584971 plesa marcela diplomski rad 2012 by dragan

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU AGRONOMSKI FAKULTET

Obrazovni program: Voćarstvo, vinogradarstvo, vinarstvo

MARCELA PLEŠA

RAZMNOŽAVANJE BAZGE (Sambucus nigra L.) DIPLOMSKI RAD

Voditelj dipl. rada: Doc. dr. sc. Zoran Šindrak

Zagreb, veljača 2012.

Ovaj diplomski rad ocijenjen je i obranjen dana ________________ s ocjenom __________________ pred povjerenstvom u sastavu:

1. Doc. dr. sc. Zoran Šindrak

_______________________

2. Prof. dr. sc. Tomislav Jemrić

_______________________

3. Doc. dr. sc. Ksenija Karlović

_______________________

TEMELJNA DOKUMENTACIJSKA KARTICA

Sveučilište u Zagrebu Agronomski fakultet Diplomski rad Razmnožavanje bazge (Sambucus nigra L.) Marcela Pleša

SAŽETAK Bazga (Sambucus nigra L.) je biljka poznata i iskorištavana od davnina. U našoj je zemlji, nažalost, zapostavljena i najčešće smatrana korovom. Posljednjih se desetljeća, osim tradicionalnog iskorištavanja samoniklih biljaka, bazga također uzgaja i u komercijalnim nasadima radi povećane potražnje dijelova biljke (cvijet, list, plod i kora) u farmaceutskoj i prehrambeno-prerađivačkoj industriji. Bazga također može imati i ukrasnu vrijednost, kao i ulogu u ekološkoj i organskoj poljoprivrednoj proizvodnji. Prirodni uvjeti za uzgoj bazge u našoj zemlji su više nego zadovoljavajući. Bazgu je moguće razmnožiti sjemenom (generativno) i reznicama (vegetativno). Postojeće sorte bazge razmnožavaju se reznicama, dok se razmnožavanje sjemenom provodi samo u oplemenjivačkom radu. Bazga se vegetativno može razmnožavati zrelim, poluzrelim, zelenim i korjenovim reznicama. Osim toga, u istu se svrhu uspješno može primjeniti mikropropagacija primjenom tehnika kulture biljnog tkiva. Na odabir prikladnog načina razmnožavanja utjecat će praktičnost i ekonomičnost postupka. Cilj ovog rada bio je istražiti vegetativno razmnožavanje bazge proučavanjem znanstvene i stručne literature te vlastitog istraživanja radi pronalaženja što bržeg i ekonomski isplativijeg načina razmnožavanja. U praktičnom dijelu ovog istraživanja rabile se se zrele i zelene reznice bazge (tretirane i ne tretirane hormonom za ukorjenjivanje). Ključne riječi : Sambucus nigra L., bazga, razmnožavanje, zelene reznice, zrele reznice str. 44, tab. 2, slika 23, lit. 68

BASIC DOCUMENTAL CARD

University of Zagreb Faculty of Agriculture Diploma thesis Propagation of Elderberry (Sambucus nigra L.) Marcela Pleša

SUMMARY Elderberry (Sambucus nigra L.) is a plant known and exploited since ancient times. Unfortunately, in our country is neglected and consider as a weed. In recent decades, except traditionally wild plants exploitation, elderberry is also growing in commercial plantations since increased demand for its plant parts (flower, leaf, fruit and bark) in pharmaceutical and food processing industry. Elderberry plant could also have an ornamental value as well as a role in ecological and organic agriculture. Natural conditions for elderberry cultivation in our country are more than satisfactory. Elderberry could be propagated from seeds (generative propagation) or by cuttings (vegetative propagation). Existing varieties of elderberry are propagated by cuttings, while propagation from seeds is carried out only in the breeding programmes. Hardwood, semi-hardwood, green and root cuttings can be used for vegetative propagation. Besides, micropropagation, using plant tissue culture techniques, can be successfully applied for the same purpose. Selection of an appropriate propagation method will depend on practicality and economically of the procedure. The aim of this work was to undertake research on the vegetative propagation of elderberry by experimentation and by researching the scientific literature dealing with the elderberry propagation in order to find the most rapid and cost-effective ways of propagation. Hardwood and green cuttings (with and without rooting hormone applied) were used in the practical part of this research. Key words: Sambucus nigra L., elderberry, propagation, softwood cuttings, hardwoos cuttings p. 44, table 2, pic. 23, lit. 68

SADRŽAJ 1. UVOD ............................................................................................................. 1 2. CILJ RADA ................................................................................................... 1 3. PREGLED LITERATURE ......................................................................... 2 3.1. SISTEMATIKA I BOTANIČKA PRIPADNOST ................................... 2 3.2. RASPROSTRANJENOST ....................................................................... 3 3.3. STANIŠTE ............................................................................................... 4 3.4. MORFOLOGIJA ...................................................................................... 5 3.4.1. Morfologija vegetativnih organa ........................................................ 5 3.4.1.1. Izbojci ........................................................................................... 5 3.4.1.2. Pupovi i grane .............................................................................. 6 3.4.1.3. Listovi ........................................................................................... 6 3.4.2. Morfologija generativnih organa........................................................ 7 3.4.2.1. Cvjetovi ........................................................................................ 7 3.4.2.2. Plodovi ......................................................................................... 7 3.5. GENETIKA .............................................................................................. 8 3.6. RAZMNOŽAVANJE ............................................................................... 8 3.6.1. Generativno razmnožavanje ............................................................... 9 3.6.1.1. Klijavost sjemena ......................................................................... 9 3.6.2. Vegetativno razmnožavanje ............................................................. 10 3.6.2.1. Zrele i poluzrele reznice............................................................. 10 3.6.2.2. Zelene reznice ............................................................................ 11 3.6.2.3. Korijenove reznice ..................................................................... 12 3.6.2.4. Mikropropagacija (kultura biljnog tkiva) .................................. 12 3.7. UZGOJ .................................................................................................... 12 3.8. BERBA ................................................................................................... 16 3.9. BOLESTI I ŠTETNICI........................................................................... 16 3.9.1. Bolesti ............................................................................................... 16 3.9.2. Štetnici .............................................................................................. 18

3.10.

UPORABA .......................................................................................... 20

3.10.1. Bazga u kulinarstvu .......................................................................... 21 3.10.2. Ljekovita svojstva bazge .................................................................. 23 3.10.2.1. Primjena dijelova bazge u narodnoj medicini ........................... 27 3.10.3. Otrovnost bazge................................................................................ 28 3.10.4. Bazga kao bioindikator..................................................................... 28 3.10.5. Bazga kao ukrasna biljka.................................................................. 29 3.10.6. Ostale uporabne vrijednosti bazge ................................................... 31 4. REZULTATI VLASTITOG ISTRAŽIVANJA ....................................... 38 5. ZAKLJUČAK ............................................................................................. 38 6. POPIS LITERATURE ............................................................................... 39

Pleša Marcela, 2012. Razmnožavanje bazge (Sambucus nigra L.). Diplomski rad

1. UVOD

Narodna uzrečica kaže kako bi čovjek pred bazgom trebao skinuti šešir. Uzrečica je nastala upravo zbog ljekovitih svojstava i činjenice da se mogu iskoristiti svi dijelovi biljke. Primjena je široka, opisane su mogućnosti uporabe bazge u kulinarstvu, farmaciji, hortikulturi, također bazga u ulozi bioindikatora i ostalo. Uzgajati se može na raznim tlima, no najbolje rezultate daje na tlima bogatim organskom tvari. Sadnju je najpogodnije izvršiti u doba mirovanja. Plodovi su bogati C vitaminom, njihova berba u kojoj se skidaju čitavi paštitci, vrši se kada je boja tamnoplava, gotovo crna. Opisani su načini što bržeg i boljeg skladištenja kako bi se očuvala nutritivna svojstva. U svijetu se bazga plantažno uzgaja, dok je kod nas, nažalost, uglavnom prisutna samo kao korov. Opisan je mali pregled uvjeta uzgoja. Za podizanje nasada bitan je i kvalitetan sadni materijal, koji se za tu svrhu dobiva vegetativnim načinom razmnožavanja. Dalje u radu se govori o takvom načinu razmnožavanja putem zrelih, poluzrelih, zelenih, korjenovih reznica te mikropropagacijom. Generativno razmnožavanje koristi se samo u oplemenjivačke svrhe. U ovome radu posebna pozornost je na vegetativnom načinu razmnožavanja putem reznica. Proveden je pokus sa zrelim i zelenim reznicama. Efikasan, ekonomski isplativ i brz uzgoj sadnica bitan je radi smanjenja troškova uzgoja, i skraćivanja vremena potrebnog za uzgoj sadnice koja je prikladna za sadnju na otvorenom.

2. CILJ RADA

Cilj ovog rada je provesti istraživanje postupaka razmnožavanja bazge vegetativnim putem, te istraživanje znanstvene i stručne literature kao i vlastitog istraživanja radi pronalaženja što bržeg i ekonomski isplativijeg načina razmnožavanja i podizanja nasada bazge. 1

Pleša Marcela, 2012. Razmnožavanje bazge (Sambucus nigra L.). Diplomski rad

3. PREGLED LITERATURE

3.1. SISTEMATIKA I BOTANIČKA PRIPADNOST

Naziv roda Sambucus porijeklom dolazi od grč. riječi sambuke ili lat. sambuca, koja označava flautu izrađenu od bazgine grančice, ili malenu harfu. Pripadnici roda Sambucus su malena drvca, grmlja, raslinje (Fernald, 1970.). Budući da nisu provedena potpuna istraživanja DNA, vrste ovog roda teško je klasificirati oslanjajući se isključivo na morfološka svojstva. Još se ne zna točan broj vrsta; ovisno o autoru može varirati od 9 do 40 (Charlebois i sur., 2010.). Jemrić, (2007.) navodi podjelu u kojoj su ravnopravno zastupljena sve tri naziva porodice: Carstvo: Plantae Podcarstvo: Tracheobionta Odjel: Magnoliophyta Razred: Magnoliopsida Podrazred: Asteridae Red: Dipsacales Porodica: Caprifoliaceae (Adoxaceae) (Sambucaceae)

U svijetu postoji 40-ak vrsta bazge od kojih devet ima uporabnu vrijednost, a samo dvije vrste, Sambucus canadensis L. (kanadska, američka bazga) i Sambucus nigra L. (prava bazga, crna bazga) zastupljene su u komercijalnom uzgoju. U Hrvatskoj rastu tri vrste: Sambucus nigra L., Sambucus ebulus L. (smrdljiva bazga, abdovina) i Sambucus racemosa L. (crvena bazga, divlja bazga).

Pleša Marcela, 2012. Razmnožavanje bazge (Sambucus nigra L.). Diplomski rad

Kako u hrvatskom narodnom govoru, tako i u znanstvenoj botaničkoj klasifikaciji, poznati su brojni sinonimi za bazgu, u bazi podataka http://hirc.botanic.hr navode se ; Sinonimi u znanstvenoj botaničkoj klasifikaciji: Sambucus laciniata Mill. Sambucus nigra f. Lasciniata (West.) Schwer. Sambucus nigra ssp.nigra Sinonimi u hrvatskom narodnom govoru: crna bazga, zovina, zovika, bazgovina, velecvjetni krestušac, baz, baza, bazdov, bazdovina, bazg, bazga, bazika, bazovina, bažovina, boza, bozgovina, bozovina, buzika, bzova, bzovina, zova, zov, zovik, zovka, bazag, šambik, crna zova i slično. Franjić i Škvorc, (2010.) navode kako bazgu nazivaju druge europske zemlje: engl. Common elder, Elderberry; njem. Schwarzer Holunder; fra. Sureau noir; tal. Sambuco comune.

3.2. RASPROSTRANJENOST

Areal rasprostranjenosti vrste Sambucus nigra obuhvaća gotovo čitavu Europu, gdje je istočna granica kod 55°E (Atkinson i Atkinson, 2002.), sjeverna 63°N u Norveškoj (Hultén i Fries, 1986.). Halliday (1997.) bilježi pojavu na 470 m.n.v. na britanskom otočju, s tim da vjerojatno drugdje u Europi i na sjeveru Afrike može dostići i više nadmorske visine. Sambucus nigra uvedena je u razne dijelove svijeta, sjever Afrike, Novi Zeland, istočnu Aziju, Južnu Australiju i drugdje. Na slici 1. su tamno zasjenjena područja koja na kojima je crna bazga posvuda rasprostranjena; na svjetlije zasjenjenim područjima bazga raste samo na pogodnim, izoliranim lokacijama.

Pleša Marcela, 2012. Razmnožavanje bazge (Sambucus nigra L.). Diplomski rad

Slika 1. Prirodna rasprostranjenost vrste Sambucus nigra L. u Europi. (izvor: Atkinson i Atkinson, 2002.).

3.3. STANIŠTE

Godet (2000.) i Grlić, (2005.) navode kako bazgi pogoduju vlažnija i dublja plodna pješčana i glinasta tla. Javlja se na područjima vlažnih šuma, šumskih prosjeka, živica, brdskim područjima, i odlagalištima različitih materijala. Odgovara joj svjetlo i polusjena. Raste u obliku grma (široke često tanjuraste krošnje) ili stabla visine 7-9 m.

Pleša Marcela, 2012. Razmnožavanje bazge (Sambucus nigra L.). Diplomski rad

3.4. MORFOLOGIJA

Bazga raste u obliku grma s brojnim uspravnim izbojcima koji rastu jedan pored drugoga iz baze (slika 2), dajući biljci izgled grma (Atkinson i Atkinson, 2002.). Određene sorte mogu razviti glavno deblo iz kojeg izbojci izlaze nekoliko centimetara iznad tla. Novi izbojci javljaju se iz drugog ili viših redova grananja, no ponekad mogu izrasti izravno iz baze kao reakcija na niske temperature (Barnola, 1972.) ili na uklanjanje viših dijelova biljke.

Slika 2. Bazga bujnog rasta na vodom dobro opskrbljenom tlu. Urbana sredina, Novi Zagreb. (izvor: Zoran Šindrak)

3.4.1. Morfologija vegetativnih organa

3.4.1.1. Izbojci Svijetlosmeđi do sivosmeđi. Dugi izbojci su okrugli, s bradavičastim lenticelama. Zadebljali su na mjestima pupova. Svaki viši internodij je uži i 5

Pleša Marcela, 2012. Razmnožavanje bazge (Sambucus nigra L.). Diplomski rad

kraći. Unutarnja strana kore je svijetlozelene boje, neugodnog mirisa. Starije grane su redovno jače savijene. Ožiljak otpalog lista je velik, ovalno potkovičast ili malo vodoravno razvučen, sa uzdignutom kukicom u sredini i sa 3 ili 5 tragova provodnih snopića. Srčika je široka, meka, bjelkaste boje (Grlić, 2005.).

3.4.1.2. Pupovi i grane Pupovi su nasuprotni, do 8 mm veliki. Vršni pupovi pojedinačni ili po 2, jajasti, nisu veći od postranih koji su također jajasti ili svinutojajasti i goli, priliježu uz granu ili odstoje. Ljuske oko pupova su gole, smeđecrvene ili smeđezelene boje, otklonjenih i ušiljenih vrhova između kojih se vide zelenkasti nerazvijeni listovi (Grlić, 2005.).

3.4.1.3. Listovi Listovi su bazge (slika 3) dugi do 30 cm, neparno perasto sastavljeni od 3-7 duguljastih, zašiljenih, neravno nazubljenih, slabo dlakavih svijetlozelenih liski neugodnog mirisa (Grlić, 2005.).

Slika 3. Neparno perasti, nasuprotno smješteni litovi bazge – u ovom slučaju svaki list ima 7 liski. (izvor: Zoran Šindrak)

Pleša Marcela, 2012. Razmnožavanje bazge (Sambucus nigra L.). Diplomski rad

3.4.2. Morfologija generativnih organa

3.4.2.1. Cvjetovi Smješteni na dršku, snažnog mirisa, s 5 latica, zbijeni u bogatim, plosnato proširenim vršnim cvatovima – paštitcima (slika 4a, 4b) promjera 15-25 cm. Čaška zelenkasta, prevučena voskom, s kratkom cijevi i bjelkastim zubićima. Vjenčić koturast, od 5 sraštenih latica, do 9 mm promjera, žutobjelkast do bijel. Prašnika ima 5, antere svijetložute do bjelkaste, plodnica dijelom podrasla, vrat kratak i debeo, trodijelna njuška (Grlić, 2005.).

Slika 4a. Cvatovi bazge na

Slika 4b. Cvat bazge (izvor: Zoran

prošlogodišnjem izbojku (izvor:

Šindrak)

Zoran Šindrak)

3.4.2.2. Plodovi Plodovi su bazge, botanički gledano, kuglaste, crnoljubičaste, sjajne i sočne koštuničave bobe, 5-6 mm široke, sa 3 smećkaste koštice i crvenim sokom. Pojedinačne bobe dolaze u visećim, otežalim paštitastim nakupinama (slika 5a, 5b), koje počinju dozrijevati od kolovoza (Grlić, 2005.).

Pleša Marcela, 2012. Razmnožavanje bazge (Sambucus nigra L.). Diplomski rad

Slika 5a. Nezreli plod bazge

Slika 5b. Zreli plodovi bazge

(izvor: Zoran Šindrak)

3.5. GENETIKA

Broj kromosoma bazge je 2n=36 (Charlebois i sur., 2010.). Duljina kromosoma varira od 3,5 do 6,5 µm. Prema položaju centromere, 4 kromosoma su metacentrična, 5 submetacentričnih, 6 akrocentričnih, 1 telocentričan i 2 para satelita od kojih je jedan submetacentričan i drugi akrocentričan (Benko-Iseppon i Morawetz, 1993.).

3.6. RAZMNOŽAVANJE

Bazga se može razmnožavati sjemenom (generativno) i reznicama (vegetativno).

Pleša Marcela, 2012. Razmnožavanje bazge (Sambucus nigra L.). Diplomski rad

3.6.1. Generativno razmnožavanje

Biljke razmnožene iz sjemena ne koriste se za podizanje voćnjaka. Međutim, razmnožavanje sjemenom sastavni je dio oplemenjivačkog rada (stvaranje novih sorata) jer zbog rekombinacije gena do koje dolazi u procesu stvaranja spolnih stanica dobivamo genetski različito potomstvo od kojega neke biljke imaju bolja svojstva od roditeljskih biljaka (Jemrić 2007.). Najvjerojatnije su varijeteti Sambucus nigra var. viridis Weston (syn. Sambucus viridis Petrov) i Sambucus nigra var. laciniata L. (syn. Sambucus laciniata (L.) Mill.) (European i Mediteranean Plant Protection Organization, 2008.) bili korišteni za razvoj novih sorata. Radilo se i na stvaranju međuvrsnih hibrida u kojima je obično jedan roditelj bila europska bazga (Böcher, 1941.; Nilsson, 1987.; Simonovik i sur., 2007.). Neki su od tako stvorenih hibrida obično sterilni pa im je uporaba ograničena samo na ukrasnu vrijednost. Oplemenjivački ciljevi za bazgu su: veliki plod, čvršća tekstura ploda, malene i malobrojne sjemenke, mogućnost samooplodnje, veći urod, istovremeno dozrijevanje bobica, atraktivne boje bobica (sjajne i tamne), bolja kvaliteta voćnog soka, otpornost na drobljenje i bolesti, itd. (Darrow, 1975.; Lee i Finn, 2007.; Kaack i sur., 2008.). Oplemenjivanjem bazge dosta se bavio Missouri State University (Charlebois i sur. 2010.).

3.6.1.1. Klijavost sjemena Sjeme bazge ne klije lako, dormantno je i stoga mu je potrebna stratifikacija na niskoj temperaturi (Charlebois i sur., 2010.). Skarifikacija sumpornom kiselinom može se učiniti prije stratifikacije (Charlebois i sur., 2010.). Sjeme se također može stratificirati tako da se drži u zatvorenoj plastičnoj vrećici u sterilnom i vlažnom mediju (treset mahovine ili pijesak); prvo 90 dana na +4 °C, a nakon toga između 60 i 90 dana na sobnoj temperaturi 9

Pleša Marcela, 2012. Razmnožavanje bazge (Sambucus nigra L.). Diplomski rad

(Cram, 1982.; Charlebois i sur., 2010.). Nakon tog razdoblja vrećica se smjesti u svijetlu sobu s temperaturom za klijanje. Druga opcija je sijanje u kasnu jesen ili proljeće približno 100 (ili po potrebi manje) sjemenki po metru dužine. Kad sjemenjaci narastu odabiru se biljke željenih svojstava, koje se kasnije razmnožavaju isključivo vegetativnim putem da bi se dobivena pozitivna svojstva trajno zadržala (Jemrić, 2007.).

3.6.2. Vegetativno razmnožavanje

Vegetativne metode razmnožavanja su putem zrelih, poluzrelih i zelenih reznica, (Stang, 1990.; Schooley, 1995.; Jemrić, 2007.), korjenovim reznicama i mikropropagacijom (Stang, 1990.; Schooley, 1995.).

3.6.2.1. Zrele i poluzrele reznice Zrele reznice prikupljaju se nakon otpadanja lišća u jesen sve do prvih mrazova, radi smanjenja rizika uzimanja sadnog materijala koji je oštetila zima. Reznice se mogu brati i krajem zime ili u rano proljeće i direktno posaditi (poluzrele). Reznice uzete u jesen, moraju se propisno skladištiti. One se u uspravnom položaju stavljaju u grubi pijesak ili treset do pola svoje visine, i čuvanju na temperaturi od približno 0 °C. Takve se reznice sade u proljeće s razmakom između redova od približno jednog metra, a u redu 30-ak cm (Jemrić, 2007.). Fiziološko stanje poluzrelih reznica teško je utvrditi, pa postotak uspješno ukorijenjenih reznica varira. U područjima vrlo hladne klime vrhovi reznica mogu biti oštećeni od hladnoće. Da bi se riješio taj problem, bitno je kod uzimanja reznica voditi brigu o tome da su drvenasti dijelovi reznice smješteni par centimetara ispod vrha izbojka, te da ne budu odviše tanki. Tretiranje baze reznice hormonskim preparatom može biti korisno za poticanje ukorjenjivanja. Reznice se postavljaju uspravno s međusobnim razmakom od 7 do 10 cm, gornji 10

Pleša Marcela, 2012. Razmnožavanje bazge (Sambucus nigra L.). Diplomski rad

pupoljci su iznad površine tla. Medij u kojem se nalaze treba biti dobro vodopropusan, pa se često u tu svrhu koristi pijesak, kako za sadnju na otvoreno polje, tako i za sadnju u zaštićenom prostoru. Smjesa koja se sastoji od 50 do 75 % perlita i od 25 do 50 % treseta dobar je supstrat za ukorjenjivanje reznica u zaštićenim prostorima. Korijenčići se javljaju unutar prva dva tjedna od sadnje i prestaju se razvijati nakon otprilike mjesec dana rasta (Wilson i Wilson, 1977.). Druga metoda je položiti na tlo plastičnu foliju i kroz nju pikirati reznice na otprilike 15 cm razmaka. Reznice se na isti način mogu postaviti na stalno sadno mjesto; prednost ovakvog pristupa je da reznica ne mora biti presađena, a nedostatak je da se neće sve reznice ukorijeniti. To se može riješiti tako da se na istome mjestu pikiraju 3 reznice. Tijekom dva mjeseca što su reznice na polju, počet će se razvijati lišće. Medij u kojem su posađene treba biti vlažan tijekom ovog razdoblja. Rast u prvoj godini varira od 15 do 100 cm (Stang, 1990.; Schooley, 1995.).

3.6.2.2. Zelene reznice Uzimaju se u vegetativnoj sezoni. Uzima se nova zelena grančica koja sadrži 2 ili 3 nodija. Ukloni se lišće donjeg nodija, svaki nodij ima dva nasuprotna pupa. Reznice se trebaju uzeti iz donjeg dijela mladice, jer se bolje ukorjenjuju od reznica uzetih iz viših dijelova. Pri prikupljanju reznica treba ih se zaštititi od pregrijavanja i isušivanja. Za ukorjenjivanje se koriste biljni hormoni koji omogućuju lakše izbijanje adventivnog korijenja. Donji se krajevi reznica na nekoliko sekunda se urone u otopinu 50 %-tnog alkohola i koncentracijom auksina od 0,4 % te se potom se sade u zaštićeni prostor (Stang, 1990.; Schooley, 1995.). S obzirom da su u zaštićenom prostoru uvjeti pogodni za razvoj gljivičnih bolesti (temperatura zraka između 18 i 20 °C, relativna vlaga zraka i viša od 90 % i temperatura supstrata od 20 do 22 °C), potrebno je provoditi odgovarajuću zaštita reznica fungicidima. Važno je da ukorijenjene

Pleša Marcela, 2012. Razmnožavanje bazge (Sambucus nigra L.). Diplomski rad

biljke ojačaju do jeseni, kako bi u idućoj godini završile razvoj do komercijalne visine (Jemrić, 2007.).

3.6.2.3. Korijenove reznice Korijenove reznice trebaju se prikupiti u rano proljeće prije početka aktivnosti i rasta biljnih organa. Uzimaju se reznice od 15 do 20 cm dužine i promjera od 3 do 5 mm. Smještaju se u plitke posude s sterilnim medijem za ukorjenjivanje i prekrivaju s istim od 2,5 do 3,0 cm. Treba ih držati na toplom i vlažnom. Svaka reznica proizvesti će najmanje jednu biljku (Stang, 1990.; Schooley, 1995.).

3.6.2.4. Mikropropagacija (kultura biljnog tkiva) Ovim se načinom bazga lako razmnožava. Medij za propagaciju se također može koristiti i za razmnožavanje korjenovim reznicama (Brassard i sur., 2004.). Niska je smrtnost u fazi aklimatizacije i udomaćene biljke se dobro prilagođavaju na terenu uvjetima uzgoja (Charlebois i sur., 2010.). Mikropropagacija je ponekad jedini način za dobivanje zdravog sadnog materijala bez virusa (Stang, 1990.; Schooley, 1995.).

3.7. UZGOJ

Iako bazga nije zahtjevna biljka, treba pripaziti pri odabiru mjesta sadnje ovisno o vrsti uzgoja. Bazge sorti uzgajanih za ukras moraju imati dovoljno prostora kako bi se njihovi grmovi (rjeđe stabalca) mogli lijepo razviti. Ako je cilj proizvodnje plod ili cvijet, mjesto sadnje treba biti udaljeno od šume i drugih prepreka radi omogućavanja boljeg strujanja zraka čime se postiže smanjena učestalost bolesti, napada kukaca, ptica (Stang, 1990.).

Pleša Marcela, 2012. Razmnožavanje bazge (Sambucus nigra L.). Diplomski rad

Bazga dobro uspijeva na raznim tipovima tala, a najbolje rezultate daje na tlima bogatim organskim tvarima. Dobro podnosi vlažnija tla s nedovoljnom odvodnjom, no dolazi li do poplava s vremenom rast korijena se smanjuje a rodnost biljaka opada. Utjecaj poplave ovisi o vremenu poplave, dogodi li se za mirovanja vegetacije, štete su minimalne. Dogodi li se poplava u kombinaciji s periodima smrzavanja i odmrzavanja, led može uzrokovati ozbiljne ozljede mladih izbojaka i sadnica. Prekomjerna vlažnost tla (poplavljenost) u vegetacijskoj sezoni izaziva gušenje korijena i pojavu bolesti. Za rast je bazge pogodan pH u rasponu je od 4.2 do 8.0 (Atkinson i Atkinson, 2002.). Prilikom pripreme tla za sadnju, višegodišnji korovi moraju biti uklonjeni i uspostavljen sistem odvodnje, ako je potreban (Hightshoe, 1988.) Nepoželjne predkulture su: jagode, metvica, lucerna, krumpir, rajčice. Dobri rezultati dobiveni su gdje je bila zasijana mješavina trava i djeteline godinu dana prije sadnje. To ujedno sprečava i eroziju tla, zahtjeva manje održavanja po suzbijanju korova. U istu svrhu tlo se može posuti organskim malčem (Charlebois i sur. 2010.). Pri sadnji važna je opskrba s dovoljno vode. Bazga dobro napreduje pri navodnjavanju kao kod višegodišnjih ratarskih kultura, tj. 2,5 cm vode tjedno tijekom sezone rasta. Iako tolerira umjerenu sušu, bazgi su u doba plodonošenja potrebne veće količine vode (Atkinson i Atkinson, 2002.). Malčiranje i pravovremeno i efikasno smanjenje zakorovljenosti pomaže u očuvanju vlage (Vogt, 2001.). Pri sadnji voćnjaka, godinu dana stare ukorijenjene reznice, najčešći su izbor. Lakše su za mehaničko presađivanje, a plod se može očekivati već drugu godinu (Charlebois i sur., 2010.). Bazga može biti posađena u bilo koje doba godine, pod uvjetom da su izvedeni meliorativni zahvati navodnjavanja. Sadnja u fazi mirovanja daje najbolje rezultate, u rano proljeće (uglavnom na planinskom području) i u kasnu 13

Pleša Marcela, 2012. Razmnožavanje bazge (Sambucus nigra L.). Diplomski rad

jesen. Odluka o gustoći sadnje ovisit će o tome koja je svrha uzgoja, treba paziti i na to da će promjer grmova narasti s vremenom i dozrijevanjem plodova. Ako je plantaža malena, od nekoliko stotina bazgi, kao i kod uzgoja borovnica, mogu se postaviti jednostavne rešetke oblika slova T koje čuvaju plodove od pada u sredine redova. Odgovarajućom rezidbom postiže se da prostor između redova bude prohodan. Širi razmaci između redova omogućuju bolji protok zraka. Razmak između redova ovisi o opremi, mehanizaciji (tablica 1). Za razvoj grma preporučuje se razmak od 2,0 do 2,5 m između biljaka.

Tablica 1. Najčešći razmaci sadnje za uzgoj bazge i uvjeti u kojima se primjenjuju (izvor: Jemrić, 2007.) Razmak između redova

Broj biljaka po

i u redu (m)

5,5 × 4,0

455

Pogodno za 'dvofazni rez'

5,0-6,0 × 4,5

370 - 444

Uporaba strojeva i na lošijim tlima

6×4

416

5,0-5,5 × 2,5-3,5

519 - 800

4-5 × 1-2

2000 - 2500

Napomena

Dobra tla i za sorte sklone povijanju rodnih grana Sustav je čest u Danskoj i Švicarskoj Sustav se rabi u Danskoj

Budući da je bazga stranooplodna vrsta, za uspješan uzgoj potrebno je posaditi nekoliko sorata koje su interfertilne i cvatu u otprilike isto vrijeme. Obično se na 4 reda glavne sorte, sade po 2 reda oprašivača (Jemrić, 2007.). Priprema tla pred sadnju uključuje duboko oranje na 40-ak cm na svim tipovima tala gdje nema nepropusnog sloja, a ukoliko nepropusni sloj postoji, provodi se dublje oranje s podrivanjem. Oranje se provodi sredinom kolovoza, pred sadnju

Pleša Marcela, 2012. Razmnožavanje bazge (Sambucus nigra L.). Diplomski rad

se obavi tanjuranje i blanjanje radi poboljšanja strukture tla. Po potrebi obavi se meliorativna gnojidba. Atkinson i Atkinson (2002.) su utvrdili da će bazga bolje rasti u tlima dobro opskrbljenim dušikom, fosforom i kalijem. Kada postoje dovoljne količine fosfora i kalija u tlu, dulje vrijeme nije ih potrebno dodavati. Za dovoljnu količinu fosfora, smatra se 15 do 20 mg P205 na 100 g tla, kalija 25 mg K2O na 100 g tla (Jemrić, 2007.). Gnojiva se daju u rano proljeće. Dušik se može primijeniti u bilo kojem obliku. Nakon sađenja dodaje se 30 kg N, a u narednim godinama dodaje se oko 60 kg N/ha. U skladu s preporukom Craiga (1978.) maksimalna količina dušika ne smije prelaziti 0,45 amnoijevog nitrata po biljci godišnje. KCl može se koristiti svake ili svake druge godine. Zabilježeni su dobri rezultati kod korištenja 220 kg KCl/ha svake druge godine. Nekoliko autora navodi pojavu mikorize kod S. nigra (Harley i Harley, 1987.; Grime i sur., 1988.; Atkinson i Atkinson, 2002.) iako nije točno istraženo koje su to vrste gljiva i kakav im je odnos s biljkom. Prilikom podizanja nasada u kojemu biljke namjeravamo oblikovati kao grmove, sadnja se obavlja ''u brazdu''. Sadnice se postave u brazdu, a korijen naspe sipkom zemljom. Oko sadnice se zatim razbaca kruti stajski gnoj i na kraju plugom vrati izorana brazda na svoje mjesto. U ovome načinu je pozitivna brzina sadnje, a negativna laka mogućnost ozljede korjena plugom prilikom vraćanja brazde (Jemrić, 2007.). Sadnja se može obaviti i ručno. Postave se kolci na sadna mjesta, iskopa se rupa u koju može stati korijenje, postavi se sadnica i zagrne sipkom zemljom, zagazi se radi boljeg kontakta s korijenom, nabaca se kruti stajski gnoj, zagrne zemljom. U normalnim uvjetima grane obično odumiru između 3. i 5. godine Zato je bitno orezivati, kako bi uklonili mrtve grane, bolesne grane i poticali rast novih grana (Stang, 1990.).

Pleša Marcela, 2012. Razmnožavanje bazge (Sambucus nigra L.). Diplomski rad

3.8. BERBA

Plod se treba ubrati kada bobice poprime tamnoplavu, gotovo crnu boju. Obično se beru cijeli paštitci. Berba se obavlja ručno, škarama se odreže paštitac kod glavne osi (Jemrić, 2007.). U jednome satu radnik može ubrati između 25 i 40 kg plodova (Sansdrap, 2000.). Paštitci se prikupljaju u prikladne spremnike. Pranje se vrši na način da se posude napune vodom, plodovi od težine ostanu na dnu, a na površinu ispliva lišće, insekti, i druga nečistoća. Voda se izlije, bobice se poredaju u tanak sloj i mlazom vode još jednom se pročiste, osuše za par minuta, i odmah zamrznu. S obzirom da čim se bobice otrgnu s paštitca, sok curi, nije ju pogodno prodavati svježu. Sa zamrznutih paštitaca, bobice se lako odvoje mehaničkom trešnjom po metalnoj mreži ili sličnim uređajem kao što se to čini kod borovnice. Smrznute se bobice odmah pakiraju (Sansdrap, 2000.).

3.9. BOLESTI I ŠTETNICI

3.9.1. Bolesti

Patogene gljive (Pirone i sur., 1960.), uzročnici rak rana: Cytospora leucosperma Cytospora chrysosperma Diplodia sp. Nectria cinnabarina Neonectria coccinea Sphaeropsis sambucina Zaraženi materijal treba odrezati i uništiti.

Pleša Marcela, 2012. Razmnožavanje bazge (Sambucus nigra L.). Diplomski rad

Uzročnici pjega na listovima: Ascochyta wisconsina Cercospora catenospora Cercospora depazeoides Cercospora prolificans Phyllosticta sambuci Mycosphaerella sp. Ramularia sambucina Septoria sambucina Infekcija je obično blaga i ne traži posebnu intervenciju.

Uzročnici pepelnice: Erysiphe penicillata Erysiphe grossulariae Phyllactinia guttata Podosphaera macularis

Uzročnici truleži korijena: Helicobasidium purpureum Phymatotrichum omnivorum Xylaria multiplex

Uzročnici venuća biljke: Verticillium albo-atrum Hyphodontia sambuci Fusarium sambucinum

Pleša Marcela, 2012. Razmnožavanje bazge (Sambucus nigra L.). Diplomski rad

Uzročnik venuće cvatne osi: Phoma sambuce nigrae

Protiv gljivičnih oboljenja može se boriti omogućavanjem dobrog prozračivanja nasada i uporabom odgovarajućih fungicida prema glasilu biljne zaštite.

Virusi Napadaju brojne vrste bazgi u mnogim europskim zemljama i u Sj. Americi (Jones i Murant, 1971.; Uyemoto i sur., 1971.). Najbolji pristup kontroli virusa je čist sadni materijal (engl. virus free). Kod bazge su pronađeni ovi virusi (Atkinson i Atkinson, 2002.; European and Mediteranean Plant Protection Organization):

Virus mozaika krastavca Tomato black ring Arabis mosaic virus (Nepovirus, ArMV) Cherry leafroll virus (Nepovirus, CLRV) Elderberry latent virus (Carmovirus, EILV) Elderberry symptomless virus (Carlavirus, ESLV) Elderberry clearing virus

3.9.2. Štetnici

Štetnici su najopasniji kad dođu na mlade biljke bazge. Starije biljke su robusne te ne trpe značajnije štete. Jedan od najčešćih i najopasnijih štetnika mladih biljaka je bazgina lisna uš - Aphis sambuci L. (slika 6) (Sansdrap, 2000.)

Pleša Marcela, 2012. Razmnožavanje bazge (Sambucus nigra L.). Diplomski rad

koji uzrokuje kovrčanje listova vršnih izbojaka i njihovo sušenje (Maceljski, 2002.).

Slika 6. Kolonije bazgine lisne uši (Aphis sambuci L.) na zeljastim dijelovima mlade bazge u proljeće. (izvor: Zoran Šindrak)

Crvena koprivina grinja (Tetranychus urticae Koch) (Schooley, 1995.) uzrokuje bjeličaste točke na listovima, lišće postane prošarano, nalik mramoru (slika 7), kasnije se suši i pada (Maceljski, 2002.).

Slika 7. Simptomi napada crvene koprivine grinje na listu bazge; u slučaju jačeg napada može uzrokovati defolijaciju cijele mlade biljke. (izvor: Zoran Šindrak)

Pleša Marcela, 2012. Razmnožavanje bazge (Sambucus nigra L.). Diplomski rad

Kalifornijska štitasta uš (Quadraspidiotus perniciosus) (Pirone i sur., 1960.) pretežno se smješta na kori izbojaka, grana, ali i na lišću te plodovima. Na mjestima uboda povećana je tvorba antocijanina, pa se pojavljuju crvene pjege. Plodovi zaraženi s više uši gube estetsku, pa tako i prodajnu vrijednost (Maceljski, 2002.). Od ostalih insekata koji mogu praviti štete na bazgi spominju se: ribizov staklokrilac (Synanthedon tipuliformis Clerck) (Pirone i sur., 1960.); grinja šiškarica (Epitrimerus trilobus Nal.) koja uzrokuje šiške na rubovima liski (Vanĕčková-Skuhravá, 1996.); dudovac (Hyphantria cunea Dury) (Jemrić, 2007.) koji se hrani se lišćem, oštećuje i plodove, praveći plitke grizotine (Maceljski, 2002.).

Ptice i sisavci Sisavci poput jelena, zečeva, rakuna, vjeverica, mogu jesti lišće i plodove bazge (Charlebois i sur, 2010.). Električne ograde koriste se protiv upada jelena. Grimme i sur., (1988.) smatraju da je bazga toksična za sisavce, dok Hankla, (1977.) tvrdi da nema dokaza da je opasna za domaće životinje. Privlačna je pticama (Charlebois i sur., 2010.) jer im njene bobice nisu otrovne (Struempf i sur., 1999.). Proso, raž, i pšenica su dobri mamci kojima ptice možemo odvratiti od bobica bazge.

3.10. UPORABA

Gotovo svaki dio bazge ima neke koristi, cvjetovi, listovi, plodovi, korijenje, kora i srž (Vallès i sur., 2004.). Dokazi o korištenju bazge datiraju još iz razdoblja kamenog doba (Švicarska) i brončanog doba (Italija). Pedanije Dioskorid (cca. 40.-90.) grčki ljekar i botaničar u svome djelu De materia medica spominje uporabu bazginih bobica kao bojila za kosu (Osbaldeston i 20

Pleša Marcela, 2012. Razmnožavanje bazge (Sambucus nigra L.). Diplomski rad

Wood, 2000.). Plinije stariji (cca. 23.-79.) izvijestio je da su brojni puhački instrumenti izrađeni od bazge (Grieve, 1931.). Podatke o medicinskoj uporabi cvatova i kore bazge u ljekarništvu iznosi u 17. st. Augusti. Indijanci i Europljani primarno su bazgine bobice vrednovali kao hranu i ljek (Charlebois i sur., 2010.). S. nigra ima ulogu u mnogim narodnim običajima od kojih su se neki zadržali do danas. Svi dijelovi biljke mogu služiti za nešto. Unutarnji dio kore sabire se od veljače do kraja studenoga. U proljeće, u travnju i svibnju sabiru se mladi izboji i mladi listovi. U vrijeme cvatnje, ali samo po sunčanom i suhom vremenu, sabiru se cvjetovi. Cvatovi koji nisu prikupljeni za sunčanog i suhog vremena brzo posmeđe, pocrne i nisu poželjni za uporabu. Nakon što se cvatovi posuše s njih se pomoću kakve mrežice mogu oruniti cvjetići kako bismo odstranili cvatnu peteljku. U rujnu se sabiru posve zrele bobice, a nakon sušenja odstranimo peteljke na isti način kao i kod suhih cvatova.

3.10.1. Bazga u kulinarstvu

Bobice se koriste za izradu pite, želea (slika 8), punča, vina, likera, sirupa, marmelada, kompota, sokova, octa, rakije. Bobice su zanimljivi dodaci hrani radi poboljšanja boje koju imaju zbog velikog udjela antocijanina (više nego u grožđu), od 200 do 1000 mg/100g svježe tvari (Jemrić, 2007.). Ne treba smetnuti s uma da su antocijanini snaži antioksidansi i time vrlo poželjan sastojak hrane. Veliki dio u plodu S. nigra čine organske kiseline (oko 12,72 g/L), od kojih u ukupnom udjelu prevladava limunska (60 %), slijedi jabučna (24 %) i mliječna (14 %), a ostatak čine oksalna i askorbinska kiselina (Jemrić, 2007.). Tablica 2. Prikazuje nutritivne vrijednosti bobičastog voća, tu možemo usporediti plodove bazge s plodovima grožđa, kupine i borovnice. Bazga ima vidljivo veći sadržaj vitamina C, a zatim i A i B6. Ta se činjenica ne smije

Pleša Marcela, 2012. Razmnožavanje bazge (Sambucus nigra L.). Diplomski rad

zanemariti s obzirom da znamo veliku važnost navedenih vitamina za čovjekovo zdravlje.

Slika 8. Žele od bazginih bobica (izvor: http://simplyrecipes.com) Tablica 2. Nutritivne vrijednosti bobičastog voća (u 100 g) SASTAV

Bazga

Grožđe

Voda (%)

79,8

80,5

88,5

84,2

0,645

0,574

0,497

Ugljikohidrati (g)

18,4

18,1

9,6

14,5

Masnoće (g)

0,50

0,16

0,49

0,33

7,0

0,9

5,3

2,4

1,60

0,36

0,62

0,28

600

214

Vitamin B6 (mg)

0,230

0,086

0,030

0,052

Vitamin C (mg)

36,0

10,8

9,7

Energ.vrijednost (kcal) Aminokiseline (mg) Ca (mg)

Vlakna (g) Fe (mg) P (mg) Vitamin A (IU)

Kupina Borovnica

(izvor: www.nal.usda.gov/fnic/foodcomp/cgi-bin/measure.pl.).

Pleša Marcela, 2012. Razmnožavanje bazge (Sambucus nigra L.). Diplomski rad

Cvatovi se bazge mogu dodati u tijesta kao što su palačinke, muffini, vafli. Od cvjetova se radi čaj, sok, čak i vino nježne svijetlo žute boje. Marinirani cvjetni pupoljci koriste se kao zamjena za kapare (Sansdrap, 2000.; Bubenicek, 2002.). Kuhani mladi izbojci bazge su po konzistenciji i hranjivoj vrijednosti slični šparogama ali su stariji zeleni dijelovi su otrovni pa je potreban oprez prilikom njihovog sakupljanja. Srž grančica može poslužiti kao zgušnjivač u krem juhama, umacima.

3.10.2. Ljekovita svojstva bazge

Postoji narodna izreka: „Čovjek pred bazgom mora skinuti šešir”, jer se pomoću njenih pripravaka možemo pomoći u liječenju mnogih bolesti. Kora stabla i grana, naročito ostrugani srednji zeleni dio kore, kao i korijen bazge, sadrže smolu koja ima jako djelovanje na otvaranje stolice i izlučivanje mokraće primijeni li se ispravna količina. Veće količine mogu uzrokovati povraćanje, jaki proljev, upalu želuca i crijeva, upalu bubrega. Kora S. nigra sadrži i nigrin B, protein koji se ubraja u bjelančevine koje inaktiviraju ribosome (engl: Ribosome Inactivating Protenis, RIP). RIP bjelančevine nisu iznimka u sastavu mnogih biljaka, međutim, većina je toksična, dok RIP bjelančevine bazge nisu otrovne i potencijalne su tvari za uporabu u terapiji protiv tumora. Listovi bazge pogodni su za ublažavanje boli rana i nagnječenja stave li se na ozlijeđena mjesta (Folliard, 2008.). Listovi bazge i mladi izboji u proljeće sadrže tvar ernulin, invertin, mnogo kalijeva nitrata, saharoze, ljekovitu tvar sambucin i još niz pobliže neistraženih ljekovitih tvari. Listovi podražajno djeluju na rad znojnih žlijezda, te pospješuju izlučivanje mokraće. Zbog toga se kod smanjenog izlučivanja mokraće izazvanog poremećenim radom bubrega, kao i za izlučivanje nakupljene tekućine u tijelu, preporučuje čaj od listova bazge. S obzirom da sadrži i ljekovitu tvar koja djeluje na količinu šećera u krvi, može se primijeniti i u slučaju šećerne bolesti. 23

Pleša Marcela, 2012. Razmnožavanje bazge (Sambucus nigra L.). Diplomski rad

Cvatovi su korisni kod infekcija dišnih puteva (Blumenthal i sur., 1998.) Imaju antiupalna svojstva (Mascolo i sur., 1987.). Koriste se za ublažavanje alergijskog osipa, kod crijevnih problema, imaju laksativno i diuretično djelovanje (Beaux i sur., 1998.; Uncini Manganelli i sur., 2005.). Cvjetovi bazge vrlo su vrijedni zbog eteričnog ulja, sluzi, holina, sambunigrina, smole, šećera, jabučne, valerijanske, vinske kiseline i saponina. Saponini i heterozidi pobuđuju djelatnost znojnih žlijezda. Zato se čaj bazginih cvjetova primjenjuje kod prehlade i svih onih bolesti kod kojih znojenje dovodi organizam u bolje opće stanje (bronhitis, kašalj, gripa, hripavac, tuberkuloza, hunjavica, početna upala pluća, ospice, šarlah, astma, reumatična oboljenja). Krivo je shvaćanje da je znojenje nakon uzimanja čaja bazginih cvjetova u prvom redu uzrokovano toplinom samoga čaja, jer je već i mlaki čaj dovoljan da potakne jako znojenje. Plodovi imaju široku uporabu, laksativno i diuretično djelovanje, antiupalno djelovanje (Barak i sur., 2002.; Gorchakova i sur., 2007.), antivirusno djelovanje (Zakary-Rones i sur., 2004.), antioksidativno djelovanje (Pool-Zobel i sur. 1999.), antibakterijsko (Chatterjee i sur., 2004.), za liječenje sinusa, prehlade (Schapowal, 2007.), reumatizma (Novelli, 2003.; Manganelli i sur., 2005.). Zrele bobe imaju kiselkasto slatkasti okus. Sadrže mnogo ljekovitih tvari: limunska, jabučna, mliječna kiselina, gorke tvari, eterično ulje, šećer, vosak, gumu, smolu i vitamine: A (karotin), B1 (tiamin), B2 (riboflavin), B3 (nikotinamid), B5 (pantotenska kiselina), B6 (piridoksin), C (askorbinska kiselina), vitamin E ; minerale: P (fosfor), Ca (kalcij), K (kalij), Na (natrij). Nije preporučljivo uživanje svježih zrelih boba, treba ih prethodno prokuhati. Kod nedostatka vitamina B kompleksa u organizmu dolazi do brojnih zdravstvenih poteškoća, kao npr. neuroloških oboljenja, vodene bolesti, smetnje u optoku krvi i sl. Zato je vrlo vrijedna informacija da niti jedna od biljaka poznatih po sadržaju navedenih vitamina nema tolike količine kao zrele bazgine bobe. Još je mnogo nedovoljno istraženih područja ljekovite primjene bazge, kao npr. da sok bazge može smanjiti koncentraciju kolesterola u serumu i povećati 24

Pleša Marcela, 2012. Razmnožavanje bazge (Sambucus nigra L.). Diplomski rad

lipoproteine niske gustoće (LDL). Sastojci S. nigra neutraliziraju aktivnost hemaglutinina nađenih na površini nekoliko virusa (myxovirusi kao virus gripe), deaktivirani virus više ne može probosti staničnu stijenku, ući u stanicu i množiti se. Na temelju tih saznanja razvijen je Sambucol sirup koji sadrži 38 %tni stiardizirani ekstrakt crne bazge. Sambucol je testiran na ljudima oboljelima od gripe. Čak 93 % pacijenata koji su dobili Sambucol osjetilo je olakšanje 2 dana nakon uzimanja, dok je 92 % onih koji su dobili placebo osjetilo olakšanje nakon 6 dana. Sambucol (slika 9) ima svojstvo inhibicije replikacije 11 sojeva virusa gripe, time i ubrzava oporavak (Barak i sur., 2001., 2002.). Istraživači pretpostavljaju da može djelovati i kao stimulator imunološkog sustava te da bi ga bilo dobro primijeniti u kombinaciji sa kemoterapijom u liječenju raka ili AIDSa (Barak i sur., 2001.).

Slika 9. Sambucol (izvor: http://www.nutranutra.com )

Brojne studije su koristeći Sambucol pokazale da neutralizira smanjenje infektivnosti virusa gripe A i B, HIV-a, Herpes simpleks virusa tip 1 (HSV-1) i kliničkih izolata sojeva. Duke (2002.) ukazuje na 2 sastojka koji aktivno djeluju protiv virusa gripe, rutin i klorogene kiseline, uz to sprječavaju virus u napadu 25

Pleša Marcela, 2012. Razmnožavanje bazge (Sambucus nigra L.). Diplomski rad

na staničje dišnog sustava. Rutin i klorogene kiseline nađene su u plodu (Lee i Finn, 2007.) i nekim drugim dijelovima biljke (Thomas i sur., 2008.). Ta dva spoja imaju antioksidativno i antimikrobno djelovanje (Charlebois i sur., 2010). Bazga sadrži velike količine antocijanina, pigmenata koji plodovima daju ljubičastu boju (Fossen i sur., 1998.). Antocijanini i polifenoli su cijenjeni na tržištu zbog svojeg dobrog učinka na zdravlje (Strack i Wray, 1994.; Wang i sur., 1996.; Hollman, 2001., Lee, 2004.). Ekstrakt bazge se pokazao kao dobar zaštitnik lipoproteina niske gustoće od oksidacije (Abuja i sur., 1998.). Većina antocijanina sadržanih u bobicama metabolizira prije ulaska u krvotok (Frank i sur., 2005.). Sorte se međusobno razlikuju po koncentracijama antocijanina. U sorti 'Haschberg' nađeni su ovi antocijanini (Kaack i Austed, 1998.):

cijanidin 3-sambubiozid-5-glukozid cijanidin 3,5-diglukozid cijanidin 3-sambubiozid cijanidin 3-glukozid pelargonidin 3-glukozid

Bridle i Garcia-Vigurea, 1997. smatraju da je cijanidin 3-sambubiozid-5glukozid najzastupljeniji antocijanin u bobicama S. nigra. Lee i Finn (2007.) otkrili su da bobice obje vrste S. canadensis (sorta 'Adams') i S. nigra (sorta 'Korsør') sadrže 8 polifenolnih tvari: tri cimetne kiseline (neoklorogenska, klorogenska i kriptoklorogenska kiselina) i pet flavonol glikozida (kvercetin 3rutinozid, kvercetin 3-glukozid, kemferol 3-rutinozid, izoramnetin 3-rutinozid i izoramnetin 3-glukozid). Klorogenska kiselina i kvercetin 3-rutinozid su bili najzastupljenije jednostavne fenolne tvari S. nigra.

Pleša Marcela, 2012. Razmnožavanje bazge (Sambucus nigra L.). Diplomski rad

3.10.2.1. Primjena dijelova bazge u narodnoj medicini

Korijen bazge, kuhan u vinu, pomaže kod vodene bolesti. Zdrobljeni svježi listovi bazge lagano prokuhani u toliko mlijeka koliko je potrebno da tučenjem nastane gusta kaša, upotrebljavaju se kao oblozi za liječenje opekotina i kod hemoroida koji krvare. Svježe ubrani listovi i mladi izdanci poprženi na svinjskoj masti, samljeveni i propasirani daju mast protiv bolova. Iz mladih sušenih izdanaka i listova priprema se prah te se obilno izmiješa s mesnom ili mliječnom juhom, i služi za otvaranje zatvorenih crijeva. Pekmez, sok ili vino bazge uklanjaju srčane smetnje, a uzmu li se uvečer, olakšavaju san, pomažu kod nesanice. Ako se drži u ustima, topli čaj od čistih cvatova bazge ublažava zubobolju. Sterilizirani sok bazginih boba, ili bazgino vino, pomiješano sa sokom od trnina kuhano lagano sa šećerom, cimetom, klinčićima daje odlično kuhano vino za sve vrste prehlade, gripe, bronhitisa. Tzv. „kaša od bazge“' koju čine zrele bobe kuhane u vodi i protisnute kroz sito, kuhane s ploškama jabuke i malo zaslađene daju jušno jelo koje se može poslužiti toplo ili hladno, pospješuje stolicu i djeluje na čišćenje krvi. Važno je napomenuti da bazga ima mnogo organskih spojeva, u različitim koncentracijama, stoga treba pažljivo i oprezno pristupiti konzumiranju njenih pripravaka jer kod različitih doza ili nepravilne primjene međudjelovanje tih spojeva može prijeći iz ljekovitog u otrovno. Preporuča se, ipak, rabiti samo tvornički pripravljene preparate i proizvode spravljene pod vodstvom stručnjaka.

Pleša Marcela, 2012. Razmnožavanje bazge (Sambucus nigra L.). Diplomski rad

3.10.3. Otrovnost bazge

Vrste roda Sambucus zastupljene u našim krajevima ujedno su i ljekovite i otrovne. Tako S. nigra sadrži 3 toksina: sambunigrin (uništava se toplinskom obradom), prunasin, holokalin. Toksini su smješteni u kori, listovima i mladicama. Otrovni su i nezreli plodovi nakon čije se konzumacije otrovanje manifestira mučninom, povraćanjem (Vigneaux, 1985.), proljevom, grčevima, gušenjem, teškim disanjem i bolovima u trbuhu. U težim slučajevima, može nastupiti smrt. Lišće bazge sadrži glukozide čijom se razgradnjom može osloboditi cijanovodik pa ga nije preporučljivo koristiti u spravljanju alkoholnih pića (udio cijanovodika u proizvodu ne smije prijeći 25 ppm). Djeca koja se igraju grančicama bazge izložena su riziku trovanja alkaloidima i cijanidom (Duke, 2002.). Otrovnost nekih spojeva pronađenih u bazgi dobro je iskorištena u njenoj mikropropagaciji; Kuhn i sur. (2007.) uspješno su pokazali antimikotičko djelovanje ekstrakta lišća na gljivu Microdochium nivale (sniježna plijesan).

3.10.4. Bazga kao bioindikator

Bazga je pogodna za sadnju na zagađenim područjima, za ozelenjavanje površine (Jemrić, 2007.). Podnosi razne antropogene agense, uzročnike zagađenja, kao fluoride i natrij (Heinrich i Schaller, 1987.), ozon (Davis i sur., 1981.; Kline i sur., 2008.), sumporni dioksid (Rachwal, 1983.) i različite teške metale poput olova (Rachwal, 1983.; Novikova i Kosheleva, 2007.).

Pleša Marcela, 2012. Razmnožavanje bazge (Sambucus nigra L.). Diplomski rad

3.10.5. Bazga kao ukrasna biljka

U našim krajevima na spomen riječi bazga obično se jave asocijacije o mirisnom domaćem soku bazginih cvjetova, i divlje rastućim grmovima uz rubove šuma, uz ceste, kanale i sličnim mjestima. Međutim, bazga može biti i prekrasna ukrasna biljka. Ono što bazgu čini dobrom ukrasnom biljkom je atraktivan izgled plodova i cvjetova, jednostavnost uzgoja i veliki broj komercijalno dostupnih sorata. Lišće sorte 'Pulverulenta' izgleda kao da je poškropljeno bijelom bojom (slika 10), dok sorta 'Guincho Purple' u proljeće ima ljubičasto lišće, koje ljeti mijenja boju u travnato zelenu (slika 11).

Slika 10. Sorta 'Pulverulenta' (izvor:

Slika 11. Sorta 'Guincho Purple'

www.soquelnursery.com)

(izvor: www.burncoose.co.uk)

Pleša Marcela, 2012. Razmnožavanje bazge (Sambucus nigra L.). Diplomski rad

Sorta 'Black Beauty' (slika 12) ima sjajno crno lišće i prva je sorta s ružićastim cvjetovima. Bolja je za uzgoj u područjima hladnije klime. Sklonija je horizontalnom rastu. Potrebno je par godina do postizanja željenog izgleda. Za uspravniji izgled, potrebno je pinciranje.

Slika 12. Sorta 'Black Beauty' (izvor:

Slika 13. Sorta 'Black Lace' (izvor:

www.northlandgardens.com)

www.naturehills.com)

Sorta 'Black Lace' ima ljubičasto crne listove, dobro zadržava boju, čak i u južnijim krajevima (slika 13).

Pleša Marcela, 2012. Razmnožavanje bazge (Sambucus nigra L.). Diplomski rad

3.10.6. Ostale uporabne vrijednosti bazge

Grančice imaju meku srž i pogodne su za izradu raznih predmeta, zviždaljki, frula, pribora za lov i ribolov (Vickery, 1995.). Listovi, cvjetovi, bobice, koriste se za proizvodnju boja (Stang, 1990.; Moerman, 1998.). Srčika može poslužiti u mikroskopiji. U šumarstvu je moguća kao međukultura plantaža oraha i topole radi osiguranja uspravnog rasta debla i smanjenja zakorovljenosti te manjih oštećenja od hladnoće. Listovi imaju ulogu repelenata insekata. U Njemačkoj na pašnjacima štiti stoku na ispaši na otvorenom od UV zračenja. U Koreji služi kao koridor za prolaz životinja u nacionalnim parkovima ispresjecanim cestama. Također isti autor (Jemrić, 2007.) u knjizi Cijepljenje i rezidba voćaka navodi izvrsnu kakvoću drveta bazge, i veliku priznatost u drvodjelstvu. Korisna je za ptice i sve se više sadi u gradskim parkovima i vrtovima radi održanja raznolikosti ptičjeg svijeta u gradovima. Grlić, 2005. zaključuje kako zbog sve većih potreba za bazgom u medicini i prehrambenoj industriji, potražnja za bazginim bobama i cvjetovima u svijetu je u porastu. U Njemačkoj i drugim zapadnoeuropskim zemljama ustanovili su da se uzgajanje bazge, a ni berba za industrijsku preradu ne isplati zbog skupe radne snage, pa se u posljednje vrijeme plodovi i cvjetovi naveliko uvoze iz istočnih zemalja.

Pleša Marcela, 2012. Razmnožavanje bazge (Sambucus nigra L.). Diplomski rad

4. REZULTATI VLASTITOG ISTRAŽIVANJA

Genotipovi reznica koje smo uzeli odabrani su na temelju vizualnih svojstava biljaka (slika 14).

Slika 14. Genotip 'Jazbina 02' (izvor: Zoran Šindrak)

Zrele reznice prikupljene su u jesen. Dio reznica sa pupom, dio bez pupa. Reznice su prvo krajem rujna tjedan dana bile uronjene donjim dijelom u posude s vodom. Nakon toga, polovica je reznica tretirana praškastom formulacijom hormona (preparat 'Rhizopon II' koncentracije 1 % IBA), a druga polovica reznica nije tretirana hormonskim preparatom. Reznice su zatim stavljene u posude sa supstratom sa perlitom (slika 15).

Pleša Marcela, 2012. Razmnožavanje bazge (Sambucus nigra L.). Diplomski rad

Slika 15. Zrele reznice bazge (izvor: Marcela Pleša)

Reznice su spremljene u zaštićeni prostor, međutim, zbog temperatura nižih od 10 °C i visoke razine vlage u zraku, javio se problem bolesti i ugrozio ishod pokusa. Ipak na proljeće su zamjećene razlike. Na slikama 16. i 17. vidimo reznice koje nisu imale pup, nisu uopće pustile korjenčiće i kora se odvajala od ksilema.

Slika 16. Zrele reznice bez pupova (izvor: Marcela Pleša)

Pleša Marcela, 2012. Razmnožavanje bazge (Sambucus nigra L.). Diplomski rad

Slika 17. Zrele reznice bez pupova (izvor: Marcela Pleša)

Reznice s pupom pustile su izdanke i poneke korjenčiće (slike 18 i 19).

Slika 18. Zrela reznica s pupom (izvor: Marcela Pleša)

Pleša Marcela, 2012. Razmnožavanje bazge (Sambucus nigra L.). Diplomski rad

Slika 19. Zrele reznice s pupom (izvor: Marcela Pleša)

Što se tiče tretiranja sa hormonom, reznice koje su bile tretirane hormonom bolje su se ukorijenile od onih koje nisu bile tretitrane (slike 20 i 21).

Slika 20. Zrele reznice tretirane hormonom (izvor: Marcela Pleša)

Pleša Marcela, 2012. Razmnožavanje bazge (Sambucus nigra L.). Diplomski rad

Slika 21. Zrele reznice ne tretirane hormonom (izvor: Marcela Pleša)

U vegetacijskoj sezoni (sredinom lipnja) uzete su zelene reznice, od kojih su jedne bile tretiranje hormonom (slika 22a), a druge nisu (slika 22b). Pri dnu su im bili uklonjeni listovi te su stavljene u supstrat s perlitom i smještene na otvorenom.

a b Slika 22. Zelena reznica tretirana hormonom (a) (izvor: Zoran Šindrak); zelena reznica ne tretirana hormonom (b) (izvor: Marcela Pleša)

Pleša Marcela, 2012. Razmnožavanje bazge (Sambucus nigra L.). Diplomski rad

Takve su reznice na otvorenom dovoljno ojačale i odrvenjele da su sposobne za presađivanje na polje u kolovozu, te se tijekom jeseni dovoljno prilagode da mogu prezimiti (slika 23).

Slika 23. Zelene reznice dovoljno ojačale i odrvenjele da se mogu presaditi na polje sredinom kolovoza

Došli smo do zaključka da one reznice koje su imale pupove daju bolje rezultate od onih bez pupova. Također, postojala je razlika u uspješnosti ukorjenjivanja reznica tretiranih hormonom i onih ne tretiranim hormonom. Zrele reznice sa pupovima, tretirane hormonom, dale su najbolje rezultate. Zelene su reznice dale podjednako dobar rezultat bile tretirane ili ne tretirane hormonom, te su tijekom iste vegetacijske sezone ojačale dovoljno da mogu prezimiti na otvorenom.

Pleša Marcela, 2012. Razmnožavanje bazge (Sambucus nigra L.). Diplomski rad

5. ZAKLJUČAK

Zanimljiva svojstva bazge (Sambucus nigra), od kojih se ističe njena ljekovitost i skromni uvjeti uzgoja, svrstavaju bazgu u jednu od poželjnijih kultura za uzgoj u budućim voćnjacima. Sorte i genotipovi potencijalni kandidati za sorte bazge razmnožavaju se vegetativno, ukorjenjivanjem reznica. Ovdje smo proučavali zrele i zelene reznice. Zrele su prikupljene s pupovima i bez njih, od čega je polovica tretirana hormonom. Došli smo do zaključka da one reznice koje su imale pupove daju bolje rezultate od onih bez pupova. Također, postojala je razlika u uporabi hormona, u korist korištenja hormona. Zrele reznice s pupovima, tretirane hormonom, dale su najbolje rezultate. Zelene reznice bile tretirane hormonom ili ne, već su tijekom jedne vegetacijske sezone ojačale dovoljno da bi prezimile na otvorenom. To je bitan podatak jer im daje prednost u odnosu na zrele reznice kod kojih je trošak proizvodnje bio veći zato jer su zrele reznice morale prezimiti u zaštićenom prostoru.

Pleša Marcela, 2012. Razmnožavanje bazge (Sambucus nigra L.). Diplomski rad

6. POPIS LITERATURE

1. Abuja, P.M., Murkovic, M., Pfannhausser, W. 1998. Antioxidant and prooxidant activities of elderberry (Sambucus nigra) extract in low-density lipoprotein oxidation. J. Agr. Food Chem. 46:4091-4096. 2. Atkinson, M.D., Atkinson, E. 2002. Sambucus nigra L. J. Ecol. 90:895923. 3. Barak, V., Birkenfeld, S., Halperin, T., Kalickman, I. 2002. The effect of herbal remedies on the production of human inflammatory and antiinflammatory cytokines. Israel Med. Assoc. J. 4:919-922. 4. Barnola, P. 1972. Étude expérimentale de la ramification basitone sur le sureau noir (Sambucus nigra L.). Ann. Sci. Nat. Bot. Biol. Veg. 13:369-400. 5. Beaux, D., Fleurentin, J., Mortier, F. 1998. Effect of extracts of Orthosiphon stamineus Benth., Hieracium pilosella L., Sambucus nigra L. and Arctostaphylos uva-ursi (L.) Spreng. in rats. Phytother. Res. 12:498501. 6. Benko-Iseppon, A.M., Morawetz, W. (1993) Cold-inducedchromosome regions and karyosystematics in Sambucus and Viburnum. Botanica Acta, 106:103-192. 7. Böcher, T.W. 1941. Højsommerekskursionen til Brdstrup, Byrup og Vrads. Bot. Tidsskr. 45:433-439. 8. Brassard, N., Richer, C., Charlebois, D. 2004. Micropropagation of elderberry (Sambucus nigra ssp. Canadensis). IAPTC&Band Annual Workshop of the Atlantic Plant Tissue Culture and Biotechnology Assoc. Truro, Nova Scotia. 9. Bridle, P., Garcia-Viguera, C. 1997. Analysis of anthocyanins in strawberry and elderberry. Acomparison of capillary zone electrophoresis and HPLC. Food Chem. 59:299-304. 10. Bubenicek, L. 2002. Dictionnaire des plantes comestibles. Harmattan, Paris. 11. Charlebois, D., Byers, P.L., Finn, C.E., Thomas, A.L. 2010. Elderberry: Botany, Horticulture, Potential. Janick, J. Horticultural Reviews, Vol. 37, 213-280.

Pleša Marcela, 2012. Razmnožavanje bazge (Sambucus nigra L.). Diplomski rad

12. Chatterjee, A., Yasmin, T., Bagchi, D., Stohs, S.J. 2004. Inhibition of Helicobacter pylori in-vitro by various berry extracts, with enhanced susceptibility to clarithromycin. Mol. Cell. Biochem. 265:19-26. 13. Cram, W.H. 1982. Seed germination of elder (Sambucus pubens) and honeysuckle (Lonicera tatarica). Hort Science 17:618-619. 14. Davis, D.D., Umbach, D.M., Coppolino, J.B. 1981. Susceptibility of tree and shrub species and response of black cherry foliage to ozone. Plant Dis. 65:904-907. 15. Duke, J.A., Zelena ljekarna, Marjan tisak, Split, 2002. 16. Fernald, M.L. 1970. Gray's manual of botany. 8th edition. D. Van Nostrand. Toronto, ON. 17. Folliard, T. 2008. Phytothérapie externe en Amérique du Sud et en Amérique Centrale–Mexique et Guatemala (partie 1). Phytothérapie 6:175183. 18. Fossen, T., Cabrita, L., Andersen, O.M. 1998. Colour and stability of pure anthocyanins influenced by pH including the alkaline region. Food Chem. 63:435-440. 19. Frank, T., Sonntag, S., Strass, G., Bitsch, R., Bitsch, R., Netzel, M. 2005. Urinary pharmacokinetics of cyanidin glycosides in healthy young men following consumption of elderberry juice. Intl. J. Clin. Pharm. Res. 25:4756. 20. Franjić, J., Škvorc, Ž. Šumsko drveće i grmlje Hrvatske. Zagreb : Sveučilište u Zagrebu - Šumarski fakultet, 2010. 21. Godet, Jean-Denis. Drveće i grmlje: cvjetovi, listovi, pupovi i kora: Godetov vodič. Naklada C, Zagreb, 2000. 22. Gorchakova, T.V., Suprun, I.V., Sobenin, I.A., Orekhov, A.N. 2007. Use of natural products in anticytokine therapy. Bul. Expt. Biol. Med. 143:316319. 23. Grieve, M. 1931. A modern herbal. Jonathan Cape, London. 24. Grime, J.P., Hodgson, J.G., Hunt, R. 1988. Comparative Plant Ecology. Unwin-Hyman, London, UK. 25. Grlić, Lj. Encikopedija samoniklog jestivog bilja. Ex libris, Rijeka, 2005. 26. Halliday, G. 1997. A flora of Cumbria. Centre for North-West Regional Studies, Univ. Lancaster. Lancaster, UK.

Pleša Marcela, 2012. Razmnožavanje bazge (Sambucus nigra L.). Diplomski rad

27. Hankla, D.J. 1977. American elder/Sambucus canadensis L. pp. 89-90. In: L.K.Halls (ed.), Southern fruit producing woody plants used by wildlife. Gen. Tech. Rep. SO-16. USDA Forest Service, Southern Forest Experimental Station, New Orleans, LA. 28. Harley, J.L., Harley, E.L. 1987. A check-list of mycorrhiza in the British flora. New Phytol. 105:1-102. 29. Heinrich, W., Schaller, G. 1987. Veränderungen von Ökosystemstrukturen im Einflussbereicheines Dungemittelwerkes. Hercynia 24:328-334. 30. Hollman, P.C. 2001. Evidence for health benefits of plant phenol: local or systemic effects? J. Sci. Food Agr. 81:842-852. 31. Hultén, E., Fries, M. 1986. Atlas of North European vascular plants north ofthe Tropic of Cancer. Koeltz Scientific Books, Köningstein, Germany. 32. Jemrić, T. Bazga, važnost, uporaba i uzgoj. Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 2007. 33. Jemrić, T. Cijepljenje i rezidba voćaka. Uliks, Rijeka, 2007. 34. Jones, A.T., Murant, A.F. 1971. Serological relationship between cherry leaf roll, elm mosaic and golden elderberry viruses. Ann. Appl. Biol. 69:1115. 35. Kaack, K., Austed, T. 1998. Interaction of vitamin C and flavonoids inelderberry (Sambucus nigra L.) during juice processing. Plant Food Hum. Nutr. 52:187-198. 36. Kaack, K., Christensen, L.P. 2008. Effect of packing materials and storage time on volatile compounds in tea processed from flowers of black elder (Sambucus nigra L.). Eur. Food Res. Technol. 227:1259-1273. 37. Kline, L.J., Davis, D.D., Skelly, J.M., Savage, J.E., Ferdinand, J.E. 2008. Ozone sensitivity of 28 plant selections exposed to ozone under controlled conditions. Northeast Nat. 15:57-66. 38. Kuhn, K., Förster, K. 2007. Black elder (Sambucus nigra L.) extract: Effects of plant organ, cultivar and sampling date on in vitro growth of Microdochium nivale (Fr.) Samuels & Hallet [Schwarzer holunder (Sambucus nigra L.). Extrakt: Einfluss von pflanzenorgan, sorte und probenahmetermin auf das in vitro wachstum von Microdochium nivale (Fr.) Samuels & Hallet]. Pflanzenbauwissenschaften 11:32-38. 39. Lee, J. 2004. The blueberry: Composition, anthocyanins, polyphenolics. Ph.D. Thesis, Oregon State Univ., Corvallis.

and

Pleša Marcela, 2012. Razmnožavanje bazge (Sambucus nigra L.). Diplomski rad

40. Lee, J., Finn, C.E. 2007. Anthocyanins and other polyphenolics in American elderberry (Sambucus canadensis) and European elderberry (S. nigra) cultivars. J. Sci. Food Agr. 87:2665-2675. 41. Maceljski, M. Poljoprivredna entomologija. Zrinski, Čakovec, 2002. 42. Mascolo, N., Autore, G., Capasso, F., Menghini, A., Palmira Fasulo, M. 1987. Biological screening of Italian medicinal plants for antiinflammatory activity. Phytother. Res. 1:28-31. 43. Moerman, D.E. 1998. Native American ethnobotany. Timber Press, Portland, OR. 44. Nilsson, A. 1987. Hybriden mellan fläder och druvfläder funnen i Skâne, Sven. Bot. Tidskr. 81:174-175. 45. Novelli, S. 2003. Developments in berry production and use. Agriculture and Agri-Food Canada Bi-Weekly Bulletin 16:5-6. 46. Novikova, O.V., Kosheleva, N.E. 2007. Environmental-geochemical assessment of tree vegetation in the city of Quito. Vestn. Mosk. Univ. Ser. V Geogr.: 43-48. 47. Osbaldeston, T.A., Wood, R.P.A. 2000. Dioscorides de materia medica. Ibidis Press, Johannesburg, SA. 48. Pirone, P.P., Dodge, B.O., Rickett., H.W. 1960. The New York Botanical Gardendiseases and pests of ornamental plants. Ronald Press, New York. 49. Pool-Zobel, B.L., Bub, A., Schröder, N., Rechkemmer, G. 1999. Anthocyanins are potent antioxidants in model systems but do not reduce endogenous oxidative DNA damage in human colon cells. Eur. J. Nutr. 38:227-234. 50. Rachwal, L. 1983. Tolerance variability of trees and shrubs to high concentrations of SO2 and heavy metals. Aquilo Ser. Bot. 19:342-353. 51. Sansdrap, A. 2000. La culture des sureaux. Le Fruit Belge (68) 486:130132. 52. Schapowal, A. 2007. Herbals for respiratory tract infection in pediatrics [Phytopharmaka bei Atemwegsinfekten in der Pädiatrie]. Z. Phytother. 28:174-180. 53. Schooley, K. 1995. Elderberries for home gardens. In: Factsheet Agdex # 238/10. Ontario Ministry of Agriculture, Food and Rural Affairs. Ontario, Canada.

Pleša Marcela, 2012. Razmnožavanje bazge (Sambucus nigra L.). Diplomski rad

54. Simonovik. B., Ivančič, A., Jakše, J., Bohanec, B. 2007. Production and genetic evaluation of interspecific hybrids within the genus Sambucus, Plant Breeding 126:628-633. 55 Stang, E.J. 1990. Elderberry, highbush cranberry, and Juneberry management. pp. 363-382. In: G.J. Galletta, and D.G. Himelrick (eds.), Small fruit crop management. Prentice Hall, Englewood Cliffs, NJ. 56. Struempf, H.M., Schondube, J.K., Del Rio, C.M. 1999. The cyanogenic glycoside amygdalin does not deter consumption of ripe fruit by cedar waxwings. Auk. 116:749-758. 57. Strack, D., Wray, V. 1994. The anthocyanins. pp. 1-22. In: J.B. Harborne (ed.), The flavonoids. Chapman & Hall, London. 58. Thomas, A.L., Byers, P.L., Finn, C.E., Chen, Y.-C., Rottinghaus, G.E., Applequist, W.L. 2008. Occurrence of rutin and chlorogenic acid in elderberry leaf, flower, and stem in response to genotype, environment, and season. Acta Hort. 765:197-206. 59. Uncini Manganelli, R.E., Zaccaro, L., Tomei, P.E. 2005. Antiviral activity in-vitro of Urtica dioica L., Parietaria diffusa M. et K. and Sambucus nigra L. J. Ethnopharmacol 98:323-327. 60. Uyemoto, J.K., Gilmer, R.M., Williams, E. 1971. Sap-transmissible viruses of elderberry in New York. Plant Dis. Reptr. 55:913-916. 61. Vallès, J., Bonet, M.À., Agelet, A. 2004. Ethnobotany of Sambucus nigra L. in Catalonia (Iberian Peninsula): The integral exploitation of a natural resource in mountain regions. Econ. Bot. 58:456-469. 62. Vanĕčková-Skuhravá, I. 1996. Life cycles of five eriophyid mites species (Eriophyoidea, Acari) developing on trees and shrubs. J. Appl. Entomol. 120:513-517. 63. Vickery, R. 1995. A dictionary of plant lore. Oxford University Press, Oxford. 64. Vigneaux, C. 1985. Plantes médicinales. Thérapeutique, toxicité. Masson, Paris. 65. Vogt, U.K. 2001. Hydrolic vulnerability, vessel refilling, and seasonal courses of stem water potential of Sorbus aucuparia L. and Sambucus nigra. L. J. Expt. Biol. 52:1527-1536. 66. Wang, H., Cao, G., Prior, R.L. 1996. Total antioxidant capacity of fruits. J. Agr. Food Chem. 44:701-705.

Pleša Marcela, 2012. Razmnožavanje bazge (Sambucus nigra L.). Diplomski rad

67. Wilson, P.M.W., Wilson, J.W. 1977. Experiments on the rate of development of adventitious roots on Sambucus nigra cutting. Austral. J. Bot. 25:367-375. 68. Zakary-Rones, Z., Thom, E., Wollan, T., Wadstein, J. 2004. Randomized study of the efficacy and safety of oral elderberry extract in the treatment of influenza A and B virus infections. J. Int. Med. Res. 32:132-140.

INTERNETSKE STRANICE : 1.) http://hirc.botanic.hr 2.) http://burncoose.co.uk 3.) http://northlandgardens.com 4.) http://simplyrecipes.com 5.) http://www.naturehills.com 6.) http://www.nutranutra.com 7.) http://www.soquelnursery.com