SUSRETI KONZERVATORA-RESTAURATORA ARHIVSKOG GRADIVA I KNJIŽNIČNE GRAĐE TE UMJETNINA NA PAPIRU by Dubrovačke knjižnice

3. MEĐUNARODNI STRUČNI SKUP

KNJIŽICA SAŽETAKA ZNANSTVENA KNJIŽNICA DUBROVAČKIH KNJIŽNICA, 26. - 28. SVIBNJA 2021.

UVOD

Znanstvena knjižnica Dubrovačkih knjižnica domaćin je trodnevnom virtualnom stručnom skupu (26. - 28. svibnja 2021.): SUSRETI KONZERVATORARESTAURATORA ARHIVSKOG GRADIVA I KNJIŽNIČNE GRAĐE TE UMJETNINA NA PAPIRU. Tema Skupa je ''Čuvanje znanja: dijeljenje znanja i iskustva u svrhu unaprjeđenja konzervatorsko-restauratorske djelatnosti''. Na Skupu sudjeluje 37 stručnjaka iz 10 zemalja među kojima su: Bosna i Hercegovina, Srbija, Crna Gora, Slovenija, Litva, Italija, Španjolska, Sjeverna Makedonija, Nizozemska i Hrvatska. Skup će virtualnim putem pratiti i nekoliko desetaka slušatelja iz regije i svijeta. Sudionici Skupa održavaju dvadesetominutna stručna predavanja uz PPT prezentacije, sudjeluju u raspravi ili prisustvuju Skupu kao slušatelji. Radni su jezici hrvatski i engleski. Skup je podijeljen u tri dijela. Prvi dio obuhvaća izlaganja i prezentacije djelatnosti konzervatorsko-restauratorskih odjela i ostalih sudionika u procesu zaštite iz Hrvatske i drugih zemalja. Izlaganja su podijeljena u dva dana. Prvi dan (26. svibnja) održavaju se predavanja na hrvatskome jeziku za sudionike iz regije, a drugi dan (27. svibnja) predviđena su predavanja izlagača koji nisu iz regije na engleskome jeziku. Trećeg dana Skupa (28. svibnja) održava se virtualni posjet izložbi plakata uz kratko predstavljanje izlagača, potom slijedi okrugli stol, rasprava i prijedlozi za unaprjeđenje struke, što je ujedno i treći, odnosno posljednji dio Skupa. Kao rezultat Skupa očekuje se kroz formalnu raspravu uz dijeljenje iskustava i savjeta doći do novih spoznaja u konzervatorsko-restauratorskoj djelatnosti. Također, povezivanjem svih sudionika Skupa žele se otvoriti mogućnosti za buduće suradnje koje za cilj imaju unaprjeđenje struke i poboljšanja znanja, kompetencija i vještina sudionika.

Prvi dan (srijeda) 26. 5. 2021. 08:40 - 09:00

OKUPLJANJE SUDIONIKA SKUPA

09:00 - 09:30

OTVORENJE I UVODNA RIJEČ RAVNATELJICE DUBROVAČKIH KNJIŽNICA I VODITELJICE ZNANSTVENE KNJIŽNICE DUBROVAČKIH KNJIŽNICA

Stanka 09:20 - 09:30

Tina Di Reda, Robert Kralj, Damjan Polić – 09:30 - 09:50

AKTIVNOSTI ODJELA ZA KONZERVACIJU I POHRANU ZNANSTVENE KNJIŽNICE DUBROVAČKIH KNJIŽNICA Andreja Dragojević, Ladislav Dobrica, Suzana Njegač -

09:50 - 10:10

PREVENTIVNA KONZERVACIJA GRADIVA SAMOSTANSKIH ARHIVA Madžida Smajkić –

10:10 - 10:30

UZROCI OŠTEĆENJA ZBOG NESAVJESNOG ODNOSA PREMA ČUVANJU DOKUMENATA Dragica Krstić -

10:30 - 10:50

METODOLOŠKI PRISTUPI KONZERVATORSKO RESTAURATORSKIM RADOVIMA NA KNJIŽNIČNOJ GRAĐI 11:50 - 11:00 Diskusija

Moderator: Marinka Ulaga

Stanka 11:00 - 11:10 Iva Gobić Vitolović, Sanja Serhatlić 11:10 - 11:30

KONZERVIRANJE I RESTAURIRANJE CHINE-COLLÉ BAKROPISA MENCIJA CLEMENTA CRNČIĆA

Moderator:

Ana Radić Bizjak – 11:30 - 11:50

KONZERVATORSKO RESTAURATORSKI POSTUPCI NA BAĆINIM LETCIMA

Matija Nenadić

Milena Martinović, Vesna Šujica – 11:50 - 12:10

PRIMJERI KONZERVACIJE I RESTAURACIJE RAZLIČITIH LIKOVNIH TEHNIKA NA PAPIRNOJ PODLOZI Ruhulah Hodžić -

12:10 - 12:30

VODOTOPIVOST TUŠA I OŠTEĆENJA KORICA – DVA ČESTA PROBLEMA PRI RESTAURACIJI ORIJENTALNIH RUKOPISA

12:30 - 12:40 Diskusija

Stanka 12:40 - 12:50

Tanja Dujaković, Tina Di Reda, Damjan Polić – 12:50 - 13:10

13:10 - 13:30

TERENSKA NASTAVA U SUSTAVU ZAŠTITE KNJIŽNE GRAĐE I ARHIVSKOG GRADIVA Miloš Jelenić – LUBARDA IN SITU Sanja Šetić –

13:30 - 13:50

DOKUMENTIRANJE I DIJAGNOSTIKA ILUMINACIJE STATUTA GRADA PULE IZ 1500. GODINE

13:50 - 14:00 Diskusija i pitanja

Moderator: Ana Pendo

Drugi dan (četvrtak) 27. 5. 2021.

10:00 - 10:20 10:20 -10:40

Suzana Njegač, Suzana Grubešić – DOKUMENTIRANJE I IZRADA BAZE VODENIH ZNAKOVA Moderator:

Bagatin Martina – FOTOGRAFSKE ZBIRKE – EDUKACIJA STRUČNJAKA Marijana Mimica Tkalčec –

10:40 - 11:00

Josipa Vragolov

UTJECAJ HIDROLITIČKOG I UV STARENJA NA MEHANIČKA SVOJSTVA PAPIRA ZA RESTAURIRANJE 11:00 - 11:10 Diskusija

Stanka 11:10 - 11:20 Blanka Avguštin Florjanovič – 11:20 - 11:40

INTERDISCIPLINARY AND COMPREHENSIVE FORMAL EDUCATION AND TRAINING IS CRUCIAL FOR SUCCESSFUL CONSERVATION PRACTICE Lucija Planinc, Jedert Vodopivec Tomažič –

11:40 - 12:00

EXAMINATION OF THE OLDEST PHOTOGRAPH OF KRANJ, 1860

Paula

Jasna Malešič – 12:00 - 12:20

12:20 - 12:40

Moderator:

DEACIDIFICATION TREATMENTS FOR PAPER BASED CULTURAL HERITAGE Zorica Jakovleska Spirovska, Irena Naumovska, Aneta Atanasovski PROTECTION OF 16TH CENTURY OLD-SLAVONIC MANUSCRIPT "PROHORPCINSKI GOSPEL" FROM THE MANUSCRIPT COLLECTIONATTHE CITYLIBRARY "GLIGOR PRLICEV" OHRID 12:40 - 12:50 Diskusija

STANKA 12:50 - 13:00

Raguž

Paola Fangola – 13:00 - 13:20

PRESERVING THE RECENT PAST: CONSERVATION TREATMENT ON PRIMO LEVI’S SE QUESTO È UN UOMO (IF THIS IS A MAN) FIRST EDITION Edith Greuter, Alexandra Nederlof –

13:20 - 13:40

13:40 - 14:00

CUSTOMIZING AN EXISTING METHOD RELATED TO FLATTENING ARCHITECTURAL DRAWINGS TO FIT OUR PURPOSE AND PASSING IT ON!

Moderator: Marica Šapro Ficović

Rita Udina – CONSERVATION OF REUSED BINDINGS (II) 14:00 - 14:10 Diskusija

Treći dan (petak) 28. 5. 2021.

09:00 - 11:00

IZLOŽBA POSTERA

11:00 - 12:00

OKRUGLI STOL I RASPRAVA

12:00 - 12:30

ZAVRŠNA RIJEČ I ZATVARANJE SUSRETA

Moderatori: Damjan Polić i Tina Di Reda

Naslov: AKTIVNOSTI ODJELA ZA KONZERVACIJU I POHRANU DUBROVAČKIH KNJIŽNICA Autori: Tina DI REDA, Dubrovačke knjižnice, Dubrovnik, Hrvatska Robert KRALJ, Dubrovačke knjižnice, Dubrovnik, Hrvatska Damjan POLIĆ, Dubrovačke knjižnice, Dubrovnik, Hrvatska SAŽETAK: Dubrovačke knjižnice sastoje se od Narodne i Znanstvene knjižnice. Fond Znanstvene knjižnice Dubrovnik raspolaže s preko 400 000 svezaka knjižne građe i preko 8000 naslova periodike. Zbirke od lokalnog i/ili nacionalnog povijesnokulturnog značaja čuvaju se u palači Bassegli-Kaboga: Zbirka Ragusina, Zbirka starih i rijetkih knjiga, Zbirka inkunabula, Zbirka rukopisa, Zbirka korespondencije, Zbirka muzikalija, Grafička zbirka i Priručno-referentna zbirka, te Digitalna zbirka dostupna na digitalnom repozitoriju ZDUR, dok se u ljetnikovcu Skočibuha čuva Zbirka obveznog primjerka i Opća zbirka „S“. Znanstvena knjižnica Dubrovnik (ZKD) Dubrovačkih knjižnica je ustanova općeznanstvenog tipa namijenjena znanstveno-istraživačkim potrebama znanstvenika, akademske zajednice i ostalih korisnika koji za potrebe stručnog, znanstvenog i istraživačkog rada i istraživanja ili zbog vlastitog interesa koriste fundus, resurse i usluge knjižnice. Znanstvena knjižnica je tako usmjerena prema domaćim i inozemnim sveučilištima, znanstvenim institucijama, međunarodnim agencijama, udrugama i pojedincima s kojima dijeli uzajamnu suradnju i zajednički cilj razvitka znanosti. Krajem 2008. godine zaposlen je prvi djelatnik konzervacije-restauracije i od tada kreće sustavna provedba preventivne konzervacije građe i to cjelokupnih zbirki i pojedinih primjeraka. Međutim konzervatorsko restauratorski zahvati su rađeni isključivo na predmetima koji nisu bili u svojstvu kulturnog dobra, tek 2018. godine, nakon stjecanja stručnog zvanja, započeo je program konzervatorsko-restauratorskih zahvata i parcijalne restauracije. Trenutačno su u knjižnici zaposlena tri konzervatora-restauratora. Zbog cjelokupne situacije vezane uz pandemiju, prostor u kojemu se obavljaju poslovi je nedovoljno opremljen i stoga ne postoji mogućnost obavljanja zahtjevnijih zahvata, te zbog velikog obujma građe prednost se daje preventivnoj konzervaciji kako bi se što prije zaštitio što veći dio fonda i spriječilo daljnje propadanje, te je pažnja usmjerena u razvijanje suradnje s ustanovama i institucijama u kulturi i obrazovanju, programima i projektima koji doprinose očuvanju i zaštiti. Osim navedenog, odjel se bavi edukacijom, promocijom i približavanjem fonda i struke široj publici a u to spadaju razna događanja, izložbe, radionice i slično. Imajući u vidu sve navedeno u radu ćemo predstaviti pregled aktivnosti odjela za konzervaciju i pohranu te istaknuti pojedine projekte i radove.

Ključne riječi: Znanstvena preventivna konzervacija

knjižnica

Dubrovnik,

konzervacija,

restauracija,

Naslov: PREVENTIVNA KONZERVACIJA GRADIVA SAMOSTANSKIH ARHIVA Autori: Andreja DRAGOJEVIĆ, Hrvatski državni arhiv, Zagreb, Hvatska Ladislav DOBRICA, Hrvatski državni arhiv, Zagreb, Hvatska Suzana NJEGAČ, Hrvatski državni arhiv, Zagreb, Hvatska SAŽETAK: Arhivsko gradivo samostana vrijedno je pokretno kulturno dobro koje sadrži podatke o povijesti samostana, njegovom radu i djelovanju od osnutka do današnjih dana. Riječ je o raznovrsnom gradivu koje se sastoji od povelja, rukopisa, tiskovina, fotografija, grafika,a u novije vrijeme i od nekonvencionalnog gradiva (poput audiovizualnih zapisa). Konvencionalno gradivo pisano je kroz povijest na različitim materijalima različitim tehnikama i sredstvima, što zahtjeva odvojene pristupe u odabiru postupaka preventivne konzervacije. Osim toga, često je zatečeno u nesređenom stanju. Zato složenost projekata preventivne zaštite i arhivističke obradbe gradiva samostanskih arhiva restauratorima i arhivistima predstavlja profesionalni izazov. Prilika je to kada je potrebno osmisliti projekt koji obuhvaća arhivističko sređivanje, administrativnu zaštitu, fizičku zaštitu, obuku vlasnika za rukovanje i dugoročno čuvanje gradiva. Hrvatski državni arhiv dosad je sudjelovao u jednom projektu arhivističkog sređivanja i preventivne konzervacije arhivskog gradiva jednog samostana, dok su u pripremi još pet takvih projekata. Na temelju iskustva stečenoga u tom projektu uočeni su problemi koje je potrebno riješiti, uskladiti normativni okvir, te usustaviti sustav zaštite radi lakšeg djelovanja na ovom polju zaštite kulturnog dobra. U radu će biti izneseni dosadašnji rezultati na preventivnoj zaštiti i arhivističkoj obradbi na primjeru arhivskog gradiva franjevačkog samostana u Kamporu na Rabu. Primjer je to dobre prakse suradnje dviju kulturnih djelatnosti, arhivističke i konzervatorsko-restauratorske koju bi i u budućim projektima na zaštiti arhivskog gradiva trebalo primjenjivati. Ključne riječi: preventivna konzervacija, arhivsko gradivo, samostanski arhivi

Naslov: UZROCI OŠTEĆENJA ZBOG NESAVJESNOG ODNOSA PREMA ČUVANJU DOKUMENATA

Autor: Madžida SMAJKIĆ, Gazi Husrev-begova biblioteka, Sarajevo, Bosna i Hercegovina

SAŽETAK: U ovom radu će se razmatrati oštećenja na rukopisnim dokumentima iz osmanskog perioda u BiH koja su nastala uslijed nemara i nesavjesnog odnosa prema toj vrsti arhivske građe. Naime, govorit će se o ljudskom faktoru, pri čemu neće biti govora o krađi i vandalizmu kao faktorima oštećenja, nego prvenstveno o uslovima u kojima su razni dokumenti čuvani prije nego su doneseni u Gazi Husrev-begovu biblioteku, kao i o uslovima u kojima su se čuvali u Biblioteci. Općenito govoreći, kvalitetan papir pohranjen u dobrim uvjetima (hladnije temperature, relativna vlažnost 30-40%) može trajati dugo. Analizom rukopisnih dokumenata uočava se da je papir koji je star nekoliko stotina godina još uvijek u dobrom stanju, a da su papiri na kojim su ispisivani radovi od prije trideset godina često krti ili možda čak i neupotrebljivi. Dokumenti o kojima je ovdje riječ su uglavnom velikih dimenzija, dok su pojedini u obliku svitka koji su dugi i preko 7 m, čuvani u omotima malih dimenzija. Takav način čuvanja je zahtijevao presavijanje dokumenata po 10, 15 i čak više puta, što je prouzrokovalo pucanje vlakana celuloze, a ujedno i samog papira i dokumenta. Pored mehaničkih oštećenja koje je prouzrokovao čovjek govorit će se i o drugim vrstama oštećenja koje je svojom nepažnjom prouzrokovao ljudski faktor.

Ključne riječi: rukopisni osmanski dokumenti, arhivska građa, ljudska nepažnja, nepropisno čuvanje dokumenata

Naslov: METODOLOŠKI PRISTUPI KONZERVATORSKO-RESTAURATORSKIM RADOVIMA NA KNJIŽNIČNOJ GRAĐI/ A METHODOLOGICAL APPROACHES TO CONSERVATION AND RESTORATION OF LIBRARY MATERIALS

Autori: Dragica KRSTIĆ, Nacionalna i sveučilišna knjižnica, Zagreb, Hrvatska

SAŽETAK: Cilj rada je dati prikazi analizu različitih pristupa konzerviranju i restauriranju knjižnične građe usko povezanih s filozofijom zaštite. Šezdesetih godina prošlog stoljeća govori se uglavnom o znanstveno-tehničkom pristupu, o tome kako konzervirati i restaurirati sastavne materijale građe. 1980-ih u filozofskim raspravama zašto postaje krucijalno pitanje za zaštitu.Zahvaljujući novim znanjima pozornost skreće s pojedinačnih predmeta na vanjske opasnosti koje predstavljaju rizik po cijele zbirke, kao što je fizičko okruženje i ublažavanje posljedica katastrofa. Danas u razvijanju metodologija konzerviranja i restauriranja baštinske građe zajedničku ulogu imaju materijalni (narav građe, izvornost, cjelovitost) i nematerijalni aspekti baštine (značenje, raznolikost, identitet i memorija). Konzervatori-restauratori se suočavaju s dilemama: ako građa posjeduje niz društvenih i kulturnih vrijednosti i ako je doživjela niz promjena fizičkog stanja i značenja, treba li ju sačuvati u zatečenom stanju ili pokušati vratiti u stanje što sličnije prijašnjem (izvornom). Razumijevanje važnih filozofskih pitanja zaštiti, uključujući etička pitanja, neophodno je za razvoj metodologije strateškog planiranja zaštite.

Ključne riječi: konzerviranje, restauriranje, metodologija, knjižnična građa, vrijednosti

Naslov: KONZERVIRANJE I RESTAURIRANJE CHINE-COLLÉ BAKROPISA MENCIJA CLEMENTA CRNČIĆA

Autori: Iva GOBIĆ VITOLOVIĆ, Hrvatski državni arhiv, Rijeka, Hrvatska Sanja SERHATLIĆ, Sveučilište u Dubrovniku, Hrvatska

SAŽETAK: Predavanje opisuje povijesno-umjetnička istraživanja te konzervaciju i restauraciju oštećenog koloriranog bakropisa „Pod zidom“ M. C. Crnčića (cca 1910. g.), kao i izazove te moguće pristupe restauriranju chine-collé grafika čiji se nositelj sastoji od dvaju slojeva papira, različite strukture i gramature, spojenih u procesu tiskanja. Istražujući ovaj bakropis, te Crnčićev grafički opus, otkriven je taj dotad sasvim nepoznat tehnički aspekt ove i većine njegovih grafika iz prve i druge faze rada. Grafika s motivom Zagreba, u vlasništvu Spomeničke knjižnice i zbirke Mažuranić-Brlić-Ružić, izrađena je na tankom papiru ručne izrade u veličini otiska koji je slijepljen s debljim papirom strojne izrade. Umjetnina je pretrpjela značajna oštećenja uzrokovana kemijskim, mehaničkim i biološkim čimbenicima. Uz poderotine, napuknuća i brojna oštećenja površinskog sloja nosioca i medija, estetskom dojmu i vrijednosti umjetnine uvelike su naštetile diskoloracija te masna i vodena mrlja. S obzirom na to da se radi o laminiranom papirnatom nosiocu poseban izazov u radu bilo je provođenje mokrih tretmana s ciljem uklanjanja mrlja, diskoloracije i kiselosti iz papira, zbog rizika od delaminacije. Nakon temeljitih analiza i suhih tretmana pokazalo se nužnim (a uz poseban oprez mogućim) provesti mokre tretmane, koji su uključivali uklanjanje mrlja gelom, pranje, neutralizaciju i izbjeljivanje na suncu u cilju postizanja željenog estetskog i strukturalnog poboljšanja stanja umjetnine. Budući da je chine-collé tehniku katkada vrlo teško prepoznati vizualnim pregledom i bez detaljnijih analiza, što može rezultirati pogrešnim izborom konzervatorsko- -restauratorskih postupaka, ova nova saznanja mogu biti korisna, kako znanstvenicima koji se bave Crnčićevim grafičkim stvaralaštvom, tako i konzervatorima-restauratorima koji izvode zaštitne radove na njegovim i drugim grafikama u chine-collé tehnici. Razumijevanje chine-collé tehnike u kombinaciji s pažljivim odabirom restauratorskih postupaka bili su ključ uspjeha ovog projekta.

Ključne riječi: bakropis, chine-collé, papir, celuloza, fizikalno- kemijske analize, restauriranje, mrlje Naslov: KONZERVATORSKO RESTAURATORSKI POSTUPCI NA BAĆINIM LETCIMA

Autori: Ana RADIĆ BIZJAK, Sveučilišna knjižnica u Splitu, Split, Hrvatska

SAŽETAK: U sklopu projekta Zaštita i digitalizacija splitskih baštinskih novina koje su dio zaštićenog kulturnog dobra u Sveučilišnoj knjižnici u Splitu pristupili smo konzervatorsko restauratorskoj obradi humoristično-satiričkih listova koje je izdavao splitski osobenjak Ante Ružić Baćo,a koji su poznati pod zajedničkim nazivom Baćini letci. U cjelokupni konzervatorsko restauratorski postupak na ovoj maloj zbirci novina upustili smo se zbog naglašenog zanimanja korisnika za tu građu. Kako je papir Baćinih letaka bio u izuzetnom lošem stanju listanje i prenošenje uzrokovalo je dodatna oštećenja. Naime, novine su zbog materijala od kojih su napravljene izložene nezaustavljivom propadanju koje može biti brže ili sporije ovisno o uvjetima čuvanja. Nečistoće iz drva, posebno lignin, pod utjecajem visoke vlage i svjetla, glavni su uzroci propadanja novinskog papira. Te nečistoće potiču kisele reakcije u papiru i djeluju na njegovo brže raspadanje. Za krhku novinsku građu uvijek je najbolje rješenje prenošenje na digitalni medij koji bi bio dostupan korisnicima.No, ova zbirka je bila u toliko lošem stanju da je i za postupak skeniranja bilo nužno obaviti konzervatorsko restauratorski postupak na listovima. Baćini letci su zanimljivi dokument o ljudima i razdoblju nakon Prvog svjetskog rata, načinu komuniciranja i otvorenosti sredine prema zbivanjima u Splitu i oko njega. Svoje najintenzivnije novinarsko i izdavačko djelovanje ovaj splitski „trkač, letač, plivač, atleta, zrakoplovac i novinar“ realizirao je u razdoblju od 1918. do 1920. godine kada je i objavio najveći broj letaka. Letci o kojima skrbimo otisnuti su na papirima različitih dimenzija, boja i kvalitete što je predstavljalo dodatan izazov u restauratorskom dijelu obrade. Konzervatorsko restauratorski zahvat uključio je dokumentiranje, mehaničko čišćenje, tzv. spot testove, neutralizaciju kiselina u papiru te ojačavanje i ručno restauriranje letaka. Naposljetku su letci digitalizirani, što je uz adekvatnu trajnu pohranu izvornika opravdalo cjelovitost ovog zahvata odnosno znatno povećalo dostupnost ovog vrijednog fonda korisnicima SVKST.

Ključne riječi: splitske baštinske novine, konzervacija, restauracija, Baćini letci, digitalizacija, dostupnost

Naslov: PRIMJERI KONZERVACIJE I RESTAURACIJE RAZLIČITIH LIKOVNIH TEHNIKA NA PAPIRNOJ PODLOZI

Autori: Milena MARTINOVIĆ, Narodni muzej Crne Gore, Cetinje, Crna Gora Vesna ŠUJICA, Univerzitetska biblioteka ,,Svetozar Marković“, Beograd, Srbija

SAŽETAK: U ovom radu su sagledana i primijenjena različita rješenja za konzervatorskorestauratorske postupke na dva primjerka eksponata u dvije različite institucije. Jedan je litografija u boji Anastasa Bocarića Crnogorski knjaz Danilo I iz Njegoševog muzeja na Cetinju, a drugi predeo (Seoski put), rad Milana Konjevića, rađen tehnikom ulja na papiru iz legata Isidore Sekulić u Univerzitetskoj biblioteci Svetozar Marković u Beogradu.Litografija iz Njegoševog muzeja kao i slika Milana Konjevića imale su različita oštećenja nastala uticajem vlage. Papir kao podloga pretrpio je izvjesne deformacije. Dejstvom mikroorganizama, u prvom redu gljivica i bakterija, na oba tretirana eksponata ostala su vidljiva karakteristična oštećenja. Pristup radu na ovim eksponatima započeo je istovjetno, dezinsekcijom i sterilizacijom NITREX odnosno VELOXY sistemom. Čišćenje litografije i slike ulja na papiru bilo je neophodno. Litografija je prvo mehanički očišćena, a zatim hemijskim putem, dok je slika ulje na papiru čišćena prije svega hemijski. Razlika u prvim fazama konzervacije i restauracije ova dva rada je u tome što je nad slikom ulja na platnu već rađena jedna neuspješna konzervatorska intervencija sedamdesetih godina prošlog stoljeća što je i dovelo do odluke da se nad njom sprovede netipičan restauratorski postupak. Restauracija litografije je rađena tzv. kaširanjem papirne podloge na japan papir dok je za sliku Milana Konjevića dodatno urađeno dodatno dubliranje na platnu.

Ključne riječi: papir, litografija, ulje na papiru, konzervacija, restauracija.

Naslov: VODOTOPIVOST TUŠA I OŠTEĆENJA KORICA – DVA ČESTA PROBLEMA PRI RESTAURACIJI ORIJENTALNIH RUKOPISA

Autor: Ruhulah HODŽIĆ, Gazi Husrev-begova biblioteka, Sarajevo, Bosna i Hercegovina

SAŽETAK: U ovom radu se bavimo pitanjem konzervacije i restauracije orijentalnih rukopisa koji se čuvaju u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu. Konzervacija i restauracija orijentalnih rukopisa predstavlja specifičnu oblast u restauraciji pisanog naslijeđa i bibliotečke građe koja proizilazi iz specifičnosti korištenih materijala i metoda izrade ovih rukopisa.Pri restauraciji orijentalnih rukopisa,pored osnovnih problema koji se odnose na bibliotečku građu, susrećemo se i sa nekoliko problema koji su češće prisutni kod orijentalnih rukopisa. Odjel za konzervaciju i restauraciju Gazi Husrev-begove biblioteke je u protekle tri godine, kroz projekt čišćenja rukopisa, detaljno pregledao i očistio 470 rukopisa, odnosno cca 197 400 listova.Na uzorku od 470 orijentalnih rukopisa, koji su obrađeni u protekle tri godine u Odjelu za konzervaciju i restauraciju Gazi Husrev-begove biblioteke, izdvajaju se dva problema koja se javljaju najčešće kod orijentalnih rukopisa i osmanskih rukopisnih dokumenata. Vodotopivost tuša kojim su pisani ovi rukopisi proizilazi iz materijala od kojih su izrađeni. Naročito veliki problem vodotopivosti tuša se javlja kod onih rukopisnih dokumenata velikog formata kod kojih je papir jako suh i krt, a koji su pri tome, najčešće, presavijani na veliki broj dijelova. Drugi problem koji se javlja je i stara restauracija, gdje je najveći broj prijašnjih zahvata zapravo doprinio i oštećenju samih knjiga.S obzirom da orijentalne rukopise karakterišu specifične korice, sastavljene iz četiri dijela, njihova oštećenja predstavljaju vrlo čest problem kod restauracije orijentalnih rukopisa. Oštećenje preklopa i klapne na koricama orijentalnih rukopisa u velikom broju slučajeva se ogleda u potpunoj deformiranosti kože ili potpunog gubitka tih dijelova korica.

Ključne riječi: orijentalni rukopisi, konzervacija, restauracija, tuš, korice

Naslov: TERENSKA NASTAVA U SUSTAVU ZAŠTITE KNJIŽNE GRAĐE I ARHIVSKOG GRADIVA

Autori: Tanja DUJAKOVIĆ, Sveučilište u Dubrovniku, Dubrovnik, Hrvatska Tina DI REDA,Dubrovačke knjižnice, Dubrovnik, Hrvatska Damjan POLIĆ Dubrovačke knjižnice, Dubrovnik, Hrvatska

SAŽETAK: Na Sveučilištu u Dubrovniku 2005. godine otvara se Odjel za umjetnost i restauraciju sa specijalističkim usmjerenjima konzervacije i restauracije drva, metala, keramike, tekstila i papira. Gotovo od samih početaka radionica za konzervaciju i restauraciju papira usko surađuje s brojnim baštinskim ustanovama grada i županije. Na kolegijima konzervacije i restauracije papira dio studijskog programa izdvojen je za terensku nastavu tj. izvođenje preventivne zaštite in situ pa studenti na godišnjoj razini odlaze u jednu od ustanova kako bi svoja znanja i vještine primijenili tamo gdje je najpotrebnije, održavajući vrijedne papirne i pergamentne artefakte koje čuvaju arhivi i knjižnice u što boljem stanju. Odjel za umjetnost i restauraciju Sveučilišta u Dubrovniku i Znanstvena knjižnica 2018. godine pokreću kontinuirani projekt Preventivna zaštita i konzervatorskorestauratorski radovi na knjižnom fondu DKD (program zaštite, konzervacije i revitalizacije kulturnih dobara). Program je osmišljen s ciljem provođenja in situ zaštite nad rijetkom i vrijednom knjižnom građom koju čuva Znanstvena knjižnica u Dubrovniku, a izvodi se u sklopu terenske nastave za studente 3. godine preddiplomskog studija konzervacije i restauracije. Zaštita gradiva in situ važan je korak u razvijanju programa očuvanja, te zauzima ključno mjesto u razvoju dodatnih politika upravljanja, procedura i modela u sustavu zaštite. Osim toga, na taj se način spašava veliki broj jedinica knjižne građe velike knjižnične građe i arhivskog gradiva koje iz ekonomskih ili administrativnih razloga ne bi tako skoro došle na restauratorski tretman ili bilo koji drugi oblik zaštite. Vjerujemo da je naša suradnja pridonijela poboljšanju načina educiranja novih stručnjaka u polju konzervacije i restauracije i nadamo se da će ovakav koncept

suradnje biti inspirativan i za buduće razvojne projekte institucija u obrazovanju i kulturi. Ključne riječi: in situ, Dubrovačke knjižnice, UNIDU, preventivna zaštita, terenska nastava Naslov: LUBARDA IN SITU

Autor: Miloš JELENIĆ, Muzej vazduhoplovstva, Beograd, Srbija

SAŽETAK: Na stalnoj postavci Muzeja “21. oktobar” u Kragujevcu izlaže se jedinstveni ciklus slika “Kragujevac 1941” Petra Lubarde. Slike su nastale u periodu od 1966. do 1968. godine i smatraju se najboljim ostvarenjem poslednjeg perioda njegovog stvaralaštva, a posvećene su žrtvama Kragujevačkog streljanja civilnog stanovništva 21. oktobra 1941. godine. U okviru ovog ciklusa, zaveštanog testamentom, nalazi se ukupno 27 slika od malog do monumentalnog formata, od kojih je 15 slika na papirnom nosiocu. Nakon višedecenijskog izlaganja, zbog neadekvatih uslova na stalnoj postavci Muzeja kao i opreme za izlaganje, došlo je do oštećenja najviše na slikama na papirnom nosiocu. Poštujući volju ostavioca, tim stručnjaka je imao zahtevan zadatak u procesu konzervatorskog tretmana, posebno imajući u vidu da u Muzeju “21. oktobar” ne postoji opremljen atelje za konzervaciju i restauraciju. Celokupan proces, počev od snimanja stanja, uzorkovanja bojenog sloja i veziva, postupka konzervacije i restauracije, kao i opremanja slika nakon tretmana morao je biti urađen in situ. Specifičnosti ovakvog zahteva ogledale su se u donošenju odluka, uz poštovanje svih načela preventivne konzervacije, kao i etičkih načela konzervacije. Izlaganje će imati za cilj da, pored kratkog istorijata muzeja i legata, predstavi kompletan proces konzervacije i restauracije koji je izvršen u period od 2018. do 2021. godine.

Ključne reči: Petar Lubarda, in situ, konzervacija, umetnička dela na papiru, analize

Naslov: DOKUMENTIRANJE I DIJAGNOSTIKA ILUMINACIJE STATUTA GRADA PULE IZ 1500. GODINE

Autor: Sanja ŠETIĆ, Državni arhiv u Pazinu, Pazin, Hrvatska

SAŽETAK: U ovom radu izvršen je detaljan vizualni pregled mehaničkih i fizikalnokemijskih oštećenja koja su uočljiva na iluminaciji. Na općoj razini motiva koje prikazuju minijature iščitan je stil koji je rađen u duhu sjeverno talijanskog quattrocenta i pokazuje karakteristike ferarske sitnoslikarske škole s mletačkim utjecajem. Poseban osvrt posvećen je motivu grba i liku unutar medaljona na foliju 6v što je dovelo do pretpostavke da je najvjerojatniji mogući naručitelj kodeksa mletački dužd Agostino Barbarigo. S obzirom na utvrđeni stil, posebno kod izrade ukrasnog floralnog okvira i minijatura slova, uočena je sličnost s drugim minijaturama istog razdoblja i geografskog porijekla te je pretpostavljena je mogućnost da je iluminacija rađena u venecijanskoj radionici Maestra di Pica. Figuralni dio iluminacije nastao je u radionici Benedetta Bordonea. Daljnjim istraživanjem pronađene su fotografije minijatura na foliju 6v, 7r i 94r snimljene 1909. godine a objavljene 1911. godine. Fotografije su iznimno značajne jer su nastale u razdoblju prije restauracije u Veneciji 1936. godine. Nakon toga je učinjena vizualna usporedba sadašnjeg stanja mehaničkih oštećenja sa stanjem koje je zabilježeno na ovim fotografijama te je utvrđeno da je došlo do daljnjeg mehaničkog oštećivanja boje i pergamene. Nakon fotografiranja iluminacije pod kosim svjetlom, uz pregled literature o renesansnim pigmentima, izvršena je opsežna vizualna identifikacija pigmenata koji su upotrijebljeni za izradu minijatura i tinte. Dobar dio identifikacije prepušten je daljnjim analizama ali je utvrđena diskoloracija azurita, malahita i kobaltnog arsenida što je temeljna dijagnoza koja ukazuje na potrebu stabilizacije ovih pigmenata restauratorsko konzervatorskim postupkom.

Ključne riječi: Statut, iluminacija, dokumentiranje, vizualni pregled

Naslov: DOKUMENTIRANJE I IZRADA BAZE VODENIH ZNAKOVA

Autor: Suzana NJEGAČ, Hrvatski državni arhiv, Zagreb, Hrvatska Suzana GRUBEŠIĆ, Hrvatski državni arhiv, Zagreb, Hrvatska

SAŽETAK: Pri izvođenju konzervatorsko-restauratorskih radova na arhivskom gradivu izvedenom na papiru u Središnjem laboratoriju za konzerviranje i restauriranje u Hrvatskom državnom arhivuobavlja sedokumentiranje i fotografiranje vodenih znakova.Vodeni znaci plijene pozornost svojim izgledom, umijećem izvedbe, simbolikom, raznolikošću, dodatcima na znaku, položajem u papiru te često malim ili neznatnim razlikama. Za dokumentiranje, opis i analizu vodenih znakova te izradu baze vodenih znakova korišten je International standard for the registration of paper swith or without watermarks Međunarodnog udruženja povjesničara papira Internation alassociation of paper Historians Bernstein – the memory of paper korisničkosučelje koje objedinjuje europske baze vodenih znakova te VoZnaZd – baza podataka i digitalizacija vodenih znakova zadarskog i šibenskog područja Sveučilišta u Zadru.Svrha prikupljanja i analize vodenih znakova je istražiti filigranološku vezu među njima, mjesta nalaza papira s istim ili sličnim vodenim znakom, mjesto proizvodnje/regije i proizvođačapapira kao i period korištenja određenog znaka. Poznavanje provenijencije papira i vodenog znaka može poslužiti u datiranju zatečenog uveza, rekonstrukciji dijelom sačuvanih knjiga kao i formiranju rasutih svezaka. Izradom baze vodenih znakova u Hrvatskom državnom arhivu namjera je učiniti ih dostupnim te popularizirati povijesne značajke papirnog nositelja predmeta baštine. Ključne riječi: vodeni znak, dokumentiranje, baza vodenih znakova

Naslov: FOTOGRAFSKE ZBIRKE – EDUKACIJA STRUČNJAKA

Autor: Martina BAGATIN, Hrvatski državni arhiv, Zagreb, Hrvatska

SAŽETAK: Znamo da je kontinuirana potreba za širenjem znanja na području zaštite kulturne baštine često popraćena raznim stručnim tečajevima, radionicama, stručnim usavršavanjima. Takva nam iskustva skoro pa uvijek daju tzv. vjetar u leđa, motiviraju nas da što smjelije i sigurnije obavljamo naše svakodnevne izazove i zadatke, te nam daju mogućnost da se određeni segmenti, vještine i praktičan rad i znanje u radu konzervatora – restauratora prošire, prodube, istančaju, nadograđuju. Rad će prikazati takozvanu vremensku crtu stručne edukacije na području konzerviranja – restauriranja fotografija kroz vlastiti primjer i iskustva koja su popraćena u obliku radionica, tečajeva i stažiranja od 2008. godine, pa do današnjih dana. Detaljnije će biti predstavljena stručna usavršavanja, profesionalni razvoj i eventualne nemogućnosti i mogućnosti koje prate svakodnevne izazove u očuvanju povijesnih fotografskih procesa u vidu cjeloživotnog obrazovanja i učenja, a za koja su (u mome slučaju)ponajprije zaslužni The North East Document Conservation Center (NEDCC),iz Andovera (MA) i Getty Conservation Institute (LA), iz SAD-a. Osim na vlastitom primjeru edukacije, bit će riječi o konstantnoj potrebi edukacije za druge stručnjake (kolege) koji se žele specijalizirati na određenom području (u ovom slučaju na konzerviranju – restauriranju fotografija), i potrebi širenja mreže poznanstava koja je ključna u širenju znanja, informacija i svakodnevnih potreba u radu. Također, bit će spomenuta potreba za određenim sredstvima koja su neizbježna da bih se ostvarila kontinuirana edukacija; istraživanja fotografskih zbirki u arhivima, muzejima, nacionalnim galerijama i knjižnicama, s ciljem da se poveća svijest o očuvanju hrvatske fotografske baštine.

Ključne riječi: konzervacija, fotografija, edukacija stručnjaka, radionice, povijesni fotografski procesi

Naslov: UTJECAJ HIDROLITIČKOG I UV STARENJA NA MEHANIČKA SVOJSTVA PAPIRA ZA RESTAURIRANJE Autori: Marijana MIMICA TKALČEC, Hrvatski državni arhiv, Zagreb, Hrvatska

SAŽETAK: Velik dio kulturne baštine nalazi se zapisan na papiru koji tijekom duljeg vremenskog perioda pod utjecajem različitih okolnih čimbenika podliježe promjenama i propadanju. Jedan od načina da se utječe na proces razgradnje i poveća stabilnost papira jest impregnacija papira različitim adhezivima. Kako bi se dokazao stabilizatorski učinak adheziva na papir za restauriranje u ovom radu ispitivana su mehanička svojstva triju japanskih papira: JP1 (43 g/m2, kozo vlakno 100%), JP2 (33 g/m2, kozo vlakno 50% i pulp 50%) i JP3 (34 g/m2, mitsumata vlakno 10% i pulp 90%) i japanskih papira tretiranih s četiri adheziva: metil celulozom, rižinim škrobom, klucelom G i filmoplastom R prije i nakon različitih vremena hidrolitičkog i UV starenja. Zadatak ovih mjerenja bio je pokazati kako i na koji način različite vrste starenja utječu na mehanička svojstva papira. Sustavno praćenje promjene mehaničkih svojstava provedeno je mjerenjem prekidne čvrstoće i određivanjem stupnja polimerizacije (DP). Dobiveni rezultati pokazali su kako se proces degradacije papira odvija različitim mehanizmima za različite uvijete starenja, te kako starenje zračenjem ima puno veći utjecaj na razgradnju papira u odnosu na hidrolitičko starenje. Eksperimentalne tehnike korištene u ovom radu pokazale su kako se impregnacijom adheziva metil celuloze, rižinog škroba i klucela na površinu papira poboljšavaju njegova mehanička svojstva, uz to povećava se njegova stabilnost i usporavaju procesi razgradnje papra uzrokovani različitim čimbenicima, međutim najbolja mehanička svojstva i otpornost prema starenju izmjereni su za papire tretirane sa rižinim škrobom. Laminacijom filmoplasta R na površinu papira ne dolazi do usporavanja degradacijskih promjena papiru nego papir degradira kao da na njega nije nanesen sloj adheziva, čak se pokazalo kako laminirani filmoplast R ima blago katalitičko djelovanje na proces starenja.

Ključne riječi: japanski papiri, umjetno starenje, adhezivi, depolimerizacija celuloze

Title: INTERDISCIPLINARY AND COMPREHENSIVE FORMAL EDUCATION AND TRAINING IS CRUCIAL FOR SUCCESSFUL CONSERVATION PRACTICE

Author: Blanka AVGUŠTIN FLORJANOVIČ, Arhiv republike Slovenije, Ljubljana, Slovenija

ABSTRACT: Conservation-restoration profession is in every aspect a broad, complex and constantly evolving interdisciplinary area of work and expertise. To protect cultural treasures, which among other valuable material remains of history include also movable cultural assets, individuals and groups of experts have at different times throughout history made firm demands for such historical artworks to not only be preserved but also restored. Such demands gradually grew and, as society evolved, they became increasingly organized. While quality education for conservators in the area of painting, sculpture, architecture, etc., had already been introduced at some of the major universities across the world decades ago, conservators for the field of written cultural heritage, part of which are book bindings, still have very limited possibility for any systematic studies, where they could obtain theoretic and practical foundations regarding the subject and later also have a chance to upgrade their knowledge, which would eventually lead to the spreading of good practices and development of the whole profession. Bookbinding is a complex and multi-layered field of expertise mostly due to the structure of a book, which is a complex and demanding object in terms of its technical, material and aesthetic aspect. Despite many books having identical binding, each binding is unique, as it has its own damages, materials, movement characteristics, and requires its own unique conservation solution. We can talk about technical directions of saving various bindings, we can describe them, explain them, even reconstruct them, but we cannot carelessly repeat them. This is why comprehensive and systematic education is essential for good conservation and restoration practice.

Keywords: education, bookbinding, minimal procedure, ethical codex

Title: EXAMINATION OF THE OLDEST PHOTOGRAPH OF KRANJ, 1860

Author: Jedert VODOPIVEC TOMAŽIČ, Retired Head of Book and paper Conservation Department Archives of the Republic of Slovenia, Ljubljana, Slovenia Lucija PLANINC, Archives of the Republic of Slovenia, Ljubljana, Slovenia

ABSTRACT: The Archdiocesan Archives in Ljubljana, the keeper of a special card with a photograph in the shape of a book from 1860, addressed to the Prince Bishop Jernej Vidmar, requested the experts from the Centre to identify the type of the photograph on the basis of their expert knowledge and skills and either confirm or dismiss photographer, the famous Slovenian inventor Janez Puhar. In the cut-out in the top part of the cover, a black-and-white photograph on glass depicting St. Cantianus and Companions Parish Church with a part of the main square of Kranj is inserted. Visual examination allowed us to compare the photograph of Kranj to other similar photographs from that time. The examination of the photograph was carried out with the naked eye and optical stereo microscope at magnification by comparing it to similar photographs from that time: daguerreotype, hyalotype, albumen negative, wet collodion negative, and ambrotype. The similarities between the photograph under consideration and ambrotype that were identified by comparing it to other similar photographs were insufficient, which prompted us to launch a more reliable scientific examination. Judging from this results, we may assume that the 1860 photo of Kranj is most probably an ambrotype. However, to determine with certainty that the photo in question is indeed an ambrotype and the work of Janez Puhar, we still need to carry our further different analysis, which would include also a comparison with the rest of Puhar’s preserved photographs on glass.

Keywords: photography, Janez Puhar, mid-19th century, examination, visual, PIXE method, conservation

Title: DEACIDIFICATION TREATMENTS FOR PAPER BASED CULTURAL HERITAGE

Author: Jasna MALEŠIČ, National and University Library, Ljubljana, Slovenia

ABSTRACT: Deacidification is one of the widely recognized conservation treatments to increase the durability of acidic paper, produced from the second half of the 19th until the end of the 20th century, as well as other papers, suffering from degradation due to iron gall ink or copper corrosion. Several different deacidification solutions/dispersions are in use today, as well as the dispersions containing nano or micro particles. The three sources of fibrous materials primarily used for historical European paper include groundwood fibers produced directly from wood by thermomechanical processes, rags, or native cotton fibers, and partially delignified cellulose fibers derived from wood. Majority of the paper-based cultural heritage, which would benefit from the single item deacidification treatments in conservation workshops contain either lignin and water soluble, or pH sensitive inks, colors, or dyes. Therefore, the paper discusses various non-aqueous deacidification treatments, available on the market. Commercially available nano calcium hydroxide dispersions and magnesium oxide particles in organic solvents (used in popular Bookkeeper procedure) were tested and compared according to the effectiveness against the stability of lignocellulosic paper. Additionally, dispersions of nano calcium carbonate in alcohols were prepared and evaluated. The results indicate that degradation of paper during accelerated thermal ageing decreases after deacidification treatments; however, a treatment including nano calcium hydroxide affects color stability of the paper - most probably due to high pH imposed after the treatment. The dispersions of nano calcium carbonate show promising results, as appropriate basic pH of paper is obtained after the treatment.

Keywords: paper, deacidification, lignocellulose, nanocalciumhydroxide, Bookkeeper, nanocalciumcarbonate

Title: PROTECTION OF 16TH CENTURY OLD-SLAVONIC MANUSCRIPT "PROHORPCINSKI GOSPEL" FROM THE MANUSCRIPT COLLECTION AT THE CITY LIBRARY "GLIGOR PRLICEV" OHRID Author: Zorica JAKOVLESKA SPIROVSKA, National Institution National and University Library "St.Kliment Ohridski" Skopje Irena NAUMOVSKA, National Institution National and University Library "St.Kliment Ohridski" Skopje Aneta ATANASOVSKI, National Institution National and University Library "St.Kliment Ohridski" Skopje ABSTRACT: The process of immediate protection of sixteenth century manuscript "Prohor Pcinski gospel" from the collection of manuscripts in possession of City Library "Gligor Prlicev" Ohrid was presented in this paper. Project is an example of good practice in implementing procedures for immediate protection of valuable materials on paper with significant impairments, caused primarily by unfavorable ambient conditions, which are implemented in a laboratory for conservation and restoration in NU National and University library "St. KlimentOhridski" Skopje, R. N. Macedonia. The purpose of the paper is to present the approach, as well as the methodology and the materials used to protect the written cultural heritage. Following the conservation investigations, related to the type, the composition and the characteristics of the material, as well as the determination of the present impairments, the basic procedures for immediate protection were selected. Protective interventions include: disinfection with the anoxia method, preparation of the material using mechanical and chemical cleaning, neutralization with Bookkeeper ®, repairment of the support by rejoining with a suitable adhesive, restoration of losses to paper support of individual sheets by hand, conservation in order to improve the current and future chemical and physical stability of the material and bookbinding with leather cover. The expected results of the implemented procedures were removal of all damages of the material, repairing and strengthening of the paper and leather medium, thus enabling the continuation of its lifetime.

Keywords: protection, old slavonic manuscripts, library materials, paper restoration, paper conservation.

Title: PRESERVING THE RECENT PAST: CONSERVATION TREATMENT ON PRIMO LEVI’S “SE QUESTO È UN UOMO” (IF THIS IS A MAN) FIRST EDITION

Author: Paola FAGNOLA, Bottega Fagnola, Torino, Italy

ABSTRACT: Modern books are usually less considered than ancient volumes but can nevertheless be of great historical importance and pose conservation challenges. In this paper will be described the conservation treatment of a paperback volume titled “Se questo è un uomo”. It is a memoir by Italian Jewish writer Primo Levi, first published in 1947, describing his experience during Second World War, his arrest and incarceration in the Auschwitz concentration camp from February 1944 until the camp was liberated on 27 January 1945. The book if great importance in Italian history and literature and it has been translated in many languages, including English (with the title “If this is a man” in the English edition and “Survival in Auschwitz”, in the American edition), as well as French and German. The volume is part of the BibliotecaStorica di Ateneo “Arturo Graf”, the University Historical Library part of the University of Turin, Italy. The library needed the book to be treated for conservation and for exhibition purposes, and the conservation treatment involved treating the heavily oxidized book block, remaking a very light binding that could both help the structure and the mechanics of the book but being faithful to the original binding as well, and including digital fine art printing techniques in the reproduction of the dusty jacket. The book, once treated and brought back to the library, has been displayed and used as content in the promotion of the library and its collection.

Keywords: book conservation, paper conservation, oxidation, book display/book exhibition, cultural heritage promotion.

Title: CUSTOMIZING AN EXISTING METHOD RELATED TO FLATTENING ARCHITECTURAL DRAWINGS TO FIT OUR PURPOSE AND PASSING IT ON!

Author: Edith GREUTER, Heritage Leidenand region Boisotkade, Leiden, The Netherlands Alexandra NEDERLOF, National Archives of the Netherlands, Leiden, The Netherlands ABSTRACT: A rather unexpected request to treat and rehouse two large collections of large format drawings before digitization, in a very limited time frame, called for inventiveness. But why invent something new if colleagues have done that already, especially when they’ve published about it? The two collections chosen for digitization contained 6600 architectural drawings and 700 stained glass window design drawings of diverse materials like transparant paper, photographic reproductions and original pencil or charcoal drawings on thicker paper. The project consisted of surface cleaning, flattening, mending tears and rehousing. The publication “Paper Line Light” by Eva Gluck et. al. published by the Akademie der Künste, Berlin (2012) offered a well thought out flattening method and workflow, but the comparison with our situation was not easy to make for two crucial reasons: time and money. A studio visit to the City Archives of Amsterdam, where paper conservator Jochem Kamps had translated the workflow of this publication to his specific needs and studio, gave good insight in how one can adjust the described treatment and inspired us to do the same for this project. The materials we used for flattening are different from our German colleagues: SMS (Spunbound Meltblown Spunbound) a polypropylene non-woven fabric (Hydrofobe) as an economical replacement for Gore-tex® and we used Paraprint OL 60 capillary non-woven fabric as a source of moisture in the double sided sandwich. This presentation gives a detailed description of the project, the developed method of flattening, materials used, rehousing solutions and practical experience. Furthermore it’s a “thank you” to all colleagues who share their knowledge and experience by sharing ours.

Keywords: Architectural drawings; Flattening; Digitization; Sharing knowledge

Title: CONSERVATION OF RE-USED BINDINGS (II)

Author: Rita UDINA, Rita Udina Book & Paper Conservation, Barcelona, SPAIN

ABSTRACT: Book conservation involves complex decision making regarding usability and long term preservation. A book is meant to be handled in order to read it, and yet we might want to keep old repairs, no matter how non-effective they might be. These ethical considerations become even more complex when re-used materials are part of the binding, either because the covers are a document their selves (for instance, a manuscript, a most common case also known as “disjectamembra”) or also when the binding is a recycled one, a re-used binding. The adjustments made by the craftsmen in the rebinding process should be kept as an evidence of this historical fact, and yet we might be interested in keeping other data from the firstly used materials. At the same time, preservation commands to take decisions in order to stabilize the object. The lecture focuses on several case studies (incunabula and manuscripts with limp vellum bindings and laced-case vellum bindings) showing that decision making can only be a custom-made for each particular book. The lecture has diverse case studies to the previous lecture with the same title, held in the conference “Solidarity in Culture” (Zagreb, March 2021).

Keywords: book, conservation, binding, disjectamembra, recycling.

Naslov: UNAPRJEĐENJE SVOJSTAVA ŠKROBNOG PREMAZA DODATKOM NANOČESTICA: IZAZOVI I MOGUĆNOSTI IMPROVINGPROPERTIESOFTHESTARCHCOATINGSWITHNANOPARTICLE S: CHALLENGESANDOPPORTUNITIES

Autor: Tomislav CIGULA, Grafički fakultet u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska Gabriela ALEKSIĆ, Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska

SAŽETAK: Škrob je jedan od najčešće korištenih materijala u postupcima zaštite pisane građe, budući da djeluje povoljno na većinu materijala te se prema potrebi lako uklanja.Konzistenciju škrobne otopine moguće je jednostavno regulirati dodatkom vode, stoga škrob svoju primjenu pronalazi kao ljepilo, premaz ili konsolidant. Manje poželjne karakteristike škroba uključuju visoku bioreceptivnost i hidrofilnost. Cilj ovog istraživanja je stvoriti višefunkcionalan premaz, sa sposobnošću zaštite podloge od UV zračenja i niskombioreceptivnošću,koji će biti u skladu s općim konzervatorskim zahtjevima.U prvoj fazi istraživanja, u otopinu škroba pojedinačno su dodane nanočesticetitanijeva dioksida i cinkova oksida u različitim masenim koncentracijama. Kako bi se izbjegla aglomeracija titanijeva dioksida, provedeno je homogeniziranje otopine ultrazvučnim uređajem. Nakon ispitivanja pH vrijednosti, pripremljeni je premaz laboratorijskim uređajem nanesen na trajni beskiselinski papir. Uzorci su nakon sušenja analizirani i karakterizirani skenirajućim elektronskim mikroskopom. U nastavku istraživanja bit će provedeno ispitivanje reoloških svojstava otopine. Druga faza uključit će topografsku, optičku i mehaničku analizu premazanih papira, u svrhu usporedbe s referentnim uzorkom. Mjerenje kontaktnog kuta bit će provedeno kako bi se utvrdilo svojstvo hidrofilnosti/hidrofobnosti.U posljednjoj fazi bit će ispitana reverzibilnost i postojanost željenih svojstava premaza, provođenjem ubrzanog starenja i izlaganja uzoraka UV zračenju. Bioreceptivnost uzoraka utvrdit će se provođenjem mikrobioloških istraživanja razvoja gljivica kolonizatora papira. U ovome radu kratko su opisane mogućnosti primjene nanokompozita u procesima zaštite pisane građe, ali i izazovi koji su se pojavili prilikom provođenja istraživanja.

Ključne riječi: škrob, nanočestice, premazi, konzervacija, modifikacija

Naslov: KALIGRAFSKE BOJE KORIŠTENE NA ISLAMSKIM RUKOPISIMA IZ DOBA DUBROVAČKE REPUBLIKE / CALLIGRAPHY COLORS USED IN ISLAMIC MANUSCRIPTS FROM THE REPUBLIC OF RAGUSA

Autor: Vanja VUČKOVIĆ, konzervator-restaurator, Hrvatski restauratorski zavod, Restauratorski odjel Dubrovnik, Hrvatska

SAŽETAK: U Dubrovačkom arhivu se čuvaju brojni pisani dokumenti koji svjedoče intenzivnim vezama Dubrovačke Republike i Osmanskog carstva tijekom stoljeća. Iako se radi najčešće o prozaičnim formalno-pravnim tekstovima, zapisi su obavijeni dozom mistike zbog jezične barijere te nama egzotičnog kaligrafskog pisma i likovne estetike. Tehnologija izrade i korištene kaligrafske boje se razlikuju od zapadnjačke tehnologije, a preciznijim determiniranjem materijala mogu se utvrditi i specifičnosti pojedinih geografskih područja. Poster prikazuje rezultate nekih istraživačkih radova tijekom konzervatorsko-restauratorskog postupka na dokumentima pomoću kojih je moguće utvrditi korištene materijale i specifičnosti tehnologije osmanlijskih kaligrafa.

Ključne riječi: kaligrafija, pigmenti, islamska umjetnost, konzervatorskorestauratorski radovi

Naslov: ZNAČAJ BIOLOGIJE U KONZERVACIJI PISANOG KULTURNOG NASLEĐA

Autori: Slavica JANAĆKOVIĆ, Narodna biblioteka Srbije, Beograd, Srbija

SAŽETAK: Zbog značajne uloge bioloških faktora u propadanju bibliotečke građe i umetničkih dela na papiru, među naučnim disciplinama koje se primenjuju u konzervaciji posebno mesto zauzima biologija. Biodeteriogeni mogu biti najrazličitiji živi organizmi kao na primer: bakterije, alge, lišajevi, gljive, biljke ili insekti i drugi organizmi. Najveću opasnost predstavljaju mikroorganizmi.Za opservaciju i determinaciju se najčešće koristi stereo mikroskop, skenirajući elektronski mikroskop (SEM). Za opsevaciju i determinaciju in situ upotrebljava se nova metoda zasnovana na ShuttlePix portabl digitalnom mikroskopu. Od novijih metoda za pronalaženje i identifikaciju biodeteriogena koriste se metaboličke analize i testovi rezistencije, kao i molekularne metodezasnovane na istraživanju genomske DNK. Također, biološka kontaminacija može se ustanoviti i upotrebom uređaja Lightning MVP®. Prije bilo kakvog tretmana neophodno je provesti ciljana biološka istraživanja.

Ključne riječi: biologija, konzervacija, papir, metode

Title: IDENTIFYING AN ILLUMINATED AND RUBRICATED MANUSCRIPT USING RED DYES DATABASE

Author: Aušra ČIULADIENĖ, Institute of Chemistry, Faculty of Chemistry and Geosciences, Vilnius University, Lithuania

ABSTRACT: Aivaras Kareiva Institute of Chemistry, Faculty of Chemistry and Geosciences, Vilnius University, Lithuania,Illuminated manuscripts are among the most precious artworks. The palettes used by ancient illuminators includedmany different colourants and the dye récipes may vary from country to country [1].For characterization of the materials used in manuscripts,the decoration should be performed using non-invasive analytical methods. Exposition of ancient codices to analytical instruments must neither cause damage to miniatures nor induce mechanical stress by forcing them to stay wide open when still bound in books[1, 2].Non-invasive analytical techniques have not fully satisfied features and can not be used as a self-consistent analytical tool. Theoptimal strategy to recognize colourants used in miniaturesshould, therefore, provide for a multi-technique approach.In this work, the historical red pigments were investigated. Six different pigments (cinnabar, red lead, realgar, red ochre, hematite, and red bole) and three binding media (gum Arabic, fish glue, parchment glue) were bought from Kremer Pigmente as a standard and analyzed using FTIR, SEM-EDX, XRD and TG/DTG/DSC analysis techniques. The obtained analysis data were used for the characterization of different artificial compositions of red dyes.The obtained analytical results were compared with ones obtained by investigating the dye sample from XVI century manuscript.The developed methodology allows better and quicker identification of materials used for the decoration of manuscripts. Moreover, the obtained results could be used for the identification of the manufacturing processes or dating.

Keywords: red pigments, binders, SEM-EDX, XRD, FTIR analysis

Tina DI REDA, (1988) mag. art konzervator-restaurator, voditeljica odjela za konzervaciju i pohranu Dubrovačkih knjižnica. Završila preddiplomski i diplomski studij konzervacije i restauracije na Sveučilištu u Dubrovniku, smjer papir. Dio naobrazbe stekla na Institutu Palazzo Spinelli u Firenci i u Hrvatskom restauratorskom zavodu. Nagrađivana s Magna Cum Laude i Summa Cum Laude diplomama, Rektorovim nagradama, i Top student. Nakon studija se zapošljava u Dubrovačkim knjižnicama kao konzervator restaurator. Položila je državni stručni ispit i stekla stručno zvanje konzervator restaurator. Objavljeni su joj radovi u zbornicima s konferencija iz područja zaštite i istražnih radova na kulturnoj baštini. Sudjelovala i organizirala više stručnih skupova, radionica i okruglih stolova posvećenih zaštiti i očuvanju dokumenata, knjiga i umjetnina na papiru, pergamentu i koži.

Robert KRALJ, (1968) mag. art konzervacije i restauracije i slikar. Završio preddiplomski i diplomski studij konzervacije i restauracije na Sveučilištu u Dubrovniku, smjer papir. Nagrađivan kao Top student. Dio naobrazbe stekao na Institutu Palazzo Spinelli u Firenci i u Hrvatskom restauratorskom zavodu. Nakon studija se zapošljava u Dubrovačkim knjižnicama. Sudjelovao i organizirao više stručnih skupova, radionica i okruglih stolova posvećenih zaštiti i očuvanju dokumenata, knjiga i umjetnina na papiru, pergamentu i koži.

Damjan POLIĆ, (1986) mag. art, konzervator-restaurator. Završio preddiplomski i diplomski studij konzervacije i restauracije na Sveučilištu u Dubrovniku, smjer papir. Dio naobrazbe stekao na Institutu Palazzo Spinelli u Firenci i u Hrvatskom restauratorskom zavodu. Nagrađivan sa Summa Cum Laude diplomama. Nakon studija se zapošljava u Dubrovačkim knjižnicama kao konzervator restaurator. Položio je državni stručni ispit i stekao stručno zvanje konzervator restaurator. Sudjelovao i organizirao više stručnih skupova, radionica i okruglih stolova posvećenih zaštiti i očuvanju dokumenata, knjiga i umjetnina na papiru, pergamentu i koži.

Andreja DRAGOJEVIĆ, konzervator-restaurator savjetnik 1994. Diplomirala na Tekstilno-tehnološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Godine 2010. magistrirala je na temu ''Konzervacija i restauracija umjetnina na papiru velikog formata - kartoni za zidne slike u katedrali u Đakovu''. Početkom 2021. doktorirala na temu ''Papiri Valvasorove grafičke zbirke''. U Hrvatskom restauratorskom zavodu radila od 1998. do 2014. Od 2004. vodila je Odjel za papir i kožu. Godine 2015. počinje raditi u Hrvatskom državnom arhivu kao pročelnica Središnjeg laboratorija za konzervaciju i

restauraciju. U svom profesionalnom radu bavila se raznim područjima zaštite papira i kožnih predmeta. Od preventivnog konzerviranja, konzervatorskorestauratorskih radova na velikim formatima na papiru, kožnim predmetima, papirusu, te datiranju papira. Mentor je i ispitivač na stručnim ispitima za konzervatorsko-restauratorsku djelatnost u Ministarstvu kulture Republike Hrvatske. Autor je nekoliko stručnih i dva znanstvena članka, koautor knjige Preventivna zaštita umjetnina na papiru.

Ladislav DOBRICA, arhivski savjetnik u Hrvatskome državnom arhivu. Diplomirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 2002. (povijest / latinski jezik i rimska književnost). Na istom je fakultetu magistrirao 2012., na temi iz hrvatske ranonovovjekovne povijesti. Od 1. veljače 1999. zaposlen je u Hrvatskom državnom arhivu, u tadašnjem Odsjeku za starije arhivsko gradivo i gradivo obitelji i pojedinaca. Od 2008. do 2019. bio je načelnik tog odsjeka, a od 2019. je pročelnik Odjela za informacije i komunikaciju. Član je nekoliko povjerenstava HDA-a, među kojima i „Povjerenstva za utvrđivanje svojstva kulturnog dobra za arhivsko gradivo“ kroz čiji rad aktivno radi na formalnoj zaštiti arhivskog gradiva privatnih posjednika. U dva je navrata, kao arhivist, sudjelovao u zaštiti i obradi arhivskog gradiva dvaju samostana u njihovim prostorima: Kapucinski samostan Gospe Lurdske u Rijeci te Franjevački samostan sv. Bernardina u Kamporu.

Madžida SMAJKIĆ radi u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu od 2013. godine na poslovima konzervacije zbirki Rukopisa i Osmanskih dokumenata.

Diplomu profesora likovnih umjetnosti stekla je na Nastavničkom fakultetu Univerziteta „Džemal Bijedić“ u Mostaru, a diplomu magistra preventivne konzervacije na Univerzitetu u Beogradu. Madžida Smajkić radila je u Muzeju Hercegovine u Mostaru od 2007. do 2013. godine na poslovima konzervatora svih zbirki. Aktivno je sudjelovala na radionicama vezanim za edukaciju u polju konzervacije u Bosni i Hercegovini u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine, Ljetna škola konzervacije (2011), Preventivna zaštita u muzejima: njega i zaštita zbirki (2008). Također je sudjelovala na radionici u Albaniji, Škola konzervacije tekstila Gjirokaster 2015. Članica je ICOMA Nacionalnog komiteta Bosne i Hercegovine, kao i BAM - Asocijacija informacijskih stručnjaka – bibliotekara, arhivista i muzeologa.

Dr. sc. Dragica KRSTIĆ, konzervator-restaurator savjetnik, rukovoditeljica Odjela Zaštita i pohrana u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu, od 2007. do danas. Od 2002. do 2007. radi kao stručna suradnica u nastavi i predavačica na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu, Odsjek konzervacije-restauracije. U Hrvatskom restauratorskom zavodu ( bivši Restauratorski zavod Hrvatske) radi od 1992. Na poslovima konzervatora-kemičara, od 1995. do 2006. kao voditeljica Prirodoslovnog laboratorija. Prvo radno iskustvo na konzerviranju i restauriranju knjižnične građe stekla je u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu, Odsjeku za restauriranje knjižnične građe, od 1987. do 1992. na poslovima konzervatora-restauratora. Redovno sudjeluje na domaćim i međunarodnim znanstvenim i stručnim skupovima, tečajevima i radionicama. Objavila je brojne stručne i znanstvene radove iz područja zaštite kulturne baštine, neke od njih u časopisima s međunarodnom recenzijom.

Iva GOBIĆ (1973.), viši konzervator-restaurator, od 2004. radi kao voditeljica Odjela za konzervaciju i restauraciju pri Državnom arhivu u Rijeci. Diplomirala je vizualne umjetnosti (odsjek grafike) pri Pedagoškom fakultetu u Rijeci 1997. Magistrirala je na Odjelu za restauraciju pri Akademiji za likovno umetnost in oblikovanje u Ljubljani 2011. Stručno se usavršavala u Nizozemskoj (staž u Kraljevskoj Biblioteci, Nacionalnom arhivu Holandije i restauratorskoj radionici Hoogduin Papierrestauratoren). Pohađa brojne profesionalne tečajeve i radionice iz uže struke u zemlji i inozemstvu (Slovenija, Nizozemska, Njemačka, Austrija, Japan i Kina). Izvjestiteljica je za temeljna i viša stručna zvanja iz područja knjižne i arhivske građe te umjetnina na papiru i članica radne grupe za izradu nacionalne strategije za zaštitu pisane baštine pri Ministarstvu kulture i medija RH. Objavljeni su joj radovi u zbornicima konferencija, te drugim stručnim publikacijama i časopisima. Na brojnim

domaćim i međunarodnim izložbama, konferencijama, tečajevima bila je autorica, predavačica, sudionica, organizatorica ili suorganizatorica.

Sanja SERHATLIĆ (1966.), konzervator-restaurator savjetnik, 1989. g. stekla je zvanje diplomiranog konzervatora-restauratora. 1999. g sudjelovala je u osnivanju radionice za restauraciju papira u Dubrovniku, pri Hrvatskom Restauratorskom zavodu. Voditeljica je Odsjeka za restauraciju papira od 2005. - 2019. Izvjestiteljica je za viša stručna zvanja iz područja knjižne i arhivske građe te umjetnina na papiru i članica radne grupe za izradu nacionalne strategije za zaštitu pisane baštine pri Ministarstvu kulture i medija RH. 2018. g. stekla je zvanje docenta te 2019. g. postaje stalna djelatnica Sveučilišta u Dubrovniku, Odjel za umjetnost i restauraciju gdje radi na poslovima voditeljice radionice za restauraciju papira i nositeljica je više kolegija Konzerviranja i restauriranja papira. Mentor je mnogim mladim kolegama pri izradi magistarskih radova. Objavljeni su joj radovi u zbornicima s konferencija, kao i u drugim stručnim publikacijama i časopisima. Na brojnim domaćim i međunarodnim izložbama, konferencijama, tečajevima bila je autorica, predavačica, sudionica, organizatorica ili suorganizatorica.

Ana RADIĆ BIZJAK rođena je 1981. u Splitu. Nakon završene srednje Škole likovnih umjetnosti; zvanja kiparski dizajner, nastavlja školovanje na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu i stječe zvanje mag. art. konzervacije restauracije. Od vremena završetka studija 2005., aktivno se bavi konzervacijom i restauracijom umjetnina. Prvotno u privatnoj praksi i povremenim angažmanima kao stručni suradnik u Hrvatskom restauratorskom zavodu,a potom u Sveučilišnoj knjižnici u Splitu na radnom mjestu voditelja Odjela za zaštitu i digitalizaciju knjižnične građe. Tijekom svog razvojnog puta stekla je stručno zvanje konzervator restaurator iz dvije specijalnosti: polikromne drvene skulpture i arhivske knjižne građe te umjetnina na papiru. Redovito se usavršava sudjelovanjem na seminarima i radionicama iz struke. U fokusu djelovanja su joj aktivna i preventivna zaštita knjižnične građe i umjetnost knjige. U dosadašnjem radu vodila je dvadesetak projekata konzervacije-restauracije u Sveučilišnoj knjižnici u Splitu i bila članom radne skupine Ministarstva kulture RH za izradu nacionalnog plana Zaštite pisane baštine(2015.-2018.).

Milena MARTINOVIĆ rođena na Cetinju (Crna Gora). Kulturološki fakultet Odsjek konzervacija i restauracija završila je 1988. godine na Cetinju i dobila zvanje diplomirani konzervator i restaurator. Od 1988. do 1997. godine radila je u Centralnoj narodnoj biblioteci Đurđe Crnojević, na poslovima konzervatora papira pergamenta i kože, a od 1997. godine do danas, na istim poslovima radi u Narodnom

muzeju Crne Gore (Atelje za konzervaciju papira). Godine 1997. magistrirala na Fakultetu primenjenih umetnostii dizajna u Beogradu Tehnička zaštita pisanog kulturnog nasleđa u Crnoj Gori. Godine 2016. doktorirala je na Filozofskom fakultetu u Beogradu (Odsjek istorija) s temom Rukopisne knjige manastira ''Rođenja Presvete Bogorodice na Cetinju''. Objavljuje stručne i naučne radove u domaćim i međunarodnim časopisima iz oblasti zaštite stare i rijetke knjige. Sudjeluje na domaćim i međunarodnim konferencijama iz područja zaštite stare i rijetke knjige i egdotike.

Vesna (DRAGUTINOVIĆ) ŠUJICA rođena je Podgorici (Crna Gora). Kulturološki fakultet završila je na Cetinju i stekla zvanje diplomiranog konzervatora i restauratora. Na konzervaciji i restauraciji spomenika kulture radila je kao suradnik Zavoda za zaštitu spomenika kulture Srbije. Od 1996. godine radi u Univerzitetskoj biblioteci Svetozar Marković u Beogradu. Objavljuje stručne radove u domaćim i stranim časopisima iz područja bibliotekarstva, kulture, konzervacije i restauracije. Sudjeluje na stručnim i znanstvenim konferencijama u zemlji i inozemstvu. Autor je više izložbi, nosilac i autor više projekata vezanih za kulturna dobra biblioteke u kojoj je zaposlena.

Ruhulah HODŽIĆ, rođen 1985. godine u Sarajevu. Srednju grafičko-tehničku školu završava 2004. godine, nakon čega radi na poslovima knjigoveštva u nekoliko bosanskohercegovačkih tiskara. Daljnje obrazovanje nastavlja kao student prve generacije Interdisciplinarnog studija konzervacije i restauracije Univerziteta u Sarajevu, kojeg završava 2017. Godine. Trenutno je na Master studiju iz područja konzervacije i restauracije papira, pergamenata i radova na svili. Završava master rad na temu „Konzervatorsko-restauratorski zahvati na orijentalnom rukopisu iz 18. st- Ebussud Tefsiri“. Od 2013. godine uposlen je u Gazi Husrev-begovoj biblioteci, u Odjelu za konzervaciju i restauraciju. Od 2016. godine fokus svog stručnog angažmana stavlja na kreiranje, pripremu i realizaciju projekata, koji se tiču konzervacije i restauracije rukopisa. Koncem 2018. počinje raditi na kreiranju i pripremi prvog međunarodnog skupa o zaštiti pisanog naslijeđa, koja je i održana u rujnu 2019., pod nazivom ''Prva međunarodna konferencija o zaštiti pisanog naslijeđa''.

Tanja DUJAKOVIĆ rođena 1985. u Dubrovniku, gdje je 2013 završila diplomski studij konzervacije i restauracije na Sveučilištu u Dubrovniku. Od 2014. radi kao

asistentica za smjer konzervacije i restauracije papira na Odjelu za umjetnost i restauraciju Sveučilišta u Dubrovniku. Godine 2018. polaže stručni ispit za temeljno zvanje u konzervatorsko-restauratorskoj djelatnosti za užu specijalnost arhivska i knjižna građa, te umjetnine na papiru. Iste godine u suradnji sa Znanstvenom knjižnicom Dubrovnik sudjeluje na pokretanju projekta: Preventivna zaštita i restauratorsko-konzervatorski radovi na knjižnom fondu DKD; program zaštite, konzervacije i revitalizacije kulturnih dobara koji se odvija u sklopu terenske nastave za studente 3. godine preddiplomskog studija konzervacije i restauracije s ciljem provođenja in situ zaštite nad rijetkom i vrijednom građom. Sudjeluje u brojnim inozemnim i domaćim konferencijama, simpozijima i tečajevima. Radi na projektima konzervacije i restauracije umjetnina na papiru u sklopu pripreme za izložbene postave, te organizira edukativne radionice u području konzervatorskorestauratorske struke.

Vanja VUČKOVIĆ, viši konzervator-restaurator, rođena 1984. u Sarajevu. Srednju Umjetničku školu „Luka Sorkočević“ završila u Dubrovniku nakon čega završava Studij za umjetnost i restauraciju, smjer Papir. Zaposlena je u Hrvatskom restauratorskom zavodu od 2008. godine kao konzervator-restaurator. Postaje voditeljica Odsjeka za papir 2019. godine gdje radi i danas. Sudjeluje na brojnim skupovima iz područja konzervacije - restauracije papira.

Miloš JELENIĆ, viši konzervator. Master studije na Fakultetu primenjenih umetnosti u Beogradu završio je 2009. godine, kao prva generacija studenata na Odseku za konzervaciju i restauraciju umjetničkih dela na papiru. Zvanje konzervatora stječe 2011. godine u Narodnoj biblioteci Srbije, dok zvanje viši konzervator stječe 2019. godine u Narodnom muzeju u Beogradu. U proteklih deset godina surađivao je s mnogim muzejima i galerijama u cilju očuvanja umjetničkih djela na papiru, arhivske i bibliotekarske građe. Višegodišnji je suradnik: Narodnog muzeja u Beogradu, Muzeja grada Beograda, Centralnog instituta za konzervaciju, SANU, i dr. Kroz suradnju s galerijama Arte i Haos u Beogradu, konzervator je mnogih djela iz privatnih kolekcija. Sudjelovao je na mnogim tečajevima, a na pojedinim je bio u ulozi predavača i koordinatora. Stručno znanje je usavršavao i u inozemstvu na tečajevima: Konzervacija japanskog papira (Tokio, 2014), Upotreba lasera u konzervaciji kulturnih dobara (Rijeka, 2014) i Primena nauke u konzervaciji papira i fotografija (Peking, 2018). Član je ICOM–a i Društva konzervatora Srbije.

Sanja ŠETIĆ, rođena 1964. godine u Zadru gdje je završila osnovnu i srednju školu. Na Fakultetu kemijskog inženjerstva i tehnologije u Zagrebu diplomirala

preddiplomski studij. Od 2009. godine zaposlena u Državnom arhivu u Pazinu u Odjelu za zaštitu arhivskog gradiva, restauraciju i konzervaciju. Stručni ispit položila 2012. godine dok joj je više zvanje ''restaurator majstor specijalist'', dodijeljeno 2020. godine. Godine 2019. u Vjesniku Istarskog arhiva, svezak 26, objavila je izvorni znanstveni rad o istraživanju na arhivskom gradivu pod naslovom: „Statut grada Pule: kodeks iz 1500. godine i njegove minijature“.

Suzana NJEGAČ trenutno radi kao konzervatorsko-restauratorska savjetnica u Središnjem laboratoriju u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu. Diplomirala je kemiju, inženjerski smjer, na Prirodoslovno matematičkom fakultetu u Zagrebu.Od 1999. godine zaposlena je u Odjelu zaštite i pohrane knjižnične građe u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu, gdje je u razdoblju od 2004. do 2008. obavljala dužnost voditeljice Odsjeka za restauraciju i mikrografiju. Njen glavni interes su procjena stanja, uvjeta čuvanja i pohrane fonda te uvođenje novih konzervatorskorestauratorskih postupaka u svrhu očuvanja predmeta baštine. Preventivnom zaštitom i očuvanjem knjižnične građe bavi se od 2001. godine. Među značajnijim konzervatorsko-restauratorskim radovima vodila je poslove preventivne zaštite cjelokupnog fonda knjižnice i arhiva Franjevačkog samostana sv. Frane u Šibeniku, sv. Frane u Cresu i Župnog dvora na Lopudu. Od 2015. godine zaposlenica je Hrvatskog državnog arhiva u Zagrebu. U novije vrijeme bavi se povijesnim značajkama i porijeklom papira – dokumentiranjem i istraživanjem vodenih znakova u papiru. Suzana GRUBEŠIĆ u Hrvatskom državnom arhivu radi od 1997. godine, u prvo vrijeme kao jedini zaposleni informatičar na poslovima održavanja i unapređenja računalne i programske podrške, a zatim i na poslovima dizajniranja i održavanja web stranice arhiva. Po osnivanju Odsjeka za informatičku podršku, kao voditeljici odsjeka djelokrug poslova kojima se bavi proširen je na aktivno sudjelovanje u razvoju i održavanju aplikacija i baza podataka, skrb za sigurnost i unapređenje informacijskog sustava u Arhivu. Od 2009. kao savjetnik za informatiku obavlja i poslove analize korisničkih potreba za informatizacijom poslovnih procesa a potom i poslove samostalnog razvoja jednostavnijih programskih rješenja i programa s ciljem izrade složenijih aplikacija. Osim jednostavnijih programskih rješenja kao član nekoliko radnih skupina i koordinator sudjeluje u projektima uvođenja integralnog arhivskog informacijskog sustava i digitalnog repozitorija u HDA. Od prosinca 2014. radi kao pročelnica Odjela za informatičke tehnologije na složenijim poslovima održavanja, planiranja i unapređenja programske podrške i informatizaciji poslovnih procesa u Arhivu.

Martina BAGATIN, diplomirala 2001. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Firenci, smjer slikarstvo. Od 2003. godine zaposlena u Središnjem laboratoriju za konzervaciju i restauraciju, Hrvatskog državnog arhiva u Zagrebu. Radi na poslovima višeg konzervatora – restauratora (na fotografijama, crtežima i iluminacijama u knjigama i rukopisima; pergameni, grafikama, nacrtima i kartama). Sudjelovala na brojnim savjetovanjima, radionicama i kongresima, kao sudionik i predavač, a od 2008. godine aktivno se stručno usavršava kao konzervatorrestaurator fotografija. S obzirom na to da Hrvatski državni arhiv u svojoj zbirci ima više od 1.300 000 fotografija, te potrebe za daljnjim stručnim usavršavanjem, 2014. boravi u Northeast Document Conservation Center-Andover (MA) SAD, na dvomjesečnom stažu konzerviranja i restauriranja fotografija kako bi tako usavršila vještine konzerviranja i restauriranja fotografija, čime se u Hrvatskoj bavi vrlo malo stručnjaka. Zahvaljujući dosad stečenim znanjima aktivno sudjeluje u edukaciji drugih stručnjaka na području zaštite fotografskih tehnika, kao značajnoj sastavnici hrvatske kulturne baštine.

Mirjana MIMICA TKALČEC rođena je 1976. u Zadru, gdje je završila osnovnu i srednju Kemijsku gimnaziju. Diplomirala je 2001. na Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije Sveučilišta u Zagrebu, a 2019. godine doktorirala je na Fakultetu kemijskog inženjerstva i tehnologije temom: Studij utjecaja hidrolitičkog, toplinskog i UV starenja na svojstva papira za restauriranje. Od 2001. godine zaposlena je u Hrvatskom državnom arhivu, u Središnjem laboratoriju za konzervaciju i restauraciju na mjestu konzervatora-restauratora, a u lipnju 2016. godine stječe zvanje višeg konzervatora-restauratora dodijeljeno od Ministarstva kulture. Od lipnja 2016. obavlja načelničke poslove u Odsjeku za konzervaciju i restauraciju. Objavila je znanstveni rad pod naslovom: Influence of adhesive layer on the stability of kozo paper zastupljen u časopisu citiranom u CC-u. Sudjelovala brojnim domaćim i međunarodnim stručnim skupovima i savjetovanjima, na kojim je držala usmena izlaganja. Sudjeluje u provođenju edukacije studenata i stručnog osposobljavanja djelatnika arhiva.

Blanka AVGUŠTIN FLORJANOVIČ has been working as conservation-restoration councillor at the Center for book andpaper conservation in the Archives of the Republic of Slovenia since 1987. In 2011 she obtained master degree from Minimum intervention in treatment of Books in The Academy of Fine Arts and Design of the University Ljubljana. Blanka Avguštin Florjanovič trained in bookbinding and book conservation with Christopher Clarkson since 1997. From 2003 she lead several courses to conservators-restorators from Slovenia and Croatia.

Lucija PLANINC has been the head of the Conservation Depatrment in the Archives of the Republic of Slovenia since 2019. She graduated in the subject Pedagogy of Fine Arts from the Faculty of Education at the University of Ljubljana in 1993. That same year she was employed as conservator-restorer at the Book and Paper Conservation Centre of the Archives of the Republic of Slovenia. Her field of expertize is primarily conservation and restoration of fine arts and photographs, but she is also actively involved in conservation and restoration of other archival records kept by Slovenian archives, museums, galleries, libraries and private owners. Between 2008 and 2015 she attended six summer educational courses in conservation and restoration of photographs under the mentorship of Getty Conservation Institute from Los Angeles. By organizing subject related workshops, she shared her newly acquired knowledge and skills with her co-workers as well as with other professionals in her line of work.

Jedert VODOPIVEC TOMAŽIČ, head of the Book and Paper Conservation Department at the Archives of the Republic of Slovenia, obtained her BSc and MSc degree in Chemistry Science and PhD degree in Conservation Science at the University of Ljubljana. Since 1990 lecturer of preservation and conservation of written heritage at the University of Ljubljana. Author of national and international papers, organiser of conferences, seminars and workshops on conservation of cultural heritage on paper and parchment and collaborating in research projects dealing with conservation of books and paper. Since October 2019 retired.

Jasna MALEŠIČ began to work at the National and University Library of Slovenia in 2001 as a researcher in the field of conservation science. She obtained her PhD from the University of Ljubljana, Faculty for Chemistry and Chemical Engineering in 2005. From 2005 until 2017, she was the head of Conservation and Preservation Department of the Library. In 2011 and 2012, she performed a complementary work at the PoliMat Centre for Excellence. In 2017, she has joined the Research department of the Library. She was responsible person for preservation of library materials in the Library from 2004 until 2020. She is the author of several publications on the subject of preservation/conservation of library materials.

Zorica JAKOVLESKA SPIROVSKA, Conservator adviser holds a degree in biological engineering from the Faculty of Natural Science, Skopje Biology Institute. She received her M.A. in 2009. After graduation from the institute, she worked as a

research associate in the center for Genetic Engineering and Biotechnology at the Macedonian Academy of Arts and Sciences until 1997, when she started working at the National and University Library (NUL) of Macedonia as a conservator in its Laboratory for Conservation and Restoration. Since 2005, she has been the head of a department and from 2015 Head of the sector Library Funds and services, protection and digitization. In 2012 she was promoted to senior conservator and from 2021 conservation advisor. Behind her history stand a number of publications, presentations on international conferences and participation and coordination of national and international projects related to the protection of cultural heritage. Irena NAUMOVSKA, Conservator Technician Irena has high school degree as a chemical technician received in 1988 at Chemical School Centre "Maria Curie Sklodowska" in Skopje. Since 1996, she is working at the National and University Library "St. Clementof Ohrid" in Skopje. Until1999, she was part of the Microfilm lab and after that she was transferred to the Conservation and Restoration laboratory. She currently works as a Conservator technician of paper, parchment and leather library materials. She attended workshops for restoration of paper materials and was involved in several projects related to cultural heritage. Aneta ATANASOVSKI, Еexternal Professional Associate. Aneta has a Bachelor Degree in Archaeology and History of Art, received in 2006 at the University St Cyril and Methodius, Faculty of Philosophy in Skopje. Since 2011, she has been working as an external professional associate in the Conservation and Restoration Laboratory at the National Library “St. Clement of Ohrid” - Skopje in field of conservation of library materials. Her interests are addressed to the historical value and other peculiarities of the cultural heritage, as well as research the new innovative or improved methods of conservation on Rare Books and Manuscripts. She participated in several projects related to protection of library materials.

Paola FAGNOLA started training at a young age as bookbinder at the Centro del Bel Libro (Ascona, Switerzald) and then graduated as Book and Paper Conservator at SAF-ICRCPAL (Rome, Italy). As a design bookbinder, she won at 21-years-old the Prix Gourmand de la reliure at the Biennale Mondiale de la Reliured’Art (St. Rémylés-chevreuses, France) and more recently the 1st Prize in the bookbinding category at the Pieces for Peace competition in 2014 (Ypres, Belgium). She is currently working in private practice as a Book Conservator and Bookbinder in the family-owned studio in Turin, Italy. She is also teaching/tutoring various programs about bookbinding, box making or book conservation for design and conservation schools all over Italy, including SAF-ICPAL (Rome, Italy) and University of Turin - CCR VenariaReale (Turin, Italy).

Edith GREUTER is a book and paper conservator working at Heritage Leiden in Leiden, The Netherlands since 2009. She graduated in 1999 from the Reinwardt Academy in Museology-collection management, with a focus on the conservation of books and paper objects. After graduating she continued her conservation education in the evenings, while working in a museum and later in a private paper conservation studio. Since 2006 she is working as a book and paper conservator. She finds it a challenge to keep a balance between setting up conservation projects, training interns, advising colleagues and bench work at the same time. Alexandra NEDERLOF is a book and paper conservator. After completing a bachelor in Art History, she completed her university degree in conservation and restoration of cultural heritage at the University of Amsterdam in 2013. Since then she has worked at the Rijksmuseum in Amsterdam, the National Library of the Netherlands and as a freelance paper conservator. Currently she is working at the National Archives of the Netherlands. Rita UDINA is paper and book conservator based in Barcelona (Spain) at her private conservation lab, where she works for Archives, Museums, Libraries and private collectors since 1999. Such variety of customers has led to a diverse focus of interest as well. She enjoys very much books structure issues, but also architectural plans, oversized drawings and any new challenge shall be included as new point of interest. She occasionally collaborates with other private conservator studios in other countries (India: AvulaParthasarathy, France: Silvia Brunetti; USA: Amparo Escolano; Italy: Antonio Rava). She organizes international conservation courses at her studio as well as in other countries and with other institutions (Restauratoren Nederland, Institut National du Patrimoine, Paris; Atelier pour le Papier, Switzerland; Universidad de Granada, Spain…). The topics covered are diverse: inpainting and loss compensation on paper conservation, housing and framing photographs, book conservation, introduction to paper conservation and others related to book and paper conservation. She enjoys sharing conservation issues in lectures, papers, and on social media, particularly with her blog (https://ritaudina.com) which has followers from all over the world.

Gabriela ALEKSIĆ, diplomirala je na Grafičkom fakultetu u Zagrebu 2011. Zaposlena je na poslovima zaštite pisane građe u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu te je koordinatorica procesa Opremanje i uvez građe. Stručno djeluje i kao predavačica Centra za stalno stručno usavršavanje knjižničara. Pored navedenog, posjeduje široko radno iskustvo kao nastavnica knjigoveštva u školi za djecu s većim teškoćama u razvoju i kao procesna tehnologinja u privatnoj tvornici ambalaže.

Tomislav CIGULA je 2006. godine završio dodiplomski studij na Grafičkom fakultetu, a 2011. godine stekao akademski stupanj doktora znanosti. Godine 2017. izabran je u znanstveno nastavno zvanje docenta na Katedri za grafičke materijale i tiskovne forme na Grafičkom fakultetu, gdje je trenutno voditelj Katedre. Sudjelovao je u provedbi nekoliko nacionalnih i međunarodnih istraživač projekata te je trenutno voditelj znanstvenog projekta financiranog od Hrvatske zaklade za znanost, Razvoj modela za povećanje efikasnosti i funkcionalnosti grafičke ambalaže. Također djeluje stručno kroz suradnju s tvrtkama iz područja grafičkih komunikacija, a 2019. godine je potvrđen za stručnog savjetnika Europske banke za obnovu i razvoj. Pored znanstvenog, nastavnog i stručnog rada, djeluje u fakultetskim tijelima te sindikalnoj podružnici Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja. Sudjeluje u radu civilnog društva kao dobrovoljni vatrogasac te član udruge za promicanje vinogradarstva i vinarstva.

Slavica JANAĆKOVIĆ, rođena 1975. godine u Čačku, Republika Srbija. Diplomirala je na Biološkom fakultetu, Univerziteta u Beogradu 2003. godine. Od 2009. radi u Narodnoj biblioteci Srbije u Beogradu a od 2012. zaposlena je u Odeljenju za zaštitu, konzervaciju i restauraciju. Od 2013. godine je u zvanju konzervator, a od 2019. viši konzervator. Radi na poslovima konzervacije i restauracije najoštećenijih pokretnih kulturnih dobarana papiru i pergamentu (rukopisne i stare štampane knjige, fotografije, mape, arhivskagrađa, umetnička dela na papiru), zatim u procesu sterilizacije biološki kontaminiranog materijala i otkrivanju i praćenju stupnja mikrobiološke oštećenosti građe i dr. Autor je programa stalnog stručnog usavršavanja u bibliotekarsko-informatičkoj djelatnosti. Također je autor više radova iz područja zaštite kulturnih dobara. Sudjelovala je u pripremi i konzervaciji građe za više značajnih izložbi i u radu više stručnih radionica iz područja konzervacije. Kontinuirano sudjeluje i u vođenju obrazovno edukativnih radionica za djecu predškolskog i školskog uzrasta.

Aušra ČIULADIENĖ Education: 2006 – 2010 Bachelors degree in chemistry, Conservation and Restoration Chemistry at VilniusUniversity.2010 – 2012 Master;s degree in chemistry, Chemistry at Vilnius University.2017 – now Ph.D. Studies, Chemistry at Vilnius University. Employer: 2011 – now The Wroblewski Library of the Lithuanian Academy of Sciences, Documents conservation and restoration department – restorer, chemist-technologist. Areas of interest: Pigment, book and paper conservation, wax seals, iron-gall ink.Internships and training:Identification of Pigments, 2019, London.

International Course on Conservation of Japanese Paper, 2016, Tokyo. Non-adhesive spacious bookbinding 2014, Vilnius. Publications: Čiuladienė, Aušra, &amp; Kareiva, Aivaras. (2021). Application of red paint data library for the characterization of the manuscript from Grand Duchy of Lithuania. Microchemical Journal,164(105961), 1–7. https://doi.org/10.1016/j.microc.2021.105961 Čiuladienė, Aušra, Beganskienė, Aldona, Senvaitienė, Jūratė, &amp; Kareiva, Aivaras. (2021). Study of the red iron paints for rubrics and miniatures: accelerated aging and analytical data. Materials:Science, 27(1), 77–83. https://doi.org/10.5755/j02.ms.25190

Organizacijski odbor:

Jelena Bogdanović Paula Raguž Marijana Krilanović Ivona Macan Tina Di Reda Damjan Polić Robert Kralj

Programski odbor:

Ivona Macan Tina Di Reda Damjan Polić

Znanstveni odbor:

Marica Šapro Ficović Andreja Dragojević Sanja Serhatlić Iva Gobić Vitolovič

Moderatori:

Ivona Macan Marinka Ulaga Ana Pendo Matija Nenadić Josipa Vragolov Paula Raguž Marica Šapro Ficović Damjan Polić Tina Di Reda