije odgovore izdvoji­ li smo tri različite tablice usporedivih sadržaja.

“Zeleni kvart” i neuređeni blok Jedno od pitanja bilo je koliko su stanari zado­ voljni s uređenjem zele­ nih površina na području bloka, a koliko na podru­ čju čitavog kvarta (istoč­ nog dijela Donjeg grada). Čak je 39 ispitanika (78%) ocijenilo kvalitetu i uređenost zelenih povr­ šina u kvartu kao zadovo­ ljavajuću, čemu sasvim sigurno doprinosi smje­ štaj Bloka Mosor nepo­ sredno uz javni park. S blokom je stvar drugači­ ja, te je čak 30 ispitanika (60%) ocijenilo kvalitetu i uređenje zelenih površi­ na u bloku kao nezdovo­ ljavajuće ili čak potpuno nezadovoljavajuće. Samo je 15 ispitanika (30%) za­ dovoljno s uređenjem bloka. To ide u prilog tezi da je potrebno hitno osmišljavanje unutra­ šnjosti ovog, kao i mno­ gih drugih blokova, kako bi se stanje promijenilo na zadovoljstvo sviju, a naročito stanara.

Parking kao “rak rana” Donjeg grada Kako je problem pro­ meta zauzeo jedno od središnjih mjesta u jav­ nom prostoru i rasprava­ ma, uključili smo ga i u ovaj anketni upitnik. Is­ punjavajući anketu, uko­ liko su mislili da ne po­ stoje prometni problemi u kvartu, ispitanici su mogli ne zaokružiti niti jedan odgovor, a najviše su mogli zaokružiti dva.

Svih je 50 ispitanika zao­ kružilo barem jedan od­ 3

4

govor, dok je njih 25 (50%) zaokružilo dva.

Promet su problematič­ nim ocijenila čak 32 ispi­ tanika (64%), dok njih 14 (28%) misli da su proble­ mi nedostatak bicikli­ stičkih staza i prometne gužve. Također je zani­ mljivo da je samo jedan ispitanik ocijenio loše stanje prometnica zna­ čajnim prometnim pro­ blemom Donjeg grada.

Rezultati su indikator da postoji neriješen pro­ blem parkiranja za stana­ re, ali i za one koji auto­ mobilom dolaze u Donji grad.

Kulturno-društvena zapuštenost istočnog dijela Donjeg grada Po istom modelu kao i za prometne probleme, pitali smo stanare što mi­ sle o ponudi kulturnih i društvenih sadržaja u do­ tičnom dijelu grada. Ta­ kođer je svih 50 ispitani­ ka zaokružilo barem je­ dan odgovor, dok je njih 19 (38%) zaokružilo i drugi. Najviše stanara, njih 18 (36%), misli da je u ovom dijelu grada po­ treban društveni centar, a najmanje, njih 9 (18%), misli da nedostaje klub za mlade. Kao i u ostatku Donjeg grada, tako i u Bloku Mosor, boravi pre­ težno starija populacija građana, što djelomično objašnjava ovakve po­ stotke. Ipak, začuđuje či­ njenica da je najviše ispi­ tanika odabralo društve­ ni centar, pošto je dru­ štveni centar jedini sadr­ žaj koji u njihovom bloku postoji. Teško je reći zbog čega, ali čini se da dobar dio stanara nije nikada postao u potpunosti svje­ stan njegovog postojanja.

5

blok

kvart

Prizemlja bloka aktivna su isključivo uzduž Zvonimirove ulice, na strani s koje se ulazi u kino. Na uglu Tuškanove i Zvonimirove nalazila se legendarna Hurmetova slastičarnica u kojoj se du­ go vremena mogla naručiti klasična “socijalistička” limunada iz automata sa šampitama. Hurmet Mehmedović se u Zvonimirovu doselio 1948., a njegov je slastičarski obrt radio neprekidno do sredine 90-ih. Nekoliko je godina pro­ stor bio zatvoren, no nedavno je ponovo otvoren kao kebabdžinica. Nedaleko, na broju 63, stisnuli su se trgovina tkani­ nama Izabella, agencija za nekretnine Hegenauer – nekadašnji fotografski atelier Emila Gartnera te prostor Kina Mosor. Do kina je prazan lokal u kojem je donedavno radila trgovina odjećom.

Protekle jeseni je zatvorena zbog neri­ ješenih vlasničkih odnosa.

Obrtnici i trgovci čiji su lokali nani­ zani uz Zvonimirovu kažu da parkirani automobili zaklanjaju pogled i smetaju

optimalnom korištenju pločnika; tvrde da se njihovi lokali “jedva vide iz auta ili tramvaja”. “Zvonimirova je oduvijek bi­ la slijepo crijevo za obrte, naročito ovaj istočni dio nakon Šubićeve.” – izjavila je vlasnica jednog od frizeraja. Iako je ovaj dio grada pretežno stambene na­ mjene i manjeg urbanog intenziteta od strogog centra, mogao bi se znatno oživjeti uklanjanjem dijela uličnog par­ kiranja i proširenjem prostora za pješake.

l Tablica 1. Usporedba ocjena stanara za kvalitetu i količinu uređenih zelenih površina u bloku i kvartu: 1 potpuno nezadovoljavajuća, 2 nezadovoljavajuća, 3 ni zadovoljavajuća ni nezadovoljavajuća, 4 zadovoljavajuća, 5 potpuno zadovoljavajuća

1

2

3

4

5

rekreacija

kultura i zabava

l Tablica 2. Usporedba ocjena stanara za kvalitetu i količinu rekreacijskih i kulturno-zabavnih sadržaja: 1 potpuno nezadovoljavajuća, 2 nezadovoljavajuća, 3 ni zadovoljavajuća ni nezadovoljavajuća, 4 zadovoljavajuća, 5 potpuno zadovoljavajuća

nedostatak parkirnog prostora

nedostatak biciklističke staze

prometne gužve

loše stanje prometnica

premalo prostora na pločniku

prostor za invalide

l Tablica 3. Odgovori stanara na pitanja o najvećim prometnim problemima kvarta; moguće je bilo zaokružiti dva odgovora

Blokovska spika #1 • 2011. • 15

Blok Mosor Helga Juretić

Mi stanari nismo svjesni svoje snage

•

Vrlo je teško potaknuti ljude na aktiviranje, jer u zajed­ ničkim projektima ne prepoz­ naju vlastiti interes

l Kako ocjenjujete kvalitetu života u Zagrebu?

Kad bi u potpunosti htjela odgovoriti na ovo pitanje bio bi to jedan vr­ lo opsežan odgovor. Po­ kušat ću ipak biti kratka.

Postoji doista veliki broj faktora koji utječu na kvalitetu života, za koju su ipak prvenstveno od­ govorni sami stanovnici bloka ili kvarta. Pretpo­ stavljam da se pitanje ne odnosi na taj osobni aspekt nego na kvalitetu života po pitanju urbanih sadržaja i sl. O tome mo­ gu govoriti samo iz vlasti­ te perspektive.

Ja vam jako volim Za­ greb! Uživam u njegovom srednjoeuropskom štihu, parkovima i arhitekturi te zbog toga najviše volim upravo potez od strogog centra do Maksimira. l Što najviše volite kod vašeg života u gradu?

A što u kvartu?

Volim živjeti u centru grada, a ipak u neposre­ dnoj blizini zelenila. To mi omogućuje poveza­ nost gradskim prijevo­ zom sa svim dijelovima grada, ali i mogućnost pješice odšetati do glav­ nog trga, do kojeg šetnja traje samo desetak minu­ ta. Osim toga, smatram da bi više građana trebalo prakticirati vožnju bic­ klom, koju osobno prefe­ riram, iako je stanje s bi­ ciklističkim stazama rav­ no katastrofi. Život u ovom kvartu također do­ nosi neposrednu blizinu svih sadržaja koji omo­ gućuju ugodan život: tr­ žnicu, prodavaonice i ki­ oske koji rade i do kasno navečer, knjižnice, škole, vrtiće, ugostiteljske objekte, park... sve to ­ovdje u kvartu imamo na­ dohvat ruke, što značajno doprinosi kvaliteti života.

S druge strane, kultur­ nih i urbanih sadržaja u našem kvartu nekako ne­ dostaje. Upravo se zbog

•

Ja vam jako volim Zagreb! Uživam u njegovom srednjoeuropskom štihu, parkovima i arhitekturi

toga nadam da se jedan čudesan poduhvat u na­ šoj blizini, poput Dru­ štvenog centra Kino Mo­ sor neće ugasiti zbog ne­ dostatka razumijevanja njegove važnosti i sred­ stava. Osim toga, dojam je da se sve manje pazi na estetiku javnog prostora i na količinu zelenih povr­ šina, a ne smijemo zabo­ raviti da je i to ono što nam u svakodnevnici hrani dušu. l Koliko su međuljudski odnosi bitni? Ima li socijalnih interakcija među stanarima?

