Vanjsko politički odnosi Turske i Bosne i Hercegovine final by ISSU PROFILE

SADRŽAJ UVOD 7 I EVOLUCIJA TOTALNE DIPLOMATIJE OD SREDINE 20. DO POČETKA 21. STOLJEĆA

Uvod.......................................................................................................................... 11 Promjena paradigme................................................................................................... 13 Novo lice totalne diplomatije....................................................................................... 16 Rezime....................................................................................................................... 21 II DIPLOMATSKI ODNOSI 25 Rebublika Turska – diplomatske aktivnosti 1992-2010.................................................. 25 Rezime....................................................................................................................... 52 III EKONOMSKA DIPLOMATIJA 57 Uvod.......................................................................................................................... 57 Bosna i Hercegovina – ekonomska i socijalna slika 1995-2010. ..................................... 58 Počeci privredne saradnje........................................................................................... 60 Počeci obnove............................................................................................................ 62 Nespremnost bosansko – hercegovačke privrede.......................................................... 70 Uaganja u Bosnu i Hercegovinu.................................................................................... 82 Rezime....................................................................................................................... 83

IV KULTURNA DIPLOMATIJA 89 Uvod.......................................................................................................................... 89 Prvi kontakti.............................................................................................................. 90 Obrazovanje............................................................................................................... 91 Probijanje informativne blokade.................................................................................. 94 Obnova arhitektonskog naslijeđa................................................................................. 95 Kulturna promocija Bosne i Hercegovine...................................................................... 101 Saradnja gradova........................................................................................................ 104 1.Turska kultura u Bosni i Hercegovini / Bosansko-hercegovačka kultura u Turskoj... 107 Aktivnosti turskog kulturnog centra............................................................................. 110 Izložbene aktivnosti.................................................................................................... 111 Turski kulturni centar u Tuzli....................................................................................... 113 Kulturna razmjena...................................................................................................... 114 Ostali vidovi kulturne saradnje.................................................................................... 114 Rezime....................................................................................................................... 115 V TURSKA VOJNA DIPLOMATIJA

119

Uvod.......................................................................................................................... 119 Klasična vojna diplomatija ......................................................................................... 119 1.Vojna inicijativa................................................................................................. 120 2.Oružje i armija BiH............................................................................................. 125 3.Humanitarna Pomoć........................................................................................... 126 4.Turska vojska u UN snagama.............................................................................. 127 5.Međunarodni angažman Turske........................................................................... 129 6.Međunarodna afirmacija Armije BiH..................................................................... 131 7.Naoružavanje i obuka Armije BiH......................................................................... 133 Nevojne aktivnosti turskog bataljona SFOR-a................................................................ 138 1.Civilni poslovi.................................................................................................... 138 2.Saradnja univerziteta......................................................................................... 145 Rezime....................................................................................................................... 148 Zaključak razmatranja................................................................................................. 149 LITERATURA 156

UVOD

UVOD Totalna diplomatija (Total Diplomacy) se kao pojam ili sintagma javlja dosta kasno, sredinom prošlog stoljeća. Ustvari, taj se pojam javlja nekako paralelno sa pojmom „Summit Diplomacy“1 čiji je koncept uveo Winston Churchil na iskustvima diplomatije prije i tokom Drugog svjetskog rata. Za razliku od stare diplomatije („Old Diplomacy“) nova diplomatija zahtijeva i nova zaduženja diplomata. Hladni rat koji je na neki način iznjedrio totalnu diplomatiju zahtijevao je mnogo više različitih aktivnosti u odnosima među zemljama i grupama zemalja (regionalnim organizacijama) nego klasične diplomatske aktivnosti. Prema opštoj definiciji, diplomatija je u užem smislu vođenje vanjske politike države putem službenih odnosa s drugim državama, a u širem smislu usklađivanje interesa država postizanjem sporazuma i sklapanjem ugovora.2 Historijski gledano, najvažnije i najstarije aktivnosti diplomatije se tiču uspostave političke saradnje među državama i sprječavanja rata. Osim toga, tu još spada i održavanje ekonomskih, kulturnih, naučnih, vojnih i drugih odnosa. Savremena diplomatija bavi se i problemima zaštite ljudskih prava, zaštite okoliša, sudjeluje u borbi protiv terorizma i organiziranog kriminala, razvoja ekonomije, infrastrukture jačanja institucija, vladavine prava. Totalna diplomatija je niz diplomatskih aktivnosti koje su dovele do okončanja hladnog rata, a onda u eri globalizacije kao neminovnost kros-kulturnih odnosa kao dijela ekonomskih odnosa. Jedno od izrazitih obilježja razvoja države tokom XIX i XX vijeka bilo je stabilno proširenje funkcija koje su se pripisivale vladama. Čak i u onim 1

„ Ukupni proces kojim države imaju političke odnose jedne s drugima. Mašinerija diplomatije uključuje stvaranja javnih politika vanjskih poslova (State Department u Sjedinjenim Državama) i diplomatskih predstavništava u inozemstvu (vanjskih diplomatskih predstavništava). Diplomatija može biti provedena putem otvorenih ili konferencijskih pregovora, ili u tajnosti. Povremeno su diplomatije poduzete od strane šefova država, proces koji se naziva 'summit' diplomatije. " Plano, J. and Greenberg, M, 1989: The American Political Dictionary, eighth edition (NY: Holt, Rinehart, Winston), str. 481.

Smith, E. and Zurcher, A., 1968,:Dictionary of American Politics, second edition, NY: Harper and Row, str. 116..

VANJSKO-POLITIČKI ODNOSI TURSKE I BOSNE I HERCEGOVINE

društvima koja su se držala oporno najviše doktrine slobodne trgovine, od vlada se očekivalo da igraju sve aktivniju ulogu u upravljanju nacionalnim ekonomijama. Ovaj proces je možda samo logična posljedica industrijalizacije i urbanizacije većeg dijela svijeta. Ipak, to je također ohrabreno i pojednostavljeno ratom. Dva svjetska rata sudjeluju u glavnim ratobornim mobilizacijama, ne samo svoje ljudske snage, već i svojih ekonomskih i finansijskih resursa. Savezničke vlade ulaze u odnose jedni s drugima, sa neutralnim vladama, i na kraju sa bivšim neprijateljskim vladama, kako bi se bavili pitanjima ekonomske pomoći i zadržavanja.3 Globalizacija koja je uslijedila sa razvojem komunikacija zahtijeva od diplomatije vrlo široka znanja o zemljama i nacijama, a sve veća međuzavisnost zemalja u globaliziranoj ekonomiji od diplomata zahtijeva da budu svestrani. U 21. stoljeću totalna diplomatija će postati dio aktivnosti vrlo širokog dijela društva, od državnih organizacija, ekonomskih subjekata, kulturnih organizacija do nevladinih organizacija. Koliko široko će totalna diplomatija zahvatiti međunarodne odnose najbolje pokazuje izjava Chester B. Bowlesa: „We are coming to realise that foreign operations in today´s world call for a total diplomacy... American ambassadors can no longer be content with wining and dining, reporting and analysing and continuosly predicting.“4 O tome također svjedoči i poziv koji je indonezijski ambasador u Australiji Nj. E. Hamzah Thayeb uputio indonezijskim studentima u toj zemlji, u kojem im poručuje da oni nisu tamo samo da bi studirali već i da budu “aktivan dio u totalnoj diplomatiji sa ciljem jačanja indonezijsko-australijskih odnosa“.5 U tako širokom spektru odnosa među zemljama vide se i odnosi Republike Turske prema Bosni i Hercegovini.

Hamilton, K. and Langhorne, R., 2000: The Practice of Diplomacy: Its Evolution, Theory, and Administration. Routledge, New York, NY, str. 9

Ibid.

Indonesia- Japan/TIES, Indonesia, Japan enters 2008 with heart-to-heart diplomacy dostupno na : http://www. aseanaffairs.com/page/indonesia-%20japan/ties%20indonesia,%20japan%20enters%202008%20with%20heartto-heart%20diplomacy

EVOLUCIJA TOTALNE DIPLOMATIJE OD SREDINE 20. DO POČETKA 21. STOLJEĆA

EVOLUCIJA TOTALNE DIPLOMATIJE OD SREDINE 20. DO POČETKA 21. STOLJEĆA Uvod Sa završetkom „hladnog rata“ završilo se i jedno poglavlje u diplomatiji. Kako slikovito spominje Hamid Ansari u prikazu knjige Kishan S. Rana: The 21st Century Ambassador: Plenipotentiary to Chief Executive (Oxford University Press, New Delhi, 2005.)6, staromodni ambasador treba u 21. stoljeću biti zamijenjen sistem inžinjerom. Diplomatija snage u novom dobu je potpuno izgubila smisao i, već od sredine 20. stoljeća, taktika i strategija diplomatije zahtijevaju širinu u akcijama i brojna znanja samih diplomata. Pojam Nova diplomatija (što je još jedan izraz „totalne diplomatije“) međunarodnih odnosa u kojima građani imaju sve značajniju ulogu. Pod starom diplomatijom, globalno vođenje politike bilo je u strožem djelokrugu vlade. Nova diplomatija počinje se promatrati u 1990. usred ublažavanja napetosti na tragu „hladnog rata“ i modernije komunikacije među aktivistima u nadolazećoj dobi interneta. Nova diplomacija se koristi za rješavanje mnogih pitanja, kao što su ljudska prava (npr. kampanju do kraja južnoafričkog aparthejda i kampanju Save Darfur), humanitarnu pomoć, radnička prava, pitanja okoliša i fer trgovinu.Carne Ross, koji je podnio ostavku iz britanskog Ministarstva vanjskih poslova nakon što je njegova zemlja sudjelovala u invaziji na Irak 2003, pisao je o ovom fenomenu u svojoj knjizi, Nezavisni Diplomat.7 U martu 2008, Académie Internationale diplomatique i International Herald Tribune je stvorio Forum za New diplomacy koji sadrži vodeće aktere 6

Ansari, H. 2005: Changing diplomacy. Frontline, vol. 22, No. 23, Nov. 5-18, 2005. Dostupno na: http://www. flonnet.com/fl2223/stories/ 20051118001407500. htm (Dostup: 25. 12. 2008.)

Pachios, Harold C., 2007, Nova diplomacija, Primjedbe na Wellesley College, str. 78

VANJSKO-POLITIČKI ODNOSI TURSKE I BOSNE I HERCEGOVINE

u politici, biznisu i civilnom društvu koji u razgovoru s visokim urednicima i kolumnistima u International Herald Tribune i The New York Times raspravljaju o nastajanju i dinamici u globalnim odnosima. Forum pruža stalnu priliku za upoznavanje “nove diplomatije” s posebnim naglaskom na inovativnim pristupima izazivanju promjena u međunarodnim odnosima8. Barston je definisao totalnu diplomatiju kao :“diversifikaciju diplomatskim metodama kojim se obilježava “prijelazno razdoblje” u kojem se međunarodna zajednica prilagođava na brojne domaće i internacionalne složenosti. Diplomatska inovativnost je sigurno stvar prilagođavanja na kvalitetu i povećavanje broja aktera na međunarodnoj sceni, na stanje komunikacijskih medija i širinu predmeta pregovora. No, također se može s pravom vjerovati da preklapanja metoda i njihova komplementarnost, ponekad njihova konkurentnost, je zapravo strukturno obilježje “nove diplomatije” odnosno totalne diplomatije.9 Posljednjih godina se pokazuje da čitav niz drugih disciplina, i stručnih i naučnih, mora biti uključen u diplomatske aktivnosti. Učinkovitost diplomatije je efektivna ako su zastupljene sve grane diplomatije (klasična, vojna, ekonomska, kulturna, multilateralna) pa je „totalna diplomatija“ postala na neki način sinonim za savremenu diplomatiju. Problem totalne diplomatije u odnosima među zemljama nije bio predmet posebnih istraživanja. Moram napomenuti da je totalna diplomatija više prisutna u praksi nego u teoriji. Problem totalne diplomatije je u teoriji uziman kao način diplomatskih aktivnosti koje su dovele do okončanja hladnog rata, a onda u eri globalizacije kao neminovnost kros-kulturnih odnosa kao dijela ekonomskih odnosa. Međutim, u posljednje vrijeme on postaje načelo diplomatskih odnosa između susjednih zemalja. Ovaj istraživački rad ima za cilj da sumira neka osnovna saznanja o totalnoj diplomatiji, njenom nastanku, razvoju, dosezima i budućnosti. U ovom radu oslonila sam se na nekoliko rijetkih knjiga koje, između ostalih tema u diplomatiji, tretiraju i totalnu diplomatiju (D. L. Lykins, From

Moomaw, William R. 2007, Nova diplomacija, Tufts University, str. 38.

Barston, Ronald P, 1988-1997: Modern diplomacy, 2.ed., London:Longman, str. 23.

EVOLUCIJA TOTALNE DIPLOMATIJE OD SREDINE 20. DO POČETKA 21. STOLJEĆA

total war to total diplomacy, K. Hamilton & R. Langhorne, The practice of diplomacy, K.S. Rana, The 21st century ambassador) u dijelu definisanja pojmova, historije nastanka i glavnih aktera totalne diplomatije, naučnim i stručnim radovima koji tretiraju praksu totalne diplomatije, te sekundarnim izvorima dostupnim na internet stranicama.

Promjena paradigme Prvi svjetski rat, odnosno nemogućnost da se diplomatskim putem riješe problemi koji nisu ni bili tako značajan razlog (“Balkanska kriza”) za jedan tako sveobuhvatan i uništavajući rat, značio je i definitivni kraj “stare diplomatije”. To najbolje oslikava Kissinger kad govori o diplomatiji uoči 1914. godine: “Državnici iz svih vodećih zemalja učestvovali su u stvaranju diplomatske paklene mašine koja je svaku narednu krizu činila sve težom za rješavanje. Vojni vrhovi svih vodećih zemalja u ogromnoj mjeri su uvećavali opasnost time što su razrađivali nove strateške planove koji su skraćivali vrijeme potrebno za donošenje odluka. Budući da su vojni planovi zavisili od brzine, a da je diplomatska mašinerija funkcionisala svojim tradicionalnim, ležernim tempom, izlaženje iz krize pod žestokim pritiskom vremena postalo je nemoguće.10”, i dalje “Diplomate na objema stranama ostale su nijeme, uglavnom zato što nisu shvatale političke inplikacije vlastitih tempiranih bombi, kao i zato što .... nisu usuđivale da se suprotstave svojim vojnim krugovima11.” Nju je zamijenila “nova diplomatija” kojoj je odlika dostupnost javnosti i kontrola te internacionalna organizacija – Društvo naroda. Ono što je međutim u osnovi karakterisalo način vođenja diplomatije bilo je personalizam glavnih diplomatskih aktera. Ulaskom Sjedinjenih Američkih Država u Drugi svjetski rat, na svjetsku diplomatsku pozornicu stupa i poseban američki diplomatski stil koji je za razliku od evropskog bio otvoreniji, prožet ideologijom i zasnovan na pravnim principima. Problemi povezani sa obnovom Evrope nude Drugom svjetskom ratu sklonost da potvrdi lekciju inter-ratnih godina da ne postoji jasna razlika koja bi mogla biti između međunarodne ekonomije. Sve veći broj industrijskih, društvenih i tehnoloških pitanja se percepiraju 10

Kisindžer, H., 1999: Diplomatija 1. Verzalpress, Beograd, str.387

Kisindžer, H., 1999: Diplomatija 2. Verzalpress, Beograd, str. 397-780

VANJSKO-POLITIČKI ODNOSI TURSKE I BOSNE I HERCEGOVINE

i poprimaju međunarodne, a time i diplomatske, dimenzije. Početak Hladnog rata imao je učinak unazaditi Clausewitzevu proslavljenu maksimu. Diplomatija je ostala usko vezana za velike strategije i često se činilo kao da nije ništa više nego produžetak rata drugim sredstvima. I kao ratovanja u 20 vijeku, diplomatija je postala totalna u svojoj ciljevima i temama. Kako se sadržaj i značaj diplomatije širio, tako se je njen kontekst brzo transformisao. Pad Francuske, poraz Osovine, pad Britanije i pojava 1945. Sovjetskog Saveza i Sjedinjenih Američkih Država, kao dvije pobjedničke supersile, završilo je uništavanje starog evropskog državnog sistema. Do 1945. kad je aktivirana prva atomska bomba, nova i globalna bipolarna ravnoteža terora bila je na dobrom putu da zamjeni bivšu kontinentalnu ravnotežu moći. Proces dekolonizacije, koji se nastavio tokom slijedećih decenija, sve bržim tempom u 1960im, a unutar 30 godina od završetka Drugog svjetskog rata broj suveretnih država gotovo se utrostručio. Rođenje ovog Trećeg svijeta također je praćeno pojavom aktivističkog i ksenofobnog nacionalizma, koji je poput boljševizma prethodne generacije, izazvao kulturne i ekonomske vrijednosti Zapada i metode i običaje svoje diplomatije12. U literaturi se teško može naći podatak kad je prvi put upotrebljen izraz “samit diplomatija” (Summit Diplomacy) koji se vezuje uz Winstona Churchila. Često se on poistovjećuje sa pojmom totalne diplomatije. Vjerovatno je nastao na osnovu Churchilovih ideja o zajedničkom suprotstavljanju Staljinu već kad se vidjelo da će Njemačka izgubiti u Drugom svjetskom ratu. Za Čerčila je strategija rata bila neodvojiva od spoljnje politike (diplomatije). Za Amerikance rat vode vojnici, a diplomate nastupaju kad se rat završi. Totalna diplomatija (Total Diplomacy) se kao pojam ili sintagma javlja dosta kasno, sredinom prošlog stoljeća. Hladni rat, koji je na neki način iznjedrio totalnu diplomatiju, zahtijevao je mnogo više različitih aktivnosti u odnosima među zemljama i grupama zemalja (regionalnim organizacijama) nego klasične diplomatske aktivnosti13. Najvažnije i najstarije

Hamilton, Kate and Langhorne Richard, p. 87.

Megasthenes, The Other Side of Diplomacy. Dostupno na: http://archive.thedailystar.net (Dostup: 21. 12. 2008.).

EVOLUCIJA TOTALNE DIPLOMATIJE OD SREDINE 20. DO POČETKA 21. STOLJEĆA

aktivnosti diplomatije se tiču uspostave političke saradnje među državama i sprječavanja rata. Najvažnije i najstarije aktivnosti diplomatije se tiču uspostave političke saradnje među državama i sprječavanja rata. Osim toga, tu još spadaju i održavanje ekonomskih, kulturnih, naučnih, vojnih i drugih odnosa. Totalna diplomatija je u stvari bila nastavak Hladnog rata započetog praktično dok se Drugi svjetski rat nije ni bio završio. Odnosi SAD-a i Sovjetskog Saveza su bili vrlo zategnuti i tehnike zastrašivanja (Trumanovo spominjanje atomske bombe na Postdamskoj konferenciji 1945) ili obuzdavanja (ili ulagivanja kako je to tvrdio George F. Kennan) nisu davali zadovoljavajući rezultat. Mjesta za dogovore u odnosima ove dvije zemlje nije bilo. Tako u Timeu državni sekretar Dean Acheson izjavljuje da se SAD u Hladnom ratu moraju boriti totalnom diplomatijom koja se po žrtvi američkih ljudi može mjeriti sa totalnim ratom.14 Na drugoj strani totalna diplomatija je praktično značila dugu borbu ne za ravnotežu snaga, nego za preobrazbu sovjetskog društva svim sredstvima i njegovo urušavanje iznutra, što se pola stoljeća kasnije i dogodilo. Važno sredstvo takve totalne diplomatije bilo je i razvijanje kulturne diplomatije putem obrazovne razmjene15. Vlada SAD je stvorila potpuno nove kulturne politike političkom retorikom, zakonodavstvom i finansijskom podrškom. Tu su posebnu ulogu odigrale privatne institucije koje su prije Drugog svjetskog rata razvile i praktično dominirale kulturnom interakcijom SAD sa drugim državama16. Ali sada sa značajnom finansijskom pomoći države. Profesionalne organizacije i univerziteti su postali ključni faktori programa razmjene. (Ovdje svakako treba pomenuti kasniju sličnu aktivnost koju su SAD razvijale prema Kini, poznatu kao “ping pong diplomatija” – gostovanja sportista, koja je bila prethodnica kasnijeg dolaska predsjednika Nixona u prvu državnu posjetu Kini.) 14

1949: Acheson Seeks a New Man Who Can Run a Crystal Ball; With Kennan Hoping for Year Off, U.S. Needs Expert Evaluator of Stalin's Expression, THE NEW YORK TIMES, December 13, 1949, Page 20

DeMooij, M., Cross-cultural communication in a globalised world. Dostupno na: http://www.fco.gov.uk/en/ about-the-fco/publications/publications/pd-publication/cross-cultural (Dostup:29.12.2008.)

Liping, B., 1999: Educational Exchange and Cultural Diplomacy in the Cold War. Journal of American Studies, 33: str. 393-394

VANJSKO-POLITIČKI ODNOSI TURSKE I BOSNE I HERCEGOVINE

Osim što je totalna diplomatija uvela brojne promjene u organizaciju i djelovanje ministarstva vanjskih poslova SAD, mnogi učesnici političkog života (a to je vrlo rano uočeno, i to se mora posebno naglasiti, samo u Sjedinjenim Američkim Državama), su uvidjeli da diplomatija ne može biti prepuštena samo diplomatama. Tako je npr. senator Hubert H. Humprey izjavio, ocjenjujući ulogu američkog Senata, da se njegova uloga širi u oblikovanju vanjske politike bez obzira što je vođenje vanjskih poslova ustavom još uvijek posao izvršne vlasti. To je posljedica s jedne strane totalne diplomatije a sa druge dolazak SAD do položaja svjetske sile. S obzirom na svu složenost totalne diplomatije on predlaže stvaranje jedne trajne istraživačke i političko-analitičke agencije pri izvršnoj vlasti kojoj bi zaduženje bilo razmišljanje o državnoj strategiji, a koja bi obuhvatala i unutrašnju i vanjsku politiku u ukupnom vojnom, ekonomskom, tehničkom, intelektualnom i moralnom kapacitetu Amerikanaca17. Iz ove izjave jasno se vidi koliko totalna diplomatija duboko mijenja i samu strukturu izvršne i političke vlasti, možda ne formalno, ali suštinski zasigurno. Čak su i konzervativni političari kao što je Geoffrey Howe18 (u vladi Margaret Thacher), kasnih sedamdesetih godina tvrdili da razni elementi britanske diplomatije: komercijalni, politički, informacioni i konzularni moraju podržavati i jačati jedni druge19.

Novo lice totalne diplomatije Rušenje Berlinskog zida, pojava Interneta i globalizacija koja je uslijedila sa razvojem komunikacija zahtijeva od diplomatije vrlo široka znanja o zemljama i nacijama. U 21. stoljeću totalna diplomatija će postati dio aktivnosti vrlo širokog dijela društva, od državnih organizacija, ekonomskih subjekata, kulturnih organizacija do nevladinih organizacija.

Hamilton, K. and Langhorne, R., str. 279

Richard Edward Geoffrey Howe, Baron Howe of Aberavon, CH, QC, PC poznat u periodu 1970–1992 kao Sir Geoffrey Howe, bio je potpredsjednik Vlade Margaret Thacher u periodu 1975.-1990.

Fox, W.T.R, 1952:Britain and America in the era of total diplomacy, Princenton University, Princeton, N.Y, str. 114

EVOLUCIJA TOTALNE DIPLOMATIJE OD SREDINE 20. DO POČETKA 21. STOLJEĆA

Totalna diplomatija u novom vremenu sa novim sadržajima mora biti činilac pojačavanja uticaja i Organizacije Ujedinjenih naroda, posebno u ispunjavanju njenog mandata prema mišljenju Petre Romana, ministra spoljnjih poslova Rumunije.20 To se prije svega odnosi na pitanja ljudskih prava i degradaciju okoline, ali i ekonomske i socijalne probleme. Za države članice totalna diplomatija mora postati sistemska i stabilna aktivnost, a rezultat njenog djelovanja mora doći prije bilo kakvog opasnog pretvaranja tenzija u konflikt. Unutar totalne diplomatije svoje mjesto moraju naći i nevladine organizacije, civilno društvo i različite korporacije i u tom smislu prihvatiti odgovornost za unapređenje stanja ljudske zajednice. Na sličnom fonu bilo je i obraćanje Petre Romana, ministra spoljnih poslova Rumunije predsjedniku Vojislavu Koštunici prilikom posjete Jugoslaviji. Između ostalog on se založio „za ‘iskren dijalog i totalnu diplomatiju’ između svih država u regionu”.21 Iako se posjeta desila samo nekoliko dana nakon građanskih nemira u Srbiji, ministarska delegacija je prije svega bila zainteresirana za učešće u obnovi energetskih postrojenja (razorenih nakon NATO bombardovanja Srbije). Totalna diplomatija zahtijeva snažan diplomatski aparat koji u većini slučajeva zavisi od snage i značaja zemlje domaćina prema kojoj se poduzimaju diplomatske aktivnosti, ali i razvijenosti vrlo složenih funkcionalnih dijelova diplomatske službe. Prije svega, totalna diplomatija je unijela promjene u samoj organizaciji ministarstava vanjskih poslova. “Klasična” ministarstva vanjskih poslova su podijeljena po funkcionalnom i teritorijalnom principu22. Funkcionalni sektor se bavi problemima ili pitanjima od općenitog interesea kao što su ljudska prava, položaj inteligencije, trgovina, međunarodne organizacije, organizacija ministarstva kao funkcionalne cjeline, međunarodno pravo i sl. Prema teritoriji svaka ministarstvo ima niže ravni organizovanja na geografske oblasti (za Evropsku Uniju, Bliski Istok, Južnu Ameriku, Afriku 20

Roman, P., 2000: Address at the 55th Session of the General Assembly of the United Nations, 2000-0914. Dostupno na: http://mpnewyork.mae.ro/index.php?lang= en&id=70682 (Dostup: 21. 12. 2008.). 14. Dostupno na: http://mpnewyork.mae.ro/index.php?lang= en&id=70682 (Dostup: 21. 12. 2008.).

J.M., 2000: Rumunski ministar Roman razgovarao sa Koštunicom: obnoviti pokidane veze. Dostupno na: http:// arhiva.glas-javnosti.co.yu/arhiva/2000/10/11/srpski/P00101024 (Dostup: 10.10.2008.)

Dostupno na http://hr.wikipedia.org/wiki/Ministarstvo_vanjskih_poslova

VANJSKO-POLITIČKI ODNOSI TURSKE I BOSNE I HERCEGOVINE

i sl.), još manje - kao što su grupe zemalja i, konačno, na same pojedine zemlje (državna odjeljenja). Za svaku zemlju bi trebalo da postoji više stručnjaka za različite oblasti. Državna odjeljenja su u obostranoj komunikaciji sa konkretnim ambasadama u tim zemljama. S obzirom na sve veću uzajamnost među zemljama (sigurnost, saobraćaj, komunikacije, klimatske promjene, granice) vlade imaju veliki broj različitih agencija, pa ministarstva vanjskih poslova moraju usklađivati svoje aktivnosti i sa njima. Kad se još tome dodaju problemi ili pitanja koja dotiču razne formalne i neformalne grupe (protiv globalizacije, stakleničkih gasova, ljudskih prava, ekologije) onda se može samo zamisliti kolika je složenost poslova i znanja koja se očekuju i od samog ministarstva vanjskih poslova i od diplomatskog aparata. Zato je prihvatanje totalne diplomatije kao neke vrste diplomatske doktrine vrlo zahtijevno, prije svega za mentalni sklop samog diplomatskog vrha, a onda i za postojanje resursa – od finasijskih do kadrovskih. Pa, i kad sve to postoji, mora postojati dovoljan kapacitet unutar civilnog društva i akademske zajednice koji može iznijeti taj „teret”. Pojam “globalnog sela” lansirao je još prije skoro pola stoljeća kanadski teoretičar Marshall McLuhan u svojoj, sada već kultnoj knjizi, Understanding media: the extensions of man.23 On je pretpostavio da će tehnologija bazirana na novim otkrićima kao što su tranzistori i integrisana kola (komunikacije, novi elektronski uređaji) omogućiti ljudima da budu efektivniji i efikasniji, ali i da će obogatiti postojeće ljudske aktivnosti i doprinijeti razvoju novih. Pojava interneta (i globalnog medija World Wide Web) i globalizacija, svejedno radi li se o ekonomskoj ili kulturnoj, iako postepeno vode ka konvergenciji vrijednosti i životnih stilova, ne mogu u potpunosti izbrisati razlike u nacionalnoj kulturi i vrijednostima. Hofstedeovi su pokazali da se uspješnost kompanija na međunarodnim tržištima ogleda prije svega u njihovom razumijevanju kros-kulturnih razlika i njihovom prilagođavanju. Iako se neke kulturne navike i vrijednosti mogu naučiti, osnovne vrijednosti (moral, vjera, porodični odnosi) su manje osjetljivi na brze promjene. Jednako kako je to u ekonomiji, tako je još veći uticaj 23

McLuhan, M., 1964: Understanding media: the extensions of man. New York: McGraw-Hill, str. 359.

EVOLUCIJA TOTALNE DIPLOMATIJE OD SREDINE 20. DO POČETKA 21. STOLJEĆA

kros-kulturnih razlika, a samim tim i značaj diplomatskih aktivnosti u novom vremenu, tj. u aktivnostima i širini sadržaja nove diplomatije.24 U Hofstedeovim kategorijama diplomatija nije ništa drugo do “prodavanje” ideja, rješenja, akcija ili saveza. Strategije diplomatskog komuniciranja moraju ići na smanjivanje razlika u karakteristikama nacionalnih kultura i razumijevanje specifičnog konteksta modela ponašanja i osnovnih vrijednosti pripadnika (onih zemalja) sa kojima se sarađuje. Novi međunarodni odnosi sve će se više zasnivati na uzajmnom poštovanju naroda i kultura („Heart-to-heart Diplomacy“) budući da odnosi između država koji se oslanjaju samo na ekonomske i političke aktivnosti ne mogu biti vječni. U slučaju da se bilo koja strana osjeti prevarenom odnosi građeni godinama mogu biti uništeni. Otuda i izjava indonezijskog ambasadora u Japanu Jusufa Anwara (nekadašnji ministar finansija u vladi Indonezije i nekadašnji direktor Azijske razvojne banke) da bi svi aspekti saradnje u ekonomiji, trgovini, imigraciji i obrazovanju trebali biti aktivirani sa ciljem promocije japanske zabrinutosti za Indoneziju.25 U tom cilju će „indonezijska ambasada i glavni konzulat u Japanu morati aktivirati napore, uzeti stvar u svoje ruke i promovirati totalnu diplomatiju“. Totalna diplomatija u međunarodnim odnosima je posebno apostrofirana od vlade Kine26. Zahvaljujući uravnoteženim odnosima sa Sjedinjenim Američkim Državama i Japanom, kineska vlada u svojim aktivnostima u tzv. „novoj fazi svjetske integracije“ vidi države u razvoju kao samu osnovu na kojoj će kineska totalna diplomatija biti utemeljena. Dobri politički odnosi sa zemljama u razvoju (koji potiču još iz vremena aktivnosti grupe nesvrstanih zemalja) trebali bi biti unaprijeđeni ekonomskom saradnjom u cilju dugotrajnog razvoja i ekonomije i društava tih zemalja. To je posebno zanimljivo budući da Kina upravo prelazi iz faze zemlje u razvoju u razvijenu zemlju, a na drugoj strani iz regionalne u svjetsku silu. 24

Hofstede, G. & Hofstede, G-J., 2004: Cultures and organizations: software of the mind (2nd edition). New York: McGraw-Hill, str. 300.

Ibid, Indonesia- Japan/TIES, Indonesia, Japan enters 2008 with heart-to-heart diplomacy dostupno na : http://www.aseanaffairs.com/page/indonesia-%20japan/ties%20indonesia,%20japan%20enters%202008%20 with%20heart-to-heart%20diplomacy

Tousheng, Z., 2007: China in new phase of world integration. China Daily, October 17, 2007; Dostupno na: http://english.cpcnews.cn/92275/6284773.html (Dostup:29.12.2008.)

VANJSKO-POLITIČKI ODNOSI TURSKE I BOSNE I HERCEGOVINE

Promocija totalne diplomatije sa njenim novim, humanijim, sadržajima dat će podstrek da totalna diplomatija bude „referentan“ oblik diplomatije i među svjetskim silama. To se posebno ogleda u naporima Kine da podrži autoritet Ujedinjenih naroda kroz zagovaranje multilateralizma, dijalog između različitih kultura i civilizacija, propagiranje regionalne i internacionalne saradnje te proaktivno učešće u misijama za održavanje i izgradnju mira27. Uz sve to ide i važna kineska uloga u formulaciji i implementaciji međunarodnih pravila. Za razvoj totalne diplomatije to je iznimno važno. Osim vladinih aktivnosti na afirmaciji totalne diplomatije u spoljnoj politici Kine podupiru se i sve druge aktivnosti koje provode različite nevladine organizacije. Dobra primjer za to je CPAFFC (Chinese Peoples Association for Friendship with Foreign Countries) čiji su ciljevi razvoj prijateljstva među ljudima, unapređenje internacionalne saradnje, očuvanje svjetskog mira i promoviranje zajedničkog razvoja.28 U izvještaju o svom radu posebno se naglašava da je CPAFFC „ustrajala u obavljanju svoja tri ukupna interesa: državnoj totalnoj diplomatiji, razvoju domovine i svjetskog mir“. Ono što je interesantno jeste da je te aktivnosti u okviru „državne totalne diplomatije“ CPAFFC ispunila kao „zadatke zadane od strane Osmog narodnog vijeća“ a sve „u duhu govora druga Hu Jintaoa“, predsjednika Narodne Republike Kine. U nastavku izvještaja se naglašavaju i očekivanja od budućeg rada CPAFFC koja su vrlo zanimljiva za razumjevanje novog koncepta totalne diplomatije. Naime, CPAFFC treba da igra aktivnu ulogu u narodnoj diplomatiji pri implementaciji načela i politika kineske totalne diplomatije, sticanju više iskustava u organizaciji i usklađivanju opsežnih multilateralnih nevladinih aktivnosti. I dalje, u nastavku: „Kao sastavni dio totalne diplomatije, narodna diplomatija koju sprovodi CPAFFC bi naravno trebala služiti totalnoj diplomatiji, razvoju domovine i svjetskog mira.“ Jasno je da, kad se pojednostavni ovaj raskošni stil izvještaja napisan u skladu sa najboljim tradicijama revolucionalne komunističke propagandne retorike, totalna kineska diplomatija ima jasno definirane zadatke za nevladine organizacije.

/UN Information Service/, Assembly, Continuing General Debate, Discusses Protection of Civilians In Armed Conflict, Role of Private Sector in World Affairs. UNIS/GA/1697, 15 September 2000, Dostupno na: http:// www.unis.unvienna.org/unis/pressrels/2000 /ga1697.html (Dostup: 29. 12. 2008.).

Chen, H., Report on the Work of Executive Committee of 8th CPAFFC National Council (Excerpts). Dostupno na: http://www.cpaffc.org.cn/yszz/detaile. php?subid= 650&id=303 (Dostup: 26. 1. 2009.).

EVOLUCIJA TOTALNE DIPLOMATIJE OD SREDINE 20. DO POČETKA 21. STOLJEĆA

Na sličnom fonu je i poziv indonezijskog ambasadora u Australiji Nj. E. Hamzah Thayeba koji je on uputio indonezijskim studentima u toj zemlji, a u kojem im poručuje da oni nisu tamo samo da bi studirali, već i da budu “aktivan dio u totalnoj diplomaciji sa ciljem jačanja indonezijsko-australijskih odnosa“.29 Na kraju, u razmatranju sadržaja i obima totalne diplomatije 21. Stoljeća treba ukazati na riječi Shri Yashwant Sinha u njegovom inauguralnom govoru na skupu „Diplomatija u 21. stoljeću“ (Diplomacy in the 21st Century) održanom 3. 1. 2003. godine u New Delhiu.30 Pozivajući se na tradiciju diplomatije koja seže od drevne Indije (u epu Mahabharata) pa do „Pokreta nesvrstanih“ (kao jednog od pionira „diplomatije zemalja u razvoju“) on totalnom diplomatijom opisuje jedno novo doba, doba u kojem obim i širina diplomatije obuhvataju stvarno svaki aspekt veza između država i njihovih naroda. Za Ministarstvo vanjskih poslova Indije i njegove misije u inostranstvu interpretacija vanjskih poslova u dobu totalne diplomatije obuhvata njihov najširi mogući smisao. „Ne postoji pitanje koje se odnosi na kontakte između Indije i drugih država za koje nije zainteresovan ili zabrinut Kabinet vanjskih poslova.“ naglasio je ministar vanjskih poslova Shri Yashwant Sinha. Koncept totalne diplomatije je prisutan u praksi, a manje u teoriji.

Rezime Totalna diplomatija (Total Diplomacy) se kao pojam ili sintagma javlja dosta kasno, sredinom prošlog stoljeća i produkt je potrebe da se diplomatskim putem nastavi hladni rat. Krajem 20. i početkom 21. stoljeća pojam totalne diplomatije dobija potpuno novo, reklo bi se ljudsko, značenje s 29

Sinha, S. Y., 2003: Inaugural Distinguished Persons Lecture by Shri Yashwant Sinha, External Affairs Minister of India on “Diplomacy in the 21st Century” organized by the Foreign Service Institute (New Delhi: January 3, 2003). Dostupno na: http://meaindia.nic.in/speech/2003/01/03spc01.htm (Dostup: 26. 1. 2009.).

VANJSKO-POLITIČKI ODNOSI TURSKE I BOSNE I HERCEGOVINE

obzirom na širinu djelovanja i broj učesnika u “posrednim” ili neposrednim diplomatskim akcijama i aktivnostima. Primjeri iz Indonezije, Indije i Kine to najbolje potvrđuju jer prikazuju novi pristup sveobuhvatnoj diplomatiji. Da bi država kao subjekat međunarodnog prava mogla uspješno biti predstavljena u inozemstvu i ostvariti kvalitetnu saradnju s ostalim državama, nužno mora imati kvalitetan kadar koji će je predstavljati. Većinu tog kadra trebali bi činiti profesionalci, kojima je diplomatija struka, odnosno karijera. Na taj način će se bolje ostvariti postavljeni ciljevi na području međunarodnih odnosa i graditi dobar imidž države. To za profesionalne diplomate znači da njegova funkcionalna sposobnost i dalje ostaje procjenjivanje misaonog procesa sagovornika i njegovih ciljeva, njegovih slabih i jakih strana uz vlastitu sposobnost koncipiranja, komuniciranja, ubjeđivanja i pregovaranja, ali i da, u novom vremenu, posjeduje mnogo šira znanja i pristupe bazama znanja budući da u današnjim odnosima među državama prednost u diplomatskim aktivnostima imaju ekonomija i tehnologija. Naravno sve to uz priznavanje (i poznavanje) i uvažavanje kulturnih razlika. Na drugoj strani totalna diplomatija podrazumijeva učešće u međunarodnim odnosima ne samo profesionalnih diplomata, nego široke baze svih organizacija (formalnih i neformalnih) koje na bilo koji način predstavljaju neku zemlju u inostranstvu. Međutim, totalna diplomatija neće biti uvjerljiva ukoliko iza njenih nastojanja (odnosno nastojanja svih protagonista totalne diplomatije) ne stoji solidarnost i odgovornost kao konceptualni sadržaji totalne diplomatije.

DIPLOMATSKI ODNOSI

DIPLOMATSKI ODNOSI Rebublika Turska – diplomatske aktivnosti 1992-2010 Republika Turska priznala je nezavisnu Republiku Bosnu i Hercegovinu odmah po proglašenju nezavisnosti, 6. februara 1992. godine, i poslije Bugarske, postala je druga zemlja koja je to uopće učinila, a prva među članicama Organizacije Islamske Konferencije. Priznavanje od strane Republike Turske kao i nešto kasnije od strane Kraljevine Saudijske Arabije odigralo je vrlo značajnu ulogu (kao i kasnija pomoć ove dvije zemlje). Ambasada Republike Turske otvorena je 1993. godine, a za prvog ambasadora je postavljen Şükrü Tufan. Republika Turska je otvorila i konzulat u Mostaru. Na drugoj strani Bosna i Hercegovina u Turskoj, pored Ambasade Bosne i Hercegovine ima i Generalni konzulat u Istanbulu. O važnosti Bosne i Hercegovine za Republiku Tursku najbolje govori broj posjeta najviših turskih zvaničnika još za vrijeme agresije na našu zemlju (Sulejman Demirel, predsjednik Turske, Bulent Ecevit, predsjednik Parlamenta, Tansu Çiler, premijer Vlade, Ismail Cem, ministar vanjskih poslova, te mnogi drugi visoki zvaničnici iz Oružanih snaga Republike Turske).U nastavku ćemo pokušati po godinama, od 1991. do 2010. pokazati diplomatske aktivnosti. 1991. Odnosi između Bosne i Hercegovine, pored historijskih, duhovnih i kulturoloških veza, na državnom planu potiču još iz 1991. godine kada je prva delegacija Vlade SRBiH, odmah nakon prvih višestranačkih izbora posjetila Ankaru, tako da se ti odnosi smatraju strateškim i obje zemlje ih doživljavaju kao prioritete u vođenju vanjske politike. Bosna i Hercegovina bila je važno i unutartursko pitanje već od samog početka agresije. Neuspjeh zapadnih zemalja da zaštite bosanske muslimane tokom agresije bio je veoma prisutan u turskom narodu i opoziciona islamistička Stranka blagostanja eksploatirala je to pitanje protiv tadašnje vlade. Zauzvrat, vladini zvaničnici su naglašavali posebnu odgovornost u pogledu svih 25

VANJSKO-POLITIČKI ODNOSI TURSKE I BOSNE I HERCEGOVINE

balkanskih muslimana i vlada je redovno zahtijevala vojnu intervenciju UN-a u cilju njihove zaštite.” Zbog toga su turska vlada i diplomatija za vrijeme trajanja agresije, pored konkretne, nemjerive pomoći u oblasti stvaranja pretpostavki odbrane od agresije, podržavale očuvanje nezavisnosti Bosne i Hercegovine, a na vanjskom planu su uvijek zastupale legitimne zahtjeve i legalne vlasti u RBiH. Naravno, Turska je imala i svojih interesa, budući da je smatrala da bi bez mira i stabilnosti na Balkanu turski interesni pravci prema Evropi bili otežani (politički, ekonomski, trgovinski kao i integrativni prema Evropskoj zajednici). Polazna pozicija turske politike prema Bosni i Hercegovini su nezavisnost, suverenitet i teritorijalni integritet. Prihvaćanjem velikog broja izbjeglica, dostavljanjem humanitarne pomoći u ratnim uvjetima, a nakon rata u osiguranju donatorskih sredstava i kredita, aktivnim učešćem u obnovi i rekonstrukciji Bosne i Hercegovine, te pregovorima o poslovnim aranžmanima, podrškom programu “Opremi i obuči”, saradnjom u oblasti obrazovanja i kulture, Turska je i poslije rata nastavila potvrđivati da je Bosna i Hercegovina za nju važan bilateralni partner. Turska je pomagala Bosni i Hercegovinu, kao pluralističku, demokratsku i sekularnu državu, i jasno su rekli da drukčiju Bosnu i Hercegovinu ne bi mogli prihvatiti. Turska, kao članica NATO-a bila je podložna njegovim odlukama i politici. Kao pridruženi član Evropske zajednice, u očekivanju punog članstva, nije smjela mnogo izazivati evropske sile zbog historijskog pamćenja. Prema jednom od objašnjenja turskog angažmana na Balkanu, pozadina je ideološke prirode i vezana je za historijsku i religioznu dimenziju. Otud i rasprave o neo-otomanizmu, te da je turski sekularizam doveden u pitanje i u njenom vanjskotpolitičkom djelovanju.31 Bilo kakvo veće odstupanje, odrazilo bi se na unutrašnju stabilnost zemlje većim podsticanjem kurdskog ili drugih problema, što se danas tek odražava. Ipak, uprkos svim navedenim limitirajućim faktorima Turska je odigrala presudnu ulogu pri NATO-u i kod nekih svojih zapadnih saveznika u očuvanju Bosne i Hercegovine na osnovu svoje efektivne uloge unutar NATO-a i prominentne uloge i u ekonomskim tijelima poput G20.

