Državni Arhiv
U SLAVONSKOM BRODU www.dasb.hr
Otvorenje izložbe
STOLJEĆE SLAVONSKOBRODSKE GIMNAZIJE Ponedjeljak 16. travnja 2018., u 13 sati Izložbeni prostor Državnog arhiva u Slavonskom Brodu (Augusta Cesarca 1, Slavonski Brod)
Državni Arhiv
U SLAVONSKOM BRODU www.dasb.hr
BORBA BROĐANA ZA DOBIVANJE GIMNAZIJE Sticajem povijesnih okolnosti o povijesti školstva i njegovom razvitku u Brodu može se govoriti tek nakon oslobađanja Broda od osmanlijske vlasti 12. listopada 1691. godine.1 Zauzetošeću ponajprvo otaca franjevaca koji su još u vrijeme osmanlijske vlasti u Brodu duhovno i na drugi način skrbili o preostalom katoličkom stanovništvu u gradu, od 1691. inicirano je osnivanje u Brodu novicijata za franjevačke kandidate koji su završili obuku u latinskoj slovnici u našičkom samostanu, a što je bio uvod za njihovo daljnje educiranje. 1714. godine je i osnovan ovaj novicijat, odnosno kako bilježi kroničar Kronike Franjevačkog samostana u Brodu: „Ove je godine mnogopoštovani otac Petar Pastirović za gvardinijata velečasnog oca Bartolomeja Petrovića otvorio u Brodu novicijat. Učitelj je novaka bio veoma častni otac Salvator iz Sarajeva ...“. Još 1710. oci franjevci su osnovali Visoku filozofsku školu (učilište), a prva javna škola u Brodu osnovana je 1709. iako još uvijek nije historiografija dala konačan odgovor na njezino osnivanje ili neosnivanje! Neki istraživači i publicisti su smatrali da je ovu javnu školu polazio već 1709. barun Franjo Trenk, ali to kritički dovode danas mnogi istraživači u pitanje, među inima povjesničari Josip Kljajić i Zdenka Lakić, kao i nekadašnji gvardijan Franjevačkog samostana u Slavonskom Brodu o. mr. sc. Domagoj Šimunović. Od 1769. godine u Franjevačkom samostanu djeluje Humanistička škola, a u periodu 1806. do 1812. o. Marijan Lanosović je u Franjevačkom samostanu vodio privatnu humanističku gimnaziju sukladno čemu je razvidno da su oci franjevci „začetnici u Brodu ne samo osnovnog, već i srednjeg i visokog školstva ...“. Stvarne početke „civilnog“ srednjeg školstva u Brodu možemo pratiti nakon donašanja Obrtnog zakona iz 1872., i njegove nadopune tzv. „Novoga obrtnog zakona“ iz 1884. sukladno kojem su općine koje su imale više od 60 šegrta morale osnivati šegrtske škole. Na temelju obrtnog zakona od 30. svibnja 1886. osnovana je i u Brodu Šegrtska škola čijim osnivanjem možemo govoriti o početcima razvitka srednjoškolskog obrazovanja u Brodu... Inicijativa za osnivanjem Gimnazije u Brodu javlja se praktički odmah nakon procesa razvojačenja Vojne krajine koji je okončan 1881. godine. Često je i jedno od izbornih obećanja političkih stranaka bila i ideja o osnivanju realne Gimnazije u Brodu. Na temelju fragmentarnih izvora o toj inicijativi može se konstatirati da je u prvom desetljeću 20. stoljeća Gradsko zastupstvo Broda na Savi uputilo predstavku Kraljevsko zemaljskoj vladi - odjelu za bogoštovlje i nastavu u kojoj se tražilo u Brodu osnivanje „male realne gimnazije“..., no rješenje se stalno odgađalo formalno zbog pomanjkanja prostora za ovu školu. Ta korespondencija između grada Broda na Savi, Vlade i Županijske oblasti u Požegi praktički traje sve do rješenja ovoga problema 1918. godine. Ona je na vrhuncu 1917. i 1918. godine. Na sjednici gradskog zastupstva 28. prosinca 1917. gradski zastupnik dr. Dobroslav Brlić je zamolio gospodina gradonačelnika Stjepana Benčevića: „da izvijesti isti gradsko zastupstvo o uspjehu deputacije izaslane k vladi radi otvorenja kr. realne gimnazije u Brodu“. Gradonačelnik je izvijestio da je deputacija (u njoj je bio i veliki župan Županijske oblasti u Požegi dr. Vasilije pl. Belošević) posjetila g-dina predstojnika Odjela za bogoštovlje i nastavu g-dina Milana Rojca. Tom prigodom je rečeno „da će se molba gradskog zastupstva uvažiti, jer da je u programu vlade, da osnuje u gradu Brodu realnu gimnaziju, te da će se skorih dana o tom definitivno odlučiti“. Deputacija je ostavila g-dinu Milanu Rojcu i pisanu molbu za otvorenje gimnazije koja je po pisanju Posavske Hrvatske obrazložena ovime: „Sva veća trgovišta i gradovi u Slavoniji imadu srednju školu (Osijek, Vukovar, Vinkovci, Mitrovica, Zemun, Ruma, Požega), a Brod je nema. Spomenuta mjesta jesu većinom okružena sa življem, koje nije hrvatsko. Tako imadu prilike, da tudjinci, da svoju djecu izškoloju na laki način i postave na noge, pa ti onda mogu doći u priliku, da našemu narodnom životu vode riječ i odlučuju u najbitnijim stvarima našega narodnog života. Brod pak kao jedan od najčistijih hrvatskih gradova i po sebi i po svojoj okolici, a uz to i kao ključ Bosne, nema te sreće. S toga zastupstvo grada Broda, sastavljeno od ljudi, koji su zauzeti ne samo za lokalno dobro grada, nego i za hrvatski narodni pomladak, hoće, da stvori uvjete za daljnji razvitak svoga grada i svoje okoline...“. Naredbom br. 4555 od 21. veljače 1918. Kraljevska hrvatska slavonska dalmatinska zemaljska vlada - Odjel za bogoštovlje i nastavu je odredila „da se odmah otvori I. i II. razred realne gimnazije, dok će se otvorenje daljnjih razreda odrediti u svoje vrijeme posebnim naredbama“.2
O pretvaranju više pučke škole u realnu gimnaziju, 28. studenoga 1906. (HR-DASB-6, Gradsko poglavarstvo u Brodu na Savi, inv. br. 67/56a)
Izvod iz Zapisnika sa sjednice Gradskog zastupstva od 28. prosinca 1917. g. (HR-DASB-6, Gradsko poglavarstvo u Brodu na Savi, inv. br. 157)
Gradsko zastupstvo o gradnji zgrade realne Gimnazije u Brodu na Savi, 2. srpnja 1907. g. (HR-DASB-6, Gradsko poglavarstvo u Brodu na Savi, inv. br. 67/56a)
1 1 8. listopada - 31. prosinca 2002. u dvorani Državnog arhiva u Slavonskom Brodu bila je postavljena izložba: Razvoj školstva u Brodu na Savi/Slavonskom Brodu, a tiskan je i prigodni katalog u kojem je dan pregled razvitka svekolikog školstva u Brodu od njegovih početaka do osnivanja klasične gimnazije „Fra Marijan Lanosović“ koja je započela s radom u šk. godini 1995./96. 2 U Hrvatskom državnom arhivu je, nažalost, konstatirano da je ovu Naredbu u sklopu cijelog predmeta brodske Gimnazije 1926. nepoznati posuditelj odnio iz pismohrane Vlade i nikada taj predmet nije vraćen na svoje mjesto. Nasreću u Vladinom dopisu Kraljevskoj županijskoj oblasti apostrofirana je ova Naredba o čemu je Kr. županij. oblast u Požegi poslala Gradskom poglavarstvu ovu informaciju „na znanje i ravnanje“.
STOLJEĆE SLAVONSKOBRODSKE GIMNAZIJE
Jelačićev trg u Brodu na Savi 1912. godine Preuzeto iz: Zvonimir Toldi, Brod na Savi (MBP, Slavonski Brod, 1991.), 71
Državni Arhiv
U SLAVONSKOM BRODU www.dasb.hr
1. i 2. ožujka 1918. upisali su se učenici prvog i drugog razreda, a 4. ožujka je bila u župskoj crkvi sv. Stjepana Sveta Misa sa zazivom Duha Svetoga, koju je predstavio kateheta zemaljskih viših pučkih škola. Na Misi su bili pored upisanih učenika i: predstavnici grada koje je predvodio gradonačelnik Stjepan Benčević, predstavnici kotarske oblasti predvođeni Stjepanom Medvedovićem, u ime gradskog zastupstva podnačelnik Sandor Lorschy i opat Antun Leskovac... i drugi vjernici. Nakon Mise u školskoj zgradi je uslijedilo svečano otvaranje na kojem su govorili gradonačelnik kao i privremeni upravitelj Gimnazije prof. Josip Kraiščan. 5. ožujka 1918. započela je i nastava, a školska godina će završiti 30. lipnja ... Gimnazija će do školske godine 1930./31. imati dva smjera - realni i gimnazijski, potom su smjerovi izjednačeni. U školskoj godini 1955./56. niži razredi (I.-IV.) se pripajaju osnovnoj školi kao njezini viši razredi (V.-VIII.), čime je gimnazijsko obrazovanje postalo četverogodišnje. U škol. godini 1960./61. uvode se od drugog razreda dva smjera: - drustveno jezičkii prirodoslovno matematički, a u školskoj godini 1966./67. ovi smjerovi se ukidaju i postoji samo opći smjer.
HR-DASB-6, Gradsko poglavarstvo Brod na Savi, inv. br. 68/57
U današnjoj Gimnaziji koja je nakon ukidanja s 31.12.1977. ponovno osnovana i počela s radom 1. rujna 1991. postoje tri smjera: opća gimnazija, prirodoslovno-matematička gimnazija, jezična gimnazija...
Posavska Hrvatska, 2. ožujka 1918.
HR-DASB-5, Gradsko poglavarstvo Brod na Savi, inv. br. 67/56
Preuzeto iz: Izvještaj Privr. realne gimnazije u Brodu za škol. godinu 1917./18., 3 i 19 Posavska Hrvatska, 9. ožujka 1918.
STOLJEĆE SLAVONSKOBRODSKE GIMNAZIJE
Državni Arhiv
U SLAVONSKOM BRODU www.dasb.hr
Gimnazija je od svog osnivanja do danas „prošla“ kroz šest država: Austro-Ugarska - od osnivanja do 29.10.1918.; Država Slovenaca, Hrvata i Srba do 1.12.1918.; Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca od proglašenja 1.12.1918. (uz napomenu da je ova država Vidovdanskim ustavom s nadnevkom od 21. lipnja 1921. dobila službeni naziv Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca); Kraljevina Jugoslavija (nazvana tako Kraljevim Zakonom o nazivu i podjeli Kraljevine na upravna područja s nadnevkom od 3.10.1929.) do 10.04.1941.; Nezavisna Država Hrvatska od 10.04.1941. do 21.04.1945., Demokratska Federativna Jugoslavija - Federativna Narodna Republika Jugoslavija - Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija od 21. travnja 1945. do saziva demokratski izabranog Hrvatskog Sabora 30. svibnja 1990.; Republika Hrvatska od 30. svibnja 1990. pa nadalje. Sama Gimnazija sukladno raznim političkim i inim imperativima je često mijenjala i svoje ime: osnovana je kao Privremena realna gimnazija u Brodu; potom je već 1918. nazvana Realna gimnazija u Brodu; od šk. godine 1919. naziva se Kraljevska realna gimnazija u Brodu; potom Državna realna gimnazija u Brodu na Savi; 1945. mijenja naziv u Gimnazija u Slavonskom Brodu; od 1952. se naziva Gimnazija „Zlatko Šnajder“ u Slavonskom Brodu. Gimnaziji „Zlatko Šnajder“ je odlukom Skupštine općine Slavonski Brod 1. listopada 1970. pripojena Gimnazija pedagoškog smjera „Franjo Marinić“. Početkom sedamdesetih godina prošloga stoljeća udaraju se temelji reforme srednjoškolskog obrazovanja osnovni cilj koje je bio eliminirati stanoviti elitizam koji se temeljao u gimnazijama u odnosu na ostale stručne škole. „Uravnilovkom“ je po toj reformi u prva dva razreda u svim srednjoškolskim ustanovama uveden isti opće obrazovni program, a u trećem i četvrtom razredu je uvedena svojevrsna specijalizacija učenika. Ta reforma se najrigidnije provodila u Hrvatskoj u odnosu na ostale jugoslavenske republike zahvaljujući tvrdoglavom i politički ambicioznom tadašnjem „ministru“ prosvjete i kulture Stipi Šuvaru (1936.-2004.) kojemu je „vjetar u leđa“ davao „svemoćni“ CK SKH... Prva generacija učenika po reformiranom nastavnom programu se upisala u prvi razred u škol. godini 1974./75., učenici drugih i trećih razreda su nastavili školovanje po gimnazijskom programu i zadnja generacija učenika prije konačnog „gašenja“ gimnazije će položiti ispit zrelosti 1978. godine. Sukladno ovim krucijalnim promjenama Skupština općine Slavonski Brod je donijela Rješenje s nadnevkom od 29. prosinca 1977. kojim se Gimnazija „Zlatko Šnajder“ transformira u Srednjoškolski centar „Zlatko Šnajder“ u Slav. Brodu. Daljnje „talasanje“ u duhu „napredne reforme“ tzv. usmjerenog obrazovanja zbiva se 1978. godine kada je Skupština općine Slav. Brod donijela Rješenje kojim je dala suglasnost na Samoupravni sporazum o udruživanju u Radnu organizaciju Srednjoškolski centar „Zlatko Šnajder“ Slavonski Brod, kojeg su zaključili radnici Srednjoškolskog centra „Zlatko Šnajder“ i radnici Srednje medicinske škole „Radomir Kajganović“, nakon održanog referenduma 30. svibnja 1978. godine. Sukladno ovome ove dvije školske ustanove su od 1. rujna 1978. nastavile raditi kao jedinstvena radna organizacija pod nazivom Srednjoškolski centar „Zlatko Šnajder“ Slavonski Brod. Ovaj će Centar, na temelju usklađenja sa Zakonom o usmjerenom obrazovanju SR Hrvatske 21.12.1983. biti upisan u Okružnom privrednom sudu Slavonski Brod kao Centar usmjerenog obrazovanja „Zlatko Šnajder“ Slavonski Brod, čime je izvršena još jedna promjena naziva. Djelatnosti ovoga Centra su bile: odgoj i obrazovanje omladine u pripremnom stupnju srednjoškolskog obrazovanja; odgoj i obrazovanje omladine u završnom stupnju srednjoškolskog obrazovanja prema slijedećim strukama odnosno zanimanjima: 1. struka - ugostiteljstvo i turizam zanimanje: turistički stručni radnik; 2. struka - odgoj i obrazovanje zanimanje: suradnik u odgojno obrazovnom procesu, odgajatelj; 3. struka - informatika zanimanje: informatičar, statističar; 4. struka - kultura, umjetnost i novinarstvo zanimanje: dokumentarista, stručni radnik arhivist, novinski izvjestitelj; 5. struka - zdravstvena zanimanje: medic. sestra, medic. stručni radnik općeg smjera, medic. sestra primaljskog smjera i zdravstveni stručni radnik sanitarnolaboratorijskog smjera. Ovu reformu su osuđivali većina i profesora i učenika, obrazovni nivo je umnogome stagnirao, no gimnazija je i „dalje živjela“ u srcima svojih profesora i učenika... Stvaranjem neovisne Republike Hrvatske je očekivano došao kraj ovoj „šuvarici“ koju je nedvojbeno „osjetilo“ u svome školovanju 15 generacija. Odlukom Skupštine općine Slavonski Brod od 19. srpnja 1991. ukinut je Centar usmjerenog obrazovanja „Zlatko Šnajder“ sa sjedištem u Slavonskom Brodu i osnovane su Gimnazija i Zdravstvena škola koje su počele s radom 1. rujna 1991. Ratno predsjedništvo Skupštine općine Slav. Brod je na sjednici s nadnevkom od 7. veljače 1992. godine donijelo Rješenje po kojem je dalo suglasnost na Odluku Savjeta Gimnazije o dodjeli naziva tvrtke „Matija Mesić“ čime je i definitivno počela nova povijest ove školske institucije...
STOLJEĆE SLAVONSKOBRODSKE GIMNAZIJE
Preslike faksimila pečata s izvornih dokumenata pohranjenih u fondu HR-DASB-94, Gimnazija „Matija Mesić“ Slavonski Brod i u fondu HR-DASB-349, Zbirka pečata
Službeni vjesnik Skupštine općine Slavonski Brod br. 8, 26. srpnja 1991., 247
Službeni vjesnik općine Slavonski Brod br. 8, 16. prosinca 1970., 143
Službeni vjesnik Skupštine općine Slavonski Brod br. 1, 17. veljače 1992., 10
Službeni vjesnik Općine Slavonski Brod br. 12, 30. prosinca 1977., 268
Kretanje broja učenika i nastavnog osoblja u srednjim školama u Slavonskom Brodu 1964.-1984. (Općina Slavonski Brod – Društveno ekonomski razvoj i perspektive 1965.-1984., Slavonski Brod, 1985.)
Državni Arhiv
U SLAVONSKOM BRODU www.dasb.hr
ZGRADE I OSTALI PROSTORI U KOJIMA SE ODRŽAVALA NASTAVA
GIMNAZIJA – PRVA DVOKATNICA U BRODU Jučer se obavila kod gradskog poglavarstva jeftimba za nadogradnju drugoga kata na ovdašnjoj gimnaziji, što je postalo neodloživom potrebom usljed otvorenja 7. razreda gimnazije u jeseni. Gradnju je kao najjeftiniji dostao ovdašnji graditelj Jovan Cviić za 914.000 kruna. Sa gradnjom će se otpočeti još tijekom ovoga mjeseca. O početku nadogradnje drugog kata gimnazijske zgrade (Hrvatska zajednica br. 26, 2.7.1921.)
Svaka institucija, poglavito školska, uvijek manje-više u svome djelovanju ovisi o prostoru. Slično je bilo i s brodskom Gimnazijom koja se borila od samih početaka svoga djelovanja pa do 1974. godine s mnogim problemima u svezi s time. Istodobno s osnivanjem Gimnazije 21. veljače 1918. odlučeno je da će se nastava održavati u zgradi Više pučke škole na Jelačićevom trgu - današnjem Trgu Ivane Brlić-Mažuranić (ova tada jednokatnica sagrađena je 1874.-1875. u vrijeme gradonačelnikovanja Jakoba D’Elije, učenici tadašnje Građanske pučke učione u Brodu počinju polaziti nastavu u njoj od šk. godine 1875./76.).
Gimnazijska zgrada prije nadogradnje (Fototeka Duška Svilara)
Gimnazijska zgrada 30-ih godina 20. st. (Fototeka Duška Svilara)
Znalo se da ta zgrada ne može zadovoljiti prostorne potrebe Gimnazije, zbog čega je Gradsko poglavarstvo za gradonačelnikovanja Stjepana Bublića 1921. iniciralo dogradnju drugog kata na postojećoj gimnazijskoj zgradi. Financiranje je osigurano prodajom zemljišta „Prvoj hrvatskoj štedionici“, a dogradnja je povjerena ovlaštenom graditelju Josipu Cviiću za 914.000 kruna... Radovi su počeli u srpnju 1921. i s 29. listopadom 1921. godine okončani su svi grubi radovi (preostala je još ugradnja stolarije, žbuke, dogradnja stubišta...), a svi preostali radovi bit će završeni 1922. godine. U i oko zgrade su se zbivali i razni društveni događaji, pa izdvajamo otkrivanje spomen ploča koje su postavljene na pročelju gimnazijske zgrade: 1924. Branku Radičeviću prigodom obilježavanja 100. godišnjice njegovog rođenja i 1926. Matiji Mesiću prigodom obilježavanja 100. godišnjice njegovog rođenja. Autor ovih spomen ploča je bio kipar Milan Cindrić, inače profesor crtanja na Gimnaziji od škol. godine 1921./22. do 1926./27.
Naredba o proširenju realne gimnazije u Brodu i dopis Gradskom poglavarstvu u Brodu glede gradnje nove zgrade za gimnaziju od 31. svibnja 1921. (HR DASB 5, Gradsko poglavarstvo Brod na Savi, inv. br. 68/57)
STOLJEĆE SLAVONSKOBRODSKE GIMNAZIJE
Otkrivanje spomen ploče Branku Radičeviću, povodom njegove 100. godišnjice rođenja, na pročelju gimnazijske zgrade 1924. (Fototeka MBP)
Otkrivanje spomen ploče Matiji Mesiću, povodom njegove 100. godišnjice rođenja, na pročelju gimnazijske zgrade 1926. (Fototeka MBP)
Bivša gimnazijska zgrada u kojoj je danas smješten Strojarski fakultet (Snimio Domagoj Zovak početkom travnja 2008.)
Državni Arhiv
U SLAVONSKOM BRODU www.dasb.hr
Pogled u zgradu današnjeg MBP (bivša zgrada Gradskog magistrata-poglavarstva) u čijem se dvorištu održavala ponekad nastava tijekom II. svj. rata (Snimio Domagoj Zovak početkom travnja 2008.)
1939. godine ravnatelj Gimnazije dr. Josip Gunčević i udruženje „Zajednica doma i škole“ ( jedno od gimnazijskih udruženja-osnovali ga i bili njegovi članovi roditelji učenika i gimnazijski profesori, kasnije i učenici...) iniciraju gradnju nove gimnazijske zgrade. Ona je bila obrazlagana nedostatnim prostorom za učenike, narušenom statikom zgrade i željom da se postojeća gimnazijska zgrada da na korištenje Građanskoj školi. Ova inicijativa je kulminirala u jesen 1940. odlaskom delegacije Gimnazije u kojoj su bili ravnatelj dr. J. Gunčević i predsjednik „Zajednice doma i škole“ Đuro Šarić u Zagreb gdje su banu dr. Ivanu Šubašiću i Tehničkom odsjeku Banske vlade uruči-
li Rezoluciju s prilozima o nužnosti ove gradnje. S ovim prijedlogom je bilo suglasno i Gradsko poglavarstvo obećavši pokloniti Gimnaziji za tu gradnju zemljište u Badalićevoj ulici. Za gradnju nove gimnazijske zgrade 1941. su bila i osigurana sredstva u visini od 8 milijuna dinara, no do početka gradnje nije došlo zbog ratnih prilika... Dr. J. Gunčević je početkom 1942. poslao Poglavniku, Državnom tajniku i Ministarstvu bogoštovlja i nastave Predstavku za tu gradnju. U rujnu 1942. su i Ministarstvo i Županstvo pri Poglavniku pozitivno odgovorili na ovu Predstavku, istaknuvši da gradnja nove gimnazijske zgrade u
Brodu ima prioritet, a da bi to moglo biti već u proljeće 1943. Do realiziranja ove gradnje nije nikada došlo zbog rata i ratnih prilika... Štoviše! Nastava je tijekom II. svj. rata zbog toga što je u zgradu ušla njemačka vojska u više navrata održavana i u: profesorskoj zbornici, Gradskoj vijećnici, dvorištu Gradskog poglavarstva, prostorijama gradskih slikokaza (kinodvoranama „Zvonimir“ i „Jadran“, na gradskom šetalištu, prostorijama ložionice Hrvatske državne željeznice, u prostorijama Kotarske oblasti, klaustru Franjevačkog samostana, na Klasijama, dvorištu crkve Svetog Roka u Brodskom Varošu ...
Klaustar Franjevačkog samostana danas u kojem se tijekom II. svj. rata održavala nastava (Snimio Domagoj Zovak početkom travnja 2008.)
Učenici VII.a razreda (razrednica profesorica Mara Avilov) na nastavi u „Zelenoj učionici“ na Klasijama 1943. (Preuzeto iz: Zvonimir Toldi, 101 Brodska priča, MBP, Slav. Brod, 2002., 54)
Zgrada Kotara (palača Tili i Šimić; danas Raiffeisen banka, općinsko državno odvjetništvo i ljekarna) (Preuzeto iz: Zvonimir Toldi, Brod na Savi – dva zlatna doba, MBP, Slavonski Brod, 1991., 209)
Današnji pogled na „zelene učionice“ (Snimila Gordana Slanček u siječnju 2008.)
Crkva Svetog Roka u Varošu uz koju je u dvorištu održavana povremeno nastava krajem II. svj. rata (Preuzeto iz: Katalog izložbe - Varoš Đure Đakovića, Slavonski Brod, 1979., autor izložbe Zvonimir Toldi)
STOLJEĆE SLAVONSKOBRODSKE GIMNAZIJE
Učenici III.a razreda na nastavi u „zelenoj učionici“ na Klasijama 1943. (Fototeka Tomislava Krpana)
Državni Arhiv
U SLAVONSKOM BRODU www.dasb.hr
U gimnazijskoj zgradi je od 21. travnja do 15. lipnja 1945. bila smještena vojna bolnica I. Jugoslavenske armije, a nakon toga su počeli radovi na popravcima zgrade koja je znatno oštećena prilikom savezničkog bombardiranja. Na tim radovima su radili i učenice, učenici i profesori... Povećani interes za upis učenika u Gimnaziju, otprije loša statika zgrade narušena dodatno posljedcima potresa 13. travnja 1964. i onoga u Banja Luki 1969. primorali su ravnateljstvo Gimnazije tražiti dodatne prostore za održavanje nastave. Pronašli su ga u prostoru današnjeg Doma obrtnika (u kojem je prije bila smještena Učiteljska škola, a potom Gimnazija pedagoškog smje vinski dio) je izradio Projektni biro GP „Vladimir Gortan“ u Zagrebu, a 6.12.1973. je sklopljen ugovor između Gimnazije i Društvenog fonda samodoprinosa za izgradnju gimnazije i kirurgije kojim je Gimnazija povjerila tom Fondu „cjelokupno vođenje brige oko izgradnje nove zgrade gimnazije u Slavonskom Brodu, sa svim pravima i obvezama investitora“. Glavni izvođač radova na izgradnji po sistemu „ključ u ruke“ je bilo „Međimurje“ Čakovec uz neke podizvođače kao npr.: „Palk“ Šibenik, „Elektroslavonija“ Osijek OOUR Elektrodistribucija Slavonski Brod, poduzeća za ceste Slav. Brod, „Graditelj“ Slavonski Brod...
Bivša zgrada bivše Gimnazije pedagoškog smjera „Franjo Marinić“ (danas Dom obrtnika) u tadašnjoj Omladinskoj ulici 6 u kojoj se početkom sedamdesetih godina 20. stoljeća održavala nastava (Snimio Domagoj Zovak u siječnju 2008.)
Zgrada je opremljena namjestajem „Slovenijalesa“, glavni nadzorni inženjer građevinskih radova je bila g-đa Alojka Čizmek dipl. ing. arhitekture. Tehnički pregled izvedenih građevinskih i zanatskih radova je obavljen 11.09.1974., a 13.09. iste godine je izdano Rješenje kojim je odobreno korištenje zgrade, uz obvezu otklanjanja nekih nedostataka najkasnije do 15. listopada 1974. Za sve radove izgradnje nove zgrade Gimnazije je bilo planirano utrošiti ukupno 32.000.000 ondašnjih dinara, a ostvareno je i utrošeno 22.792.858,88 dinara, uz napomenu da je gašenjem Društvenog fonda samodoprinosa za izgradnju gimnazije i kirurgije 28. 3.1978. izvršen prijenos novčanih sredstava na Gimnaziju za izgradnju sportske dvorane u visini od 360.000,00 dinara. 14.09.1974. napokon je otvorena nova - današnja zgrada Gimnazije u Pilarevoj čime su ostvareni snovi mnogih profesora, učenika, ravnatelja i građanki i građana Broda.
STOLJEĆE STOLJEĆE SLAVONSKOBRODSKE SLAVONSKOBRODSKE GIMNAZIJE GIMNAZIJE
Proces izgradnje nove zgrade Gimnazije u Pilarevoj 1973.-1974. (Fototeka Gimnazije „Matija Mesić“)
Državni Arhiv
U SLAVONSKOM BRODU www.dasb.hr
HR-DASB-348, Zbirka plakata, letaka i sitnog tiska, inv. br. 977
STOLJEĆE SLAVONSKOBRODSKE GIMNAZIJE
Državni Arhiv
U SLAVONSKOM BRODU www.dasb.hr
U „olovnim vremenima“ za srednjoškolsko obrazovanje kada su tzv. „reformatori“ i provoditelji usmjerenog obrazovanja zbrisali gimnazije iz srednjoškolskog obrazovanja od 1. rujna 1978. godine bivša Srednja medicinska škola „Radomir Kajganović“ se samoupravno udružila sa Srednjoškolskim centrom „Zlatko Šnajder“, pa su učenici ovoga Centra polazili nastavu u zgradama bivše Gimnazije u Pilarevoj i bivše Medicinske škole u Gundulićevoj. Takvo stanje će potrajati do 19. srpnja 1991. kada se ukida CUO „Zlatko Šnajder“ i osnivaju Gimnazija i Zdravstvena škola - svaka u svome domicilnom prostoru prije udruživanja nastavila je sa samostalnim radom... Zgrada Gimnazije je teško oštećena u vrijeme Domovinskog rata tijekom ljeta 1992. od srbočetnickih projektila. Nastava se nije mogla u njoj odvijati cijelo prvo polugodište u škol. godini 1992./93. Dok se zgrada intenzivno obnavljala sredstvima donatora Privredne banke Zagreb-Podružnica Slavonski Brod učenici su polazili nastavu u: prvi i drugi razredi u Osnovnoj školi „Bogoslav Šulek“, treći razredi u Osnovnoj školi „Blaž Tadijanović“ u Podvinju, a četvrti razredi su nastavu polazili u Požegi: u Osnovnoj školi „Anton Kanižlić“ i u požeškoj Gimnaziji.
Zgrada Medicinske škole (bivše „Djevojačke škole“ koja je sagrađana 1897. godine) u Slav. Brodu u Gundulićevoj 20 u kojoj su polazili nastavu učenici brodske Gimnazije u vrijeme nadogradnje drugoga kata zgrade na Jelačićevom trgu kao i učenici CUO „Zlatko Šnajder“ od škol. godine 1978./79. do 1990./91. (Snimio Domagoj Zovak u siječnju 2008.)
Zgrada Gimnazije je ne samo obnovljena nego je na nju i objekt sportske dvorane dograđena gotovo neprimjetna krovna konstrukcija kojom se željelo dodatno zaštiti te objekte...
Zgrada Gimnazije je direktno pogođena i oštećena za vrijeme Domovinskog rata u ljeto 1992. (Fotografije iz Fototeke Gimnazije „Matija Mesić“)
Zgrada Gimnazije (Snimio Domagoj Zovak u siječnju 2008.)
STOLJEĆE SLAVONSKOBRODSKE GIMNAZIJE
Državni Arhiv
U SLAVONSKOM BRODU www.dasb.hr
Paralelno s borbom za osnovni prostor Gimnazije slično se prolazilo i glede prostora za tjelesni odgoj, odnosno tjelovježbu kako se ovaj predmet nazivao (u početku se nazivao gimnastika). Odmah po osnivanju Gimnazije nastava iz gimnastike se održavala u dvorani za tjelovježbu koja se nazivala „Gombaona“. Pretpostavlja se da je sagrađena oko 1900. godine u sjevernom dvorištu uz Gradsku pučku učionu, a za potrebe tjelovježbe učenika Građanske škole. 1921. godine „Gombaona“ je nadograđivana kada i zgrada Gimnazije, njezino svečano otvorenje je bilo 2. srpnja 1922. Dvorana se nazivala i „Sokolanom“ jer je ona bila i gimnastička dvorana „Hrvatskog sokola“, a „Hrvatski sokol“ je bio glavni začetnik ove nadogradnje... Zgrada je teško oštećena u potresu 13. travnja 1964., nedugo potom i srušena, gimnazijalci su nastavu iz tjelesnog odgoja imali otada u novosagrađenoj dvorani društva tjelesnog odgoja „Partizan“ u Končarevoj ulici (danas je to zgrada „Hrvatski Sokol“ u Skaličinoj ulici). Nastava tjelesnog odgoja je održavana i u sportskoj dvorani „Klasije“ za čije je korištenje Gimnazija plaćala nadoknadu (tako je plaćeno za korištenje ove dvorane u škol. godini 1974./75. 30.000 ND)... Nastava se odvijala i na otvorenim igralištima u Klasiji... Po Programu rada za 1977./78. planirano je početi izgradnju dvorane za tjelesni odgoj u studenom 1978. koja se trebala izgraditi za godinu dana ...njezina izgradnja je završena 1981. godine kada je i svečano otvorena. U njoj se ne održava samo nastava tjelesnog odgoja nego i razna sportska natjecanja (ponekad se održavaju i prigodne kulturne svečanosti kao npr. obilježavanje Dana škole...).
PROŠIRENJE GOMBAONE Prigodom nadogradnje kr. realke u Brodu postalo je otvoreno pitanje proširenja gombaone. Sokolsko društvo, koje u istoj gombaoni vježba, nastojalo je da se oživotvori proširenje i pod vodstvom brata Vlade Bobinca povelo je akciju, da se materijal i novac za proširenje gombaone namakne. Stvar je dobro uspjela, sav se materijal sakupio. Cijela građevna svota koja je proračunata na oko 250.000 K osigurana je, u građevnom materijalu je sakupljeno 180.000 K, a gradska je općina sada zaključila da će ona doprinijeti za izvađanje gradnje 70.000 K. Time je dogradnja gombaone osigurana i sa radom će se odma započeti. - Brodska školska mladež imati će sada lijepu dvoranu za gimnastiku, a sokolsko društvo će se moći u proširenoj gombaoni još bolje razviti.
Zgrada „Gombaone“ u kojoj se održavala nastava tjelesnog odgoja sve do 1964. godine kada je srušena (Preuzeto iz: Zvonimir Toldi, Brod na Savi-dva zlatna doba, MBP, 1991., 99)
Hrvatska zajednica 1921. (Preuzeto iz: Zvonimir Toldi, Brod na Savi-dva zlatna doba, MBP, 1991., 101)
Bivša dvorana „DTO Partizan“ – danas dvorana „Hrvatski sokol“ u Skaličinoj ulici gdje je održavana nastava tjelesnog odgoja od 1964. (Snimio Domagoj Zovak u siječnju 2008.)
Nastava tjelesnog odgoja je održavana i na otvorenim igralištima na „Klasijama“ (kao i u dvorani) (HR DASB 347, Zbirka fotografija)
Pogled na dio športskog kompleksa „Klasije” u siječnju 2008. - klizalište na kojem su zasigurno se sklizali i današnji brodski gimnazijalci… (Snimila Gordana Slanček)
STOLJEĆE SLAVONSKOBRODSKE GIMNAZIJE
Srbočetnički projektili 22. rujna 1992. srušiše dvoranu na Klasijama i oštetiše vanjska igrališta i tribinu… (Preuzeto iz: Frano Piplović, Živjeti u Slavonskom Brodu 1990.-1993., Slavonski Brod, 2006., 190)
Današnja dvorana za tjelesni odgoj učenika Gimnazije – ulaz i dio unutrašnjosti… (Snimio Domagoj Zovak u siječnju 2008.)
Državni Arhiv
U SLAVONSKOM BRODU www.dasb.hr
GIMNAZIJSKA KNJIŽNICA Prvi pisani trag o gimnazijskoJ knjižnici nalazimo u Zapisniku sa sjednice Nastavničkog zbora (vijeća) s nadnevkom od 1. rujna 1918. na kojoj je raspravljano o zbirkama i knjižnici. Zaključeno je da ravnatelj Gimnazije prof. Josip Kraišćan, sukladno Naredbi Vlade, preuzme od ravnatelja Više pučke škole, pored ostalog i učiteljsku i učeničku knjižnicu. Ne postoji primopredajni zapisnik, no razvidno je da je na ovim temeljima i osnovana Knjižnica koja je „dijelila sudbinu“ prostora i vremena sa svim gimnazijskim ustanovama u kontekstu svekolikih društveno-političkih događanja sve do današnjih dana. Zanimljiva je „pretpovijest“ ove Knjižnice. Ivana Brlić-Mažuranić se u svome zapisu osvrnula na podatak da je lgnjat Alojzije Brlić mlađi poklonio Građanskoj školi u Brodu 15. studenog 1876. dio knjiga iz Knjižnice Brlić: „lz te knjižnice (misli se na Knjižnicu obitelji Brlić - OP. I.M.) potiču i mnoge vrijedne knjige, koje je godine 1876. sin Ignjata Alojzija poklonio kao cjelovitu biblioteku tadašnjoj Građanskoj školi u Brodu na Savi (sada realnoj gimnaziji). Biblioteka je i danas (1945.) pod imenom ‘Brlićeva knjižnica’ u uzornom redu sačuvana u realnoj gimnaziji te broji 4205 svezaka“. 3. prosinca 1876. napisan je i inventar knjižnice u kojem je i zapisano: „Sve u ovom inventaru pobilježene knjige i sve zapise nabavljene i skupljene po ocu Ignaciju Alojziju i bratu Andriji Torkvatu Brliću i po meni Ignjatu ml., darujem u Brodu sadašnjoj Građanskoj učionici u Brodu kao i onoj učionici koja se umjesto iste ustanovila bude uz jedini uvjet, da se, dok bude članova obitelji Brlić u Brodu, njima knjige iz te knjižnice uz potvrdu i povratak bez prigovora za čitanje izdaju i da ova knjižnica nosi naslov ‘Knjižnica Brlićeva’, što ću na svoj trošak na jednoj ploči u dotičnoj sobi napisati dati“. Građanskoj školi je poklonjeno ukupno 4205 svezaka (hrvatska djela - 940 svezaka, srpska djela - 441 svezak, njemačka djela - 1600 svezaka, glazbena djela - 28 svezaka, ostala djela - 996 svezaka).
Dopis Gimnazije Gradskom poglavarstvu kojim se traže sredstva u visini od 435 kruna i 25 filira za nabavu knjiga za učiteljsku u učeničku knjižnicu 23.12.1918. (HR-DASB-6, GPSB, 1918.-1941., inv. br. 68/57)
Od 1888. Građanska škola se nazivala Viša pučka škola, a od nje će J. Kraišćan i preuzeti gore apostrofirane knjige. Gimnazijska knjižnica je u vrijeme II. svj. rata prošla kroz mnoge „Scile i Haribde“, a zanimljivo je da je u njezinom premještanju u sigurnije prostore sudjelovao i Vuk Milčić. 1960. upravitelj Historijskog arhiva u Sl. Brodu prof. Zdravko Krnić je inicirao, temeljem raspisa Savjeta za kulturu NOO Slavonski Brod kojim se pokreće osnivanje „Stručno-naučne biblioteke sa čitaonicom“, proces „darivanja“ najreprezentativnijih knjiga toj budućoj ustanovi iz fonda pojedinih Knjižnica. Sukladno tome Gimnazija „Zlatko Šnajder“ je Arhivu bezpogovorno predala preko 3700 knjiga i časopisa (ne postoji primopredajni zapisnik pa je nemoguće točno utvrditi što je sve „darovano“ ovoj budućoj ustanovi). Z. Krnić je imao tada i zanimljivu prepisku s Muzejom Brodskog Posavlja tražeći od Muzeja neke knjige. U Dopisu od 5.1.1961. Krnić konstatira: „Prilikom primopredaje (knjiga iz Gimnazijske knjižnice - OP. I.M.) konstatirano je, da je prof. Antun Milinković 14.12.1957. god. posudio na šest mjeseci Muzeju Brodskog Posavlja slijedeće knjige:
O Gimnaziji u škol. god. 1938./1939., udžbenicima korištenim u nastavi, novim knjigama u knjižnici… (Posavska Hrvatska, 8. srpnja 1939.)
1. Radove Jug. A. (JAZU!) br. 23, 32, 41, 46, 130, 134, 101, 103; 2. Starine J.A. (JAZU!) iz 1890. , i 1898. i još 48 knjiga, 3. Monumenta - 41 knjiga; 4. A. Radić - 11 knjiga ; 5. J. Horvat: Polit. pov. Hrvatske. Muzej te knjige nije niti „darovao“ za ustanovu u nastajanju, niti ih ikada vratio Gimnaziji, „Stručno naučna biblioteka s čitaonicom“ se nikada nije osnovala, a gore spomenutih preko 3700 knjiga je putovalo na relaciji: Gimnazija-Historijski arhiv-Historijski institut (CPSB)-MBP i napokon Podružnica za povijest Slavonije, Baranje, i zapadnog Srijema Hrvat. instituta za povijest... Knjižnica je bila podijeljena na nastavničku i učeničku sve do 1945. od kada se vodi kao jedinstvena. Kroz tiskana gimnazijska godišnja lzvješća moguće je pratiti dinamiku popunjavanja knjižničnog fonda gotovo u kontinuitetu od 1929./30. do pred II. svj. rat. Usprkos svim problemima koji su pogađali ovu knjižnicu od njezinih početaka ona u veljači 2008. posjeduje 16344 knjige - od toga 10058 naslova, 52 DVD-a, 26 CD-ROM-ova, 100-tinjak VHS, a pretplaćena je na 32 stručna časopisa... Njezini čuvari-bibliotekari su bili profesori:
Profesori Anđelko Barbić i Eugen Matković s kolegama i učenicima u Gimnazijskoj knjižnici 60-tih godina prošlog stoljeća (Fototeka Gimnazije „Matija Mesić“)
Izvješće o gimnazijskoj knjižnici šk. god. 1945./46., 1947./48. (Tiskani gimnazijski Izvještaji za šk. god. 1945./46. i 1947./48., 31 i 18)
• u samim početcima ravnatelj J. Kraišćan ... • 1929./30. Vera Sepeljev; • 1930./31. Antun Milinković; • 1931./32. Milan Vukelic; • 1932./33. do 1935./36. Antun Milinković; • 1936./37. do 1940./41. Gahrijela Podtoptanny-Sekardi; • 1941./42. do 9.3.1944. Amalija (Ljubica) Kojdl; • 9.3.1944. do 1944./45. Petar Žuljević; • 1 945./46. do 11.12.1946. Hiacinta Schweiger (razriješena dužnosti bez posebnog obrazloženja, zapravo otkaz „po pakračkom dekretu“ -žrtva agitpropovske politike . . . ); • 11.12.1946. do 1947./48. Julijana Pajtler; • 1947./48 do 17.3.1964. Antun Milinković, • 1 964./65. do 2007./08. Miljenko Muha, Petar Kekez i Sandra Blažević... Samo u tiskanim Izvještajima za šk. god. 1946./47. i 1947./48. nailazimo na podatak da je u Gimnaziji u te dvije škol. godine postojala i Knjižnica školskih udžbenika iz „koje dobivaju na uporabu udžbenike siromašni i vrijedni učenici». Knjižničarka ove Knjižnice u te dvije škol. godine je bila prof. Olga Miletić.
Preslika naslovnice Glasnika hrvatskoga naravnoslovnoga društva iz 1890. koja je „putovala“ na relaciji: Gimnazija-Historijski arhiv-Centar za izučavanje radničkog i narodnooslobodilačkog pokreta Slavonije u Slav. Brodu (HISB-CPSB), a neutvrđeno je kada se opet pojavila u knjižnici Državnog arhiva u Slavonskom Brodu (Knjižnica DASB-a)
STOLJEĆE SLAVONSKOBRODSKE GIMNAZIJE
Današnja Gimnazijska knjižnica (Snimio Domagoj Zovak u siječnju 2008.)
Državni Arhiv
U SLAVONSKOM BRODU www.dasb.hr
GIMNAZIJSKE ZBIRKE
Špoljaric Zlatko: Već na ranijim sjednicama donijeli smo zaključak da neprodane kabinete ponudimo školama u Bos. Brodu i da to prodamo i ispod ponudjene cijene, jer moramo zgradu isprazniti, a interes za kupnju ovih kabineta je vrlo slab. Drugovi zaduženi za prodaju ovih kabineta bili su u Bos. Brodu, pa je škola „Drago Vidošević“ kupila stari fizikalni kabinet i platila nam iznos od 12.160,00 dinara. Ostatak inventara nije se mogao nikome prodati, pa je Osnovna škola „Vladimir Nazor“ Sl. Brod, preuzela ta osnovna sredstva, bez naknade. Iznos ovog osnovnog sredstva iznosi 1.979,00 dinara.Na taj način sav inventar koji smo namijenili prodati ili pokloniti sada je riješen. „Efikasno“ rješavanje problema starih kabineta! - Izvod iz zapisnika 16. sjednice Zbora radnika Gimnazije od 6. veljače 1975. (HR DASB 94, Gimnazija „Matija Mesić“, inv. br. 325)
Svaka školska ustanova u cilju svekolikog profesionalnog izvršenja nastavnih planova i programa vodi itekako računa o svim „logističkim čimbenicima“ koji mogu pridonijeti što boljem kvalitetu izvedbe same nastave iz pojedinih predmeta. Tako je to i s brodskom Gimnazijom od njezinih početaka do današnjih dana. Prve tragove o gimnazijskim zbirkama i knjižnici nalazimo u Zapisniku s prve redovite sjednice Nastavničkog zbora (vijeća) Gimnazije s nadnevkom od 1. rujna 1918. na kojoj je apostrofirano: „Naredbom istoga vladina odjela od 22. srpnja 1918. broj 12.556 (misli se na Odjel za bogostovlje i nastavu Kraljevske hrvatsko slavonske dalmatinske zemaljske vlade - I.M.) poziva ravnateljstvo da od ravnatelja Više pučke škole preuzme školski namještaj, sve zbirke i knjižnicu - i učiteljsku i učeničku“. Na temelju tiskanih godišnjih izvješća i Knjiga zapisnika Nastavničkog zbora možemo konstatirati da su od početaka Gimnazije do 1945. postojale sljedeće zbirke: • G eografsko-historijska (Zemljopisno-povijesna) - činili je: geografske karte, historijske karte aparati i slike, njezini čuvari do 1945. su bili profesori: Josip Janjić, Stjepan Kuzma, Štefa Heinrich (Rujevčan), August Ćuk, dr. Ivo Rubić i Ana Čonkić; • Z birka za prirodopis, činili je: slike, preparati, modeli aparati, prirodnine, atlasi i karte... ona se potom dijeli u: Zbirku za zoologiju i botaniku i zbirku za minerologiju i geologiju... od škol. godine 1940./1941. one se spajaju u jednu - Zbirku za prirodopis, čuvari profesori: Branimir Quiqerez, dr. Zora Klas i Mara Avilov; • F izikalna zbirka, sačinjavali su je razna pomagala iz fizike: magnetske igle, kondenzatori, Loserov termoskop, epidiaskop, potenciometar itd., a njezini čuvari su bili profesori: Nikola Jarić, Milan Vukelić, Mirko Pleša i Eva Vinković; • Z birka za kemiju, sačinjavali su je: kemijsko tehnička vaga, pneumatska kada s mostom, plamenik po Bunzenu...razni kemijski modeli, a njezini čuvari su bili profesori: Matija Grgić i Mila Bretić; • G eometrijska zbirka (Kabinet za matematiku - Kabinet za računstvo i mjerstvo), sačinjavali su je: modeli i pomoćne sprave za crtanje iz geometrije, a njezini čuvari su bili profesori: Nikola Jarić, Robert Heinrich, Stjepan Lukic i Vilma Graholski:
Pogled u svijet znanosti pomoću novih učila 60-tih godina prošloga stoljeća (Fototeka Gimnazije „Matija Mesić“)
• Z birka za crtanje, sastojala se od različitih ornamenata i biljnih listova, sprava za perspektivno crtanje, malih geom. mode/a, kostura glave itd., njezini čuvari su bili profesori: Julije Tomić, Rizah Štetić, Stjepan Lukić, Stjepan Macanić i Ružica Breberina; • Z birka slika za jezičnu nastavu koju su sačinjavale slike za učenje stranih jezika, njezini čuvari su bili profesori: Tatjana Ziss, Evgenija Senkevic, Josip Berkovic, Marija Krsmanovic i Julijana Pajtler; • G imnastička zbirka - pomagala za nastavu gimnastike-tjelovježbe: drvene ruče, drveni štapovi, ljestve od užeta, drvene karike, motke za penjanje, uže za penjanje itd., a njezini čuvari su bili profesori: Josip Čolić, František Nejedli, Miloš Milošević, Milan Janković, Vasilije Obranović i Desanka • Z birka za muziku (Zbirka za glazbu-Kabinet za pjevanje) koju su sačinjavali: 1 pianino, 1 kontrabas, 1 berde, 1 violoncello, 2 bugarije i notni materijal, njezini čuvari su bili profesori: Zvonimir Stopić i Franjo Pokaz. Prvih godina nakon 1945. obnavlja se djelovanje većine zbirki. U periodu 1945.-1974. postojale su sljedeće zbirke-kabineti, uz napomenu da nisu sve djelovale u kontinuitetu, a osnovane su i neke nove - neke prestale djelovati:
Kabinet i učionica za engleski jezik (Snimio Domagoj Zovak u siječnju 2008.)
• z a prirodopis (biologiju), čuvari bili profesori: dr. Zora Klas, Branko Kikerec, Zora Landeka, Bosiljka Jović, Josipa Geras i Mato Valentić; • z a povijest i zemljopis: čuvari su bili profesori: Olga Miletić, Katarina Ilić, Eugen Matkovic i Nada Čeović; • z a fiziku, čuvari su bili profesori: Mirko Pleša, Marija Rus, Juraj Pleša, Milica Cikušin, Ivan Alinjak, Zlatko Šporer, Branimir Petračić i Dominik Knežević, • z a matematiku, čuvari su bili profesori: Marija Dolinger, Mirko Pleša, Juraj Pleša, Branimir Petračić i Franjo Havelka; • za kemiju, čuvari su bili profesori: Aleksandar Mifek, Stjepan Hajdinjak, lvanka Momirov, Zora Ribić i Branimira Lukačević; • z a minerologiju i geologiju, čuvari su bili profesori: Mara Avilov, Dobrila Svalina, Branimir Kikerec, Bosiljka Jović i Zora Landeka; • z a muziku (za pjevanje), čuvari su bili profesori: Franjo Pokaz, Zlata Fuks i Slavko Modrijan; • z a crtanje, čuvari su bili profesori: Milena Babić, Vesna Koren i Ivan Seitz,
Kabinet i učionica glazbenog (Snimio Domagoj Zovak u siječnju 2008.)
• z a tjelesno vježbanje, čuvari su bili profesori: Andrejka Brlić-Miler, Branko Busch, Ivan Varga, Milan Terzin, Branka Tomić i Zoran Bujišić; • z a žive jezike (strane jezike), čuvari su bili profesori: Vasilije Obranović, Radmila Šporer, Anica Leko i Dragoljub Marin; • z a predvojničku obuku, čuvari su bili profesori: Vasilije Obranović, Josip Tomašić, Zoran Bujišić i Ferdo Kožul; • k ratko djelovala i zbirka za fotosekciju u koju su ulazila i pomagala za tehnički odgoj, njezin čuvar bio nastavnik Stjepan Lončarević. Preseljenjem u novu zgradu Gimnazije 14. rujna 1974. nastaju apsolutno novi uvjeti za nastavu, tzv. „kabinetsku nastavu“...
STOLJEĆE SLAVONSKOBRODSKE GIMNAZIJE
Kabinet i učionica za fiziku (Snimio Domagoj Zovak u siječnju 2008.)
Državni Arhiv
U SLAVONSKOM BRODU www.dasb.hr
SVI UPRAVITELJI, DIREKTORI I RAVNATELJI GIMNAZIJE OD 1918. DO 2018.
Svaka institucija je dobrim dijelom, uz svoj svekoliki rad, prepoznatljiva i po svojim čelnim ljudima čija se osobnost itekako osjeća u „živom tkivu“ bilo koje institucije (bila ona pozitivna i negativna). Nedvojbeno je to slučaj i sa svim čelnim ljudima brodske Gimnazije od 1918. pa do danas. S obzirom da se danas za ovu upravljačku funkciju u školama rabi pojam ravnatelj to ćemo i mi isti koristiti. Popis ravnatelja od 1918.- 2018. 1. 21.02.1918.-30.01.1925. Josip Krašćan 2. 30.01.1925.-23.10.1939. Lazo Ćelap 3. 23.10.1939.-1944. Josip Gunčević 4. 1944.-09.10.1945. Vlaho Cviić 5. 09.10.1945.-31.08.1948. Mirko Seljan 6. 01.09.1948.-31.08.1956. Mato Jelić 7. 01.09.1956.-30.11.1956. v.d. Antun Milinković 8. 01.12.1956.-30.08.1958. Zdravko Krnić 9. 30.08.1958.-11.12.1959. v.d. Olga Miletić 10. 11.12.1959.-01.09.1964. Anđelko Barbić 11. 01.09.1964.-10.02.1973. Nikola Petrić 12. 12.02.1973.-23.05.1973. v.d. Branko Bašlin 13. 23.05.1973.-31.12.1977. Zlatko Špoljarić -------------------------------------------------------------14. 19.07.1991.-25.06.2012. Damjan Džakula 15. 26.06.2012.-26.06.2017. Goran Zavor 16. 13.07.2017.-danas Zlatko Markovinović
1. siječnja 1978. „gasi“ se Gimnazija i počinje povijest Srednjoškolskog centra „Zlatko Šnajder“u Slavonskom Brodu koji je 21.12.1983. promijenio naziv u Centar usmjerenog obrazovanja „Zlatko Šnajder“ u Slavonskom Brodu. Ova nova škola u duhu ciljeva usmjerenog obrazovanja trebala je eliminirati stanoviti intelektualni elitizam učenika formiran u gimnazijama zalog čemu su bili gimnazijski programi i dobri „stari“ profesori, odnosno obrazovno izjednačiti sve srednjoškolske učenike. Ovaj nepotrebni eksperiment sa srednjim školama se doslovno forsirao u SR Hrvatskoj za razliku od drugih jugoslavenskih republika, no na sreću stvaranjem samostalne hrvatske države već 1991. se počinju ukidati ovi srednjoškolski centri, pa tako i CUO „Zlatko Šnajder“ 19. srpnja kada počinje nova povijest brodske Gimnazije koja će uskoro biti nazvana Gimnazija „Matija Mesić“. Ravnatelji (odnosno inokosni poslovodni organi, kako su nazivani od 1982.) Centra su bili: 1. 01.01.1978.-01.09.1978. Zlatko Špoljarić 2. 01.09.1978.-23.12.1983. Branimir Petračić 3. 23.12.1983.-16.01.1984. v.d. Drago Danilović 4. 16.01.1984.-01.03.1986. Drago Danilović 5. 01.03.1986.-14.06.1988. v.d. Barbara Vuletić 6. 14.06.1988.-29.12.1988. v.d. Drago Danilović 7. 29.12.1988.-22.02.1991. Drago Danilović 8. 22.02.1991.-19.07.1991. Damjan Džakula (nakon 1945. opet se vraća naziv ravnatelj!)
LAZAR ĆELAP
JOSIP GUNČEVIĆ
Arhivist i povjesničar (Srijemske Laze kraj Vinkovaca, 30.05.1887.- Zagreb, 17.09. 1967.). Klasičnu gimnaziju (1904.), povijest i zemljopis na Filozofskom fakultetu (1909.) završio u Zagrebu. Bio je gimnazijski profesor u Zemunu 1909.1917. i Bjelovaru 1917.-1925, upravitelj gimnazije u Slavonskom Brodu 1925.-1939., pa u Srijemskim Karlovcima 1939.1940. te upravitelj učiteljske škole u Novom Sadu 1940.-1941. Rat je kao umirovljenik proveo u Beogradu, a 1946. reaktiviran je i postavljen za upravitelja Gradskog arhiva u Beogradu, pa je na toj dužnosti bio do ponovnog umirovljenja 1954. godine. Posljednjih nekoliko godina života proveo je u Zagrebu obrađujući povijesnu građu u Arhivu Hrvatske.
Publicist i pedagog (Grižići kraj Broda na Savi, 15.03.1895. - Donji Macelj kraj Krapine lipanj 1945). Gimnaziju pohađao od 1906. u Požegi, Đakovu i Osijeku, gdje je 1914. maturirao. Teologiju je studirao u Đakovu te 1918. bio zaređen za svećenika. Tijekom dopunskoga studija na Teološkom fakultetu u Zagrebu 1927.-1928. doktorirao je i od iste godine nosio titulu monsinjora. Kapelanovao u Brodu na Savi, odakle je 1920. premješten u Zemun na dužnost katehete. Do 1925. predavao vjeronauk u građanskoj školi, potom do 1937. u realnoj gimnaziji. Poslije premješten u brodsku gimnaziju na dužnost katehete, a 1939. postaje gimnazijskim ravnateljem. U 1945. povlačio se pred partizanima na zapad te bio uhićen i ubijen sa skupinom svećenika i bogoslova u Maceljskoj šumi u predjelu Lepa bukva.
Istaknuo se skupljanjem i pohranjivanjem u ratu rasute i oštećene arhivske građe iz javnih i privatnih beogradskih arhiva, te obrazovanjem mladih arhivista. Objavljivao je dokumente iz više arhiva Srbije, posebice građu o Vojvodini i Vojnoj krajini u XVIII. i XIX. st. Napisao je više članaka o arhivističkoj problematici u časopisu Arhivist (1953.-1957, 1961.), a važniji su: O inventarisanju arhiva (1955.), Načela sređivanja arhiva (1956.), Razgraničenje između arhiva i biblioteke (1957.). Iz povijesti Vojvodine objavljivao je radove u Časopisima Zbornik Matice srpske za društvene nauke (1957., 1959.), Arhivski almanah (1958.), Rad vojvođanskih muzeja (1960.) i Glasnik Istorijskog arhiva Beograd (1961.). Surađivao je na kolektivnom djelu Građa iz zemunskih arhiva za istoriju prvog srpskog ustanka, 1-2 (Beograd, 1955.). DJELA: Kućna zadruga u Vojnoj granici. Zadružni arhiv, 5(1957.) str. 5-18.; Politička pripadnost Srijema u god. 1848.-49. Zbornik zagrebačke klasične gimnazije 1607-1957. Zagreb 1957, 621-633.; Jevreji u Zemunu u vreme Vojne granice. Jevrejski almanah, 1957-58, str. 59-72.; Arhivska građa Državnog istorijskog arhiva sreza Zrenjanin. Arhivski almanah, 1(1958) str. 208-211.; Posleratne publikacije o srpskom pokretu u Vojvodini 1848-1849. god. Arhivist, 7(8!)(1958) str. 111 -113.; Prilog građi za istoriju esnafa u Zemunu u XVIII veku. Godišnjak grada Beograda, 5(1958) str. 77-94.; Srpska štampa u Vojvodini za vreme Bahovog apsolutizma (1851-1860). Zbornik Matice srpske za društvene nauke, 1959, 23, str. 96-106.; Kolonizacija Zaporoških Kozaka u današnjoj Vojvodini u XVIII stoleću. Ibid., 24, str. 122-130. - Zemun u srpskom pokretu 1848-1849. Novi Sad 1960.; Arhivski fond - Slavonsko-sremska generalna komanda. Arhivski vjesnik, 4-5 (1961-62) str. 336-350.; Prilog proučavanju kolonizacije Vojvodine krajem XVI77 veka. Zbornik matice srpske za društvene nauke, 1961, 29, str. 79-88.; Revolucionarna delatnost vojvođanskih Srba za vreme omladinskog pokreta u svetlu austrijskih dokumenata. Ibid., 28, str. 95-120.; Kolonizacija Nemaca u današnjoj Vojvodini 1790-1792. godine. Ibid., 1962, 32/33, str. 115-124. - Zemunski vojni komitet (1717-1881), Beograd 1967.
JOSIP KRAIŠĆAN
Autor je više brošura u kojima je obrađivao crkveno-teološke, školsko-pedagoške i sociološke teme. S katoličkih polazišta pisao o položaju nacija i nacionalnih kultura, napose hrvatske, u totalitarnim režimima, te o pogubnosti lenjinističko-staljinističke ideologije za njih. Objavio knjigu o povijesti indeksa zabranjenih knjiga u katolika, pravoslavaca i protestanata, kao i popis knjiga koje je zabranila Katolička crkva. Pisao također o položaju Katoličke crkve u novoj južnoslavenskoj državi, o orlovstvu, o reformnom pokretu pravoslavnoga klera, o katoličanstvu i prosvjeti, odnosu crkve prema socijalnim pitanjima, umjetnosti, o teritorijalnim presezanjima Srpske pravoslavne crkve i dr. Surađivao u Glasniku biskupija bosanske i srijemske, Katoličkom listu, Hrvatskoj prosvjeti, Katoličkom tjedniku, Vrhbosni, Franjevačkom vjesniku, Misli, Bogoslovskoj smotri, Nedjelji, Katoliku, Kalendaru Hrvatski radiša, Skladu, Kalendaru sv. Ante, Životu s crkvom, Kršćanskoj školi, Kalendaru Srca Isusova i Marijina, Posavskoj Hrvatskoj, Graničaru, Prilozima za upoznavanje Broda i okolice, periodiku Za vjeru i dom, Hrvatskom sjeveru, Katoličkoj crkvi i dr. Bio predsjednik HPD „Tomislav“ u Zemunu (od 1929.), te prvi predsjednik HKD „Berislavić“ u Brodu na Savi (1942.). DJELA: ašto se katolički svećenici ne žene? (Zagreb, 1919); Komunizam. Što je? Što nosi? (Osijek, Z 1920.); Silab i moderne zablude (Mostar, 1921.); Indeks zabranjenih knjiga (Mostar, 1924.); Pijo XI Zivot i djela (Zagreb, 1929.); Mješovite ženidbe (Mostar, 1930.); Gdje nam je spas? (Zagreb, 1934.); Nacionalitet s materijalne i formalne strane (Zagreb, 1935.); Komunizam u srednjoškolskim klupama (Zagreb, 1939.); Problem zaljubljivanja u srednjim školama (Sarajevo, 1941.); Kako se u školi odgajalo (Sarajevo, 1942.); Novi društvovni poredak u Hrvatskoj (Brod na Savi,1942.); Dječji pogled u stvamost (Sarajevo, 1943.); Katolička savjest i sviest (Sarajevo, 1944.) Preuzeto iz: Hrvatski biografski leksikon – sv. 5, LZ „Miroslav Krleža“, Zagreb, 2002., 307
Preuzeto iz: Hrvatski biografski leksikon – sv .3, LZ „Miroslav Krleža“, Zagreb, 1993., 145-146.
ANTUN MILINKOVIĆ VLAHO CVIIĆ Mikrobiolog (Virovitica. 9. IX 1909 - Split, 1. VI 1963). Studij prirodnih znanosti završio na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Doktorirao 1953. tezom Rasprostranjenost bakterija vodama srednjeg Jadrana i utjecaj nekih ekoloških faktora. Bio srednjo školski profesor u Kumanovu, Subotici, Novoj Gradiški, Slavonskom Brodu i Splitu. Od 1947. znanstveni suradnik, a 1956-63. direktor u Institutu za oceanografiju i ribarstvo u Splitu. - Njegov znanstveno-istrazivački rad obuhvaća problematiku mikrobiologije mora, tada u Jugoslaviji nove oceanografske discipline. Istrazivao je rasprostranjenost bakterija, posebno u vodama srednjeg i južnog Jadrana (Glasnik biološke sekcije Hrvatskog prirodoslovnog društva, Serija II/B, 1955; Acta Adriatica, 196263). Bavio se traženjem metoda direktnog i indirektnog određivanja broja bakterija u jedinici volumena morske vode te metoda mjerenja primarne organske produkcije u Jadranu i ulozi bakterija u regeneraciji hranjivih soli, fostata (Acta adriatica 1956). Radove je objavljivao i u časopisima Hidrografski godišnjak (1958-59), Morsko ribarstvo ( 1958 -59), Priroda (1958-59) i dr.
Rođen je 26. srpnja 1904. u Starim Mikanovcima, 1922. završio je Gimnaziju u Vinkovcima, a 30. lipnja 1929. diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu hrvatski ili srpski jezik s jugoslavenskom književnošću i francuski jezik. Kao profesor radio je na brodskoj Gimnaziji od 22. veljače 1927. do 10. studenog 1941. kada je premješten na Gimnaziju u Otočac. U brodsku Gimnaziju se vraća sukladno Rješenju Oblasnog Naodnooslobodilačkog odbora za Slavoniju i Baranju Prosvjetni odjel br. 5361/909-1945. od 25. lipnja 1945. 29. kolovoza 1956. imenovan je za v.d. direktora Gimnazije što će biti 30. studenog 1956. Potom je nastavio raditi i dalje na Gimnaziji kao profesor i knjižničar do smrti 17. ožujka 1964. Na temelju dokumenata fonda Gimnazije zapisao Ivan Medved
MIRKO SELJAN
DJELA: Activitv of Bacteria in the Liberationi of Phosphate from the Sea Sediments in Bottom Water. Acta Adriatica. 8 (l956,) 4, str. 3-31.; Bakterije u moru. Split 1963.; Primary Organic Production. Distribution and Reproduction ot Bacteria in the Middle Adriatic Euphotic Zone. Acta Adriatica, 10 (1964) 9, str. 3-21. Preuzeto iz: Hrvatski biografski leksikon – sv. 2, LZ „Miroslav Krleža“, Zagreb, 1989., 768.
STOLJEĆE STOLJEĆE SLAVONSKOBRODSKE SLAVONSKOBRODSKE GIMNAZIJE GIMNAZIJE
Rođen je 1889. u Vrbovcu kotar Križevci. Kao profesor povijesti i zemljopisa bio je profesor Gimnazije u Požegi, odakle je naredbom Ministra nastave br. 94718 od 30. prosinca 1941. premješten na brodsku Gimnaziju. Kratko vrijeme je 1945. v.d. direktor požeške Gimnazije, a Rješenjem Ministarstva prosvjete (Personalni odjel) br. 18365. II. 1945. od 9. listopada 1945. postavljen je za direktora brodske Gimnazije na kojoj će funkciji ostati do 31. kolovoza 1948. kada će biti premješten u Zagreb za direktora Tehničke škole. Na temelju dokumenata fonda Gimnazije zapisao Ivan Medved
Na temelju nama dostupnih izvora možemo konstatirati da je prof. Josip Kraišćan bio profesor povijesti i njemačkog jezika. Prije dolaska u Brod radio je kao profesor Kraljevske gornjogradske gimnazije zagrebačke, potom je radio kao službenik u Odjelu bogoštovlja i nastave Kraljevske zemaljske vlade. Za privremenog upravitelja Privremene realne gimnazije u Brodu imenovan je 21. veljače 1918., potom je upravitelj Gimnazije, a od sjednice Nast. vijeća 2. rujna 1919. do razrješenja 30. siječnja 1925. potpisuje se kao ravnatelj. Otpisom od 16. veljače 1925. premješten je u Križevce, kasnije je radio i u Prosvjetnom inspektoratu osječke oblasti (17.-19. studenog 1929. inspicirao je brodsku Gimnaziju!). Za vrijeme kraćeg Kraišćanovog izbivanja izvan Broda, od polovine svibnja do 29. lipnja 1921. godine, mijenjao ga je privremeni upravitelj i profesor Stjepan Figurić. Josip Kraišćan je uspješno udario temelje brodskoj Gimnaziji i obavio njezinu tranziciju kroz praktički tri države: Austro-Ugarsku; Državu Slovenaca, Hrvata i Srba i Kraljevstvo (Kraljevinu) SHS. Na svečanom otvaranju Gimnazije 4. ožujka 1918. je između ostalog rekao: “(…) Srednja škola ima najpreću zadaću, da odgaja buduće suradnike narodnoj kulturi. Stoga će ova škola predavajući svojim učenicima ove elemente kulture i civilizacije mnogo paziti na to, da se intelektualna snaga učenika razvije tako, da svršivši naš zavod uzmognu u bilo kojoj grani kulture aktivno i korisno djelovati. Razvijajući umne sposobnosti učenika naša će škola mnogo paziti na to, da i etički, utječe na razvoj njihovog karaktera. I najveća inteligencija može biti na štetu društvu, ako je u radu ne vode viši ideali. Po moralnom uzgoju moći će naši učenici biti danas sutra ozbiljni i vrijedni radnici u svom zvanju i vršiti svoje dužnosti prema domovini Hrvatskoj(...)”. Na temelju dokumenata iz fonda Gimnazije i brodskog novinstva zapisao Ivan Medved
MATO JELIĆ IN MEMORIAM - 21.3. o. g. primio je naš kolektiv tužnu obavijest iz Rijeke da je dan prije tamo preminuo nakon duže bolesti, prof. Mato Jelić, bivši direktor ove škole. Odmah je sazvana izvanredna sjednica odbora naše sindikalne podružnice na kojoj je zaključeno da na sahranu preminulog profesora Jelića u ime kolektiva otputuje delegacija od sedam članova, na čelu sa sadašnjim direktorom prof. Petrićem. Delegacija je još istog dana otputovala u Rijeku da bi sljedećeg dana prisustvovala sahrani svog bivšeg uvaženog rukovodioca, položivši mu na grob vijenac. Prof. Jelić rođen je 21.3.1907. u Budvi. Srednju školu završio je u Dubrovniku. Diplomirao je na Visokoj pedagoskoj školi u Zagrebu i to grupu: talijanski jezik s književnošću te jugoslavensku književnost s hrvatskosrpskim jezikom. 1939. premješten je iz Građanske škole Novi Vinodolski na Građansku školu Slav. Brod. Od 1944. godine sudjeluje u NOR-u (12. proleterska brigada). Poslije demobilizacije radi na novoosnovanoj učiteljskoj školi u Brodu. 1.9.1948. postavljen je za direktora naše škole. Na toj dužnosti ostaje do 1.9.1956. godine kada je premješten na mjesto prosvjetnog savjetnika za srednje škole kotara Osijek. Na toj dužnosti ostaje do 1.8.1960. kada odlazi u Rijeku za šefa Odsjeka za za prosvjetu i kulturu kotara Rijeka. 1962. godine postavljen je za tajnika novoosnovane Visoke industrijsko-pedagoške škole, gdje ostaje do 1965. godine kada - nakon bolesti - odlazi u invalidsku penziju. Pokojni prof. Jelić bio je od 23.3.1946., pa sve do smrti član SK. Aktivno je sudjelovao u društveno-političkom radu. Tako je u Slav. Brodu bio predsjednik DTO “Partizan”, a sudjelovao je i u nizu drugih društvenih aktivnosti. U Osijeku je bio predsjednik Narod nog sveučilišta, potpredsjednik kazališnog savjeta, predsjednik upravnog odbora Zavoda za rehabilitaciju slijepih i predsjednik osnovne organizacije Socijalističkog saveza. Preuzeto iz: Izvještaj za školsku godinu 1969.-70., Gimnazija „Zlatko Šnajder“ u Slavonskom Brodu, Slavonski Brod, 1970., 11.
Državni Arhiv
U SLAVONSKOM BRODU www.dasb.hr
ANĐELKO BARBIĆ Rođen je 10. ožujka 1930. u Brodu na Savi gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Maturiravši 1950. godine upisao je Filozofski fakultet u Zagrebu na kojemu je studirao VIII. grupu nauka (za narodni jezik i književnost). Diplomirao je 24. lipnja 1955. Od godine 1956. do 1958. radio je kao profesor u slavonskobrodskoj Učiteljskoj skoli, a od 1958. do 1964. u Gimnaziji „Zlatko Šnajder“. Direktor Gimnazije je od 11. prosinca 1959. (Zapisnik sjednice NV.) do 30. rujna 1964. Učenici kojima je predavao pamte ga po stručnosti, predanosti svome poslu, originalnim - barbićevskim - predavanjima, humanosti i vedrini.
ZDRAVKO KRNIĆ Rođen je 28. kolovoza 1926. u Starom Slatiniku. Osnovnu školu je završio u Starom Slatiniku, a srednju u Slav. Brodu. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu je diplomirao IV. (historijsku) grupu nauka 1954. U brodskoj Gimnaziji radi od 17. prosinca 1954. kao profesor povijesti. Od 1. prosinca 1956. je direktor Gimnazije, pa do 14 listopada 1958. kada je predao funkciju direktora svojoj nasljednici prof. Olgi Miletić.
U jesen 1964. zaposlio se u Pedagoškoj akademiji gdje je od 1964. do 1972. predavao Književnost naroda Jugoslavije i Književnost za djecu i omladinu. Magistrirao je na Filozofofskom fakultetu u Zagrebu 1970. s temom Književno djelo Ivane Brlić-Mažuranić. Ukidanjem Pedagoške akademije, 13. srpnja 1972. prešao je na rad u Višu komercijalnu školu, koja je bila pravni sljednik Pedagoške akademije. Radeći kao knjižničar predavao je i Opće narodnu obranu. U 1972. godini bio je lektor na XXIII. Seminaru za strane slaviste u organizaciji zadarskog i novosadskog Filozofskog fakulteta. Kao vanjski suradnik do 1976. je predavao Dječju književnost na studijskim grupama Razredna nastava i Predškolski odgoj u Centru za redoviti studij Pedagoške akademije Osijek u Slavonskom Brodu. 8. studenog 1978. godine je na Filoz. fakultetu u Zagrebu doktorirao temom Književno-znanstveni i metodički pristupi književnom opusu Ivane Brlić Mažuranić, čime je stekao doktorat filozofsko-humanističkih znanosti iz područja književnosti. Godine 1982. Je, kao izvanredni profesor, predavao metodiku nastave književnosti na Pedagoškom fakultetu u Osijeku, a od 1. lipnja 1982. do tragične smrti 6. Listopada 1982. radi u Centru za povijest Slavonije i Baranje u Slavonskom Brodu na istraživanjima iz novije hrvatske povijesti. Sudionik je više znanstvenih skupova kao npr. na: Doprinos Slavonije hrvatskoj književnosti 1966., skupu posvećenom Ivani Brlić-Mažuranić 1968. u Zagrebu, skupu posvećenom Marijanu Lanosoviću 1982. u Slav. Brodu... Autor je više stručnih, znanstvenih i publicističkih radova objavljenih u znanstveno - stručnoj periodici i lokalnom tisku...
Još kao direktor Gimnazije radio je na osnivanju Historijskog arhiva u Slavonskom Brodu (osnovan 16. ožujka 1959.), Muzeja radničkog i NOP-a Slavonije i Baranje u Slavonskom Brodu (osnovan 20. ožujka 1961.) i Centra za izučavanje radničkog i NOP-a za Slavoniju - kasnije mijenja naziv u Historijski institut Slavonije, pa u Centar za društvena istraživanja Slavonije i Baranje i napokon u Centar za povijest Slavonije i Baranje (osnovan 20. ožujka 1961.).
Za studente Ped. akademije u Osijeku napisao je skriptu Dječja književnost. Aktivan je bio i u društveno-političkim, kulturnim, humanitarnim i stručnim udruženjima. Tragično je poginuo 6. listopada 1988. u prometnoj nezgodi u Kosovcu kod Okučana (zajedno s njime i jos jedan bivši brodski gimnazijalac Krešimir Šimić, rođen 1950., maturirao 1969. ...).
30. lipnja 1959. prelazi u novosnovani Historijski arhiv gdje je imenovan za direktora, a od 18. prosinca 1961. je rješenjem NOK-a Slav. Brod postavljen za direktora Centra odnosno Historijskog instituta u Slav. Brodu. Godine 1973. je razriješen s ove funkcije.
NIKOLA PETRIĆ
1967. godine je na Pravnom fakultetu u Zagrebu magistrirao na temu “Narodnooslobodilački pokret i razvoj narodne vlasti u Slavoniji do I. zasjedanja AVNOJ-u”, a na Filozofskom fakultetu u Sarajevu je doktorirao iz Povijesti njemačke nacionalne manjine. O Krniću je Mile Konjević pisao između ostalog: “Tako se može zakjučiti da je Krnić imao značajan udio u osnivanju, organizaciji, orijentaciji, i djelatnosti Instituta u prvim godinama njegova razvoja. Povukao se, međutim (1972.-OP. I.M.), kad je Institut došao u kriznu situaciju kako zbog ponašanja nekih općina tako i zbog neriješenog statusnog i drugih pitanja.” Umro je u Zagrebu 14. srpnja 1995. Prema dokumentaciji iz fondova Gimnazije, DASB-a i CPSB-a zapisao Ivan Medved
Zapisao Ivan Medved na temelju Barbićeve autobiografije i dokumenata fonda Centra za povijest Slavonije i Baranje pohranjenog u DASB-u
Rođen je 5. travnja 1923. u Brodu na Savi gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu je diplomirao 1952. jugoslavenske književnosti i hrvatski jezik. Potom je godinu dana radio u Gimnaziji u Titovoj Korenici, a od 1953. radi u brodskoj gimnaziji kao profesor hrvatsko-srpskog jezika. Iste godine je na Gimnaziji osnovao Ferijalni savez, a pokrenuo je i osnivanje omladinskog ljetovališta pod okriljem Ferijalnog saveza na Korčuli. Inicirao je osnivanje Poljoprivredne škole u Slav. Brodu 1959. godine i bio njezin prvi direktor i glavni nositelj izgradnje zgrade za ovu školu. Rješenjem SO Slavonski Brod od 18. rujna 1964. postavljen je za direktora Gimnazije s 1. rujna iste godine. Mora se priznati da je Petrić bio i jedan od glavnih inicijatora gradnje nove zgrade Gimnazije. Inicirao je ponovno tiskanje godišnjih gimnazijskih izvještaja, a veliki doprinos je dao i u obilježavanju 50. godišnjice Gimnazije. Na drugoj sjednici Savjeta Gimnazije “Zlatko Šnajder”, s nadnevkom od 3. veljače 1973., na osnovu vlastitog zahtjeva (Sic! –I.M.) razriješen je od funkcije položaja direktora Gimnazije sa danom 10. veljače 1973. Nakon toga mu je ponuđeno radno mjesto knjižničara ove škole što je Petrić očekivano odbio (o tome stanovitom kadrovskom “loptanju” s Petrićem na relaciji Općinski komitet SKH Slav. Brod - Gimnazija u vrijeme kada je samoupravni socijalizam na vrhuncu -Sic! I.M.- postoje zanimljivi dokumenti u fondu Gimnazije). Pomalo razočaranom položajem, poštom mu je 23. ožujka 1974. poslano Rješenje o prestanku radnog odnosa, Sporazum o raskidu radnog odnosa, radna knjižica i u dosjeu niz dokumenata...). Osnovao je potom veliku knjižaru Gustav Krklec u prostoru današnje VABE. Umirovljen je 1983. Uz sve to bio je i predsjednik Društvenog fonda za školstvo, u jednom mandatu i član Kulturno-prosvjetnog vijeća hrvatskog Sabora, potpredsjednik Kotara Brod. Dobitnik je Jubilarne plakete Ferijalnog saveza Hrvatske 1987. za „nesebičan doprinos izvršavanju programskih zadataka i višegodisnji angažman u afirmaciji programa ferijalne organizacije“, a 2003. je povodom 50. godišnjice dobio Plaketu za „izuzetan doprinos u razvitku Hrvatskog ferijalnog i hostelskog saveza i turizma mladih u Republici Hrvatskoj“. Prema dokumentima iz fondova Gimnazije, Poljoprivredne škole i Skupštine općine zapisao Ivan Medved
OLGA MILETIĆ (rođena JERKIĆ) Rođena je 6. kolovoza 1912. u Trstu. Nakon II. svj. rata otac joj je emigrirao s obitelji u novostvorenu Jugoslaviju. Žive jedno vrijeme u Osijeku gdje je Olga Jerkić završila osnovnu školu, a 1923. otac joj je premješten u Brod na Savi (zajedno s njime u Brod je preselila i obitelj). U Brodu je polazila gimnaziju od 1923. koju je završila 1931. godine. Potom je na Filozofskom fakultetu u Ljubljani diplomirala povijest i zemljopis 1936. godine. 30. travnja 1939. honorarno se zapošljava na tadašnjoj Građanskoj školi u Brodu, a 18. rujna 1940. godine primljena je na brodsku Gimnaziju na kojoj je radila do 24. listopada 1965. Godine 1940. se udala za nastavnika Miletić Matu. Na sjednici Nastavničkog vijeća 30. kolovoza 1958. izabrana je za v. d. direktora Gimnazije, a na sjednici NV. 14. listopada 1958. i stvarno je preuzela ovu funkciju koju je obavljala do sjednice NV. 11. prosinca 1959. kada ju zamjenjuje novopostavljeni direktor Anđelko Barbić (sama ističe da je „smijenjena na vlastitu molbu“). 3. rujna 1960. postavljena je za stalnog suradnika Zavoda za školstvo NO kotara Slavonski Brod za predmete povijest i zemljopis. 1964. primljena je na Pedagošku akademiju u Slavonskom Brodu kao honorarni predavač metodike historije, a od 1. listopada 1965. zaključkom Savjeta Pedagoške akademije imenovana je redovnim profesorom historije i sociologije. Pedagoška akademija u Slav. Brodu je 13. srpnja 1972. godine transformirana u Višu komercijalnu školu u kojoj će predavati ekonomsku geografiju do umirovljenja 1. listopada 1974. Generacije brodskih gimnazijalaca profesoricu pamti po profesionalnosti, velikodušnosti i praćenju svojih učenika i nakon njihovog maturiranja.
BRANKO BAŠLIN Rođen je 17. studenog 1920. u Slapnu kod Karlovca. U Karlovcu je završio gimnaziju, a na Filozofskom fakultetu u Beogradu je 1950. diplomirao historiju umjetnosti i historiju. Predavao je likovni odgoj na Učiteljskoj školi „Franjo Marinić“ - kasnije Pedagoškoj akademiji „Franjo Marinić“. Rješenjem Savjeta Gimnazije pedagoškog smjera „Franjo Marinić“ u Slav. Brodu broj 290/65. s nadnevkom od 2. lipnja 1965. postavljen je za direktora ove škole na kojoj će funkciji ostati do pripojenja ove gimnazije Gimnaziji „Zlatko Šnajder“ 1. listopada 1970., a potom je imenovan pomoćnikom direktora Gimnazije „Zlatko Šnajder“. Na drugoj sjednici Savjeta Gimnazije „Zlatko Šnajder“ s nadnevkom od 3. veljače 1973. imenovan je vršiteljem dužnosti direktora koju je i preuzeo s 10. veljače 1973. Na toj funkciji će ostati do 23. svibnja 1973., a potom će do odlaska u invalidsku mirovinu 31. srpnja 1975. raditi kao pomoćnik direktora na Gimnaziji. Prema dokumentima fondova obaju Gimnazija zapisao Ivan Medved
ZLATKO ŠPOLJARIĆ Rođen je u Slavonskom Brodu 26. lipnja 1934. u Slavonskom Brodu gdje je završio osnovnu školu i Gimnaziju “Zlatko Šnajder”. 1959. je diplomirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu filozofiju i jugoslavensku književnost. Nakon odsluženja vojnog roka uposlio se je na Gimnaziji “Zlatko Šnajder”predavajući političko i društveno uređenje Jugoslavije i hrvatsko-srpski jezik, a zatim i filozofiju i osnove političke ekonomije. 31. siječnja 1973. sporazumno prekida radni odnos radi odlaska na novu dužnost, a od 23. svibnja 1973. je direktor Gimnazije na kojoj će funkciji ostati do 31. prosinca 1977., a potom od 1. siječnja do 1. rujna 1978. je direktor Srednjoškolskog centra “Zlatko Šnajder”, kada je razriješen s ove dužnosti. U vrijeme njegovog direktorovanja sagrađena je nova zgrada Gimnazije u Pilarevoj, opremljena škola suvremenom školskom opremom, i definitivno prestala borba s osnovnim problemom brodske Gimnazije, a to je prostor. Bio je društveno politički aktivan u DPO-ima , kao npr: predsjednik Općinskog odbora Sindikata društvenih djelatnosti, potpredsjednik Općinskog sindikalnog vijeća... Prema dokumentima Gimnazije zapisao Ivan Medved
Od Prezidiuma Narodne skupštine FNRJ 14. srpnja 1950 dobila je „Medalju rada“, Općinski odbor SSRN-a 21. travnja 1965. joj je dodijelio „Spomen plaketu“, 28. listopada 1975. ju je Republički sekretarijat za prosvjetu, kulturu i fizičku kulturu, na prijedlog Upravnog odbora republičkog fonda „Ivan Filipović“, nagradio „Nagradom Ivana Filipovića“ za unapređenje pedagoške teorije i prakse, a 28. prosinca 1982. joj je Sveučilište u Osijeku za dugogodišnji doprinos na razvitku znanstveno-nastavne djelatnosti uručilo „Plaketu sveučilišta“. Goran Zavor
Olga Miletić preminula je 6. prosinca 2014. godine u Slavonskom Brodu, u 103. godini života. Na temelju autobiografije, koja se čuva u njezinom osobnom fondu u DASB-u i Zapisnika Sjednica gimnazijskog Nastavnog vijeća, zapisao Ivan Medved
Rješenje o prvom imenovanju Damjana Džakule za ravnatelja Službeni vjesnik općine Slavonski Brod, 25. veljače 1991., 37.
STOLJEĆE SLAVONSKOBRODSKE GIMNAZIJE
Zlatko Markovinović
Preuzeto iz : Tomislav Krpan, Brodski panoptikum III., Slavonski Brod 2003., 5.
Državni Arhiv
U SLAVONSKOM BRODU www.dasb.hr
PROFESORI GIMNAZIJE... PRILOZI ZA NJIHOVU POVIJEST Nedvojbeno profesori svake škole, pa tako i brodske Gimnazije, su glavni nositelji realiziranja nastavnih programa, istodobno i poticatelji svojim učenicima u njihovom prepoznavanju vrijednosti koje bi mogle i njima biti mogući smjerokazi u izboru njihovih studija, odnosno zvanja. U svakom vremenu je manje-više bilo teško biti profesor jer je često bio u raznim „vatrama“ komunicirajući s učenicima, kolegama, ravnateljom, opće društvenim prilikama... Pamte se strogi profesori, hrabri i dosljedni svojim stavovima, koštalo ih to gubitka radnog mjesta, pa i života ako treba... Pamte se i oni koji su bili „blagi“, a efekat takvih su budući studenti itekako osjetili tijekom svoga studiranja... Brodska Gimnazija nije startala s kompletnim profesorskim zborom. Uz direktora Josipa Kraišćana i profesore Stjepana Figurića, Josipa Pavelića, dr. Matiju Lopca, Većeslava Henneberga i Dominka Šarćevića predavalo je i nekoliko nastavnika prijašnje građanske škole: Pero Bogdešić, Stjepan Noršić, Ljubica Blagojević-Bobinac i Stjepan Tomić - učitelji zemaljskih viših pučkih škola. Prema Popisu profesora od šk. god. 1917.-18. do 1967.-68. (Popis je objavljen u Jubilarnom izvještaju povodom 50. godišnjice tiskanom 1969. godine) u brodskoj Gimnaziji je radilo 289 profesora/ica, a 20. veljače 2008. ih je bilo uposleno s knjižničarkom 75.
Izvještaj za škol. godinu 1970./71., 17
Sjećanje na jednog dobroga profesora fizike (Preuzeto iz: Izvještaj za šk. god. 1938./39. Državne realne gimnazije, Slav. Brod, 1939., 2-3)
Ravnateljev popis gimnazijskih službenika s izbornim pravom 1922. (HR-DASB-6, GPSB, inv. br. 67/56)
Opće društvene prilike su se direktno odražavale na fluktuaciju profesora, osobito u vrijeme Pašić-Pribičevićeve vlade kada je nekoliko brodskih profesora Hrvata napustilo Gimnaziju, a zamijenili su ih ruski emigranti, a dolazak Laze Ćelapa za direktora 1925. definitivno je usmjeravao školu prema integralnom jugoslavenstvu... Poznata je i sudbina Josipa Berkovića, Josipa Godlara, Antuna Živkovića(?), Slave Sutarić (?), Marije Rus (?)... Neki su od njih i sami završili brodsku Gimnaziju: Slava Sutarić, Hijacinta Schweiger, Mirko Pleša, Franjo Pokaz, Antun Živković, Josip Berković, Olga Jerkić-Miletić, Antonija Kopunović, Desanka Teodorović, Ivan Alinjak, Nikola Petrić, Anđelko Barbić, Krunoslava Milušić-Poštenjak, Mijo Cicvarić, Nada Čeović, Franjo Gruić, Krunoslav Kern, Štefica Tiljak, Slavica Mahovne, Marijana Kolundžić, Branimir Petračić, Drago Danilović, Zlatko Špoljarić, pedagoginja Mirta Benović, Zlatko Šporer i toliki drugi. Generacije učenika se sjećaju prof. matematike M. Pleše „maršala“ (Drugog u državi!) kako je on govorio, ili prof. S. Modrijana koji je između ostalog rekao kako je Zinka Kunc Milanov bila dama „koja je znala reći ne“, E. Matkovića koji je kriomice odlazio na misu kod otaca franjevaca u „Veliku“ crkvu, V. Obranovića i njegovih susreta s „brodskim kumicama“ na brodskoj tržnici... Zaključimo u stilu gimnazijske himne: VIVANT PROFESSORES!! Oni umrli u našem pamćenju, a živući u dobrom zdravlju zdravog duha!!!
Profesori na jednom prigodnom skupu 60-ih godina 20. st. I. red-sjede s lijeva nadesno: Z. Špoljarić, V. Obranović, E. Matković, F. Šporer; II. red-stoje: D. Teodorović-Nikolić, ?, N. Mataić, J. Geras, K. Milušić-Poštenjak, ?, ?, F. Kožul, N. Petrić, P. Stašić, ?, B. Petračić, ?. (Fototeka Gimnazije „Matija Mesić“)
Nastavnički zbor Državne realne gimnazije u Brodu na Savi šk. god. 1942./43. red slijeva nadesno: Graholski K, Cviić V., Breberina, Čonkić, Branković, Kopunović, Miletić, Vinković E., Lukić; red: Čuk, Koydl, Orlić, Cviić M., Schweiger, Baričić, Uzelac, Pokaz; red: Pleša, Pajtler, Graholski V., Obranović, dr. Klas, Kerečin, Baretić, Fulgosi,; red: Ivčić, Podtoptany, Vac, upravitelj dr. Gunčević, dr. Rubić, Avilova, Česlar (Fotografija i popis preuzeti iz knjige T. Krpan, Brodski panoptikum II, Vinkovci, 1997., 620 i 918)
Rizah Štetić (prof. crtanja na Gimnaziji šk. god. 1938./39.-1940./41.) s učenicima Gimnazije 1938. (Preuzeto: Zvonimir Toldi, 101 brodska priča, MBP, Slavonski Brod, 2002., 210)
STOLJEĆE SLAVONSKOBRODSKE GIMNAZIJE
Na sjednici Nastavničkog vijeća u vrijeme direktorovanja prof. A. Barbića. Slijeva na desno: Z. Bujišić, ?, Z. Ribić, ?, direktor A. Barbić, K. Milušić Poštenjak, M. Krnić, J. Geras, V. Obranović, S. Ševculjak i F. Gruić (Fototeka Gimnazije „Matija Mesić“)
U dokolici: K. Milušić-Poštenjak i P. Stašić (Fototeka Gimnazije „Matija Mesić“)
Državni Arhiv
U SLAVONSKOM BRODU www.dasb.hr
NASTAVNIČKI KADAR Popis profesora Gimnazije „Matija Mesić“ objavljen na gimnazijskoj web stranici 20. veljače 2008. godine Red. broj
PREZIME I IME
ZANIMANJE
1.
Andrić Monika
prof. matematike i fizike
2.
Arambašić Sanja
prof. engleskog i njemačkog jezika
3.
Babić Manda
prof. biologije
4.
Balukčić Miro
prof. informatike
5.
Benić Tomislava
prof. biologije i kemije
6.
Berbić-Kolar Emina
prof. hrvatskog jezika
7.
Bitunjac Antun
prof. TZK
8.
Blažić Nataša
prof. engleskog jezika
9.
Brainović Dragana
prof. engleskog i njemačkog jezika
10. Colić Josip
prof. geografije
11. Crnjac Anita
prof. njemačkog jezika
12. Crnković-Nosić Vesna
prof. hrvatskog jezika
13. Čavić Ljiljana
prof. njemačkog jezika
14. Čmelješević Alen
prof. TZK
15. Čorni Lidija
prof. njemačkog i engleskog jezika
16. Dabčević Marija
prof. hrvatskog jezika
17. Danilović Drago
prof. matematike
18. Delić Zdenka
prof. povijesti
19. Fontana Vera
prof. sociologije i politike i gospodarstva
20. Gačić Mato
prof. fizike
21. Gajger Tatjana
prof. engleskog i njemačkog jezika
22. Gojković Marina
prof. fizike
23. Ivandić Željko
prof. TZK
24. Jakovljević Jelena
prof. povijesti i likovne umjetnosti
25. Jukić Gordana
prof. glazbene umjetnosti
26. Katušić Tihomir
prof. povijesne i likovne umjetnosti
27. Kirijovska Ljubica
prof. matematike
28. Koprivčević Aleksandra
prof. povijesti
29. Kozina Zlatko
prof. likovne umjetnosti
30. Križanović Ivan
prof. hrvatskog jezika
31. Krstičević Siniša
vjeroučitelj
32. Kruljac Zdenka
prof. matematike
33. Kulaš Sanja
prof. hrvatskog jezika
34. Kuna Josip
prof. biologije i kemije
35. Kuprešak Danica
prof. matematike
36. Lalić Ivan
prof. fizike
37. Lipovac Mira
prof. matematike
38. Marciklić Katarina
prof. geografije
39. Markovinović Zlatko
prof. informatike
40. Matković Ana
prof. engleskog jezika
41. Matić-Hess Darija
prof. kemije
42. Matijević Maja
prof. njemačkog jezika
43. Matuško Nikola
prof. matematike
44. Mikić Biljana
prof. hrvatskog i engleskog jezika
45. Milinović Verica
prof. engleskog jezika
46. Miščančuk Emira
prof. etike i politike i gospodarstva
47. Parlov Željko
prof. engleskog i njemačkog jezika
48. Pecić Branka
prof. hrvatskog jezika
49. Poljak Anka
prof. hrvatskog jezika i filozofije
50. Popović Višnja
prof. engleskog jezika
51. Prcela Martin
prof. latinskog jezika
52. Rac Vesna
prof. glazbene umjetnosti
53. Radošević Ljiljana
vjeroučitelj
54. Radovanović Marija
prof. matematike i fizike
55. Raguž Stjepana
prof. kemije
56. Raguž Zlatko
prof. biologije
57. Rukavina Nada
prof. kemije
58. Rukavina Nina
prof. engleskog i njemačkog jezika
59. Sabljak Ivana
prof. psihologije
60. Sertić Andrea
prof. engleskog i njemačkog jezika
61. Sljepčević Jozefina
prof. biologije
Profesori A. Barbić i E. Matković s kolegama učenicima u gimnazijskoj knjižnici 60-tih godina XX. st. (Fototeka Gimnazija „Matija Mesić“)
Proslava Dana škole 5. ožujka 1973. (Fototeka Gimnazije „Matija Mesić“)
Profesorski zbor Gimnazije „Zlatko Snajder“ prigodom obilježavanja 50. godišnjice Gimnazije; I. red (sjede) - s lijeva na desno: Katica Matić rođ. Stojanac, Krunka Milušić-Poštenjak, Radmila Šporer, Nada Mataić, Nikola Petrić- direktor, Štefica Tiljak, Desanka Teodorovic, ?, ?,; II. red: Predrag Stašić, Eugen Matković, Franjo Šporer, Ankica Leko, Mira Krnić, Josipa Geras, Nada Čeović, ?, Vaso Obranović, Ferdo Kožul; III. red: Stjepan Lončarević, Zoran Bujišić, Petar Kekez, Branimir Petračić, ?, Zlatko Špoljarić, Dino Knežević. Stjepan Ševculjak. (Fototeka Gimnazije „Matija Mesić“)
Nastavničko vijeće u škol. godini 1997./98. (Fototeka Gimnazije „Matija Mesić)
62. Stopa-Matanović Zdenka prof. geografije 63. Šebalj Kornelija
prof. engleskog jezika
64 Šebalj Zavor Mihaela
prof. hrvatskog jezika
65. Šef Dubravko
prof. glazbene umjetnosti
66. Trgovčević Viktorija
prof. geografije
67. Ulični Zrinko
prof. psihologije i filozofije
68. Viduč Antonija
prof. hrvatskog jezika
69. Vlasac Željko
prof. TZK
70. Zavor Goran
prof. povijesti
71. Zekušić Danijela
prof. povijesti
72. Zubak Ivona
prof. njemačkog jezika
73. Džakula Damjan
ravnatelj
74. Benović Mirta
pedagog
75. Blažević Sandra
knjižničar
STOLJEĆE SLAVONSKOBRODSKE GIMNAZIJE
Nastavničko vijeće u škol. godni 2007./08. (Fototeka Gimnazije „Matija Mesić“)
Državni Arhiv
U SLAVONSKOM BRODU www.dasb.hr
SJEĆANJE NA STIPU BALAIĆA U životu svake škole jedan od bitnih kotačića su i dobri podvornici. Posebno je zanimljiv i pomalo legendaran jedan iz brodske Gimnazije kojega se sjećaju generacije i generacije učenika/ica i profesora/ica. To je Stipo Balaić. Nasreću u njegovom dosjeu, koji je pohranjen u fondu Gimnazije, postoji dosta podataka, dio kojih i izlažemo na ovoj izložbi… Sječajući se gimnazijskih podvornika,T. Krpan piše: „(…) Glavni podvornik u Gimnaziji u međuratnom razdoblju, bio je Mato Nunković, nesmiljen prema đacima, pogotovo onima divlje naravi koji su školski hodnik smatrali trkaćom stazom. Za sve je u pričuvi bio Matin trskovac koji je nesmiljeno pogađao gole noge trkača. Za razliku, ‘čika Stipo’ bio je sušta suprotnost Mati – i bio je voljen (…)“. Ovo podsjećanje na Stipu Balaića neka nas podsjeti i na tolike druge podvornike/ice koji su radili u brodskoj Gimnaziji… Svi ovi dokumenti i izresci iz novina čuvaju se u našem Arhivu u fondu Gimnazije. (HR-DASB-94, inv. br. 334, podserija Personalna dokumentacija 1941.-1974.)
STOLJEĆE SLAVONSKOBRODSKE GIMNAZIJE
Državni Arhiv
U SLAVONSKOM BRODU www.dasb.hr
OBILJEŽAVANJE PRIGODNIH GODIŠNJICA Brodska Gimnazija je prigodno obilježavala svoje jubilarne godišnjice. Izdvajamo 25., 50., 70., 80., 90., 95. i 100. godišnjicu koje su svečano obilježene prigodnim programima, a izvore o tome nalazimo u raznim oblicima i na raznim mjestima.
Predsjednik Savjeta prof. Teodorović-Nikolić Desanka obavještava članove da proslava 50-godišnjice ove škole počinje sa 4.3.1967. i da će trajati cijelu godinu tj. do 4.3.1968. Prema podacima s kojima škola raspolaže (Ljetopis zavoda) Naredbom kr.hrv.-slav. dalm. zemaljske vlade, odjela za bogoštovlje i nastavu od 21.2.1918. broj 4555 određeno je da se u Brodu ukine V i VI razred Više pučke škole i da se istodobno privremeno otvori I i II razred realne gimnazije „tipa zagrebačkoga“. Redovna nastava započela je prema tome 4. marta 1918. godine, pa uz činjenicu da je i Zlatko Šnajder rodjen 4.3., Radna zajednica je uzela 4.3. kao Dan škole, a 4.3.1968. god. bi bila i centralna proslava. Nakon kraće diskusije donesen je jednoglasno slijedeći zaključak: Dan škole od 1967. godine slavit će se svake godine 4. marta. Najava proslave 50-godišnjice Gimnazije i odluka o datumu Dana škole koji će se od 1967. slaviti 4. ožujka – izvod iz Zapisnika sjednice savjeta škole od 14.3.1967. (HR DASB 94, Gimnazija „Matija Mesić“, inv. br. 326)
Preuzeto iz: „Jubilarno izvješće Državne realne gimnazije u Brodu na Savi MCMXVIII-MCMXLIII (str. 45-47 i 51)
Brodski list, 8. ožujka 1968.
Brodski list, 8. ožujka 1968.
STOLJEĆE SLAVONSKOBRODSKE GIMNAZIJE
HR DASB 348, Zbirka plakata, letaka i sitnog tiska
Brodski list, 1. ožujka 1968.
Državni Arhiv
U SLAVONSKOM BRODU www.dasb.hr
HR-DASB-348, Zbirka plakata, letaka i sitnog tiska, inv. br. 242
STOLJEĆE STOLJEĆE SLAVONSKOBRODSKE SLAVONSKOBRODSKE GIMNAZIJE GIMNAZIJE
Državni Arhiv
U SLAVONSKOM BRODU www.dasb.hr
HR DASB 348, Zbirka plakata, letaka i sitnog tiska
Preuzeto iz Kataloga tiskanog uz ovu prigodnu izložbu
STOLJEĆE SLAVONSKOBRODSKE GIMNAZIJE
Pismohrana DASB-a
Direktorica CUO „Zlatko Šnajder“ Barbara Vuletić govori o povijesti škole na svečanoj akademiji u dvorani „Đuro Salaj“ povodom 70. godišnjice (Fototeka Gimnazije „Matija Mesić“)
News Slavonski Brod, 3. ožujka 2008.
Državni Arhiv
U SLAVONSKOM BRODU www.dasb.hr
OTVORENI DAN GIMNAZIJE (21.02.2008.)
Razne radionice na Otvorenom danu Gimnazije (21. veljače 2008.), prigodom obilježavanja 90. obljetnice osnutka Gimnazije (Pismohrana DASB-a)
STOLJEĆE SLAVONSKOBRODSKE GIMNAZIJE
Državni Arhiv
U SLAVONSKOM BRODU www.dasb.hr
Gimnazija „Matija Mesić“ nastavnički kadar 2013. godine
Svečana akademija Gimnazije „Matija Mesić“ 25.02.2013.
‘’Slavonijo dok ti ime traje’’ - narodni običaji brodskog Posavlja
Predstavljanje školskog lista „Otrovno pero“ Gimnazije „Matija Mesić“ Fototeka Gimnazije „Matija Mesić”
STOLJEĆE SLAVONSKOBRODSKE GIMNAZIJE
Državni Arhiv
U SLAVONSKOM BRODU www.dasb.hr
CRTICE O OSTALIM MANIFESTACIJAMA, DOKOLICE UČENIKA Gimnazijska mladež je zajedno sa svojim profesorima prigodno obilježavala značajne datume Kraljevine Jugoslavije: 29. listopad - Dan proglašenja oslobođenja, 1. decembar - Dan ujedinjenja, 17. decembra svečano „blagodarenje“ povodom rođendana Njegovog Veličanstva Kralja Aleksandra I.- a od 1934. 9. oktobar - pomen u crkvama te komemoracija u školi za „Blaženopočivšeg Kralja“, 27. januar - Sveti Sava - prosvjetitelj, 4. veljače - uspomena na J.J. Strossmayera, od 30. travnja 1921. - godišnjice mučeničke smrti Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana, Starčevićev dan - 28. veljače, Florijanovo, Tijelovo, a neizostavno su slavljene i pobjede „srpskog oružja“ u I. svj. ratu... Ponešto se promijenilo toga za vrijeme Banovine Hrvatske, a u vrijeme Nezavisne države Hrvatske prigodno se obilježavalo između ostalog: 10. travnja - godišnjice NDH, 13. lipnja - Pavelićev imendan, Papin dan - 14. ožujka, 5. prosinca - sjećanje na zbivanja u Zagrebu 5.12.1918., svečane akademije u počast Matiji Gubcu i Milanu Šuflayu..., a i veći dio ostalih značajnih datuma iz hrvatske povijesti slično kao i bivšoj državi se također obilježavao... Stvaranjem nove države DFJ-FNRJ-SFRJ uvode se neke nove akademije, slave neki novi datumi: 29.11. Dan Republike, 8.3. - Dan žena, 21. travnja Dan oslobođenja Broda, 1.5. - Prvi maj, 9.5.- Dan pobjede, 4.7.- Dan borca, 27.7. -Dan ustanka u Hrvatskoj, 25.5. Dan mladosti (Titov rođendan), 22.12. -Dan JNA, 28.12.-Dan SKOJ-a, slavne pobjede partizanske vojske, trčala se Titova štafeta, organizirali sletovi na stadionu BSK-a...
Poglavito se prvih godina nakon rata osjeća u svemu efekat djelovanja AGITPROP-a Kom. partije u čemu prednjače „klasno osviješteni“ omladinci i omladinke kao pokretači i nositelji raznih programa... U svim državama kroz koje je prolazila Gimnazija održavali su se i prigodni koncerti, dramske priredbe, jedno vrijeme i maturalne zabave i tomu slično, a pojedini gimnazijalci su sa svojim bendovima bili „glazbena logistika“ istih, kao npr. Zlatko Stjepanić-Fifi, Dražen Prokopec-Pepa, Zvonko Krušac-Zvrko, Velimir Ručević-Pat i Vojo Biga koji su 30-tih godina XX. st. osnovali Fiffi jazz bend ..., a svirali su i u Kasinu na „javnim produkcijama gimnazije, kako se to tada reklo za završne školske priredbe na koncu godine“. Na II. sjednici Savjeta škole Gimnazije „Zlatko Šnajder“ 14. ožujka 1967. raspravljalo se i o Danu škole. Između ostalog je rečeno: „Redovna nastava započela je prema tome 4. marta 1918., pa uz činjenicu daje i Zlatko Šnajder rođen 4. 3., Radna zajednica je uzela 4.3. kao Dan škole... Nakon kraće diskusije donesen je jednoglasno slijedeći zaključak: Dan škole od 1967. slavit će se svake godine 4. marta“. To će tako i biti svake godine, uključujući i period Srednjoškolskog centra odnosno CUO „ Zlatko Šnajder“ do stvaranja Republike Hrvatske i osnivanja Gimnazije „Matija Mesić“. Današnja Gimnazija „Matija Mesić“ redovito obilježava svoj Dan 21. veljače, a maturanti svojim svibanjskim norijadama se formalno opraštaju s Gimnazijom, a stvarno polaganjem ispita zrelosti…
Izvještaj za školsku godinu 1945./1946., 28-29
Izvještaj za školsku godinu 1947./1948., 19-21
Brodske novine, 16. siječnja 1924. Pismohrana Gimnazije „Matija Mesić“
Zanatska izložba u Drž. realnoj gimnaziji – ljeto 1934. Preuzeto iz: Katalog – almanak Zanatske izložbe u Slavonskom Brodu od 29.7. do 5.8.1934., Slav. Brod 1934., 1
„Fiffijevci“: Fiffi Stjepanić, Pat Ručević, Zvrka Kušac, Vojo Biga - školski kolega i Prokopec Pepa, na obali Save u malom parku pred magistratom i kućama Malerovom, Grinesovom i Bošnjakovom, godine 1940. Preuzeto iz: Zvonimir Toldi, 101 brodska priča, MBP, Slavonski Brod 2002., 108-109
Slet 16.6.1972. na kome sudjeluju i gimnazijalci
Svečana akademija povodom otvaranja nove zgrade Gimnazije u Spomen domu „Đuro Salaj“, 13.9.1974.
STOLJEĆE SLAVONSKOBRODSKE GIMNAZIJE
Polaganje vijenca pred bistom Zlatka Šnajdera, 5.3.1973.
Dan škole 1974.
Proslava Dana škole, 6.3.1987. Fototeka Gimnazije “Matija Mesić”
Državni Arhiv
U SLAVONSKOM BRODU www.dasb.hr
SVEČANA AKADEMIJA BRODSKE GIMNAZIJE U POVODU 100. GODIŠNJICE OSNUTKA
Svečana akademija Gimnazije „Matija Mesić“ u prostoru Glazbene škole Slavonski Brod, 23.02.2018. godine (Fototeka Sbplus.hr)
Deplijan izložbe „Graditeljska baština Gimnazije nekad i sad“ (Fototeka Gimnazije „Matija Mesić“)
STOLJEĆE SLAVONSKOBRODSKE GIMNAZIJE
„Posavska Hrvatska“, br. 9 (1231), 02.03.2018. g.
Državni Arhiv
U SLAVONSKOM BRODU www.dasb.hr
KAŽNJAVANJE UČENIKA Nijedna škola nije pošteđena problema glede nediscipline učenika, pa tako i brodska Gimnazija. O nedisciplini se raspravljalo na sjednicama Nastavničkog zbora (vijeća), a nedisciplina učenika je sankcionirana izricanjem kazni nediscipliniranim učenicima. Prvo kažnjavanje učenika je učinjeno na sjednici Nastav. zbora (vijeća) 31. svibnja 1918. kada su četiri učenika kažnjena s četiri, a jedan s osam sati zatvora radi „nemara, smetanja obuke i nemarna polaska službe Božje“... Osim ove neobične kazne postojale su s sljedeće kazne: uvjetno isključenje iz škole, ukor razrednog starješine, ukor učiteljskog (nastavničkog) zbora uz/bez prijetnju isključenja, ukor ravnatelja, a najrigoroznija je bila isključenje iz škole na određeno vrijeme ili posve, a u nekim slučajevima „izgnanjem iz svih srednjih i stručnih škola u Kraljevini“ ... lzdvajamo dva drastična slučaja kažnjavanja učenika u povijesti Gimnazije: -prvi koji se dogodio 5. prosinca 1940. kada su na „vanrednoj“ sjednici Nast. vijeća sukladno Rješenju Banske vlasti ban. Hrvatske br. Pov. 1835-11 1940. i nakon debate, odnosno po čl. 43. točci 2. Zakona o srednjim školama učenici VII.a kažnjeni kolektivno isključenjem iz Gimnazije na jednu godinu, osim učenika Pustaj, Matanović i Terzić (bili tih dana štrajka bolesni), kao i učenici VIII.b - osim učenica Franke Olge, Džaja Vere, Svete Vjere i Kaltenbrunner Ljerke „jer su se desolidizirale od svojih drugova u štrajku“ (taj štrajk učenika ovih razreda je izbio 18.11.1940. u režiji gimnazijske skojevske organizacije i uz „blagoslov“ Okružnog komiteta SKOJ-a, njime se htjelo „smekšati Gunčevićev teror“...- po mišljenju jugohistoričara izvor kojima su bila uglavnom sjećanja nekih štrajkaša ...);
Statistički iskaz brojnog stanja učenika VII.b i VIII.a razreda na početku i na kraju šk. godine 1940./41. (HR-DASB-94, Gimnazija „Matija Mesić“, inv. br. 71)
- drugi slučaj se dogodio u ožujku 1956. kada je protiv desetorice mladića (među njima su bili i trojica učenika VIII.b. razreda brodske Gimnazije) pokrenut sudski postupak jer su „neustanovljenog dana u toku 1954. i 1955. g. u Slav. Brodu uglavnom kao učenici gimnazije pripadali grupi lica nazvanoj ‘Hrvatski nacionalni pokret’ koja je imala za cilj borbu, da se revolucionarnim putem izdvoji NRH iz sastava FNRJ, te osnuje samostalna Hrvatska država, koja bi obuhvatila područje NR BiH, te dio Srijema i Boku Kotorsku...“. Učenici VIII.a razreda: Mikolčić Krešimir, Pavletić Borislav i Ajneberger Emil su osuđeni na kaznu zatvora od 6 mjeseci, a još prije izricanja presude su sva trojica Rješenjem Školskog odbora Gimnazije 30.03.1956. „zbog rada uperenog protiv naroda i države, na osnovu čl. 27. toč. 11. Pravila o vladanju i učenju učenika gimnazija kažnjeni privremenim isključenjem iz svih škola NRH bez prava polaganja privatnog ispita s mogučnošću ponovnog primitka u školu, kada učenici pruže dokaze da su se vidno popravili...“. Nakon podnijetih žalbi u NOK Slav. Brod - Savjet za školstvo je na sjednici 20.08.1956. promijenio gore navedeno Rješenje škol. odbora sukladno kojoj promjeni se sva trojica učenika „isključuju na jednu školsku godinu s pravom prelaza u drugu školu, bez polaganja privatnog ispita na Gimnaziji ‘Zlatka Šnajdera’ u Slav Brodu...“, a to zato jer je Savjet uzeo u obzir činjenicu da su učenici mladi na koje su utjecali neprijateljski elementi. Time im je „dana mogućnost da uvide svoje greške i da se poprave...“. Kažnjavanja nediscipliniranih učenika je bilo i kasnije, sve do današnjih dana...
STOLJEĆE SLAVONSKOBRODSKE GIMNAZIJE
Na izvanrednoj sjednici Nastavničkog vijeća 05.12.1940. odlučeno je da se učenici VII.a i VIII.b razreda kolektivno isključuju iz Gimnazije na jednu godinu (HR-DASB-94, Gimnazija „Matija Mesić“, inv. br. 282, Zapisnici sjednica Nast. savjeta Državne realne gimnazije u Slavonskom Brodu)
Državni Arhiv
U SLAVONSKOM BRODU www.dasb.hr
SUDSKI POSTUPAK PROTIV ČLANOVA „HRVATSKOG NACIONALNOG POKRETA” 1956. GODINE
Sve ove dokumente obuhvaća jedan predmet – sudski postupak protiv članova „Hrvatskog nacionalnog pokreta“ među kojima su bili i učenici VIII.b razreda Krešimir Mikolčić, Emil Ajnberger i Borislav Pavletić – ovdje je izložen samo dio teksta presude Okružnog narodnog suda u Slav. Požegi, a ista Rješenja kao i Krešimir Mikočić su dobila i ostala dva optužena učenika (HR-DASB-94, Gimnazija „Matija Mesić“, inv. br. 344)
STOLJEĆE STOLJEĆE SLAVONSKOBRODSKE SLAVONSKOBRODSKE GIMNAZIJE GIMNAZIJE
Državni Arhiv
U SLAVONSKOM BRODU www.dasb.hr
RAZNE GENERACIJE UČENIKA I MATURANATAOD POČETAKA DO DANAŠNJIH DANA O opravdanosti otvaranja neke škole jedan od značajnih pokazatelja je nedvojbeno dinamika rasta brojčanog stanja njezinih učenika i učenica. 1917./18. pa do 2017./18. zasigurno su čimbenici koji su opravdali višegodišnje molbe Brođana o više nego potrebi otvaranja ove školske institucije u škol. godini 1917./18. Od prve generacije maturanata 1922./23. do zaključno 2017./18. u brodskoj Gimnaziji je položio ispit zrelost (maturirao) 10.637 maturant, uz napomenu da je u Srednjoškolskom centru-CUO „Zlatko Šnajder“- maturiralo 15 generacija, odnosno 3.670 maturanata. Pregled brojnog stanja učenika od početaka do šk. god. 2017./18. Školska godina 1917./18. 1918./19 1919./20 1920./21 1921./22 1922./23 1923./24 1924./25 1925./26 1926./27 1927./28 1928./29 1929./30 1930./31 1931./32 1932./33 1933./34 1934./35 1935./36 1936./37 1937./38 1938./39 1939./40 1940./41. 1941./42. 1942./43. 1943./44. 1944./45. 1945./46. 1946./47. 1947./48. 1948./49. 1949./50. 1950./51. 1951./52. 1952./53. 1953./54. 1954./55. 1955./56. 1956./57. 1957./58. 1958./59. 1959./60. 1960./61. 1961./62. 1962./63. 1963./64. 1964./65. 1965./66. 1966./67. 1967./68. 1968./69. 1969./70. 1970./71. 1971./72. 1972./73. 1973./74. 1974./75. 1975./76. 1976./77. 1977./78. 1991./92. 1992./93. 1993./94. 1994./95. 1995./96. 1996./97. 1997./98. 1998./99. 1999./00. 2000./01. 2001./02. 2002./03. 2003./04. 2004./05. 2005./06. 2006./07. 2007./08. 2008./09. 2009./10. 2010./11. 2011./12. 2012./13. 2013./14. 2014./15. 2015./16. 2016./17. 2017./18.
Broj upisanih učenika m. Ž. ukupno 97 113 210 217 197 414 267 234 501 309 269 578 378 276 654 488 298 796 523 313 836 491 301 792 540 298 838 506 271 777 561 260 821 501 242 743 500 212 712 473 244 717 434 247 684 441 256 695 462 268 730 466 271 737 522 312 834 556 298 854 579 321 900 619 331 950 640 337 977 658 430 1088 611 381 992 701 498 1198 724 526 1250 1035 878 625 1503 886 690 1576 710 271 1281 613 500 1113 593 545 1138 421 643 1064 478 629 1107 486 593 1079 445 529 974 448 537 985 189 237 426 220 262 482 276 302 578 273 344 617 259 318 577 239 313 552 265 343 608 297 343 640 320 358 678 378 439 817 375 454 829 320 456 776 308 462 770 303 438 741 720 1148 1110 361 699 1060 387 673 1060 1081 277 480 757 193 322 514 95 157 252 357 367 359 370 377 369 355 391 354 324 312 272
690 701 686 683 694 703 629 595 557 533 578 487
Broj učenika koji su maturirali 35 24 26 16 17 16 17 28 20 27 25 21 14 23 21 32 34 59 27 35 46 49 33 67 37 56 85 69 58 36 77 40 60 69 77 99 92 87 98 99 111 101 139 150 129 142 159 133 212 244 268 196 217 220 240 251
960 1145 975 1022 1017 1099 1021 1007 1028 1052 1077 1041 1045 1022 1014 1047 1068 1045 1053 1080 1072 984 986 911 857 830 759
204 219 236 249 278 242 248 250 250 244 265 258 231 234 265 231 257 252 299 235 276 229 221 201 -
Opaska I. i II. razred I.-IV. razred I.-V. razred I.-VI. razred I.-VII. razred I.-VIII. razred
I. red s lijeva na desno: Vatroslav Uidl, Franjo Dujmović, Josip Vavro, Alexander Mikličan, Đuro Vukelić, Stanko Markotić, Franjo Balenović, Josip Živković, Stjepan Pataky, Antun Stažić; II. red: Ferdinand Persoglio, Ivan Domac, Daniel Weiss, Stjepan Grdešić, Cecilija Sandal, Josip Benić, Slava Sutarić, Marko Rothmüller, Max Žagar, Emanuel Glücksmann, Ivan Berka; III. red: Stanko Šarić, Ksenija Sušić, Vera Kuhner, Adela Bohunicky, prof. Tomislav Pavetić, ravnatelj Josip Kraišćan, razrednik Dominko Saračević, Vilma Lorschy, Štefana Marošević, Julija Vuković, Autun Jelčić; IV. red: Terezija Filajdić, Alice Jüncker, Ljubica Gošćak, Zlata Müller - nisu se slikali: Zvonimir Brlić, Emil Rosenzweig i Otton Brenner. (Fototeka Gimnazije „Matija Mesić“)
samo viši razredi V.-VIII.
viši I. – IV. razreda
II.-IV. razred III.-IV. razred IV. razred upisali fakultet 177 189 211 223 246 212 227 221 229 221 242 234 220 220 249 -
Maturanti u škol. godini 1923./24. U trećem redu slijeva sjede i ravnatelj Josip Kraišćan, inspektor ? i razrednik Dominik Saračević (Fototeka Gimnazije „Matija Mesić“)
1923/24. Basrek Vilko Berković Josip Čubrilovic Vojislav Domac Ivan Dumenđić Mato Ferić Mijo Gabrilovac Marijana Goldberger Mirko Gorjanić Etelka Gottina Marija
Hainski Slavko Ivanović Ivanka Jakešević Milka Kolar Vladoje Lorschy Josip Maksimović Borivoj Milušić Matija Nyerš Amalija Pataky Sofija Pejnović Bogdan
Puches Elizabeta Sauerborn Ivan Schweiger Dragutin Stazić Mijo Sternberg Makso Stipešević Vinko Stajduhar Vjekoslava Vuković Marija
Maturanti Gimnazije u škol. god. 1923./24. Preuzeto iz: Jubilarni izvještaj-povodom 50-godišnjice, šk. god. 1967./68.
STOLJEĆE SLAVONSKOBRODSKE GIMNAZIJE
Fototeka Gimnazije „Matija Mesić“
O proslavi 10-godišnjice mature prvih maturanata Jugoslavenska sloga, 10.08.1935.
Državni Arhiv
U SLAVONSKOM BRODU www.dasb.hr
1930./31. Abramović Đuro
Kovačević Josip
Berković Božidar
Lotz Ivan
Berković Božo
Lukić Stjepan
Debač Marija
Mihaljević Bartol
Filajdić Stjepan
Mosner Stjepan
Franke Karlo
Scheuermann Valerija
Iličić Ivan
Skukan Miroslav
Jenić Božidar
Špoljarić Vladimir
Jerkić Olga
Vidaković Josip
Kopunović Antonija
Vilček Emanuel
Maturanti Gimnazije u škol. god. 1930./31.
Preuzeto iz: Jubilarni izvještaj povodom 30. godišnjice – šk. god. 1967./68., 1969., 39
Obilježavanje 50-godišnjice mature maturanata iz 1931. Večernji list, 17.06.1981.
II.b razred Razredni starješina: Švabić Ivan, suplent Svršavaju razred 1. Adžić Šimo 2. Bukovac Vlasta 3. Bulajić Petar 4. Černjak Ivan 5. Černjak Mihajlo 6. Dragičević Marija 7. Đorđević Miodrag 8. Đukić Stevan 9. Fišer Edita 10. Funarić Stjepan 11. Jakšić Ivan 12. Kodžoman Andrija 13. Kvesić Slavko 14. Mas Tugomila 15. Mikloš Grga 16. Mikulić Ivan 17. Nakarada Milojko 18. Nunković Nada 19. Pozvek Petronela 20. Rudolf Miroslav 21. Senjuk Ivan 22. Šimčić Karla 23. Šmit Katica 24. Snap Silva 25. Todorović Sreten 26. Tolmačević Milenko 27. Ugarković Anka 28. Vukušić Mirko
Učenici II.b razreda 1933.- u prvom redu sjede direktor L. Ćelap i razrednik Ivan Šabić (Fototeka Gimnazije „Matija Mesić“)
Polažu popravni ispit 1. Agičić Stjepan iz zemljopisa i matematike 2. Čipraković Ilija iz matematike 3. Čolić Mato iz srpsko-hrvatskog jezika i prirodopisa 4. Čubak Kazimir iz srpsko-hrvatskog jezika 5. Furman Ivan iz srpsko-hrvatskog jezika 6. Glivetić Marko iz zemljopisa i prirodopisa 7. lvezić Nikola iz francuskog jezika i matematike 8. Jelavić Dunjuša iz matematike 9. Krhin Alojz iz srpsko-hrvatskog jezika 10. Medaković Božo iz pevanja 11. Tarjan Mihajlo iz prirodopisa 12. Vlašić Đuro iz matematike. Ponavljaju razred 1. lvanković Martin 2. Kubiček Alojz 3. Molinar Mirko 4. Mušicki Bogdan 5. Rugle Dragutin Preuzeto iz: Izvještaj za školsku godinu 1932./33., Slavonski Brod, 1934., 40-41
STOLJEĆE SLAVONSKOBRODSKE GIMNAZIJE
Fototeka Muzeja Brodskog Posavlja
Državni Arhiv
U SLAVONSKOM BRODU www.dasb.hr
Maturanti VII.a razreda Državne realne gimnazije u Brodu na Savi šk. god. 1942./1943.; I. red - s lijeva nadesno: Hadžialić, Tješić, Djuras, Pilar, Geršić, Tomičić V., Purić, Dudaš; II. red: Vrkljan, Petrić, Hengel, Franić, Špehar, Nuskern, Dautović; III. red – Bevec, Nopper, prof. A. Ivčić, upravitelj dr. Gunčević, prof. M. Pleša, Sušac, Tomičić A. (Fototeka Gimnazije „Matije Mesić“)
Maturanti VII.b razreda Državne realne gimnazije u Brodu na Savi šk. god. 1942./43.; I. red – s lijeva nadesno: Salihović, Kellner, Risović, Franić, Koprivec, Šarić, Džaja, Cepak, Marković; II. red: Grozdanić, Jović, Prodan, Sykora, Novaković, Cmiljić, Madjer, Balenović, Budak, Štavlić; III. red: Schmidt, Krajšić, upravitelj dr. Gunčević, prof. Podtopptany, Mach i Gabrijelić. (Fotografija i popis preuzeti iz knjige T. Krpana: Brodski panoptikum II, Vinkovci, 1997., str. 621 i 918)
Preuzeto iz: Zvonimir Toldi, 101 brodska priča, MBP, 2002., 55
Učenici V.a razreda u škol. godini 1953./1954. - u drugom redu sjede: podvornik Stipo Balaić, prof. Nikola Jablan, ?, razrednik prof. Nikola Petrić, ?, prof. V. Obranović i prof. M. Kaminski (Fototeka Gimnazije „Matija Mesić“)
Preuzeto iz: Tomislav Krpan, Brodski panoptikum II, Vinkovci, 1997., 589-590
Maturanti Gimnazije, VIII.a 1949. godine Preuzeto iz: Tomislav Krpan, Brodski panoptikum II, Vinkovci, 1997.
Maturanti Gimnazije, VIII.b 1949. godine Preuzeto iz: Tomislav Krpan, Brodski panoptikum II, Vinkovci, 1997.
Generacija maturanata 1948./49. Preuzeto iz: Tomislav Krpan, Brodski panoptikum II, Vinkovci, 1997.
STOLJEĆE SLAVONSKOBRODSKE GIMNAZIJE
45 godina mature gimnazijske generacije 1948./49. (18. lipnja 1994.) Preuzeto iz: Tomislav Krpan, Brodski panoptikum II, Vinkovci, 1997.
Državni Arhiv
Generacija 1957/1958. VIII a razred Barta Ljubica Čečavac Milica Čičić Ivana Đuric Luca Ferenčević Vesna Franić Barica Golubović Ljerka Grbić Radojka Jašarević Aiša Jelaković Jasna Kačar Milka Ljubojević Ljubica Marković Nada Melenjuk Irena Olujić Zdenka Petračić Mira Pipić Emina Polić Katica Rajačić Nedeljka Samčević Ana Sekulić Ana Striž Angelina Šoić Adela Šumanovac Jelena Travica Nedeljka Vidić Ljeposava Vidović Kornelija Vučelić Desanka Vukelić Nada
U SLAVONSKOM BRODU www.dasb.hr
VII a razred
VIII b razred
Antolković Nedeljka Balentović Marko Baretić Ljerka Baričević Biserka Beran Mirko Bukatko Kiril Čaldarević Marica Čeović Stjepan Dikanović Ivan Divjak Anica Đaković Luka Ferega Zora Filošević Marija Gruić Franjo Hekić Stjepan Jagnjić Liza Jerković Ivann Katalinić Zvonimir Kovačević Kata Kikerec Velibor Leović Marija Muhar Stana Musić Slavica Nakić Miroslav Nuskern Darija Pajić Petar Pavičić Stjepan Petrišin Barbara Rajković Vera Rosandić Filip Slavić Divna Stunković Adela Šego Olga Šimundić Novica Štivić Zdenka Štrumberger Josip Tikvicki Štefanija Vrzić Nikola Vučinić Marinka Žakić Vladimir
Abramović Vladimir Andrijević Slavica Bakula Anica Bauer Željka Berković Ivan Bibković Nada Blašković Nada Boroš Franjo Brajdić Katarina Brkić Zdenka Cindrić Olga Čepo Zlatko Došlić Veronika Grgić Ivan Herbst Teobald Jelaković Višnja Jurković Marija Klaso Antun Kljajić Slavko Krekman Adelhaida Krneta Jasna Luter Mijo Med Roman Mikolčević Ana Novaković Ivan Pandurić Andrija Petelka Danica Petrović Davorin Popović Čedomir Sečić Zvonimir Slabak Miroslav Štajner Višnja Špoljarić Zlatko Tropš Branka Vincetić Mijo Vrkljan Katarina Vrkljan Petar
VIII b razred Aladrović Josip Balić Antun Balić Matija Balkovic Antun Briski Stjepan Bulinbašić Stjepan Čerin Josip Ditrih Vilim Đurdan Želimir Erpačić Josip Jakić Ante Klasiček Damir Kovačić Zvonimir Leko Drago Leko Vjenceslav Lojen Zvonimir Lukačević Josip Matekalo Stjepan Mikolčić Hrvatin Mirković Slavko
Popis maturanata iz školske godine 1952./53. (Preuzeto iz: Jubilarni izvještaj povodom 50. godišnjice šk. god. 1967./68., 1969., 51-52)
Perković Slavko Pekas Jere Penjak Vladimir Šakic Jozo Šetina Mirko Tandara Milan Tišljarec Tomislav VIII c razred Belić Nenad Bešlić Ružica Bobetić Katica Dasović Stanislav Ferega Marijan Jerković Vladimir Joka Ivan Kovačević Marija Maras Marija Markušić Miroslav Martinović Manda Miletić Dragan Mitrović Luka Neuman Peter Ojdanić Zdravka Orašinović Milka Pismarević Terezija Pleše Zdravko Retković Nada Stanić Eva Silhard Ivan Šimunović Josip Zebetić Lucija VIII d razred Arapović Štefica Bognar Nada Čepo Borica Dasović Ivanka Drakulić Nada Gašparac Viktorija Gregurić Zdenka Grgurić Silva Jablan Branka Jurković Katica Meršnik Olga Mirković Branka Miškulin Višnja Mrinjek Dubravka Piha Anica Pisarevic Biserka Popović Vlasta Reich Mamija Vilček Marija Sekulić Branka
50. godišnjica mature brodskih gimnazijalaca 1954. (Preuzeto iz: Sjeverni obzor, br. 7, 15.05.2004.)
Popis maturanata iz šk. god. 1957./58. koji su 2008. proslavili 50. godišnjicu mature (Preuzeto iz: Jubilarni izvještaj povodom 50. godišnjice šk. godina 1967./68., 1969., 56-57)
Učenici IV.d razreda, na slici s prof. D. Teodorović-Nikolić
i razrednikom prof. E. Matkovićem (Preuzeto iz: Izvještaj za školsku godinu 1966./67., 9)
Bivši učenici VIII.a iz šk. god. 1952./53. s vremenskim odmakom (Preuzeto iz: Sjeverni obzor, br. 7, 15.05.2004.)
GENERACIJA MATURANATA KOJI SU MATURIRALI 1973./74. PRIJE PRESELJENJA U NOVU ZGRADU IV.a 1. Babić Krešimir 2. Bogner lvan 3. Cindrić Nada 4. Čavka lvanka 5. Deljusa Anđelko 6. Gavran Davor 7. Golob Stribor 8. Krivanek lvanka 9. Krznarić Ljerka 10. Kemec Zlatko 11. Najšvender Dragutin 12. Perman Jasna 13. Petrović Nikifor 14. Pohel Lidija 15. Pupić Zlatko 16. Sanić Nada 17. Šoljan Mario 18. Teskera Jasenka
IV.b 19. Benamatić Marija 20. Berak Simo 21. Bilandžija Mijo 22. Ćurković Marija 23. Dabranin Emira 24. Filajdić Željka 25. Fran Ružica 26. Huskić Nedreta 27. Kahriman Ramija 28. Krnić Petar 29. Krpan Marija 30. Kruljac Ljerka 31. Mirić Čedomirka 32. Muha Mladen 33. Palčić Zlatko 34. Popić Ljubica 35. Previšić Anica 36. Previšić Stoja 37. Pupić Nada 38. Radoš Đurđa 39. Stuparić Ljerka 40. Teskera Ivan 41. Trgovčević Eva 42. Vrdoljak Žarko 43. Zovko Nada 44. Karakaš Branka
IV.c 45. Ciselski Ružica 46. Čeliković Dragica 47. Ćurić Branka 48. Dukić Antun 49. Dujmić Štefica 50. Dukić Mirjana 51. Guganović Lidija 52. Hasanić Sakib 53. Hinić Ljiljana 54. Jarić Dubravko 55. Kajinić Slava 56. Kezele Zdenka 57. Kosak Jasna 58. Kovačević Dušanka 59. Kovačević Željka 60. Krnić Anka 61. Krnić Jovan 62. Maršić Vlatko 63. Matić Ljerka 64. Matuško Milan 65. Muldini Slavica 66. Pačić Ksenija 67. Ruhek Julka 68. Stojadinović Slavica 69. Šalaj Franjo 70. Šilobad Jadranka 71. Štuc Ivica 72. Šukurma Jovanka 73. Vrdoljak Ana 74. Vrdoljak Branko 75. Vrzić Tijana
IV.d 76. Delalić Stjepan 77. Divljan Petar 78. Dobrijević Jadranka 79. Horvat Zdenko 80. Kereković Marijan 81. Klaričić Anita 82. Knežević-Klarić Jadranka 83. Marić Dragan 84. Marković Vesna 85. Mataić Željka 86. Mijić Željko 87. Mikolčić Vesna 88. Mirosavljević Dubravka 89. Perković Marko 90. Samardžić Ana 91. Sikić Nada 92. Vidaković Zdenko 93. Vukelić Ružica 94. Zorić Petar
IV.e 95. Brekalo Ivanka 96. Biljan Ranko 97. Bjelkanović Vesna 98. Burić Zlatko 99. Čavčić Dobrila 100. Jelić Ljubica 101. llić Ilinka 102. Korparić Zlata 103. Krajina Dragica 104. Krajšić Zoran 105. Loner Marinka 106. Majetić lvanka 107. Molnar Jelka 108. Pejić Branka 109. Rajić Vesna 110. Stojić Marija 111. Šarić Slobodan 112. Šetka Ljiljana 113. Tomas Nada 114. Trbojević Siniša 115. Vrpoljac Ivica 116. Vujašković Goran 117.Vuzem Miroslav 118. ZastriLni Nikola 119. Kušelj-Grgurević Nada
IV.f 120. Baličević Terezija 121. Čizmek Jadranka 122. Čulina Mirta 123. Čut Marija 124. Đokić Nina 125. Grabovac Dušanka 126. Greger Ankica 127. Grgić Manda 128. Jaić Tomislav 129. Jaramaz Marijana 130. Kolmanić Spomenka 131. Kovačević Ivanka 132. Lukić Zelika 133. Markovčić Mirjana 134. Novaković Mira 135. Novakovid Mirjana 136. Novosel Ljiljana 137. Radoš Gordana 138. Radovanović Željka 139. Ratković Marin 140. Samardžija Željko 141. Simeon Ivica 142. Stanić Mirjana 143. Sulić Jelka 144. Žunić Marija
IV.g 145. Bader Vesna 146. Dokić Lidija 147. Dudrak Miroslav 148. Dijanić Danilo 149. Ergotić Eva 150. Flido Nada 151. Gačić Rudolf 152. Gačić Veronika 153. Gombović Mara 154. Kajder Ljubica 155. Kosovac Nevenka 156. Kučera Ivana 157. Miškić Mirjana 158. Petelin Biserka 159. Rakičević Vesna 160. Rašić Mira 161. Tobolčević Marija 162. Topolovac Sarafina 163. Vargić Božica 164. Vlašić Štefica 165. Vološen Anica 166. Zdjelarević Stjepan
IV.h 167. Alar Marija 168. Barišić Vesna 169. Ćutuk Zdenka 170. Dragomanović Ana 171. Ilakovac Marija 172. Jaćimović Janja 173. Jurković Štefica 174.Lovrić Barica 175. Markov Nevenka 176. Markovac Marija 177. Matanović Zdenka 178. Matić Marijan 179. Miletić Marija 180. Mišić Slavica 181. Penić Branko 182. Piršlin Zvonimir 183. Pranjić Ivo 184. Raguž Dragutin 185. Režić Tihomil 186. Sekulić Ružarija 187. Seletković Slavica 188. Spajić Branko 189. Valić Ankica 190. Valić Nada 191. Vidović Berislav 192. Zavalić Marija 193. Zorić Veselko
HR-DASB-94, Gimnazija „Matija Mesić“, inv. br. 195., prijepis iz Knjige zapisnika završnog ispita
STOLJEĆE SLAVONSKOBRODSKE GIMNAZIJE
Državni Arhiv
U SLAVONSKOM BRODU www.dasb.hr PRVI MATURANTI U NOVOJ ZGRADI U ŠKOLSKOJ GODINI 1974./75. IV.a 1. Abaza Slavica 2. Biošić Jasmin 3. Bruk Anica 4. Crnojević Davorin 5. Čer Nenad 6. Čizmek Igor 7. Funarić Katica 8. Hausknecht Darija 9. Havrlišan Jasminka 10. Ključević Mijo 11. Knežević Ružica 12. Maglić Mara 13. Periša Darija 14. Reljković Željko 15. Ručević Mladen 16. Šibenik Anica 17. Tiljak Drazen 18. Tunuković Janja 19. Turčić Nada 20. Vedlin Alka 21. Vladić Smiljka 22. Vlašić Mirjana 23. Vučković Branimir 24. Vujeva Bozo 25. Zmajić Marija 26. Živkovic Anica 27. Crnković Mira
IV.b 28. Antunović Miro 29. Blatančić Jela 30. Borić Zdenka 31. Borojević Dimitrije 32. Cindrić Vesna 33. Cipar Emilija 34. Đurđić Jadranka 35. Furić Dubravka 36. Grozdanić Radmila 37. Ilakovac Manda 38. Ivakić Terezija 39. Ivušić Ljerka 40. Kuzmanović Stevo 41. Margetić Terezija 42. Marić Dušan 43. Matasović Tera 44. Matović Rajko 45. Mitrić Dušanka 46. Nosić Vesna 47. Peh Ankica 48. Peić Terezija 49. Prčić Marija 50. Rubil Jelica 51. Stanešić Ivanka 52. Stanišić Damir 53. Šarić Ljubica 54. Vlatković Željko 55. Vukovac Kata 56. Zečevic Jela 57. Živković Stanislav
IV. c 58. Adamović Vitomir 59. Bitunjac Milan 60. Drnda Merima 61. Đordević Mirna 62. Đukić Jadranka 63. Galista Ružica 64. Grgić Stipo 65. Ivičić Katica 66. Jukić Zoran 67. Kljajić Ankica 68. Kovač Antun 69. Majnarić Miljenko 70. Majurđić Zora 71. Mehić Refiha 72. Olanović Renata 73. Parlov Mirjana 74. Pavlovic Vesela 75. Prpić Vladimir 76. Prskalo Marica 77. Radović Ljerka 78. Stanić Željko 79. Tuličić Viktor 80. Živković Anka
IV.d 81. Benčević Blanka 82. Bolfek Damir 83. Cindrić Ljubica 84. Dobi Jasminka 85. Devčić Zeljka 86. Đakovic Željka 87. Galić Vlatka 88. JokanovićJasminka 89. Jozić Ljiljana 90. Kočović Tomislav 91. Kovačev Jasminka 92. Lovaković Željko 93. Lugarec Mirjana 94. Malivuk Vesna 95. Marinović Ivica 96. Miletić Marica 97. MomčilovićNevenka 98. Mrkić Jasminka 99. NovakovićTerezija 100. Petrih Nada 101. Puskar Ljubica 102. Rajić Marija 103. Šakić Zvonko 104. Terihaj Vinko 105. Varoščić Zdenka 106. Veber Vesna 107. Jačimović Mirjana
IV.e 108. Biljak Vladimir 109. Daniljuk Vesna 110. Dimitrović Lidija 111. Damjanović Željko 112. Đuraković Dubravka 113. Fastić Pajk Ivan 114. Franjković Veselka 115. Gojković Petra 116. Hofman Marija 117. Jagrić Željka 118. Kolundžija Draga 119. Kovačević Ljiljana 120. Kruljac Branimir 121. Kuhar Zlatko 122. Marinić Miljenko 123. Marinović Dubravka 124. Matijašević Jasna 125. Miletić Blaženka 126. Mišković Mirjana 127. Musa Goran 128. Naletilić Neda 129. Raković Zdravka 130. Ratković Jasminka 131. Rikert Ružica 132. Srnić Željko 133. Samarđić Ivan 134. Simović Tatjana 135. Šalamon Dubravka 136. Šimunić Vlatko 137. Špehar Jasna 138. Tankosić Ljiljana 139. Vukas Branimir
IV.f 140. Bakula Tatjana 141. Balaić Ankica 142. Bašić Mira 143. Bilić Marija 144. Bobinac Katica 145. Bunčić Ivanka 146. Čugura Željko 147. Dešić Mladen 148. Drčelić Ivan 149. Džaferović Bejan 150. Kenjalo Jadranka 151. Kovačević Mira 152. Krizmanić Zdenka 153. Matačić Ana 154. Mišanec Mato 155. Mišković Dušanka 156. Novinc Vesna 157. Perakić Jadranka 158. Stanić Ruža 159. Šetka Marija 160. Tonković Marija 161. Veber Nikola 162. Vidaković Manda 163. Zebić Anton
IV.g 164. Balta Vesna 165. Bernvald Darija 166. Borojević Branka 167. Brblić Željka 168. Brkić Jadranka 169. Čevizović Dubravka 170. Homan Vesna 171. Lojen Gordana 173. Kajtar Tomislav 174. Kolundžić Zlata 175. Kobašlić Nevenka 176. Kotlar Ljubica 177. Likarevic Vesna 178. Marsenić Zorica 179. Melvan Željko 180. Ninčević Tomislav 181. Pajković Sunčica 182. Radojčić Dobrila 183. Radnić Čedo 184. Rubil Ruzica 185. Safranjevic Nada 186. Zmajic Sonja 187. Zoranovic Ruzica 188. Vlainić Vesna
IV.h 189. Cirković Jasna 190. Čop Ljerka 191. Dragojević Davorin 192. Katolik Božana 193. Korinčić Mladen 194. Kovačević Branka 195. Krnjajić Milena 196. Lovrić Marija 197. Maksimović Zoran 198. Medaric Damir 199. Milutinović Goranka 200. Miričanac Mirjana 201. Najzer Krunoslav 202. Nakić Josip 203. Palenkić Nada 204. Perović Snježana 205. Radoš Tamara 206. Sigurnjak Željko 207. Silobad Darko 208. Taradi Renata 209. Tovarić Dubravka 210. Vivoda Jadranka 211. Vranješ Jadranka 212. Zdjelar Branka 213. Živić Marija 214. Švajcer Željka
HR-DASB-94, Gimnazija “Matija Mesić” inv. br. 194 – prijepis iz knjige zapisnika završnog ispita
Generacijska proslava 50-godišnjice života i 30+1 godišnjica mature generacije iz šk. god. 1974./75. (Fototeka Ivanke Bunčić)
STOLJEĆE SLAVONSKOBRODSKE GIMNAZIJE
Maturanti Gimnazije u škol. godini 2005./06., IV.a-IV.i sa svojim razrednicima profesorima: V. Crnković Nosić, Ž. Kruljac, M. Gojković, D. Šef, V. Trgovčević, D. Zekušić, S. Raguž, N. Rukavina, E. Berbić-Kolar (Preuzeto s web stranice Gimnazije „Matija Mesić“)
Državni Arhiv
U SLAVONSKOM BRODU www.dasb.hr
ĐAČKA UDRUŽENJA NA GIMNAZIJI Prvo đačko udruženje na Gimnaziji je osnovano u škol. god. 1919./20. Bio je to „Đački obrazovni klub“. Njegov rad je nadzirao ravnatelj, a klub je organizirao u dvije godine svoga postojanja predavanja o raznim, a ponajviše socijalnim pitanjima, organizirao je zabavna posijela s pjevanjem, sviranjem, deklamacijom i dramatskim prikazivanjem. U Arhivu Franjevačkog samostana u Brodu sačuvano je gradivo o udruženju „Marijina kongregacija učenika Realne gimnazije u Brodu“ koje je osnovano 18. svibnja 1919. i djelovat će do zaključno u šk. godini 1920./21. cilj koje je bio kod svojih članova razvijati istinska kršćanska načela, dublje ih upoznavati s „Prijestoljem Mudrosti“ i njegovati prave vrijednosti prema Blaženoj djevici Mariji, a član ovoga udruženja je bio i Dragutin Tadijanović. U tim prvim godinama je djelovao i tamburaški zbor „a u osnivanju je bio i guslački orkestar za koji su nabavljeni svi instrumenti...“. Prvi cjeloviti popis đačkih udruženja nalazimo u tiskanom Izvještaju za školsku godinu 1929.-30… Te škol. godine na Gimnaziji su djelovali: • Đačka literarna družina „Mesić“, • Kolo Trezvene Mladeži, • Podružina Ferijalnog saveza, • Podmladak Društva Crvenog krsta, • Steg izvidnika i planinki (u šk. god. 1932./33. preimenovano u Stijeg skauta) Uz neke promjene naziva ona djeluju do pred II. svj. rat, uz napomenu da je u šk. godini 1931./32. osnovana i Podmladak Jadranske straže...
Članak o Gimnaziji… između ostaloga i o đačkim udruženjima (Brodske novine od 2. jula 1921.)
Izvješće o radu đačkih udruženja u šk. god. 1929./30. (Izvještaj za šk. god. 1929./30., 26-28)
Za svako udruženje imenovan je nadzorni profesor, što će biti praksa sve do kraja II. svj. rata...
Ravnatelj brodske Gimnazije dr. J. Gunčević s učenicama obučenim u narodnoj nošnji, 8. lipnja 1939. (Preuzeto iz: Tomislav Krpan, Brodski panoptikum III, Slavonski Brod, 2003., 82)
Skauti 1927. (Preuzeto iz Zvonimir Toldi, 101 brodska priča, MBP, Slavonski Brod, 2003., 221)
O početcima djelovanja „Marijine kongregacije učenika Realne gimnazije u Brodu na Savi“ (Arhiv Franjevačkog samostana u Slavonskom Brodu)
STOLJEĆE SLAVONSKOBRODSKE GIMNAZIJE
Jugoslavenska sloga, 26. svibnja 1934.
Državni Arhiv
U SLAVONSKOM BRODU www.dasb.hr U šk. god. 1941./42. djeluju ova đačka udruženja: Matica Hrvatska, Hrvatski Crveni križ, Jadranska straža, Hrvatska krila (cilj mu bio afirmirati aviomodelarstvo na Gimnaziji, te godine bilo 300 redovnih članova - 270 učenika i 30 učenica. Brodski modelari su sudjelovali na I. Zrakoplovnoj utakmici u Požegi 21. lipnja 1942. gdje su osvojili sva prva mjesta), a osnovana je i Radna književna zajednica dr. Josipa Stadlera koja je zapravo bila nastavak literarnog društva „Mesić“. Slično je i u šk. god. 1942./43., a u šk. god. 1943./44. je popis društava izložen na ovom panou ... Odredbom poglavnika Ante Pavelića 4.11.1941. osnovana je Ustaška mladež kao „sastavni dio ustaškog pokreta, a u koji se postrojava cjelokupna hrvatska mladež od sedam do dvadeset i jednu godinu života“. Sukladno tome i na Gimnaziji je osnovana: „Muška ustaška mladež“ (činili je dvije dobne skupine: Ustaški junak – čla-
novi učenici od 11 do 15 godina i Ustaška Starčevićeva mladež - članovi učenici 15 do 19 godina) i „Ženska ustaška mladež“ (koju su činile Ustaške junakinje -učenice u dobi 11 do 15 godina i Starčevićeva mladež -učenice u dobi 15 do 19 godina). Tik nakon II. svj. rata osnovni impuls đačkim udruženjima daje SNO (Socijalistička narodna omladina), a novum u odnosu na ranija razdoblja su ORA-e (Omladinske radne akcije) u kojima će sudjelovati brodska gimnazijska mladež organizirana u samostalne ORB-e (Omladinske radne brigade) ili u mješovite s mladeži drugih brodskih, pa i požeških i novogradiških srednjih škola... 1954. SNO gimnazije počinje tiskati i svoj list „Omladinac“...
Gimnazijske „Križarice“ s ravnateljem J. Gunčevićem 1942. Fototeka Štefice Tiljak, prof.
Izvješće o radu đačkih udruženja u šk. god. 1943./1944. Preuzeto iz: Izvješće Državne realne gimnazije u Brodu na Savi za šk. god. 1943./1944., str. 26-28
Modelarska izložba u Gimnaziji, 22.4.1946. (Fototeka Drage Breslauera)
Model NEV-18 (Fototeka Drage Breslauera)
Izvještaj za školsku godinu 1946./1947., str. 29-31
Izvještaj za školsku godinu 1945./1946., str. 33
STOLJEĆE STOLJEĆE SLAVONSKOBRODSKE SLAVONSKOBRODSKE GIMNAZIJE GIMNAZIJE
Srednjoškolska omladina gradi hidrocentralu Vinodol (Omladinac, list NO Gimnazije)
Državni Arhiv
U SLAVONSKOM BRODU www.dasb.hr
Đačka udruženja doživljavaju kvantitativno svoj vrhunac krajem 60-tih i početkom 70-tih godina XX. st., pa ih je npr. u škol. godini 1970./71. ukupno 13 (ta udruženja-društva su se tada nazivali grupe). Nakon toga slijedi stanovita stagnacija. Još u vrijeme „šuvarice“ 1990. zahvaljujući entuzijazmu prof. Marine Gojković i učenicima osnovano je Astronomsko društvo „Gea X“ (aktivno je u kontinuitetu do današnjih dana), a prof. Gizela Rubil osnovala je 1986. godine pjevački zbor, maestro Davor Butković nedavno i gimnazijski tamburaški orkestar, a Vesna Crnkovic -Nosić članove Filmske družine gimnazije „Matija Mesić“ vješto upućuje u svijet filma pomažući im stvarati njihove „filmske“ i ine video zapise. Zadnji je: DVD o povijesti Gimnazije premijerno prikazan na ... Vjerojatno će uskoro „niknuti“ i još neka nova đačka udruženja, ma koliko god je danas teško ići u te izazove, ne samo zbog možebit financijskih problema!... U Gimnaziji se od početaka vodilo računa i o skrbi za humanitarni rad poticanjem i osnivanjem đačkih humanitarnih udruženja i Zaklada i udruženja čiji su članovi bili profesori, učenici, nekih i njihovi roditelji. Već 22. travnja 1918. gimnazijska mladež je prikupljala sredstva za ratnu siročad, s druge pak strane siromašnim učenicima pomaže ponekad svojim prilozima Hrvatsko dobrotvorno gospojinsko društvo... U gimnazijskom Izvješću za šk. godinu 1929./30. nalazimo prvi pisani trag da na Gimnaziji djeluje Podmladak Društva Crvenog Krsta „kojem u je svrha da učenike obrazuje higijenski te u duhu patriotskom i karitativnom. Učenici dobivaju Glasnik Podmladka koji propagira te ideje“. Društvo je u kontinuitetu djelovalo do šk. godine 1943./44. uz napomenu da se od šk. godine 1939./40. nazivalo Pomladak Crvenog križa, a od šk. godine 1941./42. Hrvatski crveni križ. Tragove o djelovanju Crvenog križa nalazimo rijetko nakon 1945. U Izvješću za šk. godinu 1918./19. se ističe da će se „na početku buduće šk. godine pristupiti osnivanju potpornog društva“, što se konačno i ostvarilo. Potporno društvo je djelovalo na Gimnaziji u kontinuitetu do zaključno šk. godine 1943./44. Društvo je pomagalo siromašne gimnazijske učenike u nabavljanju školskih knjiga i drugih predmeta (obuće, odjeće i novca). Društvom je upravljao ravnatelj Gimnazije. Inicijativom bivšeg brodskog gradonačelnika Stjepana pl. Horvata na Gimnaziji je osnovana Zaklada profesora Đure Fridricha 1926., a i stvarno je zaživjela u škol. godini 1930./31. Njome je upravljao ravnatelj Gimnazije koji je „u sporazumu s nastavnim savjetom... pred božićne blagdane godišnji prihod dijelio jednom siromašnom, a vrijednom učeniku drž. realne gimnazije i to u prvom redu rođaku fundatorovu, a ako ovakvog ne bi bilo jednom učeniku iz Broda“. Zaklada je djelovala do zaključno u šk. godini 1940./41. 23.11.1938. godine na Gimnaziji je osnovano Udruženje Zajednica Doma i škole, čija je Pravila odobrilo Ministarstvo prosvete Kraljevine Jugoslavije 21. ožujka 1939. Ovo Udruženje su „osnovali roditelji učenika i nastavnici škole. Cilj Udruženja je održavanje što tjesnije veze između učeničkih roditelja i škole, kako bi se pojačalo i usavršilo moralno i duhovno vaspitanje učenika i olakšale materijalne teškoće gimnazije i njenih učenika“. Izvori financiranja Udruženja su bili: članarina, prihodi od priređenih predavanja, učenički koncerti, zaklade pojedinih plemenitih lica i povremeni prilozi. Prestalo je djelovati tijekom 1944. Apostrofiramo dvije inicijative Udruženja: prvu o potrebi gradnje nove zgrade Gimnazije (o tome je bilo već govora u svezi prostora Gimnazije!) o čemu je kontinuirano raspravljano na sjednicama od lipnja 1939. do lipnja 1942., drugu od 23.01.1941.-gradnju ili uređenju ljetnog oporavilišta za „slabunjavu brodsku mladež“ u Brodskom Vinogorju - htjelo se time podići razina zdravstvenog stanja školske djece u Brodu i okolici, uz to i uštedjeti na materijalnim sredstvima koja su trošena za oporavak ove djece u Martinščici i u Sloveniji...
O slobodnim aktivnostima – radu učeničkih grupa – udruženja u šk. godini 1970./71. (Izvještaj za školsku godinu 1970./71., 69-73)
Crtice iz povijesti gimnazijskog pjevačkog zbora (Trenuci – list učenika Gimnazije „Matija Mesić“ Slav. Brod, svibanj 1994.)
Nagrađeni radovi 12. revije hrvatskoga filmskog i videostvaralaštva mladeži
Osnivanje Podpornog društva … zadnja skupština (Izvještaj za šk. god. 1918./19., 6, 1919./20., 14-15, 1943./44., 26)
Karlovac, 7-9. rujna 2007. Film Čovjek koji je smrskao kip Jusitne Kosir, u produkciji Foto kino video kluba Zaprešić iz Zaprešića, osvojio je glavnu nagradu (Grand prix) 12. Revije hrvatskog filmskog i videostvaralaštva mladeži u Karlovcu, koja je u nedjelju, 9. rujna svečano zatvorena dodjelom nagrada u Zorinom domu. O najuspjelijim ostvarenjima mladih autora u pet kategorija (za animirani, dokumentarni, igrani film, film otvorene kategorije i TV-reportaža), ove su godine odlučivala dva ocjenjivačka suda - žiri publike i stručni žiri kojega su činili glumac Leon Lučev, filmski redatelj Arsen Ostojić, psihologinja Majda Rijavec, filmski snimatelj Vedran Šamanović i animator Vjekoslav Živković. Njihove odluke poklopile su se u dvjema kategorijama, pa je neosporno najbolji igrani film Revije Večera Škole primijenjene umjetnosti i dizajna iz Zagreba – Foto odjel 54, a najbolja TV-reportaža Ionesco: Stolice 3. e razreda, zagrebačke V. gimnazije.
mini DV / DVD, dokumentarni, 2007, 8 minuta i 46 sekundi U realizaciji sudjelovali Martina Filipović, 15 godina Andrea Mazurek, 15 godina Anita Salopek, 15 godina Maja Jozanović, 15 godina Vedran Brblić, 15 godina Josip Mišanec, 15 godina Stjepan Lovrić, 16 godina Gimnazija “Matija Mesić”, Slavonski Brod Filmska družina gimnazije “Matije Mesić” Voditelj Vesna Crnković-Nosić
Stjepan pl. Horvat sa suprugom, početci Zaklade Đ. Fridrich (Zvonimir Toldi, 101 brodska priča, MBP, 2003., 133, Izvještaj za školsku godinu 1929./30., 25-26)
Tehnički detalji
Pravila „Zajednice doma i škole pri Državnoj realnoj gimnaziji u Slavonskom Brodu iz 1939. (HRDASB-94, Gimnazija „Matija Mesić“, inv. br. 344)
U kategoriji animiranog filma stručnjaci su bli skloniji Aeternitasu Škole crtanog filma “Dubrava”, a publika Derbiju Semideponentne skupine Foto kino video kluba Zaprešić iz Zaprešića. Stručni žiri najboljim je dokumentarcem proglasio film Žica do vrha Filmske družine Centra za film i video Narodnog sveučilišta Dubrava, dok su gledatelji izdvojili Zvonara Filmske družine Gimnazije “Matija Mesić” iz Slavonskog Broda. Konačno, po mjeri profesionalaca, najbolji film otvorene kategorije bio je Kad si baš sam Učeničkog doma iz Pule, a po mjeri gledatelja Notturno u produkciji Kinokluba Karlovac i Videodružine Gimnazije Karlovac - domaćina 12. Revije. Osim filma u boci, stilizirane nagrade s prepoznatljivim motivom 12. revije mladeži koja se od ove godine trajno “nastanuje” u Karlovcu, najbolji su nagrađeni i drugim vrijednim nagradama.
STOLJEĆE SLAVONSKOBRODSKE GIMNAZIJE
Članovi astronomskog društva „Gea X“ na Glavnom kolodvoru u Zagrebu 1993. godine (Fototeka Marine Gojković, prof.)
Državni Arhiv
U SLAVONSKOM BRODU www.dasb.hr
HR-DASB-348, Zbirka plakata letaka i sitnog tiska Slavonski Brod
STOLJEĆE SLAVONSKOBRODSKE GIMNAZIJE
Državni Arhiv
U SLAVONSKOM BRODU www.dasb.hr
ŠPORT I ŠPORTSKA UDRUŽENJA Od samih početaka na Gimnaziji je bila posvećivana pažnja ne samo nastavi tjelesnog odgoja nego i sportskim udruženjima. Pošto je gimnastika bila u trendu od osnutka Gimnazije pa do kraja II. svj. rata normalno su gimnazijski učenici bili angažirani u gimnastičkim udruženjima, a neki su bili i aktivni članovi Hrvatskog sokola. Učenicima su bile na raspolaganju i gimnastičke sprave mjesnoga sokolskog društva. Svoja umijeća su često pokazivali brodskom građanstvu na „javnim produkcijama“, a ponekad su sa svojim programom sudjelovali i izvan Broda. Prvih godina Gimnazije i njezini učenici su bili itekako zainteresirani za nogomet kojeg u to vrijeme sve više prihvaća svekolika brodska mladež. Gimnazijski profesori i ravnatelj se nisu posvema s time slagali. Štoviše! Na sjednici Nastav. zbora (vijeća) s nadnevkom od 22. svibnja 1920. je na ravnateljov prijedlog zaključeno „da oni učenici, koji imadu ma iz jednog predmeta drugi red, smiju igrati nogomet samo subotom, a ostali još jedan dan u tjednu“, a na sjednici s nadnevkom od 28. listopada 1920. se „cijeli zbor (članovi Nastavničkog vijeća - OP. I. M.) složio u tom, da nogomet upravo ubitačno djeluje na marljivost učenika pa na prijedlog ravnateljev zaključuje, da se učenicima do 16. godine odnosno do IV. razreda nogomet posvema zabrani, jer je za njihov duh škodljiv i tjelesnom i duševnom (moralnom) razvitku; za V. i VI. razred dopustit će se samo onim učenicima, koji dobro napreduju. Utakmice može školski klub imati samo s učenicima srednjih škola“.
Brodske novine, 10. srpnja 1920.
Dakako da su profesori svoje stavove glede nogometa vremenom mijenjali. 28. travnja 1923. odigrana je i prva povijesna nogometna utakmica brodskih gimnazijalaca-„Team realne gimnazije“ - protiv brodske „Marsonije“ (rezultat 4:4!), a „čist prihod gornje utakmice namijenjen je za naučno putovanje prvih maturanata ovdašnje gimnazije“. Osim gimnastike i nogometa na Gimnaziji su do 1945. postojala kratko sljedeća sportska udruženja: -Đački stijeg Hrvatskog junaka - osnovan u šk. godini 1939./40. - intenzivno djeluje do zaključno 1942., a na taborovanju „Junaka“ u Ozlju iz cijele Hrvatske Brođani su pobijedili u odbojci...; -u škol. godini 1941./42. osnovan je H.V.K. „Sava“, tada učlanjeno 120 učenika i učenica, u Vukovaru na Duhove 1942. sudjelovali na regati, 12.07.1942. u Brodu na natjecanju u veslanju Ustaške mladeži za državno prvenstvo gimnazijske tri ekipe su osvojile prva mjesta, 1943. u Zagrebu u disciplini do 16. godina četverac s kormilarom osvojio prvo mjesto na državnom prvenstvu;
Hrvatska zajednica, 23. travnja 1921.
Sa sjednice Nast. zbora (vijeća) 22.05. i 28.10.1920. HR-DASB-94, inv. br. 28; Knjiga Zapisnika sjednica Nast. zbora (vijeća)
Izvještaj za školsku godinu 1938./39., 30
U poratnim godinama nakon II. svj. rata i svekoliki sportski život gimnazijske omladine je inicirao i usmjeravao S.N.O. što se i vidi u tiskanim Izvještajima za 1945./46., 1946./47. i 1947./48. Pored atletike (trčanja), nogometa, stolnoga tenisa, vrlo popularan je rukomet, a šezdesetih i sedamdesetih godina i streljaštvo. Glavna perjanica športa u Gimanziji „Matija Mesić“ danas je ŠŠK Gimnazijalac koji je na Državnom prvenstvu školskih športskih klubova osnovnih i srednjih škola u Rovinju 28. travnja – 1. svibnja 2007. osvojio prvo mjesto u rukometu.
STOLJEĆE SLAVONSKOBRODSKE GIMNAZIJE
Brodske novine, 8. srpnja 1922.
Hrvatska zajednica, 28. travnja 1923.
Državni Arhiv
U SLAVONSKOM BRODU www.dasb.hr
Fragmenti učeničke knjižice o „uspehu“ i vladanju iz 1936. (Pismohrana Gimnazije „Matija Mesić“)
STOLJEĆE SLAVONSKOBRODSKE GIMNAZIJE
Državni Arhiv
U SLAVONSKOM BRODU www.dasb.hr
HR-DASB-348, Zbirka plakata, letaka i sitnog tiska, inv. br. 242
STOLJEĆE SLAVONSKOBRODSKE GIMNAZIJE
Državni Arhiv
U SLAVONSKOM BRODU www.dasb.hr
Gimnazijalci – veslači – na terasi kluba (Fototeka D. Breslauera)
„Zlatni“ veslački četverac: slijeva nadesno Frančeski, Kos, Šporer i Breslauer-učenici V.a, 9. svibnja 1943. u Vukovaru (Fototeka D. Breslauera)
Hrvatski junaci prvaci u Ozlju 1941. (Preuzeto iz: Zvonimir Toldi, 101 brodska priča, MBP, 2002., 225)
Neke športske aktivnosti u šk. god. 1947./48. (Izvještaj za školsku godinu 1947./48., 20)
Streljačka sekcija i ŠSD „Zlatko Šnajder“ u šk. god. 1967./68. – na slici ženska rukometna gimnazijska ekipa drugoplasirana na općinskom srednjoškolskom prvenstvu (Jubilarni izvještaj povodom 50-godišnjice, šk. god. 1967./68., 138)
O rukometnom prvenstvu Broda u jesen 1955. (Omladinac – list NOO Gimnazije „Zlatko Šnajder“, br. 9, studeni 1955.)
Četverac s kormilarom na Savi 1943., slijeva nadesno Dembić (kormilar), Frančeski, Kos, Šporer i Breslauer (Fototeka D. Breslauera)
ŠŠK „Gimnazijalac“ – državni prvaci u 2007. godini na slici sa svojim voditeljem A. Čmelješevićem i ravnateljem D. Džakulom (Otrovno pero, br. 4, veljača 2008.)
STOLJEĆE SLAVONSKOBRODSKE GIMNAZIJE
www.mzos.hr
Državni Arhiv
U SLAVONSKOM BRODU www.dasb.hr
O IV. b razredu Gimnazije „Zlatko Šnajder” 1957. – 1961. Moja generacija pošla je u Gimnaziju šk.g. 1957./58., dvije godine nakon razdvajanja osmogodišnje osnovne škole od viših razreda gimnazije (1955./56.) tako da smo mi još dugo po inerciji često govorili da pohađamo V., VI, VII. ili VIII. razred gimnazije. Važno je to spomenuti zbog nastavnog plana i programa koji je bio nov. Bio je to jedinstven program za sve učenike gimnazije i tek kasnije će doći do razdvajanja girnnazijskog programa na društveno - jezični i matematičko - prirodoslovni smjer. Većina učenika u mojem razredu došla je u Gimnaziju iz Osnovne škole Antun Mihanović (tada Nada Božić) u kojoj smo stekli dobro predznanje tako da smo s lakoćom savladavali gimnazijski program. Bill smo prva generacija koja je pohađala tu novu osnovnu školu s mladim nastavničkim kadrom i dobro opremljenim kabinetima. Zato smo bili malo i razočarani kada smo došli u stare gimnazijske klupe i slušali čistu nastavu ex katedra. Kabineti su bili slabo opremljeni i profesori nisu imali uvjeta za izvođenje bilo kakove očigledne (eksperimentalne) nastave. Skučeni uvjeti su bili i za ostalu nastavu, male učionice, nedostatak dvorane za tjelesni odgoj tako da smo najčesće vježbali u zagušljivom razredu, a kasnije se odlazilo u dvoranu “Partizan” (danas dvorana Hrvatskog sokola) ili na Stadion, osobito kada smo se u proljeće pripremali za završni godišnji slet. Jedino smo za likovni odgoj imali posebnu učonicu, tzv. Crtaonicu. Likovno nam je predavao najprije prof. Sajtz, a poslije Krunoslav Kern, koji su obojica i sami dobro vladali crtačkom i ostalim likovnim tehnikama tako da su to nastojali prenijeti i na nas koji smo imali slabog smisla. Svojim radom vjerojatno su doprinijeli razvoju talenta našeg velikog slikara Zdravka Ćosića kojega smo mi, mlada generacija, često znali zateći u Crtaonici kako slika. Budući da je bio invalid doista smo mu se divili. Selekcija je tada u Gimnaziji bila dosta stroga. Padanje na popravni i na godinu, nije bila rijetkost, dapače, što potvrđuje i statistika. Od 4 velika prva razreda s više od 40 učenika do 4. razreda se broj učenika smanjio na tri razreda s oko 30 učenika. Profesori su bili ozbiljni, strogi, s puno autoriteta, a u kućnom redu škole zadržale su se neke tradicije još i z vremena prije 1945. Djevojčice su nosile crne kute, nastava tjelesnog odgoja se odviiala odvojeno za djevojčice i dječake tako da je s djevoičicama obvezno radila profesorica tjelesnog Branka Tomić, a s djecacima prof. tjelesnog Zoran Bujšic. Učenici nisu smjeli biti viđeni u gradu poslije 20 sati bez pratnje odraslih. U protivnom bi odmah bill pozivani na razgovor s razrednikom ili direktorom a kod ozbiljnijih prekršaja odmah bi slijedio ukor koii se upisivao u imenik. Najčešći oblik zabave bile su nam kino predstave. Za učenike su održavane nedjeljne “matineje” od 10 - 12 sati ili od 16-18 sati poslijepodne po mnogo nižim cijenama nego li redovne večernje predstave. Normalno da se na matinejama nisu prikazivali filmovi koji su imali bilo kakvu osjetljiviju ill provokativniju temu.
III.b razred Gimnazije „Zlatko Šnajder“ šk.g. 1959./1960.g. I red - s lijeva no desno: Stribor Uzelac, Antun Katavić, Guček Josip, Antun Štos; II red - s lijeva na desno: Tamara Kovačić, Zdenka Virag, Silvija Dvoršćak, Dragica Grizelj, Katica Stojanović; III red - s lijeva na desno: Nevenka Pleše, Dubravka Ciglar, ? , ? , Tamara Kovačić, Đurđa Sabljak, ?, Magdalena Vadlja; IV red - s lijeva no desno: prof. Stjepan Ševenljak, Kata Pavičić, Agneza Dešić, Emica Pavić, Blaženka Tomac, Marija Fogadić, Ljerka II uric; V. red - s lijeva na desno: Boro Beslic, Franjo Najhajzler, Luka Tadic, Vaskrsije Vasilić, Mato Mrvelj, Josipa Fornet, Mira Ćuković.
III.b razred Gimnazije “latko Šnajder“ Zdenke Lakić na izgradnji Sportskog stadiona Klasije 1959. g.
Prve godine razrednik nam je bio prof. hrvatskog jezika (službeno se tada nazivao hrvatsko - srpski jezik) Franjo Šporer. Iako izuzetno topla osoba, tiha, samozatajna, puna razumijevanja za učenike, on je također bio vrlo odlučan u traženju znanja. Osobito je inzistirao na poznavanju književne teorije, gramatike i pravopisa. Kasnije nam je bio razrednik i predavač hrvatskog jezika i književnosti prof. Anđelko Barbić.
IV.b razred Gimnazije „Zlatko Šnajder“ - listopad, 1960.g. I red - s lijeva na desno: Gućek Josip, Boro Bešlić, Mato Mrvelj, Majda Sigmund, Dragica Grizelj; II. red - s lijeva na desno: Luka Tadić, Antun Katavić, Franjo Najhajzler, Silvija Dvorščak, Ljerka Đurić, Zdenka Virag, Josipa Fornet; III. red - s lijeva na desno: Katica Sekulić, Kata Pavičić, Mira Ćuković, Magdalena Šurjan, Dubravka Ciglar, Magdalena Vadlja, Branka Slabak; IV red - (međured) s lijeva na desno: Emica Pavić, Blaženka Tomac, prof. Vasilije Obranović; V red do zida, s lijeva na desno: Tamara Kovačić, Đurđa Sabljak, Nevenka Pleše, Katica Stojanović, Agneza Dešić, Marija Fogadić, Antun Štos.
Zbog socijalne osjetljivosti razvili smo sustav pomaganja slabijim učenicima u čemu se osobito isticala, kao najbolja učenica Dragica Grizelj. Ona nas je animirala i da pred maturalno putovanje održimo nekoliko veselica u Gimnaziji, s tombolom i naplatom ulaznica kako bismo financijski pomogli učenicima koji si nisu mogli platiti putovanje. Škola je nekoliko godina za redom organizirala zajednički izlet u Veliku kod Požege na koji se išlo vlakom dok smo na maturalno putovanje išli na Ohrid uz zaustavljanje u Skoplju. Bilo je uobičajeno da učenici pomažu prilikom sezonskih radova u poljoprivredi. Tako smo svi išli u berbu grožđa u Brodski Stupnik ili na Igrač, na vađenje šećerne repe na Jelas a kada se počeo graditi Sportski stadion u Klasiji radili smo na zemljanim radovima umjesto tjelesnog. Nakon završetka Gimnazije većina nas je otišla na studij u Zagreb, nekolicina je upisala Pedagošku akademiju koja je upravo tada otvorena u Slavonskom Brodu i na koju je prešlo predavati više gimnazijskih profesora: prof. Anđelko Barbić, prof. Mijo Cicvarić, prof. Zlatko Šporer, nekolicina se odmah zaposlila u zvanju službenika dok se naša kolegica Magdalena Šurjan, odlična učenica, zaredila. Postala je časna sestra - Uršulinka Mirjam. Kao časna sestra školovala se u Parizu i već dugi niz godina je voditeljica misije Svetog Vinka Pallottia - Družbe katoličkog apostolata, tzv. palotinaca u Kamerunu.
IV.b razred Gimnazije „Zlatko Šnajder“ - djevojke i prof. tjelesnog Branka Tomić - lipanj, I961. g. I red - s lijeva na desno: Katica Stojanović, Emica Pavić, Kata Pavičić; II. red - s lijeva no desno: Silvija Dvoršćak, Josipa Fornet, Majda Sigmund, prof. Branka Tomić, ?, Đurđa Sabljak, Agneza Dešić; III red - s lijeva na desno: Marija Fogadić, Magdalena Vadlja, Nevenka Pleše, Ljerka Đurić, Mira Ćuković, ? , Štefica Adelsberger, Zdenka Virag, Dragica Grizelj.
IV.b razred Gimnazije „Zlatko Šnajder“ - Maturalno putovanje, Oteševo, rujan, 1960. g.
Trideset jedan učenik završio je naš IV.b. razred. Od toga je Fakultetsko obrazovanje postiglo 19, više obrazovanje (Pedagošku akademiju ill Višu komercijalnu školu) troje dok se devetero odmah zaposlilo kao službenici. Na Pravnom fakultetu su diplomirali: Borislav Bešlić, Antun Katavić i Vaskrsije Vasilić, na Šumarskom fakultetu Franjo Najhajzler, na Agronomiji Mato Mrvelj, na Medicini: Dubravka Ciglar, Agneza Dešić, Josipa Fornet, Dragica Grizelj i Branka Slabak, na Farmaciji Tamara Kovačić na Stomatologiji Majda Sigmund, na Politologiji Stribor Uzelac, na Ekonomiji Luka Tadić, na Filozofskom fakultetu Emica Pavić ( francuski-engleski), Blaženka Tomac (psihologiju) i Zdenka Virag (povijest), na Teologiji Magdalena Šurjan dok je Silvija Dvoršćak diplomirala na konzervatoriju violinu i svirala u Salzburgu u filharmoniji. Na Pedagoškoj akademiii diplomirali su: Štefica Adelsberger (engleski - hrvatski) i na Višoj komercijalnoj školi Antun Štos. Kao službenici/ice radili su: Mira Ćuković, Ljerka Đurić, Marija Fogadić, Kata Pavičić, Nevenka Pleše, Antonija Pleša, Đurđa Sabljak, Katica Stojanović i Magdalena Vadlja. Svi koji su završili medicinu postigli su i specijalizaciju, a neki i znanstvena zvanja. Internu medicinu je specijalizirala i postigla zvanje doktora medicinskih znanosti i primarijusa, te docenta na fakultetu Dragica Grizelj, udana Bistrović, Dubravka Ciglar specijalizirala je Opću medicinu, Agneza Dešić, udana Brkić, dermatologiju, Josipa Fornet, udana Šapčevski, zarazu, Branka Slabak, udana Majdandžić specijalizirala je i magistrirala pulmologiju, a Blaženka Tomac, udana Gogić, magistrirala je psihologiju i specijalizirala kliničku psihologiju. Magisterij su položili i Zdenka Virag, udana Lakić, na suvremenoj povijesti i Stribor Uzelac na politologiji. Autor: mr. sc. Zdenka Lakić
STOLJEĆE SLAVONSKOBRODSKE GIMNAZIJE
IV.b razred Gimnazije „Zlatko Šnajder“ - lipanj 1961. g. S lijeva na desno: Emica Pavić, Ljerka Đurić, Marija Fojadić, Silvija Dvoršćak, Đurđa Sabljak, Dumešić ?, Štefica Adelsberger, Dragica Grizelj, Nevenka Pleše, Zdenka Virag, Magdalena Vadlja, Kata Pavičić, Agneza Dešić, Majda Sigmund, Josipa Fornet.
Državni Arhiv
U SLAVONSKOM BRODU www.dasb.hr
HR-DASB-348, Zbirka plakata, letaka i sitnog tiska, Priredbe, inv. br. 311
HR-DASB-348, Zbirka plakata, letaka i sitnog tiska, Kazalište, inv. br. 68
STOLJEĆE SLAVONSKOBRODSKE GIMNAZIJE
Državni Arhiv
U SLAVONSKOM BRODU www.dasb.hr
KNJIŽEVNICI - PUBLICISTI SVEUČILIŠNI PROFESORI I ZNANSTVENICI - POLITIČARI - GLAZBENICI...
ANTE JAKŠIĆ
JOZA ŽIVKOVIĆ Pjesnik i pripovjedavač (Bački Brijeg, 22.4.1912. - Zagreb, 30.11.1987.). Gimnaziju završio u Somboru 1932., a hrvatski i francuski jezik diplomirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1937. Bio je profesor hrvatskoga jezika u Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji u Travniku 1937./1938., Franjevačkoj gimnaziji na Badiji 1939., te gimnazijama u Tuzli 1939.-1944., Osijeku 1944/1945., Belom Manastiru 1945./1946., Slavonskom Brodu 1946-52, Gospiću 1952/1953. i Subotici 1953.1956., potom u karlovačkoj osnovnoj školi 1956/1957., Srednjoj ekonomskoj školi 1957.-1962. te u Omladinskom muškom prihvatilištu u Zagrebu od 1962. do umirovljenja 1970.
Mnogi su bivši učenici brodske Gimnazije ostvarili uspješne karijere i u drugim područjima života. Izdvajamo neka imena:
Prve pjesme objavio je 1929. u đačkom listu Travničko smilje. Poslije objavljivao u novinama i časopisima Mladost (1930.-1933.), Omladina Hrvatski list (1932.), Ilustrovani glasnik (1932.), Ilustrovani karlovački tjednik (1932.), Ilustrovani sarajevski tjednik (1932.), Krijes (1932.-1933.), Luč (1932.), Naša iskra (1932.), Bunjevačko kolo (1933.-1934.), Hrvatska prosvjeta (1933., 1935.-1937.), Hrvatska straža (1933.-1937.), Mala mladost (1933.-1939.), Subotička Danica (kalendar 1933.-1937., 1939.-1941., 1943.-1944., 1984.-1986.), Tavila (1934.), Obitelj (1934.-1937, 1939.-1941., 1943. Klasje naših ravni (1935.1936., 1938., 1942.-1944.), Nedjelja (1935., 1942.-1943.), Svijest (Sarajevo 1935.-1936.), Glasnik sv. Ante (1936.-1938., 1944.-1945.), Subotičke novine (1939., 1941.), Kalendar Gospine krunice (1937.–1943.) Jadranski dnevnik (1938.), Kalendar Srca Isusova i Marijana (1938.-1941.), Hrvatski glasnik (1939.-1941.), Napredak (1939.), Hrvatska revija (1940.-1943.), Kalendar sv. Ante 1940.-1944.), Kultura (1940.), Hrvatska mladost (1941.-1942.), Hrvatska zemlja (1943.), Glas mladih (1952.), Telegram (1962.), Glasnik sv. Antuna Padovanskoga (1965.-1966.), Crkva u svijetu (1967.), Danica (1967.-1975., 1980.-1986.), Hrvatski knjževni list (1968.), Katolički godišnjak (1968.), Marulić (1968.-1969., 1971.-1981.), Marija (1969.-1976., 1979.-1984.), Glasnik sv. Nikole Tavelića (1971.), Gradišće (kalendar, Željezno 1972.), Kana (1974.-1975.), Glas Koncila (1975., 1982., 1985.), Naša ognjišta (1981.).
• u književnosti i publicistici: prof. Ante Jakšić, učenik i prof. Josip Berković, potom učenici: Joza Živković, Franjo Dujmović, Josip Berka, Stjepan Krpan, Josip Pusztay, Dragutin Horkić, Vladimir Rem, Stjepan Godić... (uz njih i prije spomenuti akademici D. Tadijanović, S. Babić, D. Jelčić i M. Bečković);
Temeljna obilježja njegove lirike usko su povezana s kršćanskim svjetonazorom. Mnoge su mu pjesme, oblikom često soneti, nadahnute biblijskim motivima. Proživljena vjerskoga nadahnuća, jedan je od istaknutih pjesnika katoličke usmjerenosti. Osim poezije pisao je i prozu lirskoga ugođaja. Objavio dvije knjige pripovjedaka i romane Šana se udaje, Pod teretom ljubavi, Maturant, Neugasivi plamen, u kojima slijedi tradiciju regionalne pučke pripovijedne kršcčanske moralne proze. S ruskoga je preveo roman K sreći (Zagreb, 1936.). Nadežde Aleksandrovne Lappo-Danilevske. Pjesme su mu prevodene na njemački, francuski, slovenski, češki i uvrštene u antologije Hrvatska duhovna lirika (Rim, 1968.), Iz hrvatske marijanske lirike (Zagreb, 1971.), Duša duše hrvatske (Mostar, 1988.), Skupljena baština (Zagreb, 1993.), Linda patria nuestra (Buenos Aires, 1996.), U sjeni transcendencije (Zagreb, 1999.), Hrvatska božićna lirika (Zagreb, 2000.).
• s veučilisni profesori i znanstvenici: Đuro Basler, Vuk Milčić, Ivan Ilić, Mijo Cicvarić, Zdravko Tomac, Damir Klasiček, Hrvatin Mikolčić, Dragan Milanović, Đuro Josić, Vinko Brešić… (uz njih i prije spomenuti A. Barbić i I. Katić);
DJELA:
• p olitičari-istodobno neki i znanstvenici: Josip Zmaić, Stjepan Zdunić, Božo Marendić, Ivica Račan, Zdravko Marić......
Biserni đerdan (Sombor, 1931.); U dolini zaborava (Zagreb, 1936.); Marija (Zagreb, 1937.); Zov proljeća i mladosti (Travnik, 1938.); Šana se udaje (Subotica, 1939.; Zagreb, 1943; Zagreb, 1980.); Pod sapetim krilima (Tuzla, 1941.); Maturant (Osijek, 1944.); Pod teretom ljubavi (Osijek, 1944.); Elegije (Subotica, 1954.); Hod pod zvijezdama (Subotica, 1955.); Osamljeni mostovi (Zagreb, 1962.); Pred vratima tišine (Zagreb, 1963.); Pjesme o Sinu čovječjemu (Zagreb, 1965.); Povratak u djetinjstvo (Zagreb, 1968.); Neugasivi plamen (Zagreb, 1969.); Pod pješčanim satom (Zagreb, 1975.); Molitve pod zvijezdama (Zagreb, 1979.); Prema drugoj obali (Đakovački Selci, 1987.) Izvor: Hrvatski biografski leksikon, sv. 6. (od slova I-Kal), Leksikografski zavod “Miroslav Krleža”, Zagreb, 2005., 278.
Rastušje, 15. ožujka 1903. - Zagreb, 12. studenog 1966. Osnovnu školu polazio u Podvinju, potom Realnu gimnaziju u Brodu na Savi - maturirao 1923. (prva generacija maturanata!). Diplomirao je studij jugoslavenskih književnosti i francuski jezik na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Jedno vrijeme radio je kao profesor u franjevačkoj klasićnoj gimnaziji u Varaždinu, a u Zagrebu je radio u Državnoj riznici, kraće vrijeme u gornjogradskoj partizanskoj gimnaziji. 1945. do 1949. službuje u Šibeniku, potom do smrti sedamnaest godina je profesor u krapinskoj Gimnaziji. Predavao je hrvatski jezik s književnošću, a po potrebi i ruski i njemački jezik... S. Krpan je istražujuci Živkovićevu bibliografiju utvrdio da je objavio više od 130 radova u revijama i novinama. U periodu 1937.-1941. u “Hrvatskom dnevniku” mu je objavljeno 25 članaka, u “Ustaškoj uzdanici”- listu za djecu 1941.-1944. objavljena su mu 23 rada, u dnevniku “Nova Hrvatska“ 1942.-1944. 18 radova, u „Hrvatskom ženskom listu“ 1944. godine 15 članaka, u „Hrvatskoj revijii“ 1942.-1943. izašlo mu 14 članaka, u „Novinama“ 1944-1945. deset članaka... Glavne teme njegovog interesa u spisateljskom radu su bili književnici i druge poznate ličnosti. Pisao je za djecu potpisujući te članke s J. Rastuški. Inspiraciju je nalazio i u slavonskoj običajnoj baštini. Zapažen mu je dokumentarni zapis o prvome službenom posjetu hrvatskih književnika Bugarskoj 1942. koji je objavila te godine „Hrvatska revija“, a u skraćenom obliku i „Hrvatski ženski list“. Bavio se i prevođenjem djela bugarskih književnika s bugarskog na hrvatski. Pisao je i o smrti hrvatskih kulturnih djelatnika, objavljujući te članke u „Hrvatskoj reviji“ 1942. i 1943... Prema: S. Krpan, Zavičajnici-Portreti malo spominjanih, prešućivanih i zaboravljanih (Ogranak MH: Slavonski Brod, 1994., 163-171.)
DRAGUTIN HORKIĆ Pisac (Slavonski Brod, 23.4.1925.- Zagreb, 8.8.2009.). Gimnaziju završio 1944. u Slavonskom Brodu, a Filozofski fakultet 1953. u Zagrebu. Novinar i urednik u Obrazovnom programu Radio-Zagreba (1950.-1984.), gdje je od 1951. do 1984. urednik serije dječjih emisija Iz svakog džepa ponešto. Surađivao u periodicima Radost (1950.-1975.), Mlada kultura (1954.), Vjesnik (1954.), Priroda (1960.-1962., 1966.-1967.), Glas Slavonije (1962.), Telegram (1963.), Galeb (1965.-1976.), Večemji list (1967., 1972.), Smib (1971.-1972.), Roditelji i škola (1972.), Kerempuh (1974.). Bio je glavni urednik časopisa Ribolov (1972.-1989.) i Obol (1976.-88.). Kao kolumnist Večernjeg lista (1983.-93.) objavljivao je pjesme, epigrame i aforizme u rubrici Ire s lire. U zbirkama crtica i pripovijetki za djecu Iz svakog džepa ponesto, Čađave zgode, Ja, inspektor, Pa ipak, leti, Ljesnjak u vitrini, Pozlačeni rep često parafrazira postupke usmene književnosti (osobito u Čađavim zgodama) i tematizira naoko nevažne i neobične motive uokvirujući ih vještim poentiranjem zasnovanim na humoru i elementima iznenađenja. Piše i putopise (Viđeno i neviđeno) dok pjesme skupljene u zbirci Lađa na krošnjama karakterizira ispovjedni ton, doživljajnost i jezična jednostavnost. Bavi se i prevođenjem s njemačkog, mađarskog, engleskog i ruskog jezika. DJELA:
• g lazbenici: Franjo Pokaz, Silvija Dvoršćak, Krešimir Špicer, Krešimir Blažević, Safet Isović...
Iz svakog džepa ponešto (Zagreb, 1959.); Viđeno i neviđeno (Zagreb, 1965.); Čađave zgode (Zagreb, 1971.); Safari s povećalom (Zagreb, 1975.), Jq inspektor (Zagreb, 1976.); Pa ipak, leti (Zagreb, 1990.); Lješnjak u vitrine (Zagreb, 1993.); Lađa na krosnjama (Samobor, 1998.); Pozlaćeni rep (Koprivnica, 1998.)
• l iječnici koji su doktorirali iz područja medicinskih znanosti: Antun Jelić, Stjepan Čeović, Dragica Bistrović, Neda Aberle, Mirna Petanović, Marica Jandrić-Balen, Marica Miletić-Medved...
Izvor: Hrvatski biografski leksikon, sv. 5. (od slova Gn-H), Leksikografski zavod „Miroslav Krleža“, 2002., Zagreb, 617.
Znamo da ovo nije konačni popis uspješnih bivših brodskih učenika i profesora... Zato apeliramo na bivše ucenike da prikupljaju podatke o svojim generacijama i daju ih na pohranu u ustanove kojima je osnovna zadaća trajno čuvanje povijesnog pamćenja. Jedna od njih je i Državni arhiv u Slavonskom Brodu.
JOSIP PUSZTAY Rođen je 30. rujna 1923. u Donjim Andrijevcima, u Brodu je završio osnovnu školu, a zatim i gimnaziju u šk. god. 1942./43. Ne znaju se točno okolnosti njegove smrti, no po sjećanju nekih njegovih poznanika Josip Pusztay je krenuo 1. svibnja 1944. “s grupom članova brodske Ustaške mladeži - čiji je vjerojatno bio dužnosnik - na izlet Svetoj Petki u Brodsko brdo, otkuda se međutim nije nikada vratio”. Vjerojatno su ga ubili partizani. Za grob mu se naravno ne zna! Njegov žurnalistički i književni rad je trajao svega pet godina, od 17. do 21. godine života. Pisao je novinske članke u osječkom Hrvatskom listu, brodskoj Posavskoj Hrvatskoj, zagrebačkom Hrvatskom planinaru, a potpisan je kao urednik posljednjeg broja brodskog humorističkog lista s nadnevkom od 25.12.1941. godine. 1941. u Brodu na Savi mu je u vlastitoj nakladi objavljena knjiga “Poskok” (dvanaest novela), 1942. objavljena mu je knjiga reportaža i članaka “Branioci neba”, a 1944. manja zbirka pjesama “Pjesme u daljinama”...
JOSIP BERKOVIĆ Književni kritičar i feljtonist (Slavonski Brod, 26.3.1905. - Zagreb, 10.10.1944.). Obitelj potječe iz Staroga Grada na Hvaru. Otac Ante bio je trgovac u Slavonskom Brodu, a majka Ljubica, rod. Cvilić, kučanica. Osnovnu školu pohađao je u Slavonskom Brodu (1912.-1916.), gimnaziju u Slavonskoj Požegi (1916.-1918.), Slavonskom Brodu (1918.-1920. i 1923/1924.) i Zagrebu (1920.-1923.), gdje je maturirao 1924. Slavistiku i romanistiku studirao je u Pragu (1924/1925.), Parizu i Grenobleu (1925.-1927.), a diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (1930.). Predavao je hrvatski, francuski, latinski i njemački na gimnaziji u Slavonskom Brodu (1931.-1935.). Zbog ljevičarske djelatnosti premješten je na realnu gimnaziju u Otočcu (1935.-1937.), ali je otpušten poslije revolucionarno intoniranog govora na Kongresu pro fesora u Nišu. S francuskom stipendijom otišao je u Pariz (1937-1939), proputovao Francusku, Čehoslo vacku, Austriju, Italiju i u jesen 1939. vratio se bolestan u Slavonski Brod, gdje je nakon pet godina umro. Prvi Berkovićev objavljeni rad je Omladina i problemi današnjice (Signali, 1932., 2.). Ljevičarski obojenim člancima kulturnoga, političkog i socijalnog sadržaja (dojmovi iz Francuske, o imperijalizmu, pacifizmu, kiću) i prikazima o našoj (A. G. Matoš, M. Krleža, J. Vidmar, V. Nazor, I. G. Kovačić) i francuskoj (P. Ronsard, V. Hugo, Moliere, V. Larbaud i dr.) književnosti surađivao je u časopisima i listovima: Hrvatska revija (1933.), Književni horizonti (1934., 1935.), Savre meni pogledi (1935., 1936.), Savremenik (1937.), Brodska riječ (1939., 1940.), Četrdeseta (1940.), Nova riječ (1940.), Riječ savjesti i razbora (1940., 1941.), 7 dana (1940.). Potpisivao se i: B, J. B., B. Job, Govornik zidovima, J. Cv. Za knjigu pjesama Marijana Matijasevića i licu gnjevnom napisao je predgovor Pjesnik kao sumnjivo lice (1936). God. 1935. i 1936. uređivao je u Slavonskom Brodu napredno orijentiran časopis Savremeni pogledi. Od 1939. do 1941. bio je glavni suradnik tjednika Brodska riječ u kojem je objavio više politički aktualnih članaka za rubriku “Govor zidovima”. Uredio je Izbor književnosti Čeha i Slovaka (1940). U arhivu Zavoda za književnost i teatrologiju JAZU sačuvani su rukopisi njegovih prijevoda J. J. Rousseaua, J. Du Bellaya, R. Rollanda, F. Rabelaisa, P. Moranda, Voltairea, F. Villona, V. Hugoa, autograf zbirke feljtona Govor zidovima, politički spisi, dnevnički zapisi, nekoliko proza i ciklus pjesama. Berković je ocijenjen kao pisac eseja i feljtona s temeljitijim darom zapažanja socijalne i ekonomske uvjetovanosti evropskih književnih pojava (I. G. Kovačic). Kao ljevičarski i antifašistički orijentirani publicist B. je bio animator napredne brodske omladine uoči rata (M. Konjević). DJELA: Misli i djela (Slavonski Brod, 1941.) Izvor: Hrvatski biografski leksikon, sv. 1. (od slova A-B), Leksikografski zavod „Miroslav Krleža“, Zagreb, 694.
Izvor: S. Krpan, Zavičajnici - portreti malo spominjanih, prešućivanih i zaboravljanih (Ogranak MH: Slavonski Brod, 1994., 181-188.)
Pravnik, novinar i publicist (Oriovac, 2.7.1904.- Sao Paulo 1999.). Maturirao 1923. u gimnaziji u Brodu, te iste godine započeo studij prava u Zagrebu, gdje je pristupio Katoličkom akademskom društvu “Domagoj”, a poslije Hrvatskom orlovskom savezu. God. 1926. suuređivao u Splitu katolički polutjednik Jadran. Pravo s rigorozom završio 1933. godine. Službovao u Negotinu, Novom Sadu, Pančevu i Rekovcu, potom 1937./38. bio perovođa u Vukovaru, a od 1938. vodio u Slavonskom Brodu pisarnicu i s A. Organićem izdavao novine Posavska Hrvatska (1939.-1941.). Za rata živio u Zagrebu te bio ravnateljem dnevnika Nova Hrvatska (1941.-1943.) i Časopisa Hrvatska smotra (do 1945). Nakon sloma NDH napustio domovinu te s obitelji živi u Sao Paulu u Brazilu. Javio se u Luči (1925.-1926.) člankom o širenju katoličkog pokreta među hrvatskim seljaštvom, a potom, potaknut sličnošću s borbom hrvatskog naroda za samostalnost, proučava povjesnice irskog i katalonskog naroda te njihovu borbu za nezavisnost, čemu objavljuje više članaka u Hrvatskoj smotri (1933.-1938.), u kojoj je tiskao i raspravu o hrvatskim župama kao ustanovama hrvatskoga javnog prava (1943., 7-10.). Surađivao takoder u Katoličkom listu (1925.), Kalendaru Hrvatskoga radiše (1932.-19.33.), Hrvatskoj reviji (1936.), Mladoj Hrvatskoj (1937.), Istini (1938., poslije Posavska Hrvatska, 1939.-1941.), Hrvatskom narodu (1940.) i dr. U iseljeništvu objavio u Danici (Chicago 1978.-1984.) seriju članaka o hrvatsko-srpskim odnošajima, srbijanskoj politici na Balkanu i njezinu odnosu prema makedonskom i albanskom pitanju, politizaciji srbijanskog pravo slavlja, zakonodavnim izvorima srpske hegemonije u Hrvatskoj za Khuenove vladavine i dr. U knjizi Hrvatska na putu k oslobođenju zabilježio svoja sjećanja na ljude i događaje iz hrvatskoga političkog života te iznio svoje prosudbe o ključnim točkama hrvatske politike XX. st. Objavljivao i u Hrvatskom narodu (Buenos Aires), Hrvatskoj reviji (Buenos Aires 1965), Hrvatskom tjedniku (Melbourne), Hrvatskoj slobodi (Melbourne), Hrvatskom katoličkom kalendaru (Chicago), Studia Croatica (Buenos Aires 1983) i dr. Služio se pseudonimima i šiframa Dragan Maričevic, Stj. Kovačevic, Iozo Tomičević, F. Brodski, f. d., fod. i dr. DJELA:
Hrvatska na putu k oslobođenju (Rim-Chicago, 1976.) Izvor: Hrvatski biografski leksikon, sv. 3. (od slova Č-Đ), Leksikografski zavod „Miroslav Krleža“, Zagreb, 1983., 676.
Pjesnik i prozni pisac (Slavonski Brod, 11.3.1906 – Zagreb, 2000.). Roditelji su mu podrijetlom iz Česke. Osnovnu školu i realnu gimnaziju pohađao je u Slavonskom Brodu gdje je maturirao 1925. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu studirao je slavistiku i klasičnu filologiju. Položivši ispit za profesora srednjih škola, predavao je od 1930. do umirovljenja 1971. hrvatski, latinski i ruski jezik s književnostima na Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji (poslije Interdijecezanska srednja škola za spremanje svećenika).
Tihi trenuci (Zagreb, 1973.); Riječi pjevaju (Zagreb, 1976.); Lanx satura (Zagreb, 1980.) Izvor: Hrvatski biografski leksikon, sv. 1. (od slova A-B), Leksikografski zavod „Miroslav Krleža“, Zagreb, 1983., 693.
STOLJEĆE STOLJEĆE SLAVONSKOBRODSKE SLAVONSKOBRODSKE GIMNAZIJE GIMNAZIJE
U rodnom je gradu završio Osnovnu dječaćku školu i Realnu gimnaziju, a Filozofski fakultet (hrvatski jezik i jugoslavenske književnosti) u Zagrebu. Do umirovljenja radi kao profesor (Slavonski Brod, Derventa, Lipovac), novinar (Čakovec) i ravnatelj Kazališta (Vinkovci). Posebni podaci. U ljeto 1949. uhićen (OZNA Slavonski Brod) i osuđen (Okružni sud Osijek) po čl. 9 Zakona o krivičnim djelima protiv naroda i države na pet i pol mjeseci zatvora. Poslije sloma “hrvatskoga proljeća” okrivljen zbog krivičnoga djela iz čl. 118 KZ (istražni postupak u Okružnom sudu Slavonska Pozega). Okrivljen kao “osnivač i predsjednik kontrarevolucionarne organizacije Matice hrvatske u Slavonskom Brodu”. Nije podignuta optužnica. Iste godine sudski postupak (Okružni sud Osijek) zbog “šovinističkih napjeva i drugih nacionalističkih obilježja u predstavi Graničari” vinkovačkoga kazališta kojemu je bio ravnatelj. Vjesnik donosi članak Direktor kazališta s milicijom pred sud (zbog nedolaska na rasprave) i Rem na sudu bez pratnje. Postupak obustavljen s obrazloženjem da su to “pitanja stručne naravi, a ne sudskog spora”.
1965. jedan od osnivača i prvi predsjednik Matice hrvatske u Slavonskom Brodu. Pokreće izdavačku djelatnost (knjige: Mi ovdje, zbirke V. Benošica i S. V Letinica). 1967. postaje član DHK (kao i: D. Švagelj, S. Godić, D. Jelčić i I. Štivičić). Imenovan ravnateljem Gradskoga kazališta u Vinkovcima, sastavlja elaborat Slavonska dramska baština-osnova repertoara (1968.), kazalište dobiva ime Joze Ivakića (1971.), izvode se Ivakićeva djela (Inoče, Pouzdani sastanak), djela J. Freudenreicha (Graničari), I. Okrugića (Šokica), V. Lunačeka (Ilirci), Ivana Kozarca (Pod noć, Đuka Begović), Janka Jurkovića (Kumovanje) i drugih domaćih autora. Kada se Kazalište ukida kao samostalna ustanova (1979.) stječe putem Zajednice umjetnika Hrvatske status profesionalnoga književnika. 1981. inicira osnivanje Sekcije DHK za Slavoniju i Baranju, izabran za prvoga predsjednika, pokreće biblioteku „Baština“ (prva knjiga reprint-izdanje pripovijedaka Slavonska krv Ivana Kozarca). 1985. počinje uređivati biblioteku „Brazde“ (suvremeni pisci), knjige: Dubravko Jelčić, Ivo Balentović, Miroslav S. Mader, Stjepan V. Letinić, Ivan Baranjek, Nikola Jukić, Pero Budak. 1994. urednik biblioteke „Slavonica“ (100 knjiga slavonskih pisaca) u izdanju SN Privlačica u Vinkovcima. 1996. jedan od urednika časopisa Putujući Slav onijom. 1997. prihvaća dužnost izvršnoga urednika biblioteke „Croatica“ (hrvatska književnost u 100 knjiga), izdavač: „Riječ“ d.o.o. za nakladničku djelatnost, Vinkovci. Suradnja u listovima i časopisima: Izvor, Krugovi, Polet, Brodski list, Glas Slavonije, Mlada kultura i Beograd), Omladinski borac, Novine mladih, Kulturni radnik, Revija (Osijek) Horizont, Globus, Rukovet (Subotica), Koraci, Bagdala (Kruševac), Imotska krajina, Život i škola, Slavonija danas, Glas komuna i Doboj), Hrvatski književni list, Literatura, Književna revija (Vinkovci), Vjesnik, Večernji list, Vinkovačke novosti, Posavska Hrvatska, Slavonsko-baranjski tjednik, Hrvatski iseljenički zbornik, Matica, Telegram, Oko, Posavski tokovi, Hrvatsko slovo. Pjesme, eseje, feljtone, antologije i monografije V. Rem je objavio u dvadesetak knjiga. Zaokupljen trajno Tinovim djelom objavio je više izdanja knjige Tin bez Vina (1980.-1990.) i Pod Tinovim kišobranom (2005.). U dokumentarnofeljtonističkim zapisima (Tragom prošlosti Broda, 1965.; Vinkovačka kronika, 1983.; Brodske teme i dileme, 1987.; Tko su Šokci, 1993.; Iverje s Bosuta, 2001.; Zavičaj kao sudbina, 2003.; Boro P. i drugi, 2004.; Tragom brodske pisane riječi, 2006.) istražuje, skuplja i zaokružuje kazališnu, novinsku, kulturološku i književnu građu pokazujući se ustrajnim primicateljem slavonske baštine. Knjiga Krug oko baštine izlazi 2007. u izdanju DHK–ogranak Slavonsko-baranjsko srijemski i ogranka MH Slavonski Brod. Dobitnik je književnih nagrada ’“Visoka žuta žita’“, Povelje uspješnosti i Nagrade za životno djelo „Josip Kozarac“, te Grba grada Broda, a za izuzetne zasluge odlikovan je redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića, koje mu je dodijelio predsjednik RH. Vladimir Rem je preminuo 22. kolovoza 2011. godine u Slavonskom Brodu i pokopan je na gradskom groblju. Izvor: Podatke prikupio Domagoj Zovak (DASB)
STJEPAN GODIĆ
Prvu pjesmu U krilu sna objavio je u srednjoškolskom listu Omladina (1925., 3.). Surađivao je poslije u Križarskoj straži (1935., 1936.), Nedjelji (1937., 1938., 1941., 1943., 1944.), Hrvatskoj mladosti (1941.-1943.). U poslijeratnom razdoblju, uz prevođenje s ruskoga, piše pjesme, pripovijesti, putopise, aforizme i književno-kritičke članke (o A. Nemčiću, A. Mihanoviću, V. Vidriću i dr.) surađujući u Katoličkom godisnjaku (1969.-1971.), Maruliću (1969., 1970., 1972., 1973., 1975.-1977., 1979., 1980.) i Danici (1972.-1980., 1982, 1983.). Potpisuje se i pseudonimirna: Tihomil Pazin, Strihakov, Josua i Joa. Radovi su mu uvršteni u zbirku Za blagdanskim stolom (1970.), u zbornike Marulić (1968.) i Majka (1973.). DJELA:
Pjesnik, esejist i feljtonist. Rođen je 4. prosinca 1927. u Slavonskom Brodu (Ulica vojvode Putnika 2, za NDH Begovićeva, donedavno Njegoševa, danas Budakova ulica). Otac Stjepan, majka Marija r. Aksamović, supruga Jasenka r. Dujmić, sin Goran (i sin Darko iz prvoga braka). Djedovina mu je, po očevim precima, u Mađarskoj odakle su potkraj 19. stoljeća došli u Hrvatsku (Pitomača), a po majci, u selu Garčinu nedaleko od Slavonskoga Broda.
Organizator književnoga i kazališnoga života. 1952. pokretač, glavni i odgovorni urednik Glasa mladih u Slavonskom Brodu.
FRANJO DUJMOVIĆ
JOSIP BERKA
VLADIMIR REM
Pisac (Slavonski Brod, 11.9.1930 - Lipik, 25.1.1993). Kao učenik realne gimnazije 1944. odlazi u partizane. Maturirao 1949. u Slavonskom Brodu. Potom zatvoren na Golom otoku. Studirao jugoslavenske književnosti na Filozofskom fakultetu u Beogradu 1954-59. Do 1962. profesor u Poljoprivred noj školi u Slavonskom Brodu, do 1971. u Učiteljskoj školi i gimnaziji u Pakracu, a od 1971. savjetnik u Zavodu za prosvjetno-pedagošku službu Hrvatske u Zagrebu. God. 1967. jedan je od utemeljitelja i predsjednik pakračkog ogranka MH. Ponovno je izabran na tu dužnost 1991. U Pakracu je 1967. pokrenuo časopis Pakrac danas i uređivao ga do 1971. Prvi publicistički rad tiskan mu je u Brodskom listu 1947, a od 1951. piše pjesme, pripovijetke, putopise i prikaze. Objavljivao u periodicima: Izvor, Stvaranje, Vidici, Savremenik, Susreti, Telegram, Život, Revija, Pakrac danas, Glas Slavonije, Hrvatski tjednik, Pakrački vjesnik i dr. Potpisivao se inicijalima i kao Slaven Brodski. Uredio je i popratio predgovorima nekoliko knjiga. Pisao je i članke iz prosvjetno-pedagoške struke. U zbirci pripovijedaka Ogrlica oslanjao se na realističku matricu. Njegova poezija zbirke Lirika meditativna je i pesimistički obojena varijacija zavićajnih slavonskih motiva. DJELA:
Ogrlica (Slavonski Brod, 1955.); Lirika (Pakrac, 1964.); Impresije (Zagreb, 1992.); Moj nesporazum s đavolom (Vinkovci, 1995.) Izvor: Hrvatski biografski leksikon, sv. 5 (od slova Gn-H), Leksikografski zavod „Miroslav Krleža“, 2003., 7.
STJEPAN KRPAN Rođen 21.11.1922. u Gornjim Andrijevcima, umro je 20.11.1999. u Zagrebu . Školovao se na gimnaziji u Slavonskom Brodu, na Višoj pedagoškoj školi u Zagrebu i na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Službovao je od 1950. g. kao nastavnik, odnosno profesor njemačkog, francuskog i hrvatskog jezika u Oroslavlju, Novskoj, Ogulinu i od 1968. g. u Zagrebu gdje je 1987. g. umirovljen. Hrvatsku manjinsku problematiku predstavlja u člancima, raspravama i studijama u više novina, časopisa, zbornika i godišnjaka u nas te u Austriji i Mađarskoj. O istoj temi izvještava na znanstvenim skupovima. Suradnik je za to područje Leksikografskog zavoda „Miroslav Krleža“, te član radnik Matice hrvatske, njenog Odjela za kulturne veze s Hrvatima izvan domovine. Baveći se istraživanjem prošlosti i sadašnjosti hrvatskih narodnih manjina u okolnim zemljama napisao je i dosad objavio ove knjige: „Hrvati u Keči“, Zagreb 1983.; „Gradišćanski portreti“, Zagreb 1983.; „Od Karasa do Biferna - Zapisi o Hrvatima u Rumunjskoj, Mađarskoj, Čehoslovačkoj, Austriji i Italiji „ Zagreb 1988.; „Hrvati u Rekašu kraj Temišvara“, Zagreb 1990.; „Narodna starina Gornjih Andrijevaca“ 1991., Slavonski Brod; „Hrvatski uglednici u mađarskom Podunavlju“, Budimpesta 1991.; „Portreti rumunjskih Hrvata“, Zagreb 1992.; „Zavičajnici - portreti malo spominjanih, prešućivanih i zaboravljanih“, Slavonski Brod, 1994.
Državni Arhiv
U SLAVONSKOM BRODU www.dasb.hr
JOSIP PAVELIĆ
JOSIP ZMAIĆ
BOŽO MARENDIĆ Stari Perkovci, 17.3.1917. - Zagreb, 16.9.1998., političar. Završio je Poljoprivredno-šumarski fakultet u Zagrebu, a 1964. postao je doktor znanosti. Bio je direktor Poljoprivrednih dobara Hrvatske te Poduzeća Lonjsko Polje, republički sekretar za vodoprivredu SR Hrvatske, predsjednik Koordinacijskog odbora za uređenje Črnec polja. Godine 1986. izabran je za predsjednika Sabora SR Hrvatske. Na njegovu inicijativu izrađen je program kompleksnog uređenja sliva rijeke Save.
(1884. – Škofja Loka, 25. 5.1945.) Brat poglavnika A. Pavelića. Završio filozofski fakultet
i predavao grčki i latinski jezik u gimnazijama u Slavonskom Brodu i Zagrebu. Za Banovine Hrvatske radio u Odjelu nastave i bogoštovlja (srednjoškolski odsjek). Pri proglašenju i prvih dana NDH jedna je od istaknutijih ličnosti u donošenju odluka i rasporedu vojnih časnika koji su prisezali na vjernost novoj državi. Pročelnik je Općeg odjela Ministarstva narodne prosvjete. Pri povlačenju u svibnju 1945. zarobljavaju ga britanske vojne vlasti i izručuju partizanima, koji su ga ubrzo nakon toga strijeljali. Izvor: Tko je tko u NDH (Zagreb, 1997.)
Poslije 1965. njegovom inicijativom i zalaganjem započeli su javni radovi na izgradnji sustava obrane od poplava s oteretnim kanalima, izvedene brojne obaloutvrde, izgrađene stotine kilometara novih ili rekonstruiranih nasipa i dr. Za njegova vremena Hrvatska je kao jedina republika u SFRJ imala samostalni Sekretarijat za vodoprivredu. Najbolje razdoblje hrvatskog vodnog gospodarstva bilo je za vrijeme njegovog vodenja. Dobitnik je brojnih priznanja od kojih je najviša nagrada AVNOJ-a.
VLADIMIR MARKOVAC
Izvor: Šokadija i Šokci (Vinkovci 2007., 144.)
Rođen u Brodu na Savi 1929. godine. Znanstvenik i tehnolog. Diplomirao je na Tehnološkom fakultetu u Zagrebu, gdje je i doktorirao 1961. godine. U sedam godina rada u domaćoj industriji prošao je sve faze od pogonskog inženjera, preko šefa odjela i pogona do šefa proizvodnje. Bio je stipendist zapadnonjemačke vlade i kanadske vlade ukupno četiri godine, gdje je radio na industrijskim i temeljnim istraživanjima. Predavao je na fakultetu tehnološke predmete. Od 1965. do 1993. radio je u upravi Ford Motor Company u SAD-u na problemima istraživanja, tehnoloških inovacija, organizacije proizvodnje i poslodavstva. Autor je pet industrijskih patenata u Njemačkoj i SAD-u te preko 50 znanstvenih i industrijskih radova.
Voditelj je biroa do njegova uključenja u obnovljeni APZ 1977., a god. 1980. odlazi u mirovinu. Geršić je predavao perspektivu na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu (1950. -1963.), a bio je i član Savjeta Međunarodne federacije za bolnički inženjering (1978. -1982.). Projektirao je i izveo veliki broj zdravstvenih zgrada: paviljoni bolnice za tuberkulozu pluća u Novom Marofu (1949.), dječje bolnice za tuberkulozu pluća u Šumetlici kraj Nove Gradiške (1951.) i bolnice za zarazne bolesti u Zagrebu (1951. - 63.), zgrada Medicinskog centra u Slavonskom Brodu (1954.), zgrada i poliklinika bolnice u Vinkovcima (1960.-1965.), poliklinika, kirurški i zarazni odjel, onkološki dispanzer, ekonomski blok i energetska centrala bolnice u Slavonskom Brodu (1961. -1974.), kirurški, ginekološki i patološki odjel i središnji laboratorij bolnice u Varaždinu (1965.-1978.), ginekološki i dječji odjel bolnice u Puli (1978.), zgrada Medicinskog centra u Varaždinu (1980.), kirurški i interni odjel bolnice u Požegi (1981.), bolnica u Jajcu, domovi zdravlja u Križevcima (1950.), Našicama (1961.), Poreču (1972.); zdravstvene stanice u Drenovcima (1953.), Ražancu (1953.), Hercegovcu (1955.), Sikirevcima (1958.), Slavonskom Brodu (1959.), Novom Marofu (1970.), Divižanima kraj Jajca (1976.), Krezluku kraj Jajca (1977.) i dr. Projektirao je također školske i stambene zgrade te izveo, među ostalim, osnovnu školu na Mlinarskoj cesti (1957.), Srednju tekstilnu školu na Kennedyjevu trgu (1960.) i Tekstilni školski centar u Prilazu baruna Filipovića (1963.) u Zagrebu, više velikih stambenih zgrada u Pločama (1949.) i dvije zgrade na uglu Držićeve i Ulice grada Vukovara u Zagrebu (1952. i 1958.). Od 1953. do 1978. radio je na generalnim planovima razvitka medicinskih ustanova i bolnica. Sudjelovao je na mnogim arhitektonskim izložbama (Suvremena jugoslavenska arhitektura, Bruxelles 1959.; Jugoslavenska arhitektura, Beograd 1960.; Zagrebački salon, 1982.; Arhitektura u Hrvatskoj, Zagreb 1986. itd.).
KREŠIMIR BLAŽEVIĆ
Ivica Račan rođen je 24. veljače 1944. godine u Ebersbachu u Njemačkoj. Godine 1970. diplomirao je na Pravnom fakultetu u Zagrebu. U godinama od 1967. do 1972. radi kao istraživač u Institutu za društveno upravljanje u Zagrebu, a od godine 1972. do 1978. obnaša dužnost člana Izvršnog komiteta CK SKH (Centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske) da bi, nakon toga, do godine 1982. bio članom Predsjedništva CK SKH. Iduće četiri godine radi kao direktor Političke škole SKJ “J. B. Tito” u Kumrovcu. Od 1986. do 1989. član je Predsjedništva CK Saveza komunista Jugoslavije, gdje se, zajedno sa slovenskim članovima, zalagao za politički pluralizam. Kada je 13. prosinca 1989. izabran za predsjednika Saveza komunista Hrvatske objavljuje da će za četiri mjeseca biti održani prvi demokratski, višestranački izbori u Hrvatskoj. 23. siječnja 1990. Račan predvodi hrvatsko izaslanstvo Saveza komunista na 14. kongresu SKJ u Beogradu, gdje se otvoreno sukobljava s Miloševićem, njegovim ultranacionlistima i dogmatskom većinom. S hrvatskim izaslanstvom odlazi s Kongresa te zajedno sa slovenskim kolegama napušta Beograd. Godine 1990. raspisuje prve demokratske, višestranačke izbore u Hrvatskoj i organizira mirni prijenos vlasti na tada pobjednički HDZ. Na tim prvim demokratskim izborima izabran je za zastupnika u Zastupnički dom Sabora. Kao vođa demokratske struje u bivšem SKH, preimenuje i reformira SKH u Stranku demokratskih promjena (1990. godine), a 1991. godine u Socijaldemokratsku partiju Hrvatske – SDP. Na parlamentarnim izborima 1992. i 1995. Ivica Račan ponovno je biran u Zastupnički dom Sabora. U kolovozu 1998. potpisuje sporazum s Draženom Budišom, predsjednikom Hrvatske socijalno-liberalne stranke o zajedničkom nastupu na izborima 2000. godine. Doprinosi okupljanju i suradnji šest glavnih oporbenih stranaka s ciljem jačanja njihova položaja i razvoja demokracije u Hrvatskoj. Na parlamentarnim izborima 3. siječnja 2000. koalicija SDP-a i HSLS-a osvaja većinu zastupničkih mjesta u Zastupničkom domu Hrvatskog državnog sabora i 27. siječnja Ivica Račan imenovan je predsjednikom Vlade Republike Hrvatske. Na sljedećim parlamentarnim izborima 2003. još je jednom izabran za zastupnika SDP-a u Hrvatskom saboru i predsjednik je Kluba zastupnika te stranke.
Objavio je više stručnih radova u časopisima Arhitektura, Bulletin JAZU, Čovjek i prostor, Zdravstvo i dr.
Na 9. konvenciji SDP-a u svibnju 2004. godine ponovno je biran za predsjednika SDP-a. Suočen s teškom bolešću, 31. siječnja 2007. objavljuje da se privremeno povlači iz političkog života, a 11. travnja daje ostavku na mjesto predsjednika SDP-a.
Godine 1992. dobio je nagradu Viktor Kovačić za životno djelo, a 1998. Nagradu Vladimir Nazor za životno djelo.
Ivica Račan umro je u Zagrebu, 29. travnja 2007. godine u 3.05 sati od posljedica karcinoma bubrega.
Izvor: Hrvatski biografski leksikon, sv. 4. (od slova E-Gm), Leksikografski zavod „Miroslav Krleža“, Zagreb, 1998., 662.
Izvor: Službena web stranica SDP-a (http://www.sdp.hr/clan/ivica-racan/)
RADOVAN DELALLE
NEDELJKO DRAGIĆ
Arhitekt i urbanist (Slavonski Brod, 23.12.1935). Gimnaziju završio u rodnom gradu, studirao pri Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu (1956.-1960.) te diplomirao u Urbanističkom institutu Sveučilišta u Parizu (1972.). Radio u Zavodu za urbanizam grada Sarajeva (1961.-1966.), arhitektonskom birou Jacquesa Labroa u Parizu (1967.-1968.), potom povremeno u Zavodu za studije i projektovanje Dom” u Sarajevu, u zagrebačkom arhitektonskom birou AGI-46” te u Urbanističkom zavodu grada Zagreba, u kojemu je stalno zaposlen od 1982. godine. Suosnivač je arhitektonske grupe Z (1969.). Projektirao je naselje „Ciglane“ u Sarajevu (1965, s grupom autora), Novo naselje i centar u Dugoj Resi (1976/77, sa S. Krajačem), kuće za odmor u Staroj Baški na Krku (1970, realizirao do 1979). Izradio generalne urbanističke planove za južni Zagreb (1973, s Nadom Silović) i Dugu Resu (1986, sa S. Krajačem) te provedbene urbanističke planove za središnji prostor Novog Zagreba, lijevu obalu Save u središnjem prostoru Trnja, za zagrebačka naselja Sloboština (s I. Tepegom), Ludko, Kozari Bok, Kalinovica-Kerestinec, područje Autobusnoga kolodvora (s N. Gamulinom). Sudje lovao na natječajima za kulturni centar „Georges Pompidou“ u Parizu (1971, sa Z. Ćirilom), trgovačko-poslovni centar u Banjoj Luci (1973, s D. Bakulićem i Rajkom Rogina, otkupna nagrada), Autobusni kolodvor u Zagrebu (1974, s Nevenkom Postružnik, otkupna nagrada), novo naselje u Novom Sadu (1974, s grupom autora, I. nagrada), naselje „Đuro Đakovic“ u Sarajevu (1975, s N. Muftićem, I. nagrada, realizacija 1976-89), predjel Mišeluk u Novom Sadu (1979/80, s grupom autora, II. nagrada ex aequo), središnji prostor Zagreba (1981, s grupom autora), područje lijeve obale Drave u Osijeku (1983, s grupom autora) te na tematskom natječaju Arhitektura i sloboda uz izložbu Trigon u Grazu 1969 (I. nagrada ex aequo za projekt Urbarhitektonske eksperimentalne gradske jezgre). Izlagao je samostalno u Zagrebu (1976) i Parizu (1977), a kao suautor na tematskim izložbama u Zagrebu 1985 (Urbana obmana ili obnova, s Antoanetom Pasinović i N. Gamulinom) i 1989 (Trnje - prostorni planovi i stvarnost, s N. Gamulinom). Od 1970. objavljuje znanstvene i stručne prikaze iz arhitekture i urbanizma u periodicima Arhitektura, Čovjek i prostor, Komunikacije, Arhitektura i urbanizam, Naše teme i dr. Uređuje tematske publikacije.
Redatelj, crtač, animator, scenarist i karikaturist (Paklenica kraj Novske, 13.9.1936.). Maturirao u Slavonskom Brodu 1955., pravo studirao u Zagrebu do 1960. godine. Prve karikature objavio kao srednjoškolac u Vjesniku, u kojemu i poslije sustavno surađuje. Godine 1955. tehnički je urednik u Studentskom listu, gdje je 1956.-1959. urednik humorističke rubrike. God. 1959. u Zagrebu priređuje prvu samostalnu izložbu karikatura; stalni je karikaturist i ilustrator Vjesnika u srijedu (1959.-1971.) i revije Studio (1965.1971.); 1966. izlazi njegova knjiga karikatura Leksikon za nepismene (njemačko izdanje: Berlin 1968). Od 1960. glavni je crtač i animator u „Zagreb-filmu“ (Sanjar B. Ranitovića, Cupido N. Kostelca, Rivali I. Vrbanića, Olle torero B. Dovnikovića).
DJELA: Traganje za identitetom grada – urbarhitektura (Rijeka, 1988.)
Brodski glazbenik, pjevač i osnivač sastava Animatori (Slavonski Brod, 27. siječnja 1958. - Zagreb, 19. ožujka 2007.). Poznat i kao „hrvatski Elvis Costello“, Krešo je u Slavonskom Brodu završio realnu gimnaziju i osnovnu glazbenu školu za violinu i gitaru. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je etnologiju i komparativnu književnost. Kao magistar znanosti kretao se inventivno temama etnologije i komparativne književnosti, povezujući tako mitologiju naroda s glazbenim mitovima. Radio je sve što se u glazbi može raditi. Od 1982. intenzivno se bavi glazbom kada je osnovao vlastitu grupu Animatori te u njoj bio skladatelj, tekstopisac, pjevač i gitarist. Animatori su vrlo brzo po osnutku postali jadan od najpopularnijih sastava novog vala na prostoru bivše Jugoslavije a njihove pjesme snimljene tijekom osamdesetih godina još i danas traju. te ne ostavljaju ravnodušnima ni sve generacije koje su nastupile poslije. Krešo se u svojoj autobiografiji objavljenoj 2003. godine pod nazivom „Ostat ću mlad“, prisjeća svojih mladenačkih godina, nastanka sastava, života rock’n’roll zvijezde i svega onoga što je vezano uz to. Također otkriva priču o vremenu koje je imalo svoje heroje, velike i male, a jedan od njih bio je i sam autor. Krešo Blažević bio je jedan od najnadahnutiji domaći interpreta koji su stvarali mladenačke himne bezbrižnosti i naivnosti. Objavio je zbirku poezije “I jedne i druge”, knjigu pripovijedaka “Sam u koloni” i prvu domaću rock autobiografiju “Ostat ću mlad” (2003.). Pisao je glazbene kritike u časopisima „Vijenac“, „Kana“ i „Cantus“. Animatore je osnovao 1982. godine i vrlo brzo nakon toga su postali jedan od najpopularnijh sastava, kada su i nastali njihovi najveći hitovi, poput „Ljeto nam se vratilo“, „Anđeli nas zovu da im skinemo krila“, „Ostat ću mlad“, „Male curice“, „Kasno je za prosinac“ i mnogi drugi. Godine 1989. bio je glazbeni urednik i organizator programa u Glazbenom klubu Kulušić, te glazbeni producent. Godine 1991. radio je kao urednik publishinga u Croatia Recordsu. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je etnologiju i komparativnu književnost. Objavio je zbirku poezije „I jedne i druge“ i knjigu pripovijetki „Sam u koloni“. Pisao je glazbene kritike u časopisima „Vijenac“, „Kana“ i „Cantus“. Član je Hrvatskog društva skladatelja, Hrvatske glazbene unije, čiji je jedan od osnivača, a njegova kratka biografija nalazi se i u izdanju Sveučilišta „Cambridge Who is Who in Popular Music“. Godine 2001. zajedno s Brankom Bogunovićem Pifom snimio je album Julija je bacila svoj krevet kroz prozor. Autor je prve domaće rock autobiografije pod nazivom „Ostat ću mlad“. Izvor: www.sbrock.net
SAFET ISOVIĆ
Prvim autorskim projektom Elegya (1965.), izraslim iz karikature, svrstao se među prvake Zagrebačke škole crtanog filma; svojim je filmovima uvijek crtač i animator, a povremeno i (ko)scenarist i (ko)scenograf. Ugled jednog od najosobnijih autora suvremene svjetske animacije stekao je trima filmovima: o nemoći malog čovjeka Idu dani (1960.; Grand prix u Beogradu, nagrada u Oberhausenu), o pogubnosti urbane civilizacije Tup-tup (1972.; na grade u Beogradu i New Yorku, godišnja Nagrada „Vladimir Nazor“, nominacija za Oscara 1973.) te o stvaralaštvu u animaciji Dnevnik (1974.; Grand prix u Zagrebu i Beogradu, Nagrada grada Zagreba). Ističu se također njegovi kratkometražni filmovi Vrata (1971., s B. Ranitovićem), Dan kad sam prestao pusiti (1982.), Slike iz sjećanja (1989.) te tzv. mini-filmovi Per aspera ad astra (1969.), Striptease (1969.) i Put k susjedu (1981.; špica za festival u Oberhausenu). Djeluje i kao scenograf (Ljubitelji cvijeća B. Dovnikovića, 1970.) i scenarist (Čovjek koji je morao pjevati M. Blažekovica, 1971.). Bavi se i stripom; uspjeh je ostvario tzv. antistripom Tupko (VUS i Vjesnik; tiskan u Bjelovaru 1986.), za koji je 1971. nagrađen na Svjetskom festivalu karikature i stripa u Montrealu. Autor je slikovne komponente knjiga Uh, to matematika (Zagreb, 1976., tekst Z. Šporer), Što se zbiva u atomskoj jezgri? (Zagreb 1980., tekst V. Paar) i Brbljanje o geometriji (Zagreb 1981., tekst Z. Šporer), a bavi se i opremom i ilustriranjem knjiga te izradbom plakata. S Vučkom, maskotom Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu 1984, realizirao je 32 mini-filma te jedan kratkometražni. Dizajner je Zagija, maskote Univerzijade 1987. i autor serije od 13 mini-filmova, TV-špica za pojedine sportove. Od 1973. član je Academy of Motion Picture Arts and Sciences u Hollywoodu. Izvor: Hrvatski biografski leksikon, sv. 3. (od slova Č-Đ), Leksikografski zavod “Miroslav Krleža”, Zagreb, 1993., 551.
STOLJEĆE STOLJEĆE SLAVONSKOBRODSKE SLAVONSKOBRODSKE GIMNAZIJE GIMNAZIJE
STJEPAN ZDUNIĆ
riteriji i metode regionalnog razmještaja industrije u planiranju gospodarskog razvitka (1975.); K Osnove dugoročnog razvoja Hrvatske (suurednik i suautor, 1984.)
IVICA RAČAN
God. 1947. poslan je na rad u Bosnu (Travnik, Donji Vakuf, Kupres), a od 1949. zaposlen je u Arhitektonskom projektnom zavodu u Zagrebu, gdje od 1952. vodi jednu od projektantskih grupa koja 1954. postaje samostalni „Arhitektonski biro 54“.
Izvor: Hrvatski leksikon, sv. 2 (od slova L-Ž), Naklada Leksikon d.o.o., Zagreb, 1997., 62
DJELA:
Vladimir Markovac je preminuo 5. siječnja 2015. u Zagrebu.
Ivo Geršić rođen je u Brodu na Savi 1915. god, maturirao u rodnom gradu 1933., a arhitekturu diplomirao u Zagrebu 1938. Nakon studija radi u tehničkom odsjeku Gradskog poglavarstva, pa u Sekciji za održavanje pruga u Slavonskom Brodu. Od 1942. do 1944. službuje u Ministarstvu zdravlja, a nakon II. svjetskog rata u Ministarstvu narodnog zdravlja u Zagrebu.
God. 1984.-1989. bio generalni direktor Republičkoga zavoda za društveno planiranje i član Izvršnoga vijeća Sabora SR Hrvatske, a 1989.-1991. savezni sekretar za razvoj. Dao ostavku na položaj i vratio se u Hrvatsku, gdje je bio savjetnik predsjednika hrv. vlade (1991.-1992.), opunomoćeni ministar pri međunar. konferenciji o bivšoj Jugoslaviji, te koordinator projekta za sukcesiju bivše SFRJ i predstojnik vladina Ureda za sukcesiju bivše SFRJ. Objavio velik broj knjiga i studija s područja razvoja gosp. sustava i metodologije planiranja.
Rođen u Bickom Selu kod Slavonskog Broda, 14.2.1935, znanstveni, savjetnik Ekonomskog instituta u Zagrebu. Završio je Ekonomski fakultet u Zagrebu i stekao doktorat ekonomskih znanosti. Od 1962. asistent, znanstveni suradnik i znanstveni savjetnik u Ekonomskom institutu Zagreb, član Vlade Republike Hrvatske 1990., te ministar za gospodarski razvoj (1991.- 1992.).
Godine 1993. vraća se u domovinu na poziv predsjednika Tudmana, gdje je do 1996. bio savjetnik za gospodarstvo u Vladi Republike Hrvatske.
IVO GERŠIĆ
Hrvatski ekonomist (Obrovac Sinjski, 28.5.1939 – Zagreb, 30.6.2005.). Završio je Ekonomski fakultet u Zagrebu 1961. i poslijediplomski studij na London School of Economics (1966.), te stekao magisterij ekonomskih znanosti. Bio je znanstveni savjetnik i zamjenik direktora Ekonomskog instituta u Zagrebu, te predavao na poslijediplomskom studiju Ekonomskoga fakulteta u Zagrebu.
Rođen je 1936. godine u Bileći. Tokom II. svjetskog rata napustio je rodnu Bileću kao izbjeglica sa svojim roditeljima. Od tada je bio nastanjen u Banja Luci gdje je pohađao osnovnu školu „Šesta pučka škola“. Nakon završetka rata vratio se u Bileću gdje je upisao i maturirao gimnaziju, a potom upisao višu gimnaziju u Trebinju. Nakon šestog razreda preseljava u Slavonski Brod gdje je nastavio školovanje u gimnaziji „Zlatko Šnajder“, bio je među najboljim đacima i završio veliku maturu 1955. godine. Iste godine je preselio u Sarajevo i počeo studirati na Pravnom fakultetu. Tokom studiranja u Sarajevu, često je sa prijateljima „pjevušio“ u hodniku tokom odmora. Njegovo pjevanje se svidjelo Hasku Haveriću koji ga je tada jedva nagovorio da postane član ansambla narodnih igara i pjesama studentskog društva „Slobodan Princip Seljo“ gdje je polagao audiciju pred komisijom u kojoj su bili Selver Pašić, Selim Salihbegović i drugi. Zbog talenta kojeg je imao, odmah je bio primljen. 1956. godine po nagovoru ljudi iz ansambla je otišao na audiciju na Radio Sarajevo. Nakon što je položio audiciju (iz drugog pokušaja), dobio je termin da snimi dvije pjesme. Prve pjesme koje je snimio su bile „Kad ja pođem iz Sarajeva grada“ i „Kasno prođoh kraj Morića hana“ koje su emitirane na Dan oslobođenja Sarajeva 1957. godine prvi put na Radio Sarajevu. Prvi solistički koncert je održao u „Domu sindikata“ u Beogradu 19. ožujka 1963. godine kojeg je otvorio pjesmom “Otvori vrata od hamama, Zlato, Zlatijo”. Zatim su slijedile godine njegovog velikog uspjeha. Bio je pobjednik mnogih velikih glazbenih festivala, dobitnik Zlatnog mikrofona i oko 35 zlatnih i srebrnih ploča, zatim dobitnik Estradne nagrade BiH i Estradne nagrade bivše Jugoslavije. Dvorane u kojima je održavao solističke koncerte, širom svijeta, su bile prepune kad god je gostovao. Vrhunac svih tih gostovanja je bio održani koncert u prepunoj „Sydney opera house“ dvorani u Sydneyu u kojoj je ušao u katalog izvođača i jedini je pjevač iz bivše Jugoslavije koji je u njoj gostovao. Snimio je brojne sevdalinke za arhiv Radio Sarajeva (uključujući i nekoliko sevdalinki uz saz). Bio je aktivan član Udruženja estradnih radnika BiH. U Sarajevu je, nakon doseljenja, proveo ostatak života. Tokom rata (1992.-1995.) bio je teško ranjen u svojoj obiteljskoj kući, ali nakon dužeg liječenja je ozdravio i nastavio se baviti glazbom. U društvu svojih prijatelja je često pjevao stare sevdalinke koje nikad nije snimio. Jedna od njih je „Na Ophodži prema Bakijama“, a volio je pjevati i vranjanski sevdah. Preminuo je 2. rujna 2007. godine, a ukop je obavljen 4. rujna 2007. godine u haremu Alipašine džamije u Sarajevu. Izvor: www.crorec.hr/vijesti
Državni Arhiv
U SLAVONSKOM BRODU www.dasb.hr
ZDRAVKO TOMAC Rođen je 24. svibnja 1937. u Garčinu, kraj Slavonskog Broda. Gimnaziju je završio u Slavonskom Brodu 1955., a 1960. diplomirao je na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Doktorirao je 1976. na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu iz područja politologije. 1977. izabran je za docenta na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, 1983. za izvanrednog profesora, a 1986. za redovitog profesora na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu.
ĐURO BASLER Arheolog i konzervator (Sijekovac kod Bosanskog Broda, 6.3.1917. – Sarajevo, 3.2.1990.). Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Slavonskom Brodu, a arheologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 1950. do 1959. radi kao konzervator arheoloških spomenika u Zavodu za zaštitu spomenika kulture Bosne i Hercegovine, a od 1960. kao arheolog u Zemaljskom muzeju u Sarajevu. U vrijeme rada u konzervatorskoj struci iskapa i konzervira niz značajnih prapovijesnih, rimskih i srednjovjekovnih lokaliteta, kao što su kasnoantička v ila na Mogorjelu blizu Čapljine (1952.-1958.), srednjovjekovna nekropola u Grborezima kod Livna (1955-1957), kasnoantička bazilika u Oborcima (1956/1957.), ilirska nekropola u Gostilju na Skadarskom jezeru (1957.-1958.), a proučava i ilirsku gradinu u Ošanićima kod Stoca (1953.-1956.), gdje se nalazilo središte ilirskog plemena Daorsa. Od radova na zaštiti gradova osobito su značajni konzervatorski zahvati na tvrđavi u Doboju (1951.-1955.), Jajcu (1952.). Tešnju (1954.-1956.), Ključu (1954.-1956.), Vranduku (1955.) i Srebreniku (1955/1956.). Poduzima niz važnih iskapanja paleolitskih nalazišta, posebno u dolinama sjevernobosanskih rijeka Ukrine, Usore i Bosne. Na tom je podrućju otkrio mnogo staništa iz srednjeg i mlađeg paleolitika. Obimnija sustavna iskapanja obavio je na Crkvini u Makljenovcu (1955/1956.), Lusčiću u Kulašima (1958.- 1962.), Visokom brdu u Ljupljanici kod Dervente (1959.-1961., 1970.-1971.), Lonđi u Makljenovcu (1965.-1968.), te na Kadru kod Odžaka (1974.-1976.). Od osobite su važnosti njegovi istraživački radovi u nalazištu Badanj kod Stoca (od 1976.), gdje je, osim bogatih nalaza materijalne kulture, otkrio umjetničke bravure pračovjeka na stijeni. Svoja istraživanja proširio je i na Crnu Goru, gdje je 1960.-1963. rukovodio radovima na glasovitom nalazištu Crvena stijena kod Petrovića. U brojnim radovima obrađuje arheološka i kulturno-povijesna pitanja od paleolitika do srednjeg vijeka. Posebno su važne njegove sinteze koje se odnose na paleolitik, na arhitekturu kasne antike i na bogumilsku srednjovjekovnu umjetnost u Bosni i Hercegovini. Važniji su mu radovi: Paleolitska nalazišta u Bosni i Hercegovini (Glasnik Zemaljskog muzeja u BiH, 1963.), Crvena stijena (Zbornik radova profesora i saradnika Pedagoske akademije u Nikšiću, 1975.-1976.), Orfički elementi u simbolici stećaka (Dobri Pastir, 1975.), Rimski metalurški pogon i naselje u dolini Japre (Glasnik Zemaljskog muzeja BiH, 1977.). Redaktor je i knjige djela Praistorija Jugoslavije (Sarajevo, 1979.) u kojoj je i napisao priloge o paleolitiku i mezolitiku u Bosni i Hercegovini, Srbiji i Crnoj Gori, kao i bibliografiju radova o paleolitiku i mezolitiku u Jugoslaviji. DJELA: rborezi (suautor S. Bešlagić), Sarajevo, 1964.; Kasnoantičko doba u Bosni i HerG cegovini (u djelu: Kulturna istorija Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do početka turske vladavine), Sarajevo, 1966.; Arhitektura kasnoantičkog doba u Bosni i Hercegovini (Sarajevo, 1972.); Das Aurignacien in Bosnien (u djelu: L‘aurignacien en Europe), Nice, 1976. Izvor: Hrvatski biografski leksikon, sv. 1 (od slova A-B), Leksikografski zavod „Miroslav Krleža“, Zagreb, 1983., 507.
ĐURO JOSIĆ Rođen je 14. prosinca 1948. u Gibarcu, kotar Šid. Osnovnu školu je završio u Kukujevcima (Srijem), gimnaziju u Slavonskom Brodu 1966. Biotehnološki fakultet u Zagrebu je završio 1971., 1977. magistrirao, a 1980. doktorirao u Berlinu, 1990 je habilitirao. 1981.-1990. je asistent na Medicinskom fakultetu u Berlinu, a od 1990. izvanredni profesor. Uz to je bio znanstveni suradnik u „Plivi“ (1972.-1974.), Institut für Biotehnologi Berlin (1975.1980.), National Institut of Health Betesda, USA (1983.-1984.). Od 1991. voditelj istraživanja u Beču. Član je mnogih nacionalnih i međunarodnih udruga. Objavio je preko 100 znanstvenih članaka u mnogim međunarodnim znanstvenim časopisima.
U razdoblju od 1960. do 1966., nakon završetka Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, vratio se u Slavonski Brod gdje je radio različite poslove (analitičar u Zavodu za plan Kotara Slavonski Brod, načelnik za privredu Općine Slavonski Brod, predsjednik Socijalističkog saveza Općine Slavonski Brod). 1966. godine otišao je ponovno u Zagreb i zaposlio se u Republičkoj konferenciji SSRN Hrvatske na poslovima iz područja društveno-političkog sustava. Sudjelovao je u izradi amandmana na Ustav SR Hrvatske iz 1971. te na Ustav SFRJ iz 1971., kao i u izradi novog Ustava SR Hrvatske iz 1974. i novog Ustava SFRJ iz 1974 godine. U političkom obračunu s pripadnicima Hrvatskog proljeća nakon njegovog sloma, morao je 1972. napustiti rad u Izvršnom odboru SSRNH. Tada je počeo raditi na mjestu savjetnika za područje društveno-političkog sustava u Saboru SR Hrvatske, a nakon toga u Predsjedništvu SR Hrvatske, uz obećanje da će biti primljen u stalni radni odnos na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Na Fakultetu političkih znanosti je, zahvaljujući prof. dr. Dušanu Bilandžiću, honorarno predavao njegov predmet. Tek je 1983. tadašnji dekan prof. dr. Vlatko Mileta uspio slomiti političke otpore Tomčevom dolasku na Fakultet političkih znanosti i tada mu je započeo stalni radni odnos na mjestu izvanrednog profesora. Ali ni tada nisu prestali pritisci te je Fakultetu pristigla zabrana Izvršnog komiteta CK SKH da Tomac predaje na studiju općenarodne obrane. U tom razdoblju, nakon 1971. godine, vodila se ne samo velika politička, nego i stručna i znanstvena borba od dalekosežnog značaja za buduće događaje koji su nastupili 1990. godine, kao jedan od autora Amandmana na Ustav 1971. godine i Ustava iz 1974. godine, osobito u suradnji s kolegama iz Slovenije, posebno s prof. dr. Cirilom Ribičičem, organizirao je mnoge znanstvene i stručne rasprave koje su imale i političke konotacije, jer je trebalo i politički i stručno i znanstveno obraniti Ustavne amandmane iz 1971. i Ustav iz 1974. godine, jugoslavenski federalizam s elementima konfederalizma, nacionalnu ravnopravnost i koncepciju republika kao država koje se udružuju u Jugoslaviju. 1990. godine izabran je za člana Ustavne komisije Sabora SRH te je radio u najužoj grupi koja je pisala Božićni Ustav SRH, usvojen 22.12.1990., koji je bio ustavno-pravna osnovica stvaranja samostalne i suverene hrvatske države. Početkom kolovoza 1991. godine postao je potpredsjednik Vlade demokratskog jedinstva – ratne vlade. Izabran je za potpredsjednika Kriznog štaba Republike Hrvatske i za koordinatora kriznih štabova Zapadne Slavonije, Primorja, Gorskog kotara i Istre. Bio je i predsjednik Koordinacije Vlade za međunarodnu politiku, iseljeništvo i medije. Za vrijeme rata i agresije na Hrvatsku kao član najužeg sastava Vrhovnog državnog vijeća aktivno je sudjelovao u donošenju bitnih i sudbinskih odluka u stvaranju i obrani hrvatske države. Ljeti 1992. godine podnio je ostavku na mjesto potpredsjednika Vlade demokratskog jedinstva zbog neslaganja sa službenom politikom prema Bosni i Hercegovini te se ponovno vratio na Fakultet političkih znanosti. 1993., nakon kratkog prekida u profesionalnom političkom radu, bio je izabran u Županijski dom Sabora RH, kao i za potpredsjednika Komisije za Ustav, zakonodavstvo i poslovnik. 1995. godine bio je izabran za zastupnika u Zastupnički dom Sabora RH. 1997. godine bio je predsjednički kandidat na izborima za Predsjednika Republike Hrvatske te je sa 22% dobivenih glasova osvojio drugo mjesto. Na izborima 3. siječnja 2000. godine na listi SDP-HSLS izabran je za zastupnika u Hrvatski sabor. Obnaša je dužnost potpredsjednika Hrvatskog sabora i predsjednika Odbora za vanjsku politiku. Objavio je brojne knjige na hrvatskom jeziku i više knjiga te brojne stručne i publicističke radove u inozemstvu na nekoliko stranih jezika. Objavio je sljedeće knjige: I za zatvorenih vrata (Zagreb, 1992.); The Struggle for the Croatian State, 1993.; Tko je ubio Bosnu? (Zagreb, 1994.); Paukova mreža balkanskog krvnika (Zagreb, 1994.); Milošević muss besiegt werden (Zagreb, 1995.); Kako se stvara hrvatska država (Zagreb, 1996.); Zagrebačka kriza: politologijska analiza i dokumenti (Koprivnica, 1997.); Zločin bez kazne (Zagreb, 1999.); Junak našeg vremena: razgovori s Markom Veselicom (vl. naklada, Zagreb, 2005.); Predsjednik: protiv krivotvorina i zaborava (Slovo M, Zagreb, 2004.; ponovlj. izd. 2004.); Ponoćne misli, Detecta (Zagreb, 2005.); Predsjednik protiv predsjednika, Detecta (Zagreb, 2005.); Moj obračun s KGB-om: Komunizmom. Globalizmom. Bezboštvom: Tomac protiv Tomca, Detecta (Zagreb, 2007.); Tuđmanizam i mesićizam: predsjednik protiv predsjednika: 2 dio (Nominativ, Zagreb, 2007.); Obraćenje: (od komunista do vjernika) (Nominativ, Zagreb, 2008.; 2. izd. 2008.); Hvalospjev ljubavi: kultura života nasuprot kulturi smrti (Nominativ, Zagreb, 2010.); Memoari / Zdravko Tomac (Tkanica, Zagreb, 2012.); Peta haaška kolona i njezine žrtve (Tkanica - Zavjet za Hrvatsku, Zagreb, 2013.); Crveni Predsjednik (Tkanica, Zagreb, 2014.); Pobjednici i gubitnici (Tkanica, Zagreb, 2015.); Sudbinski izbori: oni ili mi (Tkanica, Zagreb, 2015.); Hrvatski patriotizam: što to znači biti Hrvat? (Tkanica, Zagreb, 2017.)
Posebno se angažirao u prikupljanju pomoći Brodu i bolnici „Dr. Josip Benčević“ 1991. godine. Kad god su bile potrebne velike količine plazme, bilo je dovoljno nazvati dr. Đ. Josica i dogovoriti se kad auto može doći po pomoč. Njegovim zauzimanjem Octapharm je bio sponzor u liječenju dvoje djece s brodskog podrucja (blizanci) koji boluju od hemofilije... Dobitnik je Povelje počasnog građanina Slavonskog Broda. Izvor: Prema dokumentaciji Udruge građana “Feniks” zapisao Ivan Medved
Kao jedan od najboljih studenata, zaposlen je od strane Ekonomskog instituta u Zagrebu gdje je, od 2001. do 2006. godine, sudjelovao u brojnim znanstvenim i komercijalnim projektima kao asistent. Od 2006. do 2008. je u Ministarstvu financija kao pomoćnik ministra za makroekonomsku analizu i planiranje. Na poziv tadašnjeg ministra financija, 2006. godine postao je pomoćnik ministra za makroekonomske analize i planiranje. 2008. godine promaknut je na mjesto državnog tajnika. Time su njegove odgovornosti proširene te uz prije navedene, u njegov portfelj su dodani cjelokupni državni proračun, financijski sustav i suradnja s međunarodnim financijskim institucijama (IMF/WB, IADB, EBRD, EIB, CEB). Također je postao voditelj radne skupine za 33. Poglavlje - Proračunske i financijske odredbe (posljednje zatvoreno poglavlje u procesu pregovora s Europskom Unijom). Godine 2012. odlazi u Agrokor d.d. na mjesto izvršnog direktora za strategiju i tržište kapitala (Područja odgovornosti: međunarodno financiranje, odnosi s investitorima, M&A. Od siječnja 2016. obnaša dužnost ministra financija u Vladi republike Hrvatske. Povremeni je predavač na Zagrebačkoj školi ekonomije i menadžmenta te na „International Graduate Business School” u Zagrebu. Autor je više istraživačkih i tehničkih znanstvenih radova. Izvor: www.vlada.gov.hr
Vuk Milčić je osnovnu školu i gimnaziju pohađao u Slavonskom Brodu i Zagrebu, a na Građevinskom odjelu Tehničkog fakulteta odjelu diplomirao je 1948. kao najbolji student na posljednje dvije godine studija. Četvrt je stoljeća (kao projektant i voditelj projektnog biroa) radio na obnovi čeličnih konstrukcija mostova oštećenih u ratu, sudjelujući i u radu međunarodnih komisija Europske-konvencije za metalne konstrukcije. Željezara Sisak ga je pozvala te je 1957. osnovao Metal-projekt, prvi specijalizirani biro za čelične konstrukcije u tadašnjoj Jugoslaviji, gdje je bio glavni projektant i direktor, sudjelujući u više od 300 projekata. Među ostalim, projektirao je rešetkastu konstrukciju od čeličnih cijevi u obliku obeliska za 100-metarski PTT toranj u Slavonskom Brodu, popularnu Antenu. U Institut građevinarstva Hrvatske prešao je 1972. gdje je bio glavni voditelj nadzora za izvođenje čeličnih konstrukcija, a od 1973. biran je za izvanrednog profesora na Građevinskom fakultetu, gdje je predavao od 1950. Doktorirao je 1981. te izabran za redovitog profesora, a profesor emeritus postao je 2000. Bavio se i znanstveno-istraživačkim radom, objavivši 12 samostalnih znanstvenih te 95 znanstveno-stručnih radova, uključujući i brojna mentorstva za magistarske i doktorske radove, a 1989. dobio je i nagradu Nikola Tesla za znanstveni rad. Bio je od onog soja dobrih ljudi koji nikada nisu tražili ništa za sebe, stoga je na ovome gradu pomoći obitelji da se ne zatre njegov san i da se Brlićevac obnovi i očuva u izvornom stanju. Dunja Vanić Izvor: „Posavska Hrvatska“, br. 10 (807), od 7.3.2008.
IVAN ILIĆ Elektrotehnički inženjer (Prijeboj kraj Plitvičkih jezera, 5.2.1934). Gimnaziju završio u Sla vonskom Brodu 1952, diplomirao 1956. i doktorirao 1972. tezom Rješavanje komutacionih poteškoća istosmjernih strojeva kod naglih promjena tereta na Elektrotehničkom fakultetu u Zagrebu. God. 1957.-1960. radio u Rijeci kao projektant električnih strojeva u tvornici „Svjetlost“. Potom je u Zagrebu izabran za asistenta u Zavodu za elektrostrojarstvo Elektrotehničkoga fakulteta 1960., za docenta na Visokoj tehničkoj školi kopnene vojske 1967., te na Elektrotehničkom fakultetu za docenta 1972., za izvanrednoga profesora 1977. i za redovitoga 1983. Od 1975. do 1978. kao stipendist Zaklade Alexander von Humboldt usavršavao se na Sveućilištu u Stuttgartu (Institut fur Leistungselektronik und Anlagetechnik), gdje je 1980. bio i gost profesor. Znanstveno je surađivao i s Tehničkim sveučilištem u Dresdenu 1973.-1990. Vodio je znanstveno-stručne projekte za industrijska postrojenja željezara u Zenici, Splitu, Sisku, Smederevu i Nikšiću. Glavna su područja njegova znanstvenoga rada istosmjerni strojevi, elektromotorni pogoni te projektiranje industrijskih postrojenja. Od 1980. do 1992. bio je predsjednik ocjenjivačkoga odbora inovacijskih izložaba (INOVA), sudjelovao je na znanstvenim skupovima u zemlji i inozemstvu te surađivao u periodicima Elektrotehnika (1975.), Wissenschaftliche Zeitschrift der Technischen Universitdt Dresden (1976.), Elektrie (Berlin 1978., 1987.). Autor je ostvarenoga patenta, uredaja za uklanjanje komutacionih poteškoća kod istosmjernih strojeva pomoću forsiranja uzbude pomoćnih polova iz stranog izvora (Patentna isprava br. 25888, P 1756/1964., 1976.). God. 1992.-1996. bio je veleposlanik RH u Njemačkoj, 1996.-1997. u Ruskoj Federaciji, te 1998-2000. u Austriji.
VINKO BREŠIĆ Rodio se 1952. godine kod grada Livna, u Bosni i Hercegovini. Školovanje je završio u Slavonskom Brodu gdje je pohađao osnovnu i srednju školu. Studij je završio u Zagrebu. Na Filozofskom fakultetu je doktorirao i magistrirao književnost i filozofiju. Danas radi kao redoviti profesor na Filozofskom fakultetu i Zagrebu gdje predaje hrvatsku književnost. Voditelj je i Poslijediplomskoga sveučilišnog doktorskog studija kroatistike. Autor je velikog broja eseja, književnopovijesnih studija, kritika, članaka i nekolicine knjiga. Priredio je i izdanja djela dvadesetak hrvatskih autora 19. i 20. stoljeća, a sastavio je i nekoliko zbornika i antologija. Pokrenuo je čak i časopis za poeziju naziva “Zrcalo” i časopis “Nova Croatica” za hrvatsku književnost. Član je Hrvatskog filološkog društva, Matice hrvatske, hrvatskog centra PEN-a i Društva hrvatskih književnika. Osim što piše članke i eseje, objavljuje redovito i kritike. Istražuje, opisuje i iznosi svoje mišljenje o hrvatskim časopisima i novinama. 2007. godine dobio je Nagradu za znanost, a 2009. godine primio je nagradu Julije Benešić. Objavio je knjige: Dobriša Cesarić (Zagreb, 1984.); Časopisi Milana Marjanovića (Zagreb, 1990.); Dragi naš Šenoa (Zagreb, 1992.); Autobiographies by Croatian Writers (Zagreb-Dubrovnik, 1993.); Hrvatsko pjesništvo osamdesetih: bibliografija 1980-1989. (Zrcalo, 1-2, 1993.); Novija hrvatska književnost (Zagreb, 1994.); Hrvatski putopisi (Zagreb, 1996. i 1997.); Autobiografije hrvatskih pisaca (Zagreb, 1997.); Mila si nam ti jedina… Hrvatsko rodoljubno pjesništvo od Bašćanske ploče do danas. (Zagreb, 1998. – Suautori J. Bratulić, S. Damjanović i B. Petrač); Knjiga o Virovitici (Virovitica, 1999. i 2001.); Teme novije hrvatske književnosti (Zagreb, 2001.); Pjesnici hrvatske moderne (Zagreb, 2003.); Slavonska književnost i novi regionalizam (Osijek, 2004.); Čitanje časopisa (Zagreb, 2005.); Hrvatski književni časopisi 19. stoljeća – Studija & Bibliografija, 1-5 (Zagreb, 2006-07.); Kritike (Zagreb 2008.); Iz pr(a)ve ruke. Nove autobiografije hrvatskih pisaca, knj. 1 (Zagreb, 2013.); Iz pr(a)ve ruke. Nove autobiografije hrvatskih pisaca, knj. 2 (Zagreb, 2014.); Praksa i teorija književnih časopisa (Zagreb, 2014.); Hrvatska književnost 19. stoljeća (Zagreb, 2015.); Kroatistička čitanja: zapisi o hrvatskim piscima, knjigama i običajima (Pula, 2017.) Izvor: https://www.lektire.hr/autor/vinko-bresic/; http://kroat.ffzg.unizg.hr/index.php/novija-knjizevnost1/85-vinko-bresic
STOLJEĆE STOLJEĆE SLAVONSKOBRODSKE SLAVONSKOBRODSKE GIMNAZIJE GIMNAZIJE
IN MEMORIAM (Brod na Savi, 30.10.1921. – Slavonski Brod, 1.3.2008.) - Nakon višemjesečne bolesti, napunivši 86. godinu života, u subotu 1. ožujka, napustio nas je prof. emeritus prof. dr. sc. Vuk Milčić, dipl. ing. građevine. Ugledni profesor na građevinskim fakultetima u Zagrebu, Splitu i 0sijeku te na postdiplomskom studiju u Zagrebu, Ljubljani i Sarajevu i priznati hrvatski pa i europski stručnjak za metalne konstrukciie i njihovu nosivost, u svom rodnom gradu bio je poznatiji tisućama mališana koje je dobrohotno primao u obiteljskome ljetnikovcu i kojima je rado pričao o svojoj baki, uglednoj hrvatskoj književnici lvani Brlić-Mažuranić. Taj profesor dobrodušnoga lica i nježne geste bio je posljednja čvrsta poveznica ovoga grada s lvanom Brlić-Mažuranić, a svoje je djetinje uspomene na baku rado dijelio s drugima, pa se tada činilo da je i sam opet dijete. Nastavljajući obiteljsku tradiciju ljetovanja u Brlićevcu, za radnoga je vijeka i sam godišnje odmore s obitelji provodio tamo, a kao umirovljenik sa suprugom Slavom (Vjekoslavom) hitao je već početkom travnja pripremiti Brlićevac za dolazak djece. Sjećao bi se tada svoje drage mame, književnice lvane koja je umrla kada mu je bilo 17 godina. Kako su Milčići (Vukov otac Aleksandar oženio je drugu kćer dr. Vatroslava i lvane Brlić, Zoru) stanovali u kući koja je dvorištem bila povezana s kućom Brlić, baka lvana bi malenome Vuku posvećivala čitav jedan dan u tjednu. Mudra žena, otkrila je da ga više zanima tehnika i nije ga gnjavila svojim pričama, nego bi s njim proučavala veliki atlas ili njezin znameniti herbarij, teleskopom naslijeđen od bana Mažuranića gledali bi zvijezde, a u Brlićevcu je bilo i prilike da ga uči pucati iz puške.
Izvor: Hrvatski biografski leksikon, sv. 6 (od slova I-Kal), Leksikgrafski zavod „Miroslav Krleža“, Zagreb, 2005., 25.
ZDRAVKO MARIĆ Rođen je 3. veljače 1977. u Slavonskom Brodu gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Diplomirao je 2000. na Ekonomskom fakultetu u Zagreb, smjer Financije. Na istom fakultetu, 2004. završava poslijediplomski studij (Operacijska istraživanja) i stječe zvanje magistra. Pohađa 2007. godine Executive Education Program „Public Financial Management”, na Harvard University, J. F. Kennedy School of Government. Godine 2008. doktorira na Ekonomskom fakultetu Zagreb s temom disertacije „Utjecaj izravnih inozemnih ulaganja na produktivnost hrvatskih poduzeća”.
VUK MILČIĆ
DAMIR KLASIČEK Rođen 13.12.1937. u Otočcu, oženjen, troje djece, Hrvat, osnovnu i srednju školu završio u Slavonskom Brodu, Pravni fakultet u Zagrebu, poslijediplomski studij, smjer: Međunarodno i Međunarodno privatno pravo, magistrirao 1966. na Pravnom fakultetu u Zagrebu, doktorat znanosti 1986. na Pravnom fakultetu u Osijeku. Od 1965.-1975. radno mjesto u „Đuro Đaković“, pravni savjetnik glavnog direktora za poslove s inozemstvom. Od 1975. predavač, docent, izvanredni i redoviti profesor na Pravnom fakultetu u Osijeku. Predaje na dodiplomskom studiju Međunarodno pravo, Međunarodno privatno pravo, Europsko pravo, Mirenje i arbitraža. Na poslijediplomskom studiju smjer Poslovno pravo predavao je Pravo međunarodnih poslovnih transakcija; smjer Lokalna i regionalna samouprava predavao predmete Pravni sustav EU i Harmonizacija i unifikacija prava u EU. Na pravnom fakultetu u Rijeci, poslijediplomski studij - smjer Europsko pravo, predavao predmet Europsko međunarodno privatno pravo. Na Pravnom fakultetu u Osijeku osnovao i bio predstojnik Zavoda za privredno pravo. Od 1999.-2001. obnašao dužnost dekana Pravnog fakulteta u Osijeku. Od izvannastavničkih aktivnosti iskazuje se kao suradnik na brojnim znanstvenim projektima, radnim grupama za izradu zakona, te stalni pravni savjetnik velikih domaćih, europskih i svjetskih kompanija (Westinghouse Corp, Deutche Babcock AG, Oberhausen, Mannesman AG, Düsseldorf, United Gass Industries, London i dr.). Glavni pravni savjetnik s hrvatske strane za projekt izgradnje nuklearne elektrane Krško. Kao stalni sudac arbitar Arbitražnog sudišta Gospodarske komore RH i R. Slovenije, te na Arbitražnom sudu Međunarodne trgovačke komore u Parizu sudio i bio savjetnik u brojnim sporovima. Znanstveni savjetnik Ustavnog suda RH. Član International Law Association (ILA), Hrvatskog društva za Europsko pravo, Hrvatske arbitražne udruge, Hrvatskog društva za međunarodno pravo, Državne komisije za granice, Savjeta Centra za stručno usavršavanje sudaca i drugih pravosudnih dužnosnika pri Ministarstvu pravosuđa, Hrvatske komisije za UNESCO. Redoviti član Hrvatske akademije pravnih znanosti. Izvor: www.pravos.hr
Državni Arhiv
U SLAVONSKOM BRODU www.dasb.hr IVAN KATIĆ
AKADEMICI Sigurno je velika čast postati član Akademije – najviše znanstvene i umjetničke ustanove. Istraživanjem smo „otkrili“ i akademike bivše brodske gimnazijalce… Redovni članovi Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU): • Dragutin Tadijanović • Ksenofont Ilakovac • Stjepan Babić • Dubravko (Antun) Jelčić Dopisni članovi HAZU: • Ivan Katić Redovni član Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU): • Matija Bečković
DRAGUTIN TADIJANOVIĆ (Rastušje, 4.11.1905. - Zagreb, 27.6.2007.), pjesnik, prozaist, prevodilac i urednik brojnih izdanja sabranih i izabranih djela hrvatskih književnika, ime bez kojega je suvremenu hrvatsku književnost teško zamisliti. Uglednik u DHK i Matici hrvatskoj, redoviti član HAZU i ravnatelj Akademijina Instituta za književnost i teatrologiju, Tadija je za dugoga života doživio brojne počasti; počasni je građanin Zagreba, zavičajnoga Slav. Broda, te drugih gradova i mjesta, primio je brojne nagrade i priznanja, prevođen je na gotovo sve europske i slavenske jezike, a nakladnici su se nudili objaviti mu knjige, od kojih su neke bibliofilska i luksuzna ilustrirana izdanja. Doživio je čak tri različita izdanja Sabranih djela (1988., 1995., 2002.), tri zbornika rasprava i eseja o svojemu djelu i preko pedeset uvrštenja u antologije i panorame pjesništva, domaće i inozemne.
DUBRAVKO (ANTUN) JELČIĆ Rođen je 11. kolovoza 1930. u Brodskom Varošu, gdje je završio osnovnu školu, a 1949. je maturirao na brodskoj Realnoj gimnaziji. 1956. je diplomirao na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu.
Jedno vrijeme je radio u Svetom Ivanu Zelini, a 1957. odlazi u Dansku. Tijekom 1958. završio je dopunski veterinarski studij na Kraljevskom Veterinarsko-agronomskom fakultetu, a od početka 1959. radi na patologiji (paratuberkuloza) i bakteriologiji (bacillus izolacije iz mesnih konzervi). Od 1960. do 1962. radi u tvornici lijekova na području mastitisa i farmakologije, a od 1962.-1965. na odjelu za mastitis Statens vet. Serumlaborat., a djelomično i na paratuberkulozi. Na poziv biblioteke Veterinarskog agr. fakulteta od 1965.-1996. radi na području veterine i stočarstva i novog nastavnog predmeta Bibliotekarstvo i uvod u znanstveni rad. Godine 1968. završio je i Viši studij bibliotekarstva, a 1982. je doktorirao na temu: Dansko-ruski veterinarski odnosi 1796.-1976. Potom u periodu 1984.-1998. predaje povijest veterine na sveučilištu u Kopenhagenu. Od 1972. član je odbora Danskog drustva za povijest veterine, od 1968. član je odbora World assoc. History of vet. med. sa zadatkom skupljanja građe za izdavanje Internat. Dictionary of veterinary biographi. Od 1976. je počasni član Portugalskog društva za povijest veterine, od 1985. član je Jugoslavenskog društva za povijest zdravstvene kulture, od 1993. član je Nizozemskog društva za povijest veterine, od 1997. Danskog društva za povijest veterine, a od 2002. i počasni član Estonskog veterinarskog udruženja, od 2000. počasni je dr.vet.med. Estonskog Vet.-agronom fakulteta. 1993. dodijeljena mu je Cherion - srebrna medalja Svjetskog društva za povijest veterine, a 1998. povodom 225. godišnjice Vet. fakulteta u Kopenhagenu za svoj znanstveno-povijesni rad odlikovan je Abildgaard zlatnom medaljom. Kao gost profesor držao je predavanja u: Sarajevu, Zagrebu, Hannoveru, Bukurestu, Oslu, Brnu, Talinu i Utrechtu... Suradnik je Međunarodne komisije za veterinarsku terminologiju (1973.-1977.). Objavljeno mu je preko stotinu radova, od toga petnaestak knjiga. 1976. osnovao je veterinarsko povijesni časopis HISTORIA MEDICINAE VETERINAE, i danas mu je glavni urednik. Umirovljen je 1998., ali jednom tjedno, iz ljubavi radi u knjižnici i Veterinarskom muzeju u Kopenhagenu (s 18.000 izložaka i oko 5.000 fotografija je jedan od najvećih u svijetu). Za dopisnog člana HAZU izabran je 18. svibnja 2002. godine. Izvor: Zapisao Tomislav Krpan (pok.) na temelju korespondencije sa I. Katićem.
Napisao je više od petsto pjesama različitih motiva, no najpopularnije su one u kojima je inspiriran djetinjstvom, rodnim selom, zavičajnim krajolicima i uspomenama. Pjesme kao što su: Visoka žuta žita; Žene pod orahom; Dugo u noć, u zimsku bijelu noć; Daleko su od mene oranice; Da sam ja učiteljica i mnoge druge iz zbirki Sunce nad oranicama (1933.); Dani djetinjstva (1937.),; Tuga zemIje (1942.) i Blagdan žetve (1956.), ušle su u mnogobrojne antologije i čitanke kao neprolazna ljepota umjetnosti stiha. „Gubitak zavičajnih veza pokazuje se kao gubitak kontakta s mjestom pripadanja, pa njegovom lirikom prevladava osjećaj osamljenosti i otuđenosti“ (Brešić). Snažna je i njegova nezavičajna lirika s motivima grada i mora i suptilne društvene satire, no on je ponajprije pjesnik slavonske zemlje, koji sa starenjem sve više meditira pjevajući o prolaznosti svega, o svojim dvojbama, sumnjama i rezignaciji, tuzi i osjećaju nemoći da se zaustavi neumitno (Prsten, 1963.; Prijateljstvo rijeći, 1981.; Svjetiljka ljubavi, 1984.; Kruh svagdašnji, 1986.; More u meni, 1987.; Dom tajno vitosti, 1993.). Mudar i sabran, jednostavan i jasan u izrazu, „kralj Mida, koji pretvara u poeziju sve čega se dotakne“ (Mrkonjić), Tadija je klasik hrvatskoga pjesništva, čije djelo posvjedoćuje da je kontradikcija Frangesove sintagme „neprolaznost prolaznosti“ samo privid i posve moguća kad je na djelu majstor Tadijanovićeve snage i autentičnosti, pjesnik jedinstvena i neponovljiva glasa... Preuzeto iz: Veliki i poznati šokci (Privlačica: Vinkovci, 2007, 132-133.)
MATIJA BEĆKOVIĆ Rođen je u Senti 29.11.1939. Osnovnu školu je
završio u selu Velje Duboko, krenuo u gimnaziju u Kolašinu, a u Slavonskom Brodu je polazio II. razred brodske gimnazije (razrednik mu bio V. Obranović). Zadnja četiri razreda s maturom završio u Valjevu. Školske 1958./59. godine upisao se na Filozofskom fakultetu u Beogradu na grupu za jugoslavensku i opću književnost.. Po „zaposlenju je književnik, pesnik“; Područje rada - književnost. Članstvo u SANU - Odelenje jezika i književnosti: dopisni član od 15.12.1983., redovni od 25. 04. 1991. Članstvo u stručnim udruženjima: Udruženje književnika Srbije, predsjednik od 1988-1992. Biografija i bibliografija: God./SANU 91 (1984) 371-377, 102 (1995) 507-514. Priznanja i nagrade: Oktobarska nagrada Beograda, 1970.; Nagrada Milan Rakic (UKS), 1971.; Zmajeva nagrada, 1989.; Sedmojulska nagrada, 198.9, Nagrada Vukove zadužbine za umetnost, 1997.; Njegoševa nagrada za književnost, 1998.; Nagrada Desanka Maksimović, 1998.; “Drainac”, 1999., Godišnja nagrada Prosvete 2001. i dr. Izvor: Prema vikipediji i www.sanu.ac.yuclanstvo zapisao Ivan Medved
Pjesme, kritike, polemike, eseje, studije, feljtone, putopise te političko-publicističke članke objavljivao u novinama i časopisima Izvor, Glas Slavonije, Vidici, Kulturni radnik, Krugovi, Izraz, Riječka revija, Telegram Vjesnik Revija, 15 dana, Kolo, Zadarska revija, Hrvatski književni list –Kritika, Hrvatski tjednik, Forum, Hrvatska revija. Rane pjesme sa zavičajnim motivima, pretežno nostalgična ugođaja, skupio je u zbirci Poraz pobjednika (1962). U književno-povijesnom i književnokritičkom radu reafirmirao je biografsku metodu. Studije i monografije o hrvatskim književnicima (A. Šenoa, S. S. Kranjčević, A. G. Matoš, Kosor) odlikuju se i beletrističkim ambicijama, a zasnovane su na biobibliografskim istraživanjima, te analitičkom promišljanju o autoru. Njegove su književne kritike ponajprije afirmativne, odlikuju se jasnoćom izričaja i sklonošću aforizmu (Teme i mete 1969.; Za i protiv, 1971.; Riječ po riječ 1989.; Nove teme i mete, 1995.). Na radiju su mu izvedene drame Prolaznici (1970.) i Putovanje u slobodu (1977.). Sastavio je antologiju Suvremena hrvatska novela, 1-2 (Zagreb, 1971.) te ju je popratio predgovorom i komentarima. U nju je unio, prvi put nakon II. svjetskoga rata, i hrvatske pisce iz BiH. Priredio je izbor iz kritika August Šenoa u očima kritike (Zagreb, 1978.), sastavio iscrpnu enciklopedijsku čitanku iz djela T. Ujevića Opojnost uma (Zagreb 1968.), te dopunio djelo M. Ujevica Misli i pogledi A. G. Matoša (Zagreb, 1988.). Bio je supriređivač sabranih djela T. Ujevića (1963.-1967.), Matoša (1973.), V. Nazora (1977.) I A.B. Šimića (1988.) te Šenoinih izabranih djela (1978.). Kao urednik biblioteke Izbor Nakladnoga zavoda “Znanje” u Zagrebu pokrenuo je 1969. niz Hrvatska politička misao XIX. i XX. st. Uredio je i desetke pojedinačnih djela hrvatskih pisaca XIX. i XX. st., uglavnom u bibliotekama Pet stoljeća hrvatske književnosti i Stoljeća hrvatske književnosti, kojoj je jedan od pokretača (1994.) i izvrsnih urednika. Istražio je i objavio Govore E. Kumičića (Zagreb, 1994.) i roman Pronevjereni ideali K. S. Gjalskoga (Zabok, 1994.) te pronašao i objelodanio nepoznatu Kosorovu ekspresionističku političku dramu Maske na paragrafima (Prolog, 1978.). Sastavio je bibliografije Matosa (Lite ratura o A. G. Matosu 1896.-1974. Deskriptivna bibliografija. Croatica bibliografije, 1976., 4-6) i Kovačića (Gracta za literaturu o Anti Kovacicu. Zagreb 1989). Priredio je i popratio katalozima nekoliko književnih izložbi u Zagrebu, Osijeku i Vinkovcima (A. Kovačić, V. Kovačić, Kosor, Matoš, Šenoa). Od 1992. redoviti član HAZU. Dobio nagradu Večernjega lista za kratku priču 1990. te Nagradu Josipa i Ivana Kozarca za životno djelo 2001. i za znanstveno djelo 2002. Izvor: Hrvatski biografski leksikon, sv. 6, Leksikografski zavod “Miroslav Krleža” Zagreb, 2005., 416-417.
KSENOFONT ILAKOVAC Fizičar (Zagreb, 16.8.1928). Gimnaziju završio u Slavonskom Brodu 1947., u Zagrebu diplomirao na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu (PMF) 1951. Te je godine postao asistentom u njegovu Zavodu za teorijsku fiziku i otišao na studij u Birmingham (Velika Britanija), gdje je 1954. doktorirao iz eksperimentalne nuklearne fizike tezom Nuclear Resonant Scattering of Gama Rays. U Institutu „Ruđer Boškovic“ kao suradnik od 1956. bio je voditelj Nuklearno-strukturne grupe i pročelnik Odjela nuklearne fizike (1957.), pročelnik Odjela za nuklearna i atomska istraživanja (1964.-1967.), utemeljitelj Laboratorija za elektroslabe interakcije i vanjski suradnik Odjela fizike, energetike i primjena (1964.-1975.). Gost je profesor na University of Washington u Seattleu 1962.-1964. U Fizičkom zavodu pri PMF, gdje je osnovao Laboratorij za atomsku i nuklearnu spektroskopiju 1991.-1992., bio je izvanredni profesor od 1964. i redoviti od 1973. te pročelnik Fizičkoga odjela 1968.-1970., predstojnik Fizičkoga zavoda 1984.-1992. te nastavnik više kolegija na dodiplomskom i poslijediplomskom studiju od 1956., što je i nakon umirovljenja 1998. Kao voditelj 1971.-1983. preustrojio je poslijediplomski studij fizike u okviru Sveučilista. Od 1998. je professor emeritus. Glavno je područje njegova istraživanja nuklearna i atomska fizika. Suotkrivac je međudjelovanja neutron-neutron u konačnom stanju reakcije D(n, p)2n i prvoga određivanja n-n duljine raspršenja (Physical Review Letters, New York 1961.). Prvi je u nas pokrenuo istraživanja nuklearnih reakcija s tri tijela u konačnom stanju i dvokvantnih raspada. Otkrio je rezonantni učinak u dvojnim rendgenskim raspadima. Sudjelovao je na domaćim i stranim skupovima, a radove je objavljivao u periodicima Nuclear Physics (Amsterdam 1958., 1963.), Physical Review (1961.-1962., 1964., 1971., 1974.-1975., 1985.-1986.,1990.1992.,1997.), Fizika (1969.,1971.,1981.,1988., 1990., 1992., 1995.), Zeitschrift fiir Physik (Berlin 1970.), Nuclear Instruments and Methods (Amsterdam 1984., 1986., 1998.) i Journal de physique (Pariz 1987.). Surađivao je u Tehničkoj enciklopediji LZ, napisao skriptu za praktikum, bio urednikom Zbirke zadataka s rješenjima iz opće fizike (Zagreb 1979., 1989.), preveo udžbenik E. M. Purcella Elektricitet i magnetizam (Zagreb 1988.). Bio je član Savezne komisije za nuklearnu energiju i predsjednik Komisije za fiziku 1967.-1969. Izvanredni je član JAZU (I-IAZU) od 1975. i redoviti od 1991. Urednik je časopisa Fizika od 1991. Dobio Nagradu „Ruđer Bošković“ 1962. Izvor: Hrvatski biografski leksikon, sv. 6, Leksikografski zavod „Miroslav Krleža“, Zagreb, 2005., 18
STOLJEĆE STOLJEĆE SLAVONSKOBRODSKE SLAVONSKOBRODSKE GIMNAZIJE GIMNAZIJE
Književni povjesničar, k ritičar, publicist i političar (Slavonska Požega, 6.11. 1930.). Kao srednjoškolac je 1945. osuđen na zatvorsku kaznu zbog protukomunističke promidžbe. Završio gimnaziju 1951. u Slavonskom Brodu. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1956. diplomirao južnoslavenske jezike i književnosti te 1974. doktorirao tezom Život i djelo djelo Josipa Kosora. U Osijeku srednjoškolskiprofesor 1956.-1957. i dramaturg u Narodnom kazalištu potom srednjoškolski profesor u Travniku 1958.-1960. o d 1960. do umirovljenja 1993. radio u Institutu za književnost i teatrologiju HAZU u Zagrebu asistent, stručni suradnik, viši stručni suradnik i znanstveni savjetnik. Bio je zastupnik HDZ u Zastupničkom domu Hrvatskoga državnoga sabora 1995-1999. Uređivao književne listove Glas mladih i Vidici 1952.-1953., od 1987. urednik je književnoga časopisa Forum.
STJEPAN BABIĆ Rođen je 29. studenoga 1925. u Oriovcu. Osnovnu je školu pohađao u rodnome mjestu, gimnaziju u Sl. Brodu, Osijeku i Zagrebu, gdje je 1947. i maturirao. 1949. upisao je na Filozofskome fakultetu u Zagrebu VIII. grupu predmeta: Narodni jezik i književnost (A), Ruski jezik i književnost (B), Njemački jezik (C) - 1955. je diplomirao i odmah postao asistent na istome fakultetu, na katedri za hrvatski jezik. Godine 1962. doktorirao je s temom Sufiksalna tvorba pridjeva u suvremenom hrvatskom ili srpskom književnom jeziku. Docent postaje 1963., 1970. izvanredni profesor, 1975. redoviti profesor na istome fakultetu. Umirovljen je 1.5.1991. 1977. izabran je za člana suradnika Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, a 1986. za izvanrednoga člana. Redovitim članom HAZU postao je 1991. Dugogodisnji član je Predsjedništva Hrvatskoga filološkoga društva, u dva je navrata bio i potpredsjednik. Od 1989. do 1992. bio je potpredsjednik MH, a poslije višegodišnji član Glavnog odbora MH. Od 1993. do 1997. bio je zastupnik u Županijskome domu Sabora RH izabran u Brodsko-posavskoj županiji. Podatci o bibliografiji S. Babića: Ljetopis JAZU za 1977., str. 469-471, za 1986., str. 461. i 462.; Enciklopedija Jugoslavije, II. Izdanje; Hrvatski biografski leksikon, 1, Zagreb, 1983.; Radovi Zavoda za slavensku filologiju, 26, Zagreb, 1991., str. 93108. (Potpuna bibliografija do polovice 1991. ); Tko je tko u Hrvatskoj, Zagreb, 1993. Nagrade i odličja: Jubilarna plaketa Školske knjige, Zagreb, 1970.; Zlatna značka Školske knjige, Zagreb, 1990.; Nagrada Bartola Kašića za značajnu znanstvenu djelatnost, Zagreb, 1991.; Red Danice Hrvatske s likom Ruđera Boškovića, Zagreb, 1995.; Spomenica domovinske zahvalnosti, Zagreb, 1995.; Spomenica Domovinskoga rata, Zagreb, 1995.; Red Ante Starčevića, 1996.; Republička Nagrada za životno djelo, 2005.; Počasni građanin grada Slavonskoga Broda, 2005.; Počasni građanin općine Oriovac, 2006. Izvor: Babićev zbornik - o 80. obljetnici života, Ogranak Matice hrvatske Slavonski Brod, 2008., 15., 25.
Državni Arhiv
U SLAVONSKOM BRODU www.dasb.hr
LIKOVNJACI Od početaka Gimnazije pa do danas velika pažnja je posvećivana i prostoručnom crtanju - crtanju - likovnom odgoju odnosno likovnim umjetnostima. Ponajviše su taj interes kod učenika poticali profesori koji su i sami stvarali likovna djela zaintrigiravši neke učenike upisati studij na ALU ili likovnu kulturu pri Pedagoškim fakultetima, a neki su se... Poznati profesori su bili: Đuro Fridrich, Milan Cindrić, Jerolim Miše, Olaf Globočnik, Julije Tomić, Rizah Štetić, Josip Goll, Krunoslav Kern, Ranko Stajić... Neki od učenika su diplomirali ALU kao npr: Ivan Domac, Predrag Goll, Zdravko Ćosić, Marko Kern, Ljerka Kalaj, Željko Bašlin, Ante Rašić..., neki na Pedag. akademiji kao npr. Đurda Vilagoš, Radovan Rajko Svilar... neki svoj talent bruseći ga kroz razne slikarske škole iskazuju u svoje slobodno vrijeme: Ankica Verhas, Zlatko Kuhar, Zdenka Bošnjaković, Vesna Kolač, Siniša Trbojević, Željka Perković, Josip Perković...
MILAN CINDRIĆ Rođen je u Slunju 9.12.1880., a preminuo u Beogradu 10.12.1960.). Gimnaziju završio u Glini, kiparstvo studirao u Miinchenu. Nakon završena studija radio u Trstu, Udinama, Rijeci i Sloveniji, te kratko vrijeme živio u Ljubljani. Prvi svjetski rat zatječe ga u Rusiji, nakon sibirskog zatočeništva bio je 1918.-1921. profesor crtanja u školi u Vladivostoku, a 1921.-1927. gimnazijski profesor u Slavonskom Brodu. Zatim odlazi u Zemun i potom u Beograd, gdje je u svom atelijeru izrađivao nadgrobne spomenike. Među njegovim ranim radovima ističu se oni izvedeni 1910.-1914. u Trstu: kor u mramoru i crkvena maketa u crkvi salezijanaca, te skulptorski radovi na palači Vianella na trgu Oberdan (muške i ženske figure, dekorativni cvjetovi i lav koji gleda prema Veneciji). U Ljubljani izrađuje kipove anđela i svetaca za crkve u Gorenjskoj. U Slavonskom Brodu izradio je nekoliko reljefa, među kojima su četiri sačuvana: medaljon s likom slikara profesora Đure Fridricha (1922.), spomen-ploče Branku Radičeviću (1924.) i Matiji Mesiću (1926.), obje postavljene na zgradu gimnazije (danas Strojarski fakultet), te reljef na grobnici Stjepana Horvata i supruge (1927.). Reljef boga Merkura na timpanu pročelja palače Prve hrvatske štedionice, izrađen 1923., poznat je samo iz opisa lokalnih novina, jer je palača srušena nakon II. svjetskog rata. Na beogradskomu Novom groblju sačuvano je 39 njegovih, većinom signiranih spomenika iz 1930.-1960.; to su portreti u reljefu i poprsja u bronci ill kamenu. Cindrićevi reljefi i portreti odlikuju se realističkim pristupom, dobrom modelacijom i psihološkom karakterizacijom likova (T. Buljan). Izvor: Hrvatski biografski leksikon br. 2 (od slova Bj-C), Jugoslavenski leksikografski zavod, zagreb, 1989., str. 667.
Rođen u Brod na Savi, 27.12.1904., umro u Banja Luci, 17.1.1975. Sin Luke, prosvjetnog radnika i slikara. Gimnaziju polazio i završio 1923. u rodnom gradu (nastavnik mu je crtanja bio J. Mige) te kao srednjoškolac održao 1921. svoju prvu izložbu slika, a preko školskih praznika uredio atelijer kod oca u školi u Vođincima i tamo radio. God. 1928. upisao se na Umjetničku akademiju u Zagrebu (V. Becić, M. Tartaglia i Lj. Babić), te 1932. diplomirao. Predavao crtanje u gimnazijama u Zagrebu 1932.-1936., Vnkovcima 1936.-40., Čakovcu 1940., Novoj Gradiški 1940.-45., te ponovno u Zagrebu do umirovljenja 1966., kada se preselio u Privlaku kraj Vinkovaca. Slikar je tona, sklon zagasitim bojama. Poznatija su mu ulja Portret sestre (1937.), Breskve (1938.), Mrtva priroda sa svijećnjakom (1938.), Gospođa Judita (1940.), Mrtva priroda (1940.), Ruže (1941.), Mrtva priroda sa statuom Amora, Mrtva priroda s jabukama, Breskve i grožđe, Žute ruže te Autoportret. Pretežno se služio akvarelom, postigavši u toj tehnici visok stupanj umjetničke izražajnosti. Njegov ciklus Slavča (1940.-1945.), s motivima iz cerničkog vinogorja u blizini Nove Gradiške, „jedan je od dragulja hrvatskog akvarelnog slikarstva“ (M. Peić). Slijedi niz pejzaža i mrtvih priroda u kojima je izražena autorova zaokupljenost slikanjem tišine i utonulosti u polutamu. Boje su tih akvarela prozirne, tako da se može sagledati crtež i podloga (papir), a opet intenzivne u svojoj totalnoj punoći (Slavonski humci, Slavonski pejzaž, Bosut kod Privlake, Vrbe u Privlaci, Drvored, Breskve na tanjuru, Breskve i šljive, Vrganji, Kip sa zelenim vrčem, Kip s plavom zdjelicom). Bio je štovatelj starih majstora, napose Velazqueza, El Greca, E. Delacroixa i C. Corota, što je iskazao u mnogobrojnim kopijama i akvarelnim pastišima. Samostalno je izlagao u Vinkovcima 1954. i 1968. Sudjelovao na predratnim skupnim izložbama hrvatskih umjetnika (od 1936.), izložbama hrvatske umjetnosti u Berlinu i Bratislavi (1943.), izložbama ULUH-a, odnosno DHLU-a (od 1948.), LIKUM-a (od 1951.), na Zagrebačkom salonu (1965., 1975.), Bijenalu Slavonaca (Vukovar 1967., Osijek 1975.) i dr. Zbirka njegovih slika nalazi se u Galeriji umjetnosti u Vinkovcima. Pisao je priloge o likovnim temama (Obitelj, 1933., 19; Napredak, Sarajevo 1934., 3; Godišnjak ogranka Matice hrvatske, Vinkovci 196.6-67.). Domčevo je slikarstvo u biti intimističko, i „ako se u sjevernoj Hrvatskoj mole govoriti o intimizmu, koji na neki način nastavlja našu „južnu liniju’“ Vidović-Tartaglia, to možemo zahvaliti upravo Ivanu Domcu“ (G. Gamulin). Izvor: Hrvatski biografski leksikon br. 3 (od slova Č-D), Leksikografski zavod „Miroslav Krleža“, Zagreb, 1993., str. 468
Hvale vrijedne su zajedničke izložbe gimnazijskih profesora i učenika - izdavajamo one prigodom obilježavanja 50., 70. i 80. godišnjice Gimnazije...
ZDRAVKO ĆOSIĆ
JEROLIM MIŠE Rođen 25. rujna 1890. godine u Splitu. Slikarstvo studira u Zagrebu (3 semestra) zatim u Rimu i Firenci. Godine 1917. postavljen je za profesora u srednjoj školi. Tu dužnost je obavljao neprekidno 20 godina u raznim mjestima: Krapini, Slav. Brodu i Zagrebu. 1914. priredio je prvu samostalnu izložbu u Splitu, 1916.-1917. godine redovito izlaze na Proljetnom salonu, 1922.-1925. godine putuje u München, Dresden i Berlin. Izlaže samostalno u Splitu, Slav. Brodu, Dubrovniku i Zagrebu. 1919.-1922. godine sudjeluje na VI, VII i VIII Proljetnom salonu na Izložbi Umjetnosti Jugoslavije u Parizu . 1937.-1941. godine je profesor na Umjetničkoj akademiji u Beogradu. Katalog retrospektivne izložbe Julija Tomića (1889-1947.),Izdavač: Muzej Brodskog Posavlja; Likovni salon„Vladimir Becić” Slavonski Brod od 22.10-5.11.1983. g.
IVAN DOMAC
1943. izabran je za profesora Umjetničke akademije u Zagrebu. Tu dužnost obavlja do umirovljenja. 1952. izabran je za dopisnog člana JAZU u Zagrebu. 1954. priređuje retrospektivnu izložbu u Zagrebu, a u daljnjoj likovnoj aktivnosti izlaže kolektivno na mnogim izložbama u zemlji i inozemstvu 1947. na izložbi ULUH-a „Siikarstvo i kiparstvo 19. i 20. stoljeća“, Beograd, Ljubljana, Zagreb, Moskva, Lenjingrad, Bratislava, Prag. 1953. sudionik je izložbe „Pola vijeka jugoslavenskog slikarstva 1900.1950.“ u Zagrebu, Ljubljani , Beogradu i Skoplju.
Slavonski Kobaš, 15.12.1941 – Slavonski Kobaš, 23.02.2006.). Polazio Realnu gimnaziju u Slavonskom Brodu, diplomirao 1965. u klasi V. Paraća na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Dvije godine radi na restauriranju slika u Saveznom institutu za zaštitu spomenika kulture u Beogradu, potom od 1967. živi u Slavonskom Kobašu kao slobodan umjetnik. Oko 1980. prese ljuje se u Zagreb, no i dalje pretežno boravi u Slavonskom Kobašu. Bio je na studijskim putovanjima u Čehoslovačkoj (1965.), Engleskoj, Njemačkoj, Francuskoj (1970.), Italiji (1972.), Nizozemskoj (1978.). Tematski vezan uz rodni kraj, slika postojano slavonske pejzaže uza Savu, s vrbicima, livadama i močvarama, u obilju boja i tonova, u sunčanoj rasvjeti, rujanskom rumenilu ili bjelini snijega pod tmurnim oblacima. Fazu akademijskog utjecaja (Lj. Ivančić) obilježuje dramatična tamna rasvjeta s iznenadnim bljeskovima svjetlosti u tamnosmeđastoj paleti. Sedamdesetih godina sumornu sliku prirode zamjenjuje isprva kolorizam, pastozan namaz boja i neobuzdan potez kistom. Zatim se boje smiruju, prevladavaju tamni tonovi iz kojih mjestimice izbija poneki žar crvenila ili žutila. Takav je razvitak uočljiv u uljima Suton (1967.), Usahle vrbe (1971.), Jezero sna (1973.), Pejzaž III, Zima u Kobašu (1976.), Olujna noć (1977.), Suton na Savi (1978.), Mjesečina II, Šikare i voda (1979.) i akvarelima Ulica u Slavoniji (1966.), Pejzaž I (1967.), Vukovarski motiv (1975.), Bara u zelenom (1976.), Osijek na Dravi (1977.), Orljava u jesen, Jutarnje magle (1978.). Ćosić je zapažen slikar portreta (Moja baka, 1964.; Davor, 1967.; Tetak, 1970.; Čiča Janko, 1971.; Snaša Mara, 1972.) i interijera (Stari tavan, 1978.; tvornički motivi), a 1980-ih tematski raspon proširuje slikanjem zagrebačkih ambijenata, mora, primorskih pejzaža, cvijeća. Samostalno je izlagao u Osijeku (1968., 1975., 1976., 1978.), Zagrebu (1968., 1970., 1976.-84., 1986.-88.), Rovinju (1968.), Slavonskom Brodu (1968., 1969., 1975., 1978., 1979. - s G. Crnčevićem, P. Golom i K. Kernom, 1988.), Vinkovcima (1968., 1976.), Novoj Gradiški (1969., 1979.), Slavonskoj Požegi (1969., 1970., 1975.), Splitu (1969., sa S. Brlogićem i I. Heilom), Vukovaru (1969., 1980.), Travniku i Zenici (1969.), Krškom (1970.), New Yorku (1971.), Diisseldorfu (1971./72.), Gelsenkirchenu (1974.), Rijeci (1976., 1984.), Valpovu (1977.), Hemeru kraj Dortmunda (1978.), Dortmundu (1979.) i dr. Sudjelovao od 1967. na skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Silovitost poteza kistom te kontrasti svjetla i tame ili diskretna igra svjetlosti odlike su njegova slikarstva, koje, prema J. Škunci, podsjeća na potisnute izvorne sveze s okolišem, opirući se i urbanoj ugušenosti i tjeskobnoj otuđenosti tehnološkog doba. Izvor: Hrvatski biografski leksikon br. 3 (od slova Č-D), Leksikografski zavod, Zagreb, 1993., str. 162
Preminuo je u Splitu 1970. godine. Preuzeto iz: Katalog izložbe Profesori i učenici škole, Gimnazija „Matija Mesić“ Slavonski Brod, 1998.
PREDRAG GOLL (GOL) OLAF GLOBOČNIK Rođen 14. lipnja 1904. godine u Ljubljani. Školovao se u Mariboru. Slikarstvo studira u Pragu od 1922.-1926. godine. 1927. godine postavljen za profesora crtanja u Ljubljani, 1933.-1938. godine radi kao profesor u Slavonskom Brodu, 1934. godine priređuje izložbu s Julijem Tomićem u Slav. Brodu, 1938. godine prvi put izlaze samostalno u Slav. Brodu i Ljubljani, 1942. godine postavljen za profesora na Školi primijenjenih umjetnosti u Zagrebu, 1960. godine priređuje retrospektivnu izložbu u Mariboru, 1982. godine izlaže samostalno u Zagrebu. Preminuo je u Ljubljani 1991. godine. Preuzeto iz: Katalog izložbe Profesori i učenici škole, Gimnazija „Matija Mesić“ Slavonski Brod, 1998.
KRUNOSLAV KERN Nakon školovanja u Brodu diplomirao na Višoj pedagoškoj školi u Zagrebu, te na Pedagoškom fakultetu likovne umjetnosti u Rijeci. Bio je član HDLU-a. Samostalno izlagao oko 50 puta a skupno na različitim sazivima redovito u zemlji i inozemstvu do smrti 1992. godine. Dobitnik je brojnih priznanja, zahvalnica i diploma, kao: Spomen-diploma za rad na likovnom odgoju 1973. godine; Diploma i zlatna značka „Kozjak 79“, Maribor 1979. godine; Otkupna nagrada „GRISIA 80“ Rovinj, 1980.; Plaketa Slavonskog Broda u povodu 30 godina slikarskog rada 1985.; Nagrada oslobođenja Slavonskog Broda 1988. Preuzeto iz: Katalog izložbe Profesori i učenici škole, Gimnazija „Matija Mesić“ Slavonski Brod, 1998.
RANKO STAJIĆ Rođen 1937. u Rajincu. Školu primijenjene umjetnosti završio u Skopju. Na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti diplomirao u klasi prof. Vanje Radausa. Od 1965. radi kao profesor na brodskoj Gimnaziji. Uz nekoliko samostalnih izložbi sudjelovao na više saziva u zemlji i inozemstvu. Dobitnik je nekoliko značajnih nagrada te brojnih zahvalnica i priznanja. Autor je nekoliko javnih spomenika. Preuzeto iz: Katalog izložbe Profesori i učenici škole, Gimnazija „Matija Mesić“ Slavonski Brod, 1998.
STOLJEĆE SLAVONSKOBRODSKE GIMNAZIJE
RIZAH ŠTETIĆ Rodio se i školovao u Brčkom. Slikarstvo diplomirao 1932. godine na Umjetničkoj akademiji u Zagrebu. 1932.-1938. godine boravi u Beogradu. Od 1938. do rata živi i radi u Slavonskom Brodu. 1946. postavljen za profesora slikarstva na Školi za primijenjenu umjetnost u Sarajevu. Dobitnik je vise priznanja i nagrada: Orden rada, Republička nagrada BiH, Sedmojulska nagrada itd. Preuzeto iz: Katalog izložbe Profesori i učenici škole, Gimnazija „Matija Mesić“ Slavonski Brod, 1998.
Rođen u Pisarovini 15.10.1931, preminuo u Slavonskom Brodu 13.10.2016. Maturirao 1952. u Slavonskom Brodu, diplomirao 1956. na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti (D. Tiljak), gdje je 1958. završio slikarsku specijalku A. Mezdjica. God. 1963-64. specijalizirao restauriranje u Za vodu za likovnu umjetnost JAZU u Zagrebu. Bio je slobodni umjetnik u Novim Perkovcima do 1963. kada započinje galerijsku službu u Osijeku gdje je do 1968. bio kustos restaurator Galerije slika (danas Galerija likovnih umjetnosti), potom osnivač i voditelj Galerije “Zodijak”, a od 1975.1991. ravnatelj Galerije likovnih umjetnosti. Početkom 1992. postaje voditelj Galerijskog odjela Muzeja Brodskog Posavlja u Slavonskom Brodu, a 1996. ravnatelj Galerije umjetnina grada Slavonskog Broda i Donacije Branko Ružić i suvremeni hrvatski kipari i slikari. Sklon istraživanju, a oslonjen na tradiciju modernoga hrvatskog slikarstva te vezan za baštinu i ozračje Slavonije, stvara likovni opus u kojem se, uz prevladavajući realistički pristup, javlja apstrakcija, približavanje nadrealizmu i informelu, geometrizam i spajanje utjecaja kubizma i apstrakcije. Slika s istančanim osjećajem za boju i sintezu oblika, krajolike, portrete, autoportrete, figuralne i apstraktne kompozicije, rjeđe mrtve prirode, aktove i interijere, a u najnovije vrijeme narodne običaje i nošnje, te sakralnu tematiku. Motive uranja u sumornu slavonsku rasvjetu, pokatkad u nestvarnu zračnost ili pak u mediteransko svjetlo Bala gdje često boravi. Zapažena su njegova rješenja prostora i svjetla u makedonskim krajolicima s motivima arhitekture (Stari Prilep, 1959.). U ranom osječkom razdoblju osjeća se trag sumorne stvarnosti Perkovaca (Zatočenik, 1963.). Potom se u crtežima tušem s puno grafizma (Mala obiteljska kronika) i dodatkom tempere (Meta morfoze, 1968.) isprepleću zbilja i san. Istovremeno, zauzet žarom boje, na pop-artovski način stvara ciklus slika o mladima (Portret mladih, 1968.). Potkraj 1960-ih sve učestalije radi motive Osijeka u ulju, akvarelu i grafici, baranjske krajolike u akvarelu. Na poč. 1970-ih akvarel postaje dominantnom tehnikom, a krajolik temom. Nastaju lirski krajolici (Zeleni otok, 1976.), akvareli posvećeni Slavonskom Brodu, seljačka dvorišta, stare kuće (Iz Bebrine, 1975.; Iz Erduta, 1976.). Slika predjele uz Savu i Dravu profinjenim zelenim i sivim tonovima (Na Savi, 1981.-1982.). Početkom 1980-ih u ciklusu uljenih slika u kojima preteže arhitektura i plava boja, ukida granicu između objekta i prostora. Usmjeren prema konstruktivnoj razradi površine, gradi akvarele na promišljenom odnosu ploha (Crkva sv. Mihaela u Tvrđi, 1980.), slika apstraktne krajolike geometrijske kompozicije (Svjetlo iz pejzaža, 1983.) i iz Bala, 1985.). Stvara ciklus geometriziranih akvarela kubističke poetike (Drvo-voda, 1983.; Jesen na Ozlju, 1986.; Lapuh I, 1988.; Vjetrenjača, 1992.; Mrtva priroda I, 1995.). U najnovije vrijeme slika crljenicom, a upotrebljuje je razrijeđenu kao akvarel i pastozno (Krist čuva Bale, 1998.). Pored akvarela, G. posebnu pozornost posvećuje crtežu, kontinuirano od 1956. Bilježi svakodnevicu, crta olovkom, ugljenom, perom i pastelom, najviše portrete (Jure Kaštelan, 1985.) i putopisne skice iz slavonskih i drugih mjesta. Radi obojene geometrične crteže (ujedno prvi geometrični akvareli) i crteže naglašene napetosti svjetla i tame (Prostor-oblik I, 1996., olovka, crni gvaš). U ciklusu Šokci i tambure (1995., kreda u boji, akvarel) prenosi ritam u strukturu crteža. Izlaže od 1950., samostalno u Zagrebu, Osijeku, Vinkovcima, Trstu, Slavonskom Brodu, Đakovu, Samoboru, Čakovcu, Vukovaru, Bidefordu, Ozlju, Alkmaaru i Pečuhu, a skupno, izmedu ostalog na izložbama Makedonski pejzaž (Skoplje 1960.), ULUH/HDLU (od 1961.; HDLU Osijek od 1982.), Zagrebački salon (od 1965.), Biennale Slavonaca (od 1967.), Jesenji salon (Pariz 1967.), Zagrebačka izložba crteža/Hrvatski trijenale crteža (1969., 1993., 1996.), Brodski likovni krug (Slavonski Brod 1977., 1981.-83., 1986., 1989.), Biennale akvarela Jugoslavije (Karlovac 1979., 1981., 1987., 1989.), izložbama slavonskih i osječkih likovnih umjetnika, te baranjske i rovinjske umjetničke kolonije. Suosnivač je i sudionik akvarelističkih kolonija Sava u Slavonskom Brodu (od 1980) i Slavino proljeće u Ozlju (1981.-87.). Sudjelovao je u osnivanju Biennala Slavonaca, Memorijala Ive Kerdića, Spomen-galerije Ivan Mestrović u Vrpolju, te Hrvatskog triennala akvarela (Karlovac - Slavonski Brod 1998), koncipirao je važne tematske (autoportret, mrtva priroda, lik i figura u novijem hrvatskom slikarstvu) i monografske izlozbe, pokrenuo i uređivao izdanja osječke Galerije. Utemeljio je Kabinet akvarela Galerije u Slavonskom Brodu, te izdavačko-izložbeni projekt Dva stoljeća likovne umjetnosti Broda. Izvor: Hrvatski biografski leksikon br. 5 (od slova Gn-H), Leksikografski zavod „Miroslav Krleža“, 2002., str. 33
Državni Arhiv
U SLAVONSKOM BRODU www.dasb.hr
ANTE RAŠIĆ
MARKO KERN
LJERKA KALLAY
ŽELJKA BAŠLIN
Rođen u Slavonskom Brodu, 17. veljače 1948. godine, a preminuo je 2018. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Slavonskom Brodu. Akademiju likovnih umjetnosti završio je u Zagrebu, 1972. godine u klasi profesora umjetnosti Raula Goldonija. Član je HDLU-a i više likovnih kolonija. Do sada je izlagao na preko četrdeset samostalnih izložbi kao i na preko tri stotine kolektivnih Osim slikarstva bavi se i grafičkim dizajnom. Dobitnik je nekoliko nagrada za slikarstvo.
Rođena je 1948. godine u Slavonskom Brodu, gdje je završila gimnaziju. Na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu diplomirala je slikarstvo 1974. godine u klasi prof. Miljenka Stančića. Živi i radi u Zagrebu kao prof. crtanja i slikanja na Školi za tekstil, kožu i dizajn, Zagreb.
Rođena 1947. u Donjoj Bebrini. Gimnaziju završila u Slavonskom Brodu 1966., a Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu 1970. lmala šest samostalnih i brojne skupne izložbe. Radila je kao profesor likovne umjetnosti na Ženskoj Općoj gimnaziji u Zagrebu.
Preuzeto iz: Katalog izložbe Profesori i učenici škole, Gimnazija „Matija Mesić“ Slavonski Brod, 1998.
Preuzeto iz: Katalog izložbe Profesori i učenici škole, Gimnazija „Matija Mesić“ Slavonski Brod, 1998.
Preuzeto iz: Leksikografski zavod „Miroslav Krleža“ Zagreb http:// www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=51907 (pristup ostvaren 5.2.2018.)
Preuzeto iz: Katalog izložbe Profesori i učenici škole, Gimnazija „Matija Mesić“ Slavonski Brod, 1998.
RADOVAN RAJKO SVILAR
ĐURĐA VILAGOŠ Nakon školovanja u rodnom Brodu završila Višu pedagošku školu u Beogradu. Diplomirala na Pedagoškom fakultetu u Rijeci likovni odgoj i likovne umjetnosti. Pored uspješnog pedagoškog rada aktivno sudjeluje u likovnom životu Broda. lzlagala u okviru Brodskog likovnog kruga, Kolonije Sava, kao gost na različitim kolonijama širom Domovine. Dobitnica je Plakete 750. obljetnice spomena Broda 1994. godine, godišnje Nagrade „Ivan Filipovic“ 1994. te mnoštva visokih priznanja i nagrada kao likovni pedagog. Preuzeto iz: Katalog izložbe Profesori i učenici škole, Gimnazija „Matija Mesić“ Slavonski Brod, 1998.
ZLATKO KUHAR
Rođen 1951. u Slavonskom Broda, gdje je završio osnovnu školu, a potom gimnaziju. Diplomirao je grafiku u klasi prof. mr. Josipa Butkovića na odsjeku likovne umjetnosti u Rijeci. Pored Slavonskog Broda, u kojem je proveo četrdeset godina života, živio je, radio i djelovao u Osijeku, Zagrebu i Rijeci. Od 1993. živi i radi u Rovinju kao samostalni umjetnik. Član je Hrvatskoga društva likovnih umjetnika IstrePula i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika Zagreb. Samostalno i skupno izlaže na brojnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Sudionik je domaćih i međunarodnih likovnih kolonija. Za svoj umjetnički rad dobio je više prestižnih nagrada i priznanja. Pored slikarstva i grafike bavi se likovno-prostornim oblikovanjem i grafičkim dizajnom. Autor je vizualnog grafičkog identiteta Grada Rovinja, pa su po njegovim likovnim rješenjima realizirani i u praksi primjenjeni: Grb Grada Rovinja, Zastava, Svečani stijeg, gradska plaketa, medalja, diploma i dr. Preuzeto iz: Katalog izložbe-Radovan Rajko Svilar, Deset godina poslije…, Slavonski Brod, 2011.
Slikar i dizajner Zlatko Kuhar rođen Je 25. siječnja 1956. u Bosanskom Brodu, Gimnaziju i Višu ekonomsku završio je 1975. u Slavonskom Brodu. Slikao je od djetinjstva, isprva akvarelom, a kasnije kombinirajući tehnike (tempera, akrilik, ulje, ljepenka). 1995 otvorio je galeriju i atelje za slikarstvo i dizajn „Aurel“ u Slavonskom Brodu.
Rođena 1952. godine u Slavonskom Brodu. Osnovnu školu i gimnaziju završila u Slavonskom Brodu, a Šumarski fakultet u Zagrebu. Pohađala je slikarsko-crtačku školu „Albert Gruber“. Sudjelovala na brojnim skupnim izložbama i kolonijama brodskih slikara.
Autor je niza zaštitnih znakova (Hrvatska liječnička komora, Hrvatsko društvo za anesteziju i intenzivno liječenje, Institut za filozofiju, Klasična gimnazija u Slavonskom Brodu i dr.), reklamnih plakata i kataloga. lzlagao je na brojnim skupnim izložbama: IX. Biennale Slavonaca 1983., Xll. Biennale slavonaca 1989., XV. Slavonski biennale 1997., 2. Hrvatski triennale akvarela 2001., Božićna izložba članova HDLU-a u Slavonskom Brodu i gostiju 2001.-2002. i niz drugih.
Preuzeto iz: Katalog izložbe Profesori i učenici škole, Gimnazija „Matija Mesić“ Slavonski Brod, 1998.
Zlatko kuhar preminuo je 2002. godine.
ZDENKA BOŠNJAKOVIĆ
Preuzeto iz: Katalog izložbe, Život kao umjetnost-Zlatko Kuhar (1956.-2002.), Galerija umjetnina grada Slavonskog Broda, Slavonski Brod, 2006.
VESNA KOLAČ
SINIŠA TRBOJEVIĆ
ŽELJKA PERKOVIĆ
Rođena 1956. godine u Slavonskom Brodu. Osnovnu školu i gimnaziju završila u rodnom gradu. Na Pedagoškom fakultetu u Osijeku diplomirala grupu stručnih predmeta. Radila je u privredi, te kao nastavnik likovne kulture u OŠ “Vladimir Nazar”. U Klasičnoj gimnaziji “Fra Marijan Lanosović” je voditelj likovne radionice. Pohađala likovnu grupu u gimnaziji. Djelovala je i kao neprofesionalni slikar u svom rodnom Brodu. lmala je četiri samostalne izložbe i preko dvadeset skupnih i dobrotvornih izložbi. Sudjelovala je u nekoliko kolonija u Hrvatskoj. Motiv koji dominira u njenim slikama je pejzaž, slikan najčesće tehnikom akvarela, te uljem na platnu.
Rođen 1956. godine u Slavonskom Brodu. lntenzivno slika od 16. godine što mu vremenom postaje životni poziv. Redovito sudjeluje na kolektivnim izložbama različitih asocijacija i saziva od 1969. godine. Živi i radi u Slavonskom Brodu.
Rođena 1957. godine u Županji. Maturirala u brodskoj gimnaziji 1976. godine. Arhitektonski fakultet završila u Zagrebu. Crtanjem se bavi od gimnazijskih dana gdje pohađa likovnu sekciju, a potom crtačku školu „Albert Gruber“ kod prof. Krunoslava Kerna. Aktivno izlaže od 1983. godine s grupom „Albert Gruber“, „Brodskim likovnim klubom“, kolonijom „Sava“, KLO „Berislavic“ te brodskim akvarelistima u domovini i inozemstvu.
Preuzeto iz: Katalog izložbe Profesori i učenici škole, Gimnazija „Matija Mesić“ Slavonski Brod, 1998.
STOLJEĆE SLAVONSKOBRODSKE GIMNAZIJE
Rođen u Imotskom 1953. Diplomirao 1977. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu (N. Reiser); bio je suradnik Majstorske radionice Lj. Ivančića u Zagrebu (1977.–1978.) i kiparskoga atelijera M. Charpentiera u Parizu (1978.–1979.). Od 1995. profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. U okvirima konceptualne, primarne i procesualne umjetnosti gradi svoj izraz koji obilježava zatvorenost oblika, plastična čistoća i bijela boja (Stolica s vrećicama, 1976.). Nakon 1980-ih izrađivao je kolaže i reljefe (Bijele ruže, 1979.) te skulpture od papira i kovine dinamičnih ritmova i slobodnih asocijacija (Plavi govornik, 1984; Podne, 1984.–85.). Izveo je više ambijentalnih instalacija sa zrcalima (Tisuću i jedan pogled, 1998.–2003.). Bavi se grafičkim i industrijskim oblikovanjem.
Preuzeto iz: Katalog izložbe Profesori i učenici škole, Gimnazija „Matija Mesić“ Slavonski Brod, 1998.
Preuzeto iz: Katalog izložbe Profesori i učenici škole, Gimnazija „Matija Mesić“ Slavonski Brod, 1998.
JOSIP PERKOVIĆ Rođen 1958. godine u Slavonskom Brodu. Maturirao 1977. godine u brodskoj Gimnaziji, gdje je pohađao i likovnu sekciju kod prof. R. Stajića. Polazio crtačko-slikarsku školu „Albert Gruber“ kod prof. Kerna. Izlagao na zajedničkim izložbama u zemlji i inozemstvu sa: • crtačko-slikarskom školom „Albert Gruber“ • književno-likovnim društvom „Berislavić“ • “grupom 69” iz Zagreba • brodskim likovnim krugom • brodskim akvarelistima Preuzeto iz: Katalog izložbe Profesori i učenici škole, Gimnazija „Matija Mesić“ Slavonski Brod, 1998.
Državni Arhiv
U SLAVONSKOM BRODU www.dasb.hr
SVEĆENICI I REDOVNICE Ni duhovni poziv nije mimoilazio gimnazijske učenike/ice. Već iz prve generacije maturanata svećenički poziv su odabrali Ivan Berka, Stanko Markotić i Stanko Šarić, kasnije: Josip Mirković (završio prvih pet razreda u brodskoj Gimnaziji - ubila ga u svibnju 1945. partizanska vlast, ne zna se ni danas gdje mu je grob!), Antun Živković (bio i gimnazijski profesor, komunistička vlast ga je ubila kao podvinjskog župnika 1946.- ni danas mu nije poznat grob!), Franjo Gruić (bio i gimnazijski profesor) i poznati isusovac -postulator kauze za beatifikaciju Ivana Merza - Božidar Nagy; redovnice: uršulinke: Magdalena s. Mirjam Šurjan i Ana s. Klaudija Đuran; Milosrdne sestre sv. Križa: Kata s. Estera Radičević.
IZ PRVE GENERACIJE MATURANATA TRI SVEĆENIKA Iako su nepotpuni podatci, sigurno je da su prvi svećenici iz redova brodskih gimnazijalaca bila trojica koja su maturirala 1923. To su: Ivan Berka, rođen je 21. svibnja 1904. u Brodu na Savi, otac Franjo bio je nadcestar. Svršio je bogosloviju u Đakovu, bio biskupski prebendar i ceremonijar u Đakovu tridesetih godina XX. st. Nije nam poznat datum njegove smrti. Stanko Markotić, rođen je 7. prosinca 1904. u Rumi , otac Slavko (kot. Savjetnik). Svrsio bogosloviju u Đakovu. Tridesetih godina XX. st. župnik u Strošincima. Nije nam poznat datum njegove smrti. Stanislav Šarić, rođen je 15. kolovoza 1904. u Zemunu, majka Josipa (posjednica). Za svećenika Đakovačke i Srijemske biskupije zaređen je 28. lipnja 1931. U Zavodu sv. Jeronima u Rimu boravio je 1932.1934. Studirao kanonsko pravo na Apolinaru. Preminuo je u Županji 29. ožujka 1943., gdje je i pokopan 1. travnja 1943. Prema: Glavni protokol učenika Kr. realne gimnazije u Brodu 1.-VIII. razreda šk. god. 1922./23., Jugoslavenska sloga iz 1933. i Papinski hrvatski zavod svetog Jeronima (1901.2001.), Zbornik u prigodi stoljetnice papinskog hrvatskog zavoda svetog Jeronima, Rim 2001., 915.
Izvješće o posjeti đakovačkog i srijemskog biskupa Antuna Akšamovića župama u Podcrkavlju i Podvinju Kotarskog komiteta KPH Slavonski Brod Okružnom komitetu KPH Slavonski Brod od 31. svibnja 1946. K.K. KPH. Slav. Brod
Slav. Brod, dne 31. svibnja 1946. god.
Broj: 134/1946. Predmet: Izvještaj povodom biskupovog obilaska sela OKRUŽNOM KOMITETU KPH SLAV. BROD Dana 31. svibnja 1946. biskup je bio u dva sela našega kotara i to u selu Podcrkavlju i Podvinju. Za Podcrkavlje koliko znamo da je isti bio dobro dočekan dok nemamo opširnijih podataka, što je isti u Podcrkavlju govorio. Istoga dana došao je na krizmu u Podvinje te je tom prilikom bio praćen sa konjanicima i nešto naroda. Dolaskom u Podvinje dočekalo je istog na kraj sela nešto školske djece i naroda kojih je moglo biti iz Podvinja oko 150. Bogatiji !judi iz Podvinja takodjer su organizovali nešto oko 15 konja koji su išli u doček biskupa. Kada je biskup bio dočekan na kraj sela sa puta iz Podcrkavlja za Podvinje išao je sa narodom do župnikovog stana u Podvinju te se je jedno vrijeme zadržao u stanu, a nakon toga sa pet popova izašao van i došao pred crkvu. Dolaskom biskupa i popova Podvinjski župnik Živković održao je pozdravni govor u kome je pozdravio biskupa i sve ostale koji su bili prisutni. Popo je u svom govoru bio dosta vatren te je govorio o historiji kristove nauke, zatim prešao i govorio o potrebi popravka crkve i župnog ureda te se između ostalog dotakao da bi trebalo i školu popravit. Isti je spomenuo da za popravak crkve i župnog ureda koji bi prema njegovim navodima trebao biti ugledan da imade sela kao Tomica, Bukovlje i Vranovci, koji su voljni da dadnu sve od sebe da se crkva i Župni stan propisno uredi. Osim toga govorio je da ga je iznenadio doček u Podvinju te je podvukao da u Podvinju imade dva bloka i to jedan blok dobrih i iskrenih vjemika, dok o drugom bloku nije ništa govorio. Pop je uglavnom pozvao narod da se još čvršće zbije oko crkve i da slijedi kristovu nauku. Biskup Akšamovic on se je uglavnom zadržao na historijatu kristove nauke te doveo u vezu popove kao sljedbenike i sprovoditelje medju narodom iste u život. Biskup je rekao nemojte misliti da ovo što vam svećenici govore da oni hoće da Vam nature svoje mišljenje, već svatite da je ovo kristova nauka, te kao dobri kršćani prihvatite se još čvršće iste. Na kraju svoga govora isti je takodjer pozvao narod da se još čvršće zbije oko vjere i crkve. Za napomenuti je da isti ovoga puta nije ništa govorio o narodnoj vlasti. Na placu pred crkvom u Podvinju bilo je oko 300 do 350 naroda. Jedan dobar dio naroda došao je na plac radi toga samo da vidi što će i o čemu biskup da govori. Odjek njegovog dolaska u Podvinje može se reći da je dobro odjeknuo medju pojedinim ženama bogomoljkama, kao i ljudima u Podvinju dok većina naroda stajala je po strani i nisu čak ni svoju djecu dali da isti krizma. Nekakove naročite diskusije medju narodom uglavnom nije bilo, jedino je dolazilo i čulo se gdje se zafrkavaju izmedju sebe o samoj krizmi. Na krizmi kao najveći dar koji je poklonut to je dar kojega je dao Koren Tomo djetetu od Pečvarca i to radio aparat, od kolike je vrednosti isti neznamo tačno, izgleda nešto od 8.000 do 10.000 Din., a odakle je istom radio aparat može se provjerit. Opširnije podatke i licitate nemožemo dati jer nismo imali stenografa koji bi uhvatio sve što se je govorilo. Biskup je iz Podvinja otputovao za Sibinj, te će iz Sibinja za Odvorce a iz Odvoraca u Slobodnicu, toliko za sada znademo.
Iz dosjea profesora Antuna Živkovića (HR-DAO (Državni arhiv u Osijeku)-509, Realna gimnazija Osijek)
Izvještaje će te dobivati svakog dana. Za komitet N. Radošević (potpisano rukopisom!)
STOLJEĆE SLAVONSKOBRODSKE GIMNAZIJE
ANTUN ŽIVKOVIĆ (1910.-1946.), rođen je u Brodskom Varošu. U Brodu na Savi je završio osnovnu školu i realnu gimnaziju, potom se odlučio za svećenički poziv pa je studirao u Đakovu na Visokoj bogoslovnoj školi. 2. rujna 1934. je zaređen za svećenika, a 193S. je u Strasburgu završio Teološki fakultet. Od 1934.-1937. bio je kapelan u Nijemcima i Valpovu. Kao honorami kateheta radio je na Državnoj realnoj gimnaziji u Vinkovcima od 1. rujna 1937. do I5. rujna 1940, nakon toga bio je izvanredni profesor biblijskih znanosti i istočnih jezika na Visokoj bogoslovnoj školi u Đakovu istodobno i honorami kateheta u Državnoj građanskoj školi u Đakovu. Ministarstvo bogošovlja i nastave ga je imenovalo 21. kolovoza 1941. za vjeroučitelja vježbenika u Državnoj građanskoj školi u Brodu, od 8. studenog 1941. je i profesor na Gimnaziji u Brodu. 21. rujna 1942. je premjšten na Gimnaziju u Osijek gdje je radio do kraja II. svjetskog rata. Nakon rata imenovan je za župnika u Podvinju. Na poziv Mjesnog odbora Narodne fronte Podvinja odlazi uvečer 21. rujna 1946. godine na sastanak radi dogovora o porušenoj župnoj ogradi. Očito je „priča o saniranju porušene župne ograde“ bila mamac da ga se izvuče iz Župnog dvora, jer su ga po povratku sa sastanka četvorica pripadnika OZN-e odvela u nepoznatom pravcu. Vjerojatno je ubijen iste noći i, po nekim informacijama, bačen je u bunar koji je nakon tog zločina „uredno zatrpan“ kako bi se sakrili materijalni dokazi o ovom smaknuću. Ni do današnjeg dana nije otkriven bunar u koji je tijelo nesretnog župnika bačeno ponajprije zbog kukavičluka kako počinitelja ovog zločina tako i svjedoka, a svakako i zbog „nezainteresiranosti“ članova Kom. Partije…štoviše!, Partija je svoj stav o njemu uostalom apostrofirala i u ovom Izvješću. Želeći koliko toliko ispraviti nepravdu glede još uvijek nepoznatog groba ovoga znamenitog brodskog zavičajnika Ogranak Matice Hrvatske u Slavonskom Brodu, Gradsko poglavarstvo grada Slav. Broda i Mjesni odbor Brodskog Varoša su inicirali poVodom 50. godišnjice od ove tragedije postavljanje Spomen ploče na mjestu gdje je bila Živkovićeva rodna kuća u Brodskom Varošu, koju su otkrili tadašnji Đakovčko-srijemski biskup mons. dr. Ćiril Kos 22. rujna 1996. i predsjednik Ogranka MH Slavonski Brod Mato Artuković. Ivan Medved, Katolička crkva na području Narodnog odbora kotara Slavonski Brod u dokumentima Kotarskog komiteta (KPH/SKH) Slavonski Brod 1945.-1960. (Scrinia Slavonica, Godišnjak Podružnice za povijest Slavonije, Srijema i Baranje HIP-a, 741-743)
Državni Arhiv
U SLAVONSKOM BRODU www.dasb.hr
JOSIP MIRKOVIĆ
FRANJO GRUIĆ
JOSIP GRGIĆ
(Ruščica, 15. veljače 1906. - svibanj 1945.). 1918. završio u Ruščici osnovnu školu, potom pet razreda Realne gimnazije u Brodu na Savi, zadnja tri na isusovačkoj klasičnoj gimnaziji u Travniku - tu je i maturirao 1926. godine. Filozofiju i teologiju studirao je 1926.-1930. u Đakovu, 21.12. 1930. zaređen za svećenika. Nakon toga kapelan je u Srijemskoj Mitrovici do 1933. (tu je bio i duhovnik „Križarskog bratstva“, zatim je kapelan u Brodu, 1933. upisao dopunski studij teologije u Zagrebu koji je i završio. 1934. je premješten za župnika u Donje Andrijevce - tu ostao tri godine. 1935. je inicirao gradnju Hrvatskog katoličkog doma u D. Andrijevcima, iste godine je posvetio spomenik Pavi Birtiću-poginulom 1933.
IN MEMORIAM (1932.-2004.) - U petak Vazmenoga tjedna, 16. travnja 2004., rodbina, prijatelji te Đakovačka i Srijemska biskupija oprostili su se od svećenika mr. Franje Gruića koji je preminuo u Kliničkoj bolnici u Osijeku 14. travnja u 72. godini života. U postajama liturgijskoga obreda ukopa na gradskom groblju u Đakovu sudjelovao je dijecezanski biskup dr. Marin Srakić, nekoliko stotina vjernika, medu kojima poveća skupina iz pokojnikovih rodnih Trnjanskih Kuta iz župe Oprisavci, 80 svećenika i 10 bogoslova, 40 časnih sestara Družbe sv. Križa i nekoliko sestara iz Karmela sv. Josipa iz Đakovacke Breznice. U ime sarajevskoga nadbiskupa kardinala Vinka Puljića u oproštaju je sudjelovao rektor Vrhbosanske katoličke teologije u Sarajevu dr. Marko Josipović, a u ime banjalučkoga biskupa dr. Franje Komarice mons. dr. Miljenko Aničić. Obrede na groblju, započete vazmenom posljednicom Victimae paschali, predvodio je pomoćni biskup dr. Đuro Hranić.
IN MEMORIAM (1930.-2008.) - Okrijepljen svetim sakramentima preminuo je u petak, 25. siječnja u 7 sati u Svećeničkome domu u Đakovu, u 78. godini života i 53. godini svećeništva, Josip Grgić, svećenik Đakovačke i Srijemske biskupije. Misu zadušnicu u crkvi Rođenja sv. Ivana Krstitelja u Sibinju koja je bila pokojnikova rodna župa, slavio je u subotu, 26. siječnja 2008. đakovački i srijemski biskup, dr. Marin Srakić. Koncelebrirali su pomoćnim biskupom đakovački i srijemski, dr. Đuro Hranić i četrdesetak svećenika. Biskup Srakić u homiliji progovorio je o Kristu koji je pozvao vlč. Grgića u svećeničku službu. Pozvao ga je kao prijatelja i poslao ga da naviješta Njega, Krista Otkupitelja. Biskup je istaknuo uzvišenost svećeničke službe koja uvijek dolazi po odluci Božjoj. Ukratko je iznio život pokojnika, istaknuvši osobito bolest i žrtvu koju je prihvaćao u vjeri i predanju Bogu. Poslije popričesne molitve, dirljivim riječima od pokojnika se oprostio Stanislav Haramija, domaći župnik koji je istaknuo kako je pokojnik bio skroman, jednostavan i samozatajan svećenik. U ime svećenika i župe Sibinj od pokojnika se oprostio i Ante Pavlović, župnik Župe sv. Dominika Savija u Slavonskom Brodu. Govorio je svećeničkom služenju pokojnika od samih početaka do umirovljenja: „Prije pedeset i tri ljeta kleknuo si kao mladi levit u đakovačkoj katedrali pred biskupa konsekratora da bi primio svećenički red. Pružio si ruke na pomazanje i primio Duha Svetoga koji te pomazao Kristovim svećeništvom. Ostao si vjeran do zadnjeg dana zemaljskog života“.
1937. je premješten u Osijek za vjeroučitelja na Muškoj realnoj gimnaziji, a od 1941. predavao je vjeronauk na Državnoj mješovitoj učiteljskoj školi. Djelovao je u Križarskom bratstvu, uređivao njegov list. Pred kraj boravka u Osijeku pokrenuo je „Hrvatski sjever“ - književnu i prosvjetnu reviju Matice hrvatske čiji je bio i urednik. U Osijeku mu je 1944. objavljena knjiga „Kroz naše selo“ - teme iz užeg zavičaja Brodske Posavine - njegove rodne Ruščice... Pisao je i ocjene i prikaze novoizašlih knjiga, autor i drugih članaka objavljenih u raznim časopisima (Katoličkom tjedniku u Sarajevu, Križaru u Osijeku, đakovačkoj Hrvatskoj obrani, zagrebačkom Život za Hrvatsku itd.). Nakon izručenja hrvatske vojske i civila partizanima od Engleza partizani su ga ubili. Ne zna mu se ni danas za grob. Izvor: S. Krpan, Zavičajnici-Portreti malo spominjanih, prešućivanih i zaboravljenih, Ogranak MH Slavonski Brod, 1994., 173-180.
ANA ĐURAN - S. KLAUDIJA Rođena je u Slavonskom Brodu 1. svibnja 1941. Otac joj je poginuo u II. svj. ratu te je, po vlastitim riječima „bila uglavnom s bakom, osobom uz koju sam naučila sve plemenito i lijepo u životu“. Djed Leopold se kao bivši zarobljenik za vrijeme Oktobarske revolucije vratio kući iz Rusije tek 1919. kao ateist i antiklerikalac. Taj svjetonazor je nametao i ostalim članovima obitelji. Prijateljica ju je početkom 8. razreda dovela na vjeronauk gdje je susrela franjevca o. Ruperta Rožmarića. Zahvaljujući njemu ona je spoznala „istinu jasniju od sunca: Bog postoji“. Zbog svojih religioznih „nastranosti“ bila je primorana ići u učiteljsku školu jer su njezini mislili da će to možda uzrokovati njezin prekid s vjerom. Zbog redovitih odlazaka na misu bila je „tri puta na saslušanju kod predsjednika SKOJ-a Općine Brod“. Izdržala je sve pokušaje „psihičkog pranja mozga“. Dolazak sestara uršulinki u Brod 1957. i njihova zauzetost za mladež utjecali su da u Ani se dogodi duhovni poziv. Maturiravši dobila je i stipendiju za studij, no ona je 15. srpnja 1960. otišla u uršulinski samostan u Varaždin. Dobila je redovničko ime Klaudija. Nakon završene katehetske izobrazbe poglavarice su je poslali na studij francuskog i latinskog jezika. Završivši studij te predmete je predavala u privatnoj gimnaziji „Marianum“ (bez prava javnosti!) kandidatkinjama i redovnicama svih družbi, a paralelno i na jednoj zagrebačkoj župi kao katehistica. 1972. je premještena u Zenicu, a od 1978. je u Varaždinu. Već godinama skrbi za arhivsku i muzejsku građu. Uz to se bavi prevoditeljskim, spisateljskim i istraživačkim radom tri-stoljetne prebogate uršulinske baštine i samostana... Od rane mladosti misao vodilja joj je: „Onima koji Boga ljube sve se okreće na dobro“ (Rim 8,28)... Zapisao Ivan Medved (izvor: korespondencija)
Još kao gimnazijalac počeo je učiti esperanto, koji je bio njegova velika ljubav. Bio je veoma cijenjen među poznavateljima hrvatskoga jezika. Ne znam kada će Gospodin našu Biskupiju ponovo obdariti jednim tako dobrim poznavateljem brojnih živih i klasičnih jezika, pravim poliglotom, i jednim tako cijenjenim svećenikom u kulturnim krugovima. Mr. Franjo Gruić rodio se 1. srpnja 1932. godine u Trnjanskim Kutima, filijali Župe Uzvišenja sv. Križa u Oprisavcima. Po završetku osnovne škole u rodnom selu 1946. godine pohađa gimnaziju u Slavonskome Brodu. Maturirao je 1953. godine. Studirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, Radio je kao profesor njemačkoga na gimnaziji u Slavonskome Brodu, u kojoj je nekada bio učenik. Godine 1965. dolazi u Bogoslovno sjemenište u Đakovo i zapoćinje svećeničku formaciju. Kao bogoslov, vec od treće godine studija istodobno je i profesor njemačkog jezika na Biskupijskoj gimnaziji u Đakovu. Za svećenika je zaređen 29. lipnja 1969. godine. Od 1970. do 1972. pohađa poslijediplomski studij katehetike na “Institute Catolique” u Parizu. Po povratku sa studija, od 1972. godine predaje njemački i latinski, te francuski i ruski na Biskupijskoj klasičnoj gimnaziji “J.J. Strosmayer”, preuzimajući, takoder, u različitim susretima i izdavačkim pothvatima ulogu prevoditelja. Bio je profesor katehetike, a u dvogodišnjem mandatu (1983.-1985.) i rektor Visoke bogoslovne škole u Đakovu. Vršio je službu referenta Dijecezanskoga katehetskoga ureda te službu drugoga tajnika Biskupskoga ordinarijata, a pod vodstvom tadašnjega predsjednika mons. Ćirila Kosa bio je član Vijeća za katehizaciju pri BKJ. Od 1952. godine aktivno sudjeluje u promicanju esperanta, čijem promicanju daje veliki doprinos kao jedan od glavnih koordinatora katoličkoga ogranka esperantskoga saveza u Hrvatskoj i drugim zemljama tadašnje Jugoslavije. Nekoliko godina obavljao je službu rektora i ispovjednika samostanske crkve Sestara sv. Križa u Đakovu. Godine 2001. odlazi u mirovinu u biskupijski Svećenički dom u Đakovu. Iako već u mirovini, preuzeo je službu misnika u Karmelu sv. Josipa u Đakovačkoj Breznici i tu je službu obavljao sve do jeseni 2003. Poznavanje jezika omogućavalo mu je kontakte s vrlo širokim krugom osoba, različitih profila i narodnosti, te je s njima uobičajeno razvijao redovitu i sadržajnu korespondenciju. Kao čovjeka resila ga je pristupačna skromnost i jednostavnost života te djelatna solidarnost sa siromašnima, s koji ma je rado drugovao i materijalno im pomagao. Iskustvu vlastite smrti primicao se s izrazitom pobožnosću te je, odmah na početku višemje sečne teške bolesti, u sijećnju ove godine, zamolio sve prezbitere - članove Svećeničkoga doma u Đakovu da sudjeluju u njegovu primanju bolesničkoga pomazanja. I zadnjega dana svoga zemaljskoga života s osobitom radošću predsjedao je slavlju sakramenta euharistije, te je tako, „otpjevavši hvalospjeve”, osnažene vjere prešao u stvarnost besmrtnosti i vječnoga zajedništva s Bogom. Ivan Ćurić Preuzeto iz: Sjeverni obzor, br. 7, 15.05.2004.
BOŽIDAR NAGY
MAGDALENA ŠURJAN - S. MIRJAM
Rođen je 30. lipnja 1941. u Bedekovčini. U Slavonskom Brodu završio je svih osam razreda Gimnazije, a 1961. godine ulazi u isusovački red. Licencijate iz filozofije i teologije postigao je nakon studija na Papinskom sveučilištu Gregorijani u Rimu. Doktorirao je 1978. iz teologije u Rimu disertacijom „Ivan Merz čovjek vjere i odgojitelj za vjeru“. Kardinal Franjo Kuharić ga je 1972. godine imenovao postulatorom kauze za beatifikaciju Ivana Merza, te se od tada, objavljujući niz knjiga i radova, gorljivo zalaže kako bi se hrvatska i svjetska javnost upoznala s osobom novog hrvatskog blaženika.
Rođena je 3. veljače 1943. u Slavonskom Brodu. Osnovnu školu i gimnaziju završila u Slavonskom Brodu. Nakon mature 30. lipnja 1961. otišla u samostan uršulinki u Varaždinu. Prvi zavjet dala 1964., a Vječni 1969. Na Katehetskom institutu pri Teološkom fakultetu u Zagrebu 1966. je stekla diplomu katehistice, 1969. postiže „Licence en Enseignement Religieux a Lyon“. 1970.-1973. je u Rimu na Gregoriani gdje postiže «Diplome de Habilitionis», 1979. provodi 1 godinu na «Regina Mundi» slušajući predavanja 4. godine, potom diplomirala s temom «Maitrise en Sciences Religieuses».
Dugogodišnji je vjeroučitelj studenata i srednjoškolaca u Zagrebu i Osijeku, šest godina je bio urednik hrvatskog programa Radio Vatikana u Rimu, pet godina je djelovao kao dušobrižnik pri Hrvatskoj katoličkoj misiji u Parizu. Od 1978. do 1982. predaje filozofske i teološke predmete na Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove u Zagrebu. Od 1982. do 1988. vrši službu urednika Hrvatskog programa Radio Vatikana u Rimu. Potom kroz pet godina obavlja dušobrižničku službu za Hrvate u Parizu. Od 1973. uređuje list „Glasilo postulature Ivan Merz“. Duhovnik je Mladeži Euharistijskog pokreta-MEP i Socijalne Akademije. Na FFDI-u od 1999. predaje kolegij Međureligijski dijalog.
Službe: Katehizacija djece i mladih kroz vrijeme juniorata i školovanja, Delegirana glavarica: 1974-1977., Magistra novakinja: 1979-1983., Provincijalna tajnica 1979-1983., Lokalna tajnica u Kamerunu. 1984-2008., Tajnica škole: «College de Mazenod»: 1984-2008., Profesorica religije i etike u gore navedenoj školi i istom vremenskom razdoblju (viši i niži razredi...).
Preuzeto sa Internet stranica: www.ffdi.hr i www.verbum.hr
STOLJEĆE STOLJEĆE SLAVONSKOBRODSKE SLAVONSKOBRODSKE GIMNAZIJE GIMNAZIJE
Izvor: Prema podacima s. Mirjam zapisao Ivan Medved
Vlč. Josip Grgić rođen je u Sibinju 8. svibnja 1930. godine od oca Stjepana i majke Marije-Ljube. Svome imenu Josip dodao je i ime Drago, na uspomenu liječnika Dragana Damića koji ga je spasio u ranom djetinjstvu. Žalost za starijim bratom Antunom, koji je kao hrvatski vojnik nestao 1945. u devetnaestoj godini života, pratila ga je od njegove 15. godine. U Sibinju i Oriovcu pohađao je osnovnu školu, a Gimnaziju u Požegi, Slavonskom Brodu (šk.g. 1941./42. I., a 1942./43. II. razred) i Đakovu. Filozofsko-teološki studij završio je u Đakovu gdje ga je biskup Stjepan Bauerlein zaredio za svećenika 29. lipnja 1955. Svoje pastoralno djelovanje započeo je službom župnoga vikara (kapelana) u Nijemcima, potom je djelovao u Tordincima, Valpovu, Đakovu, Baranjskom Petrovu Selu, u Osijeku (župa Preslavnog Imena Marijina) te ponovno u Tordincima. Obnašao je službu zamjenika župnika u Štitaru, potom je bio župni upravitelj u Klakaru, župni vikar u Slakovcima i Valpovu. Od 1974. do 1977. bio je župnik u Erdeviku, a od 1977. do 1990. u Moroviću. Godine 1990. je umirovljen, nastanjen u rodnoj kući u Sibinju. Od 2005. boravio je u Svećeničkome domu u Đakovu gdje je i preminuo. Izvor: www.djos.hr
KATA S. M. ESTERA RADIČEVIĆ Rođena u selu Kupina (nekada općina Donji Andrijevci) 15.8.1951. Prva četiri razreda osnovne škole pohađa u rodnom mjestu, peti i šesti razred u Slavonskom Prnjavoru, a sedmi i osmi u Donjim Andrijevcima. Školske godine 1967/68. upisala se u prvi razred gimnazije “Zlatko Šnajder” u Slavonskom Brodu i završila ju 1971. godine. U samostan Milosrdnih sestara sv. Križa stupila je u drugom razredu gimnazije. Nakon interne formacije - postulata i novicijata - položila je prve zavjete 1974. godine, te godinu dana boravila u župi sv. Josipa Radnika u Osijeku. Od godine 1975. do 1980. na Filozofskom fakultetu Sveučilista u Zagrebu studira povijest i sociologiju. Diplomirala je 30. rujna 1980. te odmah počela raditi u Tajništvu BKJ u Zagrebu. Ovdje ostaje sve do 1994. kada na Katehetskom institutu u Đakovu preuzima poslove tajnice. Godine 1997. generalna uprava Družbe povjerava joj upravu Hrvatske provincije sa sjedištem u Đakovu i imenuje ju provincijalnom poglavaricom. Ovu odgovornu dužnost vrši do 2003. godine. Da bi ove dužnosti mogla što bolje obavljati u Beču na Akademie Mr Sozialmanagement der Caritas der Erzdiozese Wien završava tečaj za odgovorne službe - Leiterlehrgang Verantwortung in religiosen Gemeinschaften. Nakon što je završila službu provincijalne poglavarice boravila je godinu dana u Njemačkoj, a zatim se posvetila proučavanju povijesti Hrvatske provincije sestara sv. Križa. O tome je napisala nekoliko stručnih radova, a u suradnji s dr. Emanuelom Hoškom uredila kvalitetnu monografiju “Stoljetnica života i rada Milosrdnih sestara sv. Križa na Sušaku”, Rijeka, 2005. Uz znanstveni rad sestra Estera predaje povijest crkve kandidaticama u Đakovu i poglavarica je zajednice sestara u Slavonskom Brodu gdje sestre sv. Križa žive i rade već 110 godina, od 1895. Prema podacima s. Estere zapisao Ivan Medved
Državni Arhiv
U SLAVONSKOM BRODU www.dasb.hr
Preuzeto iz: Izvještaj Gimnazije u Slavonskom Brodu za šk.g. 1946./1947.
STOLJEĆE SLAVONSKOBRODSKE GIMNAZIJE
STOLJEĆE SLAVONSKOBRODSKE GIMNAZIJE
Državni Arhiv
U SLAVONSKOM BRODU www.dasb.hr
STOLJEĆE SLAVONSKOBRODSKE GIMNAZIJE
Na samom početku nove školske godine 2017./18., predstavnici Jutarnjega lista iznenadili su novinare Otrovnoga pera i njihovu mentoricu svojim posjetom. Glavni urednik Jutarnjega lista Goran Ogurlić i izvršni direktor marketinga Igor Cenić obradovali su školske novinare vrijednim darovima. U suradnji s HEP-om, Jutarnji list darovao je novinarima prijenosno računalo, vanjski disk za pohranu podataka te brojne darove medijske kuće Hanza Media. Priznanje za najbolji srednjoškolski list su primile glavna urednica Nikolina Vidaković te voditeljica novinarske skupine mr. sc. A. Nemet-Kosijer. Fototeka Gimnazije „Matija Mesić”
Državni Arhiv
U SLAVONSKOM BRODU www.dasb.hr
ŽENSKA VOKALNA SKUPINA „VIOJLICE“ Ženska vokalna skupina „Viojlice“ osnovana je početkom 2013. godine s ciljem njegovanja kulture i vokalne baštine Slavonije, Baranje i Srijema. „Viojlice“ djeluju u Gimnaziji „Matija Mesić“ u Slavonskom Brodu, a čine ju djevojke od prvog do četvrtog razreda opće, prirodoslovno-matematičke i jezične gimnazije. Predsjednik grupe je Igor Ilić, a umjetnički voditelj Franjo Martić, prof. Trenutne članice ŽVS „Viojlice“ su: prvi glas - Josipa Bardak, Božena Štuc, Ena Fligić; drugi glas - Jelena Boček, Vlatka Vidaković, Filipa Ćato, Mirna Đurašinović, Ivana Harnoš, Nikolina Živić, Matea Delalić; treći glas - Rajna Marija Jozić, Rozalija Damjanović.
Nastup Viojlica na Svjetskom danu glazbe u Slavonskom Brodu 21. lipnja 2017. godine
Bivše članice su: Helena Junačko, Klara Seletković, Anamarija Marijić, Anabela Tripić, Marija Luketić, Julijana Tripić, Matea Petrović, Lucija Klem, Terezija Lakušić, Dunja Gefufna, Anamaria Šokčević. Bivši voditelj je Matej Vinarić.
Ženska vokalna skupina „Viojlice“ Gimnazije „Matija Mesić“ Slavonski Brod
„Viojlice“ na Katarinskom sajmu u Slavonskom Brodu, studeni 2016.
STOLJEĆE STOLJEĆE SLAVONSKOBRODSKE SLAVONSKOBRODSKE GIMNAZIJE GIMNAZIJE
„Viojlice“ na 22. Smotri folklornih pjevačkih skupina Brodsko-posavske županije, studeni 2017.
Državni Arhiv
U SLAVONSKOM BRODU www.dasb.hr
Osnivački sastanak Volonterskog centra „Carpe Diem“, 20.02.2015.
VOLONTERSKI KLUB „CARPE DIEM“ U Gimnaziji „Matija Mesić“ je 20. veljače 2015. godine osnovan Volonterski klub „Carpe diem“. Inicijativu osnivanja ovoga kluba pokrenuli su učenici Antun Beljan i Andrea Gusak, uz mentorstvo profesorice Emire Miščančuk. Prisutne je pozdravio tadašnji ravnatelj gimnazije, profesor Goran Zavor, i podržao rad kluba. Potpisan je službeni ugovor, a zatim je izabran i logotip kojim će se klub predstavljati. Odmah nakon završetka službenog dijela sjednice, u klub su se upisali i prvi učenici, ali i profesori. Do danas su članovi kluba imali brojne aktivnosti. Fototeka Gimnazije „Matija Mesić”
STOLJEĆE SLAVONSKOBRODSKE GIMNAZIJE
Aktivnosti Volonterskog centra „Carpe diem“, prosinac 2017.
Državni Arhiv
U SLAVONSKOM BRODU www.dasb.hr
RAZNE ŠKOLSKE AKTIVNOSTI UČENIKA GIMNAZIJE „MATIJA MESIĆ“ Gimnazija „Matija Mesić“ Slavonski Brod danas pruža brojne mogućnosti svojim učenicima za razvijanje vlastite kreativnosti. Pored već spomenute ŽVS „Viojlice“, časopisa „Otrovno pero“, Volonterskog kluba „Carpe diem“, učenici brodske Gimnazije sviraju tambure, pjevaju u zboru, debatiraju, glume, prave filmove, recitiraju, sudjeluju u kvizovima itd.
Pjevački zbor Gimnazije „Matija Mesić“ s voditeljicom prof. Sanjom Stičinski, veljača 2018. godine
Božićna priredba učenika Gimnazije „Matija Mesić“, 22.12.2017.
Patricija Osmerčić, Leo Gere, Anamarija Maksimčuk, Luka Jerković i njihove mentorice, profesorice Danijela Zekušić i Andrea Sertić, nakon uspješnog predstavljanja filma „100“ na Otvorenim danima Gimnazije „Matija Mesić“, gostovali su 12. ožujka 2018. godine u emisiji „Dobro jutro, Hrvatska“ HRT-a.
STOLJEĆE SLAVONSKOBRODSKE GIMNAZIJE
Fototeka Gimnazije „Matija Mesić”
Državni Arhiv
U SLAVONSKOM BRODU www.dasb.hr
EU PROJEKT - STEM GENIJALCI U EU sve više raste jaz između nezaposlenosti (u RH je nezaposlenost mladih 35,6%, www.hzz.hr) i radnih mjesta u tehnološkom sektoru koja ostaju nepopunjena zbog nedostatka stručnjaka iz STEM područja (800.000 radnih mjesta do 2020), a čak i niže pozicije zahtijevat će povećanu razinu STEM znanja. PISA rezultati pokazuju da hrvatski 15-godišnjaci zaostaju za vršnjacima u svijetu (www.oecd.org/ edu/pisa). U području visokog obrazovanja, vrlo mali postotak studenata upisuje STEM studijske programe, a čak 41% studenata 1. godine neuspješno je u polaganju ispita iz STEM područja te ne napreduju u 2. godinu. U Gimnaziji M. Mesić (GMM), u 2012/2013 šk.god. svega 30% učenika upisalo je neki STEM studijski program. Praćenjem uspjeha učenika na studiju također je primijećen trend slabog napredovanja u više godine studiranja. Neki od uzroka, tj. specifičnih problema su zastarjeli nastavni programi orijentirani na sadržaj, a ne na učenika; nedostatak suvremene opreme koja slijedi najnovija tehnološka dostignuća; nastavnici kojima nedostaje stručno osposobljavanje za korištenje suvremenih pedagoških sustava ali i nedostatak promocije stem kompetencija i konkurentske prednosti stručnjaka u STEM područjima na tržištu rada. Osobito je to važno u BPŽ koja je jedna od 4 županije s najvećim stopama nezaposlenosti u RH (29,1% 12/2014, www.hzz.hr). Razvijanjem inovativnih kurikuluma usmjerenih na stjecanje kompetencija iz STEM i ICT područja te osiguranjem uvjeta za uvođenje razvijenih kurikuluma u sustav obrazovanja u GMM i Gimn. N. Gradiška (GNG) i promoviranjem značaja STEM kompetencija ovaj projekt će doprinijeti povećanju broja učenika koji upisuju STEM studijske programe i povećanju njihovog uspjeha na studiju te konkurentnosti na tržištu rada. Ciljane skupine su učenici gimnazija čije kompetencije iz STEM područja nisu usklađene sa zahtjevima visokog obrazovanja što im otežava napredovanje u više godine i stjecanje diplome te smanjuje konkurentnost na tržištu rada. Dodatnim usavršavanjem iz područja STEM učenike će se motivirati na nastavak školovanja u STEM području, čime će povećati svoju zapošljivost. Nastavnici nemaju priliku primijeniti nove tehnologije i inovativne metode u nastavi. Nabavkom suvremene opreme i edukacijom, podići će razinu svojih kompetencija što će utjecati na povećanje kvalitete obrazovanja. Ravnatelji, pedagozi i dekan kao donositelji odluka upoznat će se s tehnološkim trendovima što će im pomoći u kreiranju obrazovnih strategija svojih ustanova. Fototeka Gimnazije „Matija Mesić”
STOLJEĆE SLAVONSKOBRODSKE GIMNAZIJE
Državni Arhiv
U SLAVONSKOM BRODU www.dasb.hr
VEZE GIMNAZIJE „MATIJA MESIĆ“ I DRŽAVNOG ARHIVA U SLAVONSKOM BRODU Slijedom povijesnih okolnosti Gimnazija i Arhiv su u proteklom periodu od 1959. godine bili u intenzivnim komunikacijama! Štoviše! Ističem prije svega da je profesor Gimnazije i njezin ravnatelj Zdravko Krnić bio inicijator i najzaslužniji za osnivanje Državnoga arhiva u Slavonskom Brodu (tada Historijskog arhiva) 16. ožujka 1959., a potom i prvi direktor Arhiva! Ravnatelj Arhiva i njegov višegodišnji djelatnik je bio i mr. sc. Mladen Stanković – učenik i profesor Gimnazije, dubok trag i kao profesori u Gimnaziji i kao arhivisti u Arhivu su ostavili profesori Martin Kaminski i Predrag Stašić. Konačno u Državni arhiv je preuzeto najznačajnije arhivsko gradivo koje u kontinuitetu svjedoči o djelovanju brodske gimnazije u periodu 1918.-1978. godine, a nastalo radom ove institucije, pohranjeno je u Državnom arhivu u Slavonskom Brodu. Ono je u Arhiv preuzimano u više navrata. Prvo preuzimanje je izvršeno nekoliko mjeseci nakon osnivanja Arhiva u Slav. Brodu 1959. god., drugo 1970., treće 1994. god. i napokon četvrto 1999. godine.[1] Nakon sređivanja cjelokupno gradivo je objedinjeno u jednom fondu: Gimnazija „Zlatko Šnajder” Slavonski Brod, 1918.-1978., 1991.- ,sign. HR-DASB-22. Gradivo je podijeljeno u dvije osnovne serije: Knjige –ukupno 311 knjiga i Spisi -pohranjeni u 44 arhivske kutije.
Naslovnica kataloga izložbe 90 godina Gimnazije „Matija Mesić“ u Slavonskom Brodu
Vanjska služba DASB-a nadzire, sukladno Zakonu o arhivskom gradivu i arhivima pismohranu Gimnazije… Godine 2018. je DASB pripremio i postavio Izložbu povodom 90. godišnjice, to čini i ovom Izložbom za prvo stoljeće Gimnazije, a na desetine učenika je unazad dvadesetak godina posjetilo DASB posjetivši niz izložbi u DASB-u, istraživajući arhivsko gradivo, ili sudjelujući na nizu radionica… [1] Zapisnici o primopredaji ovog arhivskog gradiva u Arhiv – Pismohrana Državnog arhiva u Slavonskom Brodu. Treba reći i to da je preuzimanje 1970. godine obavljeno od tadašnjeg Historijskog instituta Slavonije u Slavonskom Brodu koji je za potrebe svojih djelatnika –istraživača (koji su istraživali radnički i NOP Slavonije i Baranje) formirao vlastiti Arhiv u koji je od Gimnazije u Slav. Brodu preuzeo bez kronološke oznake dio arhivskog gradiva (nema pisanih tragova o tome!).
Pozivnica za izložbu 90 godina Gimnazije „Matija Mesić“ u Slavonskom Brodu koju je postavio Ivan Medved, ravnatelj Državnog arhiva u Slavonskom Brodu
Prof. Štefica Tiljak (koja je i otvorila izložbu) i Ivan Medved, autor izložbe
Otvorenje izložbe 90 godina Gimnazije „Matija Mesić“ u Slavonskom Brodu 29.04.2008. godine postavljene u izložbenom prostoru DASB-a
Dio eksponata izložbe 90 godina Gimnazije „Matija Mesić“ u Slavonskom Brodu Fototeka Državnog arhiva u Slavonskom Brodu
STOLJEĆE SLAVONSKOBRODSKE GIMNAZIJE
Državni Arhiv
U SLAVONSKOM BRODU www.dasb.hr
Učenici Gimnazije u razgledavanju izložbe „Povijest brodskih kinematografa (1910.-2010.)“, lipanj 2010.
Učenici Gimnazije istražuju arhivsko gradivo u DASB-u, 13.10.2017.
Učenici Gimnazije u razgledavanju izložbe „Školske spomenice Broda i okolice’’, 23.09.2015.
Učenici Gimnazije na izložbi „Arhiv - Domovinski rat - fotografija...“, 22.09.2016. Fototeka Gimnazije „Matija Mesić”
STOLJEĆE SLAVONSKOBRODSKE GIMNAZIJE
Državni Arhiv
U SLAVONSKOM BRODU www.dasb.hr
Gimnazija „Matija Mesić“ Slavonski Brod danas Fototeka Gimnazije „Matija Mesić”
STOLJEĆE SLAVONSKOBRODSKE GIMNAZIJE
Djelatnica Veleposlanstva Savezne Republike Njemačke g-đa Daniela Scheetz posjetila je Gimnaziju 24.02.2012. godine, zahvaljujući pri tome nastavnicama i nastavnicima i učenicima za uspješno realizirani program „Škole: partneri budućnosti Savezne Republike Njemačke“