Uz sve ostale faktore važno je spomenuti da kvalitetu života određuju i međusobni odnosi, od­ nosno zajedništvo i soli­ darnost stanara. Mislim da taj dio priče ovdje do­ brim dijelom nedostaje i kada veliki broj ljudi u kvartu ne bi imao kućne ljubimce (konkrento pse), ne bismo se među­ sobno upoznavali, a ni družili. Otuđenost ljudi je postala posvuda veliki problem, a eto, ni naš kvart nije ostao pošteđen tog trenda. Također ne vidim da se kvaliteta ži­ vota s vremenom sustav­ no poboljšava, čemu bi svakako trebalo težiti.

Nažalost, to je usko pove­ zano sa sveukupnim (ka­ ko materijalnim tako i duhovnim) stanjem u na­ šem društvu i nerijetko niskom razinom svijesti, informiranosti i inicijati­ ve za poticanje promjena od strane samih građana. l Žale li se građani na nešto posebno? Što mislite da je najpotrebnije, a čega nema u ovom dijelu grada?

Nedostaje puno toga, najvjerojatnije se neću svega sjetiti. Djelomično sam na to odgovorila u svom odgovoru na pre­ thodno pitanje, ali gorući je problem svakako nedo­ statak parkirnog prosto­ ra, nadalje nedostatak kulturnih i društvenih sadržaja, zatim loša in­ frastruktura, nelogični prometni smjerovi i guž­ ve u prometu, visoki tro­ škovi života, nedostatak sadržaja za mlade ljude te brigu o starijim osobama kojih u našem kvartu ima mnogo. Ono što nas sve ljuti, rastužuje i muči je izgled novouređenog Kva­ trića. Potpuni promašaj.

U šali ga zovemo ‘mrtvač­ nica s elementima turbo folka’. Velika većina ljudi složna je u tome da bi ga trebalo temeljito preure­ diti vodeći računa o tome da na njemu bude puno više zelenila, po moguć­ nosti cvijeća, te da se vra­ ti njegov srednjoeuropski starinski štih.

l Koliko su stanari aktivni u svojim zahtjevima?

Koje su najčešće teme na skupovima stanara?

Postoji relativno mali broj stanara koji je akti­ van u svojim zahtjevima, iako je nezadovoljstvo prisutno. Problem je što su ljudi prije svega zao­ kupljeni preživljavanjem i samima sobom, nesvje­ sni važnosti i vrijednosti zajedništva, a s druge strane potpuno pogrešno misle da ništa bitno ne mogu promijeniti. Jedna osoba ne može puno uči­ niti, ali zajedno... l Kakva je komunikacija između različitih predstavnika stanara?

Koliko ja znam gotovo nepostojeća. l Koliko zahtjevi stanara imaju utjecaja na gradske politike? Postoje li procedure ili se improvizira?

Mi stanari bi mogli imati ogroman utjecaj na gradske politike, među­

•

tim nismo te svoje snage i moći gotovo uopće nisu svjesni, niti je svi zajedno u dovoljnoj mjeri, na vla­ stitu štetu, aktivno i kon­ struktivno koristimo. l Da li biste rekli da su stanari nedovoljno aktivni? Zašto? Koje je bilo vaše iskustvo organiziranja sastanaka stanara četvrti? Je li danas lako potaknuti ljude na aktiviranje?

Pokušala sam pota­ knuti stanare da se aktiv­ no uključe u rješavanje gorućih problema u kvar­ tu organiziranjem sasta­ naka na kojima bi se ljudi informirali i iznosili svo­ je probleme kako bismo ih kasnije svi zajedno, u suradnji s gradskim vla­ stima, učinkovitije rješa­ vali. Međutim, osim na prvom sastanku, kada je odaziv bio iznimno velik, zainteresiranost je posta­ la vrlo mala. Također, je­ dna određena grupa ljudi, koja je izrazila oduševlje­ nje tom idejom i želju za

Kvalitetu života određuju i međusobni odnosi, odnosno zajedništvo i solidarnost stanara

aktivnim sudjelovanjem, nije uspjela iznaći vre­ mena kad se jednom tre­ balo krenuti s konkre­ tnim aktivnostima. Vrlo je teško potaknuti ljude na aktiviranje jer u zaje­ dničkim projektima ne prepoznaju vlastiti inte­ res i kao što sam prije već spomenula – ne vjeruju da išta mogu promijeniti.

Time, dakako, djeluju u korist svoje štete. l Prije dvije godine pokrenuli ste inicijativu uređenja parka u vašem dvorištu – kako je tekla akcija? Koji su rezultati za sada?

Pokušali smo potaknu­ ti stanare našeg bloka na uređenje parka unutar samog bloka. Informirali smo ih o toj ideji te tražili njihovu povratnu infor­ maciju. Manji dio stanara prepoznao je to kao odli­ čan projekt koji bi prido­ nio kvaliteti našeg življe­ nja i povećao cijenu naših nekretnina, no veći dio stanara bio je a priori protiv bilo kakve promje­ ne i zbog toga je ta inici­ jativa za sada stala. l Kako ocjenjujete rad vijećnika Vijeća Donji grad?

Najprije moram reći da ne znam dovoljno o njihovom radu da bih mogla iznositi neke argu­ mentirane ocjene. Ono što mogu reći je da oni si­ gurno u zadanim politič­ kim okvirima rade najbo­ lje što znaju, odnosno ono što moraju kao izvr­ šitelji određene politike.

Kad je sustav u kojem djelujete u svojoj biti dis­ funkcionalan, nedovoljno organiziran i netranspa­ rentan, to utječe i na efi­ kasnost i efektivnost sva­ kog pojedinog dijela tog sustava. Trenutni sustav upravljanja gradom tre­ balo bi iz temelja preispi­ tati i iz korijena promije­ niti da bi postao ono što treba biti – servis u službi samih građana i njihovih potreba. Decentralizacija vlasti u gradu je samo far­ sa i potrebno je provesti stvarnu decentralizaciju, tako da i u praktičnom smislu sami stanari poje­ dinog kvarta konačno do­ biju mogućnost donoše­ nja odluka o prioritetima i projektima u vlastitom kvartu i raspolaganja sredstvima kojima se te odluke onda mogu i provesti.

16 • 2011. • Blokovska spika #1

Blok Mosor

l Tijekom 2009. i 2010. u prostoru kina održano je više javnih formata o prostornom razvoju Donjeg grada

l Ured Platforme 9.81

l Kazališna predstava

l “Penzić plac” dnevni boravak za umirovljenike

Društveni centar Kino Mosor

D

ruštveni centar Kino Mo­ sor pokrenut je 2008. go­ dine na inicijativu Plat­ forme 9,81 – neprofitnog Instituta za istraživanja u arhitekturi, kao suradnja s Gradom Za­ grebom – Vijećem gradske četvrti Donji grad, Osnovnom školom Silvije Strahi­ mir Kranjčević, udrugom Pravo na kvart te drugim građanskim inicijativa­ ma koje se razvijaju na razini gradske četvrti Donji Grad. U međuvremenu je procesom denacionalizacije prostor vraćen u privatno vlasništvo Andrei Balen, unuci njegovih nekadašnjih vla­ snika. Iako u privatnom vlasništvu, do kraja 2010. zadržao je funkciju društve­ nog centra.

U periodu od svoga osnivanja do da­ nas, Centar je postao platforma za ostvarivanje temeljnih ljudskih prava,

vrijednosti civilnog društva i građanske solidarnosti u četvrti Donji grad. Smi­ sao postojanja ovog tipa društvenog centra je ostvariti programe i projekte društvene tematike i kulturnog izraža­ vanja te pružati usluge namijenjene po­ dizanju kvalitete društvene svakodnev­ nice četvrti Donji grad.

Jedna od posebnosti ovog modela or­ ganizacije je mogućnost da građani lo­ kalne zajednice svojom proaktivnošću u realizaciji i predlaganju programa sa­ mi kreiraju kulturnu politiku Centra.

Aktivnosti koje se odvijaju u Dru­ štvenom centru Kino Mosor u osnovi su podijeljene u dvije kategorije: pro­ grame samog centra i programe drugih udruga ili organizacija kojima centar služi kao platforma i podrška.

Programi Centra osmišljeni su i pro­ vode se za građane i građanke svih

uzrasta i socijalnog statusa, pa tako po­ stoje sadržaji za djecu, mlade, građan­ stvo srednje i treće životne dobi.

Budućnost Centra je nažalost ne­ izvjesna. Zbog nedostatka financijske i druge potpore gradskih i državnih in­ stitucija, nije sasvim sigurno hoće li Ki­ no Mosor nastaviti svoj rad kao dru­ štveni centar i u 2011. godini. Ukoliko se ne pronađe model održavanja i upra­ vljanja koji je s jedne strane dugoročno održiv, a u kojem i sadašnja vlasnica ima barem minimalnu korist, Centar će se jednostavno ugasiti, a prostor kina postati još jedan u izobilju napuštenih prostora Zvonimirove ulice.

Blokovska spika #1 • 2011. • 17

Blok Mosor

B

lok Mosor vrlo je realistično opisan u jednom od novih urbanih krimića, naslova “Mirna ulica, drvored”. Istoč­ na strana bloka poslužila je kao poprište radnje, a spi­ sateljica Nada Gašić, u ovom intrigantom uratku, piše o stanarima, njihovim strastima i strahovima te speci­ fičnoj tugaljivoj atmosferi koja istočni dio Donjega grada obuzme ljeti, kad grad opusti. Jednom smo prilikom popili kavu s Nadom Gašić, koja je inače naša nevidljiva susjeda jer živi u blizini. Kaže da je jako ljubomorna na svoje vrijeme, da uvijek ima puno posla i da je na sastanak pristala iz puke radoznalosti. Mirna ulica je zapravo Makančeva. Sve su to doista stvarni ljudi i njihove životne priče.

“Samo sam malo retuširala i smislila krimić koji bi se zapravo mo­ gao vrlo lako dogoditi.” – priznala je spisateljica. Za vrijeme razgo­ vora pala nam je na pamet ideja da bi po predlošku romana mogla nastati prava kvartovska predstava koja bi se premijerno izvodila na “daskama” Kina Mosor.

Evo kako Nada Gašić opisuje jedan ljetni pljusak : Toga kasnog poslijepodneva, u nedjelju 26. kolovoza 2003. go­ dine, kvart oko Kvatrića mirovao je kao na smrt prebijeno tije­ lo starca i čekao da se obistini prognoza koja je za noć od nedjelje na ponedjeljak predviđala naglu promjenu vremena, prodor veće količine vlažnog zraka, uz osjetan pad temperature. Zapra­ vo je čekao da ga zahvati pljusak koji ga je popodne mimoišao.

Nisko ciklonalno polje nad Mediteranom nešto je obećavalo.

I ulica mu je vjerovala.

Kiša koja je kratko pljusnula popodne, dok se pijani Fedor sklanjao u Oktogonu, u noći s nedjelje na ponedjeljak udarila je svom žestinom. Prvo su tukle teške kapi i odmah hlapjele na pločniku, onda se od Sljemena navuklo i smračilo, tako da je svima već bilo jasno kako ovo nije jedna od prijetećih i lažnih ljetnih naoblaka, nego predigra strašne oluje. Oko deset nave­ čer protrčavali su rijetki prolaznici i kikotali se kao da ih kapi škakljaju, susjedi su razdragano otvarali prozore, no u pola je­ danaest već su ih panično zatvarali; negdje se začuo smijeh, a negdje se sasulo prozorsko staklo. Netko je ružno opsovao. On­ da su zašumjele krošnje i po krovovima su zabubnjale kuglice leda veličine oraha. Olujni vjetar udario je raspomamljenom silinom, slomio se stari bagrem s dvorišne strane, zvuk polo­ mljenih grana dok su padale po trošnim balkonima, bio je za­ strašujući. Na ulici više nije bilo žive duše. Za pola sata pala je neviđena količina vode i bujica je iz Martićeve krenula ulicom kao gladna anakonda, da proždre crkvu na Zvonimirovoj. Na­ plavljene najlonske vrećice smeća sprječavale su odljev u ka­ nale i vodena se masa halapljivo hranila.

Nestalo je struje u čitavu kvartu. Televizori su se pogasili, susjedi su slušali tabananje bosih stopala onih iznad sebe koji su tražili svijeće. Sijevanje nije prodiralo kroz rolete i zavjese, vani je bila nekakva smeđa noć, strahovito je grmjelo, asfalt je povremeno osvjetljavan dugim, vodoravnim munjama koje su ulicu obojile bijelim, kao da leži pod moćnim reflektorima stadiona.

Zatišja su trajala kratko, znatiželjne su ih oči koristile kako bi hitro pogledale kroz prozor, a zatim plašljivo ustuknule.

Do jutra se stišalo. Prozori su pred zoru otvoreni. Izmrcva­ reni tromjesečnim vrućinama susjedi su spavali. Većina je strašno hrkala. I to se na ulici čulo.

l “Mirna ulica, drvored” (Algoritam, Zagreb 2007.) – ulomak iz romana

K

ino Mosor, tadašnje Ki­ no Union, izgrađeno je zajedno sa stambenom trokatnicom sredinom 30-ih godina prošlog stoljeća. U povijesnom arhivu spominje se prvi put 1935., godi­ ne kada je Martin Balen investirao u projekt te podnio zahtjev za gradnju ta­ dašnjem XVI Gradskom građevnom odsjeku. Glavni projekt trokatnice i ki­ na izradilo je građevno poduzeće Fra­ njo Perša, a za nadzornog inženjera ovlašten je arhitekt Vladimir Auer. Iz­ gradnja kombinirane funkcije, naja­ mnih stanova za brojnu srednju građansku klasu koja se tih godina na­ veliko doseljavala u Zagreb te kino dvo­ rane kao dokaza stupnja razvoja i kul­ turnih stremljenja tadašnjeg Zagreba, govori o osviještenosti građanske klase – odakle je dolazila većina donjograd­

skih investitora. Premda je svjetska ekonomska kriza uvelike zahvaćala ovaj dio Europe, odluka obitelji Balen da pored isplativih najamnih stanova ulaže i u izgradnju kina, bio je rizik u kojeg se ušlo svjesno. Kina su tada u Za­ grebu bila novost, a kulturna publika bila je željna zabave. Kina su širila ideju urbane razonode pa je ulaganje u izgra­ dnju kina bilo podjednako ulaganje u početke industrije zabave kao i u doda­ nu vrijednost koja se nikada nije mogla potpuno isplatiti.

Nakon II svjetskog rata, zakonom o nacionalizaciji, kino je postalo držav­ nom imovinom te je ime promijenjeno u Kino Mosor. Državno poduzeće Kine­ matografi Zagreb koristilo je prostor do 1996. godine. Većina građana Zagreba sjeća se kina iz perioda socijalističke Hrvatske, premda se interijer nije mno­ go mijenjao još od njegove izgradnje u

30-ima. Autor interijera jedan je od naj­ važnijih protagonista moderne arhitek­ tonske misli Ernest Weissman, koji je projekt napravio netom nakon završet­ ka studija.

Potomci Martina Balena pokrenuli su postupak za povratak imovine njiho­ vog djeda te im je ona vraćena u siječ­ nju 2010. godine. Odluka hoće li Kino Union – Mosor i dalje proizvoditi dru­ štvenost i kulturu ostavljena je unucima.

l Martin Balen sa suprugom ispred ulaza u kino 50-ih godina

18 • 2011. • Blokovska spika #1

Donji grad Kovinopojasarski obrt Havel

Z

nate li koji je prvi korak do prave turske kave?

Jeste li primjetili simpatični izlog u Vlaškoj s bakrenim džezvama, opremom za kotlovinu i fino izrađenim posuđem od mjedi? Uđete li u dvorište, u dnu ćete opaziti malenu potleušicu s natpisom “radiona”.

Kovinopojasarski obrt Havel slavi 60 godina otkako je djed August postavio svoju radionicu u poluzidanoj drvarnici u Vlaškoj ulici 76. Ušetao je 1951. u dvo­ rište u kojem je radionicu već imao ko­

tlar Petrak, poznat po svojim kotlovima za pečenje rakije. Na dvorište su se na­ slanjale policijske konjušnice, a poznati “šareni” neboder u Laginjinoj još nije zaklanjao južno sunce pa se iz dvorišta moglo odšetati prema ulici uz koju su rasle voćke. Bio je to još uvijek relativ­ no neizgrađen istočni dio Donjeg grada, iako je Vlaška oko Petrove crkve bila zanatlijski centar poratnog Zagreba.

Kad je 1953. obrt registriran, u blizini je djelovalo barem tridesetak obrta, a još ih je u 80-ima bilo petnaestak. August se i danas, u svojoj 90-oj godini života,

prilično dobro sjeća svojih početaka.

Prekretnica se zbila 1963., kad se u ra­ dionici zaposlio njegov sin Branko koji je radnji dao novi polet i uspješno je vo­ dio sve donedavno, kada je kormilo pre­ uzeo Brankov zet Dražen Radotović.

Radilo se svašta; ovdje je nekad bilo zaposleno pet radnika. Od bakrenih ele­ menata za Radio Industriju Zagreb (po­ pularni RIZ) do posuda za ispitivanja građevinskih materijala za potrebe In­ stituta Građevinarstva Hrvatske.

Naravno, građanima su predmeti ko­ je danas mogu kupiti u trgovačkim cen­

trima itekako trebali. Radili su se rošti­ lji, posude za kotlovinu, džezve i cijevi za plinsko grijanje. Radionica je bila na dobrom glasu. Mladi šegrti zanatske škole 8. svibanj u Selskoj polagali su ovdje svoj obrtnički ispit.

Kovinopojasarski obrt Havel ove će godine doživjeti i četvrtu generaciju.

Augustov praunuk upravo završava za­ natsku školi i namjerava nastaviti obi­ teljski obrt.

Uključite se u Blokovsku spiku!

O

brtnici i mali podzetnici!

Svi vi koji svojim uslugama održavate kvalitetu života u centru grada.

Vi koji se teško nosite s recesijom, najezdom “velikih igrača”, opadanjem kulture urbane svakodnevnice i života na gradskim ulicama.

Vi ste trbuh Donjeg Grada.

U sljedećim brojevima Blokovske spike započet ćemo promotivnu kampanju namijenjenu održanju kulture malih obrta.

Uključite se u Blokovsku spiku!

Preuzmite odgovornost za svoj ulice i dvorišta!

Blokovska spika #1 • 2011. • 19

Donji grad

Z

agrebačka dvorišta su vrlo raznolika po svome izgledu i namjeni.

Ona su zapravo onakva koliko ih njihovi stanari smatraju svojima. Često su onakva kakvi su međusobni odnosi njihovih stanara. Uređeno dvorište često prate uredna stubišta i harmoničan odnos među susjedima. Najčešće nije potrebno mnogo da se od zapuštenog dvorišta napravi ugodno mjesto za boravak. Odlučili smo fotografirati zagrebačka dvorišta i pokrenuti natjecanje za izbor najljepšeg. Vrednovat će se izgled, urednost, opremljenost i inovativni načini korištenja. U tijeku je odabir članova žirija koji će tijekom godine bodovati prijedloge te ćemo krajem 2011. godine izabrati pobjednika. U sljedećem ćemo broju objaviti kontakt za vaše prijedloge.

Urbana pedagogija u osnovnoj školi

M

Biramo Najljepše dvorište Kao prvi primjer pred­ stavljamo dvorište u Gun­ dulićevoj. Nabasali smo na njega slučajno jesenas, promatrajući urbanu opremu dvorišta. Pristup ovom dvorištu je najčešče zatvoren, jer se radi o pri­ vatnom dvorištu stanara s broja 40. Nisu nas oča­ rale samo ambijentalne kvalitete, požutjelo lišće i opremljenost malim igra­

lištem za djecu. Ovo je je­ dno od rijetkih dvorišta koje je ima pažljivo ure­ đe­nu, gotovo parkovnu površinu. Zapravo se radi o dvije parcele koje su ne­ kad bile odvojene zidom.

Iako se u katastru i dalje vode kao odvojene česti­ ce, s vremenom je visoki zid koji ih je dijelio dobio tri velika otvora. Da stvar bude interesantnija, ovaj

projekt međususjedske solidarnosti dogodio se prije gotovo 80 godina kad su kuće bile građene.

Rezultat stoji i danas – dva skladna unutrašnja dvorišta spojena lukovi­ ma. Današnji stanari na­ stavljaju dobru tradiciju svojih prethodnika pa svoje dvorište čiste i odr­ žavaju klupe i dječje igralište.

Pitalica Promjenjivo lice grada

Raskršće na slici znatno se promijenilo otkako je ukinut promet. Iako su sadržaji okolnih lokala gotovo isti, pješačka zona učinila je ovaj ugao jednim od najo­ miljenijih punktova zagrebačke špice.

Pogađate li o kojem se donjogradskom uglu radi?

Odgovor: Fotografija je snimljena jednog nedjeljnog popodneva u ranu jesen 1963. godine.

Ispred ljekarne, koja se i danas nalazi na uglu Preradovićeve i Tesline ulice, na pješačkom prijelazu stoji skupina vojnika u nedjeljnom izlasku. Na mjestu gdje se danas ispijaju duge subotnje kave stoje automobili, jer promet iz smjera Tesline ima prednost. Prepoznajete li popularne marke automobila iz toga vremena? U prvom su planu poljski Fiat i ruska Lada. Parkiran je Opel. U pozadini se nazire Zastava – popularni Fićo. Francuska čitaonica i knjižnica na istom su mjestu kao i danas. Zelenilo Cvjetnog trga danas nije tako bogato.

I

ako nam se čini kako sve uvijek ostaje isto, Donji se grad u posljednjih stotinu godina itekako promijenio. Promjene nisu uvijek bile u obliku novih građevina, već su prostor mijenjali i režimi njegovog korištenja.

jerilo Donjeg grada, organizacija njegovog prometa, kvaliteta zelenila i broj dječjih igrališta u njegovim blokovima izravno utječu na odrastanje u ovom kvartu. Prostorni okoliš u kojem se razvijaju naši najmlađi sugrađani podjednako je bitan za razvoj njihovih mentalnih i društvenih sposobnosti. Da bi jednog dana u svom okolišu mogli djelovati kao odgovorni građani, važno ih je obrazovati o ovoj problematici.

Upravo s tim ciljem osmišljena je radionica Urbane pedagogije za učenike Osnovne škole Silvije Strahimir Kranjčević. Učenike sedmih i osmih razreda podučavalo se o pitanjima prostornog razvoja grada i gradskog upravljanja, osnovama arhitekture i urbanizma, uz tumačenje današnjih gradskih problema i mehanizama za njihovo rješavanje. Učenicima se pokušalo predočiti strukture koje tvore njihov grad i njime upravljaju te ih upoznati s univerzalnim vrijednostima koje donosi život u gradu, kako bi u budućnosti mogli postati aktivni akteri pozitivne promjene i očuvanja zagrebačkog Donjeg grada.

Radionica Urbane pedagogije održana je tijekom 12 nastavnih sati ljetnog polugodišta 2009./2010. školske godine. Nastavni program pratila su i Skripta u kojima su predmetni pojmovi bili dodatno razjašnjeni i prošireni. Plan i program razvijen je u suradnji sa zainteresiranim nastavnim osobljem škole, koje je pomoglo dodatno ga prilagoditi potrebama i mogućnostima učenika.

Prvi dio nastave bio je teorijske prirode. S učenicima se kroz vođenu diskusiju razgovaralo o gradu, njegovim javnim i privatnim prostorima, građevinama i mjestima. Obrađene su teme razvoja grada i gradskog prostora kroz njegovu povijest, pregled gradskih “punina” i “praznina” te njihovih funkcija, razlike između javnog i privatnog, funkcije javnih zgrada i prostora.

Bavilo se pitanjima funkcioniranja komunalnih gradskih službi – opskrbom energentima, odvozom i zbrinjavanjem otpada te zaštitom voda. Svaku navedenu temu učenici su morali sami istražiti, pripremiti Power point prezentaciju za cijeli razred te je protumačiti. Teme su dodatno razjašnjavane na primjeru Zagreba, a posebno na uzorku Donjeg grada.

Kako bi učenici lakše razumjeli što je donjogradski blok – glavna urbanistička forma Donjega grada, uvedena je slijedeća definicija: Zagrebački donjogradski blok je jedinica gradske strukture Donjeg grada koju čini sklop zgrada mješovite namjene, prstenasto povezanih u zatvorenu cjelinu.

Prsten zgrada zatvara manje ili veće unutrašnje dvorište, dok su zgrade svojim glavnim pročeljima okrenute prema ulici. Opseg i naziv bloka određuje se upravo ulicama koje ga okružuju (na primjer blok ZvonimirovaMakančeva-Martićeva-Tuškanova). Unutrašnja dvorišta međusobno se razlikuju veličinom, ispunom i kvalitetom te ispune (dok su neka potpuno zapuštena, u nekima su uređeni javni sadržaji poput parka, vrtića, igrališta, škola i sl.).

Drugi dio nastave posvećen je kreativnom izražavanju, pri čemu su učenici podijeljeni u grupe. Svaka je grupa dobila zadatak izraditi model donjogradskog bloka od papira te bojama odrediti funkcije i sadržaje u njegovim zgradama i unutrašnjosti. Blokovi su bili prepuni raznih sadržaja, a njihova dvorišta ispunjena parkovima, školama i vrtićima. Pazilo se i na to da svaki blok ima dovoljan broj parkirališnih mjesta.

Završni zadatak bio je zajednički napraviti jedinstvenu maketu zamišljenog idealnog kvarta. Na podlozi su iscrtane ulice i definirana polja za izgradnju koja su učenici trebali ispuniti građevinama od glinamola. Prije početka rada učenici su odredili koje zgrade i površine javnih funkcija žele u svom kvartu. Odlučili su se za trg, veliki park, disko klub, muzej, kazalište i crkvu.

Kvart je osim stambenog fonda imao i svoj poslovni centar s visokim neboderima. Osim toga, kvartu su dana i specifična obilježja koja bi ga učinila i turistički zanimljivim (veliki trijumfalni luk, javne skulpture i sl.).

Kraj nastavnog programa obilježen je izložbom učeničkih radova u Društvenom centru Kino Mosor te podjelom diploma malih urbanista učenicima koji su sudjelovali u programu.

l Nastavu je vodila Lana Lovrenčić iz Instituta za istraživanja u arhitekturi Platforma 9,81.

akipsaksvokolb