Tanasković, D., 2010: Neoosmanizam, povratak Turske na Balkan, Službeni glasnik Republike Srpske, str.88

DIPLOMATSKI ODNOSI

Na drugoj strani interesi Bosne i Hercegovine za saradnju sa Turskom proističu iz historijske povezanosti i isprepletenosti na državnom, kulturnom, duhovnom i prije svega na ekonomskom planu. Sa Turskom je potpisano oko 15 različitih bilateralnih sporazuma. Pored interesa Bosne i Hercegovine da sa Turskom dalje unapređuje odnose i saradnju, Bosna i Hercegovina u Turskoj vidi na multilateralnom planu značajan oslonac u svojim nastojanjima prema evroatlanskim asocijacijama. Turska i njene snage u sastavu UNPROFOR-a, ISFOR-a, SFOR-a, IPTF-a značajno su utjecale na očuvanju mira i uspostavi stabilizacije. 1992. Turska je u aprilu 1992. godine zatražila da zemlje svijeta što hitnije priznaju Bosnu i Hercegovinu.32 Turska i Bugarska ranije su apelovale na zemlje svijeta da priznaju Bosnu i Hercegovinu jer bi to omogućilo sprečavanje eskalacije sukoba u toj republici. U maju potpredsjednik turske vlade Erdal Inonu ocjenjuje da je situacija u BiH „katastrofalna“ dodajući da takvo stanje neće prihvatiti ni svijet ni Turska pisao je „Milliyet“. Premijer Sulejman Demirel je preuzeo inicijative u KEBS-u, UN i Evropskoj Zajednici . Turske opozicione partije zatražile su od turske vlade da se u BiH uputi oružje. Član glavne opozicione Otadžbinske partije Adnan Kahvedžić i član proislamske partije prosperiteta Oguzhan Asilturk tražili su da se u Bosnu uputi oružje da bi se odbranili od dobro naoružanih Srba. U maju 1992. Turska nije dobila saglasnost za svoj prijedlog da Savjet bezbjednosti UN-a raspravlja o situaciji u BiH i donese rezoluciju kojom okrivljuje Srbiju za rat u toj republici, objavio je turski list „Hurriyet“. Lideri i članovi parlamentarnih grupa turskog parlamenta zahtjevali su oštre mjere protiv Srbije i tražili prekid diplomatskih odnosa sa Beogradom. Potpredsjenik vlade BiH Muhamed Čengić govorio je turskom parlamentu o situaciji u BiH. Turska nije povukla ambasadora iz Beograda, mada je pozitivno procijenila odluke KEBS-a o suspenziji Jugoslavije. Predsjednik Ministarstva inostranih poslova Turske Ferhat Ataman objasnio je takav stav Ankare „specifičnim položajem Turske kao balkanske zemlje koja ima razvijene odnose sa regionalnim zemljama“.Turski predsjednik Turgut Ozal je pozvao američkog predsjednika Džordža Buša da organizuje udarne međunarodne snage za intervenciju u BiH. I italijanski premijer Đulio 32

1992: Hitno priznati BiH, - Oslobođenje, 05. 4. 1992. str. 1

VANJSKO-POLITIČKI ODNOSI TURSKE I BOSNE I HERCEGOVINE

Andreoti zatražio je od predsjednika Buša da preuzme vodstvo u pružanju hitne pomoći kako bi se zaustavilo stradanje stanovništva BiH. Turska vlada donijela je mjere za prihvatanje izbjeglica iz BiH kojih je bilo preko sedam hiljada u maju 1992. Izbjeglice su smještane u kamp naselja u gradovima Kirklareli, Sakarya i Tekirdag, nedaleko od bugarske granice. Generalni sekretar Organizacije islamske konferencije Hamid Algabid izjavio je listu „Hurriyet“ održavanje vanredne sjednice u Istanbulu uz učešće svih islamskih zemalja. Iz Istanbula su počele stizati nešto manje pošiljke humanitarne pomoći za BiH preko Ljubljane, osnovne životne namjernice. Predsjednik Predsjedništva BiH Alija Izetbegović se nadao da će Helsinški samit donijeti odluku o vojnoj intervenciji u BiH. On je u razgovoru sa turskim novinarima rekao „Intervencija ili oružje“, objavio je Hurriyet. Iz Helsinkija u Sarajevo zajedno su doputovali predsjednik Izetbegović i Hikmet Četin, ministar inostranih poslova Turske sa saradnicima. Taj dolazak je izražavao punu podršku turske države i turskog naroda BiH. U svim džamijama u Turskoj 17. jula održala se molitva za Muslimane u BiH, na dan kad su islamske zemlje svijeta proglasile opštu solidarnost sa Muslimanima u BiH. Turska je u avgustu 1992. počela diplomatsku ofanzivu kojom je željela da pokrene vodeće zemlje svijeta na ograničenu vojnu intervenciju u Bosni i Hercegovini koja bi se okončala do početka zime 1992. Ministar inostranih poslova Turske Hikmet Četin se zalagao za tursko-bosanski plan ograničene vojne intervencije riječima: „Treba ućutkati baterije i skloniti Srbe sa brda.” Četin je u intervjuu za „Milliyet“ odbio mogućnost da Turska sama učestvuje u vojnoj intervenciji. Istovremeno, Organizacija muslimanskih država zatražila je od međunarodne zajednice da reaguje hitno i da se prekine politika takozvanog „etničkog čišćenja“ i uklanjanje svih prepreka upućivanja humanitarne pomoći bosanskom stanovništvu. Premijer Turske Sulejman Demirel je ranije najavio da će Turska pružiti sve oblike pomoći BiH i primiti deset hiljada djece na školovanje. Turska je objavila da je do septembra prikupila dva miliona dolara pomoći od građana dok se pripremala akcija za pomoć kojom bi se do zime 1992. i 20 miliona dolara. Evropski Savjet usvojio je Deklaraciju o BiH 11. septembra 1992. u kojoj nije prošao prijedlog Turske da se vojnom intervencijom na srpske položaje obustavi rat u BiH, ali su istakli „zabrinutost zbog sukoba i osudili politiku etničkog čišćenja koju Srbi vrše u BiH i najavili da neće priznati nikakvu politiku svršenog čina u tom regionu.“

DIPLOMATSKI ODNOSI

Turgut Ozal je najavio iznenadnu posjetu Sarajevu sa ciljem da Ankara još jednom ukaže svijetu i UN na potrebu preuzimanja inicijative kako bi se zaustavio sukob u BiH. Istovremeno, Hikmet Četin ne odustaje od vojne akcije kao jedinog rješenja krize, i ponavlja taj stav u New Yorku na sjednici Generalne skupštine UN-a. Dr Haris Silajdžić je izjavio za „Oslobođenje“ 6. oktobra 1992. da je Turska odobrila kredit od 50 miliona dolara i da će biti isporučene veće količine hrane, goriva, građevinskog materijala. Ova je pomoć bila prva u nizu, a realizovala se na osnovu dogovora sa turskim premijerom Demirelom. Turska vlada je objavila da će u BiH uspostaviti bolnicu sa 50 kreveta za žrtve rata, kada bude garantirana njena bezbjednost. Predsjednik Predsjedništva BiH Alija Izetbegović i ministar inostranih poslova BiH dr Haris Silajdžić posjetili su Ankaru radi dogovora okvira humanitarne pomoći i njenog što bržeg dopremanja narodu kojem je ona neophodna. Turska je objavila da neće odustati od zahtjeva da se BiH ukine embargo na oružje i istovremeno će „u principu podržavati ustavni plan podjele te zemlje na osam do deset regiona na ekonomskom, a ne etničkom principu“. Zvanična Ankara je objavila taj diplomatski tok Turske podrške jedinstvenoj BiH koji suštinski ostaje nepromijenjen nakon razgovora sa kopredsjednicima Mirovne konferencije Vensom i Ovenom. Potom Turska počinje pripreme za sazivanje Balkanskog samita o bivšoj Jugoslaviji. Ministar inostranih poslova dr Silajdžić je prisustvovao Ministarskom sastanku balkanskih zemalja u Istanbulu, a onda je produžio put za Rijad na Konferenciju islamskih zemalja koja je počinjala 2. decembra. Turska nije krila zadovoljstvo ishodom sjednice Organizacije islamskih zemalja u Džedi, odakle su UN pozvane da koriste i vojnu silu kako bi se zaustavila srpska agresija na Muslimane u BiH. Turski predsjednik Turgut Ozal pozvao je Sjedinjene Američke Države na vojnu intervenciju u BiH objavila je turska novinska agencija „Anatolia“. Egipat i Turska su zajedno pozvali Vijeće sigurnosti UN-a na vojnu intervenciju u BiH. U protivnom, biće sazvana slijedeća Islamska konferencija radi traženja rješenja za zaustavljanje rata. Turska je neumorno skretala pažnju na to da bez ograničene međunarodne operacije protiv aerodroma i položaja srpske armije i milicije, tragedija u BiH ne može biti okončana. Turska oštro kritikuje Evropu koja traži rješenje političkim, a ne vojnim putem i posredno stimuliše agresora. Hikmet Četin je poslije razgovora sa Lorensom Iglbergom dobio uvjerenje da se SAD pripremaju za vojnu intervenciju.

VANJSKO-POLITIČKI ODNOSI TURSKE I BOSNE I HERCEGOVINE

1993. Suleman Demirel je izjavio u maju 1993. da je Turska spremna da pošalje svoje trupe u BiH „ako to zatraže partneri u NATO-u“. Generalni sekretar UN Butros Gali je izjavio da bez islamskih zemalja UN neće biti u stanju da regrutuje dovoljno mirovnih snaga za zaštitu sigurnosnih zona u BiH. Zapadni diplomati još nisu „razmotrili“ pitanje da li regrutovati snage iz islamskih zemalja i naglašavali su da je neophodno da ispune neke uslove: mirovnjaci mogu doći samo iz zemalja koje nisu direktno uključene u sukobe, a ne iz zemalja koje su u neposrednoj blizini BiH, ili onih koje snažno podržavaju jednu ili drugu stranu, čime su eliminisane trupe iz Turske i iz Irana. U avgustu 1993. pod pokroviteljstvom turske vlade, otvorena je Bosanska bolnica u Istanbulu. Ova bolnica je smještena u Bakirkoy Istanbul, i doprinijela je kvalitetnom zbrinjavanju ranjenika iz BiH kao i pružanju zdravstvene zaštite velikom broju izbjeglica iz BiH. Opremljena je sa oko 70 kreveta i ostalim modernim sadržajima, a u njoj su radili pored turskih i ljekari i prateće osoblje iz BiH. Opremanje ove bolnice je koštalo oko milion dolara. Poslije prekida Ženevskih pregovora Izetbegović i Silajdžić su posjetili Tursku i razgovarali sa predsjednikom Demirelom. Dr Silajdžić je tada izjavio za „Oslobođenje“ da su razmatrali aktuelnu situaciju nakon neuspjeha runde pregovora u Ženevi. Demirel je podržao nastavak pregovora i traženje mirnog rješenja, a ne produžetak rata. Tom prilikom dogovoreno je da se značajnije utiče na neke vodeće zemlje svijeta kako bi ubijedile druge dvije strane da prihvate minimum zahtjeva koje je u Ženevi postaila BiH delegacija. Organizacija islamskih zemalja je tada u Istanbulu zasjedala i razmatrala ekonomske mjere i donošenje deklaracije. Dr. Silajdžić je predvidio da bi u slučaju daljeg nepovoljnog razvoja situacije, Konferencija bi mogla donijeti odluku o uvođenju nekih ekonomskih mjera prema Hrvatskoj. U aprilu 1993. godine hrvatski predsjednik Franjo Tuđman boravio je u četverodnevnoj posjeti Turskoj.33 Sastao se sa predsjednikom Demirelom i glavna tema razgovora bio je rat u BiH. Obje zemlje su planirale potpis sporazuma o prijateljstvu i saradnji, a Turska Narodna banka 33

1993: Tuđman u Ankari, - Oslobođenje, 30. 4. 1993, str. 8

DIPLOMATSKI ODNOSI

trebala je da odobri Hrvatskoj kredit u iznosu od 50 miliona dolara. Ovo je bila prva posjeta hrvatskog predsjednika Turskoj. U septembru je Hikmet Četin po povratku iz Zagreba izjavio da su teritorijalni problemi između Hrvata i Muslimana u velikoj mjeri rješeni, te da nema više problema oko pristupa bosanskohercegovačke republike moru. Sastanku u Zagrebu prisustvovao je i hrvatski ministar inostranih poslova Mato Granić i šef bh diplomatije dr Haris Silajdžić. Turski ambasador u BiH Šukru Tufan je isticao da će uskoro doći do mira u BiH te da će Turksa posebno raditi na pomirenju sva tri naroda koji žive u BiH. Ambasador Tufan i Ministar zdravstva BiH su dogovorili slanje vrsnih ljekara iz BiH koji bi se odmah uključili u rad bosanske bolnice u Istanbulu, kao i da je turska vlada obezbijedila 48 tona pomoći u hrani, lijekovima i opremi. U novembru 1993. u Sarajevo su doputovali Hikmet Četin i Mate Granić. Tema razgovora bila su bitna pitanja i načini da se mirnim putem riješe ključni problemi trenutnih odnosa između BiH i Hrvatske. Četin je istakao potrebu za pravednim mirom u BiH. Tražio je zaštitu koridora i silom ako to bude potrebno kao i povratak ljudi njihovoj imovini kao prvi korak ka smirivanju situacije u BiH. U decembru u posjeti Ankari boravio je ministar unutrašnjih poslova BiH Bakir Alispahić koji je u okviru dvodnevne posjete razgovarao sa šefom turske vlade, sa šefom diplomatije, ministrom unutrašnjih poslova Nahitom Mentešom i ministrom odbrane Mehmetom Gokhanom. Opšta ocjena je bila da treba nastaviti saradnju dvije zemlje i vlade na međunarodnoj afirmaciji BiH i na odbrani njene nezavisnosti i teritorijalnog integriteta. Turska premijeka Tansu Ciler izjavila je za francuski „Figaro“ da je sastanak na vrhu NATO-a u Briselu mogao biti brži, određeniji i konkretniji u pogledu BiH. Premijerka je najavila posjetu BiH sa premijerkom Pakistana Benazir Buto kao znak solidarnosti sa stanovnicima opsjednutog grada. Njih dvije su pozvale i bivšu britansku premijerku Margaret Thatcher da im se pridruži. U Sarajevo su planirale doći kao majke i žene koje duboko saosjećaju sa patnjama i stradanjima njegovih nedužnih građana, posebno djece. Turska je zvanično zatražila od UN a da obezbijedi odgovarajuću

VANJSKO-POLITIČKI ODNOSI TURSKE I BOSNE I HERCEGOVINE

zaštitu za premijerku prilikom njene posjete Sarajevu.34 U telefonskim razgovorima između predsjednika Izetbegovića i Demirela, turski predsjednik je prenio saglasnost svoje zemlje da pošalje vojne trupe kao dio sastava snaga UNPROFOR-a. Na pitanje o primjeni sarajevskog modela na druge gradove, Izetbegović je rekao da agresorska snaga mora poštovati rezolucije 824 i 836, a koje agresora obavezuju da vrati teško naoružanje i stavi pod kontrolu UNPROFOR-a. 1994. Kada je u martu 1994. BBC objavio da bi se moglo dogoditi da Vijeće sigurnosti UN-a usvoji Rezoluciju o uspostavljanju još tri bezbjednosne zone u BiH, počelo se ozbiljno razmatrati da se dozvoli sa italijanskim trupama da uđu i turski vojnici u sastav trupa UN-a, uprkos njihovom vojnom angažovanju u tom regionu u prošlosti. Turska je bila spremna da pošalje mehanizovani bataljon od 1200 vojnika u roku od sedam dana. Generalni sekretar Butros Gali predložio je da Turska bude uključena među zemlje ovlaštene da učestvuju u operacijama UN-a u bivšoj Jugoslaviji.35 Turska je pozdravila prijedlog generalnog sekretara UN-a.36 Vijeće sigurnosti UN-a odlučilo je da dozvoli Turskoj učešće u sastavu UN-a, uprkos protivljenju Grčke i krnje Jugoslavije. Bugarska je također izrazila protivljenje slanju turskih trupa u bilo koju balkansku zemlju. U međuvremenu je turski ministar inostranih poslova Hikmet Četin saopštio da će Turska poslati 2700 vojnika u BiH. 6. aprila u Ankari se održao sastanak između predstavnika BiH, Hrvatske i Turske. Tema razgovora je bila primjena Vašingtonskog sporazuma o uspostavljanju bošnjačko-hrvatske federacije u BiH. Uoči ovih razgovora, u Ankaru je stigla poruka zvaničnog Beograda da želi uspostavljanje dijaloga sa turskom stranom na ministarskom nivou. Predstavnik za štampu ministarstva inostranih poslova Turske Ferhat Ataman je izjavio da je nedavno održan sastanak turske i srpske strane na nivou zamjenika šefova diplomatija Srbije i Turske, ali je još jednom ponovio da je preduslov za normalizaciju odnosa Beograda i Ankare hitno rješavanje bosanskog pitanja. 14. aprila Republika Turska je prva zemlja koja je otvorila svoju ambasadu u glavnom gradu BiH. Ambasada je zbog

Pećanin,Dž & Štaka, V. 1994, U odbrani ljudskih vrijednosti, - Oslobođenje, 3. 2. 1994, str.3

1994: Gali predložio i turske trupe, - Oslobođenje, 23. 3. 1994, str. 8

1994: Ankara pozdravlja Galijev prijedlog, - Oslobođenje, 24. 3. 1994, str. 8

DIPLOMATSKI ODNOSI

ratnih dejstava u našoj zemlji privremeno radila u Zagrebu, da bi godinu dana nakon uspostavljanja punih diplomatskih odnosa, i zvanično počela djelovati u našoj zemlji. I tom prilikom je ambasador Tufan naglasio prijateljski odnos njegove zemlje i insistiranje Ankare na implementaciji svih rezolucija Savjeta bezbjednosti UN-a. Naglasio je da će Turska slanjem svojih vojnih snaga direktno učestvovati u realizaciji mira u našoj zemlji. Na to je obavezuju i duboki korijeni i povezanost naših kultura i tradicija. Jedini jezik koji Srbi mogu da shvate jeste jezik sile i međunarodne odlučnosti, izjavio je šef turske diplomatije Hikmet Četin u intervjuu na sva četiri kanala turske radio-televizijske mreže. Predsjednik Demirel je bio u stalnom kontaktu sa vodećim svjetskim liderima i NATO-m kako bi se zaustavile daljnje agresorske operacije i kako bi se postiglo vraćanje njegovih snaga na položaje od 30. marta. U Turskoj lider Demokratske Ljevičarske stranke Bulent Edževit se zalaže za ukidanje embarga na uvoz oružja bosanskim Muslimanima. Time bi se postigao cilj, rekao je Edževit, dati pravo Bošnjacima na samoodbranu i drugo, zaustaviti organizovani genocid srpskog agresora nad nedužnim civilnim stanovništvom. I premijerka Tansu Čiler ističe da se odmah mora dignuti embargo na uvoz oružja u BiH. Ukazala je na zajedničku ocjenu Ankare i Vašingtona da su tragična zbivanja u srcu Evrope nehumana i divljačka. Turska štampa piše o tom kako se srpski agresor poigrava sa međunarodnom zajednicom i NATO savezom. „Milliyet” objavljuje fotografije ratnog zločinca Ratka Mladića kako iz mitraljeza puca na nezaštićeni narod ulicama Goražda, kako ispija viski iz flaše. Na sjednici Vlade RBIH razmatrao se prijedlog da se za ured ambasade Turske u Sarajevu osigura objekat restorana „Lovac“, te obdanište „Prvi koraci“ za rezidenciju ambasadora. Inače, Turska vlada je iznajmila i opremila zgradu za ambasadu RBiH u Ankari, stavila na raspolaganje nov automobil, i pružila pomoć pri plaćanju zakupnine za rezidenciju za ambasadora. U Istanbulu je održan susret specijalnog izaslanika UN-a i funkcionera NATO-a.37 Četin je podsjetio da između UN-a i NATO-a postoje problemi u koordinaciji kad je bilo potrebno zaštititi mirovnjake UN-a u BiH, jer UN nikad nisu uspjevale brzo reagovati na pozive komandanata sa terena za zračne udare NATO-a prilikom srpskih napada. Ministri inostranih poslova 16 zemalja NATO-a potvrdili su u 37

1994: Susret na najvišem nivou, - Oslobođenje, 4. 7. 1994, str. 1

VANJSKO-POLITIČKI ODNOSI TURSKE I BOSNE I HERCEGOVINE

Istanbulu potrebu za očuvanjem međunarodno priznatih granica BiH. U zajedničkom kominikeu, usvojenom na tom skupu, pozdravljeno je formiranje Federacije Bošnjaka i Hrvata. Obećali su zalaganje za „realnu i razumnu teritoriju“. U julu je dogovoren susret na najvišem nivou na Brionima kada će delegacije Turske, BiH i Hrvatske predvoditi predsjednici Demirel, Izetbegović i Tuđman sa saradnicima najvišeg ranga. Turska štampa je posjetu predsjednika Demirela Bosni i Hercegovini nazvala historijskim događajem. Istanbulski „ Cumhurriyet“ ukazivao je da je ona realizovana u prelomnom periodu kada se sve tri etničke zajednice u međunarodno priznatoj BiH treba da izjasne o tome da li prihvataju mirovni plan o njenom teritorijalnom razgraničenju. Posjeta Demirela po ocjeni turskih komentatora naglašava značaj koji BiH i Hrvatska daju Turskoj u razrješavanju dvadesetomjesečne tragedije u BiH. U tom kontekstu „Milliyet“, „Hurriyet“, „Zaman“ i drugi dnevnici navode izjavu predsjednika Tuđmana koji je rekao da je predsjednik Demirel dao veliki doprinos u primjeni Vašingtonskog sporazuma o formiranju Federacije. Sredinom 1994. godine potpisan je hrvatsko-turski ugovor o saradnji i prijateljstvu.38 Tuđman i Demirel podržali su plan kontakt grupe za BiH. Turska je obećala da će zajedno sa Hrvatskom obnoviti srušeni most u Mostaru. Most će dakle ponovo graditi oni koji su ga prije više od četiri stoljeća sagradili, i oni koji su ga jedne jeseni srušili. Prvi da obnove povijest,a drugi da speru nečistu savjest. Usvojena je deklaracija na Brionima. Trojica predsjednika su, kako je javio Radio BiH, razmatrali stanje u BiH i Hrvatskoj i izrazili zadovoljstvo postignutim koncenzusom međunarodne zajednice i njenom odlučnošću da se postigne trajno političko rješenje krize, posebno u BiH. Brionska deklaracija zahtjeva da srpska strana bezuvjetno prihvati plan Kontakt grupe. Turski ambasador Tufan uručio je značajnu količinu humanitarne pomoći, koja je trebala biti predata za vrijeme posjete predsjednika Demirela, čiji je dolazak u Sarajevo spriječila srpska strana. Predsjednik Demirel se u telefonskim razgovorima sa predsjednikom Izetbegovićem interesovao za najnoviji razvoj vojne i političke situacije u BiH nakon srpskog odbijanja mirovnog plana kontakt grupe. Posebno se interesovao za situaciju u 38

1994: Usvojena deklaracija o Bosni, - Oslobođenje, 18. 7. 1994, str.1

DIPLOMATSKI ODNOSI

Sarajevu, nakon što je zatvoren „plavi put“ preko Sarajevskog aerodroma. Izetbegović je zamolio da Turska, kao uticajna članica NATO-a zahtjeva striktno poštivanje zona isključenja oko Sarajeva i Goražda. Kako je prenio BH Press, Turska je pozdravila najavljenu posjetu Rimokatoličkog poglavara pape Ivana Pavla Drugog Sarajevu kao izaz podrške suverenosti i teritorijalnom integritetu međunarodno priznatoj BiH. Prof.dr Nedžmettin Erbakan lider Partije blagostanja kritikovao je islamske zemlje i njihove vlade za pasivan odnos prema pravednoj borbi bošnjačkog naroda. Turska štampa ističe da je iznurivanje građana Sarajeva veći zločin od napada na vozilo UN-a, te je to dovoljan razlog za aktiviranje avijacije NATO-a. Ministar inostranih poslova BiH dr Irfan Ljubljankić razgovarao je u Ankari sa svojim kolegom Muntaz Soysalom koji je rekao da Turska odbacuje Karadžićevu ideju o konfederaciji sa Srbijom. S druge strane, Turska će i dalje podržavati federaciju tri naroda koji žive na prostorima BiH.Na završnom zasjedanju Komiteta za ekonomsku i trgovačku saradnju islamskih zemalja (COMCBC) u Istanbulu predsjednik Demirel je rekao da se neljudski zločini i dalje nastavljaju prema muslimanskom stanovništvu u BiH.39 Pozvao je sve zemlje da preduzmu sve kako bi pojačali ili proširili moralnu i materijalnu pomoć bošnjačko-muslimanskom narodu, koja postaje sa nastupajućom zimom još urgentnija. U oktobru je potpisan Protokol o saradnji u oblasti zdravstva i razgovarano je o zdravstvenoj zaštiti i liječenju ranjenika i izbjeglica. Dogovoreno je da se sačine i potpišu aneksi protokola kojim bi se regulisao status bosanske bolnice i medicinskog osoblja iz BiH, kao i zdravstvena zaštita građana BiH u Turskoj. Kroz tu bolnicu za godinu dana je prošlo 250 ranjenika i hiljadu izbjeglica. Predsjednik Izetbegović je primio lične poruke od suverena Saudijske Arabije kralja Fahda i predsjednika Demirela u kojima potvrđuju i stalnu i aktivnu političku podršku njihovih vlada pravednoj borbi naroda BiH. U Zagrebu se krajem 1994. godine održao trojni ministarski sastanak između Turske, Hrvatske i BiH o teškoj humanitarnoj situaciji u bihaćkom okrugu.40 Turski ministar inostranih poslova Murat Karajalčin je tada rekao da će islamske zemlje poslati svoje trupe ako se povuku pripadnici mirovnih snaga Francuske, Britanije i drugih zemalja. Povodom inicijative predsjednika Izetbegovića za formiranje arbitražne komisije za nadgledanje provođenja 39

1994: Zaustaviti zločine, - Oslobođenje, 26. 10. 1994, str 16

1994: Trojni ministarski sastanak, - Oslobođenje, 7. 12. 1994, str. 16

VANJSKO-POLITIČKI ODNOSI TURSKE I BOSNE I HERCEGOVINE

Ustava Federacije BiH, ambasadori SAD, Njemačke i Turske u Sarajevu aktivno su se odlučili uključiti u proces zaživljavanja Federacije, a od njih se očekivalo da objektivnim pristupom podstaknu brže rješavanje problema na koje se nailazi u njenom konstituisanju. Krajem decembra 1994. dr Silajdžić je razgovarao sa predsjednikom Demirelom i premijerkom Tansu Čiler. Predsjednik Demirel je rekao da je impresioniran odlučnim nastupom predsjednika Izetbegovića u Kazablanci. Čiler je kazala da će uskoro stići nova pomoć Turske BiH, uz ostalo, 13.500 tona nafte i naftnih derivata. 1995. Početkom februara predsjednik Vlade BiH dr. Silajdžić primio je parlamentarnu delegaciju Turske koju je predvodio poslanik Kemal Mimaroglu.41 Premijer je informisao delegaciju o aktuelnoj situaciji u BiH, a posebno o prijedlozima za dinamiziranje mirovnog procesa. Podrška BiH predstavlja konstantu turske politike rekao je Mimaroglu i obećao da će nastaviti pružati pomoć našoj državi. Predsjednik Demirel je dva puta spriječen da dođe u Sarajevo, oba puta zbog neuobičajenog ponašanja UNPROFOR-a koji je imao obavezu da obezbjeđuje i servisira zvanične posjete vlastima u BiH. Ukrajinska kompanija koja je po ugovoru prevozila za UNPROFOR, otkazala je let za Demirela zbog nedostatka garancija o bezbjednosti. Ovaj incident je još jednom bacio tamnu sjenu na kredibilitet UNPROFOR-a i trebao bi poslužiti poduzimanju hitne međunarodne akcije na pružanju neophodnog učvršćenja i pojačanja mandata UN-a, rekao je Demirel u svom pismu Izetbegoviću. U aprilu 1995. slijedila je još jedna posjeta turskih parlamentaraca Izetbegoviću. Komisija turskog parlamenta dala je podršku nacrtu zakona o unilateralnom ukidanju embarga na oružje BH armiji.42 Poslanicima je ostavljena mogućnost da odluče hoće li prijedlog usvojiti kao zakon ili deklaraciju saopšteno je BH članovima parlamentarne delegacije koja je prisustvovala proslavi 75-godišnjice turske Skupštine. Turski pravnici su obećali pomoć bosanskoj vladi u sastavljanju Ustava Federacije BiH, saopštila je novinska agencija „Anatolia“. Turska je u potpunosti podržavala Federaciju dva naroda i smatrala je da će konačni mir biti postignut kad i srpska strana pristane na federalno uređenje BiH. Međutim, ambasador Tufan je izjavio za „Anatolia“ da se BiH

1995: Velika podrška Turske BiH, - Oslobođenje, 13. 2. 1995, str. 3.

1995: Unilateralno ukidanje embargo, - Oslobođenje, 24. 4. 1995, str. 3

DIPLOMATSKI ODNOSI

nalazi u potpunoj opsadi od kako je Sarajevski aerodrom zatvoren zbog srpskih prijetnji, te da je on postao praktično logistički centar za UNPROFOR. Potpredsjednik turske Vlade Četin je napisao u knjizi žalosti u BiH ambasadi u Ankari, povodom ubistva ministra vanjskih poslova u Vladi Republike i Federacije BiH Irfana Ljubljankića da će „istorija zabilježiti njegovu preranu smrt kao veliku sramotu civilizovanog društva“.43 Turski ministar inostranih poslova Erdal Inonu upisao je u knjigu žalosti da će uspomena na ministra Ljubljankića „predstavljati baklju koja će trajno obasjavati put Bošnjacima u borbi za njihovu nezavisnost.“ Predsjednik Demirel je od ambasadora RBiH u Ankari Hajrudina Somuna dobio poruku predsjednika Izetbegovića o teškoćama implementacije Dejtonskog sporazuma o bošnjačko-hrvatskoj federaciji. Predsjednik Izetbegović je upoznao Demirela o naporima i koracima koji se preduzimaju da se ove teškoće prebrode. Demirel je istakao da će na Ekonomskom forumu u Davosu održati ključno izlaganje o miru i sigurnosti na Balkanu, kao i obnovi i ekonomskoj pomoći BiH. Demirel je u telefonskom razgovoru sa Izetbegovićem uoči službene posjete SAD razgovarao sa Izetbegovićem i rekao da će jedna od tema sa predsjednikom Klintonom biti i situacija u BiH. Izetbegović je obećao dosljednu provedbu Dejtonskog sporazuma. 1996. Najavljena je posjeta turskog premijera Mesuda Yilmaza Sarajevu za 24.05.1996. Yilmaz je posjetio BiH na poziv republičkog premijera Hasana Muratovića, a susreo se sa Izetbegovićem, te predsjednikom i premijerom Federacije Krešimirom Zubakom i Izudinom Kapetanovićem. Portparol ministarstva je izjavio na pres-konferenciji da će Turska nastaviti davati podršku obnovi i razvoju BiH. Dodao je da je trajan mir moguć samo uz brzi ekonomski napredak. Na poziv ministra inostranih poslova Republike Turske Emre Gunesaja u Ankari je održan trilateralni sastanak ministara inostranih poslova Turske, BiH i Hrvatske. Pored podrške rezultatima ostvarenja Dejtonskog sporazuma, ministri su naglasili ostvarenje cjelovitog projekta Federacije BiH. Također su naglasili potrebu održavanja izbora u BiH, kao i junskih izbora u Mostaru. Pozitivno su ocijenili posljednju donatorsku konferenciju u Briselu i pozvali sve ostale zemlje da 43

1995: Četin i Inoni upisali se u knjigu žalosti, - Oslobođenje, 3. 6. 1995, str. 16

VANJSKO-POLITIČKI ODNOSI TURSKE I BOSNE I HERCEGOVINE

konkretnim prilozima i programima podrže poratnu obnovu BiH. Turska i Hrvatska su obećale potaknuti svoja preduzeća da se aktivno uključe u rekonstrukciju BiH. U junu 1996. Turska vlada je donijela odluku da 20 miliona dolara kredita Egzim banke pretvori u donaciju. Ta sredstva su dio kredita od 50 miliona dolara, koje je Turska ranije odlučila dati BiH za rekonstrukciju i obnovu privrede. To su nakon razgovora objavili predsjednici Demirel i Izetbegović. Izetbegović je naglasio da je BiH odlučna da manjkavosti Dejtonskog sporazuma popravlja u jednom miroljubivom procesu. Demirel je tada još jednom ponovio da se mora izgrađivati povjerenje i jačati Federacija. Potom slijedi posjeta Tuđmana Ankari i susret sa Demirelom. Dominirala je jednodušna ocjena: Za uspostavu trajnog mira i sigurnosti na prostorima bivše Jugoslavije, posebice u BiH, od iznimne važnosti je provedba Vašingtonskog i Dejtonskog sporazuma. Naglašeno je da se samo na osnovama tih dokumenata mogu izgrađivati i unapređivati sveukupni odnosi u regiji. Ankara je 26. jula 1996. optužila UN što nisu zaštitile napadnute zone u Bosni. „Genocid u Žepi, Srebrenici i Bihaću se nastavlja. Nijedan zvaničnik UN više ne smije biti neutralan u suočavanju sa agresorom i žrtvom“ stoji u izjavi u kojoj se dalje dodaje „Turska još jednom poziva organizaciju (UN) da preduzme sve neophodne mjere kako bi se žrtve u Bosni zaštitile.“44 Ankara je istovremeno zahtjevala i podizanje embarga na isporuku oružja BiH. U avgustu 1996. kreće konvoj humanitarne pomoći iz grada Konya prema Goraždu. U sedam šlepera (oko 140 tona) pored ostalog nalazila se oprema za jednu pekaru, brašno, ulje, šećer, kafa, lijekovi i sanitetski materijal. Turska vlada je pozdravila najnoviji mirovni plan američkog predsjednika Klintona za Bosnu objavljenog sredinom avgusta 1996. MINA je tada objavila da će Turska podržati samo mirovni plan koji će garantovati teritorijalni integritet, nezavisnost i suverenitet njezinih međunarodno priznatih granica. Izetbegović je primio u oproštajnu posjetu ambasadora Turske Tufana i izrazio mu uvjerenje da njegovim odlaskom bosanski narod gubi jednog iskrenog prijatelja koji je kao čovjek i diplomata dokazao tokom trogodišnjeg boravka i rada u Sarajevu. Turskog ambasadora je za njegove zasluge odlikovalo Predsjedništvo RBiH visokim priznanjem. Tufan je u historiju BiH ušao kao diplomata koji je otvorio prvu diplomatsku ispostavu u nezavisnoj BiH, prvi je 44

Ankara optužuje UN, - Oslobođenje, 27. 7. 1995, str. 16

DIPLOMATSKI ODNOSI

rezidencijalni ambasador u Sarajevu, a tokom trogodišnjeg mandata je bio i doajen diplomatskog kora u našoj zemlji. Iz Istanbula je krenuo još jedan humanitarni konvoj prema Travniku i Zenici. Ukupna vrijednost tereta od 218,5 tona procjenjuje se na 941.423 američka dolara. Konvoj je poklon turskih organizacija: Crveni polumjesec, Udruženje solidarnosti iz grada Konye i Bosanska akcija solidarnosti, a lijekove šalje ministarstvo zdravstva Turske. U travničkoj Okružnoj bolnici nekoliko dana boravili su vrhunski hirurzi iz Turske i izveli deset visokodiferentnih specijalističkih operativnih zahvata na ranjenicima i drugim pacijentima izabranih između 60 prijavljenih i pregledanih. Prema riječima pri. Dr Nedžada Hadžića, boravak turskih ljekara iskorišten je i za uspostavljanje prijateljskih kontakata, uz dogovor za dalju saradnju i stručnu pomoć u nabavci medicinske opreme. U oktobru je ministar inostranih poslova BiH Jadranko Prlić primio u nastupni posjet novog ambasadora Turske Mehmeta Gorkaya i izrazili uvjerenje u nastavak uspješne saradnje. O vrlo prisnim odnosima između predsjednika Izetbegovića i Demirela svjedoči i Izetbegovićev telegram Demirelu povodom zemljotresa u oktobru 1996. O značaju dalje saradnje svjedoči i posjeta turskih parlamentaraca Predsjedniku Vlade BiH Hasanu Muratoviću. Tada je visoka delegacija prisustvovala i konstituiranju Zastupničkog doma i Predsjedništva BiH.45 U turskoj delegaciji su bili v.d. predsjednika parlamenta Republike Turske Yasin Hatipoglu te članovi parlamenta Huseyin Kansu i Murat Dizdar. Hatipoglu je istakao da će Turska i dalje pomagati BiH na diplomatskom i ekonomskom polju. Muratović je istakao važnost uspostave ekonomske i kulturne saradnje između dvije zemlje. Ambasador Mehmet Gorkay predao je u Sarajevu akreditive predsjedniku Izetbegoviću i prenio pozdrave predsjednika Demirela. Predsjednik Izetbegović je primio gradonačelnika Ankare Melih Gokceka sa saradnicima.46 Delegacija Ankare je donirala Sarajevu deset autobusa za Gras i opremu za gradski gasni sistem, čija je vrijednost pet miliona njemačkih maraka.

Značaj dalje saradnje, - Oslobođenje, 9. 10. 1995, str. 32

Izetbegović primio gradonačelnika Ankare, - Oslobođenje, 01. 11. 1995, str. 32

VANJSKO-POLITIČKI ODNOSI TURSKE I BOSNE I HERCEGOVINE

Dvodnevna posjeta Pape Sarajevu predstavljena je u turskim medijima kao svojevrsno priznanje gradu heroju i njegovim građanima koji su se, uz hiljade nevinih žrtava, dobro oduprli srpskom agresoru. Vodeći srpski listovi: Milliyet, Hurriyet, Zaman, Cumhurriyet i drugi, u fokus stavili su nadu poglavara Rimokatoličke crkve da će se Sarajevu, simbolu evropskih patnji na kraju 20. stoljeća, ali i u cijeloj BiH, ponovo uspostaviti mostovi multietničke, multikulturne i multireligijske saradnje svih njenih naroda. Prva zvanična službena posjeta Predsjednika Izetbegovića u turskim medijima je najavljena u periodu 28-30 maj, ali je ona, uz saglasnost Sarajeva i Ankare, odgođena zbog posjete američkog državnog sekretara Medlin Olbrajt BiH, te zaokupljenosti predsjednika Demirela i premijera Nedžmetina Erbakana unutrašnjim zbivanjima u zemlji. 1997. Upriličena je prva zvanična službena posjeta predsjednika Izetbegovića Turskoj.47 U izuzetno strogom Državnom protokolu Turske napravljen je izuzetak i ukazana je izuzetna počast Aliji Izetbegoviću. Njega je u nedjelju naveče na aerodromu lično dočekao predsjednik Demirel i najviši generali turske armije. Po državnom protokolu, Demirel strane šefove država ne dočekuje na aerodromu, već u svojoj rezidenciji. Prije susreta sa Demirelom u ponedjeljak, Izetbegović je posjetio mauzolej Kemal Paše Ataturka i položio vijenac, čime su odbačene špekulacije da Izetbegović ignoriše njegovo slavno djelo zbog njegovog sekularizma. U knjizi utisaka Izetbegović je upisao :”Sa dubokim poštovanjem, velikom vojskovođi i borcu za slobodu Turske.” Posjeta je također uzvratna, jer prve posjete predsjednika Demirela juna 1996., kada je dobio orden “Kulina Bana”, najviše priznanje naše države. Značaj posjete najviše se ogledao, možda, u njenom tajmingu koji pada na vjerovatno prelomnoj tačci bitke za dosljednu implementaciju dejtonskog sporazuma, odnosno borbe za očuvanje jedinstvene države BiH. Tursku i BiH vežu duboki historijski korijeni, sa kulturnim i porodičnim vezama, kazao je Demirel. Govoreći o Dejtonskom sporazumu, Demirel je naglasio da Turska misli i dalje ulagati maksimalne napore na implementaciji Sporazuma, mira u regionu, a posebno čuvanju mira, stabilnosti i ekonomskog prosperiteta. O samoj posjeti turski predsjednik je rekao da je to prilika za unapređenje 47

Habul, Emir.1997: Izetbegović u posjeti Turskoj, - Oslobođenje, 10. 6. 1997, str.3

DIPLOMATSKI ODNOSI

bilateralnih odnosa između dvije zemlje, te međusobnu razmjenu mišljenja o razvoju mirovnog procesa. Zaželivši još jednom dobrodošlicu, Demirel je upotrijebio formulaciju :”mom bratu Aliji Izetbegoviću”. Na svečanoj ceremoniji Izetbegoviću je uručeno najviše priznanje koje se dodjeljuje stranim državnicima - Državni orden, koji su do tada dobila samo dvojica šefova država- Valensa i predsjednik Azerbejdžana Hajdar Alija. Prilikom posjete predsjedavajućeg u Predsjedništvu BiH Alije Izetbegovića Republici Turskoj, Demirel je primio izvještače Oslobođenja, Večernjih novina, Dnevnog avaza, RTVBIH, NTV Hayat i NTV99. Iako veoma zauzet, našao je petnaest minuta vremena za razgovor o prijateljskoj naklonosti prema BiH, o tome da je stvorena Dejtonskim sporazumom, i da kao taka mora funkcionisati. Naglasio je da kao političar , traži budućnost BiH. Obećao je da će napraviti most u Mostaru i da će pomoći obnovu BiH. NATO mora ostati dok se ne uspostavi trajan i čvrst mir. Turska nije protiv islama, ali i da se vojska ne bi trebala miješati u politiku. O implementaciji Dejtonskog sporazuma i stanju u regionu kopredsjedavajući Vijeća ministara BiH dr Haris Silajdžić razgovarao je u Ankari sa predsjednikom Vlade Turske Mesutom Yilmazom u drugoj polovini novembra 1997.48 Premijer Yilmaz je istakao da će Turska nastaviti pružati podršku punoj provedbi Dejtonskog sporazuma i jačanju suvereniteta BiH. Silajdžić se sastao tada i sa predsjednikom Parlamenta Turske Hikmetom Četinom. Poslije posjete predsjednika Demirela Hrvatskoj, u kojoj je jedna od važnijih tema bila BiH, predsjedavajući Izetbegović je Demirelu iznio problem nereguliranog ustavnog statusa bošnjačke manjine u Hrvatskoj i zatražio njegovo posredovanje da se ovo pitanje riješi, saopšteno je iz Ureda predsjedavajućeg Izetbegovića. 1998. Predsjedavajući Predsjedništva BiH Izetbegović primio je delegaciju turske općine Karsiyaka-Izmir, koju je predvodio Kemal Baysak. U veoma srdačnom razgovoru gosti su upoznali predsjednika o utiscima na putu po BiH i oživjeli sjećanja na boravak predsjedavajućeg Predsjedništva 48

Silajdžić u Turskoj, - Oslobođenje, 18. 11. 1997, str. 40

VANJSKO-POLITIČKI ODNOSI TURSKE I BOSNE I HERCEGOVINE

BiH prijateljskoj Turskoj. Delegacija Federacije BiH koju je predvodio Ejub Ganić, i delegacija Turske, koju je predvodio potpredsjednik turske Vlade Bulent Ecevit, u višesatnim razgovorima u Ankari razmijenjivali su mišljenja o cijelom nizu problema koji muče obje strane. Sa turske strane stalna je obaveza koju imaju prema BiH. Ecevit je naglasio :”Boravak turaka više od 500 godina Turaka na ovim prostorima odakle ste vi došli, uz sve kulturne i istorijske veze, je obaveza koja se ne smije zaobilaziti. Prevashodni interes Turske je pomoć za najvećeg stradalnika u agresiji na BiH koja se desila od 1992. do 1995. Za nas je velika obaveza da pomognemo, prvo povratak svih na svoja ognjišta, a potom i uspostavljanje normalnih uslova za život.” 49 1999. BiH je pružila kontinuiranu medicinsku pomoć nastradalim područjima od zemljotresa u Turskoj krajem avgusta 1999. Uručena je pomoć u vrijednosti od 100.000DM, a koja se sastoji od lijekova i krvi. Izuzetno cijeneći sve prispjelo i ponuđeno, pogotovo što je riječ o pomoći iz BiH, koja i sama još liječi ratne rane, domaćini su se zahvalili biranim riječima prof. dr Mithatu Haračiću i doc dr Farisu Gavrankapetanoviću koji su bili u delegaciji Federacije BiH koja je posjetila Mecita Caliskana, direktora Kriznog štaba za zemljotres u Turskoj, inače regionalnog ministra zdravstva. Sarajevska vatrogasna brigada učestvovala je u raščišćavanju terena oko Izmita, Yalove i Karamursela. Uz hrabrost, sarajevski vatrogasci su narodu ugroženog područja ostavili pokretnu spasilačku opremu vrijednu 45.000KM. Član Predsjedništva Izetbegović sa delegacijom posjetio je Tursku poslije razornog zemljotresa i razgovarao sa Demirelom o situaciji u kojoj se nalazi Turska poslije katastrofe koju je preživjela, i nisu pokretane druge teme. Ostali članovi Predsjedništva, Živko Radišić i predsjedavajući Predsjedništva Ante Jelavić oštro su negodovali zbog ove posjete i negirali njen državni nivo. Demirel je uputio Pismo zahvalnosti Jelaviću za pomoć BiH narodu Turske. Demirel je posjetio BiH početkom decembra 1999. i tim povodom opet istakao da BiH i dalje mora postojati u međunarodno priznatim granicama, sa multikulturnim, multireligijskim i multietničkim duhom.50 Jelavić

J.B.1998: Turska će pomagati BiH, - Oslobođenje, 24. 6. 1998, str. 3

Kurtović, S. 1999: Turska će BiH pomoći na svaki način, - Oslobođenje, 7. 12. 1999, str. 3

DIPLOMATSKI ODNOSI

je rekao da Tursku vidi kao strateškog partnera u regiji, a posebice u okviru rada Pakta o stabilnosti jugoistoka Evrope. U toku ove posjete potpisan je Sporazum o kulturnoj saradnji. Potpisnici su bili Izetbeović i Demirel. Izetbegović je izjavio da ovaj Sporazum potvrđuje tradicionalne odnose dviju zemalja, ali je i novi korak na putu saradnje. 2000. Krajem februara vodeći istanbulski dnevnici (Sabah, Hurriyet, Milliyet i Star) koji izlaze u milionskim tiražima, u subotnjem izdanju donijeli su izrazito oštre komentare povodom vijesti o diplomatskom priznanju grčkog dijela Kipra od BiH.51 Šef turske diplomatije Ismail Cem prilikom posjete Nikoziji prebacio je BiH i Makedoniji što žele da otvore ambasade u grčkom dijelu Kipra, naglasivši da će to imati posljedice na odnose s ovim zemljama. U tom periodu u Turskoj je boravio premijer Federacije BiH Edhem Bičakčić koji je doživio kritike turskih lidera koje se odnose na odluku bosanskohercegovačke vlade da otvori ambasadu u grčkom dijelu Kipra. U dvodnevnu zvaničnu posjetu Turskoj, na poziv šefa turske diplomatije Ismaila Cema, otputovala je visoka delegacija ministarstva vanjskih poslova BiH sredinom juna 2000. Poslije neočekivanog zahlađenja odnosa Ankare i Sarajeva poslije priznanja samo južnog dijela Kipra i najave uspostavljanja diplomatskih odnosa samo sa grčkom etničkom zajednicom. Protokolom je predviđeno potpisivanje Protokola i sporazuma o unapređenju i daljem razvoju odnosa dvije prijateljske zemlje. Delegaciju je primio i novi predsjednik Republike Turske, Ahmet Necat Sezer. Bivša premijerka i predsjednica Stranke pravog puta Tansu Ciler posjetila je BiH početkom aprila 2000. i istakla da će Turska i dalje pomagati BiH.52 Susrela se sa potpredsjednikom SDA, Halid Genjac, sa predsjedavajućim Predsjedništva BiH Alija Izetbegović sa predsjednikom Federacije BiH, Ejup Ganićem i razgovarala o rezultatima provedbe Dejtonskog sporazuma, posebno u obnovi i rekonstrukciji u čemu je pomogla i Turska. Vijeće ministara BiH je na sjednici od 9. novembra 2000. donijelo odluku o formiranju ekspertnog tima koji će tokom ovog mjeseca započeti pregovore sa vladom Republike Turske o pitanjima sprječavanja ilegalnih ulazaka 51

Bojadžić, J.2000: Bosna iznevjerila Tursku, - Oslobođenje, 27. 2. 2000, str. 3

Turska će i dalje pomagati BiH, - Oslobođenje, 7. 4. 2000, str. 44

VANJSKO-POLITIČKI ODNOSI TURSKE I BOSNE I HERCEGOVINE

u BiH.53 Očekivalo se da će u bilateralnim pregovorima na relaciji BiH-Turska problem ilegalnih ulazaka stranih državljana u BiH početi da se rješava. Član Predsjedništva BiH Halid Genjac prilikom susreta sa ambasadorom Republike Turske u BiH Ahmet Kamil Erozanom, razmatrali su ukupne odnose između dvije zemlje i ocijenili da je prisutno prijateljstvo i da će Turska podržati prijem BiH u Vijeću Evrope i ostalim euroatlanskim integracijama. 2001. Nova afera koja koja je prvih dana 2001. potresla Tursku ima po pisanju visokotiražnih dnevnika veliku vezu sa BiH. Kako je objavljeno po informacijama koje dolaze iz žandarmerijskih službi o velikim novčanim mahinacijama, šest uhapšenih osoba su utajili deset miliona američkih dolara robno-novčane pomoći koju je Turska uputila BiH. Akcija iza brave je uz čelne ljude državne firme TEAŠ (proizvodnja i prenos električne energije) dovela i bivšeg državnog ministra Birsel Sonmez-a i “počasnog konzula BiH u Turskoj” Hanefi Baš. Potom dolazi do neočekivanog obrta u energetskoj aferi; dok civilne i vojne vlasti traže kompromis o nadležnosti ko će voditi istragu, kao grom iz vedra neba odjeknulo je puštanje na slobodu jednog od aktera - lažnog bh. konzula. Početkom marta 2001. ministar inostranih poslova BiH dr Zlatko Lagumdžija primio je parlamentarnu delegaciju Turske.54 Delegaciju su sačinjavali predstavnici pet stranaka i članovi Parlamentarne grupe prijateljstva Turske i BiH. Ministar Lagumdžija je tada istakao aktivnu ulogu Turske u grupi islamskih zemalja angažovanih u pomoći BiH koja će kasnije imati važan sastanak u Sarajevu. (soapštenje iz MIP-a BiH). Predsjednik Federacije BiH Karlo Filipović primio je u martu 2001. ambasadora Erozana.55 Turska je i kao predsjedavajuća Konferencije islamskih zemalja spremna pomoći BiH i Federaciji. Jedan od prioritetnijih zadataka bio je razvoj ekonomske saradnje između BiH, FBiH i Republike Turske. Predsjednik Filipović je uvjerio ambasadora Erozana da su stvoreni uslovi da se i u Vijeću ministara BiH napokon riješi pitanje jedanaest državnih

Pregovori s Turskom o sprečavanju ilegalnih ulazaka u BiH, - Oslobođenje, 11. 11. 2000, str. 3

Lagumdžija razgovarao sa parlamentarnom delegacijom Turske, - Oslobođenje, 10. 3. 2001, str. 8

Filipović primio Erozana i Eliasona, - Oslobođenje, 17. 3. 2001, str. 7

DIPLOMATSKI ODNOSI

sporazuma između BiH i Republike Turske, čime bi se otklonile i neke veoma značajne prepreke u saradnji dvije države. Prema pisanju istanbulskog dnevnika Hurriyet, dopisnik iz Pariza Muamer Elveren je napisao “Mostarski ceremonijalni skandal”. U tekstu se navodi da je na ceremoniji početka radova na izgradnji luka srušenog mosta u Mostaru, na koju je uz mnoštvo zvanica pozvan i talijanski predsjednik Carlo Azeglio Champi, i da je ceremonija koja je upriličena bez prisustva predsjednika Turske licemjerna. Ambasador Erozan je tada izjavio da je za njega pravi početak radova onda kad se baci prvi kamen u temelj, a to je bilo u septembru. 2002. Ugovor o socijalnom osiguranju između BiH i Republike Turske, koji reguliše obavezno zdravstveno osiguranje i zdravstvenu zaštitu majčinstva, osiguranje za slučaj nesreće na poslu i profesionalne bolesti potpisan je u Sarajevo u avgustu.Obavezniom penzijskim i invalidskim osiguranjem obuhvaćena je starosna, invalidska i porodična penzija, novčana naknada za tjelesno oštećenje koje je uzrokovano nesrećom na poslu i profesionalnom bolesču. Ugovor se primjenjuje na osobe koje podliježu zakonodavstvu obje zemlje. Postignuta je saglasnost da, u cilju što skorijeg potpisivanja i stupanja na snagu ugovora o socijalnom osiguranju, u prvoj polovini septembra, budu održani razgovori u Turskoj. Zamjenik ministra civilnih poslova i komunikacija BiH Jusuf Halilagić i vršilac dužnosti direktora Zavoda za socijalno osiguranje Republike Turske Demirhan Atasoy. Nakon potpisivanja, ugovor su ocijenili pozitivnim i istaknuli da će on umnogome doprinijeti i privrednoj saradnji dviju zemalja, jer će regulisati socijalno osiguranje uposlenika. Isti ugovor su već bili potpisani sa Hrvatskom, Austrijom i SR Jugoslavijom. Ministarstvo inostranih poslova Turske traži od svih političkih kadrova u BiH da na temeljima principa sekularizma i demokratske pravne države ulože napore radi daljnjeg provođenja reformi - soapšteno je iz Ministarstva. Turska, koja u svakoj prilici naglašava značaj bezbjednosti, stabilnosti, blagostanja i teritorijalnog integriteta BiH, nastoji podržavati uključivanje ove prijateljske zemlje u evropske i euroatlanske integracije, kao i konstruktivne napore međunarodne zajednice koje će je povesti naprijed. (ONASA).

VANJSKO-POLITIČKI ODNOSI TURSKE I BOSNE I HERCEGOVINE

2003. U Kliničkom centru u Sarajevu Premijer Turske Tayip Erdogan posjetio je Aliju Izetbegovića u oktobru 2003. godine koji se nalazio na liječenju.56 Ovom prilikom premijer Erdogan istakao je da je Alija izetbegović za Tursku i turski narod osoba i ličnost koja se izuzetno cijeni i koja ima posebno mjesto u srcima ljudi. Poželio mu je što skoriji i potpun oporavak u svoje ime i u ime turskog naroda. Nažalost, stanje Izetbegovića se pogoršalo. Sva turska sredstva informisanja odmah su javila vijest o smrti Alije Izetbegovića. Tayip Erdogan je dao izjavu odmah nakon vijesti o smrti. “Imao sam itekako mnogo naučiti od gospodina Izetbegovića. Narod Turske je podržavao njegovu veliku borbu tokom opsade Sarajeva i agresije na BiH.” Odmah se oglasio i Demirel: “Izgubio sam mnogo dragih prijatelja. Gubitak Alije Izetbegovića, mog brata i ličnog prijatelja, nenadoknadiv je za mene, moju porodicu i narod Turske.” U Turskoj su svi podsjećali da je Izetbegović bio počasni dr nauka The Marmara Univerziteta u Istanbulu. Nakon što je proglasio otvorenom 19. Islamsku ekonomsku konferenciju u kongresnom centru the Marmara Oteli u Istanbulu 21-23. oktobar 2003, predsjednik Turske Ahmet Necat Sezer je zatražio da predstavnici 50 država koje učestvuju na ovum skupu fatihom odaju sućut narodu BiH povodom smrti Alije Izetbegovića. U zvaničnoj posjeti Turskoj boravila je delegacija Vijeća ministara koju je predvodio premijer Adnan Terzić. Tom prilikom potpisana su dva bilatralna sporazuma : Konvencija o socijalnom osiguranju između dvije zemlje i način njenog provođenja. U toku posjete, delegacija je u Izmiru otvorila prostorije počasnog konzulata a potom se susrela sa iseljenicima koji žive u toj regiji. Poslije otkrivanja ploče sa natpisom, podizanje zastava BiH i Turske i intoniranja himni, funkciju počasnog konzula BiH u Turskoj preuzeo je A. Kemal Baysak, doskorašnji predsjednik najveće izmirske opštine Karsiyaka. Delegacija je imala radni ručak sa najistaknutijim novinarima Turske. Turske predstavnike sedme sile najviše su interesovalI stavovi oko prijema BiH u EU, viđenje sukoba u Iraku i perspektive ulaganja turskih biznismena u BiH. Terzić je prilikom razgovora naglasio da značaj angažovanja NATO-a u očuvanju mira u BiH, ali je naglasio da Alijansa još 56

Karanjac, N.2003: Premijer Turske Erdogan posjetio Aliju Izetbegovića, - Oslobođenje, 19. 10. 2003, str. 3

DIPLOMATSKI ODNOSI

uvijek nije potpuno izvršila zadatak, misleći na hvatanje ratnih zločinaca Radovana Karadžića i Ratka Mladića. BH premijer je istakao da će liberalizacija zakona otvoriti vrata turskom kapitalu kao i zajedničkim nastupima na trećim tritium, poput onog u obnovi Iraka. U povodu terorističkih napada na sinagoge u Istanbulu i stradanja velikog broja civila, Terzić je uputio telegram saučešća premijeru Erdoganu. Bivši predsjednik Turske Demirel posjetio je Sarajevo i obišao Izetbegovićev mezar na kojem je rekao da se zajednički život u BiH mora očuvati. Turska podržava cjelovitost BiH i njenu rekonstrukciju u miru, naglasio je Demirel. Član Predsjedništva BiH Sulejman Tihić pozvao je Demirela da nazoči otvorenju stare jezgre grada Mostara i Starog mosta. 2004. BiH je učestvovala na istanbulskom samitu NATO-a. Lideri NATO-a odobrili su da Evropska unija preuzme mirovnu misiju u BiH od SFOR-a krajem 2004. godine. Također je odlučeno da će se o ulasku BiH u “Partnerstvo za mir” odlučivati drugom prilikom, tako da je BiH uz SCG ostala jedina europska država koja nije uključena u ovaj program. 2005. Turski premijer Tecep Tayip Erdogan je u februaru doputovao u BiH. Tom prilikom je rekao: “Turska je spremna prenijeti BiH svoja iskustva na putu ka Evropi.” Također je dodao da ako ne bude morala, Turska neće uvesti vize za bh građane.57 Erdogan je stigao u dvodnevnu posjetu sa turskim privrednicima. “Sporazum o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja ohrabriće turske privrednike da ulažu u BiH, ali i bh privrednike da ulažu u Tursku” kazao je Terzić, te da će u narednom periodu biti unaprijeđeni bilateralni odnosi između Turske i BiH. Ministar sigurnosti BiH Bariša Čolak i ministar unutrašnjih poslova Turske Abdulkadir Aksu potpisali su u Sarajevu Izjavu koja se odnosi na provedbu Sporazuma između Vijeća ministara i Vlade Turske iz 2000. godine o saradnji na polju borbe protiv međunarodnog terorizma, krijumčarenja narkotika i organizovanog kriminala.58 57

Živak, V. 2005: Ako ne bude morala, Turska neće uvesti vize za BiH, - Oslobođenje, 17. 2. 2005, str.3

Saradnja u borbi protiv terorizma, - Oslobođenje, 6. 5. 2005, str. 3

VANJSKO-POLITIČKI ODNOSI TURSKE I BOSNE I HERCEGOVINE

Ministar inostranih poslova Turske Abdullah Gul primio je u oproštajnu posjetu ambasadora BiH u Ankari Nerkeza Arifhodžića. Šef turske diplomatije kazao je da će Turska nastaviti pružati punu podršku BiH i njenim narodima u sveukupnom razvoju.59 Ministar Gul je istakao da će vlada njegove zemlje nastaviti podsticati turske biznismene da i dalje ulažu kapital u BiH. Predsjedavajući Predsjedništva BiH Ivo Miro Jović primio je u oproštajnu posjetu ambasadoricu Turske u BiH Melek Sinu Balduru. Ambasadorica je čestitala početak pregovora o potpisivanju Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju s EU, te naglasila da Turska želi vidjeti BiH kao mirnu i stabilnu zemlju s kojom će i dalje razvijati dobre i prijateljske odnose. 2006. Članovi Predsjedništva BiH su u aprilu u Sarajevu u službenu posjetu primili predsjednika Turske Ahmet Necdet Sezera.60 Predsjedavajući Tihić naglasio je kako je ovaj posjet kruna niza tursko-bosanskohercegovačkih odnosa na raznim razinama. Istako je da je i ovaj put dobijena turska podrška za aktuelne reforme u BiH te posebno za prijem u Partnerstvo za mir i NATO savez, čiji je Turska član. Tihić je istakao kako se podrazumijeva da je puna saradnja s Haškim tribunalom glavni uvjet putu ka evroatlanskim integracijama. Čelnici oba izaslanstva nadaju se poboljšanju ekonomskih i trgovinskih odnosa dvije zemlje, osobito pošto je ovom susretu nedavno prethodio posjet oko 200 turskih privrednika BiH. 2008. U martu tokom zvanične posjete Bosni i Hercegovini, premijer Turske Recep Tayip Erdogan izjavio je da će Turska podržati aplikaciju BiH za prijem u članstvo na narednom NATO samitu u Bukureštu. Za bosanskohercegovačku stranu je važno da je i ovom prilikom potvrđeno čvrsto opredjeljenje Turske da podržava Bosnu i Hercegovinu na njenom evroatlantskom putu (pristupanje NATO-u). U saopštenju naglašen je značaj koji Republika Turska pridaje očuvanju suvereniteta i teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine. To je na neki način podcrtano i u izjavi premijera Erdogana koji je rekao: „Mi smo dvije zemlje koje dijele kulturno-istorijske vrijednosti.“.

J.B 2005: Turska će i dalje pomagati, - Oslobođenje, 16. 6. 2005, str. 4

A.P. 2006: Podrška bh. reformama i putu ka NATO-u, - Oslobođenje, 11. 4. 2006, str. 3

DIPLOMATSKI ODNOSI

2009. Predsjedavajući Predsjedništva BiH Željko Komšić, član Predsjedništva Haris Silajdžić i zamjenik člana Predsjedništva Nebojše Radmanovića Boris Buha primili su krajem jula 2009. godine u Sarajevu delegaciju Ustavnog suda Turske sa predsjednikom Hasimom Kilicem na čelu te Ustavnog suda BiH koju je predvodio predsjednik Miodrag Simović, saopšteno je iz Predsjedništva.61 Komšić je izrazio zadovoljstvo zbog uspješne saradnje ustavnih sudova te kazao da BiH ima dobre odnose sa Turskom, da će ova posjeta dalje unaprijediti saradnju dvije zemlje. Sredinom oktobra 2009. Haris Silajdžić se sastao sa turskim predsjednikom Gulom u Kayseriju, a potom sa premijerom Erdoganom u Ankari. Sastanak u Kayseriju bio je zatvorenog tipa, ali je ipak dr Silajdžić dao kratku izjavu. Silajdžić je naglasio da BiH prolazi kroz jako važan period, te da je iznimno važno da Turska izbliza prati sva zbivanja, ističući bliske kontakte države BiH sa turskim liderima. Predsjednik Gul je rekao da mu je zadovoljstvo što će Turska biti uz BiH i ubuduće. “Čast mi je dočekati Silajdžića u Turskoj. U ovom teškom periodu kroz koji BiH prolazi, Turska će kao i prije, i sada, i u budućnosti biti uz Bosnu.“ Turski premijer Erdogan izjavio je da daje veliki značaj pridruživanju BiH NATO-u i Evropskoj uniji. Silajdžić je, govoreći o butmirskim pregovorima, rekao da je BiH neophodno da zadrži standarde koji su omogućeni potpisivanjem Dejtonskog sporazuma. Na pres konferenciji Silajdžić je rekao:”Predlažu se i rješenja koja bi prouzrokovala teritorijalno dijeljenje BiH, što je nemoguće prihvatiti. EU i SAD prate dešavanja u našoj zemlji i na tome smo im zahvalni, kao i na pregovaračkom procesu koji je otpočeo u Butmiru. Međutim, neka od predloženih rješenja su neprihvatljiva.”62 Silajdžić se također sastao i sa generalnim sekretarom Organizacije islamske konferencije (OIC) Ekmeleddinom Ihsanoglu-om. Sagovornici su se složili da bi bilo kakvo rješenje koje nagrađuje kršenje Deytona bilo i štetno za BiH te da bi imalo negativan dugoročni efekat na stabilnost u regionu. Podcrtana je snažna podrška Turske BiH da konačno postane demokratska, funkcionalna i samoodrživa zemlja i da s punim kapacitetom ispunjava svoje nadležnosti i međunarodne obaveze. 61

Turske sudije u Predsjedništvu BiH, - Oslobođenje, 01. 8. 2009, str. 6

Šećerović, A. 2009: Snažna podrška Turske BiH, - Oslobođenje, 14. 10. 2009, str.4

VANJSKO-POLITIČKI ODNOSI TURSKE I BOSNE I HERCEGOVINE

2010. Predsjedavajući Predsjedništva BiH Haris Silajdžić, predsjednik Srbije Boris Tadić i predsjednik Turske Abdullah Gul usvojili su u aprilu u Istanbulu Deklaraciju u kojoj je zaključeno da će nastaviti raditi na izgradnji mira, prosperiteta i stabilnosti na Balkanu.63 Integracija u Evropsku uniju cilj je sve tri zemlje. Trojica državnika dogovorili su da regionalna politika treba da se zasniva na osiguranju bezbjednosti, stalnom političkom dijalogu i očuvanju multietničkih, multikulturalnih i multivjerskih osobenosti regiona. Postignut je i dogovor da se u naredne dvije godine održavaju trilateralni sastanci u svakoj od tri zemlje. Tadić i Erdogan su najavili dolazak na obilježavanje 15. godišnjice genocida u Srebrenici. Naglašen je značaj procesa nacionalnog suvereniteta i spremnosti da se preduzmu svi neophodni koraci kako bi se osigurao mir, stabilnost i prosperitet u regiji. Istaknuta je važnost Vijeća za provedbu mira i pozitivna uloga koju u rješavanju problema u BiH igra međunarodna zajednica, uključujući EU, Tursku, Rusiju i SAD.Krajem maja 2010. turski ambasador u BiH Vefahan Ocak bio je uvodničar na redovnoj sesiji Asocijacije nezavisnih intelektualaca Krug 99 koja je bila posvećena predstojećem samitu Evropska unija - zapadni Balkan. Ambasador Ocak govorio je o temi “Uloga Republike Turske na samitu u Sarajevo - refleksije na BiH”. Osvrnuo se na bliske veze između Turske i BiH. Rekao je da Republika Turska i druge dobronamjerne zemlje žele vidjeti BiH kao zemlju suverenog integriteta, zemlju razvijenog ustavnog i pravnog sistema, zemlju gdje etničke različitosti nisu prepreka za uređenje države. Ambasador je istakao ulogu međunarodne zajednice u približavanju BiH zemljama EU, kao i u izgradnji smjernica ka postavljenim ciljevima. Kako je rekao, kada je riječ o njegovoj zemlji, te smjernice su u bilateralnim odnosima Turske i BiH, u dobrim odnosima Turske sa zemljama u regionu i njenim vezama sa tim zemljama, te u dobrim odnosima unutar međunarodne zajednice.64 Šef diplomatije BiH Sven Alkalaj učestvovao je u Istanbulu na sastanku ministara inostranih poslova država članica Procesa za saradnju u jugoistočnoj Evropi (SEECP).65 Na inicijativu ministra inostranih poslova Turske Ahmet Davutoglu-a održan je i trilateralni sastanak ministara Turske,

Šećerović, A. 2010: Prekretnica na Balkanu, - Oslobođenje, 25. 4. 2010, str.3

Turska želi uređenu BiH, - Oslobođenje, 31. 5. 2010, str. 2

Alkalaj na sastanku SEECP-a, - Oslobođenje, 22. 6. 2010, str. 2

DIPLOMATSKI ODNOSI

BiH i Srbije. SEECP je nastao 1996. godine. Države članice su Albanija, BiH, Bugarska, Crna Gora, Grčka, Hrvatska, Moldavija, Makedonija, Rumunija, Srbija i Turska. Predsjedavajući Predsjedništva BiH Haris Silajdžić doputovao je u Istanbul gdje se sastao sa predsjednikom Republike Turske Abdullah Gul-om.66 Tokom susreta razgovarano je o važnosti regionalne saradnje i unapređenju dobrosusjedskih odnosa. Istaknuto je da je politika zapadnog Balkana proces izgradnje međusobnog povjerenja i da je sada historijski trenutak za izgradnju politika dobrosusjedskih odnosa. Predsjedavajući Silajdžić je zahvalio turskom predsjedniku Gulu za podršku BiH na njenom putu ka integracijama, posebno na podršci za MAP. Naglasio je pozitivnu ulogu Turske u regionalnoj saradnji, ali i njenu aktivnu ulogu u međunarodnim odnosima u svijetu. 11. 7. 2010. godine obilježena 15. godišnjica od genocida u Srebrenici. Premijer Erdogan je govorio u ime Turske, a posebno je naglasio da se Republika Turska priključila kao posrednik u dijalogu između Srbije i BiH, stavljajući akcenat svog govora na mir na Balkanu. Spomenuo je veze gradova Sarajeva i Istanbula, Beograda i Ankare, Zagreba i Izmira.67 Ambasador Vefahan Ocak potvrdio je da predsjednik Turske Gul dolazi u uzvratnu posjetu BiH 2. i 3. septembra, jer su u decembru 2008. Ankaru posjetili sva tri člana predsjedništva, (Željko Komšić, Nebojša Radmanović i Haris Silajdžić). Jedan od elemenata koji su ovu posjetu činili značajnom jeste što se ona desila tačno mjesec dana prije izbora u BiH. Ocak je izjavio za Oslobođenje :”Predsjednik Gul će pokušati približiti sagovornicima prirodu turske politike na Balkanu. On će nastojati ubrizgati nepovratan elemenat nade u budućnost države… Predsjednik Gul će sugerisati svima koji su u BiH da dok god svi doprinose u društveno i političko zajedništvo, međunarodna zajednica i Turska posebno, bit će više nego spremni da pomognu kretanje BiH naprijed u evroatlansku zajednicu i veliku zajednicu država Evropske unije, ali i svjetsku zajednicu.”68 66

Važnost saradnje, - Oslobođenje, 23. 6. 2010, str. 3

2010: Žalosni rastanak sa žrtvama Srebrenice (Obilježavanje godišnjice okupio je veliki broj ljudi). - Bayrak, 81: 7.

Borić, F. 2010: Gul u Sarajevu 2. i 3. septembra, - Oslobođenje, 20. 8. 2010, str. 4

VANJSKO-POLITIČKI ODNOSI TURSKE I BOSNE I HERCEGOVINE

Član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović boravio je u radnoj posjeti Turskoj u septembru 2010.69 Predsjednik Gul mu je čestitao izbor za člana Predsjedništva. Izetbegović je tada istakao važnu i konstruktivnu ulogu Turske u izgradnji kvalitetnijih međudržavnih odnosa u jugoistočnoj Evropi, Vijeću za implementaciju mira, te približavanju BiH NATO-u. Oba državnika su se složila da su za početne regionalne inicijative, posebno trilateralni forumi s bh susjedima, od velikog značaja za izgradnju boljih međudržavnih odnosa na Balkanu. Članovi Predsjedništva BiH Željko Komšić i Nebojša Radmanović primili su ministra inostranih poslova Turske Ahmeta Davutoglua.70 Komšić i Davutoglu ocijenili su prijateljske odnose dvije zemlje koje sarađuju na svim nivoima. “Teritorijalni integritet i suverenitet BiH su neupitni. To svakako mora postojati, a članstvo u NATO-u će biti garant toga.” naglasio je turski ministar, saopšteno je iz Komšićevog kabineta. Iz Radmanovićevog kabineta je saopšteno da je ministar Davutoglu potvrdio opredjeljenje Turske da snažno radi na intenziviranju saradnje sa balkanskim zemljama, naglasivši da, kada je BiH u pitanju, njegova zemlja želi jednak odnos prema svim narodima u BiH, bez favoriziranja bilo koga.

Rezime Sagledavši postavljenu podhipotezu Situacija na Balkanu (a to podrazumijeva i situaciju u Bosni i Hercegovini kao historijski najeksponiranijem dijelu Balkana što za Bosnu i Hercegovinu znači da se nalazi u regionu s tri značajne karakteristike: geopolitička zona, geokulturna interakcija i geoekonomska interakcija) nalazi se na vrhu prioriteta turske vanjske politike (poslije članstva u EU, odnosa sa SAD-om, odnosa sa Grčkom/Ciprom) dokazala sam da je ona potvrđena. Nova turska vanjska politika stavlja Tursku u središte šireg regiona koji čine Rusija, Centralna Azija, Bliski Istok i Balkan. Interesne sfere određuje potencijal i raspored različitih interesa, sigurnosnih, ekonomskih, energetskih, infrastrukturnih, kulturnih itd.

2010: Konstruktivna uloga Turske, - Oslobođenje, 24. 9. 2010, str. 2

2010: Članstvo u NATO-u garant BiH, - Oslobođenje, 21. 10. 2010, str. 3

DIPLOMATSKI ODNOSI

U protekloj deceniji Turska je vodila multidimenzionalnu i multiregionalnu spoljnu politiku. Izgledi za ulazak u EU našli su se u vakuumu, rastući socijalno-finansijski problemi Grčke, kao regionalnog igrača EU, dali su prostor Turskoj, čija je ekonomija trenutno dvanaesta u svijetu, sa BDPom od 10.000 američkih dolara po glavi stanovnika, da preuzme regionalnu kontrolu. Prema jednom od objašnjenja, pozadina turskog angažmana, naročito na Balkanu je ideološke prirode i vezana je za istoriju i religijsku dimenziju. Otud i rasprave o pojavi neo-osmanizma koji se sukobljava sa Kemalizmom, te da je turski sekulizam doveden u pitanje. Otkako je Turska počela da mijenja svoju vanjskopolitičku orijentaciju, neki kolumnisti u Turskoj i analitičari međunarodnih odnosa izmislili su termin“neoosmanizam“ (yeni osmanlilik, neo-ottomanism). Ministar vanjskih poslova dr. Ahmet Davutoglu dodatno potpiruje ovakve sumnje izjavama kao što ona iz 2009. O obnovi „osmanskog Balkana“. Činjenica je, međutim, da je se on u međuvremenu u više prilika javno distancirao od bilo kakvih „neo-osmanskih“ ambicija i uporno podcrtava opredjeljenost Turske evropskoj i atlanskoj orijentaciji. Kod nas je ovaj termin uveo dr. Darko Tanasković i popularizirao ga svojom knjigom Neoosmanizam: povratak Turske na Balkan71. Fikret Karčić, profesor s Pravnog fakulteta u Sarajevu na predmetu opća historija države i prava te vanredni profesor na Fakultetu islamskih nauka na predmetu historija šerijatskog prava, polemizira o tome kako je termin neoosmanizam pogrešan, različito definisan i proizvoljno korišten.72 Za adekvatno razumijevanje novog pravca turske vanjske politike, potrebno je uzeti u obzir njenu ideološku osnovu koja je djelimično proizvod akademskih radova ministra Davutoglua. Zbog toga je prozvan turskim „Henrijem Kisindžerom“. Knjiga „Strateška dubina“ koju je ministar Davutoglu objavio 2001. Godine uvodi potpuno novi način promišljanja međunarodne pozicije Turske. Termin „stateška dubina“ posuđen je iz vojne 71

Tanasković, str. 89

Karčić, F. 2010: Bauk koji kruži Balkanom, Nezavisni magazin BH Dani, br. 695, str.4 53

VANJSKO-POLITIČKI ODNOSI TURSKE I BOSNE I HERCEGOVINE

terminologije i označava prostor odnosno razdaljinu između prvih borbenih linija, i civilnih i industrijskih područja, odnosno gradova i naseljenih mjesta. Važnost „strateške dubine“ je u mogućnostima koje ona ostavlja za povlačenje i odbranu od napada, a da se pri tom izbjegne ugrožavanje vlastitih izvora i centara moći. Dakle, suština „strateške dubine“ je u odnosu između vremena i prostora.73 U skladu s tim, osnovna teza Davutogluove knjige je da je uticaj jedne zemlje u međunarodnim odnosima određen njenom geostrateškom pozicijom i istorijskom dubinom. Prema njegovoj teoriji, Turska je u tom smislu u dvostrukoj prednosti, jer je pozicionirana u geostrateškim zonama jakog uticaja, a istorijski obogaćena uticajima Osmanskog carstva. Iako se turska vanjska politika do sada nije toliko obazirala na kulturne veze i zajedničku istoriju, Davutoglu u svojoj knjizi zagovara jačanje veza sa Balkanom, Bliskim Istokom i Centralnom Azijom. Na praktičnom nivou, „Strateška dubina“ zagovara uspostavu ravnoteže u odnosu na tursku ovisnost o bilo kojoj pojedinačnoj sili, a umjesto toga se stvara ravnoteža u odnosima i savezima sa zemljama u regionu, čime se postiže relativna nezavisnost i sadržajni uticaj na regionalnom i globalnom nivou74.

Davutoglu, A. nisan 2001: Stratejik derinlik, Kure yayinlari/1. Kitap,. str. 95

Vanjskopolitička inicijativa BH, Balkan express: Nova turska vanjska politika, str. 4, dostupno na: www.vpi.ba;

III

EKONOMSKA DIPLOMATIJA

III

EKONOMSKA DIPLOMATIJA

EKONOMSKA DIPLOMATIJA Uvod Neki značajni politički analitičari smatraju da je turska ekonomska diplomatija u dubokom zaostajanju za političkom diplomatijom. Tako M. Ogutcu75 smatra da je Turskoj u proteklom vremenu nedostajao jedan integriran, sistematičan i konzistentan okvir za inicijative ekonomske diplomatije. Zbog svog geostrateškog položaja i značaja Turska ima veoma razvijenu diplomatiju. Trenutno djeluju 162 misije u svijetu. Međutim, iako je Turska ekonomija po snazi na 17. mjestu u svijetu, unutar tih misija jedna značajna mreža ekonomske diplomatije nije do danas uspostavljena.76 I pored toga što je od osamdesetih godina ekonomija u odnosu na politiku (geopolitiku) u svjetskim diplomatskim odnosima imala primat, turska diplomatija taj trend nije pratila. Bosna i Hercegovina je kao balkanska zemlja na petom mjestu među prioritetnim mjestima turske vanjske politike.77 Prioriteti su: članstvo u Evropskoj Uniji, odnosi sa SAD-om, situacija na Cipru i odnosi sa Grčkom. Pa ipak, kad je u pitanju nastup Republike Turske prema Bosni i Hercegovini, iz više razloga ekonomija u odnosima dvije zemlje ima važno mjesto.

Ogutcu, M. Yeni Bir Ekonomik Diplomasi Stratejine Dogru (TUSIAD, 1998) http://www.indeksiletisim.com/konusmaci_ajansi/konusmacilar_detay.aspx?SectionID=ds5ykXKBLqShg38 Qg6mfxQ%3D%3D&ContentId=sLftDeeZ47NWU5mlpKt1Bg%3D%3D

Ibid

Sadžak, M., Mujanović, E. & Tutnjević, M., 2008: Ekonomska diplomacija : menadžerski pristup. Zagreb – Sarajevo: Synopsis, str. 286.

VANJSKO-POLITIČKI ODNOSI TURSKE I BOSNE I HERCEGOVINE

Bosna i Hercegovina – ekonomska i socijalna slika 1995-2010. Ekonomski profil Bosne i Hercegovine, kao i mnoge druge zemlje u razvoju, a posebno zemlje u tranziciji, determinira siromaštvo, nezaposlenost i nejednakost78. Oko 20 % stanovništva je ispod međunarodno priznate linije siromaštva, a njih još oko 30 % može biti gurnuto ispod ove linije na najmanji potres na tržištu. Siromaštvo je posebno izraženo van urbanih područja i među mladima.79 Dubina siromaštva je 4,8 %. Dostignuti nivo razvijenosti mjeren GDP pc ppp pokazuju da BiH ima oko 5.500 US$ ili nivo razvijenosti 15 % ispod svjetskog prosjeka. HDI od 0.744 pokazuje da Bosna i Hercegovina ima srednji nivo humanog razvoja. Kada je riječ o kompetitivnosti razvoja, Bosna i Hercegovina se nalazi na 95 mjestu od 117 zemalja .80 Broj nezaposlenih, zavisno od izvora koji se koristi, procjenjuje se u rasponu od 740.000 do preko milion. Stopa nezaposlenosti se procjenjuje od 20 % do 43 %, zavisnost od metodologije i institucije koja prezentira podatke. Posebno je izražena nezaposlenost među mladima, preko 50 % .81 Evidentna je koncentracija razvoja u regionalnim urbanim centrima, dok se ostala područja suočavaju sa brojnim problemima odsustva razvoja. Stanje razvoja, preciznije rečeno odsustvo razvoja ili siromaštva bosanskohercegovačkog društva je takvo da traži adekvatno i urgentno riješenje. Siromaštvo u BiH je raširenije nego u svim drugim zemljama bivše Jugoslavije (jedino je rasprostranjenije na Kosovu), a nekih 20 procenata siromašnih izrazito oskudijeva u svim ili gotovo svim ključnim aspektima standarda: od prihvatljivih stambenih i sanitarnih uvjeta i pristupa

Oko 80 %. Najviša stopa siromaštva je zabilježena u naseljima mješovitog tipa, oko 24 % (Osmanković & Bičakčić, 2006).

Hadžiahmetović, A. 2005: Rast kompetitivnosti u Bosni i Hercegovini. – Prezentacija Izvještaja o konkurentnosti Bosne i Hercegovine u 2005. godini, ANUBiH & MIT centar, 28. 11. 2005. Sarajevo: 1-8.

World Bank, 2005, Izvještaj br. 32650-BA : Bosna i Hercegovina : Izvještaj o tržištu rada. – World Bank, Human Development Section Unit Europe and Central Asia Region, Sarajevo. , dostupno na: http://www.doingbusiness.org/

III

EKONOMSKA DIPLOMATIJA

zdravstvenim uslugama, do pismenosti i uključenosti u društvo. Sadašnja relativno niska stopa siromaštva među stanovništvom rezultat je potrošnje koja nadilazi mogućnosti sadašnjeg nivoa proizvodnje. Ona se finansira iz međunarodne pomoći. Pitanje je koliko dugo. S obzirom na realnu opasnost od vrtoglavog porasta stope siromaštva, neophodno je ubrzati ekonomski razvoj 82. Izvještaj o humanom razvitku iz septembra 2002. godine, po prvi put je prezentirao Indeks humanog razvitka za BiH.83 Analiza izložena u ovom Izvještaju ukazuje da je u BiH 27 % odraslih siromašno sa obrazovnog aspekta, a da 16 % pati zbog siromaštva u zdravstvenom smislu. Sa aspekta mogućnosti zapošljavanja, pristupa poslu siromašno je 22 % radno-sposobnog stanovništva. Stambeni uvjeti su ispod praga siromaštva za 11 % stanovnika, a 29 % njih živi u uvjetima “pravnog siromaštva”, jer obitavaju u stanovima za koje nemaju odgovarajuća vlasnička ili stanarska prava. Ukupni rezultat ove analize ukazuje da je oko 72 % odraslih u BiH siromašno bar u jednom od ovih aspekata. Ispod linije siromaštva najčešće su: djeca, osobe sa niskim nivoom obrazovanja, stari i iznemogli, klasični socijalni slučajevi, te ruralno stanovništvo. Kada se analiziraju podaci za cjelokupno stanovništvo, osobe koje su naročito izložene riziku siromaštva su: djeca, posebno do pet godina starosti, raseljene osobe i povratnici, nezaposleni, te osobe niskog obrazovanja. Protivno ustaljenim mišljenjima, stariji ljudi su manje izloženi riziku siromaštva nego prosječan stanovnik, a to važi i za invalide i veterane rata. Najmanji rizik prijeti zaposlenima u vanprivredi i „sivoj ekonomiji”. Još je jedan iznenađujući zaključak - siromaštvo nije prevashodno problem nezaposlenih, raseljenih, invalida ili porodica poginulih u ratu. Ove grupe zajedno čine manje od polovine siromašnih. Dio siromašnih u BiH čine zaposleni koji žive u porodicama s djecom, jer jedna plata nije dovoljna da domaćinstvo zadrži iznad nivoa siromaštva.84 82

Stope siromaštva u regionu: Hrvatska 8 %, Makedonija 16 %, SCG 18 %, Kosovo 50 % ,World Bank, 2003. , dostupno na: http://www.doingbusiness.org/

IBHI, 2003: Gender and Poverty: A Qualitative Survey. - International Bureau for Humanitarian Issues – Međunarodni biro za humanitarna pitanja, Sarajevo.

World Bank, 2003: Izvještaj br. 25343-BIH : Bosnia and Herzegovina : Poverty Assessment. – World Bank, Sarajevo, dostupno na: http://www.doingbusiness.org/

VANJSKO-POLITIČKI ODNOSI TURSKE I BOSNE I HERCEGOVINE

Po nalazima istraživača IBHI-ja, uticaj siromaštva se ispoljava na različite načine kod muškaraca i žena: muškarci često padaju u depresiju zbog nezaposlenosti i nemogućnosti da izdržavaju porodicu, dok su žene inventivnije i spremnije da se prihvate svih vrsta poslova, ali podliježu stresu i žrtvuju svoje zdravlje. U novonastaloj situaciji u društvu, žene veoma često preuzimaju i dodatnu odgovornost za izdržavanje porodice, uz tradicionalnu ulogu majke i domaćice. Ovo se apostrofira s obzirom na ulogu žene koja je u bosanskohercegovačkom društvu još uvijek marginalizirana. Pojedina područja Bosne i Hercegovine, posebno područja izvan najužih regionalnih centara posebno su pogođena problemom siromaštva ili drugim riječima rečeno, stanovnici prostora izvan najužih regionalnih centara (Sarajevo, Banjaluka, Mostar, Tuzla) izloženi su većem rizku od siromaštva. U kontekstu gore opisane slike Bosne i Hercegovine treba posmatrati šanse i propuštene prilike koju nam je Republika Turska preko svoje ekonomske diplomatije nudila.

Počeci privredne saradnje Iako rat u Bosni i Hercegovini praktično još nije bio ni završen (doduše njegov se kraj nazirao), ambasador Republike Turske Šukru Tufan posjetio je u oktobru 1994. godine Privrednu komoru BiH gdje je sa članovima Komore i sarajevskim privrednicima razgovarao o aktuelnim problemima i mogućnostima pomoći Turske bosansko-herce-govačkoj privredi. Također, te ratne godine je u Zenici, koja je na neki način bila središte slobodne teritorije BiH, organizirani Zajednički privredni susreti ZEPS 94, prva međunarodna privredna manifestacija, čiji je pokrovitelj bila Vlada Republike BiH – Federacija, a generalni sponzor Željezara Zenica. Tako je Zenica u ovo ratno vrijeme, prvi put u svojoj historiji, postala sajamski, ali i kongresni grad. Uz sajam ZEPS 94, na kojem se predstavilo više od 100 izlagača iz BiH, Hrvatske, Slovenije, Austrije i Njemačke, u Zenici su se održali seminari, tribine, savjetovanja, okrugli stolovi. „Mi smo narod koji hoće da radi, a neće da živi od humanitarne pomoći“ riječi su dr. Harisa

III

EKONOMSKA DIPLOMATIJA

Silajdžića u obraćanju učesnicima i gostima međunarodne sajamske manifestacije.85 Sajam je pokazao da se diljem BiH, a naročito na slobodnim teritorijama, pokreću privredni tokovi i svuda gdje je to moguće uvećavala se proizvodnja. Kao rezultat diplomatskih aktivnosti tokom susreta u Zenici dogovoren je barter aranžman, oslonjen na sporazum Tutun banke i Privredne banke d.d. Sarajevo, po kojem bi Željezara iz Zenice mogla izvesti u Tursku svoje proizvode u vrijednosti od 600.000 američkih dolara, a za uzvrat bi u Zenicu stigle sirovine, repromaterijal i hrana. Za slične barter aranžmane interes su iskazala i preduzeća “Bosmer” iz Sarajeva, “Arhitekt” i “Kokaprodukt” iz Gračanice te skoro kompletna privreda bugojanske regije.86 Vrijeme stanovitog primirja koje je nastupilo krajem 1994. i početkom 1995. godine (otvaranje „plavih“ puteva) dinamiziralo je i ekonomske susrete. Tako je u aprilu 1995. godine u Mostaru i Tuzli boravila je visoka privredna delegacija Vlade Turske. Turska privredna delegacija upoznata je sa privrednom situacijom u opštini Mostar radi konkretne pomoći obnovi privrede.87 U Tuzli su razmjenjena mišljenja o implementaciji Ustava FBiH, te mogućnostima pokretanja privredne proizvodnje na području tog kantona. Delegacija Turske se također sastala i sa predstavnicima kantonalnih i opštinskih vlasti, kao i predstavnicima Drugog korpusa Armije BiH. Tokom susreta predstavnici Privredne komore Izmira ponudili su bratimljenje sa Privrednom komorom Tuzlanskog kantona.88 Nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma započinju još intenzivniji kontakti radi povezivanja dvije privrede. Ministar za energiju i industriju u Vladi FBIH mr Faruk Smailbegović primio je delagaciju privrednika iz Turske koju je predvodio Hasim Bayram, predsjednik Kombassan Holdinga.89 Delegacija se zanimala za mogućnost uspostavljanja privredne saradnje sa firmama iz BiH, ali prije svega interes fokusiran na 85

Mižić, F & Đulan, M. 1994: Dolaze bolji dani, - Oslobođenje, 4. 11. 1994, str.5

I.P.1995: Izvoz u Tursku, - Oslobođenje, 18. 11. 1995, str. 16

Turska Delegacija u Mostaru, - Oslobođenje, 29. 4. 1995, str. 15

1995: Turska delegacija u Tuzli, - Oslobođenje, 1. 5. 1995, str. 4

2005: Turski privrednici kod Smailbegovića, - Oslobođenje, 7.decembar 1995, str. 24

VANJSKO-POLITIČKI ODNOSI TURSKE I BOSNE I HERCEGOVINE

zakonske regulative koje uređuju područje ulaganja stranog kapitala i formiranje mješovitih preduzeća u BiH. I pored privrednih kontakata nije izostala ni pomoć stanovništvu ni privredi koja je još radila. Krajem 1995. godine Turska vlada je objavila da će uplatiti šest miliona američkih dolara Ruskoj Federaciji za isporuku gasa BiH. Ovih šest miliona dolara su, inače, doprinos Turske prvoj fazi implementacije Mirovnog sporazuma o BiH u okviru dogovora koji je postignut na konferenciji donatora u Briselu.90

Počeci obnove U 1996. godini ekonomska diplomatija dobija na širini sadržaja. Intenzivne su posjete turskih privrednika i diplomata, a također i odlasci domaćih zvaničnika u Tursku. Potpisuju se i prvi međudržavni sporazumi između Federacije BiH i Republike Turske. Ministar prometa i komunikacija FBiH dr Rasim Gačanović sastao se u Ankari sa turskim ministrom prometa Omer Barutcuom. Razgovarali su o saradnji u oblasti civilne avijacije, te o mogućnosti otvaranja direktne linije. Potpisan je Protokol o saradnji dvije zemlje u oblasti prometa91. U maju 1996. godine potpisan je Sporazum o formiranju Poslovnog savjeta. Potpisali su ga Omer Faruk Berksan i mr Mensur Smajlović, predsjednik Privredne komore BiH. Cilj formiranja Savjeta je uspostavljanje kvalitetnijih oblika ekonomske saradnje, kao i brža realizacija namjera poslovnih partnera iz dvije zemlje.92 Zamjenik ministra za trgovinu u Vladi FBiH Džemal Čabaravdić potpisao je sa državnim podsekretarom za vanjsku trgovinu Republike Turske

1995: Turska donira isporuku gasa, - Oslobođenje, 27. 12. 1995, str. 24

http://www.komorabih.ba/images/dokumenti/pdf/transport/odluka-turska_20-99.pdf;http:/ www.komorabih.ba/index .php?option=com_content&v iew=ar ticle&id=334%3Akonvencijesporazumi&catid=58%3Atransport-i-komunikacije&Itemid=341

E.D. 1996: Osnovan Poslovni savjet, - Oslobođenje, 21. 5. 1996, str. 4

III

EKONOMSKA DIPLOMATIJA

Necat Ernenom sporazum o ekonomskoj i trgovinskoj saradnji ove dvije zemlje. Dogovoreno je da se u narednom periodu razmijene nacrti sporazuma o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja i zaštiti investicija, a vladama će biti preporučeno da se potpiše sporazum o finansijskoj saradnji i da se formira zajednička tursko-bosanska banka. Bosansko-hercegovačka delegacija susrela se i sa članovima Poslovne zajednice Turske, s kojom je razmotren prijedlog što skorijeg osnivanja poslovnog savjeta BiH-Turska. Kao što se može vidjeti za pola godine od inicijalnog potpisa nije se ova stvar pomakla sa mjesta. Zamjenica ministra trgovine Vlade BiH Sadeta Cerić parafirala je u Ankari sa predstavnicima turske vlade Sporazum dviju zemalja o unapređenju i zaštiti investicija i Sporazum o cestovnom prometu. Usaglašeni su nacrti sporazuma, istovremeno je potpisan i protokol o saradnji BiH i Turske u oblasti cestovnog prometa u 1997. godini kojim se otklanjaju neki problemi koji su se ranije pojavljivali, posebno pri ulasku šlepera iz BiH u Tursku. Izražen je interes za uspostavljanje trajektne linije između turskih luka i luke Ploče.93 I u pogledu drugih privrednih odnosa između dvije države, turska diplomatija je pokazala više inicijative. Početkom 1999. godine na inicijativu turskog ambasadora u BiH, Ahmet Kamil Erozana, boravi turska delegacija sa prijedlogom sporazuma ugovora o bescarinskim odnosima između Turske i BiH.94 To je rezultiralo da su već sredinom iste godine b-h proizvođači turskom tržištu mogli bez carina ponuditi sve vrste roba, izuzev hrane i ruda. Istovremeno je postignut sporazum po kojem će turske robe u BiH stizati direktnim putem, a ne, kao do sada, preko drugih zemalja. Sa turske strane je pokrenuta i inicijativa o otvaranju redovne brodske linije Ploče-Turska kojom bi se prevozila sve robe.95 Početkom 2002. godine u Bosnu i Hercegovinu dolazi brojna delegacija turskih diplomata, predvođena ministrom vanjskih poslova Turske Ismail Cemom. Razgovarano je o unapređenju ekonomske saradnje, otvaranju 93

1996: Potpisana dva sporazuma, - Oslobođenje, 27. 12. 1996, str. 24

E.D. 1999: Povoljnosti i za ´feliciju´, - Oslobođenje, 5. 3. 1999, str.3

1999: Sve izuzev hrane i ruda, - Oslobođenje, 8. 7. 1999, str. 40

VANJSKO-POLITIČKI ODNOSI TURSKE I BOSNE I HERCEGOVINE

naše zemlje za turske investitore, a najavljena je i mogućnost početka pregovora oko ugovora o slobodnoj trgovini.96 Ovi su razgovori imali konkretnu realizaciju već sredinom godine kada su potpisana četiri sporazuma. Predsjedavajući Predsjedništva BiH Beriz Belkić izjavio je novinarima po dolasku iz Turske da su tokom posjete potpisani sporazumi o slobodnoj trgovini i carinskoj saradnji, te sporazumi o realizaciji dva turska granta, četiri miliona dolara namjenjena izgradnji porodilišta u Sarajevu i šest miliona dolara za izmirenje duga prema Gazeksportu, ruskom isporučiocu gasa za 1996. godinu. Prema riječima ministrice vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH Azre Hadžiahmetović, sporazum o slobodnoj trgovini, koji je parafiran u maju 2002, potpisan je 4. jula 2002., nakon višegodišnjih pregovora, veoma je značajan za BiH budući da otvara mogućnosti plasmana b-h proizvoda na tursko tržište bez carinskih obaveza.97 Turske diplomate su iskoristile priliku da i ovu posjetu iskoriste za davanje bezrezervne podrške Turske razvoju BiH i njenim naporima za ulazak u evroatlanske integracije. I u okviru pojedinih privrednih grana dinamizirana je saradnja. Tako je već u maju 1996. godine generalni direktor tursko-njemačke korporacije Titan GmbH dr. Jusuf Zija Aksu posjetio je Ministarstvo industrije i energetike FBiH. “Korporacija Titan ima programe učestvovanja u obnovi tekstilne industrije, elektroenergetskog i telekomunikacijskog sistema i rudnika u BiH” rekao je Ministar Enver Kreso.98 Prezentiran je i program kojim je korporacija prihvatila da učestvuje u finansiranju obnove željeznica. Korporacija je bila naročito zainteresovana za obnovu dva mosta, preko kojih bi se omogućilo brže uvezivanje željeznica BiH sa Srbijom i Hrvatskom. Turska strana je izrazila spremnost da učestvuje u obnovi infrastrukture sarajevskog Aerodroma. Prema Protokolu, turska strana će, bez materijalne nadoknade, nastaviti obuku kadrova civilne avijacije RBiH. Ušlo se i u pregovore oko zajedničke aviokompanije. Koliko je Republika Turska imala interese za intenziviranjem saobraćajnih veza sa Bosnom i Hercegovinom pokazuje potpisivanje Sporazuma o osnivanju konzorcijuma.

V.Ž.2002: Turska odobrila šest miliona KM za plin, - Oslobođenje, 15. 2. 2002, str. 8

2002: Bh.robe bez carina na 70 milionsko tržište, - Oslobođenje, 6. 7. 2002, str.3

Dizdarević, E.1996: Partneri za velike poslove, - Oslobođenje, 12. 5. 1996, str.9

III

EKONOMSKA DIPLOMATIJA

Naime, turska kompanija Karyatirma je željela uspostaviti avio-linije Sarajeva sa Istanbulom, Splitom, Zagrebo. Počeli su pregovori sa Air Bosnom o osnivanju zajedničke kompanije ili nekog drugog modusa saradnje.99 Osim u avionskom prometu već su tad razmatrane i mogućnosti saradnje komunikacionih sistema i zajednički nastup na trećim tržištima, posebno u novim nezavisnim euroazijskim zemljama. Turski strana pokazala je interes za učešćem b-h firmi i institucija u modernizaciji i elektrifikaciji 5.000 kilometara turskih željeznica.100 Većina ovih navedenih ideja i programa o poslovnoj saradnji nije realizovana. Očito su domaće kompanije bile nespremne. Turska ekonomska diplomatija je zasigurno na osnovu i na poticaj „klasične“ diolomatije krenula u nastup prema Bosni i Hercegovini ne poznavajući dovoljno situaciju u BiH, a pogotovo ne u naslijeđenu privrednu praksu i mentalitet privrednika. Turska u prvim godinama iza rata počinje sa slanjem direktne pomoći za obnovu zemlje. Tokom trodnevnog boravka u Sarajevu, na proširenom ministarskom sastanku Organizacije islamske konferencije, kontakt grupe za BiH, održanom 10. Aprila 1996101, državni ministar Republike Turske Imren Aykut, prva je objavila visinu turske pomoći BiH. Republika Turska će učestvovati sa 80 miliona dolara u rekonstrukciji BiH. Pored Islamske Republike Iran (50 miliona dolara) to je jedina konkretna suma koja je najavljena na sastanku. Na planu bilateralne pomoći Turska ohrabruje svoje biznismene da investiraju u BiH i delegacije poslovnih ljudi već su počele posjećivati BiH. Sredinom iste godine Turska Vlada je donijela odluku da 20 miliona dolara kredita Exim banke pretvori u donaciju. Ta sredstva su dio kredita od 50 miliona dolara koje je Turska ranije odlučila dati BiH za rekonstrukciju i obnovu privrede.102 Prvi krediti u iznosu od devet miliona US $ dati su već 99

I.P.1995: Avionom u Istanbul, - Oslobođenje, 20. 1. 1995, str. 16

100

1996: O učešću bh. firmi, - Oslobođenje, 22 . 5. 1996, str. 8

101

http://www.venice.coe.int/site/dynamics/n_series_ef.asp?L=E&Y=all+years&S=2&R= CDL(1996)012 General Framework Agreement for peace in Bosnia and Herzegovina / Annexe IV / Constitution of Bosnia & Herzegovina

102

Kebo, Am. 1996: Pomirenje je neophodno, Oslobođenje, 18. 6. 1996, str. 1 I 3

VANJSKO-POLITIČKI ODNOSI TURSKE I BOSNE I HERCEGOVINE

početkom 1997. godine103 i to GIK „Sretno“ iz Breze (613.000 US$) za proizvodnju betonskih stubova, „Zenicatrans“ iz Zenice (470.000 US$) za nabavku autobusa, „Agrokomer“ Velika Kladuša (5.000.000 US$) za pokretanje sedam proizvodnih linija i „Reumal“ Fojnica (2.696.000 US$) za potpunu rekonstrukciju i opremanje rehabilitacionog centra kompleksa Stare banje. Nastavljena je i saradnja sa privrednim udruženjima iz Turske. Predsjednica Kantona Sarajevo dr. Sabira Hadžović sa saradnicima, primila je delegaciju udruženja Musiad104 i stranke Refah Partisi, koju zastupa član turskog parlamenta Husein Kansu. Delegaciju, koju je činila grupa industrijalaca, iskazala je interesovanje za ekonomsku saradnju BiH i Turske. Namjera im je da potpomognu i intenziviraju saradnju, posebno u oblasti rekonstrukcije škola i hotela na području Sarajeva.105 Konkretni rezultati u privrednom povezivanju pokazuju se već 1997. godine. Početkom godine sa sarajevskog aerodroma je prema Istanbulu poletio avion kompanije Air Bosna.106 Na taj je način uspostavljen prvi komercijalni let državnog b-h avio prevoznika. Turski zvaničnici dočekali su na aerodromu „Ataturk“ više od stotinu putnika iz Sarajeva među kojima su bili ugledni političari, kulturni i javni djelatnici.107 Osim avionskog saobraćaja i željeznice su pokazale interes za međusobnu saradnju. Između Turskih željeznica (TCDD) i Željeznica BiH potpisan je Protokol o uspostavljanju i unapređenju međusobne naučne, tehničke i privredno-ekonomske saradnje Nakon potpisivanja protokola, planirano je i potpisivanje ugovora o isporuci deset električnih lokomotiva turskim željeznicama, koje su za vrijeme rata oštećene u BiH. Također, pored razgovora o privrednoj saradnji, bilo je govora i o razmjeni i školovanju kadrova između dvije željeznice.108

103

1997: Kredit od devet miliona dolara, - Oslobođenje, 4. 1. 1997, str. 5

104

Musiad je udruženje trgovaca i industrijalaca organizovanih u Turskoj i na Zapadu. Ima 23 hiljade članova i filijale u 23 grada, osim u Istanbulu, gdje im je direkcija udruženja.

105

1996: Turski privrednici u Sarajevu, - Oslobođenje, 9. 8. 1996, str. 4

106

Javno preduzeće Air Bosnia formirano je odlukom Predsjedništva BiH početkom 1994. godine.

107

Sn.K.1997: Uzlijeće Air Bosnia, - Oslobođenje, 3. 2. 1997, str. 9

108

Z.K.1997: Protokol o saradnji, - Oslobođenje, 12. 6. 1997, str. 32

III

EKONOMSKA DIPLOMATIJA

Otvara se i prva strana banka u BiH - „Ziraat banka“. Tom je prilikom ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa u Vijeću ministara BiH dr. Hasan Muratović primio je delegaciju Republike Turske i „Ziraat banke“, koju je predvodio državni ministar dr. Sabri Tekir. Ministri su razgovarali i o ekonomskim odnosima BiH i Turske, ulozi novootvorene banke i o realizaciji donacija i kredita turske Vlade.109 Ova će banka biti inicijator osnivanja Udruženja privrednika Turske i BiH (TUBIAB) u saradnji sa turskim firmama i privrednicima koji djeluju u BiH, te b-h privrednicima. Udruženje je otvoreno i za b-h firme koje imaju želju da uspostave privredne i trgovinske odnose sa Turskom, što će olakšati uspostavljanje privrednih odnosa, kao i mogućnosti da se ovi odnosi izgrade na čvrstim temeljima. Turkish Ziraat Bank je prevashodno kreditrala b-h firme koje se bave izvozom iz BiH ili imaju poslovne veze sa firmama iz Turske. Kao uspješan primjer kreditiranja izvoza i takve saradnje je poslovanje Unis Promexa i turske firme M.K.E. koje su na toj osnovi napravile posao u vrijednosti između 10 i 15 miliona američkih dolara. U oblasti bankarstva nekoliko godina poslije će i turska firma Verisoft iz Istanbula isporučiti programsku i mašinsku opremu za opremanje procesing centra, vrijedan preko dva miliona DM. za BAMCARD d.o.o Sarajevo Procesing centra za kartično poslovanje u BiH 27. aprila 2001110 I privredni subjekti u BiH počinju sa oporavkom zahvaljujući turskim kreditima. Početkom 1997. godine turska Vlada odobrila je putem TURK EXIM banke prvih devet miliona US $ kredita b-h firmama. Sredstva u vidu kredita i grantova dobili su GIK „Sretno“ iz Breze (613.000 US $) za proizvodnju betonskih stubova, „Zenicatrans“ iz Zenice (470.000 US $) za nabavku autobusa, „Agrokomerc“ Velika Kladuša (5.000.000 US $) za pokretanje sedam proizvodnih linija i „Reumal“ Fojnica (2.696.000 US $) za potpunu rekonstrukciju i opremanje rehabilitacionog centra kompleksa Stare banje.111

109

1997: Prva inozemna banka u BiH, - Oslobođenje, 20. 3. 1997, str. 4

110

http://www.verisofteurope.com/projects/bamcard/

111

http://www.portturkey.com/tr/finans/2225-turkiye-bosna-icin-100-milyon-avroluk-kredi-programiniuygulamaya-basladi

VANJSKO-POLITIČKI ODNOSI TURSKE I BOSNE I HERCEGOVINE

U organizaciji turske firme Arsel i sarajevskog POIN-a, otvorena je zajednička firma POIN-ARSEL.112 U istanbulsku luku Haydarpasa uplovio je brod sa 255 škoda Felicija proizvedenih u vogošćanskoj fabrici automobila.113 Bio je to rezultat razgovora kopredsjedavajućeg Vijeća ministara BiH dr. Harisa Silajdžića sa turskom vladom u vezi sa zahtjevom BiH za bescarinski izvoz automobila škoda felicija, koje se proizvode u Sarajevu.114 Turska Vlada povoljno je odgovorila na zahtjev Vijeća ministara BiH, te ubzo i donijela odluku o dozvoli bescarinskog uvoza 1200 automobila godišnje uz mogućnost produžavanja ovog aranžmana. Paralelno sa saradnjom privrednika teku i razgovori na državnom nivou odnosno nivou ministarstava. Kopredsjedavajući Vijeća ministara BiH dr. Haris Silajdžić primio je delegaciju turskih biznismena koju je predvodio Kadri Onel. Onel je najavio namjeru investiranja u proizvodnju video i audio traka i aparata za domaćinstvo. Dr. Silajdžić je u toj inicijativi vidio dobar primjer za unapređenje saradnje između dvije zemlje, putem kojeg se turska privreda direktno uključuje u obnovu privrede BiH, što će, pored ostalog, doprinijeti i rješavanju problematike zapošljavanja velikog broja nezaposlenih ljudi, posebno demobilisanih boraca.115 Federalni ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, dr. Ahmed Smajić sa saradnicima primio je ambasadora Republike Turske u BiH, Mehmet Gorkaya, i razgovarao o proširenju saradnje u oblasti proizvodnje hrane, izgradnje vodovodnih objekata i uzgoju šuma. Kao osnova za saradnju poslužiće sporazum ili protokol koji će se pripremiti i potpisati sa ciljem da se još više obogati saradnja u naznačenim privrednim oblastima, posebno u poljoprivredi.116 Vrlo rano su turski privrednici su pokazali interes i za greenfield investicije što je s jedne strane direktno uključenje u obnovu privrede BiH, a s druge strane što će doprinijeti i rješavanju problematike zapošljavanja velikog

112

Ad.P.1998: Zajedničko građevinsko preduzeće, - Oslobođenje, 15. 2. 1998, str. 8

113

Bojadžić, J.1999: Stiglo 225 “škoda felicija” iz Vogošće, - Oslobođenje, 29. 10. 1999, str. 3

114

1999: Uskoro bescarinski izvoz ´škode felicije´, - Oslobođenje, 1. 7. 1999, str. 2

115

1997: Pomoć u obnovi bh.privrede, - Oslobođenje, 22. 5. 1997, str. 32

116

Banjanović,N.1997: Još uspješnija saradnja, - Oslobođenje, 31. 7. 1997, str. 9

III

EKONOMSKA DIPLOMATIJA

broja nezaposlenih ljudi, posebno demobilisanih boraca. U tom se smislu razgovaralo između kopredsjedavajućeg Vijeća ministara BiH dr. Harisa Silajdžića i Kadri Onela prilikom posjete delegacije turskih biznismena. Bilo je govora o namjeri investiranja u proizvodnju video i audio traka te aparata za domaćinstvo. U ekonomskim odnosima dviju zemalja jasno je naglašavana potreba i većeg izvoza roba iz Bosne i Hercegovine u Tursku. O tome je bilo govora i na ekonomskom forumu privrednika BiH i Turske u Sarajevu.117 Zaključeno je da saradnja između zemalja nije zadovoljavajuća. Prema riječina predsjednika Demirela, Turska ima veliko iskustvo u sektoru male i srednje privrede koje je spremna podijeliti sa bosansko-hercegovačkim privrednicima. Razvoj male i srednje privrede u značajnoj mjeri utiče na razvoj demokratije i slobodnog tržišta jedne zemlje. Turski predsjednik je istakao da su posljednje godine trgovački odnosi BiH i Turske unaprijeđeni. Obim bilateralne trgovinske razmjene od 1994. do kraja 1999. godine bilježi stalan rast. Obim trgovinske razmjene u 1997. godini bio je viši za 33% u odnosu na prethodnu godinu, a u 1998 viši za 32 %, dostigavši 43 miliona dolara. Taj broj ne odražava trgovački potencijal BiH i stoga je potrebno učiniti sve da se uz obostrane napore ta razmjena dovede do mnogo viših razina. Da bi se proširio obim trgovačke razmjene i osigurala raznovrsnost proizvoda, neophodno je hitno osigurati pravne uvjete za neometanu saradnju, prije svega između firmi iz javnog i privatnog sektora. U tom smislu, smatrao je Demirel, od velike važnosti je sporazum o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja. U januaru 2000. godine turska vlada nagovijestila je mogućnost uvoza niza poljoprivrednih proizvoda iz FBiH u toj godini, koji bi bili oslobođeni plaćanja carina i imali bi poseban, povlašten status. Naglašena je mogućnost i produženja ugovora o izvozu u Tursku novog kontingenta automobila proizvedenih u tvorničkim halama u Vogošći. Prilikom zvanične posjete delegacije FBiH Turskoj, dva federalna ministra, Mirsad Salkić i Nedeljko Despotović u odvojenim su razgovorima sa turskim podsekretarom odbrane i industrije i podsekretarom vanjske trgovine razgovarali su o 117

1999: Ekonomsku saradnju podići na viši nivo, - Oslobođenje, 7. 12. 1999, str. 3

VANJSKO-POLITIČKI ODNOSI TURSKE I BOSNE I HERCEGOVINE

unapređenju saradnje. Konkretizirani dogovori su se ticali dalje operacionalizacije kredita koji je turska banka EXIM odobrila BiH. Ishod bilateralnih dogovora sa pomoćnikom turskog premijera i ministrom energetike i prirodnih resursa Cumhur Ersumerom je ugovor koji je Energoinvest potpisao sa turskim partnerima u visini od 10 miliona dolara. Energoinvest će sa turskim fabrikama u Eskisehiru, Adapazaru i Sivasu nastaviti saradnju i dalje izvoziti vagone za njihove potrebe. Drugi važan dogovor postignut je sa turskim ministrom transporta Enis Oksuzom o saradnji mješovite američko-turske firme PRD i mogućem kooperacijskom nastupu sa Energoinvestom na bosansko-hercegovačkom tržištu i tržištima jugoistočne Evrope. Ovo bi bio značajan podstrek za veći ulazak stranog kapitala u BiH. Energoinvest je proširio posao i u oblasti armatura. Firma „Armature“ dobila je u Istanbulu posao vrijedan milion njemačkih maraka.118 Energoinvestu je povjeren posao za potrebe istanbulskog vodovoda. Posao je dobijen u konkurenciji pet specijaliziranih evropskih firmi. To je, od nastanka Energoinvesta, bio prvi posao u Turskoj u oblasti armatura.

Nespremnost bosansko – hercegovačke privrede Iako su Bosni i Hercegovini na raspolaganju bila velika kreditna sredstva, pokazalo se da vrlo rano da su naši privrednici još uvijek razmišljaju u okvirima socijalističke ekonomije, a ne tržišnih uslova. Prva pogodna prilika da se zaposle veliki građevinski kapaciteti b-h firmi bio je u obnovi, izgradnji i sanaciji zemljotresom porušene Turske.119 Bosanskohercegovački građevinari nisu uzeli veći udio u „poslu stoljeća“, kako ga je s pravom nazivala turska štampa. Poslove su dobile tamošnje firme120, kao i svjetski građevinski giganti iz SAD, Japana i Švedske. Šansu za ulazak u krug svjetskih građevinara koji su učestvovali u izgradnji Turske, domaće firme nisu iskoristile, zahvaljujući visokim cijena gradnje njihovih objekata.

118

2000: Novi posao u Turskoj, - Oslobođenje, 10. 8. 2000, str. 36

119

Kalamujić, Az.1999: Preskupi za tursko tržište, - Oslobođenje, 19. 10. 1999, str. 4

120

Samo radi usporedbe i zgradu nove ambasade u Sarajevu gradila je turska građevinska firma koja je bila jeftinija od domaćih firmi. iako je radnike dovela iz Turske.

III

EKONOMSKA DIPLOMATIJA

Tako je već krajem 1999. godine prilikom posjete predsjednika Demirela ukazano na nedovoljan izvoz Bosne i Hercegovine u Tursku. Sličnih razgovora koji nisu davali pozitivne rezultate bilo je više. Tako je početkom 2001. godine u Tuzli bilo razgovora o zajedničkom projektu Kvin-Maya između predsjednika Tuzlanskog kantona Selima Bešlagića sa saradnicima i ambasadora Erozana. Radilo se o projektu koji je potpisan 1998. godine između tuzlanske fabrike špirita Kvin i turske Maye u zajedničku firmu Kvin-Maya. Iako do marta 2001. godine projekat nije išao ugovorenom dinamikom ambasador je izjavio da vjeruje u potencijale bosanskohercegovačke ekonomske privrede i da ima nade za Kvin-Mayu. Samo mjesec dana kasnije ambasador Erozan bio je vrlo direktniji: „Turski biznismeni sve više zaobilaze BiH.“121 Turski ambasador je naglasio kako se politički i privredni sistem opire privatizaciji, kao što je bio slučaj i sa njegovom zemljom. Nezaposlenost je najveći problem BiH te stoga treba učiniti sve da strani investitori što lakše dođu do bosanskih firmi, pokrenu ih i otvore radna mjesta, čime će profitirati i ovdašnji ljudi, a i sama država. Tipičan primjer poslovnih razgovora bosansko-hercegovačkih i turskih privrednika oslikava posjeta turskik sindikalaca.122 Turski sindikalci posjetili su predsjednike opštinskih organizacija sindikata Srebrenice i Bratunca, predsjednika granskog sindikata šumarstva i poljoprivrede FBiH i predstavnike lokalne vlasti Srebrenice. Turske sindikalce je interesovalo stanje privrede, tok privatizacije, mogućnost ulaganja u firme u ovom području i rad sindikata. Domaćini su rekli da većina firmi na ovom području ne radi i da su radnici na čekanju bez ikakvih primanja, ali da postoje prirodni resursi i prerađivački kapaciteti koji bi uz ulaganja mogli početi raditi i donositi profit. Niti jedan jedini konkretan projekat saradnje nije ponuđen sa bosansko-hercegovačke strane. Turski privrednici su još 2003. godine pokazali interes za javne radove i građevinarstvo u BiH. Njihov ministar za tu oblast u Vladi Turske Zeki Ergezen izjavio je prilikom posjete BiH da postoji interes turskih firmi za stanogradnju u BiH, kao i veliki potencijal za ulaganje u cestogradnju, 121

Krehić, E.2001: Turski biznismeni zaobilaze BiH, - Oslobođenje, 30. 3. 2001, str.8

122

2001: Posjeta turskih sindikalaca, - Oslobođenje, 4. 8. 2001, str. 7

VANJSKO-POLITIČKI ODNOSI TURSKE I BOSNE I HERCEGOVINE

odnosno modernizaciju magistralnih puteva u BiH. Kao što nam je danas poznato, tek 2012. godine turske firme ulaze u gradnju autoputa na koridoru Vc. U razgovorima privrednih predstavnika Federacije BiH često su tražile mogućnosti kreditiranja izvoza domaćih firmi ili uvoza repromaterijala. Međutim, kad je Vlada Republike Turske izrazila spremnost za odobrenje kredita u iznosu od 40 miliona dolara, do realizacije nije došlo zbog nemogućnosti obezbjeđenja kvalitetnih garancija od b-h korisnika kredita. I prvi veliki sporazum visočkog „Vispaka“ za područje Bliskog istoka ostvaren je ponajviše zahvaljujući inicijativi i podršci počasnom konzulu BiH u Turskoj A. Kemalu Baysaku i njegovoj firmi Terbay, koji su bili domaćin i „Vispaku“ i svim drugim b-h izlagačima na Međunarodnom sajmu široke potrošnje u Izmiru. Tom je prilikom prehrambena industrija Vispak zaključila sporazum o prodaji i distribuciji espresso kafe sa turskom firmom Turimpex i to za područje Turske i Saudijske Arabije, i za šire područje Bliskog istoka. Isti ovaj konzul doveo je predstavnike 14 turskih firmi iz oblasti trgovine, tekstilne, kožarske, mašinske, drvne i autoindustrije na susret turskih i b-h privrednika u VTKBIH. Njegova je inicijativa da se pivredni potencijali dvije zemlje usmjeravaju ka višim oblicima saradnje uz izvlačenje interesa turskih biznismena za ulaganje u BiH.123 Zainteresiranost turskih privrednika za saradnju sa Bosnom i Hercegovinom najbolje oslikavaju njihova nastojanja. Lijep primjer za to je posjeta generalnog sekretara Unije izvoznika u Anadoliji, Akin Sakula Privrednoj komori Kantona Sarajevo124. Tema razgovora bila je izgradnja strategije unapređenja razvoja i međusobne ekonomske saradnje na duži rok, putem uspostavljanja viših oblika poslovnog povezivanja, jer mogućnosti za privrednu saradnju nisu ni izbliza iskorištene i znatno zaostaju za političkom i kulturnom saradnjom. Iz izjave koja je data nakon sastanka rečeno je da su se obje strane složile u ocjeni da je nedovoljan nivo spoljnotrgovinske razmjene rezultat slabe informisanosti privrednih subjekata Bosne

123

2003: “Vispakova” kafa u Turskoj i Saudijskoj Arabiji, - Oslobođenje, 2. 9. 2003, str. 20

124

Kako unaprijediti ekonomsku saradnju BiH i Turske? Dostupno na: http://www.pksa.com.ba/bosanski/ aktuelnosti/aktivnosti_komore/2003-10-02. html (Dostup: 27. 1. 2009.)

III

EKONOMSKA DIPLOMATIJA

i Hercegovine i Turske o mogućnostima uspostavljanja saradnje. Ono što je svakako interesantno, i što zaslužuje pažnju, jeste činjenica da u posjetu kantonalnoj privrednoj komori (bez obzira što je Kanton Sarajevo po ekonomskoj snazi najjači i može se mjeriti sa polovicom Federacije Bosne i Hercegovine, to je još uvijek samo potencijal od oko 500.000 stanovnika i privredom koja je najvećim dijelom u vlasničkoj pretvorbi uništena) došao predstavnik Unije izvoznika koju sačinjava 6.000 najznačajnih turskih izvoznika, među kojima su takve privredne grane kao proizvodnja sanitarne opreme (na prvom mjestu u Evropi), najveća fabrika za proizvodnju keramike u svijetu, mašinska industrija koja zauzima 19 mjesto po izvozu u svijetu i druge. Drugi detalj koji pokazuje interes Turske za ekonomske odnose sa Bosnom i Hercegovinom je podatak, koji je također spomenut u saopštenju, o spremnosti Vlada Republike Turske za odobrenje povoljnog kredita u visini od 40 miliona USA dolara za kreditiranja uvoza opreme i repromaterijala iz Turske. Do ovog aranžmana, međutim, nije došlo zbog nemogućnosti obezbjeđenja kvalitetnih garancija od strane bosanskohercegovačkih korisnika kredita. Dakle, ne radi se o kreditu za nabavku robe za industrijsku ili ličnu potrošnju, već za nabavku opreme i repromaterijala koji bi se sa domaćom „pameću” obogatio dodanom vrijednošću. Jednostavno rečeno, ono što bi svaka ekonomija u tranziciji samo poželjela. Tek 2003. godine dolazi do značajnijeg ulaganja Turske u b-h privredu. Sredinom godine u Zenici je turska firma Kastamonu Entegre potpisala sa zvaničnicima Zeničko-dobojskog kantona i Opštine Zenica protokol pismo namjere prema kojem je, pod specificiranim uslovima, spremna u dvije faze investirati ukupno 120 miliona KM u izgradnju fabrike medijapan ploča, fabrike ljepila i fabrike iverice, koje bi trebale biti u okviru Radne zone 1 u Zenici. Potpisani protokol je u prvoj fazi predviđao upošljavanje 200 do 300 radnika u neposrednoj proizvodnji, kao i dodatnih novih 1.000 radnika u pripremnim radovima i transportu. U drugoj fazi trebalo bi biti uposleno novih 200 do 250 radnika u neposrednoj proizvodnji i još 1.000 radnika u pripremnim radovima odnosno pripremi proizvodnje. Početkom 2004. godine potpisan je Ugovor između Kastamonu entegre i Vlade Zeničko-dobojskog kantona i Opštine Zenica. Ovim ugovorom regulisani su ulaganja turske firme u Tvornice MDF ploča te isporuka neophodnih drvnih sirovina koju će obezbjeđivati bosanska strana.

VANJSKO-POLITIČKI ODNOSI TURSKE I BOSNE I HERCEGOVINE

Bosanska strana je trebala isporučivati električnu energiju po cijeni koju plaća povlašteni potrošač sistema, osloboditi od plaćanja poreza na dobit u periodu od najmanje pet godina, a turska bi firma, uz izgradnju fabrike, preuzimala 10.000 tona mjesečno drvne sirovine za potrebe svojih fabrika u Turskoj.125 Posjete privrednika Turske ili pojedinih regija i gradova Bosni i Hercegovini nisu gubile na intetnzitetu. Tako je delegacija Privredne komore grada Konya koju je sačinjavalo 45 privrednika posjetilo Privrednu komoru Kantona Sarajevo. Nakon sastanka u Privrednoj komori delegacija privrednika počela je obilaziti bosanskohercegovačke firme, a zanimljivost je da je na prvom mjestu bilo Visoko. U turskoj delegaciji su se nalazili predstavnici iz oblasti građevinarstva, prehrambene industrije, proizvodnje obuće, mašinske industrije i trgovine. Predstavnici Privredne komore upoznali su goste sa osnovnim podacima o Sarajevskom kantonu, u kojem postoji 6000 privrednih subjekata i da su to uglavnom preduzeća iz oblasti trgovine. Naglašeno je da Turska u izvozu FBiH u Tursku na 11, a u uvozu iz Turske u BiH na 7. mjestu, ali također, i da naši privrednici ne koriste mnogo olakšice pri izvozu u Tursku, a razlog leži u činjenici što veliki broj bosansko-hercegovačkih proizvođača nema certificirane proizvode.126 Unapređenju privrednih odnosa Bosne i Hercegovine i Turske bio je posvećen i sastanak Poslovnog savjeta BiH i Turske (čiji su osnivači Vanjsko-trgovinska komora BiH i Odbor za međunarodne ekonomske odnose Turske – DEIK) održan početkom 2005. godine, na kome su učestvovali i najviši potitički predstavnici dvije zemlje. Na sastanku je konstatovano da je Sporazum o sobodnoj trgovini između BiH i Turske sve do sada bio je na štetu BiH, budući da je u prošloj godini izvoz Turske u BiH iznosio 100 miliona eura, a iz BiH u Tursku oko 8 miliona dolara. Na ovakvo neodrživo stanje upozorili su iz Vanjsko-trgovinske komore BiH. S druge strane predstavnici privrednih komora i Agencija za međunarodne ekonomske odnose Republike Turske, naglasili su da je Turska banka obezbijedila čak 60 miliona dolara za ulaganje u BiH, odnosno da je u BiH već uloženo 19,1 milion eura turskog kapitala. Sa turske strane je također, konstatovano

125

Dajić, M.2004: Turci grade tri fabrike vrijedne 120 miliona KM, - Oslobođenje, 6. 1. 2004, str. 17

126

Omeragić, Dk.2004: BH preduzeća ne koriste izvozne olakšice, - Oslobođenje, 8. 9. 2004, str.17

III

EKONOMSKA DIPLOMATIJA

da trgovinski odnosi dviju zemalja nisu zadovoljavajući, te da je BiH kroz Sporazum o slobodnoj trgovini napravila najviše ustupaka Turskoj u odnosu na druge zemlje. Turski premijer Recep Tayip Erdogan priznao je privrednicima da je Sporazum o slobodnoj trgovini na štetu BiH, ali i da će upravo potpisani Sporazum o izbjegavanju duplog oporezivanja, izbjeći zakonske prepreke za ulaganje turskih privrednika u BiH. Na sastanku je bosansko-hercegovački premijer Terzić istako da je makroekonomska situacija u zemlji stabilna, da je bankarski sektor privatizovan i da BiH ima zakone o stranim ulaganjima koji su liberalniji nego u drugim zemljama. Zaključak sastanka je bio da BiH mora smanjiti vanjskotrgovinski deficit, koji je samo u prošloj godini iznosio preko 3 milijarde eura.127 Osim ove konstatacije sa domaće strane na sastanku nisu predloženi bilo kakvi konkretni aranžmani. Tek tri godine kasnije će Ekspertna grupa Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH sa predstavnicima Turske, dogovoriti ukidanje plaćanja taksi na određene grupe i količine bosanskohercegovačkih poljoprivrednih proizvoda. Time je olakšan izvoz prehranbenih proizvoda u Tursku. Međutim za oslobođenje od carina i taksi za određene količine pastrmke i šarana, slatkog kukuruza, čokolade, zatim produkata od žitarica, te proizvoda od brašna i hljeba i određene vrste vode, potrebno je promjeniti cjelokupnu proceduru, odnosno, ponovno ratificirati ugovor.128 Toliko o našoj efikasnosti i poslovnosti. I tokom 2005. godine nastavljeni su kontakti privrednika. I opet su inicijativu imali turski biznismeni. U maju te godine Parlamentarna delegacija BiH boravila je u Republici Turskoj. Razgovarano je i o problemima raseljenih i prognanih u BiH, a visoki turski zvaničnici obećali su pomoć u tom procesu. Razgovorima su ipak dominirale ekonomske teme. Razmjenjena su mišljenja o saradnji dvije zemlje i načinima da se visoki kvalitet koji obilježava političke i kulturne odnose proširi i na sferu ekonomskih odnosa. Naša delegacija pozvala je turske biznismene na ulaganja u BiH, a svoje domaćine da im u tome daju neophodna ohrabrenja.129 127

V.Ž. 2005: Turska banka obezbijedila 60 miliona dolara za ulaganje u BiH, - Oslobođenje, 17. 2. 2005, str. 6

128

Salkić, J. 2008: Olakšan izvoz prehrane u Tursku, - Oslobođenje, 31. 3. 2008, str. 13.

129

S.Še.2005: Turski biznismeni pozvani na smjelija ulaganja, - Oslobođenje, 1. i 2. 5. 2005, str.7

VANJSKO-POLITIČKI ODNOSI TURSKE I BOSNE I HERCEGOVINE

Nešto kasnije iste godine Ured savjetnika za trgovinu Ambasade Turske u Sarajevu najavilo je učešće 30 vodećih sektora turske privrede na sajmu turskih proizvoda u Sarajevu. Turska privrede je tada, sa 300 milijardi bruto domaćeg proizvoda, zauzimala 21. mjesto u svijetu. Privredna komora Istanbula predstavlja krovnu ustanovu u privredi ovog višemilionskog grada čija privreda čini 40 % ukupne privrede Turske. Na sajmu su se predstavili proizvođači iz prehrambenog sektora, materijala za čišćenje, aparata za domaćnstvo, poljoprivrednih mašina, industrije rezervnih dijelova, mašina i drugi. Sajam turskih proizvoda predstavljao je nastavak prvog sajma, održanog 2003. godine. Očekivalo se da će ovaj sajam doprinijeti ubrzanijem razvoju privrednih odnosa između BiH i Turske.130 Treći ovakav sajam održan je krajem 2007. godine. Na sajmu se predstavilo oko 90 turskih firmi iz oblasti prehrane, tekstila, građevinarstva, drvne, elektro i metalske industrije i drugi. Predsjednik VTK BIH Mahir Hadžiahmetović izjavio je da trgovinska razmjena između dvije zemlje nije na zavidnom nivou ali da ima pomaka. U 2006. godini robna razmjena je iznosila 266 miliona dolara, a u prvih 9 mjeseci 2007. dostigla je 220 miliona dolara. Pokrivenost uvoza izvozom u 2007. godini veća je u odnosu na prethodne i iznosi 9 %. U ukupnoj vanjskotrgovinskoj razmjeni BiH Turska je 2006. godine učestvovala sa 1,2 % te da će se 2007. to učešće povećati na 2,5 %. Osnovni cilj je da ovaj odnos u predstojećim godinama dostigne 10 %, te se očekuje da ovaj sajam doprinese tome. Kao i u ranijim situacijama sa bosansko-hercegovačke strane nije bilo konkretnih predviđanja izvoza u Tursku. U toku održavanja sajma, u VTK BIH, održan je Poslovni savjet BiH i Turske. Savjet se sastojao iz dva dijela: plenarnog, na kojem je predstavljeno poslovno okruženje dvije zemlje, i bilateralnog, na kojem su bosansko-hercegovački i turski privrednici obavljali konkretne razgovore. Što se tiče konkretnih nastupa turskih privrednika na bosansko-hercegovačkom tržištu oni su se dešavali kontinuirano. Sredinom 2005. godine delegacija od 15 biznismena i predstavnika komorskog sistema iz Izmira, na čelu sa Kemalom Baysakom, posjetila je BiH. U turskoj delegaciji su 130

B.S. 2005: Bolja saradnja BiH i Turske, - Oslobođenje, 5. 5. 2005, str. 12

III

EKONOMSKA DIPLOMATIJA

bili predstavnici kompanija koje se bave proizvodnjom liftova, metalnog posuđa, mašina za tekstilnu industriju, pumpi za vodu, stakla, namještaja, kozmetike, voća i povrća i drugog. Prilikom posjete Tuzlanskom kantonu turski biznismeni su razgovarali o proširenju privredne saradnje sa privrednim društvima u tom kantonu. Naglašeno je da kompanije iz Turske kupuju sodu iz lukavičke Fabrike sode, a zainteresovani su i za propilen iz tuzlanskog Polihema, te za još neke proizvode.131 Ovo je bio prvi nagovještaj kasnije vrlo značajne akvizicije fabrike iz Lukavice. Koliko je ekonomska diplomatija bila značajna u ukupnoj diplomatiji Republike Turske najbolje svjedoči susret ambasadorice Baydur i srpskog člana Predsjedništva BiH Borislava Paravca, kojom prilikom je zajednički zaključeno da je u proteklom trogodišnjem mandatu ambasadorice Baydur, trgovinska razmjena između dvije zemlje dostigla 200 miliona dolara, organizovana dva sajma turske privrede u Sarajevu i upućeno 50 bosansko-hercegovačkih firmi na rad u Tursku. Naravno, zaključeno je i da bi ekonomska saradnja između dvije zemlje mogla biti znatno bolja.132 Predstavnici turske firme „Demir Export“ boravili su sredinom 2007. godine u posjeti Vladi Zeničko-dobojskog kantona i izrazili interesovanje za mineralne, rudne i energetske potencijale u regiji centralne Bosne. Turski privrednici su pokazali zanimanje za obnavljanje eksploatacije u Rudniku olova i cinka u Varešu te u Rudniku olova u Olovu. Premijer kantona Galijašević je obećao punu podršku stručnjacima pri istraživanju ruda i da će pužiti pomoć oko otpočinjanja proizvodnje.133 Privredne delegacije različitih turskih regiona dolaze u posjete Bosni i Hercegovini nudeći proizvode svoje privrede. U jesen 2007. godine delegacija Privredene komore regije Afyon Karahisar posjetila je Vanjsko-trgovinsku komoru BIH. U delegaciji su bili predstavnici iz nekoliko oblasti kao što su industrija građevinarstva i građevinski materijali, namještaj, peradarstvo, proizvodnja brašna i stočne hrane, industrija kože, hemijska industrija i drugi. 131

E.B.2005: Poboljšanje saradnje, - Oslobođenje, 7. 7. 2005, str.14

132

Ekonomska saradnja može biti puno bolja, - Oslobođenje, 17. 12. 2005, str. 10

133

Mi.D.2007: Turski “Demir Export” želi pokrenuti rudnike u Olovu i Varešu, - Oslobođenje, 30. 6. 2007, str. 12

VANJSKO-POLITIČKI ODNOSI TURSKE I BOSNE I HERCEGOVINE

Jedna od najvećih turskih akvizicija u privredi Bosne i Hercegovine jest ulazak u vlasničku strukturu fabrike za proizvodnju natron papira „Natron“ iz Maglaja. Krajem 2004. godine Vlada Zeničko-dobojskog kantona vrednovala je ponude turske kompanije „Kastamonu entegre“ i austrijskog konzorcija „AHW Unternehmenbeteiligung“ u natjecanju za joint-venture firme sa „Natron“ d.d. Maglaj. Nakon sveobuhvatne analize obje ponude, kojom prilikom su uzete u obzir očekivane investicije i izvori finansiranja, garantovani broj radnih mjesta, visina osnivačkog uloga kao i sigurnost projekta, Turci su pobijedili. Ekspertni tim Vlade Zeničko-dobojskog kantona je u nastavku aktivnosti trebao zaključiti ugovor o formiranju zajedničkog preduzeća sa predstavnicima „Kastamonu Entegre“, odnosno „Hayat Holdinga“ iz Turske.134 U februaru 2005. godine parafiran je ugovor „Natrona„ i „Kastamonu Entegre“. Suština je ulaganje oko 60 miliona KM u osiguranje uslova za integralnu proizvodnju celuloze. Za zajedničko preduzeće „Natron-Hayat“, sa omjerom vlasništva 70:30 u korist „Kastamonu Entegre“, turski partner će, uz 14 miliona KM osnivačkog kapitala (ulog u novcu), osigurati između 40 i 45 miliona KM za modernizaciju postojećih proizvodnih kapaciteta i pokretanje novih pogona i proizvodnih linija, te u narednih 24 mjeseca, pokrenuti integralnu proizvodnju celuloze. Nova kompanija će odmah zaposliti 760 radnika, a novih 150 radnika nakon pokretanja proizvodnje. Ugovor sadrži i rješenja dva ključna problema „Natrona“, povezivanje staža svih radnika, za šta će većinski vlasnik osigurati dodatnih 5,6 miliona KM, te odgovarajuće stimulativne otpremnine za dio radnika koji bi bio proglašen tehnološkim viškom. Cijena i količina za sirovinsku osnovu proizvodnje celuloze bit će predmet dugoročnih komercijalnih ugovora između „Natron Hayata“ i kompanija koje eksploatišu šumu u BiH. Na ovim investicionim ulaganjima se nije stalo već je naredne godine povećan vlasnički udio kompanije „Natron Hayata“. Naime, Vlada Zeničko-dobojskog kantona odobrila je premijeru Miralemu Galijaševiću potpisivanje aneksa ugovora o prodaji 10 % kapitala kompaniji „Natron Hayat“, koji je tako proširio udio u vlasničkoj strukturi sa 70 % na 80 %. Dobijena sredstva trebaju biti upotrijebljena za socijalno zbrinjavanje radnika Natrona.135

134

E.B.2004: Turci pobijedili u natjecanju za “Natron”, - Oslobođenje, 31. 12. 2004, str. 8.

135

Mi.D. 2006: Turskom investitoru još 10 posto vlasništva, - Oslobođenje, 13. 4. 2006, str. 13

III

EKONOMSKA DIPLOMATIJA

Integralna proizvodnja u „Natron-Hayatu“ pokrenuta je krajem maja 2007. godine. Ukupno je, umjesto prvobitnih 22-23 miliona eura za pokretanje integralne proizvodnje celuloze i papira uloženo 55 miliona dolara.136 Širina interesa turskih kompanija za investiranje u Bosni i Hercegovini pokazuju i dva primjera iz Unsko-sanskog kantona. Početkom 2005. godine Agencija za privatizaciju Unsko-sanskog kantona sklopila je s „Doga holdingom“ iz Istanbula ugovor o prodaji 67 % državnog kapitala u Rudniku mangana u Bužimu. Time je nakon dva neuspješna tendera i šest neposrednih pogodbi konačno privatizirano i ovo državno preduzeće. Rudnik je prodan po ugovorenoj cijeni, dok bi prema ponuđenom poslovnom planu i konačnoj izjavi kupca nova ulaganja trebala iznositi 1.617.000 KM i realizirana u naredne tri godine. Kupci su preuzeli i postojećih trideset radnika.137 U 2007. godini najavljeno je potpisivanje ugovora sa turskom firmom „SEHA“ iz Istanbula kojoj će biti prodano 67 % državnog kapitala u drvnoj industriji „Sana“ iz Sanskog Mosta u vrijednosti 9.713.000 KM. Planirano je da se u naredne tri godine u obnovu proizvodnih hala i nabavku tehnologije uloži 3 miliona KM, da se uveže staž radnicima i zadržati 178 radnika.138 Ulazak u vlasnički strukturu državne kompanije BH Airlines pokazuje da je tržište Bosne i Hercegovine zapravo korak ka regionalnom širenju u ovom dijelu Evrope. Sredinom 2008. godine predstavnici turske aviokompanije „Turkish Airlines“ potvrdili su ranije iskazani interes za učešće u postupku odabira i prihvatanja strateškog partnera za povećanje osnovnog kapitala - dokapitalizaciju „BH Airlinesa“. Tadašnji premijer, Nedžad Branković, je u razgovoru sa predstavnicima „Turkish Airlinesa“ da dokapitalizacija ove državne kompanije nije komercijalnog karaktera, nego je to strateško državno pitanje kojem se pridaje veliki značaj. To pokazuje i produženje roka tendera, za koje su predstavnici „Turskih Airlinesa“ocijenili da im omogućava da pripreme kvalitetnu ponudu, koja će zadovoljiti 136

Bešlić, E. 2007: Turski partner udvostručio ulaganja, - Oslobođenje, 22. 3. 2007, str. 12

137

2005: Turci vlasnici Rudnika mangana, - Oslobođenje, 2. 4. 2005, str. 12

138

H.A. 2007: Ugovor sa Turcima pred potpisivanjem, - Oslobođenje, 8. 8. 2007, str. 13

VANJSKO-POLITIČKI ODNOSI TURSKE I BOSNE I HERCEGOVINE

očekivanja Vlade FBiH, da konkurišu kao strateški partner. Treba napomenuti da je Vlada FBiH dobila ponude od kompanija „Turkish Airlines“, „Malaysia’s Comintel Corporation“ i „Jordanian consortium“ koji uključuje „Royal Jordanian Airlines“.139 Krajem godine Vlada FBiH proglasila je „Turkish Airlines“ pobjednikom na tenderu za strateškog partnera. Nakon dokapitalizacije u 2008. godini FBiH učestvuje sa 50,93 %, „Turkish Airlines INC“ Istanbul sa 49 % i Energoinvest sa 0,07 vlasništva u JP „BH Airlines“ d.o.o. Sarajevo. U skladu sa ugovorom o strateškom partnerstvu, „Turkish Airlines“ postao je vlasnik 49 % „BH Airlinesa“. U skladu s tim, „Turkish Airlines“ je osigurao 5 miliona eura koje je uplaćeno na račun državne kompanije, a ista suma je izdvojena i za unajmljivanje novih mlaznih aviona. Prvi je iznajmljen odmah po potpisivanju ugovora i nalazi se na usluzi putnicima, dok je nabavka drugog planirana za početak 2010. godine. Osim ovog, ugovorom o strateškom partnerstvu osigurana je obuka pilota, stjuardesa, inžinjera i mehaničara za potrebe „BH Airlinesa“ u školskim centrima u Turskoj. Sve do kraja istraživanog perioda nisu prestajale inicijative pokretane ekonomskom diplomatijom.140 Posljednja koja se ovdje navodi je posjeta Privrednoj komori Kantona Sarajeva delegacije od 15 biznismena iz Republike Turske predvođena Kemalom Baysakom. Između ostalog, ocijenjeno je da je uz punu podršku vlasti potrebno organizovati novu poslovnu konferenciju bosansko-hercegovačkih i turskih biznismena kako bi se analizirale prepreke ekonomske saradnje, te dogovorio novi pravac djelovanja. Istaknuto je da se ekonomska saradnja uglavnom zasniva na trgovinskoj razmjeni, te da viši oblici ekonomske saradnje nisu dovoljno zastupljeni. Pokazatelji za prvih pet mjeseci 2008. godine govore da je došlo do značajnog smanjenja izvoza u odnosu na kretanja u istom periodu prošle godine, a uvoz iz Turske je porastao za 48,4 % u posmatranom periodu.141 I nedavna posjeta (2009. godina) ministra vanjskih poslova Republike Turske Ali Babacana u čijoj je pratnji bila delegacije privrednika u kojoj

139

2008: Interesovanje za BH Airlines, - Oslobođenje, 1. 8. 2008, str .6

140

2008: Susret delegacija Vijeća ministara BiH i Republike Turske. Dostupno na: http://www.trezorbih.gov.ba/ bos/index.php?option=com_content&task=view&id=165&Itemid=162

141

2008: Raste uvoz iz Turske, - Oslobođenje, 10. 7. 2008, str. 20

III

EKONOMSKA DIPLOMATIJA

su predstavnici 50 kompanija iz različitih sektora privrede (prehrana, poljoprivreda, drvna industrija, građevinarstvo, nafta i gas, turizam, telekomunikcije, bankarstvo i finansije, tekstilna, automobilska industrija i dr.) iskorištena je da se održi Poslovni forum privrednika BiH i Turske (Fena, 2009142). Broj privrednika koji su došli u ovu posjetu najbolje pokazuje interes turske ekonomije. Ali i naših privrednika i njihove nespremnosti (neznanja) da nađu puteve da plasiraju svoje proizvode (ili znanje) u Tursku. Nakon plenarnog dijela Foruma održani su bilateralni susreti oko 50 turskih i 30 bosanskohercegovačkih privrednika. Podatak koji jasno pokazuje interes i jednih i drugih za privrednu saradnju. Ne treba onda da čude podaci da je u prvih jedanaest mjeseci 2008. godine uvoz iz Turske u BiH iznosio je približno 413 miliona eura, što predstavlja porast od 11,9 % u odnosu na isti period predhodne godine, a da je istovremeno izvoz u Tursku iznosio oko 10 miliona eura, što predstavlja pad od 14,89 %. Pokrivenost uvoza izvozom s Turskom u tom periodu iznosila je svega 2,4 %. I pored takvih pokazatelja turski su privrednici iskazali interes da turske građevinske kompanije uđu na tržište Bosne i Hercegovine, a vide šansu i u turističkom tržištu (budući da znaju da je 2006. godine iz BiH u Turskoj bilo oko 40,5 hiljada gostiju, dok je istovremeno iz Albanije u Tursku došlo oko 50.000, iz Srbije preko 160.000, a Makedonije oko 120.000 turista). Bez obzira na nespremnost domaće privrede i državnih institucija turska ekonomija je značajno prisutna u Bosni i Hercegovini. Ukupne investicije Turske u Bosnu i Hercegovinu iznose 50 miliona eura. Ti odnosi će, prema onome što piše na zvaničnoj web stranici Ministarstva vanjskih poslova Republike Turske, biti veoma važni.143 Tako je u 2006. godini izvoz u BiH izvezeno roba u vrijednosti 154 miliona US $, a 2007. godine 349,7 miliona US $. Istovremeno je uvoz iz BiH bio u vrijednosti 9,4 i 18,5 miliona US $. Otprilike ista vrijednost turskog izvoza je i u Hrvatsku, Srbiju i Makedoniju.

142

http://www.ljiljan.ba/bs/vijesti/sarajevo%3A-odr%C5%BE-poslovni-forum-privrednika-bih-i-turske i Fena, 2009: Sarajevo: Održan Poslovni forum privrednika BiH i Turske http:// www.islambosna.ba/index.php/ vijesti/vijesti-iz-bosne-/1930-sarajevo-odran-poslovni-forum-privrednika-bih-i-turske

143

http://www.mfa.gov.tr/turkey_s-kommercial-and-economic-relations-with-bosnia-and-herzegovina.en.mfa.

VANJSKO-POLITIČKI ODNOSI TURSKE I BOSNE I HERCEGOVINE

Ulaganja u Bosnu i Hercegovinu Približavanjem mira, čiji su se prvi znaci u nekim mjesecima osjetili već 1994. godine, počinju stidljiva i rijetka strana ulaganja u privredu Bosne i Hercegovine. Prema podacima Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH od maja 1994. godine do kraja 2009. godine strani investitori su uložili kapital od 7,53 milijarde KM.144 Investitori su bili iz 91 zemlje svijeta, a ukupno je registrovano 13.040 ugovora (akata) o direktnim stranim investicijama u skladu sa Zakonom o politici direktnih stranih ulaganja u BiH.145 Najviše su uložile evropske zemlje – 6,94 milijarde KM (92,1 %), dok je iz vanevropskih uloženo malo više od 593 miliona KM (7,9 %). Od evropskih zemalja najveća ulaganja je imala Srbija u iznosu od 1,7 milijardi KM, Austrija 976, 1 milion KM, a zatim dolaze nekadašnje republike bivše Jugoslavije koje su i inače imale razvijene privredne odnose sa BiH, Hrvatska sa ulaganjem od 917 miliona KM i Slovenija sa ulaganjem od 860 miliona KM. Od neevropskih zemalja najviše stranog kapitala stiglo je iz Turske - 253,8 miliona KM, a onda slijede Saudijska Arabija sa 60 miliona i SAD sa 57 miliona KM. Treba spomenuti da su ukupna ulaganja svih islamskih zemalja u ovom periodu iznosila 425,4 miliona KM. Poređenjem sa ulaganjem Turske najbolje se može vidjeti pomalo prenapuhani značaj investicija iz pojedinih islamskih zemalja. Najveća ulaganja su bila u sektoru proizvodnje (3,53 milijarde KM ili 46, 9 %), bankarstva (875,1 milion KM ili 11,6 %) i trgovine (716,1 milion KM ili 9,5 %), a najmanja u usluge, saobraćaj i turizam. Podaci za posljednju godinu (period od 1. 1. 2009. godine do 31. 12. 2009. godine) koji su dostupni146 pokazuju da nema značajnije promjene među zemljama najznačajnijim ulagačima. Osim Turske koja je na prvom mjestu sa 185,

144

Ministarstvo spoljne trgovine, 2010: Informacija o direktnim stranim ulaganjima u BiH od maja 1994. do 31. 12. 2009. godine. – Dostupno na: www..., 17 str.

145

1998: Zakonom o politici direktnih stranih ulaganja u BiH. - Službeni glasnik BiH, 17/98; Anon., 2003: Zakonom o politici direktnih stranih ulaganja u BiH. - Službeni glasnik BiH, 13/03;

146

Ministarstvo spoljne trgovine, 2010: Informacija o direktnim stranim ulaganjima u BiH od maja 1994. do 31. 12. 2009. godine. str. 17 – Dostupno na: : www.mvteo.gov.ba

III

EKONOMSKA DIPLOMATIJA

7 miliona KM (31 % ukupnih ulaganja u 2009. godini), među prvih pet zemalja su Austrija, Hrvatska, Srbija i Slovenija (sa ukupno skoro 48 % ukupnih ulaganja). Najveće pojedinačne investicije Turske odnose se na proizvodnju, odnosno ulaganja u „Natron-Hayat“ d.o.o. Maglaj od 110,9 miliona KM, „Sisecam Soda Lukavac“ d.o.o. Lukavac od 79,6 miliona KM, „Turkish Ziraat bank Bosnia“ d.d. Sarajevo od 25 miliona KM i „B&H Airlines“ d.o.o. Sarajevo od 9,2 miliona KM.

Rezime Sagledavši postavljenu pomoćnu hipotezu „Razvoj ekonomskih veza sa Bosnom i Hercegovinom i drugim zemljama regiona pokazuje značajnu neuravnoteženost (na štetu Bosne i Hercegovine)“ u dijelu Ekonomska diplomatija dokazala sam da je ona potvrđena. Balkanske zemlje, a prvenstveno Bosna i Hercegovina i Makedonija, ali sve više i Srbija, ostvarile su značajnu političku saradnju sa Ankarom. U proteklih nekoliko godina ojačane su ekonomske veze, pošto su turski investitori vrebali prilike da obezbijede prisustvo na balkanskom tržištu. Analitičari su jednoglasni u mišljenju da će panevropski koridor 10, koji će povezivati zemlje Balkana sa ostatkom Evrope, određivati ekonomsko angažovanje Turske. Lijevo krilo koridora obezbijediće transportnu vezu između Turske i Balkana i Turske i EU. Za region su posebno značajni odnosi Turske i BiH. Premijer Tayip Erdogan se zalaže za zajedničku budućnost sa balkanskim državama. Na Balkanskom forumu održanom u Njujorku naglašene su tursko-balkanske veze. Govoreći zajedno sa liderima balkanskih država na Forumu, Erdogan je naglasio kulturne i historijske veze između Turske i Balkana, pozivajući istovremeno region da prevaziđe svoju problematičnu historiju kako bi sarađivao i integrisao se, u svrhu stvaranja zajedničke budućnosti. Opisujući Balkan kao „Vrata Turske ka Zapadu“, predsjednik Konfederacije biznismena i industrijalaca (TUSKON) Rizanur Meral rekao je da je

VANJSKO-POLITIČKI ODNOSI TURSKE I BOSNE I HERCEGOVINE

Turska prošla ekonomsku transformaciju poslije 2002., sa sada drugom ekonomijom u svijetu po brzini rasta i porastom izvoza sa 35 milijardi dolara na 135 milijardi dolara147. Dok se Evropa suočava sa finansijskim problemima, Turska može da igra ulogu pokretača balkanskog rasta. Ali, balkanske države će morati da učine više da privuku direktne strane investitore dok evropski finansijski resursi presušuju. Turska ekonomska aktivnost prostire se širom regiona. Turska kompanija TAV već je uložila 200 miliona eura u obnovu makedonskih aerodroma. Pored toga, turska kompanija Sisecam objavila je da je zainteresovana za strateško ulaganje od 150 miliona eura u dvije fabrike u Makedoniji, za proizvodnju gasa. Kao najveći investitor na Kosovu, Turska igra jedinstvenu ulogu u zemlji, zbog „zajedničke prošlosti, vjere, geografskog položaja i velike podrške od strane Turske vlade. Podsjećajući na sporazum o slobodnoj trgovini između Albanije i Turske, turske investicije u Albaniji povećale su se četiri puta između 2005. i 2010. godine. Iako ostaju prepreke za još bolje odnose u obliku nekoliko političkih pitanja, i Ankara i Beograd namjeravaju da izglade političke razlike većom ekonomskom saradnjom i međuzavisnošću. Opseg bilateralne trgovine između Turske i BiH bio je 596,6 miliona dolara u 2008. koji je pao na 278 milijuna dolara u 2009. zbog globalne ekonomske krize, koji će kasnije ponovo rasti od 2010. i premašiti 363 milijuna dolara u 2012.

147

International Finance Corporation (IFC) Doing Business Report, dostupno na: http://www.doingbusiness.org/

III

EKONOMSKA DIPLOMATIJA

Tabela 1. Podaci o bilateralnoj trgovini (miliona dolara)

GODINA

IZVOZ

UVOZ

OBIM

STANJE

2005.

127,95

15,34

112,61

143,29

2006.

153,99

9,37

144,62

163,36

2007.

445,17

21,46

423,71

466,63

2008.

572,05

24,54

547,51

596,59

2009.

226,43

52,07

174,36

278,49

2010.

224,37

72,33

152,04

296,70

2011.

269,17

90,25

178,92

359,42

Izvor: TUIK Turkiye Istatistik Kurumu (Turski zavod za statistiku)

Turska se nalazi na devetom mjestu stranih ulagača u BiH. Izvoz mineralnih goriva i ulja iz Turske u BiH predstavljaju najveću stavku. Naši ekonomski i komercijalni odnosi daleko su od očekivanja. Kad pogledate opseg i omjer trgovinske razmjene i ulaganja, vidjećete da to ne odražava stvarni potencijal. Potrebno je da to bude jedan od prioriteta ekonomskih diplomata obje zemlje, da više rade na jačanju poslovnih odnosa. Povećanje poslovanja između Turske i BiH bilo bi korisno ne samo za ove dvije zemlje, nego i za cijelu regiju.

KULTURNA DIPLOMATIJA

KULTURNA DIPLOMATIJA Uvod Sadržaji nacionalnih kultura imaju nekoliko važnih odlika: jezik, tradiciju, kulturno naslijeđe, osjećaje nacionalne pripadnosti. Uticaj kultura star je koliko i sama kultura. Jedan od prvih poznatih sudova o Bošnjacima i njihovoj zemlji je predstava o tamnom vilajetu na rubu Orijenta i Evrope, što zapravo predstavlja parohijalnu evrocentrističku zabludu i nacionalističku balkansku propagandu148. Kulturna diplomatija ogleda se u različitim metodama, poput programa kulturne razmjene, sportskih takmičenja, različitih umjetničkih manifestacija, a ima za cilj poboljšanje odnosa i bolje razumijevanje između različitih kultura. Pokretačka snaga su mladi, koji se bez obzira na političke, ekonomske, ili neke druge razlike, mogu lakše povezati i bolje komunicirati. Kulturna diplomatija je pravi i siguran način za svaku državu da promoviše kulturni identitet i predstavi svoju baštinu svijetu a istovremeno otvori vrata i drugim oblastima društva i ojača međunarodnu saradnju. I dok klasična diplomatija predstavlja i dalje instrument države, kultura izlazi iz stega konvencionalnosti i svojim fleksibilnim pristupom pruža veću mogućnost komunikacije, pa i uticaja na bolje međusobno razumijevanje u međunarodnim odnosima.

148

Imamović, M. Historija Bošnjaka, Preporod, 2006. Str. 7

VANJSKO-POLITIČKI ODNOSI TURSKE I BOSNE I HERCEGOVINE

Prvi kontakti S obzirom na neprijateljsko okruženje u kojem se našla Bosna i Hercegovina prvih godina agresije, Turska koja je na sve načine podržavala Bosnu i Hercegovinu bila je jedini izlaz za ostvarivanje bilo kakve veze sa svijetom. Druga veza bila je brojna populacija Bošnjaka koji su već stotinu godina, nakon okupacije i kasnije aneksije Bosne i Hercegovine od strane Austro-Ugarske monarhije, živjeli u Turskoj. Naravno da su prvi kontakti mogli biti ostvareni samo sa dijelova teritorije koji su imali kakav takav izlaz, odnosno mogućnost komunikacije sa svijetom. Tako je već početkom 1993. godine gradonačelnik Tuzle Selim Bešlagić boravio u Turskoj, gdje je razgovarao o saradnji i podršci Turske Bosni i Hercegovini. Bilo je govora o aktivnostima koje Turska preuzima (različiti politički pritisci) da bi što prije došlo do prekida ratnih dejstava u BiH, ali i volji i spremnosti turske vlade i naroda da pruže tehničku i materijalnu pomoć u obnovi BiH. Što se kulturne saradnje tiče Bešlagić je posjetio Univerzitet i iskazao interes o potrebi primanja određenih b-h kadrova radi usavršavanja kako bi, nakon rata, brzo i efikasno ušli u proces prestruktuiranja privrede, a s tim, u tehnologije 21 vijeka.149 Vrlo efektivan način da skrene pažnju domaće javnosti na agresiju u Bosni i Hercegovini učinio je list „Milliyet“. Naime, dvije strane Oslobođenja osvanule su u tiražu od milion primjeraka na ulicama dvanaestomilionskog grada na Bosforu. Riječ je o akciji „Reporteri bez granica“ i organizacije „World media network“ na pružanju podrške novini godine u svijetu za 1992. godinu. Najtiražniji turski list „Milliyet“ objavio je kao podlistak reprint „Oslobođenja“ iz 1992. godine sa simboličnim datumima 5. april 1992.- 5. april 1993. skrenuvši na taj način pažnju javnosti na jednogodišnju agresiju na BiH. Svi tekstovi prevedeni su na turski jezik, a zadržan je originalan grafički izgled. Sastavni dio ovog podtiska sadržavao je i broj računa na koji građani Turske mogu uplaćivati sredstva za obnovu „Oslobođenja“. Pored toga Federacija turskih novinara upriličila je prezentaciju „Oslobođenja“ na svojoj godišnjoj konferenciji i tom prilikom prikazan 149

1993: Svesrdna podrška Ankare, - Oslobođenje, 21. 3. 1993, str. 12

KULTURNA DIPLOMATIJA

je 15 minutni film o „Oslobođenju“ prije i tokom rata. Samo pominjanje imena našeg lista izazvalo je burne ovacije publike kako je rekao ugledni predsjednik Federacije Oktay Eksi, primjeru novinarskog heroizma.150 Početkom 1993. godine veza Turske i BiH nastoji se osnažiti i osnivanjem zajedničkih kulturnih društava. U sarajevskom hotelu Holiday Inn održana je osnivačka skupština Društva bosansko-turskog prijateljstva kao rezultat nastojanja da se veza između osmanlijske Turske i Bošnjaka koja traje već 400 godina ponovo na neki način aktivira kroz kulturno djelovanje. U uvodnoj riječi prof. Muhamed Filipović, koji je izabran za predsjednik, izjavio je: „Osnivanje Društva nije samo akt civilizacijske kulture, nego i akt rehabilitacije jednog dugog prijateljstva.“151 I na sportskom polju su vrlo brzo uspostavljeni kontakti na najvišem nivou. Zahvaljujući pomoći Olimpijskog komiteta Turske u ljeto 1993. godine dvije grupe sportista su se pripremale za naredne Olimpijske igre. U prvoj grupi su boravili nogometaši, altetičari, bokseri i karatisti, a u drugoj karatisti, rukometaši, bokseri i košarkaški kadeti.152

Obrazovanje Obrazovanje je imalo posebno mjesto u djelovanju turske diplomatije, bilo da se radi o obrazovanju naših đaka i studenata, bilo da se radi o saradnji univerziteta. Turska vlada je prepoznala mlade kao buduće pokretače i nosioce raznih vidova povezivanja i komunikacije među državama. Već početkom školske 1993/1994. godine, u saradnji sa Ministarstvom obrazovanja Republike Turske, a preko ambasade BiH u Ankari, i generalnog konzulata u Istanbulu, za svršene srednjoškolce iz BiH obezbijeđeno je 400 mjesta na turskim univerzitetima. Nastava se odvijala na turskom jeziku, s tim što su polaznici prvo pohađali osmomjesečni kurs turskog jezika. U toku kursa polaznicima je obezbjeđen smještaj i hrana. Paralelno s ovom aktivnošću, obezbijeđeno je i 1000 mjesta za srednjoškolce iz BiH, koji bi 150

Hadžiosmanović, E. 1993: “Oslobođenje” u Istanbulu, - Oslobođenje, 4. 4. 1993, str. 12

151

Se.K.1993: Nastavak dugug prijateljstva, - Oslobođenje, 2. 5. 1993, str. 8

152

T.P.1993: Sportisti u Turskoj, - Oslobođenje, 25. 7. 1993, str. 8

VANJSKO-POLITIČKI ODNOSI TURSKE I BOSNE I HERCEGOVINE

se školovali pod istim uslovima kao i studenti.153 Vrlo brzo je otvorena i prva eksteritorijalna osnovna škola za djecu – izbjeglice iz BiH u turskom gradu Kirklareliju u blizini bugarske granice. Otvaranje škole pomogla je turska Vlada i UNICEF koji su osigurali školsku opremu i odjeću. Učenici su imali sve predmete, a pored engleskog i njemačkog, učili su i turski jezik. Nastava se odvijala po nastavnom planu i programu koje je propisalo Ministarstvo za kulturu i obrazovanje BiH.154 Ovakve su škole radile sve do zatvaranja izbjegličkih kampova nakon završetka rata u BiH. Postojali su i drugi vidovi saradnje koji su obuhvatali najmlađe Bosne i Hercegovine, a koji su se nastavili nakon završetka rata i otvaranja mogućnosti sigurnih putovanja. Posebno su bila česta gostovanja djece iz BiH u Tursku radi upoznavanja sa kulturom i običajima te zemlje. Jedna od najbrojnijih takvih posjeta bila je kada je na poziv gradonačelnika Istanbula Tayip Recep Erdogana oko 200 djece šehida iz Sarajevskog kantona boravilo deset dana u Istanbulu. Putovanje je organizovao Fond Kantona Sarajevo Ikra koji stipendira i školuje djecu poginulih boraca i civila rata, a domaćini su bili ljudi iz istanbulske opštine.155 Turska je u Bosni i Hercegovini, posebno u Sarajevu kao centru sa najvećim univerzitetskim potencijalom, čim su se stekli uslovi počela da otvara koledže i fakultete. Te su visokoškolske ustanove bile otvorene za domaće studente ali i za studente koji su dolazili iz Turske, radi pogodnosti studiranja. Kampanje za upis na te ustanove su bile vrlo intenzivne a i događanja koja su promovirala te ustanove bila su vrlo često prisutna u medijima. Dobar primjer marketinške kampanje Tursko-bosanskog koledža je naučni sajam na kojem su prezentovani radovi 50 studenata iz matematike, biologije i fizike.156 Posebno je značajna saradnja univerziteta i fakulteta, odnosno akademskog osoblja. Ugovor o saradnji i razumijevanju Univerziteta Sarajevo i Univerziteta Ankara potpisan je još 1995, a više međusobnih posjeta

153

E.H.1993: Stipendije za 400 brucoša iz BiH, - Oslobođenje, 25. 9. 1993, str. 3.

154

Škola za djecu – izbjeglice, - Oslobođenje, 22. 1. 1994, str. 16

155

Bojadžić, J. 1997: Suze na rastanku, - Oslobođenje, 12. 8. 1997, str. 24.

156

Dk.O. 1999: Sajam naučnih radova, - Oslobođenje, 7. 3. 1999, str. 24.

KULTURNA DIPLOMATIJA

uslijedilo je nakon toga. Tako je 2000. godine prilikom posjete delegacije Univerziteta iz Ankare i Anadolske fondacije dogovorena saradnja na polju medicinskih znanosti, umjetnosti, sporta, ekonomije, a u okviru Pakta stabilnosti koji je za ove namjene imao otvorene fondove. Također je dogovoreno i otvaranje odsjeka za turkologiju na Sarajevskom univerzitetu kao i odsjeka za bosanski jezik na Univerzitetu u Ankari.157 Čim su se stekli uslovi u Sarajevu su počeli da djelujuju turski univerziteti. Razlozi za njihovo otvaranje su višestruki i prevazilaze okvire ovog rada, ali brojni turski studenti dolaze u Sarajevo na studij. Univerziteti su otvoreni i za studente iz Bosne i Hercegovine i drugih zemalja. Tako je Međunarodni univerzitet u Sarajevu u školskoj 2006/2007. godini tri fakulteta pohađalo 300 studenata iz 15 zemalja.158 Već početkom naredne godine upisana je prva generacija studenata na Medicinskom fakultetu, ali i otvorene prve ustanove u kampusu na Ilidži. Prema riječima Tahsin Erkan Tura, rektora Međunarodnog univerziteta u Sarajevu ukupna ulaganja u cijeli projekat su oko 50 miliona eura. Univerzitet finansira Fondacija za razvoj obrazovanja iz Turske. U organizaciji univerziteta iz Turske i Bosne održani su brojni naučni simpoziji. Na jednom takvom na kojem se govorilo o temi „Bosna i Hercegovina od dolaska Osmanlija do danas“ u organizaciji Univerziteta u Tuzli učestvovalo je oko 60 naučnika iz naše zemlje i Turske. 159 Ovdje treba spomenuti i pomoć koju su dvije važne institucije dobile od Turske. Od sredine 2000. godine Meteorološki zavod u Sarajevu je mogao povećati tačnost vremenskih prognoza za period 72 sata na 99 %. Do tih prognoza Zavod dolazi i na bazi svih podataka o vremenu koje će b-h meteorolozi dobivati od Državnog meteorološkog zavoda Turske. Turska kao članica NATO-a ima moćne i moderne uređaje i sveobuhvatnu bazu podataka, a proslijeđivaće ih u BiH na bazi međusobnog ugovora. Osim toga, Turska je prihvatila da u 2000/2001 školskoj godini na tursko-engleskom koledžu, na odsjeku meteorologija o svom trošku školuje tri učenika 157

An.Š.2000: Mir i dijalog su naši vodiči, - Oslobođenje, 15. 6. 2000, str. 13.

158

2007: Podrška projektu Međunarodnog univerziteta, - Oslobođenje, 23. 3. 2007, str. 2.

159

S.K. 2010: Neraskidive niti Bošnjaka i Turaka, -Oslobođenje, 11. 6. 2010., str. 7.

VANJSKO-POLITIČKI ODNOSI TURSKE I BOSNE I HERCEGOVINE

iz BiH, a slijedećih godina po jedan, te da omogući specijalizaciju meteorolozima iz FBiH za rad na uređajima za potrebe civilne avijacije. Ovo je posebno važno jer se Meteorološki zavod u to vrijeme pripremao da preuzme meteorološku stanicu na Međunarodnom aerodromu u Sarajevu.160 Poznato je da je uz Nacionalnu biblioteku, odmah na početku agresije na Bosnu i Hercegovinu uništen u potpunosti Orijentalni institut u Sarajevu. Vlada Republike Turske je za obnovu fonda instituta, odnosno za lakši rad, dostavila Vladi FBiH oko 25.000 mikrofilmovanih dokumenata, odnosno 219 gruntovnih deftera iz perioda osmanske vladavine u BiH i Sandžaku od 1463. do 1878. godine. Dokumentacija je podijeljena u tri dijela (originali, mikrofilmovi i radne kopije svakog dokumenta). Da bi bila dostupna istraživačima različitih specijalnosti, nužno je izvršiti prevod kompletne dokumentacije sa staroturskog jezika. Problem je što u BiH ima vrlo malo stručnjaka za staroturski jezik koji bi mogli raditi na njihovom prevođenju što je ukazalo na potrebu školovanja jednog broja stručnjaka i to na univerzitetima u Ankari i Istanbulu.161

Probijanje informativne blokade Rušenjem radio-relejnih stanica gdje god je to bilo moguće ili njihovim zauzimanjem agresor je nametnuo, odmah na početku rata, totalnu informacionu i komunikacionu blokadu. Čim su prilike omogućile Turska je i tu prva ponudila pomoć. Turski ambasador Sukru Tufan susreo se u septembru 1993. godine sa ministrom za informisanje Ivom Kneževićem, zamjenikom ministra za saobraćaj i veze Hajrudinom Šuman, direktorom Direkcije za veze Eminom Skopljakom i generalnim direktorom RTV BIH Mufidom Memijom, a glavna tema razgovora je bila mogućnost pomoći Turske u probijanju informativne i komunikacijske blokade nametnute BiH. Turska vlada ponudila je RTV BIH na korištenje svoj satelit za emitovanje televizijskog i radijskog programa.

160

H.A. 2000: Veća tačnost vremenskih prognoza, - Oslobođenje, 19. 7. 2000, str. 32.

161

Zajednička kulturna baština. Dostupno na: http://www.fbihvlada.gov.ba/bosanski/aktuelno/2003%20bos/ juni2003/kult%20bast.htm (dostup:27.1.2009)

KULTURNA DIPLOMATIJA

Već slijedeće godine Tursko Ministarstvo transporta i komunikacija i generalna direkcija PTT-a dogovorili su u Ankari saradnju u oblasti telekomunikacija sa Direkcijom telekomunikacija BiH. Saradnja je obuhvatala uspostavljanje direktne satelitske veze dvije zemlje. Također su razgovarali i o mogućnosti korištenja turskog satelita TURKSAT. Turska strana iskazala je u punu podršku u pogledu realizacije više projekata koje BiH planira provesti u oblasti telekomunikacija. Ovi razgovori su obuhvatili i ispitivanje mogućnosti korištenja turske zemaljske satelitne stanice za emitovanje programa RTV BiH.162

Obnova arhitektonskog naslijeđa Bosna i Hercegovina i Republika Turska pripadale su kroz skoro petsto godina istom civilizacijskom krugu. Zajedničko kulturno naslijeđe ogleda se na razne načine, ali je najvidljivije u graditeljskom naslijeđu. U posljednjem ratu, baš je ta civilizacijaska tradicija bila razlogom da su mnogi od vrlo vrijednih spomenika brutalno uništeni (Aladža džamija u Foči, Arnaudija džamija u Banjoj Luci, sve četiri stare džamije u Stocu, stari most u Mostaru, džamija u Kreševu, džamije u zapadnom dijelu Mostara i mnogi drugi objekti163). Obnova nacionalnih spomenika je jedna od rijetkih aktivnosti koje se vode zajedničkim snagama na prostoru cijele Bosne i Hercegovine. To se ima zahvaliti Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kojim je formirana Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika. Ono što je posebno važno jeste da su odluke Komisije konačne i imaju snagu zakona. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika u svojim aktivnostima izuzetno jaku podršku ambasade Turske u Bosni i Hercegovini. Posebnu simboliku odnosa Bosne i Hercegovine unutar sebe same kao zemlje susreta različitih kultura i civilizacija ali i odnosa dvije zemlje simbolizira obnova Starog mosta u Mostaru. Već početkom 1994. godine zvaničnici BiH i Turske potpisali su preliminarni dogovor o spremnosti 162

1994: Direktna satelitska veza sa Turskom, - Oslobođenje, 28. 5. 1994, str. 15

163

2008: Turska će obnoviti zapaljenu džamiju u Fazlagića Kuli. Dostupno na: http://www.islambosna.ba/index. php/vijesti/vijesti-iz-bosne-/1491-turska-e-obnoviti-zapaljenu-damiju-u-fazlagia-kuli (Dostup: 27. 1. 2009.).

VANJSKO-POLITIČKI ODNOSI TURSKE I BOSNE I HERCEGOVINE

Turske da ponovo izgradi mostarski most iz 16. stoljeća, kojeg su snage HVO srušile u novembru 1993. godine. Ministar inostranih poslova Turske obavijestio je ministra za kulturu u Vladi BiH Enesa Durakovića da je Turska spremna snositi sve troškove kompletnog projekta ponovne izgradnje. Turski zvaničnici su također isticali da projekat rekonstrukcije odražava obavezu Turske prema narodu Bosne koji je izvrgnut agresiji i uništavanju zajedničkog civilizacijskog naslijeđa.164 Tokom cijele obnove koja je trajala nekoliko godina Stari most je bio okosnica kulturnih dešavanja koja su Mostar i islamsko naslijeđe Bosne i Hercegovine promovirala u svijetu. Brojne međunarodne stručne radionice i naučni skupovi održani su baš u ovom gradu a ticali su se obnove naslijeđa i njegovog značaja. Posebno je važan treći po redu Workshop posvećen ovom gradu, održan 1997. godine u Mostaru. Zaključeno je je Mostar trenutno najveća radionica za obnovu na svijetu. Radionica je trajala 30 dana a cilj joj je bio da praktičnim radom na terenu stručni timovi upoznaju sa realnim stanjem objekata od historijskog značaja koji su devastirani oko Starog mosta. Praktično, pokrenut je mehanizam za realizaciju projekta „Mostar 2004“. Ovim projektom predviđena je kompletna obnova stare gradske jezgre, ali i potpune rekonstrukcije bisera osmanske arhitekture Starog mosta. O simboličkom značenju mosta govorio je Safet Oručević, tadašnji dogradonačelnik Mostara koji je rekao „... obnova Starog mosta je internacionalni projekat u kojem će učestvovati mnoge institucije, organizacije i prijatelji čija će saradnja predstavljati simbolično iskazivanje podrške obnovi bosanskog društva i njegove države. Novi Stari most treba biti most BiH za 21. stoljeće.“ Generalni direktor IRCICE (Centar za islamsku istoriju, umjetnost i kulturu sa sjedištem u Istanbulu) prof. dr. Ekmeledin Ihsanoglu je rekao da je ova radionica objedinila sve ljude koji rade na obnovi Mostara, a među njima je eminentan broj svjetski poznatih srtučnjaka iz oblasti zaštite i rekonstrukcije koji su posvetili svoje znanje i svoje srce ovom gradu. To je 164

1994: Obnova Starog mosta, - Oslobođenje, 9. 2. 1994, str. 3

KULTURNA DIPLOMATIJA

zajednički napor ka izgradnji multikulturalnog grada. Ovo područje ima svoje monumentalne vrijednosti i njegove stare građevine su primjer multikulturnog obilježja koje je stvarano kroz vijekovnu historiju. Od značajnijih ljudi iz svjetske politike na otvaranju ove radionice govorili su i sir Martin Garod, šef Regionalne misije OHR-a, te Sajrus Vens, predsjednik Svjetskog fonda za spomenike. Treba navesti riječi S. Vensa: „Iskustva u ovoj regiji samo potvrđuju moje uvjerenje da će naslijeđe igrati jednu važnu ulogu u obnovi vaše zemlje.“ Na Trećoj radionici upriličena je inauguracija Fondacije „Stari most“. Treba također napomenuti da je Dejtonskim sporazumom obuhvaćena i zaštita i rekonstrukcija spomenika i kulture u BiH, Hrvatskoj i Srbiji. Budući da na nivou „državne vlade“ nema Ministarstva kulture, značaj Nacionalne komisije za zaštitu spomenika će se pokazati desetine godina kasnije nakon završetka rata i povratka izbjeglica u svoja ranija mjesta življenja.165 Protokol o turskom doprinosu Fondu za obnovu Starog mosta i starog gradskog jezgra su u Mostaru potpisali predsjednici Demirel i Izetbegović. Na osnovu njega državni podsekretar za trezor Mahfi Egilmez i ambasador H. Somun potpisali su krajem 1997. godine sporazum o turskom grantu od milion dolara za rekonstrukciju Starog mosta.166 Uplata je uslijedila za svega nekoliko dana, budući da su radovi na rekonstrukciji mosta već bili počeli. Naime, već u septembru te godine je vađenjem luka mosta, teškog preko 50 tona, i zvanično započela obnova Starog mosta, izgrađenog 1566. godine po kršćanskom kalendaru, odnosno 944. godine po Hidžri. Ovaj izuzetno delikatan i složen posao obavljen je uz pomoć multinacionalne divizije „Jugoistok“, mađarskog inžinjerskog kontingenta i preduzeća „Hidepito“, kao i pripadnika španske brigade „Estramadura“. Najveći dio luka ležao je u Neretvi, na dubini od 8 metara. Prema planu vađenje i sortiranje kamenih blokova luka trebalo je trajati 6 mjeseci. Nekoliko dana ranije izgrađena je platforma i montirane dizalice na pontonima.167 Za grad nije bilo svečanijeg trenutka jer za Mostarce je most, kroz svih svojih 427 godina postojanja, bio najveći simbol i svetinja grada. 165

Serdarević, Š.1997: Most između civilizacija, - Oslobođenje, 4. 8. 1997, str. 18

166

1997:Milion dolara za Stari most, - Oslobođenje, 8. 11. 1997, str. 3

167

Hebibović, F. 1997: Iz Neretve – u legendu, - Oslobođenje, 30. 9. 1997, str. 3

VANJSKO-POLITIČKI ODNOSI TURSKE I BOSNE I HERCEGOVINE

Za Mostar i Stari most vezani su i Srbi, i Hrvati, i Bošnjaci, i Jevreji. U prečniku od stotinu metara od Starog mosta nalazi se Stara pravoslavna crkva, Nova pravoslavna crkva, Sinagoga i Episkopski dvor. Stotinjak metara zapadno od Starog mosta nalazi se franjevački samostan i katolička crkva. U blizini Starog mosta nalaze se neke od najstarijih džamija i medresa u BiH.168 Nakon četiri godine, sredinom 2001. godine, prigodnom svečanošću zvanično je počela izgradnja Starog mosta. Brojnim gostima i diplomatskim zvaničnicima, te predstavnicima Svjetske banke, upućene su poruke o značaju početka radova na ovom spomeniku kulture. Koksal Anadol, predstavnik firme „Yapi Merkezi“ iz Istanbula, koja je sanirala temelje Starog mosta, rekao je da je ovo projekat koji je bio najveći izazov i zadatak za njegovu firmu169. U narednih šest mjeseci trebalo je izvršiti zahtijevne hidrotehničke radove: izliti 175 kubnih metara hidrobetona uz upotrebu posebne tehnologije, uraditi sistem za drenažu dužine 65 metara, pobiti 20 mikropilota u dužini od 180 metara sa obje strane radi pripreme gornje konstrukcije te injektirati oko 450 tona specijalno miksane smjese u bušotine koje će biti urađene u dužini od 2,5 kilometra. Most je krio i tri tajne koje je trebalo riješiti u pripremi za početak radova a ticale su se Hajrudinovog genijalnog inžinjerstva i majstorstva ondašnjih graditelja. Jedna su misterija bili sami temelji zakopani pod upornjacima mosta i njegovim kulama, druga geometrija luka, gdje jedna krivulja nije bila dovoljna da ostvari zamisao projektanta, a treća pitanje veziva među kamenim blokovima. Sve su tri stare tajne bile uspješno riješene.170 Početkom naredne godine na tender za za izvođača radova za rekonstrukciju Starog mosta u Mostaru javile su se tri kompanije: Pontelo SPA Florence iz Italije, Quelin S.A. Rueil-Malmaison iz Francuske i ER-BU iz Turske.

168

Stari most dovršen je 1566 godine. Projektovao ga je turski neimar Hajrudin, učenik neimara Sinana, da bi premostio zelenu Neretvu u kasabi koja je u to doba bila ispostava Osmanskog carstva u južnoj BiH. Nakon izgradnje mosta, ispostava je prerasla u grad i dobila ime Mostar, što znači čuvar mosta. Upravo te 1566. godine, kada je završena izgradnja mosta, počela je nova povijest Hercegovine i njenog središnjeg grada Mostara. Od tada, do današnjeg dana most je bio stalna inspiracija ovdašnjim umjetnicima, te su mnoge priče, pjesme, legende, i anegdote utkane u kameni luk Starog mosta. Most je u dugoj povijesti preživio brojne sukobe u oba svjetska rata. Ali 9. novembra 1993. godine svijet je s užasom posmatrao kako artiljerija i tenkovi Hrvatskog vijeća obrane (HVO) ruši Stari most. Nakon što je pogođen sa čak 86 granata, Stari most se stropoštao u Neretvu.

169

Serdarević, Š.2002: Stari most će se graditi osamnaest mjeseci, - Oslobođenje, 21/22 2. 2002, str.8

170

Bise, N. 2001: Graditelji otkrili tajne Hajrudinove, - Oslobođenje, 8. 6. 2001, str. 44.

KULTURNA DIPLOMATIJA

Kompanija ER-BU je dobila povjerenje Svjetske banke jer je ponudila najpovoljniju cijenu, ali uz to imala je i najbolje reference. Naime, ova se kompanija bavi isključivo izgradnjom kamenih mostova velikih raspona i iza sebe ima niz realizovanih projekata iz oblasti graditeljskog naslijeđa171. Ugovor sa ovom kompanijom potpisan je krajem maja, a planirano je da Stari most bude završen 18 mjeseci nakon potpisivanja ugovora. Drugi most koji se Turska ponudila da obnovi je most Mehmed paše Sokolovića na Drini u Višegradu.172 Turska je finansirala sva oštećenja kao i kompletnu revitalizaciju čuvenog mosta. U ove svrhe izdvojena su sredstva predviđena projektima i studijama izvodljivosti kako bi na Drini ćuprija, remek djelo svjetske baštine, odolilo zubu vremena. Procjene restauracije mosta izvršene su na oko pet miliona eura. Projekat je obuhvatio kompletnu sanaciju ćuprije, opravku oštećenih nosivih stubova, kolovozne podloge, kao i značajnije uređenje prostora u tzv. kontaktnoj zoni oko mosta.173 Na konkursu za izradu projekta kompletne restauracije mosta Mehmet paše Sokolovića na rijece Drini u Višegradu odabrana je turska firma „Aproja“.174 Predstavnici turske agencije za saradnju i razvoj TICA je koordinirala sve poslove vezane za restauraciju Višegradske ćuprije, te predstavnici Komisije za nacionalne spomenike. Osim Starog mosta koji je svakako najreprezentativniji objekat islamske arhitekture u smislu simbolike, Turska je pomogla i obnavljanje nekoliko starih džamija koje su imale izuzetnu kulturno-hiostorijsku i arhitektonsku vrijednost. U okviru podrške ponovnoj izgradnji Ferhad-pašine džamije (Ferhadija) u Banja Luci, Turska se ponudila da izradi unutrašnju dekoraciju džamije i obezbijedi tehničku podršku u pripremanju projekta. Turska je u prvoj fazi izdvojila 50 hiljada dolara. Turska je u slučaju Ferhadija dala prvi konkretan prilog njezinoj ponovnoj izgradnji. Za njenu obnovu planirani su kontakti sa stručnim akademskim krugovima u Turskoj te istraživanje 171

http://www.gen-eng.florence.it/starimost/11_news/news_obj.htm

172

28. juna 2007. godine most je uvršten na listu svjetske baštine UNESCO-a.

173

Aganović, E.2007: Obnova čuvenog mosta, - Oslobođenje, 15. 4. 2007, str. 2.

174

E.A. 2008: Turska firma Aproja projektira drugu fazu, - Oslobođenje, 23. 11. 2008, str. 6. 99

VANJSKO-POLITIČKI ODNOSI TURSKE I BOSNE I HERCEGOVINE

džamije Muradiye u Manisi, čija je arhitektura i unutrašnja dekoracija slične banjalučkoj Ferhadiji. Turska je pokazala interes i za obnovu džamije u Rogatici, koja se nalazi na području entiteta Republika Srpska.175 Na sastanku član Predsjedništva BiH Sulejmana Tihića sa delegacijom iz Turske koju je predvodio Saban Erden, pomoćnik generalnog sekretara Zajednice opština Istanbula gosti su izrazili spremnost i za izgradnju Memorijalnog centra Kovači te obnovu Vezirovog konaka u Travniku.176 I za rekonstrukciju Careve džamije177 u Sarajevu Turska je 2007. godine izdvojila pola miliona maraka. Projekat je obuhvatao obnovljanje kubeta (koje je opet bilo pokriveno bakrom) i urađenje nove fasade. Kao i uvijek kod ovakvih zahvata Državna komisija za očuvanje nacionalnih spomenika usvoja projekat.178 Osim Istanbula i drugi turski gradovi su nuduli pomoć u obnovi kulturnih objekata. Grad Kayseri je obnovio mostarsku Muzički školu.179 Treći veliki most, onaj u Konjicu svečano je otvoren 16. 6. 2009. godine. Manifestaciji otvaranja je prisustvovao i turski predsjednik Redžep Tajip Erdogan. Datum otvaranja je i dan općine Konjic. Radovi na obnovi Starog kamenog mosta sa šest lukova, počeli su 12. maja 2006. godine. Stari most u Konjicu izgrađen je 1682. u vrijeme sultana Mehmeda IV, kao posljednja velika osmanska građevina u BiH, a sagradio ga je Haseči Aliaga iz Blagaja. Njemački okupatori srušili su ga 3. marta 1945. godine, prilikom povlačenja iz Konjica, poslije čega je bio drveni, pa betonsko – čelični, da bi ga turska firma ER – BU, renovirala u izvornom obliku. U obnovljeni Stari most ugrađeno je ukupno 2.408 blokova sedre, više od 10 tona olova, skoro pet tona klamfi, a sve je učvršćeno malterom napravljenim kao

100

175

Tokom rata U RS je porušeno 3.600 džamija i više islamskih vjerskih objekata.

176

2006: Gradnja Vezirskog konaka bit će povjerena majstorima iz Turske, DNEVNI AVAZ, 28/05/2006 , str.6

177

Osnivač Sarajeva Isa-beg Ishaković poklonio je ovu džamiju sultanu Mehmedu II Fatihu, pa joj otud potiče i ime.

178

E.K.2007: Turska donacija pola miliona maraka, - Oslobođenje, 19. 2. 2007, str 7

179

2007: Turci obnavljaju Muzičku školu u Mostaru, - Oslobođenje, 26. 5. 2007, str 6

KULTURNA DIPLOMATIJA

nekada, od pijeska, kreča i mljevene cigle. Zadržana je i dužina mosta od 101,80 metara i širina od 5,25 metara. Ukupni troškovi obnove iznose oko 5.300.000 maraka. Ovaj most smatra se tačkom gdje se Hercegovina spaja sa Bosnom, a uz mostarski Stari most i most Mehmed-paše Sokolovića u Višegradu, jedna je od najljepših građevina iz turskog doba.

Kulturna promocija Bosne i Hercegovine Od početka agresije na Bosnu i Hercegovinu Turska diplomatija je radila na promociji Bosne i Hercegovine kao samostalne, međunarodno priznate zemlje u političkom smislu, ali na na promociji naše kulture. Već početkom 1994. godine završeni su dvodnevni razgovori delegacije ministarstva obrazovanja, nauke i kulture Turske i BiH na osnovama sveobuhvatnog protokola kojeg su potpisali ministri dvije zemlje, dr. Fikri Saglar i dr. Enes Duraković, a po kome su se u Turskoj trebale izdati antologije klasične i savremene bosanskohercegovačke poezije. Istovremeno su se u BiH trebale štampati izdanja klasične i savremene turske poezije. Dogovoreno je, također, da se odmah poslije toga, pristupi izdavanju reprezentativne antologije u nekoliko knjiga, u kojoj bi se obradile i prezentovale kulturne i druge veze Turske i BiH.180 U isto vrijeme je u okviru fondacije Tobav, koja okuplja sve umjetnike i radnike turskih nacionalnih pozorišta, opera i baleta, pokrenuta kampanja za pomoć bosanskohercegovačkim pozorištima u Sarajevu, Tuzli i Zenici.181 Načini promocije Bosne i Hercegovine bili su vrlo raznovrsni. Na velikoj narodnoj svečanosti u neposrednoj blizini turskog grada Sincan, podignuta „Bosanska šuma“, koju su zasadili građani i učenici tog grada koji ima više od 70 hiljada stanovnika. Budući šumski kompleks nalazi se 40 kilometara od Ankare. Ova svojevrsna akcija koja je nazvana „Zelena Ankara“ bila je propraćena transparentima podrške pravednoj borbi b-h naroda protiv agresora.182 180

1994: Kulturna saradnja BiH – Turska, - Oslobođenje, 7. 4. 1994, str.16

181

1994: Turski umjetnici u Bosni, - Oslobođenje, 12. 3. 1994, str.8

182

“Bosanska šuma” kod Ankare, - Oslobođenje, 3. 5. 1994, str. 16

101

VANJSKO-POLITIČKI ODNOSI TURSKE I BOSNE I HERCEGOVINE

Narod BiH postao je prvi kolektivni dobitnik nagrade za ljudska prava, koju je dodijelilo Društvo diplomata istanbulskog fakulteta političkih nauka. Naglašeno je da se nagrada za ljudska prava dodjeljuje narodu BiH zbog njegovog ogromnog nastojanja da se i u uslovima barbarske agresije Srbije i Crne Gore očuvaju ljudska prava, zagarantovana Poveljom UNa. Prilikom dodjele naglašeno je da BiH, na području koje nije pod okupacijom agresora, uspjela da sačuva vjekovni multietnički, multikulturni i multikonfesionalni balans okrenut zajedničkom životu u miru i slozi.183 Turska je objavila da će se aktivno uključiti u obilježavanje stogodišnjice prve drame bošnjačkih muslimana, „Hasanaginica“. To širom svijeta poznato dramsko ostvarenje, u obradi sarajevskog književnika Alije Isakovića, bilo je postavljeno na scenu Velikog teatra u Ankari u režiji Sulejmana Kupusovića. „Hasanaginica“ se u pozorišnom životu Ankare nastavila poslije izuzetno uspješne izvedbe drame mađarskog pisca Ferenca Kerentija. Ferencijevo književno ostvarenje, vezano za dramatiku 2. Svjetskog rata, neprekidno je četiri mjeseca privlačilo publiku u Ankari, a djelo je izvođeno pod prigodnim naslovom „Jedan krik u Sarajevu“.184 Gradonačelnik Ankare Melih Gokcek pokrenuo je inicijativu da se u Ankari održi vanredni sastanak Administrativnog savjeta Organizacije glavnih gradova i više drugih većih gradova islamskih zemalja. Sastanku Administrativnog savjeta, u koji je primljeno i Sarajevo 1993. godine, prisustvovalo je 18 gradonačelnika, među kojima i gradonačelnici Sarajeva, Mostara i Tuzle. Oni su svojim kolegama imali priliku da predoče potrebe u obnovi životnih tokova, pogotovo industrije. Gradonačelnik Ankare, Gokcek je prihvatio prijedlog ambasadora Hajrudina Somuna da poslovni savjet Ankare doprinese obnovi kompleksa Baščaršije u Sarajevu.185 Na dječjem kongresu u Ankari devetogodišnja Sarajka Berina Karačić obratila se turskoj djeci, pročitavši pismo u kojem je opisala ljepote svoje domovine. Dječji kongres je posvećen zaštiti okoline, a organizovalo ga je tursko ministarstvo za okolinu.186

102

183

1994: Nagrada za ljudska prava naroda BiH, - Oslobođenje, 7. 5. 1994, str. 8.

184

1994: “Hasanaginica” u Turskoj, - Oslobođenje, 8. 6. 1994, str. 16

185

1994: Pomoć islamskih metropola BiH, - Oslobođenje, 14. 6. 1994, str. 15

186

Di.O.1995: Pismo turskoj djevojčici, - Oslobođenje, 25. 4. 1995., str. 16.

KULTURNA DIPLOMATIJA

Interesantna je i promocija Bosne i Hercegovine preko zajedničke vjerske pripadnosti. Krajem 1995. godine učenjem Kur´ana i prigodnim govorom poglavara Islamske zajednice Turske Mehmet Nuri Yilmaza, svečano je otvoren u Ankari petodnevni skup najviših vjerskih dužnosnika petnaestak zemalja s područja Balkana, Zakavkazja i Srednje Azije. To je prvi sastanak takvog karaktera održan na turskom tlu u posljednjih gotovo 500 godina. U radu tog sastanka, kome je prevashodni zadatak da obnovi pokidane duhovne veze na tim prostorima nekadašnje Otomanske Carevine, sudjelovao je i reisu-l-ulema Islamske zajednice RBiH dr Mustafa ef. Cerić. Posebna pažnja bila je posvećena promociji lista „Oslobođenje“ koji je bio primjer požrtvovanog novinarstva u najtežim uslovima. Jednoglasnom odlukom Udruženja turskih novinara „Turkiye gazeteciler cemiyeti“, „Oslobođenje“ je proglašeno u julu 1995. za najslobodniji list godine i list kojem se najviše vjeruje. Ova ugledna međunarodna nagrada, koja datira od 1946. godine dodjeljuje se svake godine pojedincima i novinskim kućama u Turskoj i svijetu.187 Delegacija turskog lista „Hurriyet“ i novinske agencije „Anadolu“ posjetila je redakciju „Oslobođenja“. Urednici su razgovarali sa glavnim i odgovornim urednikom „Oslobođenja“ Mehmedom Halilovićem. Oni su se zahvalili na pomoći u oslobađanju njihova dva novinara Munire Acim i Ali Kocaka koji su nakon petnaestodnevnog zatočeništva u srpskim zatvorima pušteni na slobodu. Ovim putem su se zahvalili i predsjedniku Vlade i FBIH Harisu Silajdžiću na njegovom ličnom angažmanu u oslobađanju turskih novinara. Turska delegacija upoznala se i sa uslovima u kojima list izlazi od početka agresije na BiH i dogovorila saradnju među redakcijama ovih medija.188 Predsjednik Predsjedništva BiH Alija Izetbegović je u svečanim aulama Rektorata the Marmara univerziteta u Istanbulu proglašen za počasnog doktora. Ovaj ugledni istanbulski Univerzitet je nadaleko poznata obrazovna institucija i izvan Turske.189 187

Bojadžić, J. 1995: Nagrada turskih novinara “Oslobođenju”, - Oslobođenje, 26. 7. 1995, str. 16.

188

1995: Turski novinari posjetili “Oslobođenje”, - Oslobođenje, 23. 10. 1995, str. 12.

189

J.B. 1998: Priznanje Izetbegoviću, - Oslobođenje, 30. 6. 1998, str. 24.

103

VANJSKO-POLITIČKI ODNOSI TURSKE I BOSNE I HERCEGOVINE

Ambasada BiH u Ankari bila je domaćin formiranja Federacije udruženja klubova iseljenika u Turskoj. Šest udruženja ljudi doseljenih u Tursku iz BiH i Sandžaka, a koji sada žive i rade u Adani, Adapazaru, Inegolu, Karamurselu, Sefakoyu i Istanbulu, formiralo je federaciju na nivou Turske, što je prvi ovakav slučaj u Turskoj. Prvi predsjednik Federacije udruženja u Turskoj je počasni konzul BiH iz Izmira Kemal Baysak.190 Na osnovu odluke Skupštine grada Konya, novoizgrađeni gradski park, površine 20.000 kvadratnih metara, koji je smješten u dijelu Konye zvanom Bosna Hersek, nazvan je „Park dr Haris Silajdžić“.191 Iz gornjih primjera, koji svakako nisu usamljeni, vidi se na koje je sve načine Turska promovirala Bosnu i Hercegovinu, njene gradove, pojedince i kulturu u Turskoj192. Svakako da je ta promocija imala mobilizirajući karakter u domaćoj javnosti itekako važan za političku podršku vlastitoj diplomatskoj aktivnosti u svijetu.

Saradnja gradova U okviru širenja saradnje između Republike Turske i Bosne i Hercegovine došlo je i do povećanog broja susreta pojedinih gradova koji su nalazili svoj interes u takvim međusobnim kontaktima i razvijanju različitih oblika saradnje. Iz potpisanih dokumenata može se vidjeti širina saradnje, ali i neke specifičnosti (npr. poseban status građana tih općina u međusobnom poslovanju). Bratimljenja gradova Bosne i Hercegovine počela su čim su kakvi uslovi za za saradnju postojali. U oktobru 1994. godine prilikom posjete gradonačelnika Sarajeva Tarika Kupusovića Ankari gradska skupština je donijela odluku o proglašenju Sarajeva gradom-blizancem Ankari, a

104

190

Bojadžić, J. 2004: Osnovana Federacija iseljenika, - Oslobođenje, 9. 3. 2004, str. 18.

191

2009: Silajdžićev park u Konyi, - Oslobođenje, 18. 12. 2009., str. 2.

192

Vijeće Ministara Bosne i Hercegovine i Vlade Republike Turske ratificiralo je Sporazum o kulturnoj, obrazovnoj i naučnoj razmjeni između Vijeća Ministara BiH i Vlade Republike Turske, potpisan 29.01.2001. (dostupno u Registru ratificiranih sporazuma Vijeća ministara BiH;

KULTURNA DIPLOMATIJA

gradonačelnik Melih Gokcek potpisao je sa Kupusovićem i „protokol o bratimljenju“.193 Iste godine Istanbul i Sarajevo i zvanično su postali gradovi pobratimi. Trodnevna zvanična posjeta delegacije Sarajevskog kantona okončana je potpisivanjem protokola o bratimljenju ova dva grada.194 1998. godine potpisan je protokol o bratimljenju Zenice i grada Karsiyaka.195 Do 2000. godine potpisano više protokola o saradnji između opština i gradova (22). Sarajevo se pobratimilo još sa Bursom, a Zenica sa dvije turske opštine, izmirskom i istanbulskom, Travnik s Konyom. Na potrebu širokih veza sa Turskom kao zemljom velike budućnosti i koja postaje nezaobilazna stanica u kreiranju svjetskog poretka upozorio je i američki predsjednik Bill Clinton, prilikom posjete Turskoj 1999. godine za koju je rekao da će biti jedna od zemalja u novom milenijumu koja će odlučivati o budućnosti svijeta. Iz pregleda odnosa među gradovima Turske i Bosne i Hercegovine može se vidjeti da je veći broj tih kontakata rezultat aktivnosti Počasnog konzulata Bosne i Hercegovine u Republici Turskoj sa sjedištem u Izmiru, a prije svih njegovog počasnog konzula Kemala Baysaka. Ne treba ni naglašavati da se iz ovog primjera vidi da je jedna organizacija, koja nije pod direktnom ingerencijom Ministarstva vanjskih poslova Republike Turske, aktivno uzela učešća u klasičnim diplomatskih odnosima. Zbog ličnog zalaganja gospodina Baysaka i pružanja pomoći Bosni i Hercegovini i njenim građanima, za vrijeme kao i poslije rata, zvaničnici Vlade Bosne i Hercegovine, odlučili su da 2003. godine otvore Počasni konzulat u Izmiru, a gospodinu Baysaku dodjele titulu prvog počasnog konzula Bosne i Hercegovine. Kao počasni konzul BiH, gospodin Kemal Baysak radi na razvoju prijateljskih veza i ekonomske saradnje između dvije države. Rezultati ove saradnje su povezivanja i bratimljenja općina i gradova, univerziteta, privrednih komora i sajmova dvije države. Priznanjem “Počasni građanin Grada Sarajeva”, Grad Sarajevo i njegovi građani odaju priznanje 193

1994: Bratimljenje Sarajeva i Ankare, - Oslobođenje, 22. 10. 1994, str. 3

194

Bojadžić, J.: I zvanično gradovi pobratimi, - Oslobođenje, 26. 12. 1997, str 3

195

A.B.1998: Spremni da pomognu, - Oslobođenje, 29. 5. 1998, str. 13.

105

VANJSKO-POLITIČKI ODNOSI TURSKE I BOSNE I HERCEGOVINE

i zahvalnost gospodinu Baysaku za doprinos u uspostavljanju i razvijanju dobrih prijateljskih i partnerskih veza između Turske i Bosne i Hercegovine kao i između gradova Sarajevo i Izmir. Početkom 2006. godine delegacija općine Balčova – Izmir posjetila je Fojnicu. Cilj posjete je uspostavljanja saradnje i prijateljskih odnosa dva grada sa težnjom da se uspostavi kontakt u svim sferama života i rada, od privrednih djelatnosti do kulturnih i sportskih manifestacija. Delegacija iz Turske posjetila je Fojničku štampariju, Centar za medicinsku rehabilitaciju “Fojnica” (Reumal), Franjevački samostan u Fojnici i Omladinski centar “Stella”, a posjetili su Medžlis Islamske zajednice Fojnica.196 Tako je Kemal Baysak tokom septembra 2007. godine organizirao bratimljenje općina Konak – Izmir i Centar – Sarajevo. Protokol su u Izmiru potpisali načelnici Dževad Bećirević i Ali Muzaffer Tuncag. Potpisivanjem Sporazuma uspostavlja se stalna saradnja dvije zbratimljene općine, koja će „doprinijeti razmjeni dobrih iskustava na područjima djelovanja i nadležnostima lokalne uprave: obrazovanja, sporta, kulture, socijalne zaštite, pitanja mladih, unapređenja životne okoline, komunalnih i drugih uslužnih djelatnosti, privrede, turizma i drugih područja djelovanja od interesa za obje općine.“197 Posjeta je upriličena u toku sajma privrede u Izmiru na kome je općina Centar predstavila i trgovinske, proizvodne i turističke potencijale Općine Centar, te predstavili mogućnosti investiranja biznismena iz Turske u Općini Centar. Svakako je zanimljiva izjava načelnika općine Centar Dževada Bećirevića koja turskim državljanima omogućava privilegovan status u odnosu na druge strane državljane: „Potpisivanjem ‘Protokola bratimljenja i saradnje’ između dvije općine omogućit će se poseban status za građane tih općina u međusobnom poslovanju i razmjeni informacija, te razmjeni projekata o turizmu, kulturi, društvenim aktivnostima, sportu, obrazovanju, zdravstvu i znanosti, te urbanizaciji i razvoju općina, kao i drugih područja djelovanja od zajedničkog interesa. Obje strane će podržavati održavanje sajmova i izložbi, kao i drugih kulturnih i

106

196

2006: Turska delegacija u posjeti Fojnici. Dostupno na: http://www.fojnica.ba/ 2006/01/31/turska-delegacijau-posjeti-fojnici.html (Dostup: 27. 1. 2009.)

197

2007:Bratimljenje sa općinom Konak u Izmiru, Centar, informativni bilten Općine Centar Sarajevo, godina VIII, broj 85, 29.09.2007. str. 2 i 3

KULTURNA DIPLOMATIJA

društvenih aktivnosti koje će omogućiti obostrano upoznavanje kultura, te ostvarivanje dijaloga između raznih grupa i komiteta.“198 Protokol o bratiljenju gradova potpisale su i općine Jajce i Alacati – Izmir. Protokol je potpisan u Izmiru a sadržina je „standardna“: interesi obje općine za uspostavom saradnje koja će biti realizovana u oblasti kulture, sporta, obrazovanja i privrede. Delegaciju Općine Jajce činili su načelnik općine, predsjedavajući Općinskog vijeća, ministar privrede u Vladi Srednje-bosanskog kantona i predsjednici klubova političkih partija u Općinskom vijeću Jajce (S BiH, HDZ, SDP i SDA). Važno je istaći da je tokom posjete Izmiru upućen poziv za učešće predstavnika Općine Jajce na 15. Festivalu djece i omladine koji se u Alaçatiju održava u julu svake godine. Kemal Baysak je organizovao i posjetu Bosni i Hercegovini brojne delegacije novinara i predstavnika privrednog, političkog i kulturnog života iz svih dijelova Republike Turske. Cilj posjete je bio upoznavanje sa kulturnim, prirodnim i istorijskim vrijednostima BiH. Tokom sedmodnevnog boravka u Bosni i Hercegovini gosti iz Turske posjetili su Sarajevo, Gradačac, Tuzlu, Višegrad, Goražde, Srebrenicu, Travnik, Bugojno, Jajce, Konjic, Mostar i Počitelj.199

1. Turska kultura u Bosni i Hercegovini / Bosansko-hercegovačka kultura u Turskoj Turski ambasador u BiH Sukru Tufan je odmah po dolasku u Sarajevo zalagao za čvršću tursko-bosansku kulturnu saradnju, koja je u mnogome, baš njegovom zaslugom, rezultirala nizom manifestacija. Jedna od njih je „Sedmice turskog filma“ u Sarajevu u oktobru 1994. godine. Organizatori „Sarajevske zime“ su zbog uslova u kojima je živjelo Sarajevo tražili da filmovi iz Turske budu na video kasetama, a ne na profesionalnim 35-milimetarskim vrpcama. U okviru te „Zime“ planiran je i koncert klasične 198

2007: Delegacija Turske posjetila Jajce. Dostupno na: http://www.opcina-jajce.ba/index.php?option=com_ content&task=view&id=212&Itemid=39 (Dostup:27.1.2009)

199

2008: Posjeta delegacije bratske Općine Konak iz Izmira, , Centar, informativni bilten Općine Centar Sarajevo, godina IX, broj 93, 29.05.2008. str. 3

107

VANJSKO-POLITIČKI ODNOSI TURSKE I BOSNE I HERCEGOVINE

muzike, koji bi zajedno sa Sarajevskom filharmonijom u Narodnom pozorištu trebalo da izvede turska međunarodno priznata pijanistica Idil Biret. Planiran je i sličan koncert sa turskim kompozitorom Adnanom Sayginom. Mnogi turski umjetnici su pozvani u Sarajevo. Između ostalih, planiran je bio i dolazak poznate Karađoz skupine (pozorište pokretnih sjenki) i derviša.200 Mevlevije će prvi put doći u Sarajevo tek za tri godine.201 Istovremeno je na filmskom festivalu u Ankari, sa svojim filmovima učestvovala je i BiH. U Turskoj se održavala nedjelja bh filma, a jedan cijeli dan bio je posvećen BiH. Nazvan je „Selam Bosni“. Kasnije će filmovi iz BiH značajno participirati u kulturnom životu Turske, jednako kao i filmovi Turske u BiH, posebno Sarajevu, u okviru Sarajevo film festivala. Tako je svjetska premijera filma „Tunel“ reditelja Faruka Sokolovića, bio prvi veći kulturni događaj koji se desio u Istanbulu u 2000. godini. U koncertnoj dvorani Cemil Rasit Bey bio je prisutan veliki broj uglednih, javnih i kulturnih radnika iz Turske.202 Godinu dana kasnije u Turskoj se razgovara o koprodukcijskoj saradnji i međunarodnoj premijeri filma Mliječni put, čija bi premijera trebala biti održana u septembru u Istanbulu. Razgovarano je i o održavanju dana turskog filma u BiH, u okviru kojih bi na području BiH tokom sedam dana bilo prikazano sedam savremenih turskih filmova.203 Reditelj Dino Mustafić i glumac Ermin Bravo prisustvovali su 22. Internacionalnom filmskom festivalu u Istanbulu 2003. godine, na kojem je u zvaničnoj konkurenciji prikazan film „Remake“. Ovo je ujedno i prvi put da se na istanbulskom festivalu u zvaničnoj konkurenciji našao i jedan b-h film.204 Turska ambasada je radila i na organizovanju mješovite tursko-bosanske izložbe u Turskoj. Turska ambasada je radila i na uspostavi društva bosansko-turskog prijateljstva. Već te 1994. godine kad se nazirao neki mir,

108

200

1994: Turska će i dalje podržavati federaciju tri naroda, - Oslobođenje, 21. 10. 1994, str. 4

201

Š.S.1997: Uz Bosnu i u obnovi, - Oslobođenje, 17. 7. 1997, str. 5.

202

Bojadžić, J. 2000: Najveća turska koncertna dvorana bila pretijesna, - Oslobođenje, 23. 1. 2000, str. 32.

203

2001: “Mliječni put” u Istanbulu, - Oslobođenje, 29. 1. 2001, str. 32.

204

K.R. 2003: “Remake” u Istanbulu, Oslobođenje, 16. 4. 2003., str. 5.

KULTURNA DIPLOMATIJA

ambasada je počela dopremati turske knjige i video-kasete i organizovati kurseve turskog jezika. Već tad je planirano otvaranje turskog kulturnog centra u Sarajevu i bosanskog u Istanbulu i Ankari. Također, kako su bosanski stručnjaci imali uvid u arhiv otomanskih spisa već je razgovarano o mikrofilmovanim kopijama kako bi se pokušao obnoviti fond Narodne i univerzitetske biblioteke. Zgradu Vijećnice Turska je planirala obnoviti u sklopu programa UNESCO-a. Turkologija u BiH ima stogodišnju tradiciju, a već preko 60 godina predmetom je sistematskog izučavanja u Sarajevu. Orijentalni Institut i Filozofski fakultet sa svojim odsjekom za orjetalistiku osnovani su 1950. godine. Naša turkologija ima i svoj specifikum u odnosu na istu nauku u evropskim zemljama. S obzirom na to da smo dugo vremena, već pet i po stoljeća, baštinici i islamske kulture koju smo prihvatili posredstvom osmanlijskih Turaka i budući da su i mnogi Bošnjaci pisali svoja djela na turskom jeziku, turkologija je i naša nacionalna nauka. Dugo vremena su se turkolozi služili raznim priručnicima za učenje turskog jezika ili su priređivane gramatike i priručnici za niži nivo izučavanja jezika. Najzad, jedan od naših najistaknutijih turkologa, Ekrem Čaušević, student, a potom i profesor na Filozofskom fakultetu u Sarajevu tokom dvadesetogodišnjeg rada, sastavio je gramatiku turskog jezika.205 Na kraju prikaza promocije bosansko-hercegovačke kulture treba spomenuti veliki koncert Sarajevska filharmonija početkom 2004. godine. Koncertni centar Ataturk bio je ispunjen do posljednjeg mjesta kad je pred turskim ljubiteljima muzike u okviru manifestacije „Dani kulture BiH u Istanbulu“ nastupila Sarajevska filharmonija. Dvosatni koncert je održan pod dirigentskom palicom maestra Emira Nuhanovića. Počeo je izvedbom oratorija Srebrenički inferno Džemaludina Latića i Đele Jusića, a nastavljen orijentalnim sinfonijama. Posebnu pažnju izazvala su djela b-h kompozitora Asima Horozića i Vuka Kulenovića.206

205

Nametak, F., 1996: „Krupan doprinos turkologiji“, Oslobođenje, 07.07.1996, str.5

206

Bojadžić, J.2004: Sarajevska filharmonija pred turskom publikom, - Oslobođenje, 11. 2. 2004, str 23

109

VANJSKO-POLITIČKI ODNOSI TURSKE I BOSNE I HERCEGOVINE

Aktivnosti turskog kulturnog centra Iako se o Turskom kulturnom centru u Sarajevu govorilo i ranije operativni počeci njegove izgradnje vežu se za ambasadora Erozana koji je početkom 1999. godine najavio otvaranje u Sarajevu „Turske kuće“ sa raznovrsnim sadržajima koji će pomoći kulturnom, privrednom i političkom upoznavanju i zbližavanju naroda dvije zemlje.207 Turski kulturni centar je dio Ambasade Republike Turske u Bosni i Hercegovini. Djeluje pri Ministarstvu vanjskih poslova Republike Turske. Njegovo osnivanje i funkcionisanje je uređeno bilateralnim protokolom potpisanim od strane predsjednika Republike Turske Süleymana Demirela i predsjedavajućeg Predsjedništva Bosne i Hercegovine Alije Izetbegovića 6.12.1999. godine u Sarajevu. Turski kulturni centar nalazi se u Sarajevu u općini Stari Grad.208 Zvanično su ga otvorili predsjednik Velike turske narodne skupštine, Bülent Arinç i predsjedavajući Predstavničkog doma Parlamentarna skupštine Bosne i Hercegovine, gospodin Šefik Džaferović 28.04.2003.209 Prvenstveni cilj Turskog kulturnog centra, uz predstavljanje turske umjetnosti, kulture i jezika, je jačanje međudržavne saradnje na kulturnom planu. Turski kulturni centar se sastoji od recepcije, internet kafea, biblioteke i čitaonice u prizemlju, kino-dvorane u suterenu, izložbenih prostora na prvom i drugom spratu, turske sobe na prvom spratu, kancelarije na drugom i kafeterije na trećem spratu. Osnovni sadržaji su: filmske projekcije, izložbe, aukcije u dobrotvorne svrhe, kursevi turskog jezika, koncerti i muziciranja, promocije knjiga, književni susreti, predavanja, konferencije, seminari, okrugli stolovi, prijemi i modne revije.

110

207

1999: Ambasador Republike Turske u “Oslobođenju”, - Oslobođenje, 24. 2. 1999, str. 3.

208

Idejni, izvedbeni i projekat enterijera izradili su sarajevski arhitekt Amir Vuk i njegovi saradnici iz firme New Way. Za ovaj projekat je Amir Vuk 2003. dobio Nagradu za realizaciju koju dodjeljuje Asocijacija arhitekata u Bosni i Hercegovini na Godišnjoj izložbi Collegium Artisticuma.

209

2003:O nama. Dostupno na: http://www.turskikulturnicentar.ba/ba/onama/onama.asp (27. 1. 2009.)

KULTURNA DIPLOMATIJA

Turski kulturni centar je otvoren ne samo za turske umjetnike.210 Od svog otvaranja Turski kulturni centar je ostvario saradnju sa mnogim bosansko-hercegovačkim kulturnim i obrazovnim institucijama, nacionalnim i internacionalnim festivalima koji se održavaju u Bosni i Hercegovini, udruženjima koje okupljaju umjetnike, kulturnim centrima drugih zemalja u Bosni i Hercegovini, vladinim i nevladinim organizacijama.

Izložbene aktivnosti Od osnivanja do danas Turski kulturni centar organizovao je niz izložbi . Od turskih umjetnika postavljene su mnoge izložbe, od kojih bih izdvojila izložbu fotografija Ara Güler’a (februar, 2003.), “Singul Art Humanity” izložba savremenog slikara Mehmeta Aydogdua (decembar, 2003.), “Pročišćenje”- mješovita izložba jedanaest turskih savremenih umjetnika (Tomur Atagök, Adnan Çoker, Server Demirtaş, Ismet Dogan, Bedi Ibrahim, Balkan Naci Islimyeli, Nur Koçak, Şükran Moral, Gönül Nuhoglu, Gülsün Orhon, Mehmet Özen) (januar, 2004.) i mnoge druge. Od domaćih autora Centar je organizovao izložbe “Zaborav ubija” u povodu 10. godišnjice masakra u Srebrenici , Izložba fotografija “Slike jednog dana” Ahmed Hadrović (april, 2006.) i druge. U okviru festivala „Sarajevska zima“ u prostoru Centra organizovane su izložbe “Djeci naše djece”- izložba fotografija meksičkog umjetnika Lorenza Armendariza u okviru festivala “Sarajevska zima 2005.” (decembar, 2005). Strani umjetnici su također izlagali u Centru: Nedjelja meksičke kulture u Sarajevu “Halitla: Historija jedne nacije” – izložba slika “Meksiko pedesetih” – izložba fotografija Josefine Quesada Munoz (maj, 2004.), Dobrotvorna prodajna izložba generala Simona Younga (maj, 2004.), Izlozba fotografija „Suoci se sa svojim strahovima” Valérie Frey (juli, 2006.). Centar je građanima Sarajeva predstavio i nekoliko izložbi iz kolekcija kulturnih institucija iz Republike Turske i Bosne i Hercegovine: Plakati bosansko210

Prošle izložbe. Dostupno na: http://www.turskikulturnicentar.ba/ba/galerija/arhiva.asp

111

VANJSKO-POLITIČKI ODNOSI TURSKE I BOSNE I HERCEGOVINE

hercegovačkih filmova – izložba Kinoteke Bosne i Hercegovine (decembar, 2004.), Portreti iz Carstva : Izložba reprodukcija iz kolekcije Pera Muzeja Fondacija Suna i Inan Kiraç (decembar, 2007. – januar, 2007.). Centar je bio otvoren i za druge različite likovne izričaje. Tako su u proteklom periodu organizovane: Izložba Instituta za razvoj Istanbula povodom 1. Sajma turske privrede (septembar, 2003.), “Stari most” – mješovita izložba 39 bosansko-hercegovačkih umjetnika (U organizaciji Ambasade Republike Turske i Udruženja likovnih umjetnika Bosne i Hercegovine ULUBIH) (juni, 2004.) i drugi. Kao što se može vidjeti iz pregleda umjetnika koji su izlagali, zastupljeni su bili podjednako i umjetnici koji njeguju tradicionalnu umjetnost, kao i savremeni umjetnici. Brojnost izložbi i uključenost u ukupan kulturni život Sarajeva (otvorenost za strane umjetnike i umjetnike iz Bosne i Hercegovine, uključenost u lokalne festivale) pokazuje snažno prisustvo turske kulture u Bosni i Hercegovini. Osim izložbenih aktivnosti Turski kulturni centar organizuje i druge aktivnosti: predavanja, filmske projekcije, muzičke večeri, edukativne sadržaje, ... Što se filmskih projekcija tiče, radi se isključivo o filmovima velike umjetničke vrijednosti koji komercijalna kina u Bosni i Hercegovini po pravilu ne prikazuju. Tako su prikazani, između ostalih, filmovi Pedra Almodovara, Petera Gothara,... u saradnji sa Kinotekom Bosne i Hercegovine, a od turskih autora filmovi Propaganda Sinana Cetina, Putovanje kazaljke na satu Ömera Kavura, Istanbulske priče Selima Demirdelena i Hilala Arslana, Čekajući raj Dervişa Zaima, ..... Projekcije se održavaju svakog utorka i petka počevši od novembra 2003. godine. Svakog petka se u prijepodnevnim satima redovno prikazuju promotivni i edukativni programi vezani za Tursku koji se namijenjeni za djecu i omladinu. Predavanja su tematski bila okrenuta zajedničkim kulturnim vrijednostima. Tako su u 2006. godini održana predavanja Zajedničke kulturne vrijednosti Turske i Bosne i Hercegovine (predavači: prof.dr. Fehim Nametak, dr. Behija Zlatar, doc.dr. Neşe Ozden i Servet Bayoglu), ...

112

KULTURNA DIPLOMATIJA

Od svog osnivanja Turski kulturni centar radi na promociji i popularizaciji turskog jezika. Organizuju se početni i napredni tečajevi, a polaznici se za učenje stimulišu na različite načine. Tako je polaznicima koji su 2005. godine završili 1. stepen osnovnog turskoj jezika prilikom podjele diploma kompanije KENT Elit podijelila poklone, a najboljoj polaznici je aviokompanija Turkish Airlines poklonila povratnu avionsku kartu za Istanbul.

Turski kulturni centar u Tuzli Tuzla kao drugi najvažniji grad u Federaciji Bosne i Hercegovine s obzirom na kulturne i privredne kapacitete interesantan je bio i za tursku kulturnu diplomatiju. Turski kulturni centar je osnovan u okviru J. U. Narodna i univerzitetska biblioteka „Derviš Sušić”211, a otvoren je zahvaljujući saradnji ambasade Republike Turske u Bosni i Hercegovini i turske vladine organizacije „TICA”. Centar je zvanično otvoren 6. novembra 2002. godine uz prisustvo Ahmeda Erozana, ambasadora Republike Turske u Bosni i Hercegovini, Selima Bešlagića, guvernera Tuzlanskog kantona, Jasmina Imamovića, načelnika Općine Tuzla i Coskun Incea, direktora organizacije „TICA”. O značaju ovog centra jasno govore prisutne ličnosti, a oprema centra: bibliotečka građa, računari i multimedijska oprema o njegovom regionalnom karakteru. Centar je posebno važan za studente Odsjeka za turkologiju na Filozofskom fakultetu u Tuzli i, bez sumnje je, da je to jedna od njegovih važnih funkcija. U okviru kulturnih programa Centra u okviru „Mjeseca knjige”, u oktobru 2005. godine, održano je predavanje na temu Osnivanje Republike Turske. Kao predavači gostovali su doc. dr. Neşe Özlen i prof. dr. Engin Yilmaz, a upriličena je i video projekcija Upoznajte Republiku Tursku212. U okviru iste manifestacije, dvije godine kasnije Centar je u saradnji sa Odsjekom za turski jezik i književnost Filozofskog fakulteta u Tuzli organizovao predavanje prof. dr. Genç Osman Geçera Turska moderna književnost.213 211

2002: Programi NUB “Derviš Sušić” Tuzla. Dostupno na http://www.nubt.ba/Programi/Programi_2002.htm

212

2005: Programi NUB “Derviš Sušić” Tuzla. Dostupno na: http://www.nubt.ba/Programi/Programi_2005.htm (Dostup: 27. 2. 09.)

213

2007:Program obilježavanja "Mjeseca knjige". Dostupno na: http://www.nubt.ba/Programi/Programi_2007. htm (Dostup:27.2.09)

113

VANJSKO-POLITIČKI ODNOSI TURSKE I BOSNE I HERCEGOVINE

Kulturna razmjena Osim gostovanja turskih umjetnika u prostorima Turskog kulturnog centra u Sarajevu i Turskog kulturnog centra u okviru J. U. NUB „Derviš Sušić“ u Tuzli, različiti festivali su bili prilika da se bosanskohercegovačka javnost upozna sa značajnim imenima turske kulturne scene. Tako su u okviru festivala „Baščaršijske noći“ mevlevijski derviši iz Konye svoju muziku i ples predstavili 1997. godine. U okviru Jazz festa u Sarajevu 2007. godine su učestvovala dva najpoznatija džez sastava Mercan dede Secret i Baba Zula. Na Sarajevskom filmskom festivalu od njegovog osnivanja prikazani su filmovi iz Turske ili filmova turskih redatelja. Tako je festivalska publika mogla vidjeti filmove: Takva ili Strah od Boga, Med, Tačka ... Sva ova gostovanja potpomognuta su posredno ili neposredno od strane Ambasade Republike Turske u Bosni i Hercegovini, avionske kompanije Turkish Airlines ili Turkish Ziraat Bank Bosnia.

Ostali vidovi kulturne saradnje Značajnu saradnju u oblasti kulturne saradnje između Republike Turske i Bosne i Hercegovine ostvarila je i J. U. Narodna i univerzitetska biblioteka „Derviš Sušić” iz Tuzle. Ta se saradnja odvija uglavnom u okvirima djelatnosti biblioteke, a to znači u oblasti promoviranja književnosti i bibliotekarstva. Tako je u proteklom periodu organizovano više susreta sa turskim književnicima. U 2002. godini214 organizovani su: - susret sa Ajšom Kulin autoricom romana Sevdalinka (proglašen romanom godine u Turskoj) u saradnji Ministarstva za kulturu Republike Turske i izdavačke kuće „Bosanska riječ” iz Tuzle. Interesantno je napomenuti da se ne pojavljuje Federalno ministarstvo kulture; 214

114

2009: Turska biblioteka , 22.10.2009.: NUB “Derviš Sušić” Tuzla. Dostupno na: http://www.nubt.ba/index. php?option=com_content&view=article&id=1138&Itemid=546 Dostup: 27.10.09.

KULTURNA DIPLOMATIJA

- izložba knjiga Knjiga u srcu – Kitab Kalbimda iz fonda Turske biblioteke.

Rezime Sagledavši postavljenu hipotezu, u ovom magistarskom radu, a koja glasi: “Nivo kulturne saradnje između Republike Turske i Bosne i Hercegovine u stalnom je porastu kako u oblasti tradicionalne tako i u oblasti savremene kulture i umjetnosti.“ Dokazala sam da je potvrđena. Turska se odlučila za multidimenzionalni vanjskopolitički pristup, s fokusom na, između ostalog, očuvanje prošlosti. Turska povećava svoj kulturni uticaj u regionu restauratorskim radovima koji potiču turski ponos i uticaj u cijeloj regiji.Turska agencija za međunarodnu saradnju i razvoj (TIKA) provodi važne restauratorske projekte u zemljama koje su se od 15. do 19. stoljeća nalazile pod osmanskom vladavinom, kako bi sačuvala kulturno i historijsko nasljeđe. U toku osmanske vladavine, izgrađeno je 15.787 objekata, uključujući turbe, džamije, medrese, hamame (turska kupatila), mostove i fontane. Međutim, zbog ratova u regiji, većina tih objekata je teško oštećena. Restauratorski radovi očekivano jačaju turski ponos i uticaj nad zemljama-domaćinima. Stručnjaci tvrde da prisutnost turskog uticaja u svim državama okruženja, koja proizlazi iz obnove historijskih spomenika i drugih objekata, još jednom pokazuje duboko ukorijenjene veze između Turske i zemalja regiona, kao i zajedničko historijsko sjećanje. Turska je najveća i najbogatija zemlja nasljednica Osmanskog Carstva u jugoistočnoj Europi. Kao takvu, Turska pomaže u očuvanju tog dugo vremena zanemarivanog osmanskog, i evropskog, nasljeđa. Osmansko nasljeđe na ovim prostorima predstavlja zajedničko nasljeđe svih naroda. Kulturna diplomatija može pridonijeti izgradnji dobrosusjedskih odnosa, a donosi i druge potencijalne dugoročne koristi. U BiH i Sarajevu ne nalaze se samo djela jedne vjere, jedne civilizacije ili jedne kulture,“nego se nalaze djela čitavog čovječanstva“; ono što se može vidjeti od Sebilja do Baščaršije, je svjetsko blago.

115

VANJSKO-POLITIČKI ODNOSI TURSKE I BOSNE I HERCEGOVINE

U trenutku kada kulturne vrijednosti slabe, potrebno je naći rješenja koja podstiče razvijanje kulture. Globalizacija ne utiče samo na ekonomiju i politiku, već i na kulturu i historiju, te saradnjom sa susjedskim zemljama treba stvoriti mogućnosti za internacionalnu saradnju. UNESCO radi na očuvanju kulturnog naslijeđa na globalnom nivou, i ima zavidan nivo saradnje sa liderima Jugoistočne Evrope. Historijske veze Turske sa zemljama regiona su veoma jake, te Turska vjeruje da treba nastaviti pomagati u očuvanju kulturnog naslijeđa u regionu za nadolazeće generacije. Turska forsira interkulturalni i međureligijski dijalog za mir i koegzistenciju. Turska je dobro upoznata sa interkulturalnim dijalogom, imajući u vidu da je Anadolija već niz godina kolijevka raznih kultura, vjera i nacija. Trebamo se zalagati da interkulturalni i međureligijski dijalog bude nastavljen i u budućnosti i da nastavimo saradnju sa zemljama u regiji. Turska će nastaviti i pomagati u obnovi i izgradnji kulturno-istorijskog naslijeđa, kao i u dijalogu pomirenja i stabilizacije u regionu.

116

TURSKA VOJNA DIPLOMATIJA

TURSKA VOJNA DIPLOMATIJA Uvod Turska vojna diplomatija prisutna je kroz veći broj različitih aktivnosti od kojih neke čak niti nemaju vojni karakter. Širina turske vojne diplomatije prema Bosni i Hercegovini ide od inicijativa za vojnom intervencijom nakon agresije 1992. godine do međunarodne afirmacije vojske Federacije BiH. Republika Turska snažno podržava Reformu sistema odbrane BiH, doprinosi i materijalno podržava razvoj Oružanih snaga BiH, daje snažan doprinos operacijama potpore miru širom svijeta, i u sastavu snaga EUFOR-a u BiH nalazi se i turski kontingent. Od 01.10.2008. godine BiH je uspostavila Ured vojnog izaslanika Bosne i Hercegovine u Turskoj. Turska ima vojnog izaslanika u našoj zemlji. Ministarstvo odbrane Bosne i Hercegovine i GS Republike Turske potpisale su Implementacijski Plan saradnje za 2012. godinu215 čime je planirano 9 aktivnosti u Republici Turskoj i 8 u BiH. Također u evidentnom su porastu vanplanske aktivnosti, koje se očituju kroz nazočnost na mnogobrojnim vježbama i seminarima u Republici Turskoj.

Klasična vojna diplomatija Klasična vojna diplomatija, kao dio opšte diplomatije jedne države, usmjerena je ponajprije na zadaće razvijanja vojne saradnje na svim poljima, a posebno odnosa povjerenja i prijateljstva s oružanim snagama susjednih zemalja. Ciljevi vojne diplomatije bili su i ostali pozitivna prezentacija vlastitih oružanih snaga, zaštita interesa svojih oružanih snaga u zemlji domaćinu i procjena njegovih oružanih snaga.

215

Bosna i Hercegovina, Ministarstvo odbrane, Rješenje o dozvoli pristupa informacija koje se nalaze u posjedu ovog organa, broj 14-35-2-75-18-2/13, Prilog

119

VANJSKO-POLITIČKI ODNOSI TURSKE I BOSNE I HERCEGOVINE

Glavna karakteristika vojne diplomatije je kombinovana upotreba diplomatskih i vojnih sredstava. Aktivnosti vojne diplomatije uključuju pružanje vojnih savjeta i pomoći zemljama koje reformišu svoj sektor odbrane, uspostavljanje mješovitih civilnih i vojnih misija u područjima zahvaćenim konfliktom ili u postkonfliktnoj fazi, razvoj novih mjera za kontrolu naoružanja, razoružanja i mjera za jačanje bezbjednosti i povjerenja, naročito kao odgovor zahtjevima iz područja zahvaćenih konfliktom ili u postkonfliktnoj fazi216. Vojna diplomatija nastala je najvećim dijelom kao odgovor zahtjevima zemalja Zapadnog Balkana i Centralne i Istočne Evrope, ali je kasnije igrala značajnu ulogu i u drugim regionima.

1.Vojna inicijativa Odmah nakon agresije na Bosnu i Hercegovinu turska vojna diplomatija je počela sa pritiskom na agresore, ali i na međunarodnu javnost izjavama najviših zvaničnika ministarstva obrane da „ne treba isključiti mogućnost vojne intervencije“ kako bi se zaustavio rat u BiH. Ministar odbrane Turske Nevzat Ayaz izjavio je da će se Turska priključiti odlukama koje od nje bude tražio Savjet bezbjednosti UN-a.217 Jasno je da je Turska požurivala intervenciju na svaki mogući način. Budući da je bila iznimno zainteresirana za prostor jugozapadnog Balkana Turska nije čekala zvanični poziv za učešće svojih trupa u operacijama van granica zemlje, već je već u junu 1992. godine počela da radi na formiranju vojnih trupa za intervenciju vani. To je bilo prvi put od rata u Koreji do danas da Turska priprema trupe za intervenciju van njenih granica. U slučaju da UN donese odluku, Turska bi već bila spremna. Specijalne mehanizovane vojne snage i tenkovski bataljon formirali su se u oblasti Trakije, da bi se kasnije pridružile trupama UN koje bi izvele vojnu akciju protiv Srbije i Crne Gore. 218 I iz mjesta lokacije za pripremu jedinica vidi se da je Turska izabrala mjesto najbliže poprištu sukoba.

120

216

Zečević, M. Vojna diplomatija, Vojno-izdavački i novinski centar Beograd, 1990., str.25.

217

1992: Za intervenciju pod okriljen OUN, - Oslobođenje, 17. 6. 1992, str 5

218

1992:Priprema jedinica za vojnu intervenciju, - Oslobođenje, 21. 6. 1992, str. 4

TURSKA VOJNA DIPLOMATIJA

Prema pisanju turskog lista „Sabah“ plan za vojnu intervenciju na prostoru BiH je spreman do kraja jula. Cilj operacije je stvaranje mogućnosti za nesmetanu dostavu humanitarne pomoći kopnenim putem od Dubrovnika do Sarajeva.219 Već početkom avgusta Turska je dostavila UN svoj dugo pripremani plan vojne intervencije protiv srpskih položaja u BiH, koji je obuhvatao čak i bombardovanje vojnih potencijala Srbije. Plan je dostavljen stalnim članovima Savjeta bezbijednosti UN. Plan je predviđao da se prvo nevojnim mjerama zaustavi rat u BiH, odnosno, da se za 48 sati obustave borbe, nakon čega bi UN preuzele kontrolu nad svim teškim naoružanjem srpskih snaga tokom naredne dvije sedmice. Potom bi Savjet bezbjednosti zatražio od Srbije da obustavi svaku pomoć Srbima u BiH, a nakon toga bi se zatražilo da teško oružje predaju pod kontrolu Muslimani i Hrvati. Ukoliko se to ne realizuje plan je predviđao ograničenu vojnu intervenciju protiv položaja Srba u okolini Sarajeva i bombardovanje puteva doturanja vojne pomoći Srbije Srbima u BiH. Za ovaj plan ministar inostranih poslova Hikmet Cetin je planirao obilazak New Yorka, Washingtona i Londona radi dobijanja podrške za plan koji predlaže Turska.220 Od svog plana Turska nije odustala ni nakon što je premijer SR Jugoslavije Milan Panić posjetio Tursku. Tom je prilikom premijer Panić iznio gledište koje je blisko prvoj fazi turskog plana. Osim toga obećao je priznavanje BiH i oslobađanje zatvorenika. Također se založio da Savjet bezbjednosti donese odluku da se „zaraćenim stranama da ultimatum da polože oružje“.221 Do kraja 1992. godine međunarodna zajednica je bila pasivna i mirno gledala agresiju na Bosnu i Hercegovinu. Za to je vrijeme Turska neumorno skretala pažnju na činjenicu da bez ograničene međunarodne operacije protiv aerodroma i položaja srpske armije i srpske milicije, tragedija u BiH ne može biti okončana. Turska vlada zahtjevala je međunarodnu vojnu intervenciju, sličnu onoj u Somaliji, radi okončanja rata u BiH. Na kraju je predsjednik Turske Turgut Ozal pozvao SAD na vojnu intervenciju u BiH. Predsjednik Ozal je tada rekao da nema ništa protiv da SAD preuzme vrhovnu vojnu komandu. Pored poziva SAD-u, Egipat i Turska su poslije razgovora svojih predsjednika zajedno pozvali Vijeće sigurnosti UN-a na 219

1992:Plan za vojnu intervenciju spreman, - Oslobođenje, 26. 7. 1992, str. 8

220

1992: Ultimatum, pa intervencija, - Oslobođenje, 9. 8. 1992, str. 1

221

1992:Sad je na potezu NATO!, - Oslobođenje, 15. 8. 1992, str. 1

121

VANJSKO-POLITIČKI ODNOSI TURSKE I BOSNE I HERCEGOVINE

vojnu intervenciju. U protivnom su namjeravali sazvati sljedeću Islamsku konferenciju radi traženja rješenja za zaustavljanje rata. Uz to je i premijer Cetin uporno zahtijevao od UN-a da moraju okončati neopisivu patnju ljudi u BiH tako što bi upotrebom sile bila okončana Srpska agresija. 06. decembar 1992. Iz svega se vidi da je Turska bila spremna i na prijetnju konfrontacijom islamskih zemalja i Zapada radi provođenja pritiska na UN i Evropsku uniju, a sve u cilju zaustavljanja agresije. Čim su formirane međunarodne vojne snage premijer Turske je objelodanio da je Ankara spremna da učestvuje u intervenciji te da su turski avioni spremni i čekaju poziv UN-a.222 Nakon što se letjelicama NATO-a, koje kontrolišu vazdušni prostor iznad Bosne i Hercegovine, pridružilo 18 aviona „F-15“ iz Turske u regionu je došlo do stanovite zategnutosti odnosa, iako je Savjet bezbjednosti donio rezoluciju 816 kojom se predviđa zabrana letova iznad BiH i eventualno obaranje srpskih aviona. Grčke vlasti nisu dozvoljavale njihovo prelijetanje iznad svoje države,223 a potom je i Bugarska iskazala neslaganje sa preletima ovih aviona preko svog zračnog prostora. Međutim, ova „prašina“ oko slanja turskih aviona tipa „Panter“ u operaciju NATO-ovog nadgledanja bosansko-hercegovačkog neba nimalo nije uzbudila turske zvaničnike. Turski vojni stručnjaci su problem riješili tako što su avionio polijetali iz baze u Ankari i to dužim putem preko Sredozemnog mora, a problem tako dugog puta i opskrbe gorivom rješen je na taj način da su na ove avione ugrađeni dodatni rezervoari koji su omogućili dolet i do 2.000 kilometara.224 Osim 18 borbenih aviona „F-16“ Turska je poslala i četiri teretna aviona „C-130“225 u vazduhoplovnu bazu Gedi, u Italiji da se priključe vazdušnoj kontroli bosansko-hercegovačkog neba neba.226 Kasnije će se (u 1994. godini) broj aviona povećati za još 8 F-16 aviona koji će također biti stacionirani u Italiji.227

122

222

1992: Turski avioni spremni za intervenciju, - Oslobođenje, 28. 12. 1992, str. 8

223

1993: U akciji i Britanci i Turci, - Oslobođenje, 18. 4. 1993, str. 1

224

Što je nešto duže nego što je udaljena NATO baza u talijanskom gradu Avijanu.

225

Hadžiosmanović, E. 1993: Turski avioni spremni, - Oslobođenje, 21. 4. 1993, str 5

226

1993: Turska spremna za akciju, - Oslobođenje, 5. 5. 1993, str 3

227

1994: Još osam turskih aviona, -Oslobođenje, 13. 2. 1994, str. 16

TURSKA VOJNA DIPLOMATIJA

Odlučnost Turske da pruži maksimalni doprinos u Nato-ovom nadgledanju neba iznad Bosne i Hercegovine vidljive su i iz reakcije grčke vlade. Naime, na primjedbe svog grčkog kolege Mihalisa Papakonstantinua, koji je boravio u posjeti Turskoj kao prvi grčki ministar od 1989. godine, da to znači tursko uplitanje u bosanski sukob, premijer Cetin je jasno izjavio: „Turska se ne miješa u rat u BiH, već samo provodi zaključke Savjeta bezbjednosti UN-a i naredbe NATO-a čiji je član“. Tokom iste posjete šef turske diplomatije je grčkom kolegi rekao: „Jasno je ko ne prihvata Vens-Ovenov mirovni plan i na koga treba vršiti pritisak da to učini“, zatraživši od Grčke da odlučnije iskoristi svoj uticaj na Srbe da bi prekinuli agresiju na BiH. Ponovio je stav da se Turska neće samostalno uključivati u vojne akcije na tlu bivše Jugoslavije, ali da će se uključiti u svaku akciju koja se vodi pod okriljem UN-a, ako se to od nje traži.228 Osim u vazduhoplovnim operacijama Turska je u svakoj prilici naglašavala da je spremna da učestvuje i u kopnenim operacijama u Bosni i Hercegovini. To je ponovio i Turski premijer Sulejman Demirel u maju 1993. godine.229 Međutim, međunarodni odnosi nisu išli na ruku turskim inicijativama. Tek 1994. godine dolazi do pomaka u želji Turske da njene kopnene snage uđu u Bosnu i Hercegovinu u sklopu mirovnih snaga. Već početkom godine na samitu NATO-a u Briselu očekivala se odluka o preduzimanju vojnih koraka u našoj zemlji. Turska je naravno bila spremna,230 uz najavljeno insistiranje na samitu da članice NATO saveza više sudjeluje u sukobu u Bosni te da se aktivnije pristupi dostavi humanitarne pomoći, ukoliko je to potrebno, i pomoću sile. U martu 1994. godine turska premijerka Tansu Ciler izjavljuje da je jedan turski bataljon već spreman da se pridruži mirovnim snagama UN-a i da se samo čeka poziv Savjeta bezbjednosti. Sličnu izjavu dao i predstavnik za štampu turskog Generalštaba pukovnik Dogadil Hadioglu istakavši da vojska čeka naređenje „političkih autoriteta“. 228

Athens Summit was held on 1-2 May 1993 by Greek Prime Minister Mitsotakis. Although R. Karadzic signed the Vance-Owen plan during the summit, later the Parliament of Bosnian Serbs did not ratify the plan. Türkes, “Türkiye Avrupa _liskilerinde Balkanlar Faktörü ve Yeni Egilimler” in Türkiye ve Avrupa, edited by Atilla Eralp (_mge Yayınları: Ankara, 2002) p. 334

229

1993: Turska spremna za akciju, - Oslobođenje, 5. 5. 1993, str 3

230

1994: Ankara za veće učešće NATO-a, - Oslobođenje, 10. 1. 1994, str 3

123

VANJSKO-POLITIČKI ODNOSI TURSKE I BOSNE I HERCEGOVINE

I turski mediji dali su ogroman publicitet pripremama turskih trupa da se pridruže snagama UNPROFOR-a u BiH. Turska nacionalna radio-televizijska mreža je u udarnim emisijama vijesti objavila izjavu šefa turske diplomatije Cetina i predstavnika Turske u UN-u Inal Batua. Turska se zalaže da Savjet bezbjednosti odobri slanje turskih plavih šljemova u BiH. Turski list „Milliyet“ na prvoj stranici je najavio mogućnost odlaska turskih vojnika na nemirne bosansko-hercegovačke prostore. Gotovo da i nije bilo lista koji nije pisao o ovoj temi. „Turkish Daily News“ koji izlazi na engleskom jeziku, donio je i detalje po kojima bi turske mirovne snage mogle biti raspoređene na tampon zonama između srpskih okupatorskih snaga i jedinica Armije BiH, a visokotiražni senzacionalistički „Hurriyet“ piše da će to biti „prvi put da turske trupe odlaze na Balkan poslije sloma Otomanske imperije“. Sve to govori da je vojna diplomatija ne samo u međunarodnim odnosima vršila snažan pritisak na članice NATO saveza i na zemlje u regionu, nego i u vlastitoj zemlji u smislu mobilizirajuće podrške akcijama turske vojske. Konačno je Turska zvanično tražila od UN-a da pošalje u BiH kontingent od 10.000 vojnika, ali je u kasnijim kontaktima dogovoreno da se njihov broj smanji na 2.000. Operacionalizacija slanja turskog vojnog kontingenta zvanično je započeta krajem aprila 1994. godine. Iz Ankare je u Zagreb otputovala specijalna turska vojna delegacija koja je sa predstavnicima UNPROFOR-a razgovarala o učešću turskih vojnika u sastavu mirovnih snaga UN u BiH. Prema pisanju turske štampe, očekivali su se veoma složeni razgovori budući da se Turska nije slagala da njeni vojnici preuzmu logističke, inžinjerijske i medicinke zadatke. Zvanična Ankara je stalno potencirala da želi da njeni vojnici budu angažovani u okviru borbenih i bezbjednosnih aktivnosti mirovnih snaga.231

231

124

Ne žele samo logističku ulogu, - Oslobođenje, 29. 4. 1994, str. 5

TURSKA VOJNA DIPLOMATIJA

2. Oružje i armija BiH O početka agresije na Bosnu i Hercegovinu Turska se zalagala za naoružavanje armije BiH kao bi se zemlja mogla odbraniti od unutrašnje i spoljnje argesije. To je zalaganje bilo otvoreno i dosljedno. Ono svakako nije polučilo rezultate kakve je Turska željela, ali je svakako bilo i dio pritisaka na Jugoslaviju kao agresora, ali i na međunarodnu zajednicu. Ukidanje embarga na oružje bila je stalna tema turske vojne diplomatije. Takav angažman naravno da nije išao na ruku Jugoslaviji, što se vidi i po Tanjugovoj informaciji o aktivnostima otpravnika poslova Jugoslovenske ambasade u Ankari Bojana Bugarčića. On je upozorio Tursku da bi slanje oružja u BiH moglo proširiti, te dovesti i do totalnog rata u toj republici. U izjavi za novine otpravnik poslova je izjavio da bi pružanje pomoći u vidu slanja oružja Muslimanima i preuzimanje uloge svojevrsnog zaštitnika Muslimana na Balkanu bilo izuzetno opasno i po samu Tursku. Međutim, više od ove vijesti, koja gotovo da govori o jednom protokolarnom potezu, važnije je saznanje o nivou diplomatije Jugoslavije na početku agresije. Već i sam dipolomatski nivo na koji je Jugoslavija svela svoje diplomatsko osoblje u Ankari (otpravnik poslova) govori o diplomatskim odnosima dvije zemlje, a baš zahvaljujući podršci koju je Turska davala Bosni i Hercegovini. Na drugoj strani vidi se da je jugoslovenska diplomatija u svojim aktivnostima od početka pokušavala da agresiju na Bosnu i Hercegovinu prikaže kao unutrašni, tj. etnički sukob.232 Naravno, da se Turska kao članica NATO saveza morala pridržavati pravila koje joj je to članstvo nametalo. Turska neće slati oružje u BiH, ali će se u međunarodnim forumima založiti da se zvanično otvore putevi da oružje legalno stigne u BiH. Tu svoju nakanu Turska je i zvanično obznanila u svojoj novoj diplomatskoj inicijativi krajem avgusta 1993. godine, a koja predviđa da se ta zemlja u međunarodnim forumima izbori za ukidanje embarga na uvoz oružja u BiH.233

232

1992: Opasna uloga zaštitnika, - Oslobođenje, 3. 8. 1992, str. 5

233

1992: Turska neće slati oružje BiH, - Oslobođenje, 31. 7. 1992, str. 8

125

VANJSKO-POLITIČKI ODNOSI TURSKE I BOSNE I HERCEGOVINE

Naravno da je Turska kroz cijelo vrijeme bila optuživana za tajno naoružavanje Armije BiH, međutim turska diplomatija je uporno insistirala na ukidanju embargo na uvoz oružja BiH. To je bilo posebno važno radi javnog mijenja u Zapadnoj Evropi pa su izjave i poticaji za ukidanje embarga bili stalna tema turske diplomatije u izjavama za strane medije. 234 Osjetljivost pitanja naoružavanja armije BiH zahtijevalo je veliki angažman turske vojne diplomatije. Iz jedne prigodne čestitke koju je Načelnik Generalštaba turskih oružanih snaga general Dogan Gures uputio načelniku generalštaba Armije BiH, armijskom generalu Rasimu Deliću u maju 1994. godine navodi se da su vojni i politički krugovi NATO pakta počeli konačno uviđati realno stanje u Bosni i Hercegovini. Dodao je da se povećava broj onih koji nastoje da se skine embargo na uvoz oružja u BiH.

3. Humanitarna Pomoć O problemima humanitarne pomoći stanovništvu Bosne i Hercegovine počelo se u krugovima međunarodne zajednici razgovarati već nekoliko mjeseci nakon početka agresije. Funkcioneri NATO-a i vojni stručnjaci sastali su se u Briselu kako bi razmotrili potrebne mjere za obezbjeđenje dostave humanitarne pomoći narodu BiH. Prema njihovim analizama, za obezbjeđenje kopnenih koridora kojima je jedino moguće u dovoljnim količinama obezbijediti svu potrebnu humanitarnu pomoć, potrebno je između 60.000 i 100.000 vojnika. Neophodno je obezbijediti koridore tako da je prolazak osiguran od svakog oblika vojnog djelovanja. Međutim, sporost u odlučivanju dovela je do toga da od humanitarne pomoći nije bilo ništa sve do 1993. godine. I tu je Turska pokazala inicijativu prva o članica NATO saveza. Već u februaru 1993. godine je Turska saopštenjem ministra Cetina, prema agenciji Frans press, bila spremna da sudjeluje u dostavi pomoći iz zraka stavljanjem svojih aviona na raspolaganje i drugim vidovima pomoći.235

126

234

1993: Turska nije slala oružje, - Oslobođenje, 16. 1. 1993, str. 8

235

J.H.1993: Turska i Pakistan žele u akciju, - Oslobođenje, 25. 2. 1993, str. 8

TURSKA VOJNA DIPLOMATIJA

4. Turska vojska u UN snagama Angažman turske vojne diplomatije je posebno bio značajan u dva pravca: proširenju mandata koji bi uključivao i vojno djelovanje mirovnih snaga i učešću turskih vojnika u mirovnim snagama. To se jasno vidi iz stava koji je najavio šef turske diplomatije pred putovanje na sastanak Savjeta bezbjednosti UN. Stav ministarstva vanjskih poslova Turske je da, i pored odluke Savjeta bezbjednosti UN o proširenju mandata mirovnim snagama u BiH, ne treba isključiti primjenu sile, za što nalaze osnovu u nastavku sukoba. Također, ministar je naglasio da će istovremeno podsjetiti Butrosa Galija da Turska želi da i njene trupe od oko 800 vojnika učestvuje u vojnim operacijama u BiH. Želja za takvim angažmanom ne čudi, budući da je Turska uvidjela mogućnost da pokaže svoje vojne potencijale i potvrdi se kao najveća vojna sila regiona bez obzira što su i ostale zemlje balkana imale znatan vojni potencijal. Ona to svarno i jeste bila. Prema studiji Međunarodnog instituta za strateška istraživanja iz Londona Turska je bez sumnje najveća vojna sila ovog područja Evrope i ima (procjene instituta) 560.000 aktivnih vojnika i duplo više rezervista. Turska ima 3.928 borbenih tenkova, 573 vojnih aviona, 20 velikih brodova.236 Međutim, i pored svih nastojanja vojnici Turske će u Bosnu ući tek 1994. godine. Odlučeno je da taj broj iznosi oko 1.500 svojih vojnika i osoblja za logističku podršku kao pojačanje UNPROFOR-u u Bosni. Iz izjave glasnogovornika UN-a Džou Silsa vidi se da je oko broja turskih vojnika u BiH bilo priličnog natezanja u krugovima međunarodne zajednice: „To je broj koji je možda manji od očekivanog, ali on predstavlja kompromis.“237 Broj od 10.000 koji je predlagala Turska bi bio prevelika prijetnja za mnoge zemlje u regione, ne samo one u sukobu. U junu 1994. godine počinje i praktično razmještanje turskih trupa u BiH. Predsjednik Skupštine opštine Zenica Besim Spahić primio je u Zenici predstavnike predhodnice turskog bataljona UNPROFOR-a, čiji je dolazak u Zenicu planiran u drugoj polovini juna. Na čelu delegacije bili su 236

1992: Turska – vodeća sila, - Oslobođenje, 28. 11. 1992, str. 5

237

1994: Dolazi 1.500 turskih plavaca, - Oslobođenje, 11. 5. 1994, str. 16

127

VANJSKO-POLITIČKI ODNOSI TURSKE I BOSNE I HERCEGOVINE

pukovnik Cengis Kurkcu i kapetan Sat Yilmaz. Razgovarano je, između ostalog, i o obezbjeđenju uslova za smeštaj ovih vojnika.238 Krajem istog mjeseca su u luku Split počeli stizati turski vojnici. Prva grupa od 250 vojnika iz kontingenta od 1.500 vojnika doplovila je na dva turska vojna broda. 22. Na pojavu turskih vojnika u BiH naravno da su vođe bosanskih srba reagirale negativno dovodeći njihovo prisustvo u kontekst dugotrajne otomanske vladavine u ovom regionu i istorije njihovih sukoba sa Srbima, te da će uticati na tok rata, obzirom da će da turski vojnici favorizirati bosanske Muslimane. Na ovakve insinuacije predstavnici UN-a su odgovorili da će turske trupe biti postavljene na položaje u srednjoj Bosni između bosanskih Hrvata i Muslimana, čime će biti omogućeno premještanje britanskih vojnika na druga mjesta. Želju za prisustvom turskih trupa u BiH pokazuje i brzina kojom su se turske trupe nastojale što prije stacionirati u BiH. Isti mjesec je, uz najviše državne i vojne počasti sa ankarskog aerodroma „Esenboga“ ispraćena nova grupa od oko 300 vojnika koji će učestvovati u mirovnim snagama UN-a u BiH, a narednih dana planirano je i isplovljavanje brodova sa još 1400 vojnika prema splitskoj luci.239 Konačno početkom jula 1994. godine turski vojnici stigli u Zenicu i preuzeli odgovornost za područje između Zenice i Kaknja, područje centralne Bosne u kojem do sada nije bilo vojnika UN-a. Koliki je bio angažman turske vojske u mirovnim operacijama u BiH u razmatranom periodu najbolje pokazuju podaci koje je iznio predsjednik S. Demirel tokom posjete BiH krajem 1999. godine. Tokom posjete sjedištu turske brigade u Zenici predsjednik Demirel je sažeo početak i kraj turskog angažmana u BiH: „ Turska je željela da pomogne. Mada je bilo i nepovjerenja u BiH izraženo pitanjem čemu poslije 80 godina ponovo turska vojska na Balkanu, mi smo poslije 80 godina došli sa drugom zadaćom i to onom koju nam je povjerila međunarodna zajednica.“ Spomenuo je i da je kroz redove turske brigade do tada prošlo 6.000 oficira i vojnika.240

128

238

M.Đ. 1994: Turski plavci u Zenici, - Oslobođenje, 3. 6. 1994, str. 3

239

1994: U delikatnoj misiji mira, - Oslobođenje, 25. 6. 1994, str. 1

240

Đulan, M. 1999: U miru u budućnosti, - Oslobođenje, 8. 12. 1999, str. 3

TURSKA VOJNA DIPLOMATIJA

Jedinice iz sastava Turskog bataljona su pokazale i zašto su jedna on najrespektiranijih članica NATO-a. Gornja Bočinja je selo koje su tokom rata naselili, a kasnije i nastavili da žive pripadnici jedinice El Mudžahid koji su poznati po prakticiranju vehabijskog islama. U više navrata u ovom selu su intervenisale Stabilizacijske snage. Jednu takvu akciju rutinske kontrole, kojom prilikom je izvršen pretres nekoliko domaćinstava, izveli su 16. 2. 2004. godine pripadnici Turskog bataljona SFOR-a stacioniranog u Zenici241. Tom prilikom došlo je i do manjeg sukoba pa je zatražena podrška od MUP-a, nakon čega je u Gornju Bočinju poslana specijalna jedinica za podršku.

5. Međunarodni angažman Turske Od početka rata u Bosni i Hercegovini Turska je djelovala i na međunarodnoj političkoj sceni na kojoj je imala i vrlo ozbiljne protivnike svoje politike. Već je bilo govora o protivljenju prelijetanja turskih aviona u sklopu NATO –ovih vazdušnih snaga. Rusija je također bila snažan oponent, budući da se Rusija,a nakon značajnog gubitka međunarodnog vojnog prestiža koji je nastao raspadom Varšavskog saveza, zahvaljujući ratu u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini htjela repozicionirati kao važan vojni faktor u regionu, a preko njega i u Evropi. Iako su poznate historijske veze Srbije i Rusije koje su sa srpske, odnosno jugoslavenske strane, stalno poptencirane, angažmanom turske diplomatije je postignuto da se Rusija ne protivi da Turska pošalje svoje vojnike u BiH. Rezultat je to posjete Bilgina Unana iz turskog Ministarstva inostranih poslova Moskvi, kojom prilikom je Unan ruskim zvaničnicima objasnio „historijske veze“ Turske i Bosne te želju Turske da doprinese mirnom rješenju sukoba između Srba, Hrvata i Muslimana u toj zemlji.242 Vojna diplomatija Turske bila je od početka u potpunoj saglasnosti sa američkom diplomatijom. Čak i kad su sve članice NATO saveza bile protiv neke odluke SAD-a. Turska je uz američku diplomatiju stajala bezrezervno. Primjer za to je podrška američkoj odluci o prestanku nadzora 241

Rondić, A., 2004: Akcija SFOR-a u Gornjoj Bočinji. Dostupno na: http://www. voanews. com/bosnian/ archive/2004-02/a-2004-02-16-10-1.cfm (Dostup: 19. 1. 2009.)

242

1994: Turske trupe u BiH, zašto ne…, - Oslobođenje, 8. 3. 1994, str. 8

129

VANJSKO-POLITIČKI ODNOSI TURSKE I BOSNE I HERCEGOVINE

pomorske blokade ustanovljene radi sprečavanja slanja oružja u BiH.243 Takav odnos dvije zemlje će kasnije implicirati i mnogo značajnije odluke za Bosnu i Hercegovinu. Turska diplomatija je stalno radila i na uspostavljanju regionalne vojne saradnje, posebno između Hrvatske i BiH, što je na neki način bilo produžetak Washingtonskog sporazuma. U maju 1995. godine započele su pripreme za uspostavljanje vojne saradnje Turske, Hrvatske i BiH tako što je upriličena posjeta turske delegacije vojnim ustanovama u Hrvatskoj i u BiH. Pri tome se uvijek naglašavalo da poboljšanje saradnje podrazumijeva ne kršenje embarga na oružje.244 Tek u slučaju skidanja embarga na dopremanje oružja moglo bi se govoriti i o dugoročnoj saradnji. Jasno je međutim da se već tad razmišljalo o dugoročnim vezama Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Turske, a preko nje i sa NATO savezom. Kasniji događaji i modaliteti saradnje sa Turskom će to i pokazati. Turska diplomatija je uporno radila i na vojnom jačanju armije BiH stalno ističući da je to neophodnost koja prostiče iz potrebe da bi se očuvao suverenitet i teritorijalni integritet međunarodno priznate Republike Bosne i Hercegovine. Dobar primjer takvog angažmana je sastanak turskog predsjednika Sulejmana Demirela i predsjednika Međunarodne komisije za Balkan Lea Tindemansa. Na tom sastanku, kojem su prisustvovali bivša predsjednica Evropskog parlamenta Simone Vell i bivši direktor Instituta za izučavanje sigurnosti Zapadnoevropske unije John Roper, istaknuto je da samo jačanje vojne ravnoteže u BiH sa susjednim državama vodi miru i sigurnosti na bivšim jugoslovenskim prostorima. Na sastanku je također, ocjenjeno da je vojna ravnoteža nužna zbog toga što susjedne zemlje, pogotovo Srbija, posjeduju ogroman vojni potencijal koji bi se uvijek mogao iskoristiti za agresiju na slabo naoružanu BiH. Tom prilikom je ukazano i na potrebu da se između balkanskih država, pod pokroviteljstom NATO-a, potpiše sporazum o njihovom međusobnom nenapadanju.245

130

243

1994: Podrška odluci SAD, - Oslobođenje, 14. 11. 1994, str 3

244

1995:Trojna vojna saradnja, - Oslobođenje, 24. 5. 1995, str 6

245

1996:Ravnoteža za mir, - Oslobođenje, 3. 11. 1995, str 16

TURSKA VOJNA DIPLOMATIJA

Učešće turskih vojnika u međunarodnim jedinicama u BiH potencirano je i najvrijednijom međunarodnom nagradom Republike Turske - Ataturkovom međunarodnom nagradom za mir.246 Za 1997. godinu ta je nagrada dodijeljena turskoj brigadi SFOR-a kao „rezultat napora ove postrojbe na ustanovljavanju i održavanju mira u BiH“, prema onome što je javila služba za medije ove jedinice.247 Ako se znaju uslovi kandidature za ovu nagradu „učešće u ustanovljavanju boljeg razumijevanja mira, dobre volje i prijateljstva širom svijeta, putem naučnih, političkih, umjetničkih, humanitarnih napora, u skladu sa Ataturkovom izjavom ‘Mir kod kuće, mir u svijetu’“ jasno je da je dodjeljivanje nagrade zapravo afirmacija vojne diplomatije Turske u proteklom periodu, koja je baš na primjeru Bosne i Hercegovine pokazala svoju snagu i umjeće.

6. Međunarodna afirmacija Armije BiH Od dolaska turskih trupa u Bosnu i Hercegovinu, turska armija je preko svojih trupa u BiH krenula i u međunarodnu afirmaciju Armije BiH. U početku je to bilo na nivou odnosa dvije armije, a kasnije se to širilo i na međunarodni plan. Tako je već, mjesec dana nakon što su turske trupe došle u Zenicu, organizovana zvanična posjeta komandanta armije BiH generala Rasima Delića Turskoj, kojom prlikom mu je domaćin bio novi šef turske armije general Ismail Haki Karadayi.248 Odmah poslije ove posjete komandant armije BiH general Rasim Delić se obratio članovima kontakt-grupe za Bosnu Organizacije islamske konferencije u sjedištu UN-a u New Yorku. General Delić je podvukao da vojnici Armije BiH čine nadčovječanske napore kako bi svojim herojstvom nadomjestili veliki debalans u naoružanju u odnosu na okupatorske snage. Najveći dio izlaganja posvetio je trenutnoj vojnoj i političkoj situaciji u BiH. Pozvao je na ukidanje nepravednog embarga na uvoz oružja u BiH.249 246

Nagrada je u obliku hiljadu zlatnika.

247

1997: Ataturkova nagrada Turskoj brigade u Zenici, - Oslobođenje, 28. 5. 1997, str. 12

248

1994: General Delić će posjetiti Tursku, - Oslobođenje, 31. 8. 1994, str. 6

249

1994: Herojstvom nadomjestili debalans, - Oslobođenje, 15. 9. 1994, str. 5

131

VANJSKO-POLITIČKI ODNOSI TURSKE I BOSNE I HERCEGOVINE

Predstavnici armije BiH, odnosno armija BiH, aktivno se promovira u mnogim prilikama kada Bosnu i Hercegovinu posjećuju politički predstavnici Turske. Tako su prilikom posjete predsjednika Republike Turske Sulejmana Demirela, koji je u Zenicu doputovao u pratnji komandanta turske armije Ismail Haki Karadayija, u delegaciji koja ga je dočekala bili uz komandanta turskog bataljona iz sastava UNPROFOR-a Mehmet Ali Erdogana, načelnik generalštaba Armije RBiH Enver Hadžihasanović, komandant Trećeg korpusa Armije BiH Sakib Mahmuljin, te predstavnici civilne vlasti. Naravno, iskorištena je prilika da se „podijele packe“ međunarodnoj zajednici odnosno UNPROFOR-u koji po drugi put nije bio u stanju da osigura dolazak predsjednika Demirela u Sarajevo. Jasno je da su to sve, na neki način, bili pritisci da se promijeni mandat snaga UN-a u korist Armije BiH, odnosno davanja većih ovlasti snagama UN-a spram agresorske strane. Stalne kontakte Armija BiH imala je i sa ambasadorom Republike Turske u Bosni i Hercegovini, posebno kad je trebalo upoznati strane diplomate sa stanjem na ratištu ili sa provođenjem različitih sporazuma. Sa prestankom rata, zbog svoje uloge u svim oblicima pomoći bilo je jasno da uloga Turske kao važnog vojnog faktora u regionu neće prestati. Već početkom 1996. godine je najavljeno da će SAD, Turska i neke od islamskih zemalja voditi program obučavanja i naoružavanja oružanih snaga FBiH. U Ankari je održana Međunarodna konferencija o vojnoj pomoći BiH pod pokroviteljstvom SAD i Turske. Konfrenciji su prisustvovali predstavnici oko 25 zemalja. Iako su pozvani, Ruski predstavnici nisu došli na konferenciju. Visoki američki zvaničnik zadužen za stvaranje vojne stabilnosti na Balkanu James Pardew je na konferenciji izjavio da su „federalne vojne snage stvorene samo za odbranu i neće biti smetnja sigurnosti zabrinutih Srba“ .250 Postalo je bjelodano da je turska vojna dilomatija cijelo vrijeme imala punu podršku diplomatije SAD-a. Vremenom se saradnja Armije FBiH i Turske armije sve više produbljivala: međusobne posjete su postale stalne, a širina uzajamnih odnosa se 250

132

1996: Pomoć vojsci FBiH, - Oslobođenje, 14. 3. 1996, str 3

TURSKA VOJNA DIPLOMATIJA

kretala od sportske saradnje dvije armije do strateških opredjeljenja čitave zemlje251. Dva primjera to najbolje ilustruju. Prvi je susret nogometnih reprezentacija dvije armije. Turska vojna nogometna reprezentacija je stigla u sklopu posjete vojne delegacije koju je predvodio brigadni general Metin Yavuz Yalcin, a koju je primio general Rasim Delić.252 Drugi primjer je boravak zamjenika zapovjednika Zajedničke komande Vojske FBiH, generala Živka Budimira, koji u Ankari je razgovarao sa podpredsjednikom Vlade Turske i ministrom odbrane Ismetom Sezginom. Potvrđena je odlučnost turske vlade da i dalje doprinosi implementaciji Dejtonskog sporazuma, stabilizaciji BiH i jačanju obuke Vojske FBiH. Ono što je znakovito je izjava generala Cevik Bira o spremnosti Turske da podrži približavanje BiH evropskim sigurnosnim integracijama i nastojanja BiH za prijem u program „Partnerstvo za mir“.253

7. Naoružavanje i obuka Armije BiH Početkom 1996. godine ugledni turski listovi „Yeni yuzyil“ i „Daily news“ objavili su vijest da će Turska imati značajnu ulogu koordinatora u obuci Armije RBiH. Tu vijest prenijeli su pozivajući se na izjavu Samuela Beergera, zamjenika Savjeta američkog predsjednika Bila Klintona.254 I ova izjava pokazuje da je američka i turska vojna diplomatija radila od početka angažmana turskih trupa u okviru mirovnih operacija radile u potpunoj koordinaciji. Već u martu iste godine u Ankari je održana Međunarodna konferencija o vojnoj pomoći BiH pod pokroviteljstvom SAD i Turske. Konfrenciji su prisustvovali predstavnici oko 25 zemalja. Ruski predstavnici, iako su pozvani, nisu došli na konferenciju. Poruka konferencije jesta da će SAD, Turska i neke od islamskih zemalja voditi program obučavanja i naoružavanja oružanih snaga FBiH. Tom je prilikom James Pardew, visoki američki zvaničnik zadužen za stvaranje vojne stabilnosti na Balkanu, 251

Okvirni sporazum između Vijeća ministara BiH i Vlade Republike Turske o saradnji na vojnim poljima obuke, tehnike i nauke; Ugovor o pomorstvu između Vijeća ministara BiH i Vlade Republike Turske; dostupni na Registru ratificiranih sporazuma Vijeća ministara BiH;

252

1997: Uspješna saradnja, - Oslobođenje, 14. 6. 1997, str 3

253

1997: Budimir u posjeti Turskoj, - Oslobođenje, 13. 12. 1997, str 31

254

1996: Turska će obučavati ARBiH, - Oslobođenje, 19. 1. 1996, str 24

133

VANJSKO-POLITIČKI ODNOSI TURSKE I BOSNE I HERCEGOVINE

izjavio: „Federalne snage stvorene su damo za odbranu i neće biti smetnja sigurnosti zabrinutih Srba“.255 Na konferenciji u Ankari došlo je do neslaganja, pa i potpunog razmimoilaženja u pogledu politike Evropljana i Amerike prema BiH. Evropljani su priznali da je razlika u vojnim potencijalima evidentna, ali su smatrali da bi ravnoteža trebala biti na nižim, a ne višim nivoima naoružanja. Američkih 100 miliona dolara za naoružanje Federacije nisu bili dovoljan izazov ostalima da učestvuju u ostvarenju plana koji bi pored američkih 100 miliona koštao dodatnih 800 miliona dolara. Evropska unija nije prihvatila ovu inicijativu.256 Neraspoloženje Evropljana prema američkoj incijativi za naoružanje Bosanaca može se tumačiti i rezervisanošću prema mjestu održavanja skupa, o čemu su postojale izvjesne indicije. Turska je najvjerniji američki NATO saveznik i jedina se pridružila sumi za naoružanje 2 miliona dolara. To se tumačilo „prirodnom“ naklonošću Turaka Muslimanima, ali se u turskim i američkim izvorima tvrdilo da bi vojna pomoć trebalo da znači jačanje bosansko-hrvatske federacije Naoružavanje Armije FBiH je nastavljeno po planu SAD-a i Turske bez obzira na neslaganje sa evropskim saveznicima. Doduše Amerikanci su kao uslov nastavka naoružavanja stavili donošenje zakona o odbrani i odlazak svih iranskih vojnika iz Bosne. Američko oružje kojim će se naoružati snage Armije FBiH nalazi se i u naoružanju turske vojske. Turska je ponudila obuku za oklopnu borbu i za artiljeriju zbog dobrih vojnih škola u toj oblasti. Obučavaće se svi, od oficira do običnih vojnika. Nakon obuke Turska će preuzeti drugu jedinicu i tako sve dok se ne uspostavi vlastita škola artiljerije. Po ovom pitanju su se u Ankari sastali zamjenici ministara odbrane FBiH i Turske Hasan Čengić i Tuncer Kilinc. Oni su posebno razmotrili učešće Turske u programu „Obuči i naoružaj“ (Train and Equip) na osnovu Dejtonskog sporazuma, o realizaciji bilateralnog sporazuma o vojnoj saradnji potpisanog avgusta 1995. godine, te o mogućnostima kooperacije vojnih industrija dvije zemlje. Prve artiljerijske jedinice i tenkovske čete stigle su u Ankaru u maju 1996. godine.257 Predviđeno je da obuka traje tri mjeseca.

134

255

1996: Pomoć vojsci FBiH, - Oslobođenje, 14. 3. 1996, str 3

256

Sabljaković, Dž. 1996: Neuspio američki poziv, - Oslobođenje, 17. 3. 1996, str 4

257

1996: Vojna saradnja Turske i BiH, - Oslobođenje, 15. 5. 1996, str. 3

TURSKA VOJNA DIPLOMATIJA

Ovu su akciju Turci izveli na svoju ruku i njoj su se suprostavili Amerikanci koji su smatrali da program Obuči i naoružaj treba početi tek kad BiH udovolji zahtjevu za izgon svih stranih boraca iz zemlje te da u obuku budu uključeni i Hrvati. Tek u septembru 1996. godine, nakon štu su strani vojnici (uglavnom iranski instruktori) napustili BiH mogli su general Rasim Delić i general-pukovnik Živko Budimir ispratiti prvu generaciju pitomaca Vojske Federacije koji će se školovati na turskim vojnim akademijama. Na svečanosti u Domu Armije u Sarajevu prigodnim riječima obratili su se vojnicima ističući da od njih očekuju sa po završetku školovanja budu nosioci izgradnje Vojske Federacije, uz nadu da će do završetka njihovog školovanja izvršiti potpuna integracija oružanih snaga Federacije.258 Turska je bila voljna pomoći i u razvoju namjenske (vojne) industrije u BiH. Razgovori na tu temu su vođeni više puta krajemi 1996. godine sa ciljem da se i naša vojna industrija uključi u program Opremi i obuči.259 Tu se prvenstveno mislilo na dio snadbijevanja opremom i sredstvima Vojske Federacije u realizaciji programa „Opremi i obuči“ iz turske vojne industrije, pod jednakim uslovima pod kojima su uključeni i drugi.260 U tim su razgovorima uvijek učestvovali visoki oficiri Generalštaba turske armije. Do kraja 1996. godine skoro petstotina vojnika je Armije Federacije BiH završilo je obuku u turskim vojnim poligonima u Ankari koja je izvođena po najvišim standardima NATO pakta. Tako su se dvije posljednje jedinice te godine obučavale na najsavremenijim artiljerijskim haubicama od 155 milimetara i američkim tenkovima M-60.261 Obuka vojnika oklopno-mehanizovanih i artiljerijsko-raketnih jedinica Armije vojske Federacije nastavljena je kasnije.262 Prema dostupnim izvorima program Opremi i obuči trajao je u različitim vidovima sve do 2005. godine.263 258

1996: Školovanje u Turskoj, - Oslobođenje, 25. 9. 1996, str. 32

259

1996: Zainteresovanost za saradnju, - Oslobođenje, 11. 10. 1996, str. 32

260

1996: Turska vojna delegacija kod Čengića, - Oslobođenje, 27. 10. 1996, str. 20

261

1996: Svečani početak obuke, - Oslobođenje, 4. 12. 1996, str. 8

262

1997:Mahmuljin u Turskoj, - Oslobođenje, 23. 5. 1997, str. 32; Završena obuka u Turskoj, - Oslobođenje, 20. 3. 1998, str. 32

263

2005: Radio-telekomunikacijska oprema Vojsci FBiH, - Oslobođenje, 15. 6. 2005, str. 10

135

VANJSKO-POLITIČKI ODNOSI TURSKE I BOSNE I HERCEGOVINE

Osim školovanja vojnika Armije Federacije BiH, u Turskoj su školovani i oficiri. Sredinom 1998. godine potpisan je ugovor o školovanju grupe od oko 50 oficira i podoficira Vojske Federacije u Turskoj. Školovanje je trajalo u zavisnosti od struke – od 11 mjeseci za operatere za radove, do 33 mjeseca za ratnu akademiju kopnenih snaga. Nakon perioda od 9 mjeseci učenja turskog jezika, polaznici su se dalje školovali odvojeno u 13 različitih vojnih škola. Na školovanje su upućeni pripadnici Vojske Federacije u rasponu činova od narednika do brigadira.264 Osim školovanja u Turskoj, oficiri i podoficiri Armije Federacije BiH su u Centru za profesionalni razvoj u Pazariću prošli tečajeve turskog jezika kako bi se što bolje pripremili za turske vojne akademije i kurseve. Hrvatska komponenta vojske nije željela slati svoje vojnke na ovakve kurseve turskog jezika. Osim programa „Opremi i obuči“ Turska vojska je i finansijski i materijalno pomagala Armiju FBiH. Početkom 2001. godine donirano je 722.000.000.000 turskih lira u protivvrijednosti američkih dolara, a sredstva će biti namjenjena za obezbjeđenje materijalnih usluga, a dijelom u gotovini za potrebe Ministarstva odbrane.265 Što se tiče materijala radilo se o novim radio uređajima za američke tenkove M-60 i oklopne transportere M-113 koje su ugradili turski stručnjaci. Donirani radio uređaji omogućavaju da se iz komandnog vozila održava sigurna veza sa svakim tenkom i komandirom voda po NATO standardu.266 Pored nekih turskih jedinica, armija FBiH je prva koja je takve uređaje dobila. Vrlo sofisticirana donacija upriličena je i nekoliko godina kasnije. Radilo se, također, o radio-telekomunikacijskoj opremi marke DAKOT, očito američke proizvodnje koja je došla preko turske firme Aselsan. Iz današnje perspektive jasno je, da je već tada buduća armija Bosne i Hercegovine pripremana da učestvuje u složenim vojnim operacijama NATO saveza. Turska vojska je preko tima za DAKOT opremu prenijela znanja pripadnicima vojske FBIH koji će rukovati doniranom opremom. Ovaj program donacije je ikao i raniji realizovan u okviru Sporazuma o vojnoj pomoci Turske Bosni i Hercegovini koji u kontinuitetu traje od 1998. godine.

136

264

Z.K. 1998: Poklon prijatelja iz Turske, - Oslobođenje, 30. 6. 1998, str. 9

265

2001: Potpisan sporazum o vojnoj donaciji, - Oslobođenje, 21. 3. 2001, str 8

266

Brzim promjenama frekvencija omogućava se da se ta veza praktično ne može prisluškivati ni ometati.

TURSKA VOJNA DIPLOMATIJA

Osim obuke u Turskoj kojoj je prisustvovala federalna komponenta vojske, vremenom se obuka prenijela i na jedinice iz Oružanih snaga Bosne i Hercegovine. Primjer je zajednička vješba u Tuzli. Motorizovana pješadijska jedinica Vojske Republike Turske u sklopu Multinacionalnog manevarskog bataljona u bazi “Comanche” u Tuzli je 12. maja 2010. godine organizovala obuku kojoj se priključila i jedna pješadijska jedinica iz Oružanih snaga Bosne i Hercegovine.267 Nakon što je Turska motorizovana pješadijska jedinica dala podatke vezane za taktiku i tehniku koja se koristi u borbama u naseljenim oblastima, turski i bosanski vojnici zajedno su sproveli obuku. Također su, isti dan, podijelili svoja iskustva timovi za uništavanje eksplozivnih materija iz Turske i Bosne i Hercegovine. Slična vježba održana je i u kasarni u Čapljini. Turska motorizovana pješadijska jedinica koja vrši dužnosti u sklopu EUFOR-a, u periodu između 27. i 29. jula 2010. godine obavila je zajedničku obuku.268 Jedinica u sastavu Oružanih snaga BiH u saradnji sa turskom vojnom jedinicom uspješno je drugog dana obuke izvršila zajedničku borbenu vježbu. U Centru Partnerstva za mir (BIOEM) u Ankari realizovana je obuka pripadnika OS BiH u 2010. Godini. U Centru za borbu protiv terorizma (TMMM) realizovana je obuka pripadnika OS BiH u 2010. godini. Na ratne vojne akademije u Istanbulu i Ankari upućeni su pripadnici OS BiH kao i na Air Traffic Officer Basic course, Helicopter Maintenance and Repair Technician course, Artilery NCO Basic course i u Školu rodova pješaštva. Kadeti su upućeni na školovanje u septembru 2007. u Vojnu gimnaziju Kuleli.269. Turska vojna diplomatija bila je uključena vrlo intenzivno i u stvaranje jedinstvene vojske u BiH270. O tome se počelo raspravljati početkom 2001. godine, a u proces su bili aktivno uključeni ambasador Erozan i vojni ataše 267

2010: Izvršena obuka sa Vojskom Bosne i Hercegovine. - Bayrak, 79: 11.

268

Bosna i Hercegovina, Ministarstvo odbrane, Rješenje o dozvoli pristupa informacija koje se nalaze u posjedu ovog organa, broj 14-35-2-75-18-2/13, Prilog

269

2010: Vojnici Turske i Bosne i Hercegovine na vježbama. - Bayrak, 81: 16.

270

Sporazum o vojnom grantu između Vijeća ministara BiH i Vlade Republike Turske i Implementacioni protokol koji se odnosi na finansijsku pomoć između Ministarstva odbrane BiH i Generalštaba Republike Turske; dostupno u Registru ratificiranih sporazuma Vijeća ministara;

137

VANJSKO-POLITIČKI ODNOSI TURSKE I BOSNE I HERCEGOVINE

Turske Erol Aytekin.271 Taj se trud isplatio pa su novinske agencije deset godina kasnije mogle prenijeti skoro pa uobičajnu vijest da se delegacija ministarstva odbrane Turske koju predvodi ministar odbrane M. Vecdi Gonul u sklopu posjete BiH sastala se sa najvišim dužnosnicima MO i OSBIH.272 Ministar Gonul i Ministar Selmo Cikotić razgovarali su o poslovnoj saradnji u oblasti vojne industrije. Posjeta je upriličena kako bi se pospješio daljnji napredak BiH na putu ka članstvu u NATO-u.

Nevojne aktivnosti turskog bataljona SFOR-a 1.Civilni poslovi Odmah po dolasku u Zenicu jedinice u sastavu turskog bataljona su počele djelovati i na planu pomoći civilnom stanovništvu u obnovi infrastrukture i poboljšanju uslova života. Tako je već u oktobru 1994. godine u Čajdrašu kod Zenice svečano otvorena Osnovna škola „Matija Divković“. Svečanom otvaranju prisustvovali su komandant Turk-bataljona pukovnik Mehmed Ali Erdogan i načelnik zeničke opštine Besim Spahić. Novac za renoviranje škole koju pohađa 520 hrvatske i bošnjačke djece izdvojen je iz vlastitih plata turskih vojnika jedinice kapetana Merve Onera.273 U mnogim naseljima i selima oko Zenice inžinjeri iz turskog bataljona su osposobili vodovodnu i kanalizacionu mrežu i sanirali neka klizišta. Izvršena je i opravka zgrade osnovne škole „Hasan Kikić“ u Tetovu, a pružena je dragocjena pomoć stanovnicima Topčić Polja i Bistrice u ponovnom dovođenju pitke vode u njihove domove. Turski je bataljon odmah počeo i sa humanitarnom pomoći lokalnom stanovništvu dostavljajući hranu u nekoliko kampova za izbjeglice u Zenici i njenoj okolini. Do njih su

138

271

2001: Turska će pomagati Vojsku FBiH, - Oslobođenje, 27. 3. 2001, str. 36

272

2010: Važna podrška Turske BiH, - Oslobođenje, 10. 12. 2010, str 8

273

1994: Turski vojnici obnovili školu, - Oslobođenje, 15. 10. 1994, str. 5

TURSKA VOJNA DIPLOMATIJA

transportovali i ugalj, ogrjevno drvo i razna sjemena. Uz to su pripadnici bataljona redovno, tri puta sedmično, iz Perin Hana kod Zenice na dijalizu u Regionalnu bolnicu prevozili veći broj pacijenata, a pomogli su i evakuiranje ranjenika i bolesnih Zeničana u bolnice u Hrvatskoj i druge zemlje.274 Poseban doprinos pripadnici turskog bataljona su dali u popravci vjerskih objekata (Katolička crkva i fontana u selu Podbrežje kod Zenice, Sultan Ahmet džamija u Zenici i drugi), a također su obezbijedili i uručili nekoliko hiljada sveski za učenike i komplete školskog pribora. Ljekari iz bataljona, zajedno sa kolegama iz Doma zdravlja i Regionalne bolnice u Zenici, organizovali su na desetine popularnih predavanja iz zdravstvenog prosvećivanja. Osim toga, ni jedna kulturna manifestacija, bilo da je organizuje HKD „Napredak“ ili MKD „Preporod“ nije prošla bez učešća vojnika iz turskog bataljona. Takav anžaman pripadnika turskog bataljona nije ostao nezapažen ni od strane Vlade Federacije Bosne i Hercegovine. Dolazak turskog bataljona u Zenicu omogućio je i različite posjete druge vrste iz Republike Turske. Tako je svega nekoliko mjeseci poslije uspostavljanja turske baze u Zenici boravila parlamentarna delegacija iz Turske. Već tad se na osnovu iskustava sa turskim bataljonom osjetila potreba da se u srednjoj Bosni formira jedna turska kancelarija s kojom bi zeničani komunicirali u cilju uspostavljanja tješnje saradnje ne samo u vezi sa humanitarnom pomoći, nego i o privrednoj saradnji. Smjena komandananata turskog bataljona uvijek je bila prilika da se rezimiraju doprinosi koje je turski bataljon učinio na polju pomoći lokalnom stanovništvu. Tako je prilikom predaje dužnosti dotadašnjeg komandanta pukovnika Ahmeta Berberoglua novom komandantu pukovniku Halusi Akaru novinarima je na konferenciji za štampu saopšteno da je turska brigada, pored implementiranja vojnog dijela Dejtonskog sporazuma, mnogo pomagala lokalnom stanovništvu i tako što su vojnici turske armije kroz dobrovoljne priloge u obnovu naše zemlje uložili ukupno milion maraka. Osim toga, oni su tokom boravka u Bosni popravili 25 škola, obnovili 274

F.Mdž. 1994: Oni pomažu svima, - Oslobođenje, 24. 10. 1994, str. 16

139

VANJSKO-POLITIČKI ODNOSI TURSKE I BOSNE I HERCEGOVINE

jednu medresu, 6 džamija, 2 crkve (1 katoličku, 1 pravoslavnu). Izgradili su, također,, 40 kilometara seoskih puteva, renovirali 16 mostova, kao i 8 kilometara vodovoda i isto toliko kilometara kanalizacijskog sistema. Uz to su medicinari iz turskog bataljona u Zenici obavili 26.900 ljekarskih pregleda, oko 6.000 dentalnih intervencija, te 735 operacija. U okviru svojih aktivnosti u zoni odgovornosti podijelili su i 43.000 porodičnih paketa i 18.000 paketa za djecu.275 Osim direktne pomoću koju su pružali pripadnici turskog bataljona, preko njih je implementirana i pomoć koji su pružali pojedinci ili institucije iz Turske. Za dogradnju objekta Specijalne škole „Vladimir Nadzor“ u naselju Hrasno u Sarajevu sredstva je poklonio biznismen iz Istanbula Mehmet Karacabey u visini od 300.000 DEM. Ukupna površina dograđenog objekta je 300 kvadratnih metara, a namijenjena je za boravak i specijalni tretman djece sa specijalnim potrebama. Ovim sredstvima pripadnici Turskog bataljona dobrovoljnim izdvajanjem od plata u poseban fond iz kojeg finansiraju slične projekte u BiH dodali su još 200.000 DEM. Slično je i za saradnjom sa turskom agenciojm za međunarodnu pomoć TIKA. Njihovu donaciju je realizirao turski bataljon i tom prilikom je 105 štićenika Doma za djecu bez roditelja JP „Dom – porodica“ iz Zenice dobilo novu odjeću.276 Treba navesti i primjer učešća Univerziteta Bahcesehir iz Istanbula i Komande Multinacionalnog manevarskog bataljona EUFORa (bivši TURKBAT) u formiranju informatičkog kabineta opremljenog sa 15 kompjutera na Fakultetu za metalurgiju i materijale Univerziteta u Zenici.277 Ni nakon što su se prilike u zemlji stabilizirale koliko-toliko pripadnici turskog bataljona nisu propuštali priliku da ne pomognu socijalno najugroženijim i najsiromašnijim. Povodom novogodišnjih praznika i mjeseca Ramazana, turska brigada u Zenici podijelila je 5 kamiona humanitarne pomoći hrane, odjeće i lijekova. Pomoć je dodijeljena za 895 porodica koje žive u 20 izbjegličkih kampova koji su u zoni odgovornosti turske brigade.278

140

275

Mulahuseinović, A.S. 1997: Akara umjesto Berberoglua, - Oslobođenje, 2. 7. 1997, str. 5

276

Mi.D. 2004: Odjeća i obuća za djecu bez roditelja, - Oslobođenje, 7. 3. 2004, str. 9

277

E.B.2005: Turci opremili informatički kabinet, - Oslobođenje, 12. 1. 2005, str. 8

278

1999: Pomoć izbjeglicama, - Oslobođenje, 4. 1. 1999, str. 24

TURSKA VOJNA DIPLOMATIJA

Komanda turskog bataljona je povodom Kurban bajrama svake godine organizovala obilazak socijalno ugroženih porodica u Zenici i prigradskim naseljima. 2005. godine je, na primjer, organizovala obilazak 30 socijalno ugroženih porodica u Zenici i prigradskim naseljima, te u još 90 najugroženijih porodica u Zavidovićima, Žepču, Varešu, i Maglaju. Turski oficiri i vojnici uručili su tim porodicama kurbane i prigodne poklone za koje su novac izdvojili od svojih vojničkih plata. Turski bataljon je osim ove tradicionalne prilike za pomoć najugroženijim osmislio i projekat pod nazivom „Prijateljska porodica“ u okviru kojeg redovno obilaze siromašne porodice i dodatno im pomažu.279 Aktivnosti turskog bataljona su bile stalne a samo pojedini primjeri pokazuju u kojem su sve smjeru oblici pomoći odvijali. Tako je na primjer, takoreći na kućnom pragu, stanovnicima prigradskog naselja Lupac omogućen besplatan medicinsko-stomatološki pregled i tretman. Tokom jednog vikenda u Lupovcu je pregledano 39 lica, a 35 mještana izvršilo je pregled i popravak zuba.280 Veliki turski nacionalni praznik 23. April – Dan djece i turske nacionalne nezavisnosti, turski bataljon je uvijek iskorištavao da prigodnim programima priušti i djeci Bosne i Hercegovine, a prvenstveno Zenice, ugođaj radosti. Obilježavanje ovog dana posljednje 23 godine odvija se na internacionalnom nivou, a djeca iz cijelog svijeta dolaze u Tursku i učestvuju u proslavi, kao buduće vođe u svojim zemljama. To je bila praksa od samog dolaska Turskog bataljona u Zenicu. Tako je ovaj praznik za 2001. godinu u Zenici obilježen programom koji je organizovao turski bataljon, a za djecu iz škola i izbjegličkih kampova iz Zenice, Vareša i Zavidovića organizovana je posjeta i obilazak turskog bataljon.281 Povodom istog praznika za 2005. godinu priređen je proslava praznika u Sportskoj dvorani na Bilmišću u Zenici za oko 500 učenika u prisustvu komandanta TURKBAT-a, pukovnika Ali Gokce Ozdema, gostiju iz Turske, kao i predstavnika 12 vodećih turskih medijskih kuća. Ovaj put su kulturno-umjetnički program izveli učenici škola iz Zenice za svoje domaćine-vojnike i starješine turskog bataljona.282 279

Bešlić, E. 2005: Kurbani i bajramski pokloni za 120 porodica, - Oslobođenje, 21. 1. 2005, str. 7

280

E.B.2003: Besplatan pregled za mještane Lupca, - Oslobođenje, 2. 3. 2003, str. 8

281

2001: Ataturkov poklon djeci svijeta, - Oslobođenje, 23.4.2001, str. 8

282

E.B.2005: Dan Turske posvećen djeci svijeta, - Oslobođenje, 24. 4. 2005, str. 2

141

VANJSKO-POLITIČKI ODNOSI TURSKE I BOSNE I HERCEGOVINE

Turska vojna misija učestvuje u brojnim akcijama koje su okrenute populaciji osnovnih škola. Tako je, tokom jedanaest godina, u okviru aktivnosti povodom praznika „23. april Dan djeteta“,283 organizovano je takmičenje u crtanju.284 Takmičenje je organizovalo i koordiniralo Predstavništvo Turske vojne misije u BiH uz pomoć Ambasade Republike Turske u BiH. 2010. godine učestvovale su osnovne škole iz 10 gradova Bosne i Hercegovine (Sarajeva, Visokog, Kladnja, Zenice, Sanskog Mosta, Zavidovića, Jablanice, Cazina i Bihaća), a učenici su bili podijeljeni u dvije kategorije: - prva, koja je obuhvatala učenike od 1. do 5. razreda, - druga, koja je obuhvatala učenike od 6. do 9. razreda. Za takmičenje je prijavljeno ukupno 1.210 radova, od čega je 60 crteža izdvojeno za izložbu, a u obje kategorije dodijeljene i po tri nagrade: za prvo mjesto - laptop, za drugo mjesto - mini laptop i za treće mjesto - biciklo. Vidi se da su nagrade, s jedne strane zbog svoje vrijednosti vrlo stimulativne,285 a sa druge prate tehnološke trendove u savremenoj nastavi i ovladavanju informacionim tehnologijama najmlađih učenika. Izložbe crteža je postavljena u Turskom kulturnom centru u Sarajevu zajedno sa 15 radova koji su bili uspješni na takmičenju kojeg je organizovao EUFOR. Na otvorenju izložbe govorili su, između ostalih, i komadant EUFOR-a, general-major Bernard Bair i predsjednik Turske vojne misije u Bosni i Hercegovini, brigadir Ibrahim Šahinol. Turski bataljon SFOR-a učestvovao je i u organizaciji posjete ambasadorice Republike Turske Melek Sina Baydur Mješovitoj srednjoj školi “Nordbat 2” u Varešu.286 Tom prilikom školu je posjetio i komandant turskih snaga SFOR-a u BiH pukovnik Mehmet Karadayi. Ova škola i Turski Bataljon godinama vec uspješno sarađuju (što se vidi i po nazivu škole) i uz angažman turskog bataljona realizovan je niz projekata koji su pomogli unapređenju nastavnog procesa i dali potporu kreativnim aktivnostima učenika. Jedan od projekata je i školska predstava Hasanaginica. Gosti su prilikom posjete donijeli školske torbe i pribor.

142

283

Praznik „23 april Dan djeteta“ je veliki vođa Ataturk, osnivač Republike Turske, poklonio djeci.

284

2010: Upriličena dodjela nagrada za takmičenje u crtanju. - Bayrak, 79: 6- 9.

285

Za usporedbu mogu poslužiti nagrade koje dodjeljuje za slična takmičenja u crtanju Bošnjačka zajednica kulture "Preporod" i koja su vrlo simbolična.

286

2010: Upriličena dodjela nagrada za takmičenje u crtanju. - Bayrak, 79: 6- 9.

TURSKA VOJNA DIPLOMATIJA

Svojim sredstvima učestvovala je Turska vojna misija u BiH i u izgradnji sportskog igrališta osnovne škole “Safvet-beg Bašagić” u Sarajevu koje je izgrađeno uz pomoć Ambasade Republike Turske u BiH. Igralište je svečano otvoreno 6. 5. 2010. godine u okviru proslave povodom godišnjice osnivanja škole.287 Tom prilikom osim predstavnika vojne misije, personala škole, značajno je spomenuti prisustvo brojnih roditelja i medija. Vidi se koliko je pažnje u promociji ovog a i svakog sličnog događaja pridavala diplomatija. U općini Kakanj je u periodu 2007.-2010. godina je turska vojna misija u saradnji sa Ambasadom Republike Turske u BiH realizirala nekoliko projekata u osnovnim školama na koje su se zajednički osvrnuli, u maju 2010. godine, pomoćnik načelnika Zeničko-dobojskog kantona Nermin Mandra, ministar obrazovanja Zeničko-dobojskog kantona Zdenka Merdžan te komadant Turske jednice za podršku, pukovnik Jusuf Kurt. Tako je u Osnovnoj školi “Ataturk” u selu Rošćevina izvršena popravka radijatora, opravka igrališta i njegovo osvjetljenje, u Osnovnoj školi “Ahmet Muratbegović” je izvšeno opremanje kabineta i laboratorije za učenje stranog jezika, a u osnovnoj školi u selu Desetnik izgrađeno sportsko igralište.288 Osim pomoći u izgradnji infrastrukture u školama i selima (vodovodi), turska vojna misija realizirala je i nekoliko kulturnih objekata. Predstavništvo turske vojne misije u BiH finansiralo je obnovu Centra za kulturu u Konjicu.289 26. avgusta 2010. godine upriličeno je svečano otvaranje, a ceremoniji su prisustvovali predsjednik Turske vojne misije, glavni konzul Turske u BiH, načelnik općine Konjic i mnogobrojni građani. Na svečanosti su govorili predsjednik Turske vojne misije u BiH i načelnik Općine Konjic. U Kaknju je predstavništvo turske vojne misije izgradilo je sahat kulu.290 30. avgusta 2010. godine upriličeno je svečano otvaranje, kojom prilikom je taj datum proglašen kao „Dan Turske“ u općini Kakanj. Ceremoniji otvaranja su prisustvovali ambasador Turske u BiH Vefaha Odžak, predsjednik Turske vojne misije u BiH i veliki broj građana Kaknja. 287

2010: Osnovna škola Safvet Beg Bašagić dobila sportsko igralište. - Bayrak, 79: 10.

288

2010: U Kaknju je u periodu između 2007-2010. godine ostvareno 6 projekata. - Bayrak, 79:14.

289

2010: Centar za kulturu u Konjicu. - Bayrak, 82: 9.

290

2010: Sahat kula u Kaknju. - Bayrak, 82: 16.

143

VANJSKO-POLITIČKI ODNOSI TURSKE I BOSNE I HERCEGOVINE

Turska vojna misija je u 34 škole u 15 gradova Bosne i Hercegovine organizirala kurseve turskog jezika. Kursevi su trajali približno 10 mjeseci, a završeni su 11. 6. 2010. godine. Profesori turskog jezika bili su sa Odsjeka za turkologiju u Turskoj i Bosni i Hercegovini. Iako kurs turskog jezika nije bio obavezan 2977 učenika Bošnjaka, Srba i Hrvata, starosti između 7 i 22 godine, je po njegovom završetku dobilo certifikate.291 Neki od ovih učenika zajedno sa roditeljima (iz Sarajeva, Zenice i Visokog) 18. juna 2010. godine posjetili su vojne brodove Republike Turske (TCG) Kemal Reis i (TCG) Giresun usidrene u luci Neum. Ovu posjetu organizovala ambasade Republike Turske u Sarajevu i Turska vojna misija.292 Osim ovog nagradnog putovanja, 88 učenika koji su bili najbolji na ispitu iz turskog jezika u periodu između 24.-28. juna 2010. godine boravilo je u Istanbulu kojom prilikom su obišli najpoznatija historijska i turistička mjesta, između ostalog, džamije Sultan Ahmeta i Aja Sofiju, kameni stub Dikilitaš, dvorce Topkapi i Dolmabašče, muzej Miniaturk, Misir čaršiju, te krstarili Bosforom uz posjetu otocima.293 Kao i u drugim aktivnostima, i ova posjeta je imala za cilj što više približiti Republiku Tursku bosansko-hercegovačkim učenicima. Iz navodne reakcije učenika na jasne su pobude ovih aktivnosti.294 U oblasti civilnih poslova turski bataljon SFOR-a razvio je široku lepezu aktivnosti. Tako je u Varešu, koji je u zoni njihove odgovornosti, veoma aktivan. Osim gostovanja na lokalnom radiju u Varešu je otvorena kancelarija pod nazivom “Cimic house” koja je svakoga dana otvorena za građane. U toj kancelariji lokalno stanovništvo može podnijeti zahtjev za obnovu u ratu uništenih kuća, te razgovarati o svim problemima koji su u nadležnosti SFOR-a. Značajnu je suradnju turski SFOR ostvario s Mješovitom srednjom školom u Varešu kojoj je u nekoliko navrata pomogao u nabavci nastavne opreme i učila.295

144

291

2010: Na kursevima koje smo kao Turska vojna misija otvorili u 34 škole u 15 gradova, 3 hiljade učenika je počelo učiti turski jezik. - Bayrak, 80: 9.

292

2010: Vojne brodove Republike Turske (TCG) Kemal Reis i (TCG) Giresun koji se nalaze u turskoj ekipi zaduženoj za zadatke na moru, posjetile su porodice i učenici Bosanci i Hercegovci koji su u velikom broju došli u luku Neum koja se nalazi na jadranskoj obali BiH. - Bayrak, 80: 11.

293

2010: Bosanskohercegovačka djeca koja su bila uspješna na kursu turskog jezika poslata na putovanje u Istanbul. - Bayrak, 80: 16- 17.

294

Ibid.: „Djeca koja su ostala oduševljena Turskom, stalno su govorila kako je ona veoma velika, moderna i uticajna zemlja te su kazali kako bi ponovo željeli doći u Istanbul i studirati tamo.“

295

Sprečkić, G., 2002: Turci u programu Radio Bobovca. Dostupno na: http://www.vares. pp.se/bobovac/ anniversary/arhiv_vijesti/turski_novinari.htm (Dostup: 19. 1. 2009.)

TURSKA VOJNA DIPLOMATIJA

Osim domaćem stanovništvu turski je bataljon pomagao i izbjeglicama koje su došle u Bosnu i Hercegovinu nakon ratnih sukoba na Kosovu koji su se odrazili i na prilike u Sandžaku. Vojnici i starješine turske brigade iz Zenice su, posredstvom Ministarstva za civilne poslove i komunikacije BiH, darovali 2 kamiona humanitarne pomoći izbjeglicama iz Sandžaka u vrijednosti od 55.000 DEM.296 Još jednu aktivnost treba spomenuti u okviru vojne diplomatije Republike Turske. To je želja da se pored vojne komponente u sastavu međunarodnih snaga, da doprinos i na polju unutrašnje sigurnosti učešćem u međunarodnim policijskim snagama u Mostaru. Tu je inicijativuu dao ministar odbrane Turske Mehmet Golhar u maju 1995. godine pred odlazak u Lisabon na sastanak ministara odbrane i vanjskih poslova Zapadnoevropske unije. Ta inicijativa realizovana je tek krajem 1996. godine kada se prvih 50 turskih policajaca pridružilo policijskim snagama u BiH oformljenim da zaštite izbjeglice koje se vraćaju domovima. Turski policajci su se pridružili policijskim snagama Hrvatske i BiH.

2. Saradnja univerziteta Turski bataljon SFOR-a poduzeo je od svog dolaska u Bosnu i Hercegovinu u okviru međunarodnih mirovnih snaga niz aktvinosti koje imaju različit karakter: od vojnih, preko humanitarnih, ekonomskih do kulturnih. Tako je na inicijativu Turskog bataljona SFOR-a i njihove komande u Zenici i izražene želje menadžmenta Univerziteta Sakarya u Turskoj sa jedne strane za uspostavljanjem saradnje sa Univerzitetom u Zenici s druge strane dogovorena posjeta ovom Univerzitetu u decembru 2004. godine, kao i boravak na Univerzitetu Bahčešehir u Istanbulu odmah nakon toga.297 Sa bosansko-hercegovačke strane delegeciju Univerziteta u Zenici činili su uz menadžment Univerziteta te uglavnom nastavnici i saradnici sa Fakulteta 296

Z.K.1999: Turski bataljon izbjeglim, - Oslobođenje, 6. 4. 1999, str. 5

297

2004 : Događanja na Univerzitetu u Zenici. Dostupno na http://www.unze.ba/aktuelnosti/20041217.htm (Dostup:19.1.2009.)

145

VANJSKO-POLITIČKI ODNOSI TURSKE I BOSNE I HERCEGOVINE

sa metalurgiju i materijale u Zenici od kojih je i potekla inicijativa za ovu saradnju s obzirom na privredne resurse regije Sakarya. Ova regija nije izabrana nasumice. U Sakaryi živi preko 850.000 stanovnika i pokrajina je sa vrlo raznovrsnom i bogatom privredom, među kojom se izdvajaju fabrike automobila TOYOTA, fabrika traktora, fabrika vozova i vagona TUVASAS, fabrika proizvoda od aluminijuma ASAS (proizvodnja više od 20 000 t/god.), fabrika guma Goodyear, 2 željezare, termoelektrana te brojni drugi veliki sistemi iz oblasti proizvodnje hrane i druga mala i srednja preduzeća. O kakvoj se organizaciji posjete radi pokazuje njen sadržaj. Dogovoreni su modeliteti dalje saradnje dva Univerziteta i potpisan protokol o saradnji koji treba da verifikuje Ministarstvo obrazovanja Turske s obzirom da se radi o državnom univerzitetu. (Napomena: dakle, i kad se radi o državnom univerzitetu saradnja sa tom ustanovom ostvarena je putem jedne vojne jedinice, a ne kao rezultat saradnje dva resorna ministarstva.) Također, dogovoreni su i boravci i učešća naših studenata u ljetnjim školama koje organizuje Univerzitet Sakarya iz oblasti računarstva, stranih jezika, pedagogije i dr., uz svu pomoć koju će u ovome pružiti Univerzitet Sakarya. Osim saradnje u nastavi dogovoreni su zajednička organizacija kongresa i seminara, razmjena profesora, zajednički projekti, učešće profesora iz Zenice i Sakarye na Postdiplomskim studijama pomoću ODL sistema nastave (učenje na daljinu) i dr. S obzirom da su većinu delegacije činili profesori metalurgije na Univerzitetu Sakarya delegacija iz Zenice je obišla laboratorije i prostore Fakulteta za inženjerstvo (Odjel za metalurgiju, Odjel za mašinstvo, Odjel za računarstvo, Odjel za industrijski inženjering), ali također i Pedagoški fakultet, Umjetničku akademiju, Fakultet za strane jezike, Fakultet za turizam, Ekonomski fakultet. Delegacija Univerziteta iz Zenice imala je tokom posjete Sakaryi pored naučno-stručnog sadržaja i privredno-političku dimenziju. Naime, delegacija je primljena kod gradonačelnika grada Adapazari (grad sa preko 400 000 stanovnika) i guvernera Regije Sakarya, a susrela se i sa sa parlamentarnim predstavnikom u Skupštini Republike Turske gospodinom Erol Aslan Cebecijem kao i načelnikom srednjovjekovnog grada Tarakli. I guverner pokrajine Sakarya i gradonačelnik Adapazara izrazili su veliku

146

TURSKA VOJNA DIPLOMATIJA

želju za saradnju sa Zeničko-dobojskim kantonom, jednako kao i generalni menadžeri fabrika za proizvodnju vagona i preradu aluminijuma. Kao što je već rečeno osim Univerziteta u Sakaryi delegacija Univerziteta iz Zenice je posjetila i Univerzitet Bahčešehir u Istanbulu gdje je razgovarano o organizaciji kongresa TMT 2005 u Antaliji, mogućnostima organizacije kongresa Quality 2006 u Istanbulu te o planiranim ulaganjima ovog Univerziteta na sanaciji zgrade Stare gimnazije u Zenici. Dakle, jasno se vidi da je posjeta imala i kulturni (susret univerzitetski nastavnika) i privredni karakter s obzirom da su iz Zenice uglavnom bili stručnjaci iz metalurgije koji su vidjeli potencijal u mogućoj saradnji na polju. Istovremeno se vidi da je posjeta imala i naglašen privredno-politički sadržaj. Organizaciju ovakvih aktivnosti bi svakako očekivali od diplomatskih predstavnika Republike Turske (ambasada u Sarajevu) i našeg ministarstva spoljnjih poslova. Iz svega se međutim vidi da je njihova aktivnost u potpunosti izostala i da je sve poslove oko organizacije obavio turski bataljon SFOR-a. Kros-kulturalno djelovanje turskog bataljona SFOR-a lijepo pokazuje primjer njihovog gostovanja na lokalnom radiju „Hrvatskom radiju Bobovac“ iz Vareša. Od aprila 2002. godine predstavnici Turskog bataljona SFOR-a svakoga petka gostuju u programu, u dvosatnoj emisiji koju su nazvali “Ekskurzija u Tursku”.298 Tokom emisije predstavnici turskog bataljona govore o znamenitostima, značajnim osobama, poznatim ljetovalištima, te o historiji Turske. Uobičajeno Hrvatski radio “Bobovac” u svom programu emitira isključivo zabavnu muziku, a tokom ove emisije Turci tokom dva sata programa puštaju muziku turskih izvođača. Kako su slušaoci lokalnih radija sa nacionalnim predznakom i nacionalno određeni (ponajviše) javile su se i reakcije koje su se kretale od odobravanja pa do zahtjeva da se emitovanje prekine. Uz to je emisija i kontakt tipa što doprinosi direktnom kontaktu slušalaca i pripadnika turske vojne jedinice. Koncept je jednostavan i vrlo 298

Sprečkić, G., 2002: Turci u programu Radio Bobovca. Dostupno na: http://www.vares. pp.se/bobovac/ anniversary/arhiv_vijesti/turski_novinari.htm (Dostup: 19. 1. 2009.)

147

VANJSKO-POLITIČKI ODNOSI TURSKE I BOSNE I HERCEGOVINE

efikasan (i efektivan): slušaoci odgovaraju na jednostavna pitanja, a skromne nagrade osigurava turski SFOR. Osim u Varešu ova ekipa svoje emisije realizira na radio Zenici ponedjeljkom, srijedom i četvrtkom, na valovima Radio stanice Maglaj utorkom, te subotom dvosatnu emisiju na Radio Zavidovići i jednosatnu televizijsku emisiju na Kablovskoj TV Zavidovići. Da bi približila rad Turske vojne misije što širem krugu čitatelja, pokrenut je i časopis „Bayrak“. Do 2010. godine izašlo je preko 80 brojeva časopisa. Članovi redakcije nisu pisali samo o aktivnostima Turske vojne misije u Bosni i Hercegovini, već i o aktivnostima u lokalnim zajednicama u kojima je djelovala turska misija.

Rezime Postavljena pomoćna hipoteza „Dugogodišnje prisustvo turskih vojnih snaga u Bosni i Hercegovini kao značajnog dijela mirovnih misija pozicionira Tursku kao regionalnu silu ne samo na Bliskom Istoku nego i u regionu južne Evrope – odraz na značajnu vojnu saradnja dvije zemlje“ dokazala sam da je potvrđena. U vojnom pogledu, sa aspekta Turske, je bitno da se BiH nađe u sastavu NATO-a. Mogu postojati oni koji se protive integraciji BiH u NATO, ali, kada postane članica NATO-a, BiH će puno snažnije i puno bolje koračati ka budućnosti. Turska konstantno prati i poziva, kao član alijanse, potiče prijem i ubrzani proces integracija BiH u NATO- u i ispituju svako stajalište koje koči poziv BiH u NATO. Važno je da Bosna i Hercegovina pokazuje korake napretka po pitanju članstva u EU, te započne primjenjivanje Akcionog plana za članstvo u NATO (MAP). BiH će iz procesa ulaska u EU dobiti podršku za jačanje pravne, ekonomske i socijalne strukture. Članstvo u NATO-u za BiH je važno razvijanje ne samo zbog sigurnosti, već i u ekonomskom planu, te stoga svi u Bosni i Hercegovini trebamo NATO posmatrati iz puno šire perspektive.

148

TURSKA VOJNA DIPLOMATIJA

Zaključak razmatranja U radu „Totalna diplomatija Republike Turske prema Bosni i Hercegovini u periodu 1992.-2010.“koji se bavio specifičnostima imajući u vidu da je totalna diolomatija izuzetno važna zato što je u okolnostima globalizacije svjetske privrede i politike, globalizacije svih vidova savremenog života, klasična, ekonomska, kulturna i vojna diplomatija postala osnovno sredstvo prodora na svjetsku političku i tržišnu scenu. Budući da je cilj totalne diplomatije upravo da stimuliše sveukupne odnose izmedu zemalja, jasno je da je ona važan segment političkog, privrednog i društvenog razvoja, pa po tome i budućnost moderne diplomatije,diplomatije sutrašnjice. U tom smislu sam kreirala i osnovnu hipotezu:: Nastup Republike Turske prema Balkanu preko Bosne i Hercegovine pokazuje sve karakteristike totalne diplomatije, što i nije karakteristika turske diplomatije u svijetu. Novi val integracionih procesa u svijetu zahtijeva od diplomatije veću dinamiku i produbljivanje odnosa u svim sferama. Ti procesi su evidentni kod svih zemalja koje žele postati svjetske ili regionalne sile. Totalna diplomatija kao sinonim za savremenu diplomatiju kraja 20. i početka 21. stoljeću. mora biti „radno stanje“diplomatije ako se žele ostvariti sve kompleksniji diplomatski ciljevi. Ovu hipotezu dokazala sam kao valjanu. Da bi pristupili dokazivanju osnovne hipoteze, u poglavlju „Evolucija totalne diplomatije od sredine 20. do početka 21. stoljeća“ postavila sam pomoćnu hipotezu da situacija na Balkanu (a to podrazumijeva i situaciju u Bosni i Hercegovini kao historijski najeksponiranijem dijelu Balkana što za Bosnu i Hercegovinu znači da se nalazi u regionu s tri značajne karakteristike: geopolitička zona, geokulturna interakcija i geoekonomska interakcija) nalazi se na vrhu prioriteta turske vanjske politike (poslije članstva u EU, odnosa sa SAD-om, odnosa sa Grčkom/Ciprom). Utvrdila sam da je u protekloj deceniji Turska vodila multidimenzionalnu i multiregionalnu spoljnu politiku. Izgledi za ulazak u EU našli su se u vakumu, rastući socijalno-finansijski problemi Grčke, kao regionalnog igrača EU, dali su prostor Turskoj, čija je ekonomija trenutno dvanaesta u svijetu, da preuzme regionalnu kontrolu. Pri tom sam zaključila da je, prema jednom 149

VANJSKO-POLITIČKI ODNOSI TURSKE I BOSNE I HERCEGOVINE

od objašnjenja, pozadina turskog angažmana, naročito na Balkanu, ideološke prirode i vezana je za istoriju i religijsku dimenziju. Odatle i rasprave o pojavi neo-osmanizma koji se sukobljava sa Kemalizmom. Turska nema nikakvih razloga stidjeti se osmanlijske prošlosti, na čije spominjenje mnogi reaguju, ali takav stav današnje Turske ne znači potvrdu turskih imperijalnih ambicija prema ovim prostorima. Ogromna zemlja sa veoma zanimljivom i kontroverznom historijom, ispunjenom brojnim potresima na unutrašnjem i vanjskom polju dešavanja, ima u novije vrijeme sve značajniju ulogu i kao skoro obavezni sagovornik EU i SAD u kritičnim i važnim pitanjima za region i čitav svijet. Unutrašnje uređenje, politička ideologija režima, i veoma zamršeni historijski odnosi sa zemljama EU stavljaju Tursku u fokus svaki put kada se dovodi u pitanje hrišćansko muslