Casopis vjestak br 1 2 2011 godina by dragan

Poštovani vještaci, kolegice, kolege i suradnici! I nakon više od godine dana u HDSV dolaze upiti za primjerke radova s II. kongresa HDSV-a održanog u Opatiji 2010. g., koji je značajno obilježio rad HDSV-a tematskom raznolikošću i kvalitetom radova. Kako smo većinu radova objavili u prošlom broju našeg ‘’Vještaka’’ u ovom broju smo odlučili objaviti radove za koje smatramo da ih svaki vještak želi imati i u papirnatom obliku. Tema koju obrađuje rad kolege Kontreca ‘’Sudski vještaci u parničnom i izvanparničnom postupku (neka razmišljanja iz prakse)’’ je središnja tema ovoga broja. To je ujedno i rad kojim započinje analiza središnje teme koju dopunjuju radovi ‘’Suština vještačenja i Elaborat vještaka’’ (D. Radić) i rad “Etika i etički kodeks” kolegice Bestvine. Opasnosti kojima smo izloženi svaki dan kao aktivni sudionici prometa nisu male. O svom iskustvu u vještačenju sudara kolega Kovač radom ‘’Analiza sudara na raskrižju reguliranom semaforima’’ ističe da se u takvim trenucima ništa ne prepušta subjektivnom iskazu sudionika u sudaru i svjedoka sudionika u prometu raskrižja u doba nastanka nesreće, nego tehničkoj analizi stvarnih činjenica i pouzdanih iskaza. Radom ‘’Doprinos pješaka i biciklista kao sudionika u prometu pri prouzrokovanju prometnih nesreća na cestama’’ utemeljenog na analizi zakonskih odredbi Kaznenog zakona i odredbi Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a i statističkim podacima Državnog zavoda za statistiku RH te statističkim podacim PU Zagrebačke o prometnim nesrećama u kojima su sudjelovali biciklisti i pješaci kroz primjere iz prakse, kolega Kovačić ističe da kod pješaka i biciklista valja potaknuti svijest o njihovoj dužnosti odgovornijeg sudjelovanja u prometu. Grupa autora Žarković Palijan, Koludrović, Kovač, Kovačević radom ‘’Vještačenje psihičkih posljedica nakon tjelesnih ozljeda prema Hrvatskim orijentacijskim medicinskim tablicama (HOMT)’’ prezentiraju pravila kojih bi se trebali pridržavati vještaci psihijatri kod takvih vještačenja. Tema kolege Filakovića ‘’Medicinski koncept poslovne sposobnosti i demencija’’ obrađuje dva koncepta, medicinski koji je univerzalan i pravni koji je ograničen regulativom. 1

Grupa autora Čulo, Mahaček, Hruška obrađenom temom ‘’Financijski aspekti u utvrđivanju pravilnosti upravljanja i raspolaganja namjenskim sredstvima’’ ističu da mogućnosti financiranja i zadovoljavanja različitih potreba ovise o visini ostvarenih prihoda, uz obvezu namjenskog raspolaganja sredstvima. Tema radova autora kolege Dobrinića ‘’Vještačenje riječkih karantana iz XIX. st.’’ i grupe autora Martinaš, Dobrinić, Orlić, Jelovica ‘’Falsifikati pretisaka na riječkim markama’’ govore nam o specifičnostima vještačenja falsifikata novca i poštanskih maraka. HDSV ima novu, modernu, lijepu i preglednu internetsku stranicu koja će značajno poboljšati i ubrzati razmjenu informacija među svim članovima HDSV-a. U tom smislu je Uredničko vijeće u sastavu Radić, Kniewald, Čulo, predložilo Upravnom odboru nove projekte upotrebe internetske stranice koja će primjenom tih prijedloga postati jedinstvena i prestižna. To su sljedeći projekti: a/ Internetske novine – glasilo podružnica koje će uređivati same podružnice, b/ Ukidanje papirnate verzije našeg strukovnog glasila časopisa ‘’Vještak’’ i pokretanje njegove internetske inačice, c/ Objavu na našoj novoj internetskoj stranici uz mogućnost internetskog preuzimanja i naplatu radova iz riznice znanja HDSV-a, kao što su radovi objavljeni u časopisu ‘’Vještak’’, kongresima, seminarima, knjigama, d/ Pokretanje izdavanja prvog znanstvenog časopisa HDSV-a u kojem će se omogućiti harmonizirano djelovanje znanstvenog potencijala HDSV-a, koji je ovoga trenutka akumuliran u 124 doktora znanosti i 117 magistra znanosti, te će imati dvije inačice papirnatu i internetsku. Za aktiviranje naše internetske stranice potrebno je utipkati sljedeće: www.sudski-vjestaci.hr

Vaš glavni urednik dr. sci. Dragan Radić, dipl. inž. građ.

Sudski vještaci u parničnom i izvanparničnom postupku (neka razmišljanja iz prakse) Damir Kontrec, dipl. iur. Sudac Vrhovnog suda Republike Hrvatske Stručni članak UDK: 340.69:347.91/.95

Sažetak Vještaci u parničnom i izvanparničnom postupku predstavljaju vrlo važno dokazno sredstvo, ali ujedno su i pomagači suda u stvarima za koje sud ne raspolaže dovoljnim stručnim znanjima. Kod toga predmet vještačenja treba biti precizno određen, kako se ne bi dogodila situacija da vještaci sami određuju što je potrebno utvrditi vještačenjem u konkretnom predmetu. Treba uvijek imati u vidu da vještak nije sudac, radi čega treba izbjegavati, od strane samih vještaka, da daju svoja mišljenja na okolnosti koje su u isključivoj nadležnosti suda. Ključne riječi: parnični i izvanparnični postupak, vještaci, nalog za vještačenje, nalaz i mišljenje vještaka.

Expert witnesses in civil proceedings and non contentious proceedings (some reﬂexions from practice) Damir Kontrec, LL.B. Judge of the Supreme Court of the Republic of Croatia Summary Expert witnesses in civil proceedings and non contentious proceedings represent very important means of evidence but also they help the court in issues for which the court does not dispose with sufﬁcient expert knowledge. In this context, the subject of expertise needs to be precisely established, in order to avoid situations where expert witnesses establish themselves what is necessary to be established by expertise in concrete subject. The entire time one should

bear in mind the fact that expert witness is not a judge. Therefore the expert witnesses themselves should avoid the situations that they give their expertises on circumstances which are exclusive within the court’s jurisdiction. Key words: civil proceedings and non contentious proceedings, expert witnesses, order for expertise, ﬁnding and opinion of expert witness.

1. Uvod Jedno od vrlo važnih dokaznih sredstava u parničnom i izvanparničnom postupku su vještaci. Naime, razvoj ljudskog društva i pojedinih znanosti neminovno nameće potrebu da se u sudskim postupcima koriste stručnjaci iz različitih područja, koji imaju speciﬁčna znanja, a koji mogu iznijeti svoja zapažanja i mišljenja o činjenicama koje bi mogle biti od važnosti za meritorno odlučivanje u sudskom postupku. No, isto tako smo često puta svjedoci u praksi da vještaci ne samo da pred sudom iznose svoja zapažanja i mišljenja o bitnim činjenicama, već preuzimaju i funkciju suca, čak i uz pomoć samih sudaca, pa se može slobodno reći da u tim predmetima vještaci donose i odluku, a ne sudac ili sudsko vijeće kojima je to posao. Cilj ovog rada je da se ukaže na procesnu poziciju vještaka u civilnim, građanskim postupcima, što to vještaci mogu, a što ne mogu raditi u određenom sudskom postupku, s namjerom da se jasno ukaže da vještak treba biti osoba koja će sucu (sudu) pružiti potrebna stručna znanja kojima suci ne raspolažu. Isto tako ukazat će se na određene propuste prilikom provođenja dokaza vještačenjem, i to kako suda, tako i samih vještaka, prilikom određivanja određenog vještačenja, ali i prilikom izrade nalaza i mišljenja.

2. Vještaci kao dokazno sredstvo Vještak je osoba pozvana da pred sudom, koristeći se svojim stručnim znanjem, iznese svoja sadašnja zapažanja (nalaz) i mišljenje o činjenicama koje bi mogle biti važne za utvrđivanje istinitosti navoda koji su predmet dokazivanja.1 Dokaz vještačenjem sud provodi u slučaju kada mu je radi 1

Triva S., Belajec V., Dika M., Građansko parnično procesno pravo, Zagreb, Narodne novine, 1986. g., str. 433.

utvrđivanja ili razjašnjenja neke činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže (čl. 250. Zakona o parničnom postupku2). Radi navedenoga ne može se provoditi vještačenje oko sadržaja pravnih propisa, oko toga koju bi normu trebalo primijeniti. Vještaku sud ne može nalagati da se izjasni je li primjerice, neka stopa ugovorene kamate zakonita ili ne, iako bi vještak to morao znati, vještaka se ne može pitati koje je prometne propise povrijedio vozač koji je prouzročio prometnu nesreću, jer sud mora poznavati pravo (iura novit curia). Vještaci uvijek obavljaju vještačenje prema nalogu suda (parničnog ili izvanparničnog), time da sud određuje osobu vještaka (ili više njih). Kako sud određuje osobu vještaka, to sud ima mogućnost uvijek odrediti drugog vještaka (čl. 251. st. 4. ZPP), no korisno je da se da mogućnost strankama da se izjasne oko osobe vještaka (čl. 251. st. 2. ZPP). Naime, ukoliko se strankama da mogućnost da se izjasne o osobi vještaka, tada se izbjegava mogućnost da kasnije stranke prigovaraju izboru vještaka, odnosno da traže izuzeće vještaka. Funkcija vještaka u parničnom odnosno izvanparničnom postupku je dvostruka. S jedne strane u slučaju kada vještaci obavještavaju sud o svom nalazu oni predstavljaju klasično dokazno sredstvo, a s druge strane ako svojom stručnošću pomažu sudu da izvodi zaključke, da oblikuje mišljenje, vještaci predstavljaju speciﬁčne pomagače u obavljanju funkcije suđenja pri utvrđivanju činjeničnog stanja. Zadaća je vještaka ne samo da obavijeste sud o svojim zapažanjima, već da sudu dadu i svoje mišljenje o značaju, djelovanju, uzrocima i posljedicama određenih zbivanja. Vještačenje je dokazno sredstvo čiju dokaznu snagu, dokaznu vrijednost sud slobodno ocjenjuje u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, a to znači na osnovi savjesne i brižljive ocjene svih odlučnih okolnosti. To zapravo znači da je i vještački nalaz potrebno kritički ocjenjivati. Bitno je naglasiti da sud nije vezan mišljenjem vještaka ako nađe da iznesena stajališta ne mogu pretrpjeti kritiku zasnovanu na pravilima logičkog zaključivanja i iskustva. Upravo ovdje i nastaje problem u prak2

Narodne novine, br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., dalje ZPP.

si, jer se zna dogoditi, istina ne često, da sud nekritički prihvaća nalaz i mišljenje vještaka, koji nije prihvatljiv jer ne podliježe pravilima logičkog zaključivanja i iskustva. Do takve situacije u praksi dolaze najčešće u slučajevima kada sud vještaku ne da točan zadatak, predmet vještačenja, kada se nalaz nekritički prihvaća, u kojem slučaju u pravilu postoji nesuglasnost između provedenih dokaza i utvrđenih činjenica, te činjenica koje bi proizlazile iz vještačkog nalaza.

3. Tko može biti vještak? Vještak može biti samo ﬁzička osoba, pri čemu će vještačenje obavljati ﬁzička osoba i u slučaju kada je vještačenje povjereno stručnoj ustanovi, bolnici, laboratoriju, fakultetu, i sl. Prema odredbi čl. 252. st. 4. ZPP-a, ako postoje posebne ustanove za određene vrste vještačenja (vještačenje lažnog novca, rukopisa, daktiloskopsko vještačenje, i sl.), takva vještačenja, a osobito složenija, povjeravat će se, u prvom redu, tim ustanovama. U slučaju kada je vještačenje povjereno ustanovi, tada rukovoditelj ustanove određuje osobu vještaka u svakom pojedinačnom slučaju. Vještak mora imati one sposobnosti koje se zahtijevaju od svjedoka, a to su sposobnost zapažanja, pamćenja, reprodukcije, s time da vještak mora imati odgovarajuća stručna znanja koja su potrebna za točno određeno vještačenje. Prva dužnost vještaka je da se odazove pozivu suda i da iznese svoj nalaz i mišljenje (čl. 253. st. 1. ZPP-a). Kod toga je bitno naglasiti da se je pozivu suda dužan odazvati svatko, pa i onaj koji smatra da ne raspolaže znanjem ili sredstvima potrebnim za vještačenje. Isto tako valja naglasiti da se pozivu suda dužan odazvati i onaj tko smatra da nije dužan vještačiti iz drugih razloga, jer se ne može prepuštati samom vještaku da stvarno i pravno ocjenjuje je li u mogućnosti vještačiti ili ne. Ukoliko vještak smatra da zbog bilo kojeg razloga ne bi mogao vještačiti, tada bi o tom razlogu trebao obavijestiti sud koji ga je imenovao vještakom, a ocjenu može li vještak ili ne može vještačiti na kraju bi uvijek morao donijeti sud. U praksi sudovi u pravilu usvajaju zahtjeve vještaka u slučajevima kada isti ne mogu vještačiti, odnosno ukoliko vještak nema dovoljno stručnih znanja da odgovori na postavljena pitanja suda. 6

Prema odredbi čl. 258. st. 1. ZPP-a, prije početka vještačenja sud će pozvati vještaka da predmet vještačenja brižljivo razmotri, da točno navede sve što opazi i nađe, te da svoje mišljenje iznese savjesno i u skladu s pravilima znanosti i vještine, time da će sud upozoriti vještaka na posljedice davanja lažnog iskaza. U nalogu za vještačenje sud će odrediti hoće li vještak iznijeti svoj nalaz i mišljenje samo usmeno na raspravi ili će ih podnijeti i pisano prije rasprave, pri čemu u slučaju pisanog nalaza sud određuje i rok za podnošenje nalaza i mišljenja (čl. 260. st. 1. ZPP-a). Mišljenje vještaka treba uvijek biti argumentirano, obrazloženo, s time da je radi procesne ekonomičnosti potrebno da se pisani nalaz i mišljenje dostave na očitovanje strankama u postupku, da se za to ostavi dovoljno vremena, te da se na prvo sljedeće ročište pozove i vještak koji bi trebao odgovoriti na pitanja, odnosno primjedbe stranaka. Postoji mogućnost da se odredi i više vještaka uz zahtjev da vještaci daju zajednički nalaz i mišljenje, ukoliko se isti u nalazu i mišljenju slažu (čl. 261. st. 1. ZPP-a). Ukoliko se vještaci ne bi slagali u svojim nalazima i mišljenjima, tada bi svaki od njih dao svoj nalaz i mišljenje, s time da će sud biti dužan iste ocijeniti u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a. Ako bi se podaci vještaka o njihovu nalazu i mišljenju bitno razlikovali, ako je nalaz jednog ili više vještaka nejasan, nepotpun, neodređen, proturječan, tada bi najprije bilo potrebno pozvati tog vještaka da otkloniti nejasnoće, odnosno da upotpuni nalaz i mišljenje. Ako se to ne bi moglo otkloniti ponovnim saslušanjem vještaka, tada će se obnoviti vještačenje s istim ili drugim vještacima (čl. 261. st. 2. ZPP-a). Odredba čl. 261. st. 3. ZPP-a daje mogućnost da se zatraži mišljenje i drugog vještaka, ukoliko se nejasnoće, proturječnosti odnosno nedostaci u nalazu ne bi mogli ispraviti ponovnim saslušanjem vještaka koji je dao nalaz i mišljenje. Međutim, valja naglasiti da sud u parničnom odnosno izvanparničnom postupku nema mogućnost određivati provođenje bilo kojeg dokaza, pa niti novog vještačenja po službenoj dužnosti, već provođenje novog vještačenja ovisi uvijek o prijedlogu parničnih stranaka. Ako nije dan prijedlog za novo vještačenje, prvostupanjski sud bi trebao koristiti, tzv. otvoreno pravosuđenje, te obrazložiti strankama da je ranije vještačenje neprihvatljivo, navesti zbog kojih razloga, pa ako stranka na kojoj je teret dokaza tada ne bi predložila novo vještačenje, odluka će se zasnivati na pravilima o teretu dokazivanja. 7

U nastavku objavljujemo određena stajališta iz sudske prakse: „Ukoliko postoje proturječnosti u nalazima i mišljenjima vještaka, sud je dužan pozvati oba vještaka kako bi otklonio proturječnosti, pa ako se iste ne mogu otkloniti saslušanjem vještaka, dužan je zatražiti mišljenje drugog vještaka.“3 „Kada su nalazi i mišljenja vještaka proturječni, sud je dužan izvesti dokaz saslušanjem vještaka, na način da svoj nalaz i mišljenje iznesu usmeno na raspravi, time da će njihovim saslušanjem, postavljenjem pitanja i traženjem objašnjenja u vezi s danim nalazima i mišljenjima pokušati otkloniti proturječnosti, a ukoliko nedostatke i proturječnosti ne može otkloniti ponovnim saslušanjem, vještaka, zatražit će mišljenje novog vještaka, odnosno ponovit će vještačenje s drugim vještakom.“4 „Dokazno sredstvo kojim se dokazuje osnovanost činjeničnih tvrdnji stranaka predstavlja samo onaj nalaz i mišljenje vještaka kojega je u tom svojstvu odredio sud u konkretnoj parnici, iz kojeg razloga sud nije dužan nalaz i mišljenje vještaka koji je tužitelj priložio uz tužbu, te koji je sačinjen po nalogu tužitelja, prihvatiti samo stoga što je isti dan od strane osobe koja je stalni sudski vještak.“5 „Stranci je onemogućeno raspravljanje pred sudom kada njeni prigovori na nalaz i mišljenje vještaka nisu dostavljeni vještaku niti je on o njima saslušan na glavnoj raspravi.“6

4. Izuzeće vještaka Prema odredbi čl. 254. st. 1. ZPP-a vještak može biti izuzet iz istih razloga iz kojih može biti izuzet sudac, uz razliku da se za vještaka može uzeti i osoba koja je već bila saslušana kao svjedok. U odredbama čl. 71. i 73. ZPP-a propisani su razlozi za izuzeće suca, tj. kada sudac ne može obavljati sudačku dužnost, odnosno kada stranka ima pravo zatražiti izuzeće: 3

4 5 6

Sudska praksa Županijskog suda u Varaždinu, Gž. 187/06-2 od 16. listopada 2006., dostupno na internetu – sudovi.pravosudje.hr/zsvz. Isto kao pod 3 – Gž. 906/07-2 od 3. listopada 2007. g. Isto kao pod 3 – Gž. 1652/05-2 od 3. studenoga 2005. g. Isto kao pod 3 – Gž. 356/03-2 od 26. ožujka 2003. g.

Čl. 71. ZPP-a Sudac ne može obavljati sudačku dužnost: 1) ako je sam stranka, zakonski zastupnik ili punomoćnik stranke, ako je sa strankom u odnosu suovlaštenika, suobveznika ili regresnog obveznika ili ako je u istom predmetu saslušan kao svjedok ili vještak, 2) ako stalno ili privremeno radi u pravnoj osobi koja je stranka u postupku, 3) ako mu je stranka ili zakonski zastupnik ili punomoćnik stranke srodnik po krvi u pravoj liniji do bilo kog stupnja, a u pobočnoj liniji do četvrtog stupnja ili mu je bračni drug, izvanbračni drug ili srodnik po tazbini do drugog stupnja, bez obzira na to je li brak prestao ili nije, 4) ako je staratelj, usvojitelj ili usvojenik stranke, njezina zakonskog zastupnika ili punomoćnika, 5) ako je u istom predmetu sudjelovao u postupku pred nižim sudom ili pred kojim drugim tijelom, 6) ako je u stečajnom postupku u povodu kojega je došlo do spora sudjelovao ili sudjeluje kao stečajni sudac ili član stečajnog vijeća, 7) ako postoje druge okolnosti koje dovode u sumnju njegovu nepristranost.

Čl. 73. ZPP-a Stranke mogu tražiti izuzeće samo suca koji sudjeluje u određenom postupku, odnosno predsjednika suda koji o zahtjevu za izuzeće treba odlučiti. Nije dopušten zahtjev za izuzeće: 1) kojim se uopćeno traži izuzeće svih sudaca nekoga suda ili svih sudaca koji bi mogli suditi u nekom predmetu, 2) o kojem je već odlučeno, 3) u kojem nije naveden obrazloženi razlog zbog kojeg se traži izuzeće. Zahtjev iz stavka 2. ovoga članka odbacit će sudac pojedinac ili predsjednik vijeća pred kojim teče postupak u povodu kojeg je izuzeće traženo. Protiv rješenja iz stavka 3. ovoga članka posebna žalba nije dopuštena. Ako je zahtjev za izuzeće iz stavka 2. ovoga članka istaknut u pravnom lijeku, odbacit će ga predsjednik prvostupanjskog suda. 9

Stranka je dužna podnijeti zahtjev za izuzeće suca čim sazna da postoji razlog za izuzeće, a najkasnije do završetka rasprave pred prvostupanjskim sudom; a ako nije bilo rasprave, do donošenja odluke. Zahtjev za izuzeće suca višeg suda stranka može staviti u pravnom lijeku ili odgovoru na pravni lijek. U čl. 254. st. 2. ZPP-a određeno je da je stranka dužna podnijeti zahtjev za izuzeće vještaka čim sazna da postoji razlog za izuzeće, najkasnije prije početka izvođenja dokaza vještačenjem, time da ako je stranka saslušana glede osobe vještaka, tada se o izuzeću stranka dužna izjasniti tom prilikom. U samom zahtjevu stranka mora navesti razloge zbog kojih je potrebno izuzeti vještaka, s time da o zahtjevu za izuzeće odlučuje parnični, odnosno izvanparnični sud (čl. 254. st. 4. ZPP-a). Protiv rješenja kojim se prihvaća zahtjev za izuzeće nije dopuštena žalba, a protiv rješenja kojim se zahtjev odbija nije dopuštena posebna žalba, što znači da se ta odluka može pobijati žalbom protiv odluke o glavnoj stvari (čl. 254. st. 5. ZPP-a). No, ako bi stranka saznala za razlog izuzeća poslije obavljenog vještačenja i prigovara vještačenju iz tog razloga, sud će postupiti kao da je zahtjev za izuzeće stavljen prije obavljenog vještačenja (st. 6. istog članka).

5. Nalog za vještačenje Jedan od većih problema kod vještačenja je pitanje određivanja vještačenja, odnosno pitanje određivanja predmeta vještačenja od strane parničnog odnosno izvanparničnog suda. U praksi se nailazi na situacije u kojima sudovi određujući vještačenje ne određuju točno što je to vještak dužan utvrditi, odnosno koje se činjenice žele vještačenjem utvrditi. Takva nepotpuna rješenja o određivanju vještačenja u konačnici rezultiraju da je vještak kod izrade nalaza i mišljenja prepušten sam sebi, tj. da vještak sam određuje ili bolje rečeno procjenjuje što se to od njega traži u određenom predmetu. U takvim slučajevima čini nam se da bi vještaci trebali tražiti od suda, prije izrade samog nalaza i mišljenja, da se predmet vještačenja točno odredi, te da se sud izjasni što se točno traži od vještaka. 10

Daleko opasnije nam se čine situacije u kojima se, primjerice od vještaka traži da utvrdi koja je stopa zakonske zatezne kamate dozvoljena, kada se od vještaka traži da se utvrdi koje je prometne propise štetnik kršio u nekom prometnom deliktu, da se od vještaka traži mišljenje o tome u kojem stupnju postoji podijeljena odgovornost, itd. Takva postupanja sudova nisu pravilna, no isto tako i vještaci bi morali prilikom izrade nalaza i mišljenja jasno navesti da na ta i slična pitanja isti ne mogu dati odgovor, jer se radi o primjeni prava, što je dužnost suda. Dakle, u gore postavljenim hipotetskim pitanjima vještaci se ne bi trebali izjašnjavati o tome koja je kamata dozvoljena, koje je prometne propise štetnik povrijedio, koja je visina doprinosa parničnih stranaka nastanku štetnog događaja, itd. Obzirom na gore navedeno možemo zaključiti da nalog za vještačenje mora biti jasan i određen, te iz njega mora jasno proizlaziti koja je dužnost vještaka, odnosno koje je to činjenice vještak dužan utvrditi, odnosno na koje okolnosti je vještak dužan iznijeti svoje stručno mišljenje. U samom nalogu za vještačenje ujedno sud određuje koja stranka je dužna platiti predujam za vještačenje. U pravilu trošak vještačenja unaprijed plaća stranka koja je predložila vještačenje, no isto tako postoji mogućnost da se stranku u smislu čl. 172. ZPP-a7 oslobodi dužnosti plaćanja troškova vještačenja, te da ti troškovi padnu na teret proračunskih sredstava suda. Ako predujam ne bi bio plaćen, tada se vještačenje ne bi trebalo provoditi, pri čemu bi uvijek valjalo pričekati da se najprije plati predujam, a da se tek nakon toga predmet dostavi vještaku na vještačenje. Činjenicu da stranka koja je predložila provođenje odgovarajućeg vještačenja nije platila predujam za vještačenje sud će cijeniti prema pravilima o teretu dokazivanja. O pitanju predujmljivanja troškova vještačenja u sudskoj praksi se nalazi sljedeće stajalište: 7

Čl. 172. ZPP-a glasi: Sud će osloboditi plaćanja troškova postupka stranku koja prema svome općem imovnom stanju ne može podmiriti te troškove bez štete za nužno uzdržavanje svoje i svoje obitelji (st. 1.). Oslobođenje od plaćanja troškova postupka obuhvaća oslobođenje od plaćanja pristojbi i oslobođenje od polaganja predujma za troškove svjedoka, vještaka, uviđaja i sudskih oglasa (st. 2.). Sud može stranku osloboditi od plaćanja sudskih pristojbi uz uvjete propisane Zakonom o sudskim pristojbama (st. 3.). Pri donošenju odluke o oslobođenju od plaćanja troškova postupka sud će brižljivo ocijeniti sve okolnosti, a osobito će uzeti u obzir vrijednost predmeta spora, broj osoba koje stranka uzdržava i prihode koje imaju stranka i članovi njezine obitelji (st. 4.).

„Prilikom utvrđivanja obveze predujmljivanja troškova radi izvođenja dokaza vještačenjem, sud je dužan voditi računa o speciﬁčnim okolnostima konkretnog slučaja, prije svega i o materijalnim mogućnostima sudionika u postupku, pazeći pri tome da se tužitelju ne onemogući zaštita njegovih prava stavljanjem tužitelja u neravnopravan položaj zbog njegovih loših materijalnih prilika, odnosno objektivne nemogućnosti da predujmi troškove za izvođenje dokaza vještačenjem.“8 8

Isto kao pod 3- Gž. 1386/05-2 od 28. prosinca 2005. godine. Radi cjelovitosti cijele odluke dajemo prikaz i obrazloženja navedene odluke: „Točno je da je u smislu odredbe čl. 153. st. 1. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP) stranka koja predloži izvođenje dokaza, dužna po nalogu suda unaprijed položiti iznos potreban za podmirenje troškova koji će nastati u povodu izvođenja dokaza, te da će sud, sukladno odredbi čl. 153. st. 3. ZPP-a odustati od izvođenja dokaza ako iznos potreban za podmirenje troškova ne bude položen u roku što ga sud odredi, te da će činjenicu nepredujmljivanja troškova tada samostalno cijeniti, a s obzirom na sve okolnosti slučaja. Međutim, prvostupanjski sud je očigledno propustio imati u vidu st. 2. odredbe čl. 153. ZPP-a, prema kojoj sud može odrediti i provođenje dokaza po službenoj dužnosti, u kojem slučaju može odrediti da iznos potreban za podmirenje troškova polože obje stranke na jednake dijelove, a isto tako navedenom odredbom dana je mogućnost da sud u takvom slučaju odredi da potrebni iznos položi samo jedna strana. Radi razumijevanja odredbe čl. 153. ZPP-a prvostupanjski sud valja upozoriti na stajalište Ustavnog suda RH u odluci Ustavnog suda broj U-III-297/2000 od 04. listopada 2000. g. prema kojem stajalištu odredbe Zakona o parničnom postupku o formi poduzimanja procesnih aktivnosti jesu kogentne naravi, pri čemu je navedena forma ustanovljena upravo u svrhu sprječavanja šikanoznog postupanja i radi osiguranja ravnopravnosti sudionika u postupku. Propisana pravila postupanja u zakonom uređenim postupcima ujedno trebaju jamčiti i da će se pravosudna aktivnost odvijati sukladno općim društvenim ciljevima od kojih su primarni ciljevi sprječavanje nezakonitih činidaba, pravna sigurnost i vladavina prava. Smisao je odredbe čl. 153. st. 2. ZPP-a davanje mogućnosti sudu da, prema okolnostima svakog pojedinog konkretnog slučaja, ocijeni kome namenuti obvezu predujmljivanja troškova, jer je kod utvrđivanja obveze predujmljivanja troškova sud dužan voditi računa o speciﬁčnim okolnostima konkretnog slučaja, prije svega i o ekonomskoj snazi sudionika u postupku, pa je postupanjem prvostupanjskog suda koji je, odlučujući o postupovnim pitanjima, propustio pri tome ocijeniti bitne okolnosti za odlučivanje o dužnosti predujmljivanja troška izvođenja dokaza prema zakonskom ovlaštenju iz čl. 153. st. 2. ZPP-a, tužitelju doista onemogućen pristup sudu radi zaštite njegovih prava, a stavljanjem tužitelja u neravnopravan položaj, a zbog njegove ekonomske snage, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pri takvom načinu postupanja, a uz činjenicu da je tužitelja oslobodio od plaćanja sudskih pristojbi u ovom postupku, obzirom na činjenicu da se nalazi na izdržavanju kazne zatvora, te da ostvaruje minimalni iznos mjesečne naknade, istovremeno ga pozivajući na plaćanje predujma za očevid i izvođenje dokaza vještačenjem u iznosu od 3.442,24 kn, povrijedio ustavno jamstvo na pravično suđenje iz čl. 29. st. 1. al. 4. Ustava RH, što nije u skladu s načelom vladavine prava kao najvišom vrednotom ustavnog poretka RH. Sadržajno, ustavno jamstvo na pravično suđenje u parničnom postupku jamči

6. Nalaz i mišljenje vještaka Nalaz i mišljenje vještaka treba odgovoriti na pitanja postavljena od strane suda u rješenju o određivanju vještačenja. Kod toga bi iz nalaza trebalo biti vidljivo na temelju kojih činjenica, na temelju kojih utvrđenja je vještak zauzeo određeno stajalište, kako bi nalaz i mišljenje vještaka bilo moguće kritički ispitati, ali i obraniti kasnije u sudskoj odluci. U praksi se relativno često javlja situacija da se nalaz i mišljenje ne dostavi sudu u roku koji je sud odredio, da se vještaci oglušuju na pozive suda da se dostavi nalaz, itd. Takve situacije uzrokuju da se predmeti vode dugo, pa u tim slučajevima i vještaci doprinose suđenju u nerazumnom roku, odnosno u konačnici obvezi države da plaća određene novčane iznose strankama u sudskom postupku zbog suđenja u nerazumnom roku.9 Ponovno naglašavamo da vještaci nisu suci u konkretnom predmetu, pa bi isti trebali izbjegavati u nalazu i mišljenju zauzimati pravna stajališta o tome tko je odgovoran za, primjerice, naknadu štete, tko je od stranaka povrijedio koju odredbu nekog zakona i slično, jer su jedino sudovi ovlašteni suditi i zauzimati pravna stajališta.

7. Sankcije protiv vještaka Prema odredbi čl. 255. st. 1. ZPP-a sud će kazniti novčanom kaznom od 500,00 do 10.000,00 kn vještaka koji ne dođe na ročište iako je uredno pozvan, a izostanak ne opravda, vještaka koji bez opravdanog razloga odbije vještačiti te vještaka koji svoj nalaz i mišljenje bez opravdanog razloga ne podnese u roku koji mu je odredio sud. Prema st. 2. istog članka rješenje o kazni sud može opozvati uz uvjete iz čl. 248. st. 6. ZPP-a. U toj pak odredbi je propisano da ako svjedok naknadno opravda svoj izostanak, da će tada sud opozvati svoje rješenje o kazni, a može svjedoka sasvim ili djelomično osloboditi naknade troškova.

sudionicima pravo na pristup sudu i poduzimanje svih dopuštenih postupovnih radnji, kao i pravo stranke na jednak položaj u parnici bez diskriminacija po bilo kojoj osnovi tijekom odlučivanja o osnovanosti njihovih tužbenih zahtjeva.“ Čl. 27. i 28. Zakona o sudovima (Narodne novine, br. 150/05., 16/07., 113/08., i 153/09.).

U sudskoj praksi nailazi se na rješenje o izrečenim novčanim kaznama vještacima, i to u pravilu zbog činjenice da dulje vrijeme vještak nije dostavio nalaz i mišljenje, niti je sud obavijestio o razlozima zbog kojih nije u danom roku izradio nalaz i mišljenje. Moramo istaći da suci nerado kažnjavaju vještake, jer su vještaci njihovi stručni pomagači. Neke bi se situacije mogle izbjeći u praksi ako bi sud i vještak dogovorili rok u kojem je objektivno moguće izraditi nalaz i mišljenje, bilo zbog samog predmeta vještačenja, bilo zbog činjenice da vještak ima puno posla pa iz tih razloga nije u mogućnosti izraditi nalaz u danom roku. No, isto tako vještaci bi trebali, u slučaju ako nisu u mogućnosti poštivati rok za izradu nalaza, o tome obavijestiti sud, navesti razloge i tražiti dodatni rok za izradu nalaza. U odredbi čl. 255. st. 3. ZPP-a određeno je da na zahtjev stranke sud može rješenjem narediti vještaku da nadoknadi troškove koje je uzrokovao svojim neopravdanim nedolaskom ili neopravdanim odbijanjem da svjedoči. O takvom zahtjevu sud je dužan odlučiti bez odgode, te žalba protiv tog rješenja ne odgađa ovrhu. Valja posebno naglasiti da se novčana kazna može izvršiti u smislu odredbe čl. 10. ZPP-a, putem Porezne uprave. Čini nam se ipak da neuredno obavljanje poslova vještaka najveću sankciju ima u činjenici da sudovi takve vještake više ne određuju za vještake, odnosno u činjenici da se takvi vještaci mogu brisati s popisa stalnih sudskih vještaka.

8. Zaključne napomene Za parnični odnosno izvanparnični sud vještaci predstavljaju vrlo bitno dokazno sredstvo, te se slobodno može reći da se sudske odluke, u predmetima u kojima se provodi dokaz vještačenjem, temelje na rezultatima provedenih vještačenja. Stoga je vrlo bitno da u nalazu i mišljenju vještak odgovori na sporna pitanja, te da se vještačenjem utvrde bitne činjenice za donošenje meritorne odluke. Vještaci trebaju uvijek imati u vidu da su oni stručni pomagači suda u situacijama kada sud ne raspolaže potrebnim stručnim znanjima, te da oni nisu suci, da oni ne donose sudsku odluku, pa bi trebali izbjegavati upuštati se u donošenje odluke, neovisno o tome traži li to od njih sud.

Suština vještačenja Dr. sc. Dragan Radić, dipl. ing. građ. Stručni članak UDK: 340.69

Sažetak U radu se obrađuje tema koja je od posebnog značaja i zanimljiva je za vještake svih struka. Svako vještačenje u sebi sadrži nešto što spada u suštinsko razumijevanje predmetnog vejštačenja, a odnosi se na suštinsko, dubinsko razumijevanje problematike pojedine struke. Kroz prizmu intelektualnih, organizacijskih, prezentacijskih i sposobnosti pisanog izražavanja obrađuju se pitanja, tko je zapravo vještak, i tko može postati vještakom. Tema se obrađuje na primjeru građevinskog vještačenja iz kojeg se može napraviti ekstrapolacija i na druge struke.

Essence of expertise Dragan Radić, PhD, graduated civil engineer Summary The paper lays out the theme which is of particular importance and inerest for expert witnesses of all professions. Each expertise incorporates in itself something which falls within the essential understanding of subject expertise and relates to essential, deep understanding of problem area of each individual profession. The question who actually is an expert witness and who can become an expert witness is elaborated through prism of intellectual, organisational, presentational and capability of written expression. The issue is elaborated on example of civil engineering expertise, but out of it the extrapolation on other professions can be done.

1. Uvod Svako vještačenje u sebi sadrži nešto što nije napisano u zadatku vještaka, nešto što se pronalazi u stranicama spisa kronološki pozicionirano u trenutku kada su stranke u predmetu na pozicijama kulmina15

cijskih točki maksimalnog međusobnog udaljavanja u stavovima. U tom trenuktu neophodna je pomoć vještaka. Tada je potrebno vrlo precizno definirati zadatak kako bi vještak bio u mogućnosti dati svoje stručno mišljenje o spornim stvarima u predmetu. Često su okolnosti takve da su tog trenutka obje strane u pravu, pa je to otežavajuća okolnost u postupku definiranja zadatka. Kada se pregledom spisa odvojeno analiziraju stavovi jedne i druge involvirane strane u predmetu, na prvi pogled slika sporne točke koja se treba vještačiti je kristalno jasna, jedino što ne odgovara logici stvarnosti je to da su obje strane u pravu. Vještak tu može pomoći i prilikom definiranja zadatka, a potom, kad se prihvati posla proučavanja spisa, pronaći suštinu predmeta, dakle točku od koje započinju razmimoilaženja u stavovima. Što preostaje nego krenuti od kraja, dakle od posljedica prema početku, zapravo stanju koje je prethodilo sudskom predmetu, vjerujući pritom da će vještak biti u mogućnosti pronaći suštinu predmeta u kojem svojom stručnošću može pomoći u njegovom rasvjetljavanju.

2. Primjeri o suštini vještačenja Preuređenje lokala u prizemlju neke zgrade Rješenjem suda imenovan je vještak. Zadatak je utvrditi uzroke nastanka pukotina na prvom katu zgrade u kojoj je u prizemlju preuređen lokal na način da je prostor proširen uklanjanjem jednog dijela nosivog zida, a na njegovo mjesto je postavljen čelični nosač. Osim toga nalaže se vještaku da izradi troškovnik i izvrši procjenu troškova za sanaciju nastale štete. Opis postupka vještačenja: • Izrada snimke zatečenog stanja; • Analiza pukotina na prvom katu; • Utvrđivanje uzroka nastajanja pukotina je uklanjanje dijela nosivog zida u prizemlju; • Izrada troškovnika s procjenom troškova za sanaciju nastale štete; • Izrada elaborata vještaka. Nakon tridesetak dana stižu prigovori na elaborat vještaka, na koje vještak nema pravog odgovora, a napravio je sve što se od njega tražilo. Naime, suca je zanimalo jesu li planirani radovi, projekt, statički proračun i izved16

ba napravljeni sukladno zakonu. Investitora je zanimalo koji su uzroci nastajanja pukotina jer je angažirao arhitekta da mu napravi projekt lokala, statičara koji je sve proračunao, a nakon dobivanja suglasnosti i dozvola investitor je odabrao izvođača koji je sve napravio sukladno projektima, zakonu, pravilnicima, stručnim propisima i pravilima struke. Tužitelja je zanimalo samo to da mu se sanira nastala šteta. Dakle, jednom rječju nezavidna situacija u kojoj se svaki čovjek može zateči u ulozi investitora, projektanta, statičara, izvođača, tužitelja ili tuženog. Zanimljiv je položaj investitora. Iz njegovog kuta učinjeno je sve što je moguće učiniti. Razmotrimo li položaj projektanta, statičara i izvođača svi su napravili to što se od njih očekivalo sukladno, zakonu, pravilnicima, stručnim propisima i zahtjevu investitora. Podrazumijeva se da je vještak obradio zadatak na najvišoj mogućoj razini jer ima argumentirane odgovore na sva pitanja držeći se pritom zadatka, nalaza i mišljenja. Navedeno je primjer kojim se želi ukazati na postojanje suštine vještačenja. Postavlja se pitanje: Je li u ovom primjeru suština vještačenja to što je vještak napravio ili je suština vještačenja između ostaloga i nešto drugo? • Suština vještačenja je svakako sve to što je vještak napravio u postupku vejštačenja i izrade elaborata: a) izrada snimke zatečenog stanja, b) analiza pukotina na prvom katu, c) utvrđivanje uzroka nastajanja pukotina, d) izrada troškovnika s procjenom troškova. • Suština vještačenja je isto tako rekonstruirati logički slijed događaja koji se opisuje u predmetu, potražiti objašnjenje u zakonima prirode. Naime, suštinu ovoga predmeta uči se u sedmom razredu osnovne škole u predmetu ﬁzika. Opisat će se eksperiment: Kada na dasku koja je oslonjena na dvije točke (lijevo i desno) u sredinu postavimo uteg dovoljne težine daska će se saviti prema dolje. Pojasnit će se veza između eksperimenta i primjera. Kada se u zgradi ukloni dio nosivog zida i na to mjesto, specijalnim postupkom postavi čelični nosač, taj nosač počinje nositi teret koji se nalazi na njemu u trenutku kada se deformira, tj. pomakne prema dolje. Međutim, traverza se nalazi ispod ostatka zgrade, a ako se ona deformira, pomakne prema dolje, sve iznad nje će popucati. 17

Ovakvo dodatno pojašnjenje pomaže u rasvjetljavanju spornih točki predmeta, sa stručno tehničkih gledišta. Podrazumijeva se da će vještak obrazloženje izraditi na najvišoj mogućoj stručnoj i akademskoj razini. Ovakva analiza, pomaže sudu u rješavanju predmeta, svim sudionicima je odjednom postalo kristalno jasno zašto su zidovi napukli, zapravo dobili su objašnjenje koje ima ishodište u stvarnosti, iako su intuitivno znali da su pukotine nastale zbog uklanjanja dijela zida. Jedino što nisu znali zašto se to dogodilo. To je i razlog zašto postoje sudski vještaci, eksperti pojedinih struka, koji problem znaju i mogu analizirati do same suštine predmeta vještačenja. U konkretnom slučaju sve se je radilo po pravilima struke i zakonu, jedino se nije uvažavalo, nazovimo to, zakone prirode. Moglo bi se reći da je u ovom teorijskom primjeru suština promakla svima, započevši od investitora, projektanta, statičara, izvođača i na kraju vještaka. Utvrđuje se da je svaki sudionik ovog primjera obavio svoj dio posla. Što se tiče zadataka vještaka, zadatak uglavnom govori o posljedicama, a uzroci nastajanja štete potrebni su kako bi se utvrdio počinitelj. Suština ovoga predmeta vještačenja je daleko od zadatka, zapravo sa zadatkom ima samo jednu dodirnu točku, a to su pukotine. Vještak je utvrdio da su pukotine nastale radi uklanjanja dijela zida ispod prvog kata. To je istina, kojoj strane u predmetu trebaju vjerovati ili ne vjerovati. Tim pukotinama moglo bi se pridodati i sljedeće tumačenje, pukotine su nastale i zbog drugih razloga, a zahvati u prizemlju su ih samo potencirali. Takvo tumačenje je također istnito, ali jako zamagljuje stvarnu sliku i udaljava se od suštine vještačenja navedenog primjera. Na ovome mjestu ističe se važnost preciznog definiranja zadatka, isto tako nemoć sudionika predmeta prilikom definiranja zadatka, jer da su u mogućnosti precizno definirati zadatak, vjerojatno bi pronikli i u suštinu problema.

Rušenje pregradnog zida na drugom katu zgrade od šestnaest katova Rješenjem suda imenovan je vještak. Zadatak je utvrditi uzroke nastanka pukotina na pregradnim zidovima od trećeg do šestnaestog kata zgrade. Naime, na drugom katu ove zgrade uklonjen je pregradni zid. Osim toga nalaže se vještaku da izradi troškovnik i izvrši procjenu troškova za sanaciju nastale štete. 18

Opis postupka vještačenja: • Izrada snimke zatečenog stanja; • Analiza pukotina od trećeg do šestnaestog kata; • Utvrđivanje uzroka nastajanja pukotina je uklanjanje pregradnog zida na drugom katu; • Izrada troškovnika s procjenom troškova za sanaciju nastale štete; • Izrada elaborata vještaka: Nakon tridesetak dana stižu prigovori na elaborat vještaka, na koje vještak nema pravog odgovora, a napravio je sve što se od njega tražilo. Naime, suca i sve tužitelje, stanare od trećeg do šestnaestog kata je zanimalo je li vlasnik stana na drugom katu uklonio nosivi zid jer su se kod njih pojavile pukotine u pregradnim zidovima. Investitora je zanimalo što ga sprječava u uklanjanju pregradnog zida u svome stanu, a za pukotine kod ostalih stanara na pregradnim zidovima smatra da su nastale su zbog potresa. Podrazumijeva se da su svi u pravu. Vještak je obavio vještačenje sukladno pravilima struke na najvišoj mogućoj stručno-tehničkoj razini. Postavlja se pitanje što je suština ovoga vještačenja: • Suština vještačenja je svakako sve to što je vještak napravio u postupku vještačenja i izrade elaborata: a) izrada snimke zatečenog stanja, b) analiza pukotina na trećem do šestnaestog kata, c) utvrđivanje uzroka nastajanja pukotina, d) izrada troškovnika s procjenom troškova. • Suština vještačenja je isto tako rekonstruirati logički slijed događaja koji se opisuje u predmetu, potražiti objašnjenje u zakonima prirode. Naime, suština ovoga primjera predmeta je u načinu zidanja pregradnih zidova. Opće je poznato da se zgrada gradi od temelja prema krovu. Međutim, kada je riječ o visokim zgradama, izvođači radi brzine izgradnje po završetku jedne etaže nosivih zidova zidaju pregradne zidove na etaži ispod. Dakle izvođenje radova je sljedeće. Nosivi zidovi se izrađuju odozdo prema gore. Na isti način se izrađuju i pregradni zidovi. Pogrešno! Pregradne zidove treba započeti izrađivati tek kada su sve etaže nosivih zidova završene. Pregradne zidove treba prvo započeti izrađivati na najvišoj etaži i spuštati se prema najnižoj etaži, dakle odozgo prema dolje. Investitor koji je uklonio pregradni zid u svome stanu bio je u pravu, pregradni zid se može ukloniti. Stanari su isto tako u pravu jer su im pregradni zidovi popucali, ali ne od potresa već zbog toga što je uklonjen pregradni zid 19

na drugom katu. Suština ovoga primjera predmeta je ta da je u izvođenju koje je napravio izvođač radova jer se poveden kratkim rokovima izvedbe oglušio na prirodne zakone. Primjećujemo da se u predmetu izvođač niti ne spominje kao stranka, a tko zna postoji li taj izvođač i danas.

3. Tko je vještak? Vještak je stručna osoba koja dobro poznaje materiju kojom se profesionalno bavi dugi niz godina. Ako, u teorijske svrhe, uvažimo razmatranje iz prvog primjera vještak može biti i učenik koji je završio sedmi razred osnovne škole jer razumije suštinu problema. Polako se nameće razmišljanje da je vještak u biti stručna osoba koja ima sposobnosti razumijevanja suštine problema s jedne strane, dok s druge strane postoje propisi koji točno preciziraju tko može biti sudski vještak, koji su preduvjeti i kakav je postupak imenovanja. Snalaženje u konkretnoj situaciji sudskog predmeta prepušteno je vještaku kao pojedincu. Tu će mu pomoći znanje koje je stekao kroz obrazovni sustav, praktično iskustvo koje je stekao na radnom mjestu, spoznaje koje je usvojio razmjenom mišljenja u stručnim krugovima područja interesa vještaka, proučavanjem stručne literature, kao i bitna karika u ovome spoznajnom lancu koja se nikako ne smije ispustiti a to je veza sa stvarnošću, veza s realnim životom, veza s prirodom i, nazovimo to, njezinim zakonima. Osim navedenoga, vještak treba imati sposobnost prezentiranja rezultata vještačenja, posebno, u izlaganju, argumentiranim odgovorima, odvojiti bitno od ne bitnog. U današnjim dinamičnim trendovima poslovanja gdje su rokovi kratki, a zadaci opsežni, potrebno je imati talenta za organizaciju i eﬁkasnost, iako sud u pravilu određuje rok od 30 dana nije rijedak slučaj da se taj rok premaši i za nekoliko mjeseci. Iza toga trebaju stajati značajni argumenti. Izrada elaborata vještaka zasebna je cjelina o kojoj se može i treba puno pisati, razmjenjivati iskustva, unaprjeđivati vlastitu sposobnost pisanog izražavanja, koristiti oblikovanje elaborata kao mogućnost iznošenja misli u redoslijedu i količini koja će biti najbolja za predmetno vještačenje. I na kraju vještak treba uvijek prepoznati granicu koju ne smije prijeći jer mu to položaj u sudskom predmetu ne dozvoljava, a to je da vještak daje 20

svoje mjšljenje o predmetu vještačenja i nikada ne smije preuzeti ulogu suda - suca da donosi presudu.

4. Zaključak Navedeni primjeri imaju za svrhu potaknuti vještake na razmišljanje o suštini vještačenja koja osim odgovora na pitanja iz zadatka treba dati i odgovor na pitanje koje nije niti napisano u zadatku, jer će pomoći svima u razumijevanju predmeta i elaborata vještaka, a prije svega pomoći će sucu. Tema koja je obrađena zasigurno je zanimljiva i za vještake drugih struka. Prepoznavanje suštine vještačenja je materija koja se ne može naučiti unutar obrazovnog sustava niti praktičnog radnog iskustva. O njoj spoznaje dolaze same po sebi dubinskom analizom predmeta vještačenja povezivanjem raznih činjenica nekog predmeta. Da bi se tema zaokružila bilo je potrebno usporedno razmotriti tko je vještak i tko može postati vještak, koje sve sposobnosti i vještine su potrebne za obnašanje funkcije sudskog vještaka.

Elaborat vještaka Dr. sc. Dragan Radić, dipl. ing. građ. Stručni članak UDK: 340.69

Sažetak U radu se obrađuje tema kako izraditi elaborat vještaka. Prikazuje se metodološki pristup s osvrtom na tehniku rada i sadržaj elaborata. Vještak je pozvan od strane suca kako bi mu pomogao rasvijetliti problematiku sudskog predmeta. Elaborat vještaka treba razraditi sukladno rješenju u kojem treba biti precizno deﬁniran zadatak. Elaborat treba biti jasan, nedvosmislen, pregledan, stručan, korektno napisan, gramatički i pravopisno besprijekoran, koji nema kolokvijalnih izraza, jer elaborat treba biti razumljiv sucu i svim sudionicima predmeta, a ne samo vještaku. Kroz primjer građevinskog vještačenja obrađuju se i suvremena tehnološka pomagala koja pridonose ljepoti i jasnoći elaborata.

Expert witness’s study Dragan Radić, PhD, graduated civil engineer Summary The paper lays out the theme how to prepare the expert witness study. It shows the methodological approach, with reference to work technique and contents of the study. The expert witness is invited by the judge in order to help clarify the issue of court subject. The expert witness study has to be elaborated, according to the order which needs to deﬁne the task very precisely. The study needs to be clear, unambiguous, articulated, professional, correctly written, grammatically and orthographic consummate, without colloquial expressions, since the study has to be understandable to the judge and all other participants in the case, but not only to the expert witness. Through the case of civil engineering expertise the contemporary technological tools which contribute to the beauty and clearness of the study are elaborated.

1. Uvod Elaborat vještaka je pisani nalaz i mišljenje vještaka, eksperta specifične struke kojega sud angažira radi pomoći u rasvjetljavanju specifičnih potreba predmeta. Opće je poznato da vještak pomaže s u c u kako bi u specifičnim područjima kojima se sudac nije imao prilike baviti, a niti mu ovlasti to dopuštaju, razjasnio neke stručne specifičnosti predmeta. To se uglavnom događa kada se stranke u postupku nisu u mogućnosti stavovima približiti do točke koja je prihvatljiva za obje strane. Osim toga životne potrebe nas dovode i do situacija u kojima je potrebno stručno mišljenje sudskog vještaka u vansudskim predmetima kada pojedinci, tvrtke ili ustanove angažiraju sudskog vještaka, upravo zbog toga što je sudski vještak, na raznim zadacima jer im je neophodno stručno mišljenje o nekoj problematici. Iako vještak primarno pomaže sucu, kojega u konačnici zanima samo mišljenje, a zbog suštine stvari elaborat treba sadržavati i poglavlja koja se odnose na nalaz, analizu ili neka druga poglavlja za koja vještak smatra da će pomoći u argumentiranju njegove spoznaje o predmetnoj problematici. Vještak treba uvijek voditi računa i o strankama u postupku te izabrati takav način izražaja - prikaza svojeg stručnog mišljenja, koji će biti razumljiv i strankama u predmetu, a ne samo vještaku. Elaborat treba pisati tako da će zainteresirani biti u mogućnosti provjeriti teorijske i praktične aspekte mišljenja i ostalih poglavlja, naročito pretpostavki proračuna, korištenih dokumenata neophodnih za oblikovanja pojedinih dijelova elaborata. Jednom rječju provjeru metodologije vještačenja. Važno je napomenuti da ne postoji regulativa kojom se definira elaborat vještaka u kvantitativnom i kvalitativnom smislu. Postoji samo iskustvo koje se prenosi iz našeg stručnog profesionalnog rada, odnosno danas iskustvo mentora koje se prenosi na kandidate. Iz toga proizlazi da je elaborat vještaka unikatno autorsko djelo u kojem vještak iznosi spoznaje proučavane dugi niz godina, a nije rijedak slučaj čak 30 i više godina, o specifičnoj problematici, a za potrebe suda. Postoje i elaborati koje u stručnom razgovoru nazivamo tipskim elaboratima. To su elaborati kod kojih je metodologija i tehnika izrade u potpunosti definirana i postoji velika vjerojatnost primjene za više sličnih slučajeva. Postoje i predmeti koji se mogu ‘’vještačiti’’ i na licu mjesta. U takvom slučaju vještak obavlja vještačenje na očevidu. Temeljem vizualnog pre24

gleda vještak uživo iznosi svoj nalaz i mišljenje obrazlažući ga, govori o tome koji su uzroci, posljedice, nedostaci predmeta vještačenja, te diktira sucu, odnosno u spis, nalaz i mišljenje. Takav zapisnik s očevida isto tako predstavlja određenu vrstu elaborata vještaka. U slučaju da je utvrđeno i zapisnički konstatirano, upravo baš to što će približiti u stavovima suprotstavljene starne u predmetu, može se reći da je to jedno od najeﬁkasnijih pristupa vještačenju jer nije potrebno pristupiti izradi opsežnog postupka vještačenja i samog elaborata. Ovakav slučaj je rijedak, ali postoji te ga valja razmotriti i pripremiti se za takvu vrstu očevida i vještačenja. Iza nas su vremena u kojima je izrada elaborata vještaka bila vrlo složen postupak jer s v i j e t nije bio na takvom tehnološkom stupnju razvoja kao što je to danas. Izrada pisanog nalaza u kojem je osim teksta trebalo priložiti nacrte, fotodokumentaciju, tablice, bio je pravi izdavački poduhvat. Radilo se pomoću pisaćih strojeva, a crtalo se pomoću trokuta. Danas je primjena kompjutera otvorila novo poglavlje u postupku izrade elaborata vještaka, te je zahvaljujući tome vještak u mogućnosti izraditi elaborat koji će zadovoljiti i najzahtjevnije slučajeve pisanog i sadržajnog izražavanja za potrebe vještačenja. Radi potreba kasnijih pojašnjenja o sadržaju elaborata vještaka, prisjećam se, razmjene mišljenja u jednom parničnom predmetu s našim uvaženim odvjetnikom, pokojnim dr. sc. Durmitorom Uglješićem. Bitan dio razgovora tekao je ovako: - Kolega inženjer, molim Vas da na jednoj stranici napišete Vaše mišljenje koliko će iznositi troškovi potrebni za otklanjanje nastale štete u ovom predmetu. - Kolega dr. Uglješić, odgovorit ću Vam na Vaše pitanje, koje možemo za potrebe ovoga razgovora nazavati pogledom pravnika na inženjerski problem, na način pogleda inženjera na pravni problem. Odgovorio sam: Neka se stranke u predmetu jednostavno dogovore. - Komentar dr. Uglješića je bio: Toliko sam godina odvjetnik i nikada nisam čuo ovako zanimljiv odgovor. Vrijedilo je čekati tolike godine na susret s Vama. - Pridodao sam: Hvala, također. 25

Ovim razgovorom smo obojica proﬁtirali. Postali smo bogatiji u spoznajnom dijelu o sadržaju elaborata vještaka. Postavljam pitanje: Zašto elaborat vještaka ne može imati samo poglavlje, mišljenje, iako su svi involvirani u sudskom predmetu zainteresirani samo za to poglavlje ? o Usporedit ćemo dva elaborata: A/ elaborat koji ima samo poglavlje, mišljenje, i B/ elaborat koji ima i druga poglavlja, osim mišljenja. Razvidno je da u konačnici mišljenje u elaboratu ad A/ neće biti različito od mišljenja u elaboratu ad B/. o Mišljenje u elaboratu ad A/ nije potkrijepljeno argumentima, a stranke u slučaju udaljavanja od željenih interesa u sudskom predmetu mogu posumnjati u vjerodostojnost mišljenja vještaka. Takav elaborat vrlo je jednostavno odbaciti ili prihvatiti kao jedno od mišljenja u predmetu, jer ionako stranke u postupku imaju najmanje dva različita mišljenja o predmetnoj stvari. o Mišljenje ad B/ je potkrijpljeno poglavljima koja u logičnom i stručnom slijedu objašnjenja i primjene metodologije rezultiraju mišljenjem. Ovakav elaborat je objektivan, nepristran, arumentiran i nedosmislen, a to znači da svi zainteresirani u predmetu imaju mogućnost razumijeti metodologiju vještačenja, a sukladno usvojenim pretopstavkama izvršiti i provjeru, te dobiti iste odnosno slične rezultate. Dakle, elaborat vještaka, osim poglavlja mišljenje, treba sadržavati i argumentirani nalaz, a po potrebi i druga stručna poglavlja oplemenjena činjenicama i spoznajama struke, koja će mišljenje opravdati i logički, stručno i na svaki drugi način poduprijeti te učiniti vjerodostojnim i objektivnim. Nikada nije dovoljno naglašeno da je elaborat vještaka unikatno autorsko djelo. Pa kada je tomu već tako potrebno ga je kvantitativno i kavlitativno dignuti na najvišu moguću razinu u svakom pogledu tako da postane i remek djelo vještaka, eksperta za speciﬁčno područje. Mislim da je neophodno reći i to, da elaborat vještaka uzevši ga skupno od prve pa do zadnje stranice, čini jednu cjelinu. Prilikom izrade elaborata vještaka, vještak ne smije biti površan ili se povoditi nagradom vještaka, kao mjerilom za kvalitetu elaborata, iako 26

je nerijetko ta nagrada neprimjerena uloženom znanju i trudu vještaka. Uvijek treba imati na umu da iza tog elaborata vještaka, njegovog nalaza i mišljenja stoje i sudbine ljudi. To je dovoljan razlog da elaborat treba uvijek razraditi tako da je nedvosmislen, objektivan i jasan sucu i svim sudionicima, a ne smo vještaku. Ako nismo u mogućnosti izraditi ovakav elaborat uvijek postoji mogućnost ne prihvatiti predmet, pa proporučiti kolegicu ili kolegu koji ima više spoznaja o predmetnoj materiji, nego preuzeti predmet i teret predmeta, te ga odraditi ispod svake prihvatljive razine struke. Kako ne postoji regulativa o tome, ta razina može biti vrlo niska, čak i ne prihvatljiva. Međutim, o tome donosi odluku sam vještak koji se prihvatio tog predmeta, pa tako sav uspjeh ili neuspjeh vještačenja, izrade elaborata vještaka kojim će vještak na primjeren način pomoći u rasvjetljavanju nekih stručnih dubioza predmeta, ide samo na dušu vještaka koji potpisuje elaborat, a elaborat, bio on dobar ili loš, ostaje u spisu zavijen velom tajnosti istog.

2. Metodologija Vještačenje se uvijek obavlja sukladno metodologiji. Nije rijedak slučaj primjene vlastite metodologije koja je kombinacija više različitih postupaka. Tu vještaci često griješe jer primijenjenu metodologiju ne navode niti je objašnjavaju, kao da se podrazumijeva da su svi sudionici predmeta upoznati s njom i da je razumiju. U nekim slučajevima metodologija može biti i krucijalna, čak i sporna jer se strane u predmetu prvo trebaju usuglasiti o primjeni metodologije vještačenja, a potom se može pristupiti vještačenju.

3. Sadržaj elaborata Koji puta je jednostavnije prepričati ili nekome objasniti što se je u postupku vještačenja utvrdilo nego li te misli staviti na papir, zapravo napisati nalaz i mišljenje. Znalačkim oblikovanjem sadržaja elaborata autor može otvoriti mogućnosti jednostavnijeg izražaja i redoslijeda misli. S druge strane, ako se ne napravi kvalitetan sadržaj, prijeti opasnost od zapetljavanja po odlomcima, tako da nalaz i mišljenje više ne predstavljaju jednu cjelinu, te na kraju vještak umjesto da napiše to što je kao stručnjak utvrdio, nađe se u gomili papira fragmentiranih odlomaka i nepovezanih misli. 27

Postoji nepisano pravilo i praktično iskustvo, kada je sadržaj elaborata napisan, postupak izrade elaborata je završen jer će sam sadržaj voditi vještaka u postupku izrade elaborata. Dakle, izradi sadržaja elaborata treba posvetiti dovoljno vremena i treba ga dobro osmisliti. Kvalitetan sadržaj elaborata otvara nam brojne mogućnosti izražavanja i iznošenja materije koja se odnosi na predmetno vještačenje. Primjer kvalitetnog sadržaja elaborata: i. Naslovna stranica ii. Fotokopija rješenja o imenovanju sudskim vještakom iii. Fotokopija rješenja suda u kojem je vještaku deﬁniran zadatak 1. Zadatak Poglavlje u kojem vještak detaljno pojašnjava što je zadatak, što se od vještaka očekuje, zapravo koliko će se opseg vještačenja proširiti ili smanjiti sukladno potrebama predmeta kako bi vještak što je moguće bolje ispunio zahtjev suda i zadatak. 2. Nalaz Poglavlje u kojem vještak detaljno iznosi što je utvrdio u postupku vještačenja. Često puta je razumno kronološki navoditi činjenice. 3. Mišljenje Poglavlje u kojem vještak iznosi svoje mišljenje koje treba biti sukladno zadacima i nalazu. iv. Privici Citirani dokumenti koji su pregledani u postupku vještačenja Fotokopije bitnih dokumenata za postupak vještačenja i elaborat Fotodokumentacija Video dokumentacija Ostala dokumentacija za koju vještak smatra da je treba priložiti uz elaborat u spis predmeta. Elaborat koji je strukturiran na sljedeći način može dostojno reporezentirati svakog sudskog vještaka neovisno o struci za koju je ekspert. Elaborat postaje pregledniji, jednostavniji i razumljiviji za sve stranke u predmetu, a u konačnici podiže ugled sudskog vještaka koji se elaboratom predstavlja kao osoba koja zna predmetnu materiju obraditi na jednostavan i razumljiv način. Primjer takvog sadržaja: 28

i. Naslovna stranica ii. Fotokopija rješenja o imenovanju sudskim vještakom iii. Fotokopija rješenja suda u kojem je vještaku deﬁniran zadatak 1. Zadatak Poglavlje u kojem vještak detaljno pojašnjava što je zadatak, što se od vještaka očekuje, zapravo koliko će se opseg vještačenja proširiti ili smanjiti sukladno potrebama predmeta kako bi vještak što je moguće bolje ispunio zahtjev suda i zadatak. 2. Metodologija Poglavlje u kojem vještak detaljno opisuje metodologiju vještačenja. 3. Nalaz Poglavlje u kojem vještak detaljno iznosi što je utvrdio u postupku vještačenja. Često puta je razumno kronološki navoditi činjenice. 4. Analiza Poglavlje u kojem vještak analizira sve što je utvrdio u nalazu i postupku vještačenja. 5. Komparativni prikaz rezultata Poglavlje u kojem vještak prikazuje rezultate i uspoređuje ih s podacima iz zadatka, nalaza, analize i ostalim podacima za koje smatra da je potrebno izvršiti prikaz i usporedbu rezultata. 6. Mišljenje Poglavlje u kojem vještak iznosi svoje mišljenje koje treba biti sukladno zadacima i nalazu. iv. Privici Citirani dokumenti koji su pregledani u postupku vještačenja Fotokopije bitnih dokumenata za postupak vještačenja i elaborat Fotodokumentacija Video dokumentacija Ostala dokumentacija za koju vještak smatra da je treba priložiti uz elaborat u spis predmeta. Elaborati koji nisu strukturirani na prikazane načine nisu ništa manje vrijedni i ne znači da su manje kvalitetni, jednostavno su takvi kakvi jesu, 29

predstavljaju našu stručnu razinu, životni su i daju rezultate, iako su možda razumljivi i jasni samo vještaku. Ovisno o rezulatima vještačenja i elaboratu vještaka, vještak sukladno primjedbama suprotstavljenih strana u predmetu ima manje ili više posla. Zapravo sve ovisi o tome što vještak želi postići elaboratom. Završiti ga brzo i eﬁkasno na uštrb kvalitete, a u korist isplate nagrade i opasnosti ne prihvaćanja vještačenja ili riješiti kvalitetno, tako da je elaborat razumljiv sucu i svim sudionicima predmeta.

4. Kako citirati dokumente koji su bitni za vještačenje – elaborat vještaka Česta pogreška vještaka je nedosljedno citiranje dokumenata koje je vještak koristio u postupku vještačenja i izrade elaborata. Tada su svi zainteresirani čitatelji zbunjeni, odnosno ako dobro ne poznaju predmetnu materiju nisu u mogućnosti razumijeti što je vještak želio postići citiranjem tog dokumenta. Navodim primjere: A. Lošeg citiranja dokumenta: ... u proračunu troškova pripreme građevinskog zemljišta koristio sam Službeni List Grada Zagreba ... B. Ispravnog citiranja dokumenta: .... u proračunu troškova pripreme građevinskog zemljišta koristio sam tč. 12., str. XXX. koja se povezuje s tč. 3. III., str. YYY., Zaključka Službeni glasnik Grada Zagreba, službeni list Grada Zagreba, br. 20/1996. ...

5. Kako obraditi matematičke proračune koji se provode radi potreba vještačenja Nije rijedak slučaj da se zbog potreba vještačenja provodi jednostavniji ili složeniji matemematički proračun. Bitno je znati da se taj proračun provodi sukladno nekom postupku ili metodologiji, stoga se njegovo uporište nalazi u stvarnosti, ﬁzici i logici stvari. Proračun je ovisan o pretpostavkama proračuna, te će njegova primjenjivost za konkretni predmet direktno ovisiti o točnosti modela temeljem kojega je izrađena metoda proračuna. Ako imamo slučaj kada je sve to propisano zakonom, pravilnicima ili službenim listovima, glasilima za pojedina speciﬁčna područja potrebno 30

je u detalje razumijeti metodologiju koja se nalazi u pozadini. U takvim slučajevima neophodno je besprijekorno citirati dokument iz kojega je preuzeta metodologija proračuna. Sve pretpostavke proračuna nabrojati i detaljno opisati, napraviti vezu sa stanjem na terenu. Sve koeficijente nabrojati i obrazložiti zašto su odabrani baš ti koeficijenti. Provesti korektan poračun, objasniti ga, komentirati, analizirati i komparativno prikazati. Izrada takvog proračuna je složen postupak koji iziskuje dosta radnog vremena, međutim pretpostavka je da vještak razumije problem i zna ga stručno obraditi. Nikako nije prihvatljivo napisati rezultat proračuna bez komentara. U teorijske svrhe navodim sljedeće primjere: A. Lošeg proračuna: ... rezultat proračuna površine je 115,32 m2 ... B. Ispravnog proračuna: .... Površina se računa pomoću sljedeće formule P = A x B x Kup, gdje je P površina u m2 , A je dulja stranica u m1, B je kraća stranica u m1, Kp = koeficijent umanjenja površine preuzet iz dokumenta (citirati dokument) ... A = 18,6 m1, B = 12,4 m1, Kup = 0,5 (citirati dokument i točku u kojoj su preuzete vrijednosti koeficijenta Kup i zašto ... P = 18,6 x 12,4 x 0,5 = 115,32 m2

6. Sredstva koja vještak koristi, točnost mjerenja, točnost proračuna U svom radu prilikom vještačenja vještak koristi sredstva i pomagala radi utvrđivanja podataka koji su neophodni za vještačenje. Na primjer, duljine će se mjeriti običnim drvenim metrom točnosti očitanja 1 mm. Proračun će imati točnost od dva decimalna mjesta, a koeﬁcijenti koji su sastavni dio proračuna imat će točnost od 5 decimalnih mjesta.

7. Fotodokumentacija i video zapis Čest je slučaj da vještak koristi digitalne foto aparate i obavlja fotografiranje područja vještačenja u svrhu fotodokumentacije predmeta. U elaborat se prilažu fotografije koje treba komentirati, ako su fotografije bez komentara onda ih se ne treba priložiti u elaborat jer su zbunjujuće, a mogu poslužiti vještaku za potrebe izrade elaborata. Danas imamo mogućnosti izrade fotografija u boji i fotografija koje su crno-bijele. Ne treba smetnuti s uma 31

da je koji put, iako se to čini tehnološki zastarjelim načinom prikaza, neke fotograﬁje razumno napraviti kao crno-bijele jer će neke bitne stvari koje želimo istaknuti biti bolje uočljivije nego ako su u boji. Video zapis je tehnološka novina koja je postala sve popularnija među vještacima od kada se pomoću specijalnih digitalnih kamera mogu izraditi digitalni video zapisi, koji se mogu pohraniti na CD ili DVD. Primjena je jednostavna, vještak koristi digitalnu video kameru i snima područje vještačenja. Treba komentirati ili samo snimati. Ako je snimka bitna za predmet komentar u trenutku snimanja je neophodan, a ako snimka ne znači ništa za predmet onda je ne treba ni priložiti u elaborat već je treba zadržati za svoje vlastite potrebe u postupku izrade elaborata.

8. Mišljenje Kada se piše mišljenje i gdje ga smjestiti u elaboratu vještaka? Mišljenje treba napisati nakon što je izvršeno vještačenj, nakon što je završeno poglavlje nalaz, analiza, i ostala poglavlja za koja vještak smatra da trebaju biti sastavni dio elaborata, svakako ga treba uskladiti sa zadatkom, a prilagoditi ga ostalim poglavljima elaborata. Postoje različiti pristupi o smještaju mišljenja u elaboratu. Logično mjesto je nakon svih poglavlja koja prethode izradi mišljenja, a prije privitaka elaboratu. Mišljenje treba dati konkretne odgovore deﬁnirane u zadatku. Poželjno se pozvati na pojedine točke pojedinih poglavlja koji su sastavni dio elaborata ili dokumente koji se nalaze u privitku. Mišljenje može i šire obraditi porblem nego što je to u zadatku deﬁnirano, ali onda treba napraviti i jedan sažetak, koji će vrlo konkretno dati odgovore na postavljena pitanja koja trebaju stručno rasvijetliti predmetnu problematiku vještačenja.

9. Zaključak Elaborat vještaka je unikatno autorsko djelo, nije propisan, proizvoljan je, sadržaj i opseg elaborata vještak treba sam oblikovati na način za koji smatra de će mu omogućiti sustavno kronološki ili logički sređeno iznošenje činjenica i misli bitnih za predmet vještačenja. To je razlog zašto postoje i različiti pogledi na to kako treba izgledati elaborat vještaka. Za 32

sada ne postoje knjige ili priručnici koji bi sustavno obradili ovu problematiku, znanje i iskustvo se prenosi usmenom predajom s koljena na koljeno naraštajima vještaka. Danas se to obavlja na način da mentor svoja iskustva u praktičnom radu prenosi na kandidata. Osim toga svaki elaborat vještaka ima određena poglavlja koja trebaju biti njegov sastavni dio. Tu imamo poglavlja koja je potrebno staviti radi, nazovimo to općeg dojma elaborata, iako za to postoje i značajniji razlozi zašto u elaborat staviti dokumente i poglavlja, kao što su: naslovna stranica, fotokopija rješenja o imenovanju sudskim vještakom, fotokopija rješenja suda u kojem je vještaku deﬁniran zadatak. Zatim dolaze poglavlja bez kojih elaborat vještaka nije elaborat vještaka. To su nalaz i mišljenje. I na kraju dolaze privici elaboratu. U radu se sustavno obrađuju bitni aspekti metodologije i izrade elaborata vještaka. Ukazuje se na neka iskustva iz praktičnog rada koja mnogim vještacima mogu biti od praktične uporabne vrijednosti. Elaborat je pisani materijal, stoga je potrebno vještim formiranjem sadržaja stvoriti mogućnosti za iznošenje činjenica koje je vještak utvrdio vještačenjem, a isto tako stvoriti mogućnost za iznošenje misli, analiza, usporedbi i ostalog što će vještaku olakšati posao u stvaranju jasnog, nedvosmislenog elaborata koji predstavlja sukus znanja o predmetnoj problematici samog vještačenja. Između ostaloga, posebno su istaknute neke od pogrešaka u postupku stvaranja elaborata.

Etika i etički kodeksi Mr. sc. Melita Bestvina, dipl. ing. građ. predsjednica Hrvatskog društva sudskih vještaka Stručni članak UDK: 17.01

Sažetak U tekstu se izlaže povijest početaka etike, objašnjavaju se temeljni pojmovi morala odnosno etike, metode etike, etika i politika, etika i ljudska prava, etika u poslovanju, moralni kodeksi i profesionalna etika. Ključne riječi: moral, etika, vrlina, znanje, mjerila – kriteriji za moralni sud, svijest, savijest, osobna prava, politička prava, etika znanosti, profesionalna etika, etika eksperimentiranja, etika odgovornosti za posljedice, etička obveza stručnjaka, odgovornost, povjerenje.

Ethics and ethical code Melita Bestvina, MSc., graduated civil engineer President of the Croatian Association of Expert Witnesses Summary The text lays out the history of the beginning of ethics; explain the basic morality, i.e. ethic concepts, methods of ethics, ethics and politics, ethics and human rights, ethics in business, moral codes and professional ethics. Key words: morality, ethics, virtue, knowledge, standards – the criteria for moral judgement, consciousness, conscience, personal rights, political rights, ethics of science, professional ethics, ethics of experimentation, the ethics of responsibility for consequences, ethical obligations of professionals, responsibility, trust.

1. Počeci etike Prve grčke mislioce koji su promišljali etička pitanja nazivali su sedam mudraca. Premda u znanstvenoj literaturi ne postoji opće slaganje o tome tko su bili ti mudraci, neke ćemo od njih spomenuti kao prve mislioce, koji 35

se još nisu smatrali ﬁlozoﬁma, a razmišljali su o najboljem društvenom uređenju, odnosima među ljudima i načinima njihova ponašanja. Katkad se ti prvi mudraci nazivaju i gnomici (grč. gnome – umna spoznaja, mudra izreka). Njihovo djelovanje zabilježeno je u prvoj polovici 6. st. pr. Krista. Oni bijahu ugledni i utjecajni građani koji su, oslanjajući se na svoje praktično iskustvo, savjetima i opomenama upozoravali na nužnost njegovanja tijela i duše, na potrebu umjerenosti, poštovanja drugih, razvijanja društva, poštovanja roditelja. Zahvaljujući dobrom poznavanju ljudske naravi, oni su prvi postavljali pravila za snalaženje u životu. To su bili: Tales iz Mileta, Solon iz Atene, Hilon iz Lakedemona, Pitak iz Mitilene, Bijant iz Prijene, Kleobul iz Linda na Rodosu i Mison iz Hena.

2. Utemeljitelj etike – Sokrat Nakon sedmorice mudraca bilo je još mislilaca koji su se bavili etičkim pitanjima. Pravi osnivač etike bio je poznati atenski ﬁlozof Sokrat (470. – 399. pr. Krista). On je učio da je krepost (vrlina) jednaka znanju. Ljudi griješe zato što ne znaju jer, kad bi znali, nitko ne bi mogao griješiti protiv znanja. Zato je najveću pozornost potrebno posvetiti ljudskom odgoju jer se vrlina može naučiti. On zahtijeva od svojih učenika: „Upoznaj sebe!“. To je početak etičkog raspravljanja, cilj i svrha moralnog djelovanja. Istina i moral za Sokrata su istovjetni pojmovi. Sokrat vjeruje u ljudski razum koji treba sve ispitati i reći kakvo je što, kako bi ljudi mogli činiti dobro što će koristiti pojedincu i zajednici. Njegovo je etičko učenje optimističko. Da bi se to postiglo, potrebno je ispuniti nekoliko uvjeta: 1) Potrebno je posjedovati razna dobra: a) dobra tijela – zdravlje, dobar izgled, b) društvena dobra – časti, podrijetlo, c) dobra duše – umjerenost, pravednost, hrabrost, mudrost; 2) Za sreću je nužno ispravno i mudro koristiti se tim dobrima. Mudrost je dobra sama po sebi. Da bi ljudi bili sretni nije dovoljno posjedovanje dobara, nego je potrebna krepost koja omogućuje njihovo mudro korištenje. Ta je krepost znanje. Sretan je onaj tko je postigao znanje.

3. Temeljni pojmovi: moral i etika Premda prvi mislioci nisu jasno formulirali etička načela, oni su u svom vremenu utrli put moralnom ponašanju. Izreke koje potječu od njih i danas mogu poslužiti kao mudri savjeti u svakodnevnom životu. Pojam „moral“ pripada čovjekovu svakodnevnom ponašanju u društvu. Moral (lat. mos, moris – običaj i narav), hrvatski ćudoređe, su društvena pravila ponašanja, norme kojih bi se svatko od nas morao pridržavati. Pod moralom se podrazumijeva stanje stvarno vladajućih normi nekog kulturnog kruga. U svakom društvu postoje pravila ponašanja kojih se čovjek drži, a da često nije toga ni svjestan. Primjerice, ako je netko pošten, istinoljubiv, plemenit, uredno obavlja svoje dužnosti, ne škodi nikome i drži se načela da ne čini drugomu ono što ne želi da se njemu čini, za njega kažemo da je moralan. Za onog koji laže, kleveće druge, krade, o svima loše misli, bahat je, lijen, ne poštuje običaje ni ljude, kažemo da je nemoralan. Znanost koja proučava moral zove se etika (grč. ethos – običaj, način na koji je neko živo biće naviklo živjeti u svojoj životnoj sredini; ethikos – moralan). Pravila ponašanja kojih se držimo u društvenoj zajednici nisu pisana poput zakona, ali ih se ljudi pridržavaju. Takva su pravila uobičajena i općeprihvaćena. Ona su nužna za funkcioniranje zajednice. S vremenom se mijenjaju. Jedna bivaju zamijenjena drugima. Etika i moral međusobno se odnose kao teorija i praksa. Moral se može deﬁnirati kao „oblik ljudske prakse, oblik djelatnoga, praktičnog odnošenja čovjeka prema svijetu, prema drugim ljudima, kao i prema samome sebi. Manifestira se u vrijednosnom procjenjivanju ljudskih postupaka i htijenja kao pozitivno ili negativno vrijednih (nevrijednih) pri čemu prvi odobravaju, žele, preporučuju, zapovijedaju, a drugi ne odobravaju, kude, osuđuju, zabranjuju. Moral, dakle, podrazumijeva moralni sud ili ocjenu koja se odnosi na neki postupak, držanje, ponašanje ili karakter pojedinca ili društvene grupe. Moralni sud ili ocjena izražava individualne, međuljudske i društvene odnose ispoljene kroz određene postupke. Moralni sud govori da je nešto dobro ili loše, a da bi se prosuđivalo o nečem kao o dobrom ili lošem, potrebno je posjedovati mjerilo ili kriterij. Mjerilo - kriterij za moralni sud pojavljuje se u obliku normi i pravila, koje govore koji su to modeli i oblici ponašanja kojih se treba držati. 37

Norme i pravila imperativni su i obvezni, propisani od društva ili nekog autoriteta. Bitno je i neprocjenjivo za svaki moral da je on dugotrajna prisila. Primjereno je naglasiti da je objekt moralne ocjene isključivo čovjek i njegovi postupci, jer čovjek posredstvom moralnih sudova procjenjuje i oblikuje samoga sebe u svom društvenom okružju. Moral je ljudska obveza čijim se izvršavanjem čovjek ostvaruje kao ljudsko biće. Pri kršenju morala kao vanjska sankcija javlja se društvena osuda i isključivanje iz grupe, a kao unutarnja sankcija – grižnja savjesti.

Svijest Za razvoj moralne svijesti čovjeka, potrebno je postojanje odgovarajuće subjektivno-psihološke pretpostavke. Naime, nema moralnosti bez određenog stupnja svijesti, znanja, savjesti i volje. S v i j e s t se izražava kao osobnost planiranja i predviđanja postupaka i njihovih posljedica. Jedino čovjek kao svjesno biće može postavljenim ciljevima i budućim stanjima koje je zamislio, odrediti sadašnje stanje, oblikovati ga i voditi prema budućem željenom stanju, pa može reći da je temeljna vremenska dimenzija za čovjeka upravo budućnost. Za moralnu praksu svijest je bitna iz razloga što omogućava uvid u posljedice ljudskih postupaka u odnosu na pojedinca i društvo kao cjelinu. U ﬁlozoﬁji se ova čovjekova sposobnost smatra temeljnom značajkom ljudskosti po kojoj se čovjek izdvaja od ostalih živih bića i koja mu daje sposobnost graditelja. Za donošenje moralnih sudova bitno je prije svega poznavanje ljudi i ljudskih odnosa.

Savjest Savjest se izražava kao izraz ocjene vlastitih postupaka temeljem svijesti o posljedicama postupaka i razvijenoga osjećanja dužnosti i obveznosti. Ocjenjujući svoje postupke sa stajališta poštivanja potreba drugih ljudi (altruistička osjećanja) pojedinac razvija osjećanje moralne dužnosti i 38

obveze. Uz altruistička osjećanja, osjećanja dužnosti i obveze, nužno je za savjest da pojedinac ima spoznaju o tome što je dobro, a što je loše, tj. zlo. Savjest se deﬁnira kao moralna samo-ocjena, kao moralni sud osobe o sebi samoj, koja prati osjećanje zadovoljstva ili nezadovoljstva sobom. To je jedna vrsta emotivnog stanja u kojem pojedinac temeljem spoznaje što je dobro, a što loše, izriče moralni sud o vlastitim postupcima, pokušavajući svoje postupke promatrati očima drugih ljudi. Savjest može biti ispravna, neispravna i površna. Savjest na neki način predstavlja naše objektivno ogledalo i kroz nju se podvajamo kao ličnost u onog tko donosi sud i onog na kojeg se sud odnosi. Čovjeka karakterizira čin, djelovanje, iako i druga bića djeluju. Čovjek u životu djeluje nužno. Dok čini to što čini - pronalazi odgovore na pitanje, zašto to čini? Čovjek je vječito usmjeren prema drugom čovjeku i u tom odnosu s drugim želi pronaći sebe, te shvaća svoju ovisnost o drugima, svoju osobnost, tako različitu od drugih osobnosti. Shvaćajući sebe u odnosu na druge, on spoznaje bit, srž svog postojanja i objašnjava svrhu svog "ja". Među drugim bićima jedino je čovjek e t i č k o b i ć e.

4. Etika kao ﬁlozoﬁja morala 4.1. Predmet etike Kada spomenemo riječ predmet, naše nas predodžbe upućuju na nešto tvarno ili stvarno. Kao što školski predmeti nisu materijalno stvarni, već sadrže znanje pohranjeno ili u ljudskome pamćenju ili u knjigama, kompjuterskim zapisima, itd., tako je i s moralom kao predmetom etike. Moral je sadržan upravo u ljudskome znanju i na paradoksalan način predstavlja stvaran predmet samo u ljudskim mislima i djelovanju. U užem smislu predmet etike je moral i moralno djelovanje. Etika ispituje načela toga djelovanja, nastoji ih dokazati i objasniti. No, moral obuhvaća kako pojedinačnu razinu mišljenja i ponašanja, tako i društvene norme, običaje, zakone koji upravljaju tim ponašanjem, itd. Stoga, da bi ispitala sve te elemente morala, etika mora istražiti antropološke značajke 39

čovjeka kao bića i društveno-povijesne uvjete njegova života. Ona se ne smije svesti samo na opisivanje tih značajki i uvjeta kako to čini sociologija ili teorija društva. Predmet etike u širem smislu nije samo čovjek u svojemu moralnom djelovanju u konkretnim društveno-povijesnim uvjetima. Etika raspravlja o tome kakav treba biti ljudski život, kako je rekao Sokrat. Ona, dakle, ima uputno, usmjeravajuće, normativno obilježje. To znači da ne govori o onome što jest, nego o onome što treba biti. Etika se, dakle, odnosi na jedno predmetno područje koje, osim stvarnosti, obuhvaća i svijet vrijednosti – onoga što treba biti. Upravo je stoga ona filozofska, a ne, primjerice, sociološka ili pravna disciplina. Potonje discipline proučavaju ono što jest, dakle društvo i pravni sustav, opisuju svoj predmet, objašnjavaju zbivanja, itd. Filozofija ne govori samo o tome što jest, nego i o tome kako treba biti. Njegovanjem vlastitih kreposti zadobivamo povjerenje ljudi s kojima živimo u zajednici. Koje su vrline potrebne da bi čovjek izgradio dobar odnos prema drugima? Zlatno pravilo kreposnog ponašanja izrekao je još Konfucije i uči nas: ne čini drugome ono što ne želiš da se čini tebi, a grčki filozofi često su ga ponavljali. Isus ga je potvrdio, navodeći ga kao osnovicu međuljudskih odnosa.

4.2. Metode etike Metoda je, općenito govoreći, način na koji nešto spoznajemo. U njoj je sadržan određeni obrazac postupaka. Metode su u međusobnoj ovisnosti s predmetom istraživanja: one trebaju biti primjerene naravi predmeta. Ovisno o shvaćanju predmeta etike, izdvaja se nekoliko osnovnih metoda. Metoda utemeljenja etike najčešće je i metoda argumentacije u pojedinačnom slučaju. Pojasnimo najvažnije metode na primjeru jedne norme: Poštuj svoje roditelje!. 4.2.1. Hermeneutička metoda – metoda sabiranja povijesnog, tradicijskog iskustva moralnog djelovanja. Ona uvažava pojedina mnijenja, uvjerenja, običaje, nastojeći izvući one postavke koje su zajedničke, koje su međusobno vezane ili koje je moguće povezati. Hermeneutičar razumijeva djelovanja sa stajališta prethodnoga iskustva. Središnja metoda je analiza pisanih i nepisanih dokumenata, ispitivanje religijskih zapovijedi, kulturnih obrazaca ponašanja, itd. O odnosu prema roditeljima nalazimo mnogo podataka u religijskim tekstovima, mitovima, lijepoj književnosti, možemo koristiti stare obiteljske fotograﬁje, itd. 40

4.2.2. Dijaloška i diskurzivna metoda – svojstvena je većini etika koje su utemeljene u argumentacijskoj raspravi. Uzorni primjer te metode pružaju Platonovi spisi. Svaki sudionik rasprave iznosi svoje argumente koji se međusobno uspoređuju, korak po korak dokazuju, a istodobno se ispravljaju pogreške u dokazivanju. Diskurzivna metoda polazi također od pred-znanstvenih, naivnih stavova sudionika diskursa. Oni se provjeravaju s težnjom postizanja konsenzusa svih sudionika. U diskursu svaki sudionik polaže pravo na važenje njegova vlastitog stava. Ono što se dogovori, postaje norma djelovanja. U našem primjeru vjerojatno bi trebalo doći do dijaloškoga slaganja različitih dobnih skupina. Kako nas povijest upozorava, sukobi naraštaja vrlo su česti, što znači da je to slaganje teško postići. 4.2.3. Jezičnoanalitička metoda – ona ispituje uvjet mogućnosti utemeljenja etike analizom jezičnih iskaza. Usredotočuje se na iskaze u kojima se pojavljuju pojmovi s moralnim obilježjem: dobro, zlo, vrijedno, korisno, nekorisno, dopušteno, zabranjeno, itd. Istražuje značenje tih pojmova kako u govornome aktu pojedinca, tako i sa stajališta dogovorenih, prihvaćenih značenja. U našem primjeru, to bi značilo analizu samoga pojma poštovanja. Prije svega, u središtu analize našlo bi se pitanje može li se reći: dobro je poštovati roditelje. Ako to nije moguće utvrditi, to uopće nije moralni problem. 4.2.4. Kazuistička metoda – postupak kojim se nastoji ustanoviti pravilo djelovanja u određenim, napose snažnim sukobima savjesti. Pretpostavka je postojanje skupa pravila koja mogu služiti kao opća načela. Ako općih načela nema, mogu poslužiti već provjerene odluke u sličnim situacijama. Zatim se ispituje koja bi načela bila primjerenija u pojedinačnim situacijama, napose ako se može odlučivati na temelju više načela. U našemu primjeru načelo poštovanja moglo bi se kositi s načelom istinoljubivosti ili opće dobrobiti (ako netko, poštujući roditelje, ne osporava njihove pogrešne stavove). 4.2.5. Induktivna metoda – pojavljuje se u različitim inačicama. To je postupak kojim se iz pojedinačnih slučajeva djelovanja nastoje spoznati opći zakoni. Riječ je zapravo o iskustvenome poopćavanju, primjerice, u dovoljnome broju slučajeva shvatili smo je li nešto ispravno ili nije uočavajući moguće posljedice. Opća moralna pravila tako su stečena našom sposobnošću povezivanja (klasiﬁciranja) različitih situacija. Indukcija pretpostavlja da točno opisujemo situacije poštovanja prema 41

roditeljima, da ih međusobno razlikujemo – situacije skrbi, situacije davanja počasti, itd. – i da utvrdimo što je dobro ili loše prema posljedicama djelovanja u tim situacijama. Kako smo vidjeli, etika se ne služi jednom jedinstvenom metodom. To je zbog toga što kao ﬁlozofska disciplina razmišlja i o samoj metodi. Ostale pak znanosti pretpostavljaju svoju metodu, razmišljajući samo koja je metoda najprimjerenija određenom postupku.

5. Etika i prirodne znanosti Oblici djelovanja, koje može imati dobre i loše posljedice, dakle može biti predmet etičkoga vrjednovanja, u današnjem su svijetu povezani s napredujućim znanstvenim postupcima i tehničkim pomagalima. U suvremenome zapadnom svijetu znanost postaje osnovna poluga društvenoga razvitka. Znanstvena istraživanja, uporaba visokorazvijene tehnologije, ulaze u sva područja ljudskoga života. Nekada se smatralo da znanost treba promatrati i opisivati predmete istraživanja. Novovjekovna je znanost eksperimentalna, ona samo ne promatra, ona proizvodi uvjete u kojima promatra, izrađuje tehnička pomagala kojima promatra i, naposlijetku, mijenja predmet promatranja. Svrha pak znanstvenih otkrića nije povećanje znanja o nekome predmetnom području, već primjena tih znanja. Engleski ﬁlozof F. Bacon izrekao je krilaticu novo-vjekovlja: znanje je moć. Osnovno je etičko pitanje služe li ta otkrića dobru čovjeka i čovječanstva. Dapače, njemački etičar H. Jonas smatra da etika više ne smije biti antropocentrična, usmjerena isključivo na čovjeka. Ona mora uzeti u obzir da upravo čovjek svojom tehnologijom utječe na prirodu u cjelini. Etička stajališta koja napose promišljaju odnos čovjeka spram cjeline živoga jesu: ekoetika i bioetika. - Ekoetika paradigmu moralnoga djelovanja nalazi u obzirnome odnosu spram ekosustava u kojemu čovjek živi. - Bioetika se bavi moralnim problemima vezanim uz životni svijet čovjeka. Danas praktično sve znanosti zadiru u životni svijet, mijenjaju ga i čine prijepornim čak i samo određenje života. Biologija proučava građu stanice, načine nasljeđivanja; kemija proučava ustrojstvo molekularnog svijeta; 42

fizikalne je zakonitosti napose bitno poznavati pri izradi tehnologije kojom se prve dvije znanosti služe, itd. Nobelovac A. Schweitzer stoga ističe da bi temeljno načelo suvremene etike trebalo biti – strahopoštovanje pred životom. Shvaćajući s vremenom da osnovno pitanje suvremene etike nije što znanosti mogu, već što smiju činiti, sami znanstvenici ustanovili su kodeks znanstvenoga rada. Tako danas možemo govoriti o profesionalnim etikama. Njemački etičar R. Hegselmann navodi šest mogućih značenja riječi etika znanosti: 1) profesionalna etika – pruža normativna određenja znanstvenicima, primjerice kodeks ponašanja; 2) etika eksperimentiranja – promišljanje o dopustivosti eksperimenata koji bi mogli, makar i minimalnom mogućnošću, oštetiti prava čovjeka ili imati negativne posljedice; 3) etika odgovornosti za posljedice – bavi se pitanjem u kolikoj mjeri znanstvenik može dogledati moguće posljedice svojega otkrića; 4) etička obveza stručnjaka – znanstvenici posjeduju više znanja o pojedinim problemima, tako da je njihova dužnost savjetovati manje upućene, založiti se za istinu; 5) moralni problemi financiranja i korištenja znanosti – znanost je skupa pa se postavlja pitanje svrhe financiranja; 6) pitanje korisnika znanstvenih istraživanja – industrija, vojni kompleks, školstvo, itd.

5.1. Etika i biologija Etika je oduvijek vezana uz pojam života. Već je Aristotel rekao da osnovni predmet etike čini sretan, blažen život jer svi ljudi žele sretno živjeti. Biologija je pak upravo znanost o živim bićima, od biljaka preko životinja do čovjeka. Sama činjenica da je čovjek biološko biće i da je njegov organizam podložan biološkim zakonitostima čini tu znanost s etičkog aspekta možda i najzanimljivijom prirodnom znanošću. 43

Tako se zahvati na samome čovjeku poput citoloških ili genetskih istraživanja smatraju moralno dopuštenim ako služe cjelovitoj viziji čovjeka.

5.2. Etika i medicina Liječništvo je profesija koja je imala prvi povijesni etički kodeks, poznatu Hipokratovu prisegu. Liječništvo je u staroj Grčkoj bilo uzor moralnoga djelovanja. Smatralo se da je čovjek dužan činiti drugome dobro upravo onako kako liječnik skrbi za ozdravljenje bolesnih. Renesansni ﬁlozof Paracelsus smatrao je, dapače, da liječnik utjelovljuje lik samoga Krista jer iz ljubavi prema bližnjima čini sve kako bi im povratio i očuvao zdravlje. Pritom treba imati na umu da se zdravlje ne shvaća u uskome biološkom značenju, već upravo kao duhovna kakvoća čovjeka. Odnos tjelesnoga i duhovnoga zdravlja često se prispodobljuje odnosu izvanjske i unutarnje slobode: kao što izvanjska sloboda čini samo pretpostavku za slobodu kao samoodređenje osobe, tako i tjelesno zdravlje nije samo sebi svrha. Ono je pretpostavka zdravoga života shvaćenoga kao dobar život. Ta se postavka ističe napose u današnjemu svijetu kada se napretkom medicine smanjuje trpljenje od opasnih tjelesnih oboljenja, ali se, s druge strane, povećavaju opasnosti tzv. psihičkih oboljenja. Toj skupini treba oprezno pridružiti i sve anomalije ponašanja, delikvencije, devijantnosti, ovisnosti, itd. 5.3. Etika i tehnologija Čovjek je proizvodno biće, biće koje stvara, mijenja svoje okružje. Nije samo misaono i moralno biće, već stječe umijeća i služi se njima – a taj aspekt ljudskih odnosa zovemo tehnika. Tehnologija stvara nove pojave u prirodi, ona mijenja prirodno okružje i sve ga više čini umjetnim (istraživačke stanice, nuklearne stanice, industrijska postrojenja). U novije se doba predlaže etika odgovornosti kao etika tehnološke civilizacije, pa se smatra da svaki znanstvenik i i tehnolog mora predvidjeti sve moguće posljedice svojeg djelovanja. Znanstvenici čak predlažu osnivanje stručnih tijela koja bi nadzirala primjenu novih tehnoloških otkrića. 44

6. Etika i ljudska prava Pravo pripada osobi, ono je nepovrediva svojina, svojstvo osobe. Koncepcija ljudskih prava utemeljuje, određivanjem osnovnih prava osobe, ono što je nepovredivo u svim društvenim uređenjima. No ta pripadnost prava osobi nije, povijesno gledano, utvrđena za sve osobe. Osobnost je značajka koja se drugima pridaje prema slici čovjeka koja vlada u nekoj kulturi. U starim društvima robovi nisu smatrani osobama; čitavu povijest čovječanstva traju rasprave o tome je li ženska osobnost jednako vrijedna muškoj, itd. Unutar društva koje se poziva na slobodu i jednakost još uvijek postoje skupine stanovništva koje ne mogu uživati svoja ljudska prava. Stoga je potrebno najprije podijeliti ljudska prava na: a - temeljna ili osobna prava - njima se štiti fizički i duhovni integritet čovjeka. To je pravo na život, pravo na slobodu, pravo na jednakost, pravo na zaštitu integriteta osobe, itd.; b - politička prava - prava koja čovjek ima kao član zajednice. To je, prije svega, biračko pravo – čovjek ima pravo birati i biti biran. Toj skupini pripada, primjerice, pravo na azil, sloboda tiska, itd.; c - gospodarsko-socijalna prava – određuju jednakost na tržišnome i socijalnom području. To je prije svega, pravo na rad, pravo na obrazovanje, pravo na uvjete rada, pravo na zdravstvenu zaštitu. Klasifikacija prava katkada skreće pozornost s činjenice da su ona bitno povezana, međuovisna. Ako se uskraćuju temeljna prava, narušena su i neka od ostalih prava, kao i obratno. Isto tako, moguće je da se prava deklarativno proglašavaju, a u društvenom životu ne poštuju. Primjerice, u bivšem socijalističkom sustavu pravo biranja bilo je zajamčeno, ali samo unutar, tzv. delegatskoga sustava. Isto je tako pravo na rad zajamčeno, ali država ne osigurava mogućnost zaposlenja za sve članove, što se posebno odražava na zaposlenost mladih danas. Verbalno prihvaćanje ljudskih prava često služi prikrivanju nepravednih odnosa u društvu. Ona su neotuđiva čovjeku, ali se ostvaruju samo u pravednim odnosima – kako u osobnome ophođenju ljudi, tako i na političkom i gospodarskom području. Osnovna ljudska prava podijelit ćemo u pet osnovnih kategorija: 1. vitalna (fiziološka) prava – predstavljaju mogućnosti osobe nužne za fizičko postojanje, biološke i materijalne potrebe te osobe; 45

2. osobna prava – predstavljaju mogućnosti uzdržavanja, izražavanja, razvoja i zaštite moralne i psihološke individualnosti osobe, kao i duhovnosti te osobe; 3. kulturna (humana) prava – osiguravaju pristup duhovnim dosezima čovječanstva, usvajanje i korištenje istih, kao i sudjelovanje u budućem razvoju takvih postignuća; 4. ekonomska prava – predstavljaju mogućnost osobe da u potpunosti iskoristi svoje potencijale i talente, kako bi postigla samoispunjenje i zaradila sredstva za život kroz sudjelovanje u proizvodnji materijalnih i drugih vrijednosti; 5. politička prava – dozvoljavaju osobi da sudjeluje u državnom i društvenom životu, da utječe na djelovanje različitih državnih tijela i društvenih organizacija koje su uključene u političko djelovanje.

7. Poslovna etika ili etika poslovanja U posljednjih nekoliko godina poslovna etika je sve češće tema razgovora u poslovnim krugovima. Na popularizaciju i učestalije promišljanje o poslovnoj etici utjecalo je više motiva. Jedan od najvažnijih je poslovni neuspjeh ili gubitak ugleda te pad vrijednosti na tržištu nekih svjetski poznatih poduzeća. Neodgovorni pojedinci i same organizacije svojim odlukama i djelovanjem nanose velike gubitke. Te propuste je vrlo teško ili gotovo nemoguće nadoknaditi. Tko može jamčiti da će poduzeću povratiti jednom izgubljeni ugled? Svjesni istinitosti činjenice, mnogi su započeli ozbiljnije voditi brigu o etici u poslovanju. U prilog tomu ide i činjenica da se svake godine provodi i izbor tvrtki koje svoje poslovanje najuspješnije vode u skladu s poslovnom etikom.

Što je poslovna etika? Ako posao deﬁniramo kao djelovanje s ciljem ili kao misiju, a etiku kao znanost koja uređuje i promišlja pravila ljudskog ponašanja, poslovna etika bi bila primjenjivanje ili uvažavanje etičkih načela u svim poslovnim aktivnostima. Praktično provođenje etičkih načela u poslovnom svijetu ključni je problem poslovne etike. Poslovnu etiku ne možemo izjednačiti s čistom etikom, jer 46

je polje njenog djelovanja između težnje za dobiti i čistih etičkih načela, kao što su istina, prijateljstvo i slično. Kod poslovne etike, za dobro obavljeni posao očekujemo da i druga strana izvrši svoj dio obveze. Etičnost se ogleda u izvršavanju ciljeva svih dogovorenih strana. U poslovnom djelovanju gotovo ništa ne činimo samo za opće dobro, nego je prisutna i osobna korist, odnosno dobit. Etičnost se u poslovnom svijetu odnosi na korektno izvršavanje preuzetih ciljeva za koje smo odgovorni drugoj strani. U suvremenom društvu poslovanje se obavlja uglavnom za novac, premda npr. umjetnici, liječnici ili znanstvenici veliki dio svog djelovanja razmjenjuju za ugled, moć i slično. Poslovnu etiku, dakle, trebamo shvatiti i šire od pojma dobiti. Iz poslovne etike isključeni su oni koji obavljaju posao, a za njega ne primaju nikakvu korist (npr. saborski zastupnik koji ne prima nikakav oblik naknade, za posao koji obavlja nije subjekt poslovne etike). Svaki gospodarski subjekt ima odgovornost i treba poštovati etičke vrijednosti ljudi, zajednice, ali i prirodni okoliš. Iz toga možemo zaključiti da etičko poslovanje nije ništa drugo nego poslovanje u skladu s prirodom. Hrvatski odbor za poslovnu etiku tvrdi: «Ako tvrtka nije etična, ne može biti ni odgovorna, stoga je etičnost nužan preduvjet za izgradnju društveno odgovorne poslovne sredine». Promišljanja i saznanja o poslovnoj etici pomažu nam da se bolje snalazimo kod etičkih dvojbi koje svakodnevno susrećemo. U kritičnim situacijama, i dobra osoba može donijeti lošu odluku. Poslovna etika pridonosi poslovnom uspjehu i pomaže nam pri osobnoj izgradnji.

Faktori koji utječu na etično ponašanje organizacije

Izvor: prilagođeno prema Daft, R. L.: Organization Theory and Design, Thompson SouthWestern, Ohio, 2004., str. 376.

Proces donošenja etične odluke

Izvor: prilagođeno prema Sikavica, P., Bebek, B., Skoko, H., Tipurić, D.: Poslovno odlučivanje, Informator, Zagreb, 1999., str. 121. - 144.

Donošenje etičke odluke To je cjelina prihvatljivih oblika djelovanja u poslovnim organizacijama ili cjelina načela i standarda koji određuju prihvatljivo djelovanje u poslovnim organizacijama i promicanje društvene organizacije. Temeljna moralna ispravnost u poslovnoj etici se sastoji uglavnom od: 1. dobrih običaja čija se primjena drži elementarnom pristojnošću ili kultiviranošću; 2. većina tih dobrih običaja kodiﬁcirana je u zakonima, podzakonskim aktima i uredbama; 3. u etičkim kodeksima pojedinih grana poslovanja i struka. 49

Navedeni pravni akti postoje kako bi ohrabrili poslovne ljude da djeluju sukladno mjerilima, vrijednostima, stavovima i oblicima djelovanja društva u kojem posluju. Dakle, kao minimum moralne ispravnosti u poslovnoj etici postavlja se zakonsko ograničenje. 7.1. Uloga etike u poslovanju Prvo, najvažnije i presudno je uvidjeti kako problemi i rješenja poslovne etike nadilaze pravnu regulativu poslovanja (onoga što je zakonom dopušteno ili zabranjeno) i ekonomsku dimenziju poslovanja (proﬁt kao cilj). Ipak, moralna dimenzija poslovanja izgrađuje odnose povjerenja među kolegama u poslu i u poslovnim odnosima. Kako je to teško postići, postoje konzultantske tvrtke koje pružaju pomoć kompanijama koje žele izbjeći etičke probleme u poslovanju i utemeljiti povjerenje među zaposlenicima.

Poslovna etika u poslovnoj praksi Republike Hrvatske Unatoč jako razvijenoj “industriji” etike u svjetskoj poslovnoj praksi, jakom naglasku na nužnost uspostave etičnog upravljanja organizacijom i naglasku na organizaciji koja promiče društvene vrijednosti te je društveno odgovorna, poslovna praksa u Hrvatskoj još uvijek u određenim područjima zaostaje za svjetskom praksom. Nacionalno vijeće za konkurentnost u svojim Preporukama za povećanje konkurentnosti među najproblematičnije čimbenike poslovanja u Hrvatskoj, između ostalih, navodi i lošu radnu i poslovnu etiku. Taj zaostatak vidljiv je kod malih i srednjih poduzeća koja u maloj mjeri imaju razvijeni sustav upravljanja poslovnom etikom, za razliku od velikih poduzeća hrvatskoga gospodarstva koja su prihvatila svjetske trendove i uvidjela da njihova uspješnost ovisi i o implementiranju poslovne etičnosti u svakodnevno poslovanje. Najviše je to vidljivo preko etičkih kodeksa koji su razvijeni u vodećim hrvatskim poduzećima te njihovoj uključenosti u društvena djelovanja. Kao što je prethodno navedeno, etički kodeks predstavlja tek početni stupanj primjene poslovne etike u poslovanju, no vidljive su i naznake daljnjeg razvitka u pogledu etičnog poslovanja. 50

Istraživanje UNICEF-a (2003.) o društvenoj odgovornosti poduzeća u Hrvatskoj pokazalo je da je na uzorku od 100 poslovnih organizacija, čak 99% bilo uključeno u neki oblik “davanja”. Doniralo je 94%, sponzoriralo 73%, a 29% poslovnih organizacija je bilo u nekom obliku društvenog partnerstva. Nalazi drugog neovisnog istraživanja (2004.) ukazuju na tri dominantna područja društveno odgovornog poslovanja u Hrvatskoj – ulaganja u tehnologiju i sustave upravljanja koji pogoduju zaštiti okoliša, ulaganja u razvoj ljudskih potencijala (posebice edukaciju) te ulaganja u lokalni društveni razvoj donacijama lokalnim udrugama građana i javnim ustanovama, posebice radi skrbi za djecu, bolesne i nemoćne. Hrvatska još uvijek nije dosegla svoje granice kada su u pitanju zakoni o poslovnoj etici i društvenoj odgovornosti. Brojni su primjeri koji to potkrepljuju, a možda kao najveći, ističe se nejasna privatizacija te sama državna uprava velikim dijelom korumpirana i birokratizirana. No, kao što navodi i Bežovan /3, str. 30./, proces globalizacije i prisutnost stranih poduzeća na hrvatskom tržištu potaknut će izgradnju novih društvenih mreža s naglaskom na etičnom djelovanju te širenje kulture društvene odgovornosti. Pred organizacije se postavlja uvjet društveno odgovornog ponašanja koje počiva na temeljnim etičkim principima. Ti etički principi trebaju biti ukomponirani u svaku organizaciju prije svega putem etičkih standarda same organizacije koji se manifestiraju preko etičkih kodeksa, etičkih odbora, treninga te postaju sastavni dio organizacijske kulture. Zaposleni, iako prethodno već imaju razvijeni sustav vlastitih etičkih standarda, trebaju prihvatiti etičke standarde organizacije i raditi u interesu organizacije u postizanju društvene odgovornosti i etičnog poslovanja. Društvena odgovornost ne samo da omogućuje organizaciji prepoznatljivu sliku u okolini, već kao i djelovanje u skladu s etičkim standardima, privlači nove zaposlene, motivira i zadržava već prethodno zaposlene, omogućuje dugoročnu konkurentsku snagu i sliku organizacije kao “uzornog građanina”.

7.2. Etika inženjera Etika inženjera morala bi biti tema u okviru svih tehničkih katedri i njihovih nastavnih programa, zaključak je u članku „Podučavanje etike inženjera“ u kojem autorica prof. Ksenija Mance s Tehničkog fakulteta Sveučilišta u Rijeci proučava prisegu „Čestitost inženjera“. 51

Ova je prisega predstavljena je na Jedanaestom godišnjem sastanku Vijeća inženjera za profesionalni razvoj od strane Odbora o principima etike inženjera i jednoglasno je prihvaćena. Američko vijeće inženjera za profesionalni razvoj, ili jednostavno Vijeće inženjera za profesionalni razvoj, VIPR utemeljeno je 1932. Kasnije je to postalo Akreditirano Vijeće za tehniku i tehnologiju, AVTT, profesionalno tehničko tijelo posvećeno naobrazbi, akreditaciji, propisu i profesionalnom razvoju tehničkih stručnjaka i studenata u Sjedinjenim Državama. Ono postavlja standarde i objavljuje kodekse etike i ostale materijale za inženjere i tehničke fakultete i organizacije u Sjedinjenim Državama. Etika prema Websterovom enciklopedijskom neskraćenom rječniku je grana filozofije koja se bavi vrijednostima koje se odnose na ljudsko ponašanje s obzirom na pravičnost i neispravnost izvjesnih postupaka i s obzirom na valjanost i nevaljanost motiva i nakane takvih postupaka. Etika inženjera je tip profesionalne etike i kao takva se mora razlikovati od osobne etike i etičkih dužnosti koje možda možemo imati kao nosioci ostalih društvenih uloga. Etika inženjera se bavi pitanjem kakvi bi trebali biti standardi u inženjerskoj etici te kako primijeniti te standarde na pojedine situacije. Tekstovi kodeksa i prisege pokazuju „kodificirano znanje” koje se izražava u standardiziranom i kompaktnom formatu da bi se mogao lako i jeftino prenositi, provjeriti, pohraniti i reproducirati. Budući da se vrijeme i svijest mijenjaju te da u zadnje vrijeme postoje sve više važnih spornih točaka u tehničkim profesijama, „Prisega inženjera“ zaslužuje našu pozornost. Na pitanje zašto bi tehnički fakulteti i organizacije u Hrvatskoj trebale sastaviti „Prisegu inženjera“ i norme etike odgovori su: - da se pokaže moralna zrelost i odgovornost, - da se promiču visoki standardi tehničkog zvanja i „održivi razvoj“, - da se pokaže da su etički standardi profesije u skladu sa zajedničkim propisima i zakonima, - da se pokaže da etički standardi profesije čak nadilaze zajednički prihvaćenu moralnost, - jer se etička sporna pitanja u novoj tehnologiji moraju riješiti. Tehnička profesija je ugledno zvanje i poziv koji je od ogromne važnosti za naše društvo. Međutim, inženjeri ne bi trebali pokazivati pretjeranu 52

oholost ili ponos nad svojim postignućima pri radu u svojoj profesiji niti bi trebali držati monopol nad profesijom kao statusni simbol. Moralna odgovornost i obveze prema društvu kao cjelini su na prvom mjestu. Većina kodeksa naglašava više profesionalni ugled nego moralnu odgovornost, obvezu, stabilnost okoliša i promicanje održavanja okoline. Termin „održivi razvoj“ koji je najprije popularizirala Svjetska Komisija za okolinu i razvoj, a koju su sponzorirali Ujedinjeni narodi, deﬁniran je kao “razvoj koji zadovoljava potrebe sadašnjosti bez da se kompromitira sposobnost buduće generacije da zadovolji svoje vlastite potrebe.” Poštenje je bitna komponenta povjerenja pri traženju svojih prava ili procjena koje se zasnivaju na pristupačnim podacima. Neki kodeksi etike sugeriraju da bez povjerenja jedna organizacija ne može funkcionirati učinkovito. Kodeks prisege treba osloviti i profesionalnu odgovornost i autonomiju inženjera u odnosu prema menadžeru. Mnogi inženjeri se suočavaju, međutim, s dvojbom, biti lojalan kompaniji i poslodavcu ili biti odgovoran prema društvu u cjelini. Inženjeri najvažnijim smatraju dobrobit javnosti - javno dobro. Što se smatra javnim dobrom? Semantičko značenje izraza javno dobro aludira na etički pojam „dobro” i na boljitak prilikom političkih odluka, i to značenje se ne bi trebalo brkati s ekonomskim konceptom javnih dobara premda su ta dva koncepta vrlo slična. U ekonomiji, javno dobro je određeno ponajprije prema činjenici da je nemoguće isključiti potrošnju javnog dobra. Javno dobro je deﬁnirano kao: …dobro koje svi uživaju zajednički u smislu da svaka individualna potrošnja takvog dobra ne vodi do toga da se oduzima od bilo koje druge individualne potrošnje tog dobra … Javna dobra obuhvaćaju programe za javno zdravstvo i socijalnu skrb, obrazovanje, istraživanje i razvoj, nacionalnu i obiteljsku sigurnost, ceste i čistu okolinu. Osim javnih dobara postoje javna zla, tj. činjenje nedjela koja mogu imati negativne efekte eksternalija (poput zagađivanja). Sporna pitanja u vezi s javnim dobrima ponekad se zovu tragedy of commons (tragedija zajedničkog vlasništva) zbog zlorabljenja javnih dobara. Primjer iracionalnog pristupa općem dobru i iracionalnog razvoja javnih dobara (obratite pozornost na različita značenja tih dviju fraza) je Three Gorges Dam u Kini koja premošćuje rijeku Yangtze. S spremnikom koji je dugačak preko 600 km, to je najveća riječna brana i najveća hidroelektrana na svijetu. 53

Premda postoje ekonomske prednosti zbog kontrole poplava i iskorištavanja energije vode, potaknuta su mnoga ekološka pitanja, jer se negativno djelovanje brane na okoliš ne može više popraviti; šteta je učinjena životinjskom svijetu regije, kvaliteti vode, lokalnim stanovnicima, vrijednim arheološkim i kulturnim mjestima, a došlo je i do odrona zemlje, erozije tla, zagađenja vode, i prijepora koji su prouzročeni nestašicom zemlje i vode. Pitanje je možemo li žrtvovati naš okoliš u zamjenu za privremeni ekonomski boljitak. I može li se, uostalom ova prisega inženjera modiﬁcirati tako da se osvrne na okoliš? Kao primjer možemo spomenuti kodeks ADGI (Američko Društvo Građevinskih Inženjera) koji tvrdi da se inženjeri trebaju obvezati na poboljšanje okoliša i povećanje kvalitete života te da će inženjeri najvažnijim smatrati sigurnost, zdravlje, boljitak javnosti te da će se nastojati pridržavati principa održivog razvoja pri vršenju svojih profesionalnih dužnosti. Kodeks etike IIEE (Instituta Inženjera Elektrotehnike i Elektronike), svjetske vodeće strukovne udruge za unapređenje tehnologije, tvrdi da će se članovi IIEE opredijeliti za najviše etičko i profesionalno vladanje te se slažu da će prihvatiti odgovornost pri donošenju odluka u skladu sa sigurnošću, zdravljem i blagostanjem društva i da će promptno otkriti činjenice koje bi mogle ugroziti javnost ili okoliš; to je bilo prihvaćeno od strane IIEE Odbora Upravitelja, 2006. g. Tako je riječ okoliš eksplicitno spomenuta u kodeksu. Prisega inženjera ima kratku jezičnu formu i stoga zahtijeva učinkovitu semantičku i jasnu komunikaciju koja neće završiti nesporazumom ili potcjenjivanjem normi etike. Kada se uvodi nova tehnologija, njene nenamjerne potencijalne posljedice neće biti poznate desetljećima kasnije. Zbog toga se mora poboljšati razumijevanje nove tehnologije, tehničke kompetentnosti i njene odgovarajuće primjene. Kada uvodimo novu tehnologiju, inženjeri moraju razmotriti ﬁzičku i ekološku sigurnost. U tom kontekstu moramo imati na umu da čovjek i okoliš znatno utječu jedan na drugog. Sve je usko isprepleteno, a zemaljski međusobno povezani ekosustavi nalaze se pod ekstremnim pritiskom. Upravo zbog toga odgovornost tehničke profesije je da podržava ravnotežu u prirodi. „Život i okoliš razvijaju se zajedno kao jedan sustav tako da vrsta koja napušta svoje najuže srodstvo ne samo da će baštiniti okoliš već se i okolina sama koja favorizira najuže srodstvo održava.” James Lovelock 54

je formulirao hipotezu Gaia koja nam pruža zanimljivu ideju o interakciji ﬁzičkih, kemijskih, geoloških i bioloških procesa na Zemlji. Etički standardi su uključeni u prisegu inženjera te se implicira da ako nečiji menadžer, poslodavac ili nadređeni ne djeluje da bi riješio, zaustavio ili ublažio opasnosti od ozbiljne osobne ili društvene štete, treba uputiti poštenu kritiku ili čak javno progovoriti („zazviždati”) kako bi se što je moguće više smanjio rizik, priznale i ispravile greške, prekršaji ili negativne posljedice. Etički unutarnji sud stručnjaka bi trebao biti odlučujući vodič pri odlučivanju da li da se „zazviždi” ili ne. Budući da su etički principi stvar integriteta i poštenja, oni bi trebali uvijek imati veći prioritet. Stručnjaci u tehničkom zvanju moraju minimizirati kvarove, bilo koju štetu učinjenu drugima i bilo koje ekološko djelovanje, a kad je potrebno trebao bi se tražiti savjet od drugih tehničkih profesija. Da bi se izbjegle opasnosti koje prijete društvu, stručnjaci u tehničkom zvanju imaju ogromnu odgovornost pri deﬁniranju primjerene i neprimjerene upotrebe tehničkih resursa, sustava i tehnologija. Stručnjaci tehničke profesije osjećaju odgovornost da dijele tehničko znanje i stručno usavršavanje ne samo s mlađim članovima, kolegama i suradnicima već i s javnošću. Stručnost, osobna odgovornost za stručni rad, povjerljivost informacija, poštenje, integritet, pošteno postupanje i doprinosi drugih moraju se priznati, moraju im služiti na čast, a na to ih obvezuje ne samo prisega inženjera već i ugovor ili zakon. Mito se ne smije prihvatiti, a maliciozne radnje kao nanošenje štete drugima mora se izbjegavati. Sve osobe bit će tretirane jednako bez obzira na dob, spol, rasu, religiju, invaliditet ili nacionalno podrijetlo. Nemoralnim i neetičkim pravilima i zakonima inženjeri se moraju suprotstaviti. Prema tome, istaknuta poruka je jednostavna, da studenti nisu dovoljno prepoznali važnost profesionalnih standarda ponašanja te sociološkog i kulturnog konteksta inženjerske profesije; podijeljeni odgovori su stoga pokazali da postoji potreba za daljnjom raspravom i proučavanjem uloge etike inženjera. Kao zaključak može se reći da postojeća prisega ne oslovljava inženjere adekvatno kao čuvare okoliša za buduće generacije. Politički izraz javno 55

dobro kao i izraz čovječanstvo ne stavljaju na prvo mjesto niti ekološku svijest inženjera, niti ne naslovljuju problem održavanja kvalitete okoliša. Inženjeri bi se sada trebali pridržavati principa o održivom razvoju te bi trebali imati moralnu odgovornost da se brinu i da održavaju okoliš zdravim za buduće generacije. Negativne posljedice tehnologije danas se također mogu promatrati kao etički neprihvatljivima, jer tehnologija nije ništa drugo nego područje interakcije nas kao pojedinaca i naše okoline. Inženjeri, prema tome, moraju biti svjesni kako će njihov rad utjecati na društvo u budućnosti. A profesionalni normativni standardi stoga nisu apstraktne moralne teorije. Tip prisege koji se razmatra u članku, određuje „etički temelj“ profesije s obzirom na stvarni sadržaj ili značenje riječi koje se izgovaraju. U ovom slučaju, vidi se da prisega daje inženjerima etički temelj na koji se mogu osloniti ili uputiti prilikom donošenja etičkih odluka u svojim profesionalnim karijerama.

7.3. Etički kodeksi Etički (moralni) kodeks ponašanja donose tzv. profesionalne etike (Najstarija – liječnička etika - Hipokratova zakletva). Svaka djelatnost ima sebi svojstven ethos – skup pravila običaja, navika koje određuju ponašanje i prema kojima učimo načela svojeg radnog ophođenja. Prije svakoga akta samoodlučivanja o ponašanju, ima uvijek faza, tzv. ispitivanja ili donošenja odluke koju možemo nazvati definiranjem situacije. U zbilji, o ovome definiranju situacije ne ovisi samo konkretni čin, već se postupno nizom takvih definiranja počinje stvarati cijela životna politika i ličnost pojedinca… uvijek postoji sukob između spontanih definiranja situacije koje čini član organiziranog društva i definiranja koje mu je društvo unaprijed već dalo. U vezi s time pojavljuje se moralni kodeks koji je u stvari zbir pravila ili normi ponašanja, koje uređuju izražavanje želja i koje su stvorene stalnim definiranjem situacije. U praksi se prvo pojavljuje greška, a pravilo se postavlja naknadno da bi se ubuduće spriječila. Moral, dakle, čine općeprihvaćene definicije raznih situacija; izražava se javnim mnijenjem ili nepisanim zakonom, formalnim pravnim kodeksom ili vjerskim zapovijedima i zabranama. 56

Odgovornost kao odliku slobodnog moralnog djelovanja možemo smatrati osobnom vrlinom koja se očituje u svakome odnosu spram drugih, ali i kao profesionalnu i stručnu odgovornost. Podrazumijeva se da su svaki inženjer, liječnik, ekonomist, agronom i stručnjaci ostalih struka odgovorne osobe, koje poštuju profesionalne standarde i postavljene „etičke temelje“ svoje struke. Etički menadžeri, zaposlenici i odbori dio su organizacije koji uređuje poslove vezane uz poslovnu etiku. Njihova dužnost očituje se u razvijanju strategije i upravljanja koji će osigurati da se etički standardi organizacije provode i objave svima u organizaciji. Veće organizacije, osim zaposlenika, mogu osnovati i etičke odbore ili komisije koje pružaju etički nadzor i kontrolu. Etički konzultanti predstavljaju konzultante specijalizirane za područje poslovne etike te nude svoje savjetodavne usluge, ponajviše malim organizacijama kojima je takvu uslugu jednostavnije eksternalizirati nego razvijati unutar vlastite organizacije. Etička edukacija i trening pomaže da se raznim metodama nastoji educirati zainteresirane za primjenu načela poslovne etike, razne alate za rješavanje etičkih dvojbi, ali i osvještavanje o nužnosti uspostave kvalitetnog sustava upravljanja poslovnom etikom. Cilj treninga nije podučiti etiku, već potaknuti svijest i promišljanja o poslovnoj etici. Izvještavanje, računovodstvo, revizija samo su neki od načina kontrole poslovanja, ali i pokušaj da se izmjeri učinak koji upravljanje poslovnom etikom ima na cjelokupnu uspješnost organizacije. Uz navedene bitno je naglasiti i suvremeni koncept u upravljanju poslovnom etikom, a to je koncept društvene odgovornosti poduzeća, kao jedan od načina etičkog djelovanja organizacije s ciljem postizanja javnog dobra, odnosno za dobrobit društva općenito. Mnogi inženjeri koji su članovi strukovnih Komora (liječnici, agronomi, prometni inženjeri, arhitekti, inženjeri građevinarstva, geodezije, strojarstva i elektrotehnike), a imenovani su za stalne sudske vještake, primjenjuju svakodnevno pravila svojih strukovnih kodeksa i kodeksa 57

vještaka. Međutim, u vremenu u kojemu živimo krše se mnoge etičke odrednice u poslovanju. Najčešći oblik zakazivanja poslovnog morala je izbjegavanje plaćanja obavljene usluge ili robe. Dakako da nije etički „vrtiti“ tuđi novac i tako njegova vlasnika dovoditi u nepriliku, a i u pitanje opstanka njegove tvrtke i djelatnika. Pridržavanje ugovornih obveza je važno pitanje u vremenima kada se ugovor potpisuje i unaprijed zna da se neće moći ili neće htjeti ispoštivati. Sudskim se tužbama ne mogu nadoknaditi prouzročene štete oštećenim stranama. Mnoge tvrtke zato pribjegavaju arbitražama uz pomoć HGK da bi se pronašla rješenja koja će odgovarati objema stranama.

Kodeks strukovne etike arhitekata i inženjera u graditeljstvu Donošenjem Zakona o Hrvatskoj komori arhitekata i inženjera u graditeljstvu 1998. (NN, 47/98.) počeli su se strukovni odnosi uređivati sukladno kao u razvijenim zemljama europske zajednice i svijeta. Kodeksom strukovne etike uređuju se temeljna načela i pravila ponašanja u obavljanju poslova ovlaštenih arhitekata i ovlaštenih inženjera (arhitekti, inženjeri građevinarstva, geodezije, strojarstva i elektrotehnike). Tim načelima i pravilima ponašanja u poslovanju ovlašteni arhitekti i ovlašteni inženjeri ispunjavaju svoje obveze prema društvu, struci, naručiteljima i svojim zaposlenicima. Iako se Komora u od svibnja 2009. god. podijelila na četiri zasebne Komore (arhitekti, građevinari, geodeti, strojarski inženjeri i elektroinženjeri) primjena Kodeksa ostaje neupitna. Značajan je broj stručnjaka naprijed navedenih struka (liječnici, agronomi, prometni inženjeri, inženjeri građevinarstva, arhitekti geodezije, strojarstva i elektrotehnike) u RH imenovano za stalne sudske vještake (3.100 od toga je 1.620 članova HDSV). Sudski vještaci Stalni sudski vještaci (engl. Court experts, njem. Gutachter) su osobe koje na temelju svoga stručnog znanja pružaju sudu uslugu davanja 58

vještačkog nalaza i mišljenja (vještačenje) kada je to potrebno radi utvrđivanja ili razjašnjenja činjenica koje se utvrđuju u postupku, tj. koje su predmet dokazivanja u postupku. Vještaci su dokazno sredstvo u parničnom postupku pomoću kojeg stranka koja je predložila to dokazno sredstvo nastoji sudu dokazati svoje tvrdnje i navode. Važno je naglasiti da se vještačenjem utvrđuju samo nepravne činjenice. Dužnosti vještaka određene su Pravilnikom o stalnim sudskim vještacima (NN, 88/08. i 8/09.), a ponašanje određuje skup etičkih načela utvrđenih Etičkim kodeksom sudskih vještaka. U području vještačenja i pravosuđa značajni su kodeksi sudaca, odvjetnika i vještaka. Kodeks sudačke etike (NN, 131/06.) na snazi od 4. 12. 2006. god. je skup etičkih načela nužnih za uspješno obnašanje sudačke dužnosti. Poštivanje Kodeksa sudačke etike je sudačka obveza. Svatko ima pravo ukazati na ponašanje suca suprotno odredbama Kodeksa sudačke etike. Odluku o povredi Kodeksa donosi sudačko vijeće suda u kojem sudac na kojeg se pritužba odnosi obnaša sudačku dužnost. Kodeks odvjetničke etike (Narodne novine, 64/2007.) na snazi od 18. 02. 1995;- dopune (Narodne novine, 72/2008.) na snazi od 23. 06. 2008. g. Kodeks odvjetničke etike utvrđuje načela i pravila ponašanja kojih su se, radi očuvanja dostojanstva i ugleda odvjetništva, odvjetnici uvijek dužni pridržavati pri obavljanju svoje službe. Osnovna načela sadržana su u svečanoj prisezi koju svaki odvjetnik daje prije početka svoje odvjetničke djelatnosti. Ta načela trebaju biti sastavnim dijelom svijesti i uvjerenja svakog odvjetnika Etički kodeks sudskih vještaka Temeljem odredbe članka 30. Statuta Udruge Hrvatskog društva sudskih vještaka, Skupština Udruge donosi dana 12. veljače 2011. godine: 59

ETIČKI KODEKS SUDSKIH VJEŠTAKA HRVATSKOG DRUŠTVA SUDSKIH VJEŠTAKA I. OPĆA NAČELA Članak 1. Stalni sudski vještaci obvezni su poštivati odredbe Etičkoga kodeksa koji određuje odnos i postupanje sudskog vještaka u postupku sudskih vještačenja, odnos prema radu i strankama u sudskim postupcima, tijelu pred kojim se vodi postupak, odnosno prema drugomu naručitelju vještačenja (u daljnjem tekstu: naručitelj), strankama, drugim sudskim vještacima i javnosti. Članak 2. Osnovna načela kojima se sudski vještak rukovodi u svom radu i vladanju sadržana su u zakletvi koju polaže. Sudski vještak se tom zakletvom obvezuje svojom čašću da će povjerena vještačenja obavljati savjesno i po svom najboljem znanju i da će točno i potpuno iznijeti svoje nalaze i mišljenja, kao i dati potrebne procjene, sve utemeljeno na stvarnim činjenicama, prikupljenim i raspoloživim podacima u spisu, sukladno pravilima struke. Osnovna načela i odredbe Etičkog kodeksa sudskih vještaka primjenjuju se i na poslove sudskih vještaka procjenitelja. II. ODNOS PREMA RADU NA VJEŠTAČENJIMA Članak 3. Temeljna su načela: NAČELO PONAŠANJA – vještak mora obaviti posao stručno, pošteno, istinoljubivo, angažirano – mora biti osoba u koju se možemo potpuno pouzdati. NAČELO ODGOVORNOSTI – vještak smije preuzeti samo one poslove za koje smatra da će ih obaviti na stručno besprijekoran način. NAČELO POVJERENJA – vještak treba prihvaćati obveze na način koji služi javnom interesu, poštivati povjerenje javnosti i biti predan svojem zanimanju. NAČELO VJERODOSTOJNOSTI – vještaci moraju obavljati radne obveze na što vjerodostojniji način kako bi zadržali i dodatno učvrstili javno povjerenje. NAČELO PROFESIONALNE PAŽNJE, odnosno STRUČNOSTI – vještak mora poštivati profesionalna i etička načela, standarde, mora neprekid60

no usavršavati svoje znanje, podizati kvalitetu usluga i ulagati sve svoje snage u obavljanje poslova. U obavljanju svog poziva sudski vještaci dužni su pridržavati se svih zakonskih propisa kojima je regulirano područje sudskog vještačenja kao i drugih propisa i pravila struke i savjesno ispunjavati sve dužnosti koje proizlaze iz njegova poziva, čuvati ugled sudskih vještaka i svojim radom i ponašanjem nastojati opravdati povjerenje pravosudnih i drugih tijela stranaka. Članak 4. Sudski vještaci dužni su izbjegavati sukob interesa koji uzrokuju primjerice, obiteljski odnosi, prijateljske veze, intimne veze, ﬁnancijski interesi i sl., kao i uzdržavati se od primanja naknada u bilo kojem obliku, za koje se može pretpostaviti da će posredno ili neposredno imati utjecaj na objektivnost u obavljanju vještačenja. Članak 5. Tijekom vještačenja sudski vještak mora primjenom znanstvenih dostignuća te primjenom pravila struke i vještine objektivno promatrati i utvrđivati činjenice, kritički ih ocjenjivati i s jednakom pažnjom razmatrati zahtjeve svih subjekata, te nepristrano izvesti zaključak. Članak 6. Sudski vještak mora stalno proširivati svoja znanja, svoju stručnu naobrazbu i neprekidno pratiti razvoj svoje struke. Članak 7. Ako sudski vještak ne može izvršiti postavljeni zadatak vještačenja, dužan je o tome izvijestiti naručitelja vještačenja. Članak 8. U obavljanju svojih dužnosti sudski vještak je dužan sačuvati neovisnost i nepristranost u donošenju nalaza i mišljenja, i to kako u odnosu na naručitelja, tako i u odnosu na stranke. III. DUŽNOST ČUVANJA TAJNE Članak 9. Sudski vještaci dužni su tijekom cjelokupnog postupka vještačenja i kasnije čuvati tajnost svih podataka iz sudskog spisa ili na drugi način prikupljenih podataka u postupku vještačenja. 61

Dužnost čuvanja tajne obvezuje vještaka da ne daje obavijesti o onom što je saznao prigodom vještačenja iz spisa, na raspravi ili na drugi način, nikome osim naručitelju vještačenja. IV. ODNOS I OBVEZE PREMA SUDU I DRUGIM NARUČITELJIMA Članak 10. Sudski vještak dužan je odazvati se pozivu suda i dati svoj nalaz i mišljenje. U slučaju kad postoje opravdani razlozi za izuzeće vještaka, sudski je vještak dužan na to upozoriti sud odnosno naručitelja vještačenja. Članak 11. Sudski vještak dužan je upozoriti sud da je već ranije obavio vještačenje ili bilo koju radnju izvan postupka na zahtjev jedne od stranaka, ako mu je u tom predmetu povjereno vještačenje. Članak 12. Sudski vještak dužan je obaviti vještačenje u roku koji je odredio sud, a ukoliko ocijeni da neće moći održati zadani rok, mora izvijestiti sud o roku u kojem može obaviti vještačenje. Članak 13. Tijekom rada na vještačenju sudski vještak mora se držati postavljenih pitanja i zadataka u vještačenju, te dati odgovore na postavljena pitanja, a ako uoči potrebu šireg proučavanja koje objektivno omogućuje ustanovljavanje relevantnih i novih činjenica, predložit će sudu proširenje zadatka vještačenja. Članak 14. Nalaz i mišljenje sudskog vještaka mora sadržavati točan i potpun prikaz svih utvrđenih činjenica, primijenjenih metoda u postupku vještačenja, svih rezultata istraživanja i treba biti razumljiv. Mišljenje mora dati jasan, cjelovit i jednoznačan odgovor na pitanja postavljena u zahtjevu za vještačenje. Vještak je dužan obrazložiti i argumentirati svoje mišljenje i uvijek naznačiti izvor podataka kojima se služio. Članak 15. Vještak je dužan odazvati se pozivu na raspravu radi usmenog obrazloženja nalaza i mišljenja, a ako je u tome spriječen, mora o tome izvijestiti sud bez odgađanja, odnosno na vrijeme. 62

V. ODNOS PREMA STRANKAMA Članak 16. Sudski vještak ima časnu dužnost da sve svoje stručne, intelektualne-i ﬁzičke sposobnosti posveti izvršavanju zadataka vještačenja bez obzira na rasu, narodnost, vjerska ili politička uvjerenja, društveni ili ekonomski položaj stranaka. Članak 17. Sudski vještak treba izbjegavati kontakte sa strankama, osim onih koji se odnose na naručeno vještačenje i to samo radi određivanja i pribavljanja materijala i podataka potrebnih za vještačenje. VI. ODNOS PREMA DRUGIM SUDSKIM VJEŠTACIMA Članak 18. Prema drugim sudskim vještacima vještak je dužan odnositi se kolegijalno i s uzajamnim poštovanjem, te postupati u svemu tako da se očuva ugled sudskih vještaka. Međusobni odnosi ne smiju utjecati na savjesnost i objektivnost u davanju nalaza i mišljenja. Članak 19. Sudski vještaci se upućuju na suradnju, izmjenu stručnih znanja i iskustava, te davanja stručnih savjeta. Osobito se preporučuje da sudski vještaci pomažu mlađe kolege savjetima, upućivanjem na stručnu literaturu i izvore podataka potrebnih za vještačenje. Članak 20. U predmetima u kojima je već obavljeno vještačenje, potrebno je da sudski vještak uz obavljanje vlastitoga istraživanja temeljito ispita rezultate rada prethodnoga vještaka i preispita svoje rezultate u odnosu na rad prethodnoga vještaka, pa tek potom dade nalaz i mišljenje. Suradnja između vještaka temelji se na prijateljstvu, otvorenosti i prijenosu iskustava. VII. NADZOR Članak 21. Nadzor nad primjenom pravila ovog Etičkog kodeksa provode sva tijela upravljanja Udrugom, dok vođenje postupka i izricanje mjera zbog po63

vrede odredaba ovog Etičkog kodeksa provodi Sud časti na prijedlog bilo kojeg tijela upravljanja Udrugom, sukladno važećim pravilima. VIII. STUPANJE NA SNAGU Članak 22. Ovaj ETIČKI KODEKS sudskih vještaka stupa na snagu danom kada ga usvoji Skupština Udruge. Stupanjem na snagu ovog Etičkog kodeksa prestaje važiti Etički kodeks sudskih vještaka koji je donijela Skupština HDSV dana 06. travnja 2002. godine.

Predsjednik Skupštine: mr. sc. Melita Bestvina, dipl. ing. građ. stalni sudski vještak

Literatura: 1.

2. 3.

Prof. Ksenija Mance, članak“Podučavanje etike inženjera“ Tehnički fakultet Sveučilišta u Rijeci, 2007. g. Harris, Ch. E., Jr., Pritchard M. S., and Rabins, M. Engineering Ethics: Concepts and Cases (1995.), as in Engineering Practice and Engineering Ethics in Science, Technology & Human Values by Lynch, W. T. and Kline R. Vol. 25, No 2, (2000.) 195. - 225; Dasgupta and David, Toward a new economics of science. Paper presented at the Center for Economic Policy Research Conference on the Role of technology in Economics, (1992.) as in Callon M., Is Science a Public Good? Science, Technology & Human Values, 19, 4 (1994.) 395. - 424. Kultgen, J, 1988., Ethics and Professionalism. Philadelphia; University of Pennsylvania Press, (1988.) pp. 212. - 213.). Teubert W., My version of corpus linguistics, International Journal of Corpus Linguistics, 10(1), Ivan Čehok, Etika – priručnik, Zagreb, 2008. Ana Aleksić, dipl. ecc., Poslovna etika – element uspješnog poslovanja; Zbornik Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, godina 5, 2007.

4. P. Sikavica, Bebek B., Skoko H., Tipurić D.: Poslovno odlučivanje, Informator, 1999. g. 5. Bagić, A., Narančić, L., Škrabalo, M.: Pregled društvene odgovornosti poduzeća u Hrvatskoj, AED, Zagreb, 2004. 6. Bebek, B., Kolumbić, A.: Poslovna etika, Sinergija, 2003. 7. Bežovan, G.: Socijalna odgovornost gospodarstva i iskustva u Hrvatskoj, Revija za sociologiju, Vol. 33, br. 1-2, 2002., str. 17. - 32. 8. Crane, A., Matten, D.: Business Ethics: A European Perspective, Oxford University Press, New York, 2004. 9. Daft, R. L.: Organization Theory and Design, Thompson South-Western, Ohio, 2004. 10. Daft, R. L.: The New Era of Management, International Edition, Thompson South-Western, China, 2006. 11. Dujanić, M.: Poslovna etika u funkciji managementa, Zbornik radova Ekonomskog fakulteta u Rijeci, god. 21., sv. 1, 2003., str. 53. - 63. 12. Fisher, J.: Surface and deep approaches to business ethics; Leadership & Organization Development Journal, Vol. 24, br. 2, 2003., str. 96. – 101. 13. Karpati.

Analiza sudara na raskrižju reguliranom semaforima Dr. sc. Joško Kovač, dipl. ing. strojarstva Stalni sudski vještak za prometno-tehnička vještačenja Stručni članak UDK: 656.1.084:656.1.056.4

Sažetak Naslov članka govori, koji ćemo prometno-tehnički problem analizirati. U sudaru dvaju vozila u raskrižju, reguliranom semaforima, provedena je prometno-tehnička analiza, ali zaključak o trenutku sudara, u programu rada semafora, ne prepušta se subjektivnom iskazu sudionika u sudaru i svjedoka sudionika u prometu raskrižja u doba nastanka nesreće, nego tehničkoj analizi stvarnih činjenica i pouzdanih iskaza, koji nam se nude, a sukladni su s programom rada semafora. Smisao je ukazati kada i kako se - tehničkom analizom - može doći do zaključka o trenutku sudara u programu rada semafora, što je odgovor na središnje pitanje. Vidi se kako obarati tehnički neodržive verzije nastanka nesreće, kao i što sve generira nesreće. Ističe se nužnost usmjerenog pristupa očevidu nesreća ovog tipa.

Analysis of crashes on cross-roads regulated by trafﬁc lights Joško Kovač, PhD, graduated mechanical engineer Permanent expert witness for traffic-technical expertises Summary

The title of the article tells us which traffic-technical problem we are going to analyze. During the car crash of two vehicles in the intersection, which regulated by traffic lights, the usual traffic-technical analysis was done, but the conclusion about the time of car crash, within the traffic lights program, is neither the subjective testimony of participants in the car crash nor witnesses in the traffic of intersection in the time of the car crash. It is the technical analysis of real facts and reliable statements, which we are offered, and comply with the traffic lights program. The point is to indicate when and how we can reach the conclusion about the time of car crash during the traffic work program by technical 67

analysis,which is the answer to the main question. It is possible to see how to break the untenable versions of accident occurence and everything that generates accidents. The necessity of oriented approach to the crime scene investigation of this type of accidents is pointed out.

Uvod U radu se analizira prometni slučaj sudara vozila u raskrižju reguliranom semaforima. U statističkim podacima prometne nesreće su predstavljene u 14 vrsta. Od 100% prometnih nesreća „bočni sudari“ participiraju s oko 20% ili svaka peta prometna nesreća. U ovoj grupi su i sudari u raskrižju. Intenzitet prometa je u porastu. Promet postaje frekventniji i raskrižja su „uska grla“ prometne protočnosti i najopasnija u ugrožavanju sigurnosti prometa. Zato je ugradnja semafora na raskrižja u progresivnom porastu, jer istodobno povećava protočnost i sigurnost prometa u raskrižju. Ali, semafori su neumoljivi, imaju program u ciklusima i sigurnost ovisi o disciplini sudionika u prometu. Na semaforiziranim raskrižjima su učestale prometne nesreće, a nedisciplina sudionika u prometu ih generira. Kad se na semaforiziranom raskrižju dogodi prometna nesreća, analizom treba zaključiti u kojoj vremenskoj točki – rada semafora – se zbila. U članku ćemo, na primjeru, provesti prostorno-vremensku analizu i PROGRAM RADA SEMAFORA PROMJENA SVJETALA “1“ 4

ULICA „A“

PROMJENA SVJETALA “2“ 35 38

ULICA „B“

CRVENO SVIJETLO ŽUTO-CRVENO SVIJETLO ŽUTO SVIJETLO

PROMJENA SVJETALA “1“

VRIJEME

60 sek.

sinkronizirati je s programom rada semafora, s ciljem utvrđivanja trenutka sudara u ciklusu semafora. Semafori su regulirani da je, uz potpunu disciplinu, sigurno da do sudara neće doći. To se vidi na donjem programu rada semafora. Dok je smjeru „A“ zeleno, smjeru „B“ je crveno i tu ne treba analiza, jer je to slučaj kad jedan od vozača previdi ili ignorira crveno svjetlo, što su rijetki slučajevi. Veliki broj sudara u semaforiziranim raskrižjima svjedoči da se gotovo isključivo sudari događaju u području promjene signala, kada vozilo „A“ ulazi u raskrižje pri isteku zelenog signala, a vozilo „B“ na početku zelenog, odnosno obratno – alternativna promjena svjetala na semaforu.

1. Primjer prometno-tehničkog vještačenja 1.1. Opis mjesta i načina nesreće, tragovi, oštećenja i iskazi Na raskrižju, gdje je promet reguliran semaforima, sudar je osobnog i kombi vozila. Osobno vozilo „KADETT“ ulazi u raskrižje ulicom „A“, dok je, njemu okomito, s desne strane, ulazio u raskrižje kombi „CITROEN“ iz ulice „B“ i vršeći skretanje ulijevo u ulicu „A“ došlo je do sudara. U doba prometne nesreće je dan, a površina kolnika suha. Ograničenje brzine je 60 km/h. Zapisnik o očevidu je s crtežom mjesta nesreće sa zatečenim stanjem. Crtež u mjerilu s mjerama u zapisniku je deﬁnirao konačne položaje vozila i tragove. U ulici „A“ ispred semafora na desnom traku je autobus i čeka prolaz, a osobno vozilo „KADETT“ mu je prošlo s lijeve strane, srednjim trakom, koji je za skretanje vozila ulijevo. Ustanovljeni su tragovi kočenja vozila „KADETT“ u duljini 4,60 m i na kraju tragova je koncentracija čestica stakla, plastike, laka i prašine.

Fotograﬁje oštećenja na vozilima, na posebnoj su stranici članka, a ovako su opisana u zapisniku o očevidu Vozilo „KADETT“: Branik prednji, vezni lim prednji, far lijevi, blatobran prednji lijevi, poklopac motora, ovjes prednjeg lijevog kotača, nabijena su vrata prednja lijeva, razbijeno je prednje vjetrobransko staklo, i kolo upravljača, a reﬂeksno je deformiran i prednji desni blatobran. 69

Kombi „CITROEN“: Branik prednji, maska ukrasna, putno svjetlo lijevo, blatobran prednji lijevi, ovjes prednjeg lijevog kotača s pogonskom osovinom i prednje je vjetrobransko staklo razbijeno. Vozači su dali svoje iskaze o nastanku nesreće, i to: Vozač „KADETT“-a: „Vozio sam srednjim trakom u namjeri skretanja ulijevo. Stao sam na crveno svjetlo, krenuo na zeleno i ušao u sudar. Na desnom traku je meni bio autobus. Vozač „Citroen“-a ulazi u raskrižje kad mu je crveno, a mene ne vidi, možda od autobusa, i ulazi u sudar.“ Vozač „CITROEN“-a: „Na semaforu je bilo zeleno svjetlo i ušao sam u raskrižje skrećući ulijevo. S lijeve strane je nailazio autobus i bio zaustavljen, a s lijeve strane mu nailazi „Kadett“, trakom kojim to nije smio“.

1.2. Prometno-tehnička analiza U ovom prometnom slučaju je neprijeporan smjer nailaska vozila pred sudar, a prema iskazu jednog i drugog sudionika, te postojanja autobusa zaustavljenog pred semaforom raskrižja ulice „A“, može se zaključiti da se sudar zbio u vremenskom području promjene signala „1“ – Programa rada semafora. To je vremensko područje od završetka razdoblja trajanja zelenog svjetla na semaforu iz ulice „B“ i početka zelenog svjetla na semaforu ulice „A“, što je bitan zaključak u obradi prometnog slučaja. Potrebno je utvrditi brzinu jednog i drugog vozila u trenutku sudara, te njihovu brzinu vožnje neposredno prije reagiranja vozača i mogućnost izbjegavanja sudara u konkretnim prilikama. Središnje je pitanje, ovog slučaja, trenutak sudara u PROGRAMU RADA SEMAFORA pa je nužno sinkronizirati vrijeme iz prostorno-vremenske analize, s vremenom u ciklusu rada semafora.

1.2.1. Mjesto sudara među vozilima (prvi dodir) Prostorno-vremenski tijek nastanka nesreće je u mjerilu 1 : 400 - „PROMETNA SITUACIJA“, gdje je konačni položaj vozila po zapisniku o očevidu, a graﬁčki su prikazani i rezultati analize. 71

Konačni položaji vozila su prikazani sukladno utvrđenju na očevidu, a označeni „KM“ (Kadet - mirovanje) i „CM“ (Citroen - mirovanje). Sudar među vozilima je kada je os prednjih kotača „KADETT“-a na prekidu njegovih tragova kočenja. Uvažavajući i oštećenja na vozilima, vozila su u trenutku sudara (prvi dodir), kako su ucrtani na crtežu i označeni s „KS“ (Kadet - sudar) i „CS“ (Citroen - sudar). 1.2.2. Zaostale brzine vozila „KADETT“ i „CITROEN“ nakon sudara Nakon sudara među vozilima nije bilo značajnijeg pomaka, jer su im se prednji krajevi našli na mjestu sudara, a stražnji su se zanijeli (rotirali) u smjeru obrnuto kazaljci na satu. Težište vozila „KADETT“ imalo je pomak 1,4 m a vozila „CITROEN“ oko 1,0 m. Usporenje je 5 m/s2 u poprečnom proklizavanju po suhom kolniku. soK = 1,4 m

ao = 5 m/s2

soC = 1,0 m

Zaostala brzina vozila „KADETT“ je nakon sudara: voK =

2 ⋅ ao ⋅ soK = 2 ⋅ 5, 0 ⋅ 1, 4 =

3,7 m/s

ili

13,3 km/h

(1)

11,5 km/h

(2)

Zaostala brzina vozila „CITROEN“ je nakon sudara: voC =

2 ⋅ ao ⋅ soC = 2 ⋅ 5, 0 ⋅ 1, 0 =

3,2 m/s

ili

1.2.3. Brzine vozila “KADETT“ i „CITROEN“ u trenutku sudara Nemamo pouzdane ulazne elemente za primjenu grafoanalitičke metode izračuna brzina za jedno i drugo vozilo u trenutku sudara i primjereno je koristiti se EES–metodom (Energy Equivalent Speed). Stupanj točnosti zadovoljava sve daljnje kvantitativne i kvalitativne zaključke. Za obujam oštećenja na vozilima i pomake na ovjesima kotača prema fotograﬁjama, transformirana je energija na deformacije oko 120.000 Joule-a. Masa vozila „KADETT-a“ je 920 kg, a „CITROEN-a“ 1.820 kg. Edef = 120.000 Joule 72

mK = 920 kg

mC = 1.820 kg

Ukupni relativni pad brzine za oba vozila u sudaru (ali ne i jednaki) je: vrel = 2

920 + 1820 mK + mC ⋅ 120..000 ⋅ Edef = 2 920 ⋅ 1820 mK ⋅ mC

vrel = 19,82 m/s

ili

(3)

71,35 km/h

Relativni pad brzine vozila „KADETT“ u sudaru je: vrel − K =

mC 1820 ⋅ vrel = ⋅ 19, 82 mK + mC 920 + 1820

Vrel-K = 13,17 m/s

ili

(4)

47,41 km/h

Relativni pad brzine vozila „CITROEN“ u sudaru je: vrel −C =

mK 920 ⋅ vrel = ⋅ 19, 82 mK + mC 920 + 1820

vrel-C = 6,65 m/s

ili

(5) 23,94 km/h

Brzina vozila „KADETT“ je u trenutku sudara: 2 2 vsK = voK + vrel 3, 7 2 + 13, 17 2 −K =

vsK = 13,7 m/s

ili

(6) 49,3 km/h

Brzina vozila „CITROEN“ je u trenutku sudara: 2 2 vsC = voC + vrel 3, 2 2 + 6, 65 2 −C =

vsC = 7,4 m/s

ili

(7) 26,6 km/h

1.2.4. Brzina vožnje vozila „KADETT” kritične prilike Prije sudara je vozilo „KADETT“ ostvarilo kočenje u duljini 4,6 m i na tom putu je realno ostvareno usporenje 7 m/s2, a prije početka kočenja, unutar vremena reagiranja je vrijeme uspostave punog kočenja 0,2 sec. 74

ak = 7 m/s2

skp = 4,6 m

tuk = 0,2 sec

Brzina vozila â&#x20AC;&#x17E;KADETTâ&#x20AC;&#x153; na poÄ?etku koÄ?enja je bila: 2 vkK = 2 â&#x2039;&#x2026; ak â&#x2039;&#x2026; skp + vsK = 2 â&#x2039;&#x2026; 7 â&#x2039;&#x2026; 4, 6 + 13, 7 2

vkK = 15,9 m/s

(8)

ili

57,2 km/h

Brzina vozila â&#x20AC;&#x17E;KADETTâ&#x20AC;&#x153; je kritiÄ?ne prilike bila: vK = 0,5 Âˇ ak Âˇ tuk + vkK = 0,5 Âˇ 7 Âˇ 0,2 + 15,9 = 0,7 + 15,9 vK = 16,6 m/sek

ili

60 km/h

1.2.5. Brzina voĹžnje vozila â&#x20AC;&#x17E;CITROENâ&#x20AC;&#x153; kritiÄ?ne prilike Za vozaÄ?a â&#x20AC;&#x153;KADETTâ&#x20AC;?-a je od reagiranja do sudara proteklo vrijeme:

t r t kp

v kK v sK ak

(0,7 0,2)

15,9 13,7 7

0,9 0,3

(9)

t = 1,2 sek Brzina vozila â&#x20AC;&#x17E;CITROENâ&#x20AC;&#x153; na poÄ?etku koÄ?enja: Uz istodobno meÄ&#x2018;usobno uoÄ?avanje i reagiranje, vozaÄ? â&#x20AC;&#x17E;CITROENâ&#x20AC;&#x153;-a isto ima na raspolaganju vrijeme za koÄ?enje tkp= 0,3 sec, prije sudara i prihvativĹĄi nagonsko reagiranje na koÄ?enje, smanjio je brzinu do sudara (iako nema tragova). Dakle, na poÄ?etku koÄ?enja ima brzinu: vkC = vsC + tk Âˇ ak = 7,4 + 0,3 Âˇ 7 = 7,4 + 2,1 vkC = 9,5 m/sek

ili

34,2 km/h.

Brzina vozila â&#x20AC;&#x17E;CITROENâ&#x20AC;&#x153; je kritiÄ?ne prilike bila: vC= 0,5 Âˇ ak Âˇ tuk + vkC = 0,5 Âˇ 7 Âˇ 0,2 + 9,5 vC = 10,2 m/sek

ili

36,7 km/h. 75

1.2.6. Prostornoâ&#x20AC;&#x201C;vremenska analiza i moguÄ&#x2021;nost izbjegavanja Vozilo â&#x20AC;&#x17E;KADETTâ&#x20AC;&#x153; je prije sudara u koÄ?enju 4,6 m, reagiranje na koÄ?enje 0,9 sec [0,7 + 0,2 (tromost hidrauliÄ?noga sustava)] i pripadni put reagiranja: srK = 0,9 Âˇ vK = 0,9 Âˇ 16,6 = 15 m. Na poÄ?etku koÄ?enja je â&#x20AC;&#x17E;KADETTâ&#x20AC;&#x153; u poloĹžaju â&#x20AC;&#x17E;KKâ&#x20AC;&#x153; - ucrtan na crteĹžu, i u â&#x20AC;&#x17E;KRâ&#x20AC;&#x153; je reakcija na koÄ?enje 19,6 m prije sudara i vremenski 1,2 sec. Vozilo â&#x20AC;&#x153;CITROENâ&#x20AC;? je takoÄ&#x2018;er u koÄ?enju 0,3 sek i put koÄ?enja mu je: skC = 0,5 Âˇ(vkC + vsC)Âˇ tk = 0,5 Âˇ(9,5 + 7,4) Âˇ 0,3 = 2,5 m. Put reagiranja za vozilo â&#x20AC;&#x153;CITROENâ&#x20AC;? je: srC = tr Âˇ vC = 0,9 Âˇ 10,2 = 9,2m. Kad se vozaÄ?i uoÄ?avaju i reagiraju, vozilo â&#x20AC;&#x153;CITROENâ&#x20AC;? je u â&#x20AC;&#x153;CRâ&#x20AC;?, kako je prikazano na crteĹžu i tada je udaljen od mjesta sudara: sC = srC + skC = 9,2 + 2,5 = 11,7 m. VozaÄ?i se uoÄ?avaju samo 1,2 sek prije sudara, jer im je AUTOBUS bio zaustavljen u ulici â&#x20AC;&#x17E;Aâ&#x20AC;&#x153;, pred raskriĹžjem na desnom prometnom traku, a prikazan je i oznaÄ?en na crteĹžu s â&#x20AC;&#x17E;BUSâ&#x20AC;&#x153;. Ova nesreÄ&#x2021;a bi se mogla izbjeÄ&#x2021;i, neovisno o tome tko je od vozaÄ?a uĹĄao u raskriĹžje kad mu to nije bilo dopuĹĄteno, da se â&#x20AC;&#x17E;KADETTâ&#x20AC;&#x153; mogao zaustaviti na rastojanju 19,6 m. ak = 7 m/s2

sizbj = 19,6 m

tr = 0,9 sec

To bi mogao pri brzini:

vizbj

t r Â&#x2DC; a k

t r Â&#x2DC; a k 2 2 Â&#x2DC; a k Â&#x2DC; sizbj

vizbj = 11,4 m/sek 76

ili

0,9 Â&#x2DC; 7

0,9 Â&#x2DC; 7 2 2 Â&#x2DC; 7 Â&#x2DC; 19,6 (10)

41 km/h.

Ovaj zaključak nije bitan sa stajališta, primjerenog načina izbjegavanja nesreće, jer je u ovim prilikama regulacije prometa, prava mogućnost izbjegavanja nesreće - poštivati signal na semaforu. Ovdje je bitno istaći neodrživost dijela iskaza vozača „KADETT-a“, da je stajao prethodno pred semaforom, što je dokazano brzinom vožnje, jer je ušao u raskrižje bez zaustavljanja, brzinom 60 km/h i preko prometnog traka, koji je za skretanje ulijevo, a „KADETT“ nastavlja vožnju u pravcu, jer ovom brzinom se ne može obaviti skretanje. Sve ovo je još neovisno o trenutku sudara u ciklusu programa rada semafora.

2. Trenutak sudara u ciklusu programa rada semafora 2.1. Program rada semafora – opis vremenskog ciklusa Na raskrižju je promet reguliran semaforima, koji su radili ispravno u vrijeme nesreće. Program rada semafora za raskrižje ulica „A“ i „B“ je u ciklusu od 60 sec i prikazan je s cijelim područjem uz obje promjene svjetala („1“ i „2“). Ciklus rada semafora je 60 sek i on se, u pravilu ne mijenja. Postoje četiri programa i, ovisno o opterećenju prometa, mijenja se vrijeme punjenja raskrižja,odnosno vrijeme pražnjenja jednog smjera na račun drugoga, a prijelazni period - period promjene signala je stalno isti. U tom području rada semafora i nastaje najveći broj prometnih nesreća, a to je kad jedno vozilo eventualno kasni s ulaskom u križanje, a dok drugo vozilo, iz okomitog smjera, eventualno uđe ranije u raskrižje. Regulacija semafora je: Dok je za ulicu „B“ ZELENO svjetlo (Citroen), za ulicu „A“ je CRVENO (Kadett). Kad se upali ŽUTO ulici „B“, traje 3 sek, a ulici „A“ je još CRVENO. Kad se upali CRVENO svjetlo ulice „B“, CRVENO svjetlo u ulici „A“ traje još 1 sek i tek nakon toga se pali ŽUTO ZAJEDNO S CRVENIM i traje 2 sec, a iza toga se, u ulici „A“ pali ZELENO svjetlo. U Programu rada semafora se vidi da su ZELENA SVJETLA između jednog i drugog semafora razmaknuta vremenski za 6 sek, a CRVENA SVJETLA se preklapaju za 1 sek.

2.2. Trenutak sudara u ciklusu rada semafora Vozač “KADETT”-a reagira na kočenje 1,2 sek prije sudara i tada je u položaju “KR”, udaljen 19,6 m od mjesta sudara i to je trenutak kada je uočavanje vozila “CITROEN” u odnosu na prednji lijevi kraj “BUS”-a. Reakcija ne može biti na pojavu žutog svjetla, jer je preblizu za zaustavljanje, ako mu se ne upali ŽUTO svjetlo nakon CRVENOGA. Dakle, ŽUTO svjetlo se “KADETT-u “ mora upaliti prije reagiranja vozača na kočenje. Naravno, ako vozač prati stanje na semaforu. Granični slučaj, kad se najkasnije moguće pali ŽUTO – CRVENO SVJETLO (iza crvenoga i traje 2 sek), za vozilo “KADETT” je 2 sek prije sudara, kad je u “K2” - ucrtan na crtežu. U ovom rubnom slučaju je sudar na početku ZELENOGA SVJETLA za „KADETT“, a za „CITROEN“ je u 3. sek CRVENOG SVJETLA i nakon prethodnog isteka 3 sek ŽUTOGA SVJETLA, nakon ZELENOG (vidi graﬁkon). Nužno je, u pristupu analizi navedenog problema, postaviti rubni uvjet pa je tako napravljeno i u ovom slučaju. Međutim, u tehnici se zahtijeva maksimalno moguća točnost, ali idealne nema, nego je potrebno postaviti realno područje. Postaviti je realno znači, da vozač vozila „KADETT“ neće, u približavanju CRVENOM SIGNALU semafora, čekati zadnji trenutak da bi se intenzivnim kočenjem zaustavio do crte STOP, nego će s udaljenosti barem 50 m ili 3 sek prije, početi s blažim kočenjem, ako mu se do navedenog rastojanja ne upali ŽUTO SVJETLO. Kada se postave ovi odnosi, sudar je, za vozilo „KADETT“ u 1. sec ZELENOG SVJETLA u CIKLUSU RADA SEMAFORA, a u 4. sec CRVENOG SVJETLA vozilu „CITROEN“. Realno vremensko područje sudara je prikazano u PROGRAMU RADA SEMAFORA, a rezultat je sinkronizacije PROSTORNO -VREMENSKE ANALIZE s CIKLUSOM RADA SEMAFORA.

3. Zaključak Stručnim člankom se žele istaknuti posebnosti raskrižja reguliranog semaforima, kao i posebnosti u pristupu vještačenju, kada se dogodi nesreća. Središnje je pitanje, koje je vozilo ušlo u raskrižje kad mu to nije bilo dopušteno. Odgovor na ovo pitanje je otežan, jer se svjetla semafora mijenjaju pa sudionici nesreće pričaju svaki svoju priču. Međutim, promjene signala ne idu bilo kako, nego u vremenskom ciklusu programa 79

rada semafora što vještak koristi nakon prometno-tehničkog vještačenja, kada obavi sinkronizaciju ova dva procesa, radi utvrđivanja trenutka sudara u ciklusu programa rada semafora. To je u primjeru i učinjeno. Prometno-tehnička analiza konkretnog slučaja sudara dvaju vozila u raskrižju reguliranom semaforima, tipičan je primjer kompleksnosti iz kojega se vidi što sve treba pribaviti od pouzdanih ulaznih elemenata i što se sve, nakon toga, može konačno zaključiti o nastanku nesreće, u čemu je inicijalni uzrok njenog nastanka i onda „naslaga“ dodatnih propusta vozača, čime doprinose nastanku nesreće i blokiranju svake, možebitne, mogućnosti njenog izbjegavanja. Upravo zato je odabran ovaj prometni slučaj, da zorno predoči ponašanje sudionika nastanka nesreće i što generira nesreće na raskrižjima reguliranim semaforima. Prometno-tehnička analiza, neovisno o radu semafora, prvi je dio posla cjelokupne analize. Bitno je utvrditi sljedeće, kojem se vozilu dogodio sudar na početku ZELENOG signala, a kojemu na kraju CRVENOG. Pokazalo se da je ovo bitan detalj i on mora biti nedvojbeno utvrđen, a u ovom slučaju i jest. Utjecaj na sudar ima i postojanje AUTOBUSA, ne samo radi preglednosti, nego što ne kreće u raskrižje na promjenu signala, nego „propušta“ „CITROEN“, jer ga vidi i s tim računa vozač „CITROEN-a“, ali ne i vozač „KADETT“-a i - eto sudara. Da „stvar bude kompletna“, „KADETT“ ulazi u raskrižje s prometnog traka za skretanje ulijevo, a nastavlja vožnju u pravcu. Radi svoje složenosti je i obrađen ovaj slučaj. Ovime se upućuje poruka sudionicima da poštuju signal semafora, a ne da „uzmu stvar u svoje ruke“ i ponašaju se kako su to i učinili. Obrada slučaja pokazuje što stvara prometne nesreće ovog tipa, te kako pristupiti analizi kada se nesreća dogodi. Pokazuje i posebnost pristupa očevidu ovog tipa nesreće, kako bi uopće imali ulazne elemente za analizu. Vozač „CITROEN-a“ kasni u raskrižje, jer mu se CRVENO pali prije crte STOP, a ŽUTO još 3 sec ranije, kada je trebao poduzeti zaustavljanje.

4. Komentar U poglavlju UVOD istaknut je visoki postotak prometnih nesreća, koje se događaju na raskrižjima, a uz naglasak da je „ulaskom semafora na raskrižja“ broj nesreća opao. Međutim, broj nesreća u semaforiziranim 80

raskrižjima je ipak vrlo velik, a, teorijski gledano, semafori osiguravaju, uz disciplinu sudionika znatno manju mogućnost nastanka nesreće. Dakle, postoji nešto, zbog čega se nesreće ovog tipa generiraju. Temeljem iskustva na analizama prometnih nesreća ovoga tipa, sudari se događaju u području vremena promjene signala u ciklusu rada semafora. Slučajevi, gdje jedan od sudionika ulazi „duboko“ pored crvenog signala, previđajući ga ili zanemarujući, iznimke su, koje se doista događaju, ali, ipak, iznimke potvrđuju pravilo. Do prije nešto više od 25 godina smo imali simetričnu regulaciju promjene signala na semaforima (jednako trajanje ŽUTOG svjetla pred otvaranjem ZELENOG, kao i pred otvaranjem CRVENOG signala). Sada je to vrijeme ŽUTOG svjetla iza CRVENOGA skraćeno 1 sek (ovdje je to s 3 na 2 sek) i istodobno gori i CRVENO svjetlo, a ova 1 sek je išla na „preklapanje“ CRVENIH svjetala ulica „A“ i „B“, dok je vremensko rastojanje ZELENIH svjetala ostalo na 6 sek. Dodatno uvedeno „treptanje“ ZELENOG svjetla 3 sek pri kraju ZELENOG vremenskog razdoblja signala je sigurno smanjilo broj prometnih nesreća unutar ove promjene signala semafora. Međutim, u ovom razdoblju promjene signala, vozači svojim zakašnjelim ulaskom u raskrižje, još uvijek, uvelike generiraju prometne nesreće. Kod nastanka nesreće se, ovaj statistički podatak, niti može niti smije, a priori, koristiti za konačni zaključak, nego se svaka prometna nesreća posebno i analizira.

Izvori i literatura: [1] [2] [3] [4] [5]

Zakon o sigurnosti prometa na cestama. Bilteni o sigurnosti u cestovnom prometu. Programiranje semaforskih uređaja. F. Rotim: Elementi sigurnosti cestovnog prometa - 1989. I. Jelić: O mogućnostima procjene inicijalnog mehaničkog stanja u udarnim procesima - Doktorska disertacija - Zagreb, 1991. [6] J. Kovač: Analize sudara na raskrižjima sa semaforima – Sudska prometno-tehnička vještačenja.

Doprinos pješaka i biciklista kao sudionika u prometu pri prouzrokovanju prometnih nesreća na cestama Leon Kovačić, dipl. iur.* Sudac Općinskog suda u Karlovcu i predsjednik kaznenog odjela Stručni članak UDK: 340.69:656.1 656.183.084 656.142.084

Sažetak U nastavnom članku navode se razmatranja o doprinosu pješaka i biciklista kao sudionika u prometu pri prouzrokovanju prometnih nesreća na cestama, a koja tematika je nedovoljno zastupljena u javnim glasilima. U odnosu na navedenu tematiku članak analizira zakonske odredbe Kaznenog zakona (NN 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07. i 152/08.), te odredbe Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08., 48/10. i 74/11.), a obrađuje i statističke podatke Državnog zavoda za statistiku RH, te statističke podatke PU zagrebačke o prometnim nesrećama u kojima su sudjelovali biciklisti i pješaci. Članak opisuje nekoliko primjera iz sudske prakse iz kojih je razvidno isključenje kaznenopravne odgovornosti vozača motornih vozila, a ujedno ti primjeri upućuju na znatan doprinos pješaka i biciklista pri nastanku prometnih nesreća u konkretnim slučajevima. Takvim razmatranjima nastoji se potaknuti kod pješaka i biciklista svijest o njihovoj dužnosti odgovornijeg sudjelovanja u prometu, a sve u cilju prevencije ovakvih vrsta prometnih nesreća.

Contribution of pedestrians and bicyclists as participants in traffic in causing of traffic accidents on the roads Leon Kovačić, LL.B. Judge at the Municipal Court Karlovac President of the Criminal Department Summary Evaluations of contribution of pedestrians and bicyclists as participants in traffic in causing of traffic accidents are contemplated in this article, as these issues

are insufficiently presented in the media. In respect of these issues, the article analyses legal provisions from the Penal Code (Official Gazette 110/97, 27/98, 50/00,129/00, 51/01, 111/03, 190/03,105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08) and provisions of the Road Traffic Safety Act (Official Gazette 67/08, 48/10,74/11), while it also elaborates the statistical data from the Central Bureau of Statistics as well as statistical data from Zagreb Police Directorate about traffic accidents in which pedestrians and bicyclists were the participants. The article describes several case law examples in which the exclusion of criminal legal liability of motor vehicle drivers was excluded, while at the same time these examples refer to substantial contribution of pedestrians and bicyclists in causing the traffic accidents in concrete cases. Through such considerations the awareness of pedestrians and bicyclists about their duty to participate in traffic with more responsibility shall be encouraged, in order to prevent such kinds of traffic accidents.

1. Uvodno Česti slučajevi prometnih nesreća na prometnicama u kojima, osim vozača motornih vozila sudjeluju i pješaci odnosno biciklisti, potiču na razmišljanje o kaznenopravnoj odgovornosti pješaka i biciklista odnosno o njihovom doprinosu u nastanku prometnih nesreća te vrste, a s namjerom da se pojasni u kojoj mjeri (ne)odgovorno ponašanje ovih sudionika prometa može doprinijeti nastanku prometnih nesreća odnosno poboljšati sigurnost sudionika u prometu. Budući je upravo u toj kategoriji sudionika u prometu, dakle, kod pješaka i biciklista, uvriježeno shvaćanje da oni kao ranjiviji sudionici u prometu zbog te svoje karakteristike uvijek i u svakoj situaciji imaju prednost, takvo njihovo često pogrešno razmišljanje u bitnome doprinosi nastanku prometnih nesreća, a u mnogim slučajevima predstavlja i njihov jedini uzrok pa je stoga neophodno kroz slučajeve iz prakse ukazati na posljedice takvog shvaćanja uloge spomenutih sudionika u prometu, a sve u cilju senzibiliziranja javnosti kod koje je česta, ali zato ne uvijek točna percepcija da odgovornost za nastanak prometne nesreće leži isključivo u ponašanju vozača motornih vozila. Nadalje, velik broj prometnih nesreća na našim prometnicama iziskuje što brže utvrđivanje prekršajne i kaznenopravne odgovornosti počinitelja u smislu specijalne i opće prevencije pa je u tu svrhu često potrebna kvalitetna suradnja između pravosudnih tijela, tj. policije, državnog odvjetništva i suda s jedne, te stručnih i iskusnih prometnih vještaka s druge strane. Upravo takvi prometni vještaci neophodni su pravosudnim tijelima jer, kao što će to biti vidljivo iz elaboriranih primjera sudske prakse, oni svojim znanjem i iskustvom mogu uvelike 84

doprinijeti pravilnom utvrđenju činjenica, a što pak predstavlja temelj za primjenu odgovarajuće materijalnopravne zakonske odredbe.

2. Analiza zakonskih odredbi Sudionike i pravila ponašanja tih sudionika u prometu na području Republike Hrvatske propisuju odredbe Zakona o sigurnosti prometa na cestama1 (u daljnjem tekstu ZSPC), koji ujedno definira i njihovu prekršajnu odgovornost dok njihovu kaznenopravnu odgovornost propisuje odredba članka 272. Kaznenog zakona2 (u daljnjem tekstu KZ), a koja se odnosi na kazneno djelo izazivanja prometne nesreće. Tako odredba članka 2. ZSPC-a u stavku 1., točki 65. propisuje da je „sudionik u prometnoj nesreći“ svaki sudionik u prometu na cesti koji na bilo koji način sudjeluje u prometnoj nesreći, dok ista odredba u točki 66. opisuje da je „vozač“ osoba koja na cesti upravlja vozilom koje je definirano u točki 28. istog zakonskog propisa kao svako prijevozno sredstvo namijenjeno za kretanje po cesti, osim dječjih prijevoznih sredstava, prijevoznih sredstava na osobni ili motorni pogon za osobe s invaliditetom ili starije osobe, ako se pritom ne kreću brzinom većom od čovječjeg hoda. Dakle, vozač bi, osim vozača auta, vlaka, autobusa i drugih vozila takve vrste, bio i traktorist, biciklist, vozač zaprežnih kola, jahač i slično. Nadalje, točka 68. navedene odredbe daje definiciju „pješaka“ za kojeg navodi da se radi o osobi koja sudjeluje u prometu, a ne upravlja vozilom niti se prevozi u vozilu ili na vozilu, osoba koja vlastitom snagom gura ili vuče ručna kolica, zaprežno ili motorno vozilo, dječje prijevozno sredstvo, bicikl ili prijevozno sredstvo na osobni ili motorni pogon za osobe s invaliditetom ili starije osobe i pri tome se kreće brzinom čovječjeg hoda ili osoba koja klizi klizaljkama, skijama ili saonicama ili se vozi na koturaljkama, skateboardu i slično. U točki 49. definiran je „bicikl“ kao vozilo koje ima najmanje dva kotača i koje se pokreće isključivo snagom vozača. Kazneno djelo izazivanja prometne nesreće iz čl. 272. KZ-a čini onaj tko kršenjem propisa o sigurnosti prometa tako ugrozi promet da izazove 1 2

Zakon o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08., 48/10. i 74/11.). Kazneni zakon (NN 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07. i 152/08.).

nesreću u kojoj je neka druga osoba teško tjelesno ozlijeđena, ili je drugome prouzročena imovinska šteta velikih razmjera, odnosno, ako je prouzročena smrt jedne ili više osoba. Prema tome, u slučaju da su ispunjeni određeni uvjeti, postoji prekršajna odnosno kaznenopravna odgovornost ne samo vozača, već i drugih sudionika u prometu poput primjerice, pješaka ili biciklista. Prekršajno, odnosno kaznenopravno je odgovoran upravo onaj sudionik u prometu koji je izazvao prometnu nesreću ili je u većoj mjeri doprinio njezinom nastanku. U praksi najčešće upravo vozači motornih vozila prouzrokuju prometnu nesreću, ali ipak u nekim slučajevima odgovornost leži upravo u ponašanju biciklista i pješaka na kolniku ili u trenutku stupanja na kolnik pri čemu za postojanje kaznenopravne odgovornosti mora biti ispunjen i drugi uvjet, tj. potrebno je da neka osoba zadobije tešku tjelesnu ozljedu odnosno da nastupi smrt neke osobe ili imovinska šteta velikih razmjera. Tako će primjerice, pješak koji je neoprezno stupio na kolnik kaznenopravno odgovarati ako je pri tome srušio biciklista koji je uslijed toga zadobio tešku tjelesnu ozljedu ili ako je pri tome prouzrokovao slijetanje s ceste i oštećenje vozila vrjednijeg od 300.000,00 kn. U slučajevima u kojima nije ispunjen ovaj dodatni uvjet koji se odnosi na nastupjelu posljedicu, ne može se govoriti o kaznenopravnoj odgovornosti pješaka, ali može postojati njegova prekršajna odgovornost. Međutim, u praksi takvo razlučivanje prekršajne ili kaznenopravne odgovornosti vozača nekog motornog vozila s jedne i pješaka odnosno biciklista s druge strane nije uvijek jednostavan zadatak i zahtijeva, kako detaljnu analizu svih utvrđenih činjenica čemu u bitnoj mjeri doprinosi i ekspertiza prometnog vještaka, tako i pravilnu primjenu materijalnog prava i ispravnog tumačenja zakonskih odredbi spomenutih zakonskih propisa. Prilikom utvrđivanja činjenice koji je od sudionika u prometu kaznenopravno odgovoran za nastanak prometne nesreće, valja razmatrati ponašanje svih sudionika u prometu neposredno prije i u trenutku prometne nesreće, ali i cjelokupnu situaciju na kolniku i uz kolnik koja je utjecala na nastanak prometne nesreće. Tako je ovisno o konkretnom slučaju potrebno primjerice, utvrditi brzinu kretanja vozila ili pješaka, način stupanja pješaka na kolnik i vrijeme njegovog boravka na kolniku, te vidljivost pješaka vozaču i slično, a sve u cilju utvrđenja koji od sudionika je 86

povrijedio odredbe ZOSPC-a. Ukoliko se utvrdi da je neki od sudionika ispunio spomenute objektivne okolnosti, za postojanje njegove kaznenopravne odgovornosti potrebno je i ostvarenje subjektivnih okolnosti, tj. potrebno je utvrditi je li počinitelj kaznenog djela postupao s nehajem ili s neizravnom namjerom.

3. Statistički podaci Prema statističkim podacima Državnog zavoda za statistiku RH3 u prometnim nesrećama u Republici Hrvatskoj 2008. godine umrlo je 707 osoba od čega 133 pješaka i to najviše u Gradu Zagrebu, njih 22, zatim u Splitsko-dalmatinskoj županiji, njih 10, u Brodsko-posavskoj županiji, njih 13, u Primorsko-goranskoj županiji, njih 8, te u Zagrebačkoj županiji njih 7. Prema podacima navedenog Zavoda za 2009. godinu4 proizlazi da je u toj godini u prometu poginulo ukupno 616 osoba od čega 95 pješaka i to u Gradu Zagrebu, njih 14, u Osječko-baranjskoj županiji, njih 15, Primorsko-goranskoj županiji, njih 11, te u Zagrebačkoj županiji njih 5. Iz Izvješća o stanju i kretanju sigurnosnih pokazatelja u radu PU zagrebačke za 2008.5, 2009.6 i 2010.7 godinu proizlazi da je na području PU zagrebačke 2008. godine poginulo ukupno 25 pješaka, dok ih je 2009. godine poginulo njih 21, od čega je starijih od 60 godina bilo njih 17, odnosno 80,95%, a od 21 poginulog pješaka za nesreću je bilo odgovorno njih 4, dakle, jedna petina. Na pješačkom prijelazu poginulo je 8 pješaka odnosno njih 38,10%. Te godine policijski djelatnici utvrdili su 4.517 prekršaja pješaka i 3.519 prekršaja vozača koji nisu ustupili prednost pješacima. Nadalje, 2010. godine prema navedenom izvješću poginulo je ukupno 34 pješaka, što predstavlja rast za 61,9% u odnosu na 2009. godinu, dok je ozlijeđeno njih 452. Mopedi i biciklisti sudjelovali su u 568 nesreća u kojima je poginulo 15 osoba od čega 3 biciklista, za razliku od 2009. godine kada ih je poginulo 6 više, odnosno jedan biciklist više. Biciklisti su 2010. godine sudjelovali u ukupno 298 nesreća. 3 4 5

Priopćenje Državnog zavoda za statistiku RH za 2008. g. Priopćenje Državnog zavoda za statistiku RH za 2009. g. Izvješće o stanju i kretanju osnovnih sigurnosnih pokazatelja na području PU zagrebačke u 2008. g. Izvješće o stanju i kretanju osnovnih sigurnosnih pokazatelja na području PU zagrebačke u 2009. g. Izvješće o stanju i kretanju osnovnih sigurnosnih pokazatelja na području PU zagrebačke u 2010. g.

Prema PU zagrebačkoj8,9 najčešći uzroci prometnih nesreća u kojima sudjeluju pješaci su: nekorištenje obilježenog pješačkog prijelaza pješaka i prelazak kolnika za vrijeme kada je za pješake upaljeno crveno svijetlo, te od strane vozača neprilagođena brzina kretanja vozila i nepropuštanje pješaka. Elaborirani primjeri sudske prakse nastojat će prikazati u kojoj mjeri pješaci i biciklisti odnosno vozači motornih vozila mogu utjecati na nastanak prometne nesreće, odnosno prikazat će neke slučajeve iz kojih će biti vidljiva njihova odgovornost za nastanak nesreće.

4. Primjeri iz prakse 4.1. Primjer 1.10 Okrivljenik je kao vozač mopeda optužen jer je dolaskom na raskrižje skrenuo u bočnu ulicu bez da je obratio pozornost na pješaka koji je prelazio kolnik bočne ulice, te je mopedom udario u pješaka koji je uslijed pada zadobio ozljede od kojih je kasnije preminuo. Mopedist je ulazio u raskrižje za vrijeme dok je za njegov pravac kretanja bilo uključeno zeleno svjetlo, dok je pješak prelazio pješački prijelaz za vrijeme dok je za njegov pravac kretanja bilo uključeno crveno svjetlo. Radi utvrđivanja kaznenopravne odgovornosti bitno je pravilno izvesti sve dokaze i temeljem dokaza izvesti pravilne zaključke o postojanju ili nepostojanju određenih činjenica vezanih za nastanak prometne nesreće. Neke se činjenice mogu utvrđivati isključivo iskazima saslušanih osoba, a neke i tehničkim putem. Tako u konkretnom slučaju tehničkim putem, tj. vještačenjem, niti nakon provedene rekonstrukcije nije moguće utvrđivati je li na nekom od semafora bilo uključeno crveno ili zeleno svjetlo već se ta činjenica utvrđuje isključivo temeljem iskaza okrivljenika i svjedoka ukoliko svjedoci postoje. Za razliku od te činjenice utvrđivanje brzine kretanja sudionika prometne nesreće može se utvrditi tehničkim putem ukoliko su na mjestu nesreće pronađeni i pravilno izuzeti tragovi.

9 10

PU zagrebačka – Stradavanje pješaka u prometnim nesrećama od 25. ožujka 2010. g. PU zagrebačka – Akcija „Zaštita pješaka“ od 29. ožujka 2010. g. Presuda Općinskog suda u Karlovcu broj K-372/10.

Za utvrđivanje brzine kretanja vozila prije mogućeg reagiranja kočenjem bitno je utvrditi koliku je udaljenost vozilo prošlo od trenutka kočenja pa do mjesta naleta i u kojem vremenskom intervalu, a u tu svrhu je potrebno utvrditi položaj vozila na kolniku u trenutku kada je vozač počeo kočiti, te ujedno izračunati i duljinu tragova kočenja kako bi se moglo izračunati prosječno usporenje vozila. Izračun brzine kretanja vozila olakšava i vještačenje tahografa ili zabilježavanje brzine na kojoj se zaustavila kazaljka brzinomjera. Međutim, iskazi svjedoka koji se nisu nalazili u vozilu teško mogu preciznije potvrditi brzinu kretanja vozila i to zato što je percepcija brzine izrazito subjektivna pa tako, osim što je promatraču teško procijeniti brzinu kretanja vozila, različite osobe imaju i različitu predodžbu o tome koja to brzina predstavlja brzu vožnju. U spomenutom predmetu je vještačenjem utvrđeno da se motorist kretao brzinom od 15 km/h. Međutim, za postojanje kaznenopravne odgovornosti nije dovoljno analizirati način vožnje okrivljenika već i ponašanje oštećenika u prometu, u konkretnom slučaju pješaka. Tako je u ovom predmetu vještačenjem utvrđeno da se pješak kretao brzinom od oko 4 km/h odnosno 1,11 metara u sekundi, pa da je od pločnika do mjesta naleta put od jednog metra prošao u vremenu od oko jedne sekunde. Kako zaustavni put mopeda pri brzini od 15 km/h iznosi 5 metara, pa imajući u vidu da je u trenutku stupanja pješaka na kolnik vozač mopeda bio udaljen od mjesta naleta oko 4,16 m, to je nalet bio neizbježan. Iz ovog primjera je vidljivo da je upravo pješakovo nepropisno kretanje preko kolnika za vrijeme dok je za njegov pravac bilo uključeno crveno svjetlo prouzročilo prometnu nesreću jer je nalet za motorista koji se propisno kretao bio sasvim neizbježiv budući nije imao vremena reagirati i izbjeći nalet na pješaka. Iz ove situacije je vidljivo kako propisna vožnja vozača s jedne i nepropisno kretanje pješaka s druge strane može prouzročiti prometnu nesreću, te da i na pješacima kao sudionicima u prometu leži odgovornost savjesnog ponašanja u prometu. (K-371/10)

4.2. Primjer 2.11 Vozač osobnog automobila je optužen da je protivno odredbi čl. 38. st. 2. ZSPC-a, približavajući se obilježenom pješačkom prijelazu, iz nehaja propustio obratiti pozornost na pješaka koji je na obilježenom pješačkom prijelazu za vrijeme dok je za njegov pravac kretanja bilo upaljeno crveno 11

Presuda Općinskog suda u Karlovcu broj K-335/08.

svjetlo prelazio kolnik vozaču s desne na lijevu stranu, te da se uslijed ovakve vožnje automobil nije mogao pravodobno zaustaviti uslijed čega je prednjom lijevom stranom vozila naletio na pješaka koji je zbog zadobivenih ozljeda smrtno stradao. Dakle, vozač je prolazio kroz raskrižje za vrijeme dok je na njegovom semaforu bilo upaljeno zeleno svjetlo, a prije reagiranja kočenjem kretao se većom brzinom od dozvoljene odnosno brzinom od oko 60 km/h, kao što je to naknadno vještačenjem utvrđeno, iako je na toj dionici naseljenog mjesta brzina kretanja vozila ograničena na 50 km/h. Od trenutka od kada je pješak stupio na kolnik on je, krećući se žurnim korakom odnosno brzinom od 2,5 m/s prešao put od 8 m do mjesta naleta vozila za što mu je trebalo 3,2 sekunde, te je okrivljeniku cijelo vrijeme bio u vidnom polju. Vozač je od trenutka stupanja pješaka na kolnik bio udaljen 53,4 m, te je s obzirom na preglednost kolnika istoga mogao uočiti. Budući je zaustavni put njegovog vozila s obzirom na mokar kolnik iznosio 35 m, okrivljenik bi, da je reagirao intenzivnim kočenjem u trenutku stupanja pješaka na kolnik uspio izbjeći nalet na pješaka jer bi mu za to trebalo 5,5 sekundi kroz koje vrijeme bi pješak uspio prijeći na suprotnu stranu kolnika, pa do naleta ne bi došlo. Kako vozač nalijeće na pješaka brzinom od oko 56,6 km/h, to znači da nije reagirao kočenjem odmah čim je mogao uočiti pješaka koji započinje prelaziti kolnik. Međutim, do nesreće također ne bi došlo da je pješak poštivao crveno svjetlo na semaforu za pješake i propustio vozilo jer ga je svakako mogao vidjeti kako se približava raskrižju, uz napomenu da je sada pokojni pješak zasigurno znao da prelazi kolnik za vrijeme dok je za pješake upaljeno crveno svjetlo što se zaključuje iz činjenice da je prelazio kolnik žurnim korakom. U ovakvoj doista dvojbenoj situaciji postavlja se pitanje odgovornosti vozača, odnosno pitanje odgovornosti ili barem značajnog doprinosa pješaka. Nedvojbeno je da je pješak prekršajno odgovoran za prelazak preko kolnika za vrijeme dok je za njegov pravac bilo upaljeno crveno svjetlo na semaforu, a da bi vozač prekršajno trebao odgovarati za vožnju bržu od dozvoljene u naseljenom mjestu. Kako su oba sudionika ove prometne nesreće povrijedili odredbe ZSPCa, valja odgovoriti na pitanje koja povreda navedenih odredbi ZSPC-a predstavlja neposredan uzrok ove prometne nesreće odnosno koja od njih je prouzročila nastanak nesreće. 90

Logičkim razmišljanjem dolazimo do zaključka da do nesreće ne bi došlo u slučaju da pješak nije prelazio kolnik za vrijeme upaljenog mu crvenog svjetla. Dakle, prvo pješak prelazi kolnik za vrijeme upaljenog mu crvenog svjetla, a potom vozač vozila reagira s tolikim zakašnjenjem da je prometna nesreća neizbježna. U ovom slučaju brzina kretanja vozila i nije uzrok prometne nesreće jer bi vozač pravodobnim reagiranjem s obzirom na brzinu kojom se kretao nesreću mogao izbjeći. Međutim, znači li to da vozač motornog vozila ima pravo voziti po propisima i ne obratiti pozornost na pješake? (sentenca). Odgovor na ovo pitanje je zasigurno negativan, ali valja imati u vidu i to da je upravljanje vozilom na motorni pogon jedna kompleksna radnja, naročito u naseljenim mjestima gdje su vozači fokusirani na radnje drugih vozila, čitanje prometnih znakova i poštivanje propisa, a gubitku koncentracije potrebne za sigurnu vožnju pridonose im i razgovor sa suvozačem, slušanje radio emisije, mijenjanje cd-a, traženje željene destinacije, slobodnog parkirnog mjesta ili pak sve veći broj reklama na panoima uz cestu. Valja naglasiti i da tijekom vožnje vozači ne očekuju kršenje prometnih propisa od drugih sudionika u prometu, pa uglavnom i ne predviđaju da će primjerice, jedan pješak iz skupine njih koji stoje na pločniku krenuti pretrčavati kolnik za vrijeme dok mu je upaljeno crveno svjetlo. Stoga, iako je pitanje odgovornosti okrivljenika iz navedenog primjera očito kompleksno i diskutabilno, može se zaključiti da u ovom slučaju ponašanje pješaka treba otkloniti kaznenopravnu odgovornost okrivljenika jer je upravo pješak, iako znajući da mu je to semaforom zabranjeno, krenuo pretrčavati u to vrijeme vrlo prometan kolnik, a nakon čega je vozač vozeći neznatno većom brzinom, očito u trenutku nedostatka koncentracije propustio pravodobno reagirati te je došlo do naleta na pješaka. Dakle, očito je do prometne nesreće došlo uslijed trenutka nedostatka koncentracije na strani vozača i nepoštivanja prometnih propisa od strane pješaka.

4.3. Primjer 312 Sličan je slučaj okrivljenika koji je oko 02,30 h upravljao osobnim automobilom ulicom Prilaz V. Holjevca, pod utjecajem alkohola u krvi od

Presuda Općinskog suda u Karlovcu broj K-152/11.

najmanje 1,75 g/kg, te protivno odredbi čl. 53. st. 1. i 2. ZSPC-a, vozio prevelikom brzinom u trenutku približavanja raskrižju, gdje je unatoč poduzetom kočenju prednjom stranom automobila udario u desnu bočnu stranu bicikla kojim je iz smjera ulice Kralja Tomislava, njemu s lijeve na desnu stranu upravljala biciklistkinja koja je uslijed udarca vozila zadobila ozljede od kojih je odmah i preminula. Iako se iz ovako opisanog događaja čini da je nedvojbena odgovornost vozača motornog vozila, treba naglasiti da je tijekom postupka utvrđeno da je osim okrivljenika i biciklistkinja bila pod utjecajem alkohola od 1,73 g/kg te je prema tome bila apsolutno nesposobna za sigurno upravljanje vozilom, a utvrđeno je i da je kroz raskrižje prolazila za vrijeme dok je za njezin pravac kretanja bilo upaljeno crveno svjetlo, a da je okrivljenik prolazio kroz raskrižje dok mu je bilo upaljeno zeleno svjetlo, te da se neposredno prije nesreće kretao brzinom od 123 km/h. Okrivljenik dolaskom na 50,4 m, odnosno 1,55 sekundi prije mjesta naleta na dobro rasvijetljenom raskrižju poduzima intenzivno kočenje, a u tom trenutku je biciklistkinja od mjesta naleta udaljena 6,5 m u lijevo te upravo započinje biciklom ulaziti na zapadni kolnik ulice Prilaz V. Holjevca, nakon što je upravo prošla njegov istočni dio. Kočeći na način kao što je to u konkretnom slučaju učinio, prema mišljenju vještaka, okrivljenik bi uspio zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta da u trenutku poduzimanja kočenja brzina njegovog vozila nije bila veća od teorijski 77 km/h, a praktično ne veća od 72 km/h. Upravo ovakav opis događaja ukazuje na sličnost s ranijim primjerom. I u ovom slučaju biciklistkinja, u etiliziranom stanju, za vrijeme dok je za njezin smjer kretanja upaljeno crveno svjetlo, prelazi istočni dio kolnika te nastavlja vožnjom preko zapadnog dijela kolnika Prilaza V. Holjevca, oduzimajući time prednost okrivljeniku koji je u križanje ulazio za vrijeme dok je za njegov smjer kretanja bilo upaljeno zeleno svjetlo. Okrivljenik doista vozi brzinom znatno većom od dopuštene, tj. većom od 70 km/h, te bi se prema nalazu i mišljenju prometnog vještaka mogao zaustaviti prije mjesta naleta da je pravovremeno započeo kočiti, a na što je očito utjecala činjenica da je vozilom upravljao u alkoholiziranom stanju, međutim, i ovdje kao i u ranijem slučaju dolazi se do zaključka da do prometne nesreće ne bi došlo da biciklistkinja nije oduzela prednost motornom vozilu kojeg je mogla pravodobno primijetiti te ga propustiti, ali zbog stanja alkoholiziranosti u kojem se nalazila to je propustila učiniti, te je time prouzročila nastanak prometne nesreće. 92

4.4. Primjer 413 Jasan je slučaj kaznenopravne odgovornosti vozača koji je upravljajući svojim vozilom, protivno odredbi čl. 13. st. 1. ZOSPC, iz nehaja, u naseljenom mjestu ispred kućnog broja 27 propustio obratiti pozornost na pješaka koji se nalazio na kolniku, već je prednjim dijelom vozila udario u pješaka koji je uslijed udarca zadobio ozljede od kojih je kasnije i preminuo. Naime, tijekom postupka je utvrđeno da je pješak bio u znatnoj mjeri alkoholiziran te da je u tom stanju, za vrijeme dok je bila noć, ležao nepomično na kolniku i to na nizbrdici. Vidljivost je bila slaba, cesta mokra od susnježice koja je padala. Vještačenjem po prometnom vještaku proizlazi da se je okrivljenik neposredno prije prometne nesreće kretao brzinom od 33 km/h, a da je udarna brzina iznosila 28 km/h, te da do nezgode ne bi došlo da se je vozač kretao brzinom do 24 km/h jer bi tada uspio pravodobno zaustaviti vozilo. Vještak navodi i da je od alarmiranja vozača pa do udara u pješaka prošlo 1,08 sekundi, te da je tada vozač bio udaljen 9,7 metara od mjesta udara. Prema nalazu vještaka vidljivost na tom dijelu mokrog kolnika iznosila je oko 20 metara, a budući je vozač vozio s oborenim svjetlima, pješaka nikako nije mogao pravodobno primijetiti. U ovom slučaju vidljivo je kako je upravo i isključivo zbog znatnog doprinosa pješaka, za kojega vozač nikako nije mogao očekivati da će ležati nepomično na cesti, te kojega zbog vremenskih i noćnih uvjeta kao i zbog položaja u kojem se nalazio nikako nije mogao primijetiti došlo do prometne nesreće, te se prouzrokovanje iste nikako ne može amputirati vozaču motornog vozila.

4.5. Primjer 514 Odgovoran je međutim, vozač autobusa koji je u noćnim uvjetima, u naseljenom mjestu, protivno odredbi čl. 13. st. 1. ZSPC-a, iz nehaja, propustio obratiti pozornost na pješakinju koja se kretala u istom smjeru, uz desni rub kolnika, a koju je udario desnim dijelom autobusa te ju odbacio izvan kolnika, uslijed čega je pješakinja zadobila mnogostruke ozljede od kojih je kasnije i preminula. 13

Presuda Općinskog suda u Karlovcu broj K-553/06.

Okrivljenik je kao profesionalni vozač autobusa bio dužan obratiti pozornost na sve pješake koji se nalaze na kolniku tim više što se radilo o naseljenom mjestu te je mogao očekivati da se na kolniku mogu nalaziti pješaci. Autobus se prije prometne nesreće kretao brzinom između 50 i 60 km/h. Pokojna pješakinja je pridonijela nastanku prometne nesreće time što se odjevena u tamno, po noćnim uvjetima kretala po desnoj umjesto po lijevoj strani kolnika čime je zasigurno otežala vozaču da je na vrijeme uoči, no vozač autobusa je kao profesionalni vozač ipak trebao obratiti više pozornosti na pješake. Takav doprinos pješakinje u ovom slučaju ne isključuje kaznenopravnu odgovornost vozača, ali budući je doprinos značajan, isti utječe na vrstu i mjeru kaznenopravne sankcije izrečene okrivljeniku.

5. Zaključna razmatranja Iz navedenih primjera fragmentalno je vidljiva kompleksnost situacija na koje sudovi nailaze u praksi prilikom utvrđivanja razloga nastanka prometne nesreće, a u cilju rasvjetljavanja prekršajne i kaznenopravne odgovornosti sudionika u prometu koji je prouzročio prometnu nesreću. Rasvjetljavanje ovakvih i sličnih prometnih situacija ne bi bilo moguće bez primjerene stručne pomoći, u ovom slučaju pomoći prometnih vještaka, te se ovom prilikom ukazuje na nužnost kvalitetne međusobne suradnje između državnih tijela i vještaka. U tom su smislu sudovi, odnosno državni odvjetnici dužni vještake usmjeriti u pravcu u kojem treba vještačenje biti izvršeno i točno speciﬁcirati cilj vještačenja, odnosno deﬁnirati koje činjenice trebaju vještaci utvrditi, dok su se vještaci dužni držati zadanih im okvira iz kojih vještačenjem ne smiju izlaziti. Ovdje valja upozoriti da je vještacima nužno omogućiti pravodobno i kvalitetno izuzimanje tragova s mjesta događaja radi kasnijeg vještačenja, kao i na potrebu da se u nekim slučajevima pravodobno provede vještačenje kako zbog određenih vanjskih okolnosti ne bi došlo do uništenja za vještačenje važnih tragova. Zaključno, valja naglasiti da statistički gledano pješaci prouzrokuju oko 20% svih prometnih nesreća u kojima sudjeluju i to zbog toga što ne poštuju odredbe ZSPC-a, tj. ne prelaze preko pješačkog prijelaza na kolniku i ne poštuju crveno svjetlo za pješake na semaforu. Naravno, pri tome ne treba zanemariti i značajan broj prometnih nesreća, oko četiri petine, koje prouzrokuju vozači motornih vozila. Iako je najveći broj prometnih 94

nesreća (oko 80%) u kojima sudjeluju pješaci uzrokovan nepoštivanjem propisa od strane vozača motornih vozila, valja napomenuti da se prevencijom u vidu edukacije, ali i kažnjavanja počinitelja prekršaja odnosno kaznenih djela, treba utjecati na svijest pješaka i biciklista da se i oni kao sudionici u prometu trebaju odgovorno ponašati, uz naglasak da odgovornost za prometne nesreće ne leži uvijek u ponašanju vozača motornih vozila.

Vještačenje psihičkih posljedica nakon tjelesnih ozljeda prema Hrvatskim orijentacijskim medicinskim tablicama (HOMT) Prim. dr. sc. Tija Žarković Palijan subspecijalist forenzični psihijatar i stalni sudski vještak Predstojnik zavoda za forenzičku psihijatriju Neuropsihijatrijske bolnice Dr. Ivan Barbot Prim. dr. sc. Milivoj Koludrović specijalist neuropsihijatar i stalni sudski vještak Prim. Marina Kovač subspecijalist forenzični psihijatar i stalni sudski vještak Zavoda za forenzičku psihijatriju Neuropsihijatrijske bolnice Dr. Ivan Barbot Dr. sc. Dražen Kovačević forenzični psiholog i stalni sudski vještak Zavoda za forenzičku psihijatriju Neuropsihijatrijske bolnice Dr. Ivan Barbot Stručni članak UDK: [340.66:616.89]:347.426.4

Sažetak U ovom članku prezentiraju se pravila kojih bi se trebali pridržavati vještaci psihijatri kod vještačenja psihičkih posljedica tjelesnih ozljeda prema pravilima Hrvatske orijentacijske medicinske tablice (dalje HOMT). Radi se o novom pristupu u vještačenju nematerijalnih šteta prema novom Zakonu o obveznim odnosima iz 2005. godine. U članku se daje detaljni prikaz psihijatrijskog dijela Medicinskih tablica i skala HOMT-e, kao i opći uvjeti vještačenja prema HOMT-i. Prosudba vještaka mora biti utemeljena na utvrđenim klasiﬁkacijskim sistemima, u ovom slučaju HOMT-e. Nije dovoljna samo analiza lošeg psihičkog stanja nakon povrede. Potrebno je analizirati težinu i dinamiku traumatiziranja, razvoj kliničke slike nakon traume, kauzalni neksus, te odnos predtraumatskih i posttraumatskih psihičkih smetnji. Što se to detaljnije obavi, time je nalaz vjerodostojniji. 97

Prezentira se i algoritam kojeg bi se vještaci trebali pridržavati prilikom vještačenja. Ključne riječi: Hrvatska orijentacijska medicinska tablica, psihijatrijsko vještačenje, psihičke posljedice tjelesnih ozljeda, ZOO/05.

Expertise of psychical consequences after bodily injuries, according to Croatian orienteering medical tables (HOMT) Chief physician Tija Žarković Palijan, PhD Sub-specialist forensic psychiatrist and permanent expert witness Head of Forensic psychiatry department Neuropsychiatric hospital Dr. Ivan Barbot Chief physician Milivoj Koludrović, PhD Specialist neuropsychiatric and permanent expert witness Chief physician Marina Kovač Sub-specialist forensic psychiatrist and permanent expert witness Institute for forensic psychiatry Neuropsychiatric hospital Dr. Ivan Barbot Dražen Kovačević, PhD Forensic psychologist and permanent expert witness Institute for forensic psychiatry Neuropsychiatric hospital Dr. Ivan Barbot Summary This text lays out the rules which need to be observed by psychiatrist expert witnesses when making expertises of psychical consequences of bodily injuries according to the rules of the Croatian orienteering medical tables (hereinafter: HOMT). They refer to new approach in expertises of intangible damages pursuant to provisions of the new Obligatory Relations Act from 2005. The text lays out detailed review of psychiatrist part of the HOMT Medical tables and scales, as well as general provisions of expertises according to HOMT. The expert witness assessment must be based on established classiﬁcation systems (HOMT in this case). The sole analysis of bad psychical condition after injury is not sufﬁcient. It is necessary to analyse the severity and dynamics of traumatising, development of clinical feature after trauma, causal nexus as well as relation of pre-traumatic and post-traumatic psychical nuisances. The more detailed this analysis was

made, the more credible ﬁnding will be. Algorithm which should be applied by expert witnesses in the course of their expertise is also laid out in this paper. Key works: Croatian orienteering medical table, psychiatric expertise, psychical consequences of bodily injuries, Obligatory relations Act/2005.

Pojava Hrvatske orijentacijske medicinske tablice (dalje u tekstu: HOMTa) bila je u ovom trenutku prijeko potrebna kako za psihijatre, tako i za stručnjake osiguravajućih društava. I ranije su postojale razne psihijatrijske orijentacijske tablice u Hrvatskoj i u Europi. Goreta /1/ je u knjizi Psihijatrijska vještačenja povrede duševnog integriteta kao oblik nematerijalne štete dao pregled svih značajnijih psihijatrijskih orijentacijskih tablica u Europi. Zadnja revizija MKF /2/ koja je bila temelj za donošenje Europskih indikativnih tablica i HOMT-a bila je 2010. godine. Donošenjem HOMT-a postiže se ujednačavanje sa zemljama Europske zajednice (EU). Važnije od toga je da su određeni jasni i detaljni kanoni, kojih bi se u svom radu trebali pridržavati svi vještaci. Na taj se način postiže ujednačavanje postotaka invaliditeta, daje se veći kredibilitet vještačkim nalazima i mišljenjima, i ono što je prema našem mišljenju najvažnije, uspijevaju se premostiti pravila psihijatrijskih doktrina i osiguravateljnih pravila. Tako dolazimo i do pojma osiguravateljne medicine /3/. Neimovinske štete po ZOO/05., između ostalih povrede prava osobnosti, obuhvaćaju i povredu prava na duševno zdravlje (psihički integritet, psihičku dobrobit1) i zato oštećeni primaju pravičnu novčanu naknadu. Sudovima su potrebni vještaci - psihijatri kako bi im omogućili razvrstati povrede u odgovarajuće razrede po postotku. Za taj posao vještaci trebaju koristiti Medicinske skale i Medicinske tablice. Liječniku cenzoru osiguravajućeg društva dano je pravo i dužnost da meritorno prosuđuje o zdravstvenom stanju drugih osoba, pri čemu je ograničen osiguravateljnim pravilima. On treba utvrditi: 1. Postoji li medicinska obveza osiguravatelja sukladna pravilima? Što se smatra, a što se ne smatra nezgodom? 2. Uzročno posljedičnu vezu. 3. Ocjenu stupnja invaliditeta u skladu s tablicama invaliditeta jer su one sastavni dio ugovora. 1

Dobrobit: stanje dobra zdravlja, sigurnosti sreće i prosperiteta. Anić, A.: Rječnik hrvatskoga jezika. 1. izd. Zagreb: Liber; 1991:114.

Nisu dopušteni nikakvi drugi kriteriji. Dijagnoza nije dovoljna, potrebno je analizirati cjelokupnu medicinsku dokumentaciju, a pregled oštećenog nije obvezan /3/. Psihološki razvoj psihičkih smetnji nakon tjelesnih povreda je jasan. Bilo koja tjelesna povreda dovodi i do povrede ego ideala - psihičke slike o samom sebi što izaziva, u prvom redu depresivne smetnje, tjeskobu i strah, i dovodi do uporabe neurotskih mehanizama obrane. Stupanj regresa ovisi o psihičkom zdravlju oštećenoga. Samo psihički zdrave i emocionalno stabilne osobe mogu dulje vrijeme podnositi tjeskobu, a njihova socijalna prilagodljivost čuva ih od regresije u socijalnom ponašanju. Što osoba u svojoj psihološkoj strukturi pokazuje veći odmak od pojma psihičkoga zdravlja, to su mogućnosti neurotskih reakcija veće i pomažu nastajanju čvrstih obrazaca poremećenog funkcioniranja u većini aspekata pacijentovog života. Motivacija za takvo ponašanje je nesvjesna (tzv. primarna dobit od bolesti) vezana uz potpuno nesvjesne sadržaje, odijeljena od ostalih područja psihičkoga života /4/. Psihička oštećenja zdravlja, bez obzira jesu li ona posljedica izravne psihičke traume ili komplikacija tjelesne ozljede, treba shvatiti u istom svijetlu kao anatomsko i fiziološko oštećenje /5/. Značajan je pomak što su napušteni s psihijatrijske strane dobro razrađeni pojmovi duševne boli i pojačani psihički napori. Sada se kao psihičke komplikacije tjelesnih povreda (oštećenje psihičkog integriteta) priznaju samo one psihičke smetnje koje čine jasan psihijatrijski sindrom i koje imaju ozbiljnije posljedice na kvalitetu života - na svakodnevni život i rad oštećenoga. Ne smije ih se miješati s pojmom smanjenje kvalitete života, koja bi prema novim motrištima bila samo jedna od činjenica za procjenu stupnja oštećenja. Dijagnoza se postavlja korištenjem klasifikacijskih sistema MKB-10 ili DSM-IV, a za dopunsko dubinsko psihološko objašnjenje može se koristiti i Psihodijagnostički priručnik (PDM Task Force, 2006.) koji još nije preveden na hrvatski jezik /5/. Pojmove duševna bol i pojačani psihički napori zakon više ne poznaje i ne treba ih upotrebljavati /6/. Vještak treba ocijeniti postoje li povrede duševnog integriteta i, ako postoje, njihov intenzitet treba odrediti u postocima, zatim treba odrediti postoji li uzročnoposljedična veza s povredom. Hrvatska orijentacijska medicinska tablica za procjenu oštećenja zdravlja (HOMT) razlikuje trajni funkcionalni deficit ili invaliditet (TFD) i privremeni funkcionalni deficit (PDF). Psihička reakcija na tjelesnu povredu u biti je slom adaptacijskih potencijala, ovisi i o osobinama ličnosti, dinamici nastajanja ozljede i liječenja, 100

ali i o dosta drugih kulturalnih, socijalnih, pa i ekonomskih činitelja /5/. Gotovo se kod svake tjelesne povrede, osim straha, javljaju i pojedinačni izolirani psihički simptomi. Radi se o prolongiranim negativnim emocijama koje ne ispunjavaju kriterije za dijagnostiku psihičkog poremećaja. Vještak ih ne treba honorirati. Isto tako, ako taj sindrom postoji, ali je slabog intenziteta (ispod 5%), tako da samo smanjuje kvalitetu života bez trajnih tjelesnih ili psihičkih oštećenja, tada se radi o lakim, beznačajnim posljedicama koje, iako prisutne, nisu takvog opsega i težine da bi pravo na naknadu bilo opravdano. Zakon vještaku jasno daje na znanje da svaka povreda osobnosti ne znači istovremeno i pravo na novčanu naknadu /6/. Potrebno je imati u vidu da svaki tjelesni simptom ima i svoj subjektivni korelat. To su normalne psihološki shvatljive smetnje. To je honorirao drugi vještak koji procjenjuje tjelesne povrede, a psihijatar to ne treba honorirati /7/. Gotovo uvijek kada su smetnje jače ili traju duže nego što je to uobičajeno, vještak treba odgovoriti na pitanje – kako to da je to tako i objasniti in foro. Naravno, treba pripaziti da se ne radi o agravaciji ili simulaciji. Ako se to isključi, odgovore treba potražiti u premorbidnim oznakama ličnosti. Stručnjaci Zavoda za forenzičku psihijatriju neuropsihijatrijske bolnice u Popovači (Koludrović i sur.) /7/ razvrstali su sve uzroke: 1. po vremenu nastajanja: na predtraumatske, traumatske i posttraumatske činitelje; 2. prema uzročno-posljedičnoj vezi: na neposredne i posredne činitelje.

Predtraumatski činitelji • Neposredni činitelji - psihički poremećaji, poremećaji ličnosti, osobe s materijalnim ili osobnim problemima koji su postojali i prije povrede, povredu prezentiraju kao povod za svoje ranije emocionalne ili socijalne smetnje (sekundarna dobit). Pravno su irelevantni i ne smiju se honorirati. • Posredni činitelji - neurotičari, emocionalno nezrele i senzitivne ličnosti, ljudi starije dobi i osobe zaostale u duševnom razvoju. Oni ozljedu doživljavaju kao psihičku traumu, njihove reakcije su bliže bolesti – neurozama (primarna dobit). Pravno su relevantne činjenice koje vještak treba priznati i sud honorirati. 101

Traumatski činitelji Važna je dinamika povređivanja. Teške emocionalne reakcije koje su se javile nakon povrede, ako je ona nastupila naglo i neočekivano, ili ako su bili ugroženi najbliži članovi obitelji spadaju u posredne činitelje i vještak ih treba honorirati.

Posttraumatski činitelji Trajanje liječenja, komplikacije, dugotrajni bolni sindromi. Oni mogu djelovati i kao prolongirana psihička trauma i vještak ih treba prepoznati i honorirati. Emocionalne reakcije na posljedice ozljede i dugotrajnost procesa spadaju u neposredne činitelje i ne honoriraju se. Prema HOMT-i /5/ za procjene postotaka koristi se Medicinska skala. Raspon se kreće od 0 do 100 posto. Nula posto znači potpuno zdravlje, a sto posto znači gubitak svih funkcija, bez da je i jedna funkcija održana: vegetativno stanje, budna koma /6/. Kategorije oštećenja prema Medicinskoj skali2/5/: 1) Posve lake ozljede (nema oštećenja): 0 - 4% 2) Lake ozljede - blago oštećenje: 5 - 24% Stupanj oštećenja je lagan, nizak, neznatan. 3) Srednje teške ozljede: 25 - 49% Stupanj oštećenja je priličan, jasno oštećenje. 4) Teške ozljede: 50 - 95% Stupanj oštećenja je visok, ekstreman. 5) Osobito teške ozljede: 96 - 100% Stupanj oštećenja je potpun.

Medicinske tablice Psihičke smetnje u HOMT-i obuhvaćene su u poglavlju I. D (psihijatrija) i podijeljene u dvije grupe /8/: 2

Prikazani su opći medicinski principi; Medicinske skale za psihičke poremećaje prikazane su zajedno s Medicinskim tablicama.

102

• Afektivne smetnje i trajni poremećaji ličnosti; • Traumatski neurotski poremećaji. Posttraumatski psihotični poremećaji, prolazni i trajni, nisu svrstani u ovu tablicu budući da nije dokazano da su oni traumatski uvjetovani /5/. To znači da se prolazne psihičke dekompenzacije nakon teških traumatskih doživljaja, psihotična pogoršanja u okvirima posttraumatskog organskog psihosindroma, shizofrene i afektivne psihoze ne mogu povezivati s tjelesnom ozljedom ili teškom psihičkom traumom. Afektivne smetnje i trajni poremećaji ličnosti (toč.18. - 21. tablica) obuhvaćaju: • Akutnu reakciju na stres: (F 43.0) traje do tri dana - PFD 3%. • Poremećaj prilagodbe: (F 43.2) traje do mjesec dana - PFD do 5%. • PTSP: (F 43.1) Tjeskoba, mišićni trzaji, razdražljivost, smetnje pamćenja, noćne more, prepodražljivost, depresija, seksualna i socijalna zakočenost čine PTSP samo kada se javljaju zajedno. Svaki od ovih simptoma može se javljati pojedinačno ili u drugim kombinacijama kao reakcija na traumatsku situaciju. Kad se javljaju mišićni trzaji, ponavljajuće noćne more i tjeskoba, iako oni još ne ispunjavaju sve dijagnostičke kriterije za PTSP, tada je jasno da je takva osoba doživjela psihološku traumatsku nezgodu (elementi PTSP-a). No, tada ih treba cijeniti kao lake. Javlja se opasnost da se jednom postavljena dijagnoza koristi kao standardna potvrda za ocjenu. Primjerice, svaki PTSP jednakog intenziteta ima pravo na jednaku odštetu. Možemo imati dva bolesnika s potpuno istim simptomima, a da se rezultati vještačenja i novčane naknade znatno razlikuju jer se razlikuju i činitelji u ličnosti i socijalnoj okolini koji su dali doprinos dinamici smetnji. PTSP traje do šest mjeseci i ocjenjuje se kao PFD u rasponu od 10 do 20%. Medicinska skala za procjenu intenziteta afektivnih smetnji /5/: • Preostala psihička sposobnost ne može se u cjelini realizirati, ali je uz pojačani napor dostatna - PFD do 10%. • Ako se javljaju i kognitivne smetnje (dokaz je psihološko testiranje) pa i osnovni simptomi kod malih napora, pri obavljaju uobičajenih aktivnosti - PFD do 15%. • Ako su kognitivne smetnje dominantne te je opseg smanjenja svakodnevnih aktivnosti još više reduciran, no i nadalje je moguć samostalan 103

život, ali uz obvezno administriranje potentnih medikamenata - PFD do 20%. Trajni poremećaj ličnosti (F 62) ocjenjuje se kao TFD u rasponu od 3 do 20%. Dijagnoza se smije postaviti jedino ukoliko su ispunjeni svi kriteriji za taj poremećaj u MKB-10 (F 62.0), a koji nisu postojali prije stresogenog događaja. Za dijagnozu je potrebno psihologijsko testiranje, praćenje psihijatra te bolničko liječenje /5/. Medicinska skala za procjenu trajnih afektivnih poremećaja i poremećaj ličnosti intenziteta poremećaja /5/: Nema - minimalne - PFD do 3%; Blage - oštećuju subjektivni osjećaj dobrog stanja, ali uz pojačane napore može funkcionirati - PFD do 5%; Srednje teške - preostala funkcionalna sposobnost ne može se u cjelini realizirati u svakodnevnim životnim aktivnostima, umanjenje psihičkog integriteta prati niz tjelesnih simptoma - TFD do 10%; Srednje teške - kod njih postoje i trajna kognitivna oštećenja koja se javljaju i kod manjih opterećenja. Svakodnevna životna aktivnost je značajno umanjena - TFD do 15%; Teška trajna oštećenja - osim jasnih psihičkih poremećaja i oštećenja kognitivnih aktivnosti životna aktivnost je i kod prilagođenih aktivnosti smanjena ili ne postoji. Česte su liječničke kontrole i redovito uzimanje lijekova i s/ili bez bolničkog liječenja - TFD do 20%. Traumatske neuroze (toč. 22. tablica): Prema MKB-10 obuhvaćaju dijagnostičke kategorije fobičnih, anksioznih, opsesivno-kompulzivnih, disocijativnih poremećaja i somatoformne poremećaje (dijagnostičke grupe F 40 - 45.). Ocjenjuju se i kao PFD, i kao TFD od 5 do 20%. Kod njih je važno analizirati premorbidnu ličnost oštećenoga. Ova posljedica javlja se zbog toga što je stresna situacija jaka i neočekivana, i jer su promjene u psihosocijalnom i am104

bijentalnom kontekstu velike i drastične. One remete psihosocijalnu ravnotežu koju nije u stanju povratiti bez angažiranja dopunskih emocionalnih i kognitivnih mehanizama tijekom izvjesnog vremena. Ocjena se može dati tek nakon određenog vremenskog razdoblja od približno dvije godine. Prema Medicinskoj skali /5/ psihičke posljedice traumatskih doživljaja ocjenjuju se ovako: • Blagi poremećaj - osjećaj općeg stanja je dobar, u potpunosti funkcionira - do 5%; • Srednje teški psihički poremećaj - znači da ne može realizirati sve aktivnosti, ali uz pojačane napore uspijeva - do 10%; • Teški psihički poremećaj - kod oštećene osobe funkcioniraju sve aktivnosti uz pojačane psihičke napore - do 15%; • Vrlo teški psihički poremećaj - osoba ne može samostalno funkcionirati bez medikamenata, a aktivnosti su joj značajno reducirane, no još uvijek može samostalno živjeti - do 20%. Psihičke smetnje koje su posljedica traumatskih oštećenja mozga klasiﬁcirane su u Medicinskim tablicama u poglavlje I. C – neurologija. Ocjenjuju se temeljem neurološko-psihologijskog ispitivanja /5/. Znači li to da je vještak – psihijatar isključen iz toga područja? Tim više jer su u MKB-10 ti poremećaji svrstani među psihijatrijske poremećaje! Poteškoća je u tome što se upravo tu često isprepliću emocionalni i kognitivni simptomi koji su vezani za organski supstrat ili čine isključivo psihičku reakciju, ili su najčešće kombinacija ta dva izvorišta. Njihove interakcije i moguće uzajamno potenciranje uzrok su značajnog smanjenja kvalitete života kod ispitanika, ali i izvor poteškoća za vještake /4/. Mislimo da bi neurolog, ukoliko se radi o izraženim psihičkim smetnjama nakon povreda mozga, trebao zatražiti pomoć psihijatra. Preporučili bismo da se psihijatri-vještaci upoznaju i s tim poglavljem Medicinskih tablica i skala. Goreta je u svojoj knjizi /1/ dao pregled svih značajnijih medicinskih tablica i skala u Europi i na kraju dao svoj prijedlog za potencijalnu hrvatsku modiﬁkaciju kriterija za postotno vrednovanje težine povrede duševnog integriteta. Ali, njegov se model ne uklapa u HOMT.

105

Što treba napraviti vještak da bi njegovo vještačenje bilo vjerodostojno in foro /7/? Za početak treba dobro proučiti Medicinske tablice i skale HOMT-a i pozorno pročitati uvodni dio. Nova pravila zahtijevaju vrlo visok stupanj vjerodostojnosti - isti kao kod vještačenja u kaznenim predmetima /5, 6/.

Dijagnoza Klinički pregled, upitnici za samoprocjenu i psihologijsko testiranje kod ovakvih vještačenja nisu dovoljni za postavljanje dijagnoze. HOMT daje istu, ako ne i veću važnost analizi medicinske dokumentacije. Potrebno je utvrditi vrijeme izbijanja i dinamiku psihičkih smetnji, te ih detaljno opisati. Što su smetnje bliže ozljedi i intenzivnije, vjerojatnije je da su one posljedice ozljede. Važno je detaljno opisati stupanj socijalne prilagodbe u obitelji i sekundarnim grupama, na radnom mjestu prije i nakon ozljede, te sve promjene koje su se pojavile nakon povrede. Potom je potrebno opisati terapiju i tijek liječenja, a prognoza je obvezna. Ne treba prihvaćati subjektivne izjave oštećenoga ako nisu potkrijepljene s medicinskom dokumentacijom i koje se više ne mogu utvrditi tijekom vještačenja. One su samo produžene reakcije zdravih ljudi na stres (npr. niti jedan vozač nakon prometne nesreće nije prestao voziti). Vještak koji izradi svoj nalaz i mišljenje isključivo na temelju analize medicinske dokumentacije, bez kliničkog pregleda počinio je tešku stručnu pogrešku. Važan je uvid u medicinsku dokumentaciju, posebno u osobni zdravstveni karton jer se time dobiva uvid u opće tjelesno stanje i psihičke smetnje prije povrede, ali i uvid u tijek i dinamiku smetnji.

Uvid u osobni zdravstveni karton Ti podaci smatraju se liječničkom tajnom /9/. Sud ima pravo tražiti podatke. No, sve koji sudjeluju u parnici zanima samo jedan ograničeni dio privatnih podataka, onaj najuži vezan samo za odgovarajuću odluku suda. Liječnik primarne zaštite trebao bi tada dati samo onaj dio osobnog zdravstvenog kartona koji je obuhvaćen u odluci suda, dok ostatak ostaje liječnička tajna. Naravno, ukoliko oštećeni ne da pristanak da se dostavi cjelokupni osobni zdravstveni karton /9/. 106

Ne postoji jednakost između lake tjelesne povrede i lakih psihičkih smetnji. U dinamici nastajanja psihičkih smetnji sudjeluje mnoštvo čimbenika. No, globalno možemo tvrditi da teža tjelesna ozljeda, teški invaliditet i dugotrajni bolovi uzrokuju težu psihičku smetnju. Goreta /10/ smatra kako su najčešće pogreške kod dijagnoze nedostatna anamneza, nedostatan klinički pregled i nekritično prihvaćanje ranijih dijagnoza. Ovo zadnje ima veći značaj u kliničkoj medicini, dok se kod vještačenja u osigurateljnoj medicini treba prihvatiti s oprezom - cum maximo salis grano. Treba imati u vidu da se u hodogramu vještak i vještačenje javljaju tek na kraju dužeg rada niza psihijatara, psihologa i drugih medicinara.

Simulacija i agravacija Simulacija je svjesno provociranje simptoma da bi se dobila neka korist (tercijalna dobit), u ovom slučaju novčana naknada. Po tome se razlikuje od sekundarne dobiti koja je često u pozadini ponašanja sa značajkama agravacije. Podaci iz literature o agravaciji i simulaciji su kontradiktorni: od 6% pa do 64% kod nematerijalnih šteta, a do 45% u radnom zakonodavstvu. Općenito je prihvaćeno da samo klinički pregled ili upotreba dijagnostičkih kriterija za dijagnosticiranje simulacije nije pouzdana. Danas je metoda izbora kombinacija kliničkog pregleda i psihologijsko testiranje /7/. Vrlo je važno detaljno opisati svaki poremećaj socijalne adaptacije nakon povrede u obitelji, na poslu i sekundarnim grupama. Potrebno je prihvatiti samo jasne simptome, a ne općenite formulacije. Izuzetno je važan uvid u osobni zdravstveni karton. Potrebno je usporediti terapijske procedure i uspjeh liječenja na dinamiku smetnji. Bilo koji način liječenja: medikamentozni, psihoterapijski ili socio-terapijski mora donijeti, makar prolazno, poboljšanje, ako se ne radi o simulaciji ili agravaciji. Opsežne slobodne aktivnosti ili intenzivni socijalni kontakti ne mogu biti u suglasju s teškim psihičkim patnjama.

Psihologijska obrada Psihologijska obrada može pomoći vještaku da razdvoji predtraumatske od traumatskih i posttraumatskih činjenica i nezamjenjiva je kod sumnje 107

na simulaciju i agravaciju. Ako intenzitet smetnji nema kvalitetu psihijatrijskih sindroma psihologijskim testiranjem možemo utvrditi pojedine psihičke promjene (pad interesa, motivacije, kvalitete života), što vještaku pomaže da sigurnije procijeni stupanj oštećenja.

Uzročno-posljedična veza (nexus causalis) Uzročno-posljedična veza je važna razlika između kliničkog i forenzičkog prosuđivanja. Tužiteljevi odvjetnici tražit će da se vještak izjasni jesu li smetnje koje vještak iznosi izravna posljedica povrede, dok će tuženikovi odvjetnici naglašavati one simptome koji nisu izravno posljedica povrede ili su agravacija i simulacija. Vještak se mora pridržavati forenzičkog modela etiologije nekog poremećaja, a ne kliničkog koji dopušta obuhvaćanje svih mogućih uzročnih čimbenika /4/. Ovdje trebamo naglasiti činjenicu da će i psihijatri ponekad davati neodređene odgovore i tako usporiti proces. Vještak treba dati jasne i određene odgovore. To neće biti problem ako je izvršena dobra klinička obrada, obavljen strpljiv, iscrpan razgovor s pacijentom, detaljno analizirana medicinska dokumentacija i osobni zdravstveni karton, te obavljena psihologijska obrada. Osnovni kriteriji za prosudbu su: premorbidna ličnost, razlikovanje neposrednih od posrednih činjenica, postojanje jasnog psihijatrijskog sindroma i tijek bolesti. Izuzetno je važno utvrditi i opisati poremećaje socijalne adaptacije nakon povrede u obitelji, na poslu i sekundarnim grupama, odnosno jasno odgovoriti na pitanje kakvo mu je psihičko zdravlje i kvaliteta života bila prije povrede i kakvo mu je sada, tijekom vještačenja.

Umjesto zaključka – dodatak Međunarodna klasifikacija funkcioniranja, invaliditeta i zdravlja – MKF /2/ pripada u obitelj međunarodnih klasifikacija koje je razvio SZO. Najvažnija je Međunarodna klasifikacija bolesti MKB-10, jer osigurava etiološke okvire. Funkcioniranje i onesposobljenost, zajedno sa zdravstvenim stanjem klasificirani su u MKF-u. MKF i MKB su kompatibilne klasifikacije i omogućuju usporednu primjenu. MKB osigurava dijagnozu, a MKF daje informacije o preostaloj spo108

sobnosti funkcioniranja i o stupnju onesposobljenja. Iako nije napisana samo za potrebe osigurateljne medicine, većina stručnjaka koja radi u osiguranju smatraju je metodom izbora za izradu Medicinskih tablica i skala kod procjene tjelesnih i duševnih povreda. Poslužila je kao podloga za izradu3 Europskih indikacijskih tablica i Hrvatske orijentacijske medicinske tablice. Godine 2006. MKF je prevedena na hrvatski jezik i izašla je u izdanju Medicinske knjige.

Literatura: 1. Goreta M., Psihijatrijska vještačenja povrede duševnog integriteta kao oblika neimovinske štete. I. izd., Zagreb: Narodne novine; 2008., str. 48. - 98. 2. Strnad M., Banjak T., MKF - Međunarodna klasiﬁkacija funkcioniranja onesposobljenosti i zdravlja. Zagreb: Medicinska naklada; 2010. 3. Ljubičić N., Osiguranje osoba. Vještak 1995; 2: 29. - 35. 4. Koludrović M., Magerle A., Lisec-Repić V., Vještačenje neimovinskih šteta prema novom Zakonu o obveznim odnosima. U: Žarković Palijan T., Kovačević D., ur., Iz forenzičke psihijatrije 2. Zagreb – Kutina: Naknada Ceres; 2007., 89. - 107. 5. Mlinarević M., Kuzmić M., Hercigonja J., Golubić L., Hrvatske orijentacijske medicinske tablice za procjenu oštećenja tjelesnog i/ili duševnog zdravlja. Konačan prijedlog. Inženjerski biro; 2010. 6. Strinović D., Škavić J., Pristup vještačenju nematerijalnih šteta prema ZOO/05. Vještak 2009; 2: 43. - 98. 7. Koludrović M., Skočić P., Psihijatrijski pristup vještačenju postkontuzijskog poremećaja u civilnom pravu. U: Gnjidić Ž., Bilić R., ur., Uvod u medicinska vještačenja u građanskim parnicama. Zagreb: Medicinska naklada; 2008., str. 148. - 153. 8 Žarković Palijan T., Psihičke smetnje uzrokovane tjelesnim ozljedama. U: Naknada neimovinske štete - Hrvatske orijentacijske medicinske tablice za procjenu oštećenja zdravlja. Zbornik radova sa savjetovanja u Opatiji 23/24. IX. 2010. Zagreb: Inženjerski biro; 2010., str. 201. - 206. 9. Čizmić J., Pravo na pristup podacima u medicinskoj dokumentaciji. Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, 2009; 30(1): 110. - 119. 10. Goreta M., Profesionalna odgovornost psihijatra, I. izd., Zagreb: Organizator; 2010., str. 10. 3

http://www. zdravlje. hr./clanak.php?id=12890& 21.12.2010.

109

Medicinski koncept poslovne sposobnosti i demencija Prof. dr. sc. Pavo Filaković, prim. dr. med. specijalist psihijatar, Klinika za psihijatriju Medicinskog fakulteta Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Klinički bolnički centar Osijek Stručni članak UDK: 340.66:[331.105.2-057.16:616.892.3]

Sažetak Osobe s demencijom danas su vrlo često predmet vještačenja poslovne sposobnosti, jer je s jedne strane sve više osoba s demencijom, a s druge strane se sve više naglašavaju građanska prava mentalno oboljelih i zahtijeva se njihova zaštita do maksimalno mogućih granica. Umjesto dualnog koncepta: poslovno sposoban – poslovno nesposoban sve više se inzistira na gradaciji sposobnosti, odnosno, preciznom utvrđivanju pojedinih aspekata poslovne nesposobnosti. Pri tome je uvijek polazna pretpostavka da je dementna osoba poslovno sposobna i da treba uživati sva prava, privilegije i obveze kao i drugi građani. Tek se u postupku ocjene utvrđuju i pojedinačno navode oni aspekti poslovne sposobnosti koji se zbog zaštite prava i interesa uskraćuju oboljeloj osobi i prenose na skrbnika kojeg određuje sud. Djelomično oduzimanje poslovne sposobnosti je mjera koja se primjenjuje uvijek kada postoji makar i samo jedan aspekt očuvane poslovne sposobnosti. U cilju što preciznijeg utvrđivanja poslovne sposobnosti, danas se sve više koriste psihometrijski testovi. Mogućnosti modernih dijagnostičkih postupaka za predviđanje razvoja demencije koriste se kao pomoć potencijalno dementnoj osobi da sama unaprijed planira svoje poslove i da sama odredi budućeg pomoćnika u rješavanju zadaća koje neće u skoroj budućnosti moći sama izvršavati. Naposljetku, treba razlikovati medicinski koncept poslovne sposobnosti, koji je univerzalan, od pravnog koncepta, koji je ograničen regulativom nacionalnog pravnog sustava pa se od zemlje do zemlje unekoliko razlikuje. Ključne riječi: medicinski koncept, demencija, poslovna sposobnost.

111

Medical concept of legal capacity and dementia Prof. Pavo Filaković M.D. Ph.D. Psychiatric Clinic, Medical School Osijek, University of Josip Juraj Strossmayer in Osijek, Clinical Hospital Centre Osijek Summary

Given the increasing number of persons with dementia, they are often subjects of legal expertise concerning their legal capacity. On the other part, emphasis on the civil rights of mentally ill also demands their maximal protection. The approach in determination of legal capacity is more focused on gradation of it´s particular aspects instead of existing dual concept: legally capable – legally incapable. The main assumption represents how person with dementia is legally capable and should enjoy all the rights, privileges and obligations as other citizens do. Legal capacity aspects for which person with dementia is going to be deprived, due to protection of one´s rights and interests, are determined in legal procedure and then passed over to the guardian decided by court. Partial annulment of legal capacity is measure applied when there is even one existing aspect of preserved legal capability. Towards more accurate determination of legal capacity the psychometric tests are being used. In prediction of possible dementia development, the modern diagnostic procedures are used as help for potentially demented individuals in order to plan own affairs and by oneself determine future guardian. Finally, it is to be distinguished medical concept of legal capacity which is universal and judicial concept which is restricted by rules of national legal system differing from country to country. Key words: dementia, legal capacity Uvod Demencija je moždani sindrom obilježen poteškoćama u pamćenju, orijentaciji, prosuđivanju, izvršnim funkcijama i komunikaciji s okolinom. Demenciju mogu uzrokovati različite moždane bolesti, a najčešća je Alzheimerova bolest. Osobe s demencijom danas su vrlo često predmet vještačenja poslovne sposobnosti, jer je s jedne strane sve više osoba s tim poremećajem, a s druge strane sve više se naglašavaju ljudska prava mentalno oboljelih i zahtijeva njihova zaštita do maksimalno mogućih granica. Poslovna sposobnost je svojstvo da se očitovanjem vlastite volje 112

ostvaruju prava i obveze, odnosno pravne radnje svojstvene ﬁzičkoj pravnoj osobi. Uz neke iznimke, ona se stječe automatski s punoljetnošću. Za njezino stjecanje nije potreban nikakav pravni akt, ali je za ukidanje potrebno provesti postupak oduzimanja poslovne sposobnosti. Uz postupak lišavanja poslovne sposobnosti uvijek se veže i postupak dodjele skrbnika koji će u ime osobe lišene poslovne sposobnosti nastaviti ostvarivati njezina prava i obveze. Naizgled jednostavan, ovaj postupak je sa sve većim udjelom dementnih osoba u općoj populaciji i sve većom potrebom za zaštitom njihovih prava, postao za vještaka psihijatra vrlo zahtjevan, složen i etički nadasve izazovan. Danas se od vještaka očekuje da se pred sudom precizno odredi o preostalim kognitivnim sposobnostima dementne osobe i precizno obrazloži koje poslove ta osoba više doista ne može izvršavati, a koje ipak može. Poslovna sposobnost se kod značajnog dijela osoba s blažim kognitivnim deﬁcitima niti ne dovodi u pitanje, a tek kod manjeg dijela njih potrebno ju je vještačiti. Osoba s demencijom može, primjerice biti nesposobna za sklapanje poslovnih ugovora, jer je za to potrebna viša razina očuvanosti kognitivnih funkcija, a sposobna za sastavljanje ili povlačenje oporuke, ženidbu, izbor mjesta gdje će živjeti, pristanak na liječenje ili za glasovanje na izborima. Polazna pretpostavka je uvijek da je osoba s demencijom poslovno sposobna, te da ima pravo uživati sva prava i stečene privilegije, kao i izvršavati sve svoje obveze. Tek se vještačenjem možebitno dokazuje suprotno. To je u skladu s razvojem potrebe za zaštitom ljudskih prava ove kategorije suvremenog društva.1,2

Pravni okvir vještačenja poslovne sposobnosti Poslovna sposobnost je u Hrvatskoj deﬁnirana Obiteljskim zakonom iz 1998. godine, te novim Obiteljskim zakonom iz 2003. godine. Taj zakon uvodi, uz već postojeće dvije kategorije poslovne sposobnosti – poslovno sposoban i poslovno nesposoban i treću kategoriju - djelomično poslovno sposoban. Time je izrazito povećana odgovornost vještaka-psihijatra, jer on mora kao rezultat vještačenja izlučiti i pojedinačno nabrojiti sve poslove za koje neka osoba nije sposobna. Novi Obiteljski zakon iz 2003. godine kao uzrok poslovne nesposobnosti ne nabraja pojedinačne primjere nego navodi samo uopćeno duševne smetnje. Pritom u čl. 159. ipak navodi kako je „osoba s duševnim smetnjama duševno bolesna osoba, osoba s duševnim poremećajem, nedovoljno duševno razvijena osoba, ovisnik o alkoholu i drogama ili osoba s drugim duševnim 113

smetnjama.“ Treba napomenuti kako niti Obiteljski zakon, a niti Zakon o obveznim odnosima ne prepoznaju lucidne faze, odnosno remisije, u tijeku duševne bolesti kao mogućnost privremenog vraćanja, odnosno priznavanja poslovne sposobnosti.3,4

Osnove poslovne nesposobnosti u demenciji Biti poslovno sposoban znači: razumjeti primljene informacije, temeljem tih informacija donijeti odgovarajuću odluku i argumentirano je raspraviti s drugom osobom. Ukoliko netko za to nije sposoban, smatra se poslovno nesposobnim. Poslovna nesposobnost u demenciji proizlazi iz deﬁcita psihičkih funkcija, koji onemogućavaju izvedbu gore navedenih aktivnosti. U demenciji su najteže oštećene psihičke funkcije u četiri šira područja mentalnog funkcioniranja: svijesti i pažnje, procesiranja informacija, mišljenja i afektiviteta. Opisuju se četiri razine svijesti: puna svijest, pospanost, sopor i koma. Stupanj pažnje, između ostalog, uvelike ovisi i o stupnju svijesti, ali ne samo o tome. Za oštećeno procesiranje informacija ključno je oštećenje memorije. To oštećenje može biti oštećenje neposrednog prisjećanja, oštećenje kratkoročne memorije i oštećenje dugoročne memorije. Na proces mišljenja uvelike utječe sposobnost pravilnog primanja i procesiranja informacija, a drugi ključni psihopatološki simptomi koji ometaju te sposobnosti su iluzije, halucinacije i sumanute ideje. Krivo percipirana i obrađena informacija može biti izvor neutemeljenih uvjerenja u nepoštene namjere bližnjih, ugovorom vezanih osoba ili skrbnika. Sposobnost moduliranja afektiviteta i afektivnih reakcija je u demenciji promijenjena na različite načine. Može biti oslabljena afektivna ekspresija, afektivitet može biti labilan ili neadekvatan, a može biti ometena i sposobnost kontrole emocionalnih reakcija, često do emocionalne inkontinencije. Dementne osobe se teško nose s prilagodbenim opterećenjima vezanim uz promjene životnih uvjeta, promjene mjesta stanovanja ili gubitka bliske osobe pa u takvim okolnostima mogu reagirati težim promjenama afektiviteta. One mogu biti vrlo sugestibilne, čak i kada kognitivno nisu teško oštećene.5 Imati dijagnozu demencije ne znači biti poslovno nesposoban. Demencija je proces koji se može zateći u različitim stupnjevima razvoja. Rani znaci Alzheimerove bolesti, odnosno mentalni deﬁciti, mogu subjektivno smetati bolesniku ili okolini, ali ne moraju nužno značiti da je takva 114

osoba poslovno nesposobna. Alzheimer’s Association (Udruga za Alzheimerovu bolest) je sastavila listu od 10 ranih znakova Alzheimerove bolesti: 1. Gubljenje pamćenja - zaboravljanje svježih informacija je jedan od najranijih znakova demencije. To zaboravljanje je često i bespovratno; 2. Otežano izvršavanje poznatih zadaća - česti su problemi s izvršavanjem svakodnevnih poznatih zadaća, koje je prije osoba obavljala bez razmišljanja i pogrešaka (kuhanje, česti popravci i sl.); 3. Problemi s jezikom - poteškoće u pronalaženju riječi za imenovanje pojedinih predmeta ili pojmova ili zamjene riječi; 4. Izgubljenost u vremenu i prostoru - osobe s Alzheimerom mogu zaboraviti ne samo koji je danas dan nego i mjesec i godina, mogu se izgubiti u vlastitoj ulici ili čak vlastitoj kući; 5. Smanjena sposobnost procjene - sposobnost procjenjivanja može biti oslabljena u odnosu na svakodnevne procjene vremena potrebnog za neki posao ili usklađivanja odjeće s vremenskim prilikama, kao i novčanog iznosa koji treba dati za neku vrijednost ili uslugu; 6. Otežano apstraktno razmišljanje - gubi se sposobnost apstraktnog mišljenja, uključujući i sposobnost shvaćanja novčanih iznosa, brojeva ili apstraktnih pojmova; 7. Gubljenje stvari - stvari se zameću na neobičnim mjestima i ne mogu se više pronaći logičkom dedukcijom postupaka (primjerice, novčanik se stavi u hladnjak, ključevi se bace u kantu za smeće i sl.); 8. Promjene u raspoloženju i ponašanju - osobe s Alzheimerom mogu imati nagle promjene raspoloženja bez vanjskog razloga ili je razlog neprimjeren raspoloženju; 9. Promjene osobnosti - kod Alzheimera može doći do drastičnih promjena osobnosti pa inače tolerantna i staložena osoba postaje sumnjičava, strašljiva, ovisna o članovima obitelji ili nagonski neobuzdana; 10. Pomanjkanje inicijative i motivacije - osobe s Alzheimerom mogu postati usporene, pasivne, bezvoljne, bez interesa da rade poslove koje su do sada svakodnevno radile. U početku su ti znakovi suptilni, variraju u intenzitetu ovisno o dnevnom raspoloženju i stupnju umora, ali se s vremenom pogoršavaju i dovode 115

u pitanje pojedine aspekte poslovne sposobnosti. Svi navedeni znakovi mentalnog propadanja u Alzheimerovoj bolesti mogu se naći i kod drugih oblika demencije, a njihov intenzitet i zastupljenost kod konkretnog bolesnika ovisit će o uzroku i lokalizaciji bolesnog procesa.6

Procjenjivanje mentalnih deficita u demenciji Za procjenu mentalnih deficita u demenciji koriste se kognitivni testovi. S relativno malim brojem takvih testova mogu se pratiti promjene oštećenja viših moždanih funkcija koje kontroliraju inicijativu, motivaciju, sposobnost planiranja, sposobnost kontrole impulsa, sposobnost apstraktnog mišljenja i sposobnost procjene situacije. Takvi testovi mogu biti vrlo korisni vještacima u procjeni kognitivnih sposobnosti ispitanika, ali oni sami ne mogu služiti za dijagnostiku demencije ili za procjenu poslovne sposobnosti, već se mogu koristiti samo kao pomoćno sredstvo u tom postupku.7 Najčešće se koriste testovi Mini Mental State Examination (MMSE) i Clock-drawing test. MMSE je najčešće korišteni screening kognitivni test na svijetu. On pokriva sedam kognitivnih područja ili funkcija s ukupnim maksimalno mogućim skorom od 30 bodova: orijentacija u vremenu (5 bodova), orijentacija u mjestu (5 bodova), prepoznavanje tri riječi (3 boda), pažnja i i računanje (5 bodova), prisjećanje tri riječi (3 boda), govor (8 bodova), vizuospacijalne sposobnosti (1 bod). Prednost ovog testa je što može poslužiti za brzu procjenu kognitivnih deficita, premda nije usko specifičan za frontalne ili izvršne moždane funkcije i nije dovoljno osjetljiv za procjenu orijentacije, kratkoročne memorije i govornih sposobnosti. Oni koji ga koriste moraju biti svjesni njegovih dijagnostičkih ograničenja. Smatra se da skor ispod 26 indicira postojanje kognitivnih oštećenja, ali na njega mogu značajno utjecati faktori, kao što su: primarni jezik, edukacija, premorbidni IQ i sl., pa na to treba obratiti pozornost.8 Clock-drawing test (test crtanja sata) drugi je široko korišteni screening kognitivni test. Sastoji se od standardiziranog kruga i upute koja glasi: „Ovo je lice sata. Upišite brojeve tako da izgleda kao sat.“ Pacijentu se tada naloži da postavi vrijeme, primjerice nacrta kazaljke tako da pokazuju 5 minuta do 10 sati. Ovaj test objedinjuje procjenu mnogih 116

kognitivnih funkcija u širokom rasponu od intelektualnih do perceptivnih sposobnosti: objedinjavanje, planiranje, vizualnu memoriju i graﬁčku rekonstrukciju, vizuospacijalne sposobnosti, motorno programiranje i izvedbu, numeričko znanje, apstraktno mišljenje, koncentraciju i naposljetku frustrativnu toleranciju.9 Kako će u nadolazećim godinama biti sve veći broj starijih osoba u populaciji, očekuje se da će se ovakvi testovi sve više koristiti u svrhu brzog procjenjivanja njihovih kognitivnih sposobnosti u vrijeme realizacije pojedinih pravnih poslova, kako bi se izbjegla ili učinila vjerodostojnijim naknadna vještačenja njihove valjanosti. Naravno, postupak ocjene poslovne sposobnosti je puno složeniji proces od puke primjene ovih kognitivnih testova.7

Postupak oduzimanja poslovne sposobnosti i uloga vještaka u njemu O poslovnoj sposobnosti sud odlučuje u izvanparničnom postupku. Postupak se pokreće obično na prijedlog centra za socijalnu skrb ili člana šire obitelji, ali treba napomenuti kako je, prema čl. 160. Obiteljskog zakona, svatko dužan obavijestiti centar za socijalnu skrb o potrebi pružanja zaštite osobi koja se nije sama sposobna brinuti o svojim potrebama, pravima i interesima ili koja ugrožava prava i interese drugih osoba. U praksi taj prijedlog pred sudom u pravilu pokreće Centar za socijalnu skrb, jer raspolaže zakonskim mehanizmom pribavljanja relevantne medicinske dokumentacije. Naime, prema st. 2. čl. 160., zdravstvene ustanove su na zahtjev Centra za socijalnu skrb dužne dostaviti sve podatke o duševnim smetnjama osobe za koju se podnosi prijedlog za ocjenu poslovne sposobnosti. Na ročište se pozivaju predlagatelj (obično je to centar za socijalnu skrb) osoba o kojoj se provodi postupak, te sve osobe koje mogu biti od pomoći pri izvođenju dokaza na okolnost poslovne sposobnosti osobe, uključujući i vještaka psihijatra. Prema čl. 161. Obiteljskog zakona, Centar za socijalnu skrb je dotičnoj osobi dužan imenovati posebnog skrbnika do završetka procesa, kako bi se zaštitila prava i interesi osobe o kojoj se vodi postupak. Vještak vještači osobu o kojoj se vodi postupak na temelju pregleda ispitanika i sve raspoložive medicinske i druge dokumentacije priložene u sudskom spisu. Pritom koristi sva raspoloživa dijagnostička sredstva koja su u konkretnom slučaju potrebna da bi dobro razlučio sve aspekte poslovne sposobnosti i odgovorio na sva pitanja suda postavljena u Nalogu za vještačenje. Vještak 117

o rezultatima vještačenja sastavlja pisani ‘Nalaz i mišljenje’ s posebnim osvrtom na utjecaj mogućih mentalnih deﬁcita na sposobnost osobe da štiti svoja prava i interese ili ugrožava prava i interese drugih osoba. U postupku ima pravo sudjelovati i osoba o kojoj se vodi postupak na način da sudjeluje u pružanju dokaza i mišljenja o prijedlogu. Kada prikupi i procijeni sve potrebne dokaze, sud donosi odluku o tome treba li poslovnu sposobnost oduzeti u cijelosti, djelomično ili je ne oduzeti. Ukoliko je poslovna sposobnost oduzeta djelomično, sud donosi rješenje o tome koje poslove i radnje osoba više ne može samostalno poduzimati. Osoba može sama poduzimati sve pravne poslove i radnje koje sud u rješenju nije izrijekom naveo kao one za koje nije sposobna. Odluka o oduzimanju poslovne sposobnosti dostavlja se predlagatelju, osobi kojoj se oduzima poslovna sposobnost, ukoliko može shvatiti značenje i pravne posljedice tog rješenja, te posebnom skrbniku. Centar za socijalnu skrb je dužan u roku trideset dana od pravomoćnosti sudskog rješenja postaviti stalnog skrbnika. Stalni skrbnik će dalje štititi prava i interese te osobe i zastupati je u provođenju pravnih radnji, a o svim svojim postupcima u funkciji skrbnika izvješćivat će Centar za socijalnu skrb i tražiti od njega suglasnost za značajnije poslove. Naposljetku, rješenje o poslovnoj nesposobnosti se izriče na neodređeno vrijeme, ali to ne znači da mora biti trajno. Sud može prihvatiti prijedlog centra za socijalnu skrb ili osobe kojoj je poslovna sposobnost oduzeta i provesti postupak vraćanja poslovne sposobnosti. Osim toga, prema novom Obiteljskom zakonu, liječnik primarne zaštite je na zahtjev centra za socijalnu skrb dužan svake tri godine dostaviti centru izvješće o stanju zdravlja poslovno nesposobne osobe, koje se odnosi na njegovu poslovnu sposobnost, pa to olakšava odluku o podnošenju prijedloga za vraćanje poslovne sposobnosti. Ukoliko sud utvrdi da su prestali razlozi za oduzimanje poslovne sposobnosti, istu će vratiti djelomično ili u cijelosti, a Centar za socijalnu skrb će razriješiti dužnosti skrbnika i o tome obavijestiti nadležni Matični ured i Zemljišno-knjižni odjel Općinskog suda na čijem području osoba ima nekretnine.1,3,4

Planiranjem budućeg života u demenciji mogu se izbjeći negativne posljedice oduzimanja poslovne sposobnosti Psihičke funkcije u demenciji slabe postupno pa osoba s demencijom nije odmah poslovno nesposobna. Čak i kada nije sposobna voditi zahtjevan nadzor novčanog prometa u obitelji, još uvijek može odlučivati o svom 118

liječenju, izreći oporuku ili odlučivati o mjestu svojeg boravka. Međutim, kad-tad te psihičke funkcije toliko oslabe da osoba postane potpuno poslovno nesposobna s posljedicom nepredvidljivih materijalnih gubitaka i nepovoljnih ugovora. Postavljanje skrbnika legalizira pravnu sposobnost poslovno nesposobne osobe, ali je upitno koliko su poslovni potezi skrbnika sukladni onima koje bi ta osoba sama poduzimala u istim okolnostima. To može, a nerijetko se i događa, izazvati nezadovoljstvo osobe kojoj je oduzeta poslovna sposobnost ili nezadovoljstvo rodbine, sukobe u obitelji i mučne sudske postupke. Zato pravna rješenja u razvijenim zemljama idu sve više prema potrebi za sve većim uvažavanjem ljudskih prava osoba s demencijom putem rješenja koja ublažavaju taj problem. Jedno od takvih rješenja je razvijanje pravnog okvira za planiranje života s demencijom unaprijed. To planiranje je omogućeno putem instituta trajnog opunomoćenika. Za razliku od skrbnika, trajnog opunomoćenika bira i trajno opunomoćuje sama osoba pri nastupu prvih znakova ili čak u predkliničkoj fazi demencije, utvrđene prepoznavanjem određenih bioloških markera ili psiholoških parametara koji ukazuju na dolazak bolesti. Trajnog opunomoćenika osoba s budućom demencijom bira među osobama od najvećeg povjerenja (bliski član obitelji, bliski prijatelj), za kojeg vjeruje da ga dobro poznaje i da će on dosljedno provoditi njegovu volju kada on to više ne bude sposoban činiti. Prednost instituta trajnog opunomoćenika je i u tome što buduća poslovno nesposobna osoba može, u razdoblju dok je još poslovno sposobna, nadzirati njegov rad, usmjeravati ili uskraćivati neke njegove odluke. Na taj način se osoba u riziku od razvoja demencije može na vrijeme uvjeriti hoće li trajni opunomoćenik u budućnosti raspolagati njegovim novcem prema njegovim očekivanjima, odlučivati o njegovom liječenju kako je on planirao, kupovati prema njegovim navikama i prodavati pokretnu i nepokretnu imovinu sukladno njegovim uputama. Trajnog opunomoćenika osoba može opozvati sve dok joj se ne oduzme poslovna sposobnost. Nadalje, jedan dio svojih životnih odluka osoba može zapisati u vidu pisanih uputa, koje obvezuju trajnog opunomoćenika da postupa po tim uputama i nakon što ona izgubi poslovnu sposobnost. Pisane upute se mogu odnositi na to koje vrste liječenja osoba prihvaća a koje ne, za koga će glasati na izborima, itd. Pretpostavlja se da svaka osoba ima nekog kome posebno vjeruje i tko će nakon gubitka poslovne sposobnosti vjerodostojno zastupati njegova prava i interese. Takva pravna mogućnost ide ususret sve većem naglašavanju ljudskih prava osoba s demencijom i zasigurno će u sklopu europskih i svjetskih integracijskih procesa zaživjeti i na našim prostorima.10,11 119

Etika vještačenja poslovne sposobnosti u demenciji Etička načela Kao i u drugim specijalnim granama medicine tako se i kod vještačenja poslovne sposobnosti etika temelji na dvije osnovne etičke tradicije: deontološkoj i teleološkoj. Deontološka tradicija naglašava obveze liječnika prema bolesniku i kao takva izvor je stvaranja zakonskih i etičkih normi, koje uređuju odnos liječnik - bolesnik. Teleološka tradicija propituje posljedice onoga što liječnik čini bolesniku u konkretnoj kliničkoj situaciji i očekuje da on učini najbolje moguće baš za tog konkretnog bolesnika, bez obzira što normativna, deontološka etika dopušta i nižu razinu pomoći. Dobre etičke odluke u praksi uzimaju uvijek u obzir i jednu i drugu tradiciju.12 U kliničkoj praksi ističu se četiri vodeća etička načela: poštovati autonomiju, ne škoditi, koristiti i osigurati pravednost. Ako želi svoju prosudbu o nečijoj poslovnoj sposobnosti temeljiti na tim načelima, liječnikvještak mora dobro ispitati ne samo simptome demencije nego u razgovoru s pacijentom osvijetliti njegov dugoročni sustav vrijednosti, njegove životne nade, uvjerenja, zabrinutosti i dugoročne ciljeve kojima je težio i teži u životu. Tek kada se uvjeri u kakvom su odnosu bolesnikove odluke s njegovim životnim stajalištima i vrijednostima, liječnik može donijeti ispravnu procjenu o njegovoj poslovnoj sposobnosti. Ta procjena treba rezultirati odlukom koja: maksimalno moguće poštuje autonomiju osobe s demencijom, ne škodi nepotrebnim uskraćivanjem određenih prava, osigurava dobrobit i pravedno postupanje s bolesnikom. Budući da za neke odluke trebaju veće, a za druge manje mentalne sposobnosti, ocjenjivanje poslovne sposobnosti je s jedne strane vrlo zahtjevna, a druge strane potencijalno etički vrlo problematična aktivnost. Zato vještak mora u obrazloženju svoje odluke biti potpuno transparentan, iskren i uvjerljiv u prikazu svojeg nalaza i mišljenja. Kategorija djelomične poslovne sposobnosti i mogućnost vraćanja poslovne sposobnosti, osiguravaju etičniju procjenu od prijašnjeg dualizma: sposoban – nesposoban. Nažalost, naš pravni sustav još nije ugradio u svoje norme mogućnost priznavanja djelomične ili pune poslovne sposobnosti u lucidnim fazama bolesti, koje se mogu sresti kod dementnih u početnim fazama procesa u kombinaciji s nekim drugim poremećajima (ovisnosti, srčane dekompenzacije, psihotična stanja, itd.). Naime, Rimsko pravo je uvažavalo lucidne faze duševne bolesti, dakle remisije, kao razdoblja 120

poslovne sposobnosti, a s napretkom psihofarmakoterapije demencija i drugih psihičkih poremećaja, pitanje poslovne sposobnosti u lucidnim fazama postaje ponovno aktualno i dodatno etički opterećuje konačno mišljenje vještaka.13

Posebna etička pitanja Osim uobičajenih procjena poslovne sposobnosti za potrebe suda, u kojima se u pravilu procjenjuje sposobnost sklapanja ugovora, sposobnost sastavljanja oporuke, sposobnost odlučivanja o mjestu boravka, sposobnost sklapanja braka i drugih pravnih radnji, danas su sve češće predmet vještačenja i druge sposobnosti osoba s demencijom. Najčešće se postavlja pitanje sposobnosti pristanka na određene terapijske zahvate, bilo da je bolesniku oduzeta ili nije oduzeta poslovna sposobnost. Danas prevladava stajalište kako treba, koliko je god moguće, izići u susret željama i stajalištima bolesnika o načinu liječenja, ako su oni sukladni s bolesnikovim prijašnjim sustavom vrijednosti dok je bio poslovno sposoban. Etički su najupitnije intervencije koje tek na kraće vrijeme produžuju život, a koje bolesnik odbija, a njegov skrbnik prihvaća. Posebno je etički problematičan informirani pristanak na sudjelovanje u istraživanjima lijekova.13,14,15 Glasovanje na izborima osoba s demencijom je ne samo etički nego i pravno upitno, te predstavlja područje potencijalnih zlouporaba srodnika takvih osoba. Kako je broj osoba s demencijom u sve većem porastu, sve više raste rizik zlouporabe glasova tih osoba.15 Starije osobe s tjelesnim i kognitivnim deﬁcitima su rizične u vožnji motornih vozila otprilike koliko i mlađi punoljetni vozači. Pri procjeni vozačke sposobnosti treba imati u vidu četiri temeljna etička načela.13 Naš pravni sustav ne dopušta niti pomaganje u samoubojstvu niti eutanaziju. U nekim državama SAD-a (primjerice, Oregonu) je asistirano samoubojstvo dopušteno, a u drugim ne. U nekim europskim državama (Švicarska) dopuštena je i eutanazija. Javno izražena želja za prekidom života u svakom slučaju pokreće etičke i pravne prijepore u javnosti.13 Etički prijepori vode se i oko toga smije li se bolesniku umjetno održavati život uz pomoć aparata ili umjetnih putova prehrane, bez nade da će se samostalne funkcije organa ikada ponovno uspostaviti i kako odluku o 121

tome uskladiti s bolesnikovim svjetonazorom i voljom koju bi iskazao da je ima.16 U liječenju osoba s demencijom često se nameće pitanje priopćavanja istine osobama o njihovim mentalnim sposobnostima. Ovo pitanje je posebice važno kod ranih demencija, kada osoba još može, temeljem priopćene istine o progresivnoj mentalnoj bolesti, blagovremeno srediti pravne poslove, izabrati si opunomoćenika, napisati oporuku i upute o postupanju s njom kada prestane biti poslovno sposobna. Drugo važno pitanje je pitanje granice slobode i autonomije osoba s demencijom, koje mogu svojim rizičnim ponašanjem izazvati prometnu nesreću, požar te druge nepredvidive štete sebi ili drugima. U novije vrijeme postavlja se i pitanje etičnosti genetskog testiranja za procjenu rizika obolijevanja od demencije, koje za sebe često traže rođaci dementnih. Za sada ti testovi samo daju postotak vjerojatnosti obolijevanja i nisu prediktivno sigurni. Posebno se etički propituje pitanje sukoba interesa kod pružatelja usluga u liječenju i njezi ostarjelih osoba s demencijom, jer su mogućnosti zlouporabe mentalnih deﬁcita takvih osoba vrlo velike.7,13 Sve ove dvojbe su proizišle iz značajnih demografskih promjena u razvijenim zemljama, te iz razvoja znanosti i društvene svijesti o pravima osoba s mentalnim deﬁcitima. Naposljetku, treba razlikovati medicinski koncept poslovne sposobnosti, koji je univerzalan, od pravnog koncepta, koji je ograničen regulativom nacionalnog pravnog sustava pa se od zemlje do zemlje unekoliko razlikuje. Za očekivati je da će se i u nas odgovor na uočene dvojbe dijelom naći u novim zakonskim rješenjima, kako je to već učinjeno u pravnim sustavima nekih drugih zemalja.

Literatura: 1. Murray B., Jacoby R., The interface between old age psychiatry and the law. Advances in Psychiatric Treatment 8 (2002) 271. - 280. 2. Moye J., Marson D. C., Assessment of decision-making capacity in older adults: an emerging area of practice and research. Focus. 7 (2009) 88. - 97. 3. Alinčić i sur., Obiteljski zakon – novine, dvojbe i perspektive, Zagreb, NN 2003; 89. 4. Folnegović-Šmalc V., Poslovna sposobnost duševnih bolesnika (preuzeto iz časopisa Medix) http://www.plivamed.net 122

5. Fitzsimmons P., Legal mental capacity: a psychiatrist,s perspective. Expert Pages. http://www.expertpages.com/news/legal_mental_capacity.htm 6. Alzheimer,s association, Washington D.C., http://www.kvantum-tim. hr/index. 7. Shulman K. I., Cohen C. A., Kirsh F. C., Hull I. M., Champine P. R., Assessment of testamentary capacity and vulnerability to undue inﬂuence. Am J Psychiatry 164 (2007) 5:722. - 727. 8. Shulman K. I., Herrmann N., Brodaty H., Chiu H., Lawlor B., Ritchie K., Scanlan J. M., IPA survey of brief cognitive screening instruments. Int Psychogeriatrics 18 (2006) 281. - 294. 9. Shulman K. I., Clock-drawing: Is it the ideal cognitive screening test? Int J Ger Psychiatry 15 (2000) 548. - 561. 10. Mace N. L. M., Rabins P. V., The 36-hour day. Forth edition. Financial and legal issues. Wellness Central, New York Boston (2008) 421. 439. 11. Alzheimer’s Australia. Living with dementia, http://www.alzheimers. org.au/legal 12. Lolas F., Bioethical narratives: toward the construction of social space for moral imagination. Int J Bioethics 7 (1996) 53. - 55. 13. Drickamer M. A., Chapter 4 – legal and ethical issues, http://www. geriatricsreviewsyllabus.org/content/agscontent/legal16.. 14. Meulenbroek O., Vernooij-Dassen M., Kessels R. P. C., Graff M. J. L., Sjörgen M. J. C., Schalk B. W. M., et al. Informed consent in dementia research. Legislation, theoretical concepts and how to asses capacity to consent. European Geriatric Medicine 1 (2010) 58. - 63. 15. Karlawish J. H., Bonnie R. J., Appelbaum P. S., Lyketsos C., James B., Knopman D., et al. Addressing the ethical, legal, and social issues raised by voting by persons with dementia. JAMA 292 (2004) 1345. - 1350. 16. The Hastings center, Guidelines for the termination of life-sustaining treatment and the care of the dying. Bloomington IN. Indiana university press (1987).

123

Financijski aspekti utvrđivanja pravilnosti upravljanja i raspolaganja namjenskim sredstvima Dr. sc. Ivica Čulo stalni sudski vještak Dr. sc. Dubravka Mahaček viši državni revizor Zdravko Hruška, dipl. oec. Ministarstvo ﬁnancija, Porezna uprava, Ispostava Samobor Stručni članak UDK: 352.073.52 353.073.52

Sažetak Jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, a isto tako i trgovačka društva u njihovom vlasništvu, ostvaruju različite vrste prihoda što je određeno zakonskim propisima koji uređuju njihovo korištenje, te je u skladu s njima propisana i namjena njihova korištenja. Mogućnosti ﬁnanciranja i zadovoljavanja različitih potreba ovise o visini ostvarenih prihoda, uz obvezu namjenskog raspolaganja sredstvima. Ključne riječi: ﬁnanciranje, lokalna i područna (regionalna) samouprava, trgovačko društvo, prihodi, namjenska sredstva, rashodi.

125

Financial aspects of establishment of regularity in management and disposal of restricted use funds Ivica Čulo, PhD permanent expert witness Dubravka Mahaček, PhD senior state auditor Zdravko Hruška, MSc Econ Ministry of Finance, Tax Directorate, Samobor branch Summary Units of local and regional self administration, as well as the companies owned by them, earn different types of income, as prescribed by law which regulates their use and, accordingly, purpose of their use. Financing possibilities and meeting of different needs depend on the volume of realised income, but in mandatory disposal of such funds by established purpose. Key words: ﬁnancing, local and regional self administration, company, income, restricted use funds, expenditures.

1. Uvod U ostvarivanju postavljenih proračunskih ciljeva svi proračunski subjekti su dužni upravljati i raspolagati proračunskim sredstvima pravilno i učinkovito. Sve je to uređeno zakonskim propisima čija dosljedna primjena omogućuje ispravno i učinkovito postupanje, te ukazuje na odgovornost nositelja (čelnika) vlasti proračunskih subjekata čija odgovornost proizlazi iz odredbi Zakona o fiskalnoj odgovornosti (NN 139/10.) i drugih brojnih propisa te odredbi Zakona o sustavu unutarnjih financijskih kontrola u javnom sektoru (NN 141/06.). Obveznost uvođenja sustava upravljanja financijama i unutarnje kontrole proizlazi i iz europskih standarda, te odredbi koje reguliraju financijsko upravljanje i kontrole, a za koje su odgovorni čelnici korisnika proračuna. Tim se odredbama osigurava nužna sigurnost da će se u ostvarivanju proračunskih ciljeva proračunskim sredstvima raspolagati u skladu s etičkim pravilima te kriterijima ekonomičnosti, djelotvornosti i učinkovitosti. U skladu s odredbama Zakona o sustavu unutarnjih financijskih kontrola u javnom sektoru (NN 141/06.) donesen je Priručnik za financijsko upravljanje i kontrole čiji 126

je cilj pomoći korisnicima proračuna u uspostavi i razvoju tog sustava. Namijenjen je svim čelnicima, voditeljima i koordinatorima za financijsko upravljanje i kontrole, te svim osobama koje su uključene u financijsko upravljanje i kontrole. U nedostatku pravilno uspostavljenog sustava za financijsko upravljanje i kontrole prisutne su određene nepravilnosti u upravljanju i raspolaganju, odnosno otuđivanju dijela proračunskih (javnih) prihoda. Ostvarene prihode jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave čini nekoliko skupina prihoda1. Nastavno se prati zakonska osnova ostvarenja namjenskih prihoda od komunalnog doprinosa koji se evidentira u okviru prihoda po posebnim propisima, te naknada za priključenje na objekte komunalne infrastrukture.

2. Ostvarivanje prihoda od komunalnog doprinosa te naknada za priključenje na javni sustav vodoopskrbe i odvodnje Prihodi od komunalnog doprinosa te prihodi od naknada za priključenje na javni sustav vodoopskrbe i odvodnje ostvaruju se u skladu s odredbama Zakona o komunalnom gospodarstvu2 kojima su određena sva pitanja koja se tiču obavljanja komunalnih djelatnosti. Komunalne djelatnosti prema Zakonu o komunalnom gospodarstvu su opskrba pitkom vodom, odvodnja i pročišćavanje otpadnih voda, prijevoz putnika u javnom prometu, održavanje čistoće, odlaganje komunalnog otpada, te drugo. Zakonom je propisano na koji način se može urediti obavljanje komunalnih djelatnosti, a odluku o tome donose lokalne jedinice. Sredstva za obavljanje komunalne djelatnosti propisana su iz cijene komunalne usluge, iz komunalne naknade, iz proračuna jedinice lokalne samouprave, te iz drugih izvora po posebnim propisima. Cijena komunalne usluge može sadržavati i iznos za održavanje i ﬁnanciranje gradnje objekata i uređaja komunalne infrastrukture na području jedinice lokalne samouprave na kojemu se isporučuje komunalna usluga, i taj se iznos 1

Detaljnije o tome: Mahaček, D., Čulo, I. & Radman-Funarić, M.: Namjenska proračunska sredstva u ﬁnanciranju samoupravnih razina vlasti, Zbornik predavanja 2. kongresa sudskih vještaka Hrvatske s međunarodnim učešćem, Hrvatsko društvo sudskih vještaka, Opatija 05. - 06. ožujka 2010., 543. - 552., stručni rad. Zakon o komunalnom gospodarstvu, Narodne novine 26/03., 82/04., 110/04., 178/04., 38/09., 79/09., 153/09., 49/11., 84/11. i 90/11.).

127

doznačava u proračun jedinice lokalne samouprave. Isporučitelj usluge pri svakoj promjeni cijene svojih usluga pribavlja prethodnu suglasnost jedinice lokalne samouprave na čijem se području isporučuje usluga. Jedinica lokalne samouprave za svaku kalendarsku godinu donosi Program gradnje objekata i uređaja komunalne infrastrukture koji u sebi sadrži opis poslova s procjenom troškova za gradnju objekata i uređaja, te nabavu opreme i financijska sredstva potrebna za ostvarenje Programa i izvore financiranja. Građenje objekata i uređaja komunalne infrastrukture za javne površine, nerazvrstane ceste, groblja i krematorije, te javnu rasvjetu financira se iz komunalnog doprinosa, proračuna jedinica lokalne samouprave, naknade za koncesiju i drugih izvora. Prema tome, vidimo da ostvarena sredstva komunalnog doprinosa imaju strogo određenu namjenu. Prihodi od komunalnog doprinosa utvrđeni su odlukom o komunalnom doprinosu i rješenjem o visini komunalnog doprinosa. Građenje objekata i uređaja komunalne infrastrukture i nabava opreme za opskrbu pitkom vodom te odvodnju i pročišćavanje otpadnih voda financira se iz cijene komunalne usluge, naknade za priključenje, proračuna jedinice lokalne samouprave, naknade za koncesije i drugih izvora utvrđenih posebnim zakonom. Prihodi od naknada za priključenje na objekte i uređaje komunalne infrastrukture odnose se na uplaćene naknade za priključak na objekte i uređaje komunalne infrastrukture za opskrbu pitkom vodom i odvodnju otpadnih i oborinskih voda. Utvrđeni su odlukom o priključenju na komunalnu infrastrukturu, prihod su jedinice lokalne samouprave, a namjena im je financiranje građenja objekata i uređaja komunalne infrastrukture. Prihode od naknade za priključenje najčešće prikuplja trgovačko društvo u vlasništvu jedinice lokalne samouprave, te ih usmjerava u skladu sa zakonskim propisima. O značajnosti prihoda koji se ostvaruju od komunalnog doprinosa, te komunalne naknade, potvrđuje i izračun njihova udjela u ukupno ostvarenim prihodima i primitcima kod pojedinih županija3. Udjel ostvarenja ovih prihoda u samoupravnim jedinicama na razini pojedinih županija vidimo da 3

Detaljnije o tome pogledati: Mahaček, D.: Uloga i značenje Državne revizije u nadzoru ﬁnanciranja i korištenja sredstava na razini jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, doktorska disertacija, Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Ekonomski fakultet u Osijeku, Osijek, 2007.

128

je različit i kreće se od 6,84% do 22,61%.4 u 2005. godini. Lokalne jedinice obvezne su pratiti naplatu ovih prihoda, a preduvjet za to je osiguravanje podataka u analitičkim evidencijama i njihova usklađenost s glavnom knjigom. Kada evidencije nisu pravovremeno ustrojene, te kada se ne provodi njihovo usklađivanje, moguće su nepravilnosti koje u nastavku opisujemo.

3. Moguće nepravilnosti u korištenju sredstava Kod korištenja proračunskih sredstava, te sredstava trgovačkih društava u vlasništvu lokalnih jedinica koje također ubiru prihode čija je namjena zakonom propisana, a koji pripadaju lokalnim jedinicama, moguće su pojave nepravilnosti. Nepravilnosti se mogu pojaviti u svezi s izvršenim uplatama sredstava građana za komunalni doprinos, te izvršenim uplatama naknada za priključenje i troškova priključenja na javni sustav vodoopskrbe i odvodnje, što ćemo u nastavku detaljnije opisati. U praksi se susrećemo i s drugim primjerima, kao što su iz proračunskih sredstava izvršena plaćanja radova i usluga putem cesije (ustupanja tražbina), a da radovi i usluge nisu izvedeni, da je proračun izdao bjanko mjenice kao instrumente osiguranja plaćanja ugovorenih radova izvoditelju radova, koje je kasnije izvoditelj radova dao na naplatu iako radove nije izveo, iz kojih su također proizašle određene posljedice za proračun. Sredstva komunalnog doprinosa mogu se uplaćivati na blagajni koja je ustrojena u lokalnoj jedinici. Najprije se donosi rješenje o komunalnom doprinosu kojim se utvrđuje iznos koji je potrebno uplatiti, te može biti odobreno plaćanje u obrocima. O izdanim rješenjima potrebno je voditi evidenciju. Nakon što je građanin izvršio uplatu pojedinog obroka na blagajni putem blagajničke uplatnice, evidentiranje uplate provodi se u blagajničkom izvještaju, te se novac polaže na žiroračun proračuna. U glavnoj knjizi se provodi evidentiranje povećanja novčanih sredstava uz istovremeno evidentiranje u okviru računa prihoda od komunalnog doprinosa. Evidencija po svakom građaninu kojemu je izdano rješenje treba biti uredna i osiguravati potrebne podatke o iznosima uplata korisnika, te stanju potraživanja od korisnika. Analitička evidencija mora biti usklađena sa sintetičkom evidencijom, a to znači da u određenom razdoblju izvršene uplate moraju u ukupnom iznosu odgovarati zbirnom iznosu evidentiranom u okviru računa glavne knjige. 4

Stanje prema ostvarenjima u 2005. godini.

129

Kod uplate komunalnog doprinosa mogu se, primjerice, pojaviti nepravilnosti da osoba koja je zaposlena na blagajni, nakon uplate građaninu izda blagajničku uplatnicu, ali istu ne evidentira u blagajničkom izvještaju isti dan i ne položi novac na žiroračun grada, već uplatu prikazuje u nekom drugom danu i novac polaže na žiroračun grada, odnosno uplatu izvršava sa zakašnjenjem od primjerice, dva ili tri mjeseca ili je niti ne izvrši.5 Ako analitička i sintetička evidencija nisu usklađene, ili se usklađivanje periodično ne obavlja (mjesečno, tromjesečno) nepravilnost je vrlo teško otkriti, odnosno nepravilnost se može otkriti u slučaju kada se građaninu pošalje opomena zbog neplaćanja obveze po rješenju, a on svojom uplatnicom potvrdi da je obvezu podmirio. Stoga je radi sprječavanja pojave nepravilnosti navedene prirode potrebno poduzeti aktivnosti na redovitom usklađivanju analitičke evidencije (tjednih, mjesečnih uplata) s računima glavne knjige. Za proračun u slučaju pojave takve nepravilnosti nastaju određene posljedice, jer se radi o sredstvima koja su trebala biti utrošena za propisane namjene. Procjenu mogućih posljedica za proračun moguće je utvrditi slanjem opomena građanima za neplaćanje u kojim slučajevima će isti uplatu potvrditi blagajničkom uplatnicom, te detaljnim pregledom izdanih rješenja o komunalnom doprinosu, odnosno analitičke i sintetičke evidencije. U nastavku razmatramo primjer u kojem treba procijeniti iznos štete za društvo. Na blagajni trgovačkog društva u vlasništvu lokalnih jedinica građani su obavljali uplate naknada za priključenje na javni sustav vodoopskrbe i odvodnje. Naknade za priključenje su u skladu sa zakonskim odredbama prihod lokalne jedinice, a namjena je za građenje objekata i uređaja komunalne infrastrukture i nabavu opreme za opskrbu pitkom vodom te odvodnju i pročišćavanje otpadnih voda. Njihovu visinu su propisale lokalne jedinice svojim odlukama, te npr. naknada za priključenje na vodovodnu mrežu za stambene građevine u gradu iznosi 3.000,00 kn, a na kanalizacijsku mrežu iznosi 3.200,00 kn. Navedene naknade može prikupljati sama lokalna jedinica, ali mogu se uplaćivati i na blagajni trgovačkog društva koje je nositelj poslova vodoopskrbe i odvodnje za tu lokalnu jedinicu, ali i za više lokalnih jedinica s toga područja.

Zbog takvog postupanja u upravljanju i raspolaganju proračunskim (javnim) sredstvima, odnosno njihovog otuđivanja, u proteklih nekoliko godina pokrenuti su brojni sudski sporovi i provedena vještačenja.

130

Ugovorom o priključenju na javni vodovod navedena je visina naknade za priključenje (u skladu s odlukom lokalne jedinice na području gdje se priključenje obavlja), način plaćanja naknade, cijena priključka (uključeni su troškovi rada i utrošenog vodovodnog materijala) i način plaćanja cijene priključka na javni vodovod. Ugovoreno je da se korisnik može priključiti na javni vodovod tek kada u cijelosti podmiri sve troškove. Zaključeni ugovor evidentiran je samo u evidenciji zaključenih ugovora, ali ne i u knjigovodstvenoj evidenciji u okviru računa potraživanja6. Prilikom uplate naknade za priključenje evidentirala se obveza prema lokalnoj jedinici s čijeg je područja korisnik, a cijena priključka evidentirana je kao prihod trgovačkog društva. Cijena priključka određena je cjenikom trgovačkog društva. Ugovorom o priključenju na javni sustav odvodnje otpadnih voda ugovorena je visina naknade za priključenje, način plaćanja naknade, cijena priključka (uključeni su troškovi rada – spoj prve cijevi) i način plaćanja cijene priključka na javni vodovod. Korisnik se može priključiti na sustav odvodnje tek kada u cijelosti podmiri sve troškove. Zaključeni ugovor evidentirao se u evidenciji zaključenih ugovora, dok potraživanje od građanina za ugovoreni iznos nije bilo vidljivo iz knjigovodstvene evidencije, jer se nije evidentiralo. Prilikom uplate naknade za priključenje od strane građanina, formirala se obveza prema lokalnoj jedinici s čijeg je područja korisnik, a cijena priključka je evidentirana kao prihod trgovačkog društva. Cijena priključka određena je cjenikom trgovačkog društva. Poslovni događaj započinje zaključivanjem ugovora s korisnikom za priključenje na javni sustav vodoopskrbe i odvodnje, što se obavlja u komercijalnom odjelu. Ugovorom se određuje iznos koji korisnik mora platiti jednokratno ili najviše u šest obroka, a priključak se obavlja nakon izvršene cjelokupne uplate. Korisniku osoba za fakturiranje izdaje račun na temelju kojega obavlja plaćanje putem blagajne u trgovačkom društvu ili uplatu može izvršiti i na žiroračun. Korisnici su najčešće uplate obavljali putem blagajne. Nakon izvršene uplate korisnik dobiva blagajničku uplatnicu. Kada se izvrši uplata cjelokupnog ugovorenog iznosa, izdaje se radni nalog koji potpisuje rukovoditelj komunalnog sektora i nakon toga se izvršava priključak. Blagajničku uplatnicu blagajnik evidentira u blagajničkom izvještaju, te novac uplaćuje na žiroračun trgovačkog 6

U okviru konta skupine 14 u kontnom planu poduzetnika.

131

društva. Na temelju blagajničkih izvještaja provodi se evidentiranje u ﬁnancijskom knjigovodstvu. Iz naprijed navedenoga vidimo da se neke radnje i postupci mogu provesti tek nakon što su im prethodile neke druge radnje i postupci. Stoga je potrebno uspostaviti takav informacijski sustav koji omogućava dostupnost podataka i informacija svima koji za to imaju potrebu. Komercijalna služba je provela zaključivanje ugovora, ali su toj službi i nadalje potrebni podatci na temelju kojih će moći pratiti obavljaju li korisnici plaćanje u skladu sa zaključenim ugovorima, te kolika su potraživanja po korisnicima, a potrebno je pratiti plaćanje ugovorenih iznosa kako bi se pravodobno mogle poduzimati mjere naplate. Komunalnom sektoru su također potrebni podaci o korisnicima, te njihovom potpunom izvršenju plaćanja, jer nakon što je izvršena uplata u cijelosti, korisnika se može priključiti na sustav. Ako informacijski sustav nije uspostavljen da svim sudionicima osigurava potrebne i pravodobne informacije, tada će doći do poteškoća u njegovom funkcioniranju, a moguće su i pojave nepravilnosti. Nepravilnosti se mogu pojaviti kod raspolaganja s uplaćenim novčanim sredstvima navedenih naknada za priključenje na javni sustav vodoopskrbe i odvodnje na blagajni trgovačkog društva, u svezi s osobama zaduženim za primanje uplata od korisnika. Osobe koje su odgovorne za evidentiranje izvršenih uplata korisnika ili iste ne prikazuju pravodobno ili ih uopće ne prikazuju, najčešće se otkrivaju nakon upita korisnika i određenog vremenskog razdoblja. Nakon obavljene kontrole zaključenih ugovora za priključak na javni sustav odvodnje i vodoopskrbe i primljenih uplata naknada za priključenje na javni sustav vodoopskrbe i odvodnje, korisnicima su poslane opomene. Tada su se pojavile stranke koje su uplate ugovorenih naknada potvrdile blagajničkim uplatnicama. Prema tome, zaključujemo da je bilo neopravdano stranku opominjati za neplaćanje jer je ista svoju obvezu izvršila. Potrebno je bilo provesti u trgovačkom društvu detaljnu kontrolu i nadzor evidentiranja uplata ugovorenih naknada za priključenje i izvršenih priključenja na javni sustav vodoopskrbe i odvodnje. Nepravilnosti su uočene, te je stoga potrebno utvrditi i vrijednost nepravilnosti za društvo. Da bismo utvrdili koliki je iznos nepravilnosti najprije polazimo od evidencije zaključenih ugovora i izvršenih priključaka. Potrebno je vidjeti koliko je ugovora zaključeno, te koliko je priključaka izvršeno. Ako se broj 132

razlikuje, treba vidjeti koji su korisnici i na što priključeni, a da prethodno nije zaključen ugovor. Naknada za priključenje na sustav vodoopskrbe i odvodnje, kao i cijena priključka, je određena cjenikom, te uz utvrđivanje broja korisnika bez zaključenog ugovora, a izvršenog priključka, utvrđujemo iznos nepravilnosti. Od utvrđenog iznosa za koji smo utvrdili da je društvo oštećeno, odbit ćemo izvršene uplate za korisnike koji su priključeni, bez zaključenog ugovora, ukoliko za njih pronađemo u dokumentaciji Društva uplatnice koje potvrđuju da su uplate ipak izvršene. Na taj način ćemo dobiti iznos za koji je društvo oštećeno. Nadalje, uvidom u dokumentaciju, možemo utvrditi da neki korisnici imaju zaključen ugovor, da su priključeni na sustav vodoopskrbe i odvodnje, te pretpostavljamo da ovdje društvo nije oštećeno, ali zaključak ne bi bio ispravan. Potrebno je i kod takvih korisnika detaljno provjeriti iznos utvrđene obveze za uplatu prema zaključenim ugovorima i jesu li uplate izvršene u ugovorenom iznosu. To je potrebno provesti, ne iz razloga da utvrdimo koliko su korisnici obvezni još uplatiti jer su obveznici ugovorene uplate i izvršili, jer u protivnom ne bi bili priključeni na sustav, već iz razloga da utvrdimo iznos za koji je ovdje društvo oštećeno postupanjem odgovorne osobe. Odgovorna osoba je u našem primjeru bila zadužena za izdavanje računa na temelju kojega je bilo potrebno izvršiti plaćanje. Kako se radno mjesto te osobe nalazilo u blizini blagajne, ista osoba je povremeno primala i uplate korisnika u blagajnu. Nakon što je stranka izvršila uplatu u blagajnu, za koju je kao potvrdu uplate dobila uplatnicu, isti primjerak uplatnice osoba je istrgnula iz talona, odnosno nije uplatnicu prikazala u blagajničkom izvještaju, novac nije položila u blagajnu i na žiroračun, niti je o uplati obavijestila osobu zaduženu za blagajnu. Kako je ista osoba povremeno imala pristup izdavanju naloga za priključenje, priključak je ipak bio izveden. Pri nadzoru ugovorenih i izvedenih priključaka potrebno je odrediti vremensko razdoblje koje je potrebno obuhvatiti, a ovisno o tome kada se nepravilnost mogla pojaviti.7 Za pravilno i učinkovito ostvarivanje predviđenih proračunskih ciljeva odgovorni su čelnici proračunskih subjekata koji su dužni osigurati uspostavu sveobuhvatnog sustava ﬁnancijskog upravljanja i kontrola. Uvođenje ovog sustava podrazumijeva zakonsku obvezu uvođenja, obrazovane i osposobljene stručnjake, jasno opredjeljenje proračunskog subjekta 7

U praksi susrećemo te ili slične primjere otuđivanja novca u kontinuitetu više godina s višemilijunskim iznosima.

133

(ustanove i sl.) o sprječavanju nezakonitosti, korupcije, krađe i drugih nedjela, te strateško planiranje, primjenu suvremenih metoda upravljanja i raspolaganja imovinom i drugo. Pored toga, potrebno je kod svakog subjekta osigurati provedbu standarda Europske komisije na području unutarnje kontrole. Zbog specifičnosti svakog subjekta ne postoji jedinstveni model ustroja financijskog upravljanja i kontrole već je prethodno potrebno provesti stručnu evaluaciju, na što ukazuju dosadašnja iskustva. Uspostava tog sustava je nužnost, kako s pozicije osiguranja pravilnosti i učinkovitosti upravljanja i raspolaganja proračunskim (javnim) sredstvima, tako i odgovornosti nositelja (čelnika) vlasti proračunskih subjekata koja direktno proizlaze iz odredbi članka 11. Zakona o fiskalnoj odgovornosti prema kojem osnivač subjekta (ustanove) može zatražiti mjeru stavljanja mandata na raspolaganje.8

Zaključak Ostvareni prihodi kako lokalnih jedinica, tako i trgovačkih društava u njihovom vlasništvu, često nisu dostatni za sve potrebne namjene, te se praćenju njihova ostvarenja posvećuje izrazita pozornost. U svrhu upravljanja i raspolaganja pažnjom dobrog domaćina, potrebno je voditi računa kako o njihovom ostvarenju, tako i trošenju. Nepravilnosti se mogu pojaviti u korištenju namjenskih sredstava, odnosno kod raspolaganja novčanim sredstvima od strane odgovornih osoba. Radi njihovog otkrivanja i otklanjanja potrebno je uspostaviti unutarnju kontrolu i informacijski sustav koji će ih onemogućiti, odnosno omogućiti njihovo pravovremeno otkrivanje. Kada unutarnje kontrole nisu uspostavljene i kada su uspostavljene, a ne funkcioniraju na propisani način dolazi do pojave nepravilnosti koje su opisane u prethodnom primjeru. Ako se ipak dogode, tada je potrebno provesti detaljan uvid u dokumentaciju, kako bi se mogla utvrditi vrijednost nastale nepravilnosti. Uz poznavanje propisa koji uređuju poslovanje subjekta, kako bi procjena bila ispravno napravljena, potrebno je primijeniti i odgovarajuća znanja i vještine.

Uspješno provođenje izgradnje i uspostave sustava ﬁnancijskog upravljanja i kontrola vidjeti na inﬁ@hadrian.hr ili Hadrian d.o.o., 10 000 Zagreb, Tućanova 4.

134

Literatura: 1. 2.

Čulo, I. (2011.): Funkcioniranje lokalne i područne samouprave u Republici Hrvatskoj, Geno d.o.o., Požega. Čulo, I., Funarić-Radman, M. & Mahaček, D. (2008.): Raspolaganje proračunskim sredstvima i njihov nadzor; Hrvatsko društvo sudskih vještaka, Trg Marka Marulića 10, Zagreb, “Vještak” broj 1/2009.; 1. kongres sudskih vještaka s međunarodnim učešćem, Opatija. Mahaček, D. (2007.): Uloga i značenje Državne revizije u nadzoru ﬁnanciranja i korištenja sredstava na razini jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, doktorska disertacija, Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Ekonomski fakultet u Osijeku, Osijek. Mahaček, D., Čulo, I. & Radman-Funarić, M. (2010.): Namjenska proračunska sredstva u ﬁnanciranju samoupravnih razina vlasti, Zbornik predavanja 2. kongresa sudskih vještaka Hrvatske s međunarodnim učešćem, Hrvatsko društvo sudskih vještaka, Opatija. Hrvatski sabor: Narodne novine, razni propisi.

135

Vještačenje riječkih karantana iz XIX. st.1 Red. prof. dr. sc. Julijan Dobrinić Stalni sudski vještak za numizmatiku pri Županijskom sudu u Rijeci Stručni članak UDK: 340.69:336.747.1(497.5Rijeka)"18"

Sažetak Sredinom XIX. stoljeća u Rijeci (Fiume) su u optjecaj bili stavljeni sitni papirni novci - bonovi pod nazivom ‘karantani’. Bili su u paritetnom odnosu s austrijskim krajcarima, a trebali su ih zamjenjivati u lokalnom novčanom prometu u Rijeci. Postojale su tri emisije karantana u apoenima od 3, 5 i 10 karantana. Pojavili su se i falsifikati karantana treće emisije, izraženi dosta primitivno. Postoje također i dokumenti o vještačenju sumnjivih karantana. Sada se oni nalaze u Italiji u privatnoj pismohrani, a u priopćenju je prikazan cijeli postupak vještačenja. Utvrđeno je na temelju usporedbe sumnjivih primjeraka s karantanima izuzetim iz tiskare, kako se radi o falsifikatu prema više značajki. Ključne riječi: Rijeka; karantani; falsifikati.

Expertise of Rijeka’s karantanas from the 19th century2 Professor Julijan Dobrinić, PhD Expert witness for numismatics at County Court in Rijeka Summary By mid 19th century small paper money – coupons called Karantans were circulated in Rijeka (Fiume). They had parity relations with Austrian krajcars and should have been exchanged in local money circulation in Rijeka. There were three issues of karantans, in denominations of 3, 5 and 10 karantans. The forgeries of third issue of karantans appeared, but they were made in rather poor way. There are also documents on expertises of suspicious karantans. Now they are stored in Italy in private archives, while in the report the whole expertise 1 2

Tematika je dijelom obrađena u [12, 13]. The theme is partially dealt with in [12,13]

137

procedure has been shown. According to comparison of suspicious items with karantans taken from the printhouse, it has been established that it was a matter of forgery according to several attributes. Key words: Rijeka; karantans; forgeries.

Uvod Pitanje utvrđivanja i određivanja falsifikata u numizmatici postavljalo se još od uvođenja novca kao mjerila vrijednosti roba i usluga. Ne ulazeći dublje u razloge falsificiranja novca, takav se proizvod može načelno razvrstati u više skupina, za novce iz antičkog doba do modernog novca, od falsifikata na štetu države do onih na štetu kolekcionara.

Riječki bonovi iz razdoblja 1848. - 1853. U nastavku će biti riječi o jednome falsifikatu na štetu države, dakle tovremenskom falsifikatu papirnatog novca od 5 karantana (carantana) iz 1850. godine. Za austrijske uprave na teritoriju grada Rijeke (Fiume), osim papirnatog i kovinskog novca velikih apoena bio je u uporabi i sitan kovinski novac [1, 2]. Novčarska kriza je Rijeku zahvatila 1848. godine, kada i ostale dijelove Monarhije. Među inim, očitovala se nedostatkom sitnog kovanog novca. Riječka gradska uprava namjeravala je nastali problem riješiti stavljanjem u optjecaj gradskog papirnatog novca, bonova, malih apoena [3, 4, 5]. Rijekom je u to doba upravljao banski povjerenik Josip Bunjevac, a uvedenom gradskom novcu dat je naziv karantan (hrv.: križar, tal.: carantan, njem.: Kreuzer). Naredbu o tiskanju tog novca potpisao je gradski potkapetan Giuseppe Agostino Tosoni (1804. - 1856.). Novčanice su, u tiskari braće Antonio i Giuseppe Karletzky dovršene krajem 1848. godine. Tiskane su na papiru tvornice Smith & Meynier iz Rijeke [6]. Ukupno su poznate tri emisije toga papirnatog novca. Novčanice su bile u optjecaju do 1853. godine, kada je prefekt grada barun Kellersberg naredio njihovo definitivno povlačenje. Od sve tri emisije 138

u optjecaj je stavljeno 200.000 primjeraka u vrijednosti tadašnjih 16.500 forinti. Poznat je vrlo mali broj sačuvanih primjeraka ovog novca. Značajke ovih jednostrano tiskanih bonova trebale su biti: oznaka valute (3, 5 ili 10 karantana), serijski broj, tekstualni opis i uputa o zamjeni te paritetu, potpisi kontrolora [7, 8], “posebna oznaka” i gradski pečat. Posebna oznaka, iako se spominje, nije utvrđena, barem do sada nije objavljen primjerak bona s tom eksplicitno utvrđenom posebnom oznakom, niti je ona znanstveno utvrđena. Namjesto pečata na svim novčanicama javlja se uz neznatne razlike prikaz grba grada Rijeke u ovalnom polju. Kontrolori, blagajnici i članovi trgovačke komore potpisivali su se na bonovima na raznim pozicijama, često i po dvojica, crnom ili crvenom tintom. Oni su bili obvezni verificirati otiskane bonove, no nema drugih podataka o takvu njihovu radu, izuzev takvih njihovih potpisa na jednom dijelu emisije. Potpisane osobe redom su iz riječkih patricijskih obitelji. Kontrolor municipalne blagajne bio je Nicolò Camerra (N. Camerra), a blagajnik Francesco Politei (Politei). Članovi trgovačke komore potpisani na novcu bili su Marziano Malle (M. Malle), Giuseppe Verzenassi (G. Verzenassi), Munich (M. Munich) i Giuseppe Purkardhofre ili Francesco Perreti (pfr). Na bonovima prve i druge emisije nalaze se i serijske kontrolne oznake, tj. numeracija, kao i kod modernih novčanica. Oznaka «No» je otisnuta, a sam je broj naknadno upisivan ručno tintom. Bonovi treće emisije nemaju numeraciju. Reversi svih bonova su prazni, bez tiska, tek u nekim slučajevima, kao što će se vidjeti, mogu nositi kakvu službenu bilješku. Različite službene bilješke stavljaju se na moderni novac i danas. Postoje i falsifikati riječkih bonova. O tome svjedoči objavljeni dokument [10] vezan za pojavu falsifikata od 5 karantana 1850. godine. No, za objektivan prikaz potrebno je prikazati izgled originalnih karantana. Originalni primjerci dati su na slikama 1. i 2. Na prvoj je karantan bez potpisa, a na drugoj onaj s potpisom Perreti (pfr).

139

Slika 1. Originalni riječki karantan treće emisije iz 1850. godine bez potpisa, praznoga naličja

Slika 2. Originalni riječki karantan treće emisije iz 1850. godine s potpisom i juridičkom zabilješkom na (inače praznom) naličju

Slučaj, koji je predmetom ovoga prikaza dogodio se 23. siječnja 1851., dakle u prvoj godini uporabe karantana treće emisije. Gradski Magistrat je osumnjičio Karla Karletzkog zbog lažnih bonova od 5 karantana. Naime, kod njega su nađeni sumnjivi bonovi. U dokaznom postupku sumnjivi bonovi su uspoređivani s nedvojbeno originalnim bonovima iz Općinske riznice. U tu svrhu korišten je tiskarski arak originalnih bonova, ovjeren od suda, o čemu svjedoče rukom ispisani tekstovi na poleđini arka i sudski (notarski?) žigovi-naljepnice na prednjoj strani. Na slici 3. prikazan je tiskarski arak sa šest potpisanih i šest nepotpisanih bonova, a na slici 4. je naličje tog arka. Bonovi su, kako je već rečeno, tiskani jednostrano, a na poleđini je datum tiska (Pres. 23 Gen. 1851), broj arka (No 249), te juridička zabilješka.

140

Slika 3. Tiskarski arak rijeÄ?kih karantana treÄ&#x2021;e emisije iz 1850. godine3

Prema objavljenome u [10].

141

Slika 4. Naličje tiskarskog arka riječkih karantana treće emisije iz 1850. godine, s juridičkim zabilješkama4 4

Kao i prethodno.

142

U dokaznom postupku sročen je tada dokument o postupku utvrđivanja falsiﬁkata, a na kojem su bili nalijepljeni sumnjivi bonovi, slika 5.

Slika 5. Dokument s nalijepljenim sumnjivim bonovima5

Kao i prethodno.

143

Transkript teksta na dokumentu, izvorno na talijanskom, preveden je za potrebe ovoga rada na hrvatski jezik6. Oba teksta dana su u nastavku: Fiume 23 Genarro 1851

Fiume (Rijeka), 23. siječnja 1851.

In seguito all’insinuazione Mag.le protocollata qui al Numero 244, ed in proposito dello scoprimento di falsa carta moneta di Fiume in pezzi di Kni 5. – onde istituire debito confronto colli comunicati buoni falsi e coll’impronta trovata in occasione d’instituita visita domiciliare nell’abitazione di Carlo Karletzky, - il giudice si è recato personalmente presso l’Ufficio della Cassa municipale, ed ha ritirato dal fascio di buoni non peranco posti in circolazione: - pezzi sei firmati, - pezzi sei non firmati, -

Na temelju sudskog mišljenja, ovdje pod poslovnim brojem 244, te na osnovi otkrića lažnih novčanica iz Rijeke u komadima od 5 karantana – kako bi se izvršila potrebna usporedba s priopćenim krivotvorenim bonovima i s otiskom pronađenim prilikom pretrage stana Karla Karletzkya – sudac se osobno uputio u Ured gradske blagajne te je podigao iz snopa bonova, koji nisu bili još pušteni u optjecaj: - komada šest potpisanih, - komada šest nepotpisanih.-

I premessi due pezzi di buoni da Kni 5, essendo venuti col N. 244, siccome indiziati di falso, si uniscono qui per instituirne il confronto.

Dva prethodno navedena komada bonova od 5 karantana, budući da su stigla s brojem 244, zbog sumnje da su krivotvoreni, ovdje se ujedinjuju kako bi se izvršila usporedba. Le più apparenti discrepanze tra gli uni e Najprimjetnije razlike između jednih i drugli altri sono le seguenti: gih su sljedeće:

1. La parola Municipio, per forma e situazione di lettere, non combina, poichè nei buoni levati dalla Cassa, il carattere è più corsivo. 2. La estensione del quadrato è maggiore negli originali. 3. L’O della parola buono è diversamento ombreggiato. 4. La carta degli originali è piu forte.

1. Riječ Municipio (u prijevodu municipij), po obliku i položaju slova se ne slaže, budući da su na bonovima koji su uzeti iz Blagajne slova položenija. 2. Veličina kvadrata je veća nego u originalima. 3. Slovo “O” u riječi “Buono” je drugačije osjenčano. 4. Papir originala je čvršći.

Kobler Guido

Prijevod s talijanskoga na hrvatski jezik: stalni sudski tumač za talijanski jezik Elisa Velčić.

144

U samom procesu usporedbe, kako se vidi iz gornjega, nađeno je 4 elementa koji su potvrđivali sumnju. U potpisu vještačenja je Guido Kobler. Originalni dokumenti s nalijepljenim primjercima falsiﬁciranih bonova djelomice su sačuvani, ali nažalost, ne nalaze se u Rijeci, već u Italiji. Od originalnog tiskarskog arka, koji je razrezan, pojedini bonovi su prodani kolekcionarima, ali je dio njih nabavljen i za Muzej grada Rijeke i nalaze se u tamošnjoj numizmatičkoj zbirci7.

Zaključak Komparativna dokazna metoda pokazala se dostatnom u ovom slučaju postojanja odgovarajućih originalnih i falsiﬁciranih primjeraka papirnatog novca. To pogotovo stoga, što u vrijeme kada su nastali, tiskarska tehnologija nije poznavala gotovo nikakvih mogućnosti uporabe zaštitnih elemenata u današnjem smislu tog pojma, što se vidi i u potrebi zaštitnog potpisivanja crvenom tintom od strane uglednih ovlaštenih osoba.

Literatura: [1]

[2]

[3]

[4] [5] [6]

Hellfert, OESTERREICHISCHE MÜNZEN UND GELDZEICHEN VON DEN JAHREN 1848 UND 1849, Numismat. Zeitschrift, VI / VII (1874/1875) 233. Müller, DIE MÜNZREFORM IN OESTERREICH WÄHREND DER FÜNFZIGJÄHRIGEN REGIERUNG DES KAISERS FRANZ JOSEPH I, 1848 - 1898, Numismat. Zeitschrift (1899) 145. G. Kobler, MEMORIE PER LA STORIA DELLA LIBURNICA CITTŔ DI FIUME, Stabilimento tipo-litografico d’Emidio Mohovich, II (1896) 99 - 101. S. Gigante, STORIA DEL COMUNE DI FIUME, Bemporad, Firenze, 1928, 99 - 100. E. Mohovich, FIUME NEGLI ANNI 1867-68, Stabilimenti tipo-litografico fiumano, Fiume, 1869, 7. V. Tomsich, NOTIZIE STORICHE SULLA CITTŔ DI FIUME, Stabilimento tipolitografico fiumano, Fiume, 1886, 335.

2005. godine održana je u Rijeci u prostorijama Muzeja grada Rijeke numizmatička izložba na kojoj je, među ostalima, bilo izloženo više dostupnih originalnih primjeraka tih bonova iz spomenutog tiskarskog arka.

145

[7]

[8] [9] [10] [11] [12]

[13]

146

M. Smoquina, LA CARTA MONETA CIVICA DI FIUME NEGLI ANNI 1848, 1849 e 1850, Rivista semestrale della Societŕ di studi Fiumani in Fiume, Fiume, Stabilimento tipograﬁco de “La vedetta d’Italia” s.a., anno X, I. e II. semestre 1932 (1933) 179 - 187. Gohl, FIUME VÁROS PÉNZTÁRI UTALVÁNYAI, Numizmat. Közlöny (1906). I. Rengjeo, PAPIRNI NOVAC U HRVATSKOJ G. 1848., 1849. i 1850, Numizmatika, V (1953) 44. - 57., + tablice III. i IV. C. Gamberini di Scarfea, RACCOLTA ALLA CARTA MONETATA IN ITALIA, Vol. II, A. Forni, Bologna, 1966, 199. J. Dobrinić, Corpus notarum pecuniariarum Fluminense, Dobrinić & Dobrinić, Rijeka, 1997. J. Dobrinić, Riječka numizmatika: riječki novci i novci s riječkim obilježjima 1848. - 2002., Katalog, Muzej grada Rijeke, Rijeka, 2005. J. Dobrinić, O jednom falsiﬁkatu riječkih bonova iz XIX. stoljeća, Zbornik Sveti Vid, Rijeka, 2008., str. 61. - 71.

Falsifikati pretisaka na riječkim markama Ivan Martinaš, dipl. ing. Ovlašteni ispitivač maraka pri Hrvatskom filatelističkom savezu Red. prof. dr. sc. Julijan Dobrinić Stalni sudski vještak za numizmatiku pri Županijskom sudu u Rijeci Izv. prof. dr. sc. Nada Orlić Prof., Ivana Jelovica Odjel za fiziku Sveučilišta u Rijeci Stručni članak UDK: 340.68:655.3.066.36(497.5Rijeka)"191"

Sažetak U razdoblju od 3. prosinca 1918. do 19. travnja 1919. godine na području poštanske uprave u Rijeci (Fiume) bile su u uporabi mađarske marke s pretiskom FIUME. Pretisci su na marke otiskivani strojno i ručno. Postoje osnovne dvije vrste strojnog pretiska i šest vrsta ručnoga pretiska. Podvrste su brojne. Odmah po uvođenju takvog režima u poštanskom prometu su se pojavile marke s falsificiranim pretiscima. One su puštene u optjecaj od strane privatnih lica, a svrha takve djelatnosti bila je stjecanje imovinske koristi na štetu poštanske uprave i kolekcionara. Razlikovanje falsifikata utvrđuje se poglavito vizualno, usporedbom sa sigurnim izvornicima, a moguće je i drugim metodama. U priopćenju će biti prikazani rezultati primjene mikroraman-spektroskopije pri utvrđivanju mogućih falsifikata. Metoda se sastoji u utvrđivanju razlika u Raman-spektrima pretisaka izvornika i sumnjivih primjeraka. Ključne riječi: riječke marke; pretisci; mikroraman spektroskopija.

147

Forgeries of reprints on Rijeka stamps Ivan Martinaš, graduated engineer authorised stamp examiner at the Croatian philatelic association Professor Julijan Dobrinić, PhD. Expert witness for numismatics at County Court in Rijeka Associate professor Nada Orlić, PhD professor Ivana Jelovica Physics Department of Rijeka University Summary In the period from December 3, 1918 until April 19, 1919 the Hungarian stamps with reprint FIUME were in use in Rijeka (Fiume). Reprints were printed on the stamps by machines and manually. There are two basic types of machine reprints and six types of manual reprints. There were a number of varieties. Immediately after introduction of such regime in postal trafﬁc, the stamps with forged reprints appeared. They were circulated by private persons, with a purpose to obtain gains at expense of postal authorities and collectors. Distinction of forgeries is established primarily visually, by comparison to genuine originals, but it can also be done by other methods. This communication will show application of micro-raman spectroscopy in establishment of possible forgeries. The method consists of establishment of differences in Raman spectrums of original and suspicious reprints. Key words: Rijeka stamps; reprints; micro-raman spectroscopy.

Uvod Riječke poštanske marke, koje su kao službeno sredstvo plaćanja poštanskih usluga izdavane od 1918. do 1924. godine, su jedne od najčešće falsificiranih poštanskih maraka u svijetu. Nakon pregleda vrlo velike količine originalnih i falsificiranih maraka svih izdanja riječkih maraka pokazalo se da je najteže utvrditi autentičnost i originalnost prvih riječkih maraka. Prve riječke marke su nastale tako da su se na do tada važeće mađarske poštanske marke otisnuli crni pretisci FIUME. Zbog relativno jednostavnog i dostupnog načina pretiskivanja, vrlo je velika količina falsificiranih pretisaka. 148

Povijesna i ﬁlatelistička situacija u Rijeci nakon Prvog svjetskog rata Završetkom Prvoga svjetskog rata i raspadom Austro-Ugarske, krajem 1918. g., počela su prekrajanja granica nekadašnjih velikih carstava. Italija je na početku rata bila na strani Centralnih sila, ali je 25. svibnja 1915. godine prešla na stranu Saveznika u skladu s potpisanim tajnim Londonskim sporazumom od 26. travnja 1915. godine Tim sporazumom je Italiji, u slučaju pobjede, obećano proširenje na istočnu obalu Jadrana. Trebala je dobiti čitavu Istru do Kvarnera i pokrajinu Dalmaciju, ali ne i Rijeku. Člankom 5. predviđeno je da se Hrvatskoj ostavi obala od Voloskog do sjeverne dalmatinske granice. Kada se u Italiji saznalo za sadržaj tog pakta, započeta je propaganda za pripojenje ostatka, prije svega Rijeke, Italiji. Rješavanje Riječkog pitanja između Italije i Jugoslavije protegnulo se sve do 1924. godine, kada je Rijeka pripojena Kraljevini Italiji. U tome vremenu (1918. - 1924.) Rijeka je imala svoj novac i izdavala je poštanske marke. Danas se te poštanske marke nalaze u svim svjetskim ﬁlatelističkim katalozima kao izdvojena cjelina pod nazivom Fiume. Zbog male naklade, te marke su prilično rijetke i tražene. U razdoblju od 1918. do 1924. godine izdano je ukupno 288 različitih maraka, s mnogim podvrstama i tipološkim podjelama. Marke Rijeke su 149

od početka, zbog male naklade, privlačile filateliste iz cijeloga svijeta. Na riječke poštanske činovnike, filateliste i druge vršen je veliki pritisak glede nabave novih riječkih poštanskih maraka. Najveći problem u svezi s tim markama su njihovi brojni falsifikati. Falsificirane su čak i njihove najmanje vrijednosti. Loša ekonomska situacija u Rijeci krajem 1918. godine potaknula je mnoge falsificiranju. Veliki broj falsifikata je nastao upravo u razdoblju nastajanja originala, pa se starost filatelističkih zbirki ne može uzeti za prihvatljivu metodu u procjenjivanju originalnosti maraka.

Pretisak FIUME na mađarskim poštanskim markama iz 1918. godine Prema nalogu Talijanskog nacionalnog vijeća, koje pod Savezničkom upravom preuzima svu vlast u Rijeci od 18. studenoga 1918. godine, pretiskivane su mađarske poštanske marke crnim pretiskom FIUME od 3. do 23. prosinca 1918. godine. Kompletni arci su pretiskivani strojnim pretiskom od 3. do 5. prosinca 1918. godine u riječkoj tiskari Urania, u vlasništvu Wadasza i Caravanicha, a u tiskari Adolf Kirchhofer & Co. su se pretiskivali djelomični arci, kao i pojedinačne marke, ručnim pretiskom. To je rađeno 6., 16., 20. i 23. prosinca 1918. godine pretiskom sastavljenim od metalnih tipografskih slova. Mala količina maraka je pretiskana strojnim pretiskom 23. prosinca 1918. godine u riječkoj tiskari Adolf Kirchhofer & Co. [1 - 4, 7, 8]. Danas se razlikuju dvije osnovne vrste strojnih pretisaka i šest vrsta ručnih pretisaka. Kod ručnih pretisaka su brojne podvrste. Mnogi pretisci variraju u boji pretiska, tako da postoje pretisci od tamno sive do izrazito crne boje. Budući da se klišej nije prao, pretisci načinjeni zadnjih dana su izrazito neuredni. Naklada pojedinih pretisaka je vrlo različita. Na poštama su pretiskivane zatečene mađarske poštanske marke pa je naklada pojedinih pretisaka bila od 30 do 90.000 komada. Sve to otežava utvrđivanje originalnosti samo uspoređivanjem [6]. strojni pretisci

150

ručni pretisci

Nadalje, problem kod utvrđivanja originalnosti je i vrlo velik broj falsifikata. Prema do sada pregledanim markama, smatra se da je danas na filatelističkom tržištu odnos broja falsificiranih prema onome originalnih maraka 1 : 5, a možda i više. Vrste i podvrste kod falsifikata pretisaka su brojne, tako da do danas još nije napravljena niti objavljena njihova sistematizacija. Mišljenje autora je da postoji najmanje pedesetak vrsta falsifikata FIUME pretisaka. Svi falsifikati pretisaka su nastali na štetu filatelista. Ukupnoj zbrci doprinosi i veći broj nestručno napravljenih vještačenja – atesta, stoga zbog nedovoljno stručnog i površnog ispitivanja dijela samozvanih ispitivača, postoje i falsifikati koji na sebi imaju oznaku (puncu) originalnosti.

Korištene mjerne metode pri utvrđivanju falsiﬁkata pretisaka FIUME Zbog svega navedenoga, za utvrđivanje originalnosti pretisaka FIUME, potrebno je rabiti i egzaktne, pored komparativne dokazne metode [5, 9 - 13]. Mikroraman-spektroskopija je vrlo precizna i pouzdana metoda kod utvrđivanja razlika između originalnih i falsiﬁciranih otisaka na papirnatoj podlozi (poštanske marke, papirni novac, dokumenti i sl.). Ona u kombinaciji s spektroskopijom karakterističnog rendgenskog zračenja (XRF) daje detaljne informacije o vrsti tinte koja je korištena za pretiskivanje maraka. 151

Postupak ispitivanja Analizirane su tri osnovne grupe pretisaka FIUME: 1. Mađarske poštanske marke izdanja Karlo i Zita, te žeteoci s pretiskom. Osnovne marke su crvene boje. 1.1. – Falsiﬁcirani pretisak 1.2. – Originalni strojni pretisak 1.3. – Originalni šesti tip ručnog pretiska

2. Mađarske porto marke s pretiskom FIUME. Osnovne marke su zelene s crvenim slovima. 2.1. – Falsiﬁcirani pretisak 2.2. – Originalni strojni pretisak 2.3. – Originalni treći tip ručnog pretiska

3. Mađarske poštanske marke iz niza žeteoci s pretiskom FIUME. Osnovne marke su zelenoplave boje. 3.1. – Falsiﬁcirani pretisak 3.2. – Falsiﬁcirani pretisak, a poštanski žig na marci je originalan

152

U ispitivanju su korištene obje prije navedene metode, spektroskopija karakterističnog rendgenskog zračenja i mikroraman-spektroskopija. Obje metode su ne razarajuće, pa je moguće ponoviti veliki broj ispitivanja bez oštećenja maraka. Svaka marka je ispitana na nekoliko mjesta. Ispitana je tinta korištena za tisak osnovne marke i boja za pretisak.

Rezultati ispitivanja Ispitivanja mikroraman-spektroskopijom: • U svim slučajevima Raman-spektri slova pretiska FIUME pokazuju prisutnost amorfnog ugljika s dva karakteristična područja na 1.600 cm-1 i 1.315 cm-1. • Originalni pretisci 1.2., 1.3., 2.2. i 2.3. pored amorfnog ugljika pokazuju i prisutnost prusko plave boje koja ima prepoznatljive vrhove oko 2.154 cm-1 i 2.090 cm-1. • Poštanske marke iz grupe 1 sadrže azo-pigmente, a marke iz grupe 3 indigo (Slika 1.). • Poštanske marke iz grupe 2 pokazuju prisutnost ultramarin plave i prusko plave boje, olova (II) PbCrO4 i barij-sulfata. Kombinacija plavog i žutog (PbCrO4) pigmenta daje ovim markama zelenu boju. Crveni broj na marci 2.1. sadrži svijetlo crveni β-benzin C24H16Cl3N3O2, na marci 2.2. cinober HgS, a na marci 2.3. crvenu Hansa boju.

Slika 1. Raman-spektri azo-pigmenata 153

Ispitivanja spektroskopijom karakterističnog rendgenskog zračenja: • Kod maraka s originalnim pretiskom FIUME je kao glavni element pronađeno olovo (Pb), a na strojnom pretisku pored olova i živa (Hg) (Slika 2.). • Na falsiﬁciranim pretiscima nije pronađeno niti olovo niti živa (Slika 2.).

Slika 2. Spektroskopija karakterističnog rendgenskog zračenja pretisaka FIUME na mađarskim markama Zaključak ispitivanja je da su originalni pretisci otisnuti tintom koja sadrži amorfni ugljik, bez razlike u sastavu između strojnih i ručnih pretisaka. Falsiﬁkati pretisaka sadrže amorfni ugljik i prusko plavu boju. Za same marke nije bilo dvojbe u originalnost, koja je prije utvrđena drugim metodama, ali je ovim metodama dodatno utvrđeno da su sve marke tiskane u istoj tiskari. Najzanimljivije je to da je u tinti za crvena slova porto maraka (koje su tiskane 1915. godine) zabilježena prisutnost β-benzina, koji je u upotrebi tek od 1938. godine. Također, zanimljivo je da marka 2.3. u Raman-spektru pokazuje jednu liniju na 616 cm-1 (Slika 3.). 154

Slika 3. Raman-spektri tinte slova U pretiska FIUME na marci 2.3. Ona je bila predmetom rasprave, jer se može pripisati željeznoj boji. No, prevladalo je mišljenje, pošto su sve boje koje su se koristile za ove marke na bazi ugljika, da je ova linija kao i trag β-benzina vjerojatno ostatak neke tekućine u kojoj je marka bila tretirana kroz svoju ﬁlatelističku povijest. Poznato je da još i danas mnogi ﬁlatelisti za otkrivanje vodoznaka koriste benzin ili sličnu tekućinu. Nije slučajno da je ova nepravilnost zabilježena na porto markama jer jedino one imaju različite vodoznake u različitim izdanjima. Danas znamo da su različiti vodoznaci samo na porto-markama Fiume s crnim brojkama, ali moguće je da je netko u prošlosti, dok nije bilo tog saznanja, provodio ispitivanja i na markama s crvenim brojkama.

Zaključak Zbog velikoga broja falsiﬁkata pretisaka FIUME na mađarskim poštanskim markama, njihove jednostavne izrade i velike sličnosti s originalima, komparativna dokazna metoda nije dovoljna kod utvrđivanja njihove možebitne originalnosti. Mikroraman-spektroskopija u kombinaciji s 155

spektroskopijom karakterističnog rendgenskog zračenja, daje pouzdane i točne značajke tinte korištene za pretiskivanje maraka. Nažalost, trenutno ova metoda zahtijeva sofisticirane i skupe uređaje koji se nalaze samo u većim istraživačkim centrima poput, primjerice, Sveučilišta u Firenci. Literatura: 1. Ciullo, C.: Fiume - Sintesi Prefilatelico e Storico-Postale, CEI, Milano, 2007. 2. Brom, M.: Fiume - 34 Filatelističke priručky, Praha, 1992. 3. Dehn, R. A.: The Stamps and Postal History of Fiume 1600 - 1924, Norwich, 1998. 4. Nepoznat: Iz filatelističke povijesti grada Rijeke, Filatelija 4/1947., str. 53. - 56. 5. I. Jelovica-Badovinac, et al., Nucl. Instr. and Meth. A (2009), doi: 10.1016/j. nima. 2009.10.174. 6. Martinaš, I.: Poštanske marke Rijeke, Fiume 1918. - 1924., Obol, Zagreb, 2006. 7. Oliva, G.: Razionale catalogazione dei francobolli di Fiume, La rivista filatelica d’Italia, Genova, broj(1956.) str. 6. - 15. 8. Sirsen, G.: Fiume terra d’Italia, Storia Postale, Filatelica e Numismatica della Città del Quarnero, Circolo Filatelico-Numismatico, Montagnana, 1995. 9. N. Orlić, I. Jelovica-Badovinac, J. Dobrinić: Analiza uzoraka iz područja kulturne baštine nedestruktivnim spektroskopskim metodama, Knjiga sažetaka 5. znanstvenog sastanka Hrvatskoga fizikalnog društva, Zagreb, 2007., str. 137. 10. I. Jelovica-Badovinac, N. Orlić, J. Dobrinić: Analysis of specimens from cultural heritage using nondestructive spectroscopic techniques, Book of abstracts, GIREP-EPEC Conference, Faculty Arts and Sciences, Rijeka, 2007., p. 91. 11. N. Orlić, I. Jelovica, J. Dobrinić, C. Lofrumento, P. R. Salvi: Analysis of ancient and medieval specimens using nondestructive spectroscopic techniques, Nuclear Instrument and Methods in Physics Research A 580 (2007) 739 - 742. 12. J. Dobrinić, N. Orlić, Z. Kaliman: Trace elements in environmental samples determined by X- ray spectroscopy, Radiation Physics and Chemistry 71 (2004) 801 - 802. 13. N. Orlić, J. Dobrinić, P. R. Salvi: Elemental analysis of archaeological objects by X-ray emission spectroscopy, Radiat. Phys. Chem. Vol. 51, No. 4 - 6, p. 717, 1998. 156

Podružnica Sisačko-moslavačke županije

PRAVILNIK, ZAKON ILI KOMORA VJEŠTAKA Prilog raspravama Rasprava o pitanjima treba li promijeniti PSSV ili donijeti zakon ili pristupiti osnivanju komore vještaka u HDSV-u je dosta odmakla. Za sada nisu vidljivi potrebni i osnovani zaključci. Zbog toga se smatra dobrim izraditi određenu analizu stanja, dostignuća i realnih mogućnosti u tom sklopu pitanja, pa ovaj rad valja uzeti kao doprinos tim raspravama. UVODNO O CILJEVIMA DJELOVANJA HDSV-a Hrvatsko društvo sudskih vještaka, skraćeno HDSV djeluje prema svojem Statutu, a osnivanje je utemeljeno na Zakonu o udrugama - ZU, Zakonu o sudovima - ZOS i Pravilniku o radu stalnih sudskih vještaka - PSSV. U Statutu usvojenom u veljači 2011. g. u čl. 9. i 10. deﬁnirani su ciljevi i djelatnosti Udruge, pa to ne treba ovdje ponavljati. Kada se prouče oba članka, vidljiva je mogućnost velike širine djelovanja HDSV-a i stalnih sudskih vještaka – SSV skraćeno, ali nigdje nema rješenja o pitanjima logistike - najviše potrebnog novca za sve mogućnosti, posebice ako bi se veći broj ciljeva pokušao ostvarivati istodobno. Nije niti loše postaviti tako široko ciljeve, ali se rad mora planirati i odvijati u određenim mogućim okvirima. Primjer ovdje predloženih ciljeva ne traži promjene Statuta i mogli bi biti ciljevi sljedećeg razdoblja, te trajni ciljevi koje bi morali zauvijek zadržati: - Okupljanje vještaka svih struka zbog uniﬁkacije evidencija struka i lista vještaka. - Različita pomoć u radu vještaka kao što su informacije, stručne publikacije, dopuštene promocije, osiguranja, međusobno povezivanje, itd. - Ujednačavanje kriterija odabira SSV-a kao vještaka u svakom pojedinom predmetu, pitanja naplate i plaćanja usluga vještaka, te osiguranja vještaka u radu. 157

- Edukacija novih kandidata za vještake te ujednačavanje i podizanje kriterija za kandidate SSV-a. - Pomoć u stručnom radu i razvoju u strukama kroz koordinaciju, bolje i svrsishodnije povezivanje sa strukovnim udrugama i strukovnim komorama, stručnim školama, fakultetima i sveučilištima, i drugim stručnim institucijama. - Suradnja s drugim istovjetnim udrugama i asocijacijama u području vještačenja, u i izvan Republike Hrvatske. - Održavanje kongresa vještaka, kao odličnog načina pojavljivanja u javnosti i izdavanje stručnog časopisa Vještak, publikacija i knjiga iz područja djelovanja Udruge. - Sudjelovanje u zakonodavnoj sferi u svezi vještaka i vještačenja na razini Republike Hrvatske. Ne treba biti dvojbi o tome, treba li širiti i poboljšati sva djelovanja ili potrebe svakog daljnjeg i višeg obrazovanja vještaka u strukama i za vještačenje. Dvojbe, koje su zapravo ograničenja, postoje u mogućnostima i uvjetima djelovanja HDSV-a. Osim toga radi se o pojavi i daljnjim pokušajima i namjerama stvaranja dvostrukih ili višestrukih ili usporednih djelovanja u područjima edukacije, stručnih uzdizanja i sličnih aktivnosti u različitim strukama na području djelovanja vještaka i vještačenja u Republici Hrvatskoj. Međutim, čini se da se ovakvim radom i namjerama gubi pravi i najvažniji smisao postojanja HDSV-a i drugih udruga vještaka. Temeljni smisao jest taj, da se vještaci okupe i zajednički djeluju na zaštiti svog stručnog digniteta, svoje samostalnosti, nepristranosti i neovisnosti – sadržanih u sintagmi SNN. Time SSV nastupaju pred pravosuđem Republike Hrvatske i svim drugim vještačenjima, i kao stručne osobe od povjerenja svih građana. Ova sintagama SNN je najvažniji element djelovanja SSDV-a i bit njihovog postojanja. S druge strane znamo da su svi stalni sudski vještaci prošli određenu školsku sustavnu redovitu edukaciju i zatim nakon speciﬁčne edukacije postali kandidatom za vještaka. U HDSV-u je okupljeno na dobrovoljnoj osnovi oko 1.500 visoko i najviše obrazovanih osoba najrazličitijih struka i nešto osoba različitih sposobnosti ili vještina. I u drugim udrugama postoji različitost struka, iako s puno manjim brojem osoba. Činjenica jest da prema hrvatskim zakonima niti jedan SSV nije obvezan biti u nekoj udruzi vještaka! 158

Baš zbog te raznolikosti struka, praktično koliko zanimanja toliko i struka vještaka, uvijek ostaje pitanje, kako osigurati ravnomjernost djelovanja u svim strukama u HDSV-u jer smo udruga svih stalnih sudskih vještaka i svi plaćamo istu članarinu. Međutim, svaka struka nije jednako zastupljena brojem SSV u članstvu HDSV-a, pa se osjeća prevladavanje jednih struka u odnosu na druge. To je razvidno već neko vrijeme kod graditeljstva i možda još negdje u postupcima stručnih uzdizanja i u troškovima toga, dakako. To jesu situacije koje sliče na preferiranje jedne ili dvije struke u odnosu na sve druge. Ali valja istaknuti da HDSV, pa niti druge udruge vještaka nisu od države ili državnih institucija dobile nikakva sredstva za svoj rad. Sve što se ostvaruje u udrugama rezultat je rada članova i participacije kroz članarine, vrlo malih iznosa iz edukacija kandidata za vještake i kroz određene aktivnosti kao organizacija kongresa i sl. Znamo da su tu zarade vrlo skromne. Sasvim je na mjestu pitanje, treba li nam takvo široko djelovanje na polju proširene ili usmjerene edukacije svih pojedinačnih struka ili samo nekih struka u okvirima udruga vještaka i kome to ustvari treba u Hrvatskoj. Pitanje jest i to, tko to može organizirati i provoditi s vrlo malim sredstvima i na temelju relativno velike dobrovoljnosti! Kako bi odlučili što učiniti dalje treba razmotriti što i kako djeluju drugi.

DJELOVANJE DRUGIH UDRUGA VJEŠTAKA, STRUČNIH UDRUGA I KOMORA Na početku valja razlikovati pojmove stalni sudski vještak i vještak. Stalni sudski vještak - skraćeno SSV, je osoba imenovana od nadležnog županijskog ili trgovačkog suda u tom svojstvu u određenoj struci, a time se dobiva od pravosuđa preferirani stručni pomagač u sudovanju u nepravničkim zanimanjima - strukama. Pojam vještak jest ili može biti vještak po svojem stručnom znanju i zvanju, ali on to postaje tek određivanjem takve osobe za vještaka u nekom određenom sudskom predmetu, ako se za to pojavi potreba. Inače, skraćeni naziv SSV-a jest i vještak, pa se i ovdje taj pojam kao takav može pojaviti. (O tim pojmovima i drugim deﬁnicijama vidjeti u knjizi Vještaci i vještačenja, B. Holzer i HDSV.) Udruge vještaka provode opće pripreme - edukacije kandidata vještaka u smislu Pravilnika o radu SSV, Zakona o sudovima, Etičkog kodeksa 159

vještaka i vještačenja. Hrvatsko društvo sudskih vještaka je započelo određene aktivnosti na okupljanjima vještaka na temelju pojedinih struka i u svezi tih struka, kao svojevrsno stručno uzdizanje, ma kakvo ono bilo i što se nakon toga postiglo, te uz velike napore i prijepore. Ne prijepore zbog potreba podizanja znanja, nego pitanja trebaju li udruge vještaka i mogu li provoditi dodatna, napredna ili specifična stručna uzdizanja SSV-a? Iskustva iz prošle godine pokazala su da se djelovanje HDSV-a malo rasplinulo u neke smjerove koji nisu prihvatljivi za sve, pa niti za Udrugu u cijelosti. Ovakve aktivnosti sada treba pozitivno ocijeniti, ali zbog stečenog iskustva i iz dobivenih rezultata izvući pouke i zaključke. Zaključci za sada jesu da nije moguće financirati niti provoditi edukacije ili stručne skupove i druga djelovanja u svim strukama za SSV u svakoj pojedinačnoj struci. Posebice to nije moguće za one malobrojne struke u svakoj udruzi vještaka. To je veliki napor i preveliki neizdrživi troškovi za HDSV s postojećom članarinom. Postoje pojedinačni dobri primjeri aktivnosti kao Osječko-baranjske podružnice, koja je sama organizirala i provela određene edukacije. Ali, čini se da više od toga nije bilo moguće. Treba naglasiti da su svi navedeni primjeri i iskustva prikaz objektivnog stanja i limit mogućnosti rada svih udruga vještaka. Također treba navesti da je možda zbog tih razloga i okolnosti došlo i do određenih negativnosti u postupcima osnovne edukacije kandidata za imenovanjem SSV bez dovoljno znanja i obučenosti. Takvih primjera ima. Spomenute su stručne udruge, ali ne vještaka i strukovne komore! Njihov rad i djelovanje je zasnovano prema nazivu istih i podešeno određenim potrebama i htijenjima. Tako je svaka stručna udruga ili strukovna udruga ili strukovna komora zajednica koja okuplja osobe - stručnjake u jednoj ili u srodnim strukama. Treba razlikovati Hrvatsku obrtničku komoru kao svojevrsni kulturni status, ali i specifičnost djelovanja vrlo različitih struka obrta i zanatstva od svih drugih strukovnih komora. Ako bi se osnovala komora vještaka, kako postoje prijedlozi, ona bi sličila po različitosti struka u njoj, samo 160

ovoj komori obrtnika. I kao određena činjenica se navodi, da nije poznata niti jedna komora vještaka u Europi ili drugdje. Do sada nije bilo rasprave o pojmovima različitosti svih strukovnih udruga i komora u odnosu na udruge vještaka. Te razlike dolaze iz smisla osnivanja i djelovanja istih asocijacija. Smisao postojanja i djelovanja vještaka i vještačenja jest općenita potreba svih građana poduzeća i institucija da u sustavu pravne države ostvaruju svoja zakonska prava i obveze. Udruge vještaka bi trebale organizirati djelovanje i obrazovati vještake svih struka u vještačenju kako bi to bilo prihvatljivo za pravosuđe i sve korisnike. U RH imamo desetine stručnih udruga, kao i drugdje u svijetu, ali više njih u Hrvatskoj imaju pravilnike za edukaciju vještaka i provode edukacije. Nadalje postoje strukovne komore, kao i drugdje u svijetu, ali isto tako u Hrvatskoj više komora ima pravilnike za edukaciju vještaka i provode ih. Treba spomenuti i činjenicu da postoje i stručne institucije države u području vještačenja kao što su: Centar za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja I. Vučetić Zagreb, Zavodi za sudsku medicinu pri medicinskim fakultetima, kao i nekoliko Forenzičkih laboratorija u Splitu, Rijeci i Zagrebu i dr. R Pitanja djelovanja udruga, strukovnih udruga, strukovnih komora i sličnih organizacija je vrlo raznoliko s različitostima u osnovnim djelatnostima, u pristupu svojem radu i u mogućnostima dobivanja ili vršenju javnih ovlasti itd. Postoje primjeri komora i udruga koje imaju javne ovlasti, kao Hrvatska stručna udruga za plin i većine današnjih strukovnih komora. Ali većina udruga građana nemaju javne ovlasti, iako su neke ovlaštene za određene stupnjeve javnog djelovanja prema hrvatskim zakonima. To je slučaj s udrugama vještaka, koje prema Zakonu o sudovima i Pravilniku o radu stalnih sudskih vještaka imaju pravo pripremati stručne osobe za buduće vještake, čime se bavi desetak stručnih udruga i komora, te su time postale i naša konkurencija. Nadalje, kao bitna i jedna od osnovnih različitosti članova strukovnih udruga i komora od članova udruga vještaka je to, što svi članovi prvih asocijacija rade svoj posao u struci kao egzistencijalni posao. Vještačenje je povremeni i privremeni posao, i korištenje usluga vještaka je fakulta161

tivno za sve stranke u postupcima pred pravosuđem, pa i za državna odvjetništva od 1. 9. 2011. g., prema ZKP-u. To i jest pitanje što bi trebale biti udruge vještaka ili bilo kako nazvane ili postavljene asocijacije SSV-a. Postojeći zakonodavni okvir i načela na kojima je postavljen zahtijevaju baš postojeću organizaciju udruga vještaka, čija je najvažnija zadaća i ciljevi stvaranje novih SSV. Nakon ovih činjenica valja iznijeti ono što, barem za sada, nemaju strukovne udruge i komore, a HDSV ima. To je veliko iskustvo u speciﬁčnostima svih pitanja edukacije vještaka i vještačenja neovisno o strukama vještaka. To su zajednička pitanja, interesi i potrebe svih vještaka te pravosuđa i svih korisnika usluga vještaka, da bi vještačenje bilo pogodno, prihvatljivo i razumljivo svima u postupcima pred pravosuđem. Osim toga postoje različitosti kod pristupa i uvjeta za postajanjem kandidatom za stalnog sudskog vještaka kod nekoliko struka vještačenja kao što su medicinske, sudsko-medicinske, psihološke i druge, a to je ugrađeno u današnji postojeći zakonodavni okvir u Republici Hrvatskoj. (Upućujem čitatelje na knjigu «Vještaci i vještačenja», autora B. Holzera i HDSV-a, zbog podataka i činjenica o navedenim pitanjima.) U prilikama koje vladaju u Republici Hrvatskoj s regulacijom «svega i svačega» na novim osnovama samostalnosti, slobodnog tržišta i demokracije, u zemlji punoj svakovrsne tranzicije, događaju se i negativnosti. Za primjer, u srpnju 2011. g. Hrvatska agencija za tržišno natjecanje, skraćeno AZTN, započela je postupak ocjene ugrožavanja tržišnih sloboda svojim članovima četiriju strukovnih komora, Hrvatske komore inženjera elektrotehnike, građevinarstva i strojarstva, te Hrvatske komore arhitekata. To je negativnost koja se nazire u pokušajima monopoliziranja i ograničavanja djelatnosti ili pozicija koje su postigli ili dobili zakonima. Postoje naznake uzurpiranja ovlasti i mogućnosti jednih u odnosu na druge kroz komore ili udruge putem pojedinaca ili manjih grupica ili pak zbog nerazumijevanja potreba i mogućnosti. Ovi podaci se navode s ciljem podsjećanja da nas nikakav organizacijski oblik niti pravilnik ili zakon ili komora neće spasiti od pogrešaka ili lošeg rada, usmjeriti nas na krivi put djelovanja, ili 162

nas ograničavati u nečemu, ako to svatko sam ne učini svojim lošim radom. Razvidna je potreba istaknuti prethodno navedeno o udrugama i komorama, a u vezi je s raspravama u HDSV-u i drugim udrugama vještaka, kao i strukovnim komorama. To su mnoga pitanja mogućeg reguliranja vještaštva putem pravilnika, ili putem zakona o vještacima kao zamjene postojećim pravilnicima (ima ih dva) ili stvaranja komore vještaka u smislu strukovnih komora. Pri kraju treba istaknuti, da je strukovna komora s javnim ovlastima višestruko skuplji ili najskuplji oblik organizacije, kojega mnogi sada ne bi mogli niti podnijeti. Trajanje postupka stvaranja komore je minimalno 18 do 24 mjeseca uz veliku benevolenciju vlasti RH i veliko potrebno zalaganje više pojedinaca te troškova za koje neznamo tko bi ih snosio osim vještaka. Troškovi osnivanja i rada poskupjeli bi godišnje troškove svakog vještaka na oko 3.000 kn prema slobodnoj usporedbi osnivanja nekih komora. Taj element dosadašnjih rasprava nije dovoljno naznačen.

UMJESTO ZAKLJUČKA Treba utvrditi što je najvažnije za HDSV i SSV općenito! To je kao prvo činjenica da smo prije svega stalni sudski vještaci ili SSV. Kao najvažnija zadaća i postulati SSV-a i vještaštva mogu biti samostalnost, neovisnost i nepristranost, skraćeno u sintagmi SNN! Jedini imenovani vještaci u Republici Hrvatskoj su SSV kao službeni i preferirani pomagači u sudovanju i djelovanju pravne države. To su najvažniji elementi za naš status, djelovanje i obveze koji su ugrađeni u zakonodavstvo RH kroz oko 25 različitih zakona. Sve to uz naše stručno znanje daje mogućnost građanima i pravosuđu da s puno vjere pozovu SSV na vještačenje. Postavimo si ponovno pitanje, što je to SSV odnosno, tko i kakvi vještaci moraju biti? U sintagmi SNN – dakle, samostalnost, neovisnost i nepristranost, sadržana je naša bit, kao što to moraju biti još samo suci hrvatskih sudova. Vještaci nisu i ne mogu biti suci, ali u djelovanju moraju prihvatiti tu poziciju slično kako svoju poziciju moraju imati i prihvatiti 163

suci i koja je propisana zakonima. Biti samostalni, neovisni i nepristrani. Razlikovanje sudaca i SSV-a prema zakonima RH je sasvim jasno i opravdano. Suci djeluju i rade putem zakona, ali i prema općeprihvatljivim i prihvaćenim pojmovima etike oslonjenim na kulturu društva u kojem žive i u kojem djeluju, te prema pojmovima prava i pravičnosti. Suci su, može se reći, najbolji stručnjaci ili «vještaci» u pravu i zakonima. Vještaci za razliku od sudaca moraju raditi prema najboljem znanju i pravilima svatko u svojoj struci, ali «nepravničkoj» struci, i donositi, otkrivati i tumačiti činjenice i materijalne dokaze strankama i sudovima, i sve to u određenoj formi. Vještaci moraju prihvatiti i neka ograničenja uz dobiveni status SSV-a, kao što to moraju prihvatiti i suci, iako u drugačijoj formi. Suci ne smiju biti u političkim strankama, raditi honorarne, privremene i povremene poslove, ne smiju imati vlastita poduzeća i njima rukovoditi, odnosno ne smiju biti interesno vezani nikada i ničime na ili uz moguće predmete u pravosuđu RH. Jednom uopćenom frazom mora se i može istaknuti, da suci i SSV ne smiju nikada i ničime dovesti u sumnju svoj status iz sintagme SNN. Nadalje, ako prihvatimo strogi kriterijski pristup djelovanjima SSV-a kroz pojam i deﬁniciju vještaka, onda svaki SSV u svakom poduzeću na svom poslu može biti u sukobu interesa s vještačkim pozivom ili vještačenjem u određenoj situaciji! Trebamo li ići tako daleko i je li to jedino pitanje koje treba procjenjivati. Ipak ostaje sasvim sigurno da takva i mnoga druga pitanja moramo promotriti svestrano i uvijek procijeniti kako će drugi gledati na to te ocjenjivati SSV kroz postulate ili sintagmu samostalnosti, nepristranosti i neovisnosti - SNN! Sasvim je sigurna potreba i mogućnost proširenog djelovanja vještaka na svim poljima, ali u određenim okvirima i temama. Za primijetiti jest iz prethodna dva kongresa, ali i iz tuđih iskustava, da je za to možda najbolji oblik djelovanje kroz kongrese. Oni omogućuju javni nastup vještaka na javnoj pozornici, posebice u svim pitanjima teorije i prakse djelovanja vještaka i vještačenja, ali i pitanja u svezi pojedinih struka u područjima vještačenja. Dosadašnji kongresi su to pokazali i dokazali, ali je bitno voditi sljedeće kongrese tako da ne izgube nit vodilju, poveznicu s vještacima i vještačenjima i da ne preferiraju pojedina pitanja iz pojedinih struka. 164

Tijekom 2011. g. razvila se rasprava o potrebi donošenja zakona o vještacima, pa i osnivanju komore vještaka. Pisana pravila o radu i statusu te nagradama vještacima treba popraviti i doraditi, to je sigurno! Ali čini se da smo u tim nastojanjima izgubili nit vodilju, a to je da nismo promijenili niti pedalj poziciju vještaka u Republici Hrvatskoj. Treba razumijeti da nije važno imati zakone ili komoru, ili kao sada pravilnike, nego je važan sadržaj i djelovanje. Toga nema dovoljno! Svejedno je imamo li zakon ili pravilnik o vještacima, ako on odgovara potrebama u stvarnosti! Pitanje komore vještaka treba napustiti, zbog razloga i okolnosti koje sam naveo. Inače bi se moglo dogoditi da to napustimo kasnije, ali uz određeni izgubljeni trud i sredstva, dok će nam druge potrebe nazadovati ili stajati neriješene.

Voditelj podružnice i član UO HDSV-a: B. Holzer, dipl. inž. kem. teh. SSV za industriju nafte, plin i petrokemiju

165

IN MEMORIAM MILAN ČOVIĆ, diplomirani inženjer strojarstva Rođen je u Zagrebu 03. 09. 1932. godine u tadašnjoj Gregorijančevoj ulici, koja se sada zove Ulica Nike Grškovića. Osnovnu i srednju školu, te fakultet Strojarstva i brodogradnje završio je u Zagrebu i diplomirao 1959. godine. Godine 1960. dobiva zaposlenje kao strojarski inženjer u Ličkom Osiku, odakle se 1968. godine vraća u Zagreb i zapošljava u Remontnom zavodu Bregana kao voditelj pogona za remont teretnih vozila, a kasnije i servisa za vozila Nissan i Škoda. Godine 1970. imenovan je sudskim vještakom za promet i strojarstvo, a 1973. godine osniva Zavod za vještačenja Zagreb – skraćeno ZVZ, kao prvu neovisnu stručnu ustanovu čiji su se zaposlenici profesionalno bavili isključivo vještačenjem, prvo u prometu i strojarstvu, a kasnije i u drugim granama kao što su: graditeljstvo, ﬁnancije, zaštita na radu, grafologija i drugo. Kao direktor Zavoda za vještačenja i voditelj grupe prometnih vještaka, uspostavio je blisku suradnju sa sudskomedicinskim vještacima Zavoda za sudsku medicinu Medicinskog fakulteta u Zagrebu, čime je prvi puta u svijetu nastao pojam interdisciplinarnog vještačenja u prometu i medicini, poznat u svijetu kao Zagrebačka škola vještačenja. U suradnji s kolegama prometnim i sudskomedicinskim vještacima napisao je 1987. godine knjigu “Vještačenja u cestovnom prometu”, koja je prevedena na više jezika te izdavana i u drugim zemljama. Kao predavač sudjelovao je na više kongresa prometnih sudskih vještaka u zemljama zapadne Europe i SAD-a. Milan Čović bio je na čelu Zavoda za vještačenja do 1990. godine, kada odlazi u mirovinu, te se kao aktivni član Hrvatskog društva sudskih vještaka nastavlja samostalno baviti vještačenjem. 167

26. prosinca 2011. završen je životni put kolege i prijatelja Milana. Toga smo se zimskog dana s toplinom u srcu, s tugom i zahvalnošću oprostili od njega, bogatiji mudrošću što smo je od njega baštinili. Milan je obilježio živote svima koji su s njim podijelili makar i djelić životnog puta. U sjećanjima prijatelja i kolega ostat će njegova skromnost, spremnost da svakome pomogne, da kad treba i oprosti. Kako god, ostajemo siromašniji za dragog prijatelja, uvaženog vještaka, velikog gospodina Milana Čovića.

168

IVICA ČULO

FUNKCIONIRANJE LOKALNE I PODRUČNE SAMOUPRAVE U REPUBLICI HRVATSKOJ

169

6$'5รฆ$323,6 .5$7,&$ , 6,0%2/$ 5,-(รฟ 85('1,.$

892' 60-(51267 5$=0$75$1-$

5$632'-(/$ 29/$67, 1$ 5$=,1, 23รฝ( '5รฆ$9( 65(',รค1-$ 5$=,1$ /2.$/1$ , 32'58รฟ1$ 5$=,1$ 9/$67, =$'292/-$9$1-( -$91,+ 3275(%$ 6WYDUDQMH XYMHWD ]D UD]YRM ORNDOQRJ VXVWDYD 3RWUHELWRVW MDYQLK GREDUD =QDฤ DMQRVW MDYQLK L SULYDWQLK GREDUD

835$912 7(5,725,-$/1$ 25*$1,=$&,-$ 9/$67, 6$02835$91,+ -(',1,&$ 8 5(38%/,&, +59$76.2- 6895(0(1, 6867$9 9/$67, 3Rฤ HFL XVWURMD L ]DGRYROMDYDQMH MDYQLK SRWUHED 8UHฤ HQRVW ORNDOQH VDPRXSUDYH /RNDOQD VDPRXSUDYD X KUYDWVNRM WUDGLFLML GR JRGLQH /RNDOQD VDPRXSUDYD X UD]GREOMX RG GR 8VWURM ORNDOQH L SRGUXฤ QH VDPRXSUDYH QDNRQ 86752-6792 , '-(/2.58* 6$02835$91,+ -(',1,&$ 8VWURMVWYR L QDGOHรงQRVW VDPRXSUDYQRJ GMHORNUXJD 8VWURM L SRGMHOD GUรงDYQH YODWL 8VWURM L GMHORNUXJ ORNDOQLK UD]LQD YODVWL =DรฅWLWD SUDYD JUDฤ DQD QD VDPRXSUDYX 3RVORYL L QDGOHรงQRVWL ORNDOQLK UD]LQD 7(5,725,-$/12 86752-6792 , 02*8รฝ1267, 5$=92-$ /2.$/1,+ -(',1,&$ 7HULWRULMDOQL XVWURM ORNDOQH L SRGUXฤ QH VDPRXSUDYH 'HPRJUDIVNL L SURVWRUQL UDVSRUHG ORNDOQLK L SRGUXฤ QLK MHGLQLFD 6WUXNWXUD QDVWDQMHQRVWL SUHPD VDPRXSUDYQLP MHGLQLFDPD 02'(/ 5(*,21$/12* 86752-$ 35(0$ .5,7(5,-,0$ (8 .ODVLILNDFLMD SURVWRUQLK MHGLQLFD X 5HSXEOLFL +UYDWVNRM .ULWHULM VROLGDUQRVWL WHPHOM UDYQRPMHUQRJ PHฤ XUHJLRQDOQRJ UD]YRMD 6DPRXSUDYQH MHGLQLFH X SRGUXฤ MLPD SRVHEQH GUรงDYQH VNUEL

170

(.21206.2 35267251$ $1$/,=$ /2.$/1,+ -(',1,&$ 835$912 7(5,725,-$/1, 02'(/ /2.$/12* 86752-$ 352%/(0$7,=,5$1-( 3,7$1-$ 9(/,ÿ,1( , %52-$ /2.$/1,+ -(',1,&$ 3RJOHGL L XYMHUHQMD R VDPRXSUDYQRP VXVWDYX 9HOLĀLQD L EURMQRVW MHGLQLFD SUREOHP LOL RWYRUHQR SLWDQMH 8NLGDWL LOL UD]YLMDWL VDPRXSUDYQH MHGLQLFH 8VPMHUDYDQMH VUHGVWDYD X UDVW L UD]YRM MHGLQLFD 86325('1, 35,.$= /2.$/1,+ -(',1,&$ 6 1(.,0 5$=9,-(1,0 =(0/-$0$

),6.$/1, 352&(6, ,=0(é8 65(',ä1-( '5æ$9( , /2.$/1,+ 5$=,1$ 85(é(1267 ),6.$/1,+ 2'126$ ),6.$/1, 2'126, ,=0(é8 5$=,1$ 9/$67, 26129$ ),6.$/12* 6867$9$ +UYDWVNH SRUH]QH UHIRUPH +UYDWVNL SRUH]QL VXVWDY L QMHJRYD WHPHOMQD RELOMHçMD 6758.785$ ),6.$/12* 6867$9$ '(&(175$/,=$&,-$ 1$'/(æ1267, )LVNDOQD GHFHQWUDOL]DFLMD 'HFHQWUDOL]DFLMD IXQNFLMD 3RVORYL L VUHGVWYD ]D GHFHQWUDOL]LUDQH IXQNFLMH (NRQRPVNL DVSHNW GHFHQWUDOL]DFLMH

02'(/ ),1$1&,5$1-$ 6$02835$91,+ -(',1,&$ ,167,78&,21$/1, 2.9,5 ),1$1&,5$1-$ /2.$/1,+ -$91,+ 3275(%$ 02'(/ ),1$1&,5$1-$ .$2 26129$ /2.$/1( ),1$1&,-6.( $872120,-( 2GDELU PRGHOD ILQDQFLUDQMD VDPRXSUDYQLK UD]LQD 0RGHO ILQDQFLUDQMD RVQRYD ILQDQFLMVNH DXWRQRPLMH )LVNDOQD DXWRQRPLMD ORNDOQLK UD]LQD ),1$1&,5$1-( /2.$/1,+ -$91,+ 3275(%$ 3URUDĀXQ ORNDOQLK UD]LQD WHPHOMQL LQVWUXPHQW ILQDQFLUDQMD MDYQLK SRWUHED ,]YRUL SULKRGD ]D ILQDQFLUDQMH MDYQLK SRWUHED )LQDQFLUDQMH MDYQLK SRWUHED ORNDOQLK UD]LQD 2EOLFL VWMHFDQMD SURUDĀXQVNLK SULKRGD 3ULKRGL ORNDOQLK L SRGUXĀQLK MHGLQLFD ,]YRUL SULKRGD ORNDOQLK UD]LQD ),1$1&,5$1-( /2.$/1,+ -$91,+ 3275(%$ 8 0(é81$52'1,0 '2.80(17,0$ 8VNODāHQRVW ORNDOQLK L SRGUXĀQLK MHGLQLFD V PHāXQDURGQLP GRNXPHQWLPD 6YMHWVND GHNODUDFLMD R ORNDOQRM VDPRXSUDYL (XURSVND SRYHOMD R ORNDOQRM VDPRXSUDYL 352&('85$/1, 3525$ÿ816., 326783&,

171

1RVLWHOML SURUDฤ XQVNLK QDGOHรงQRVWL 3ULSUHPD SURUDฤ XQD 'RQRรฅHQMH SURUDฤ XQD 3URYRฤ HQMH SURUDฤ XQD 1$'=25 3525$รฟ816.,+ 68%-(.$7$ 2SรพHQLWR R QDG]RUX SURUDฤ XQVNLK VUHGVWDYD 5HYL]LMD SURUDฤ XQVNLK VUHGVWDYD 5D]PDWUDQMH SRVORYDQMD ORNDOQLK UD]LQD 3URYMHUD ILQDQFLMVNLK L]YMHรฅWDMD L SRVORYDQMD ORNDOQLK UD]LQD ,]UDรงDYDQMH PLรฅOMHQMD 8WYUฤ LYDQMH SUDJD ]QDฤ DMQRVWL 0Hฤ XQDURGQD VXUDGQMD 0Hฤ XQDURGQL UHYL]LMVNL VWDQGDUGL

9(/,รฟ,1$ , 6758.785$ -$91( 32752รค1-( $1$/,=$ 9(/,รฟ,1( -$91( 32752รค1-( /2.$/1,+ 5$=,1$ 9/$67, ,]YRUL ILQDQFLUDQMD MDYQH SRWURรฅQMH )LQDQFLUDQMH SURUDฤ XQVNLK UDVKRGD SUHPD UD]LQDPD YODVWL )LQDQFLUDQMH SURUDฤ XQVNLK UDVKRGD X RSรพLQDPD GR VWDQRYQLND )LQDQFLUDQMH SURUDฤ XQVNLK UDVKRGD X RSรพ V SULKRGLPD GR PLO NQ $QDOL]D RVWYDUHQLK SULKRGD QD ORNDOQLP UD]LQDPD 2VWYDUHQL WHNXรพL SULKRGL 2VWYDUHQL SRUH]QL SULKRGL 2VWYDUHQL QHSRUH]QL SULKRGL 2VWYDUHQL NDSLWDOQL SULKRGL 2VWYDUHQH SRPRรพL =DGXรงLYDQMH $QDOL]D SURUDฤ XQVNLK UDVKRGD $QDOL]D UDVKRGD ORNDOQLK L SRGUXฤ QLK MHGLQLFD $QDOL]D WHNXรพLK UDVKRGD .DSLWDOQD XODJDQMD UDVKRGL ILQDQFLUDQMH LQYHVWLFLMVNLK SRWUHED 'UXJL UDVKRGL SRVORYDQMD 3ULND] RVWYDUHQMD SURUDฤ XQVNLK SULKRGD L UDVKRGD QD UD]LQL ORNDOQH MHGLQLFH $1$/,=$ (.21206.( 61$*( $QDOL]D HNRQRPVNH VQDJH SR รงXSDQLMDPD )LVNDOQL NDSDFLWHW SR รงXSDQLMDPD 3RUH]QL QDSRU L SRUH]QL WHUHW SR รงXSDQLMDPD 1HUD]PMHU RVWYDUHQLK SULKRGD L EURMD VWDQRYQLND

),1$1&,-6.$ 35$9('1267 8 2'126,0$ 5$=,1$ 9/$67, 2.20,7$ ),1$1&,-6.$ 1(5$9127(รฆ$

172

92'25$91$ ),1$1&,-6.$ 1(5$9127(รฆ$ 32/,7,.$ ),1$1&,5$1-$ /2.$/1,+ 5$=,1$ 9/$67, 3URPMHQRP QDGOHรงQRVWL SURPMHQD ILQDQFLMVNH SUDYHGQRVWL 2GUรงLYRVW ILQDQFLMVNH SUDYHGQRVWL

2%5187, 60-(5 ,= 68%-(.7,912* 8 2%-(.7,912 2 326/-(',&$0$ 1( , 2 8=52&,0$

6$รฆ(7$. 6800$5< 323,6 7$%/,&$ , 6/,.$ /,7(5$785$ รฆ,92723,6 $8725$

173

175

176

177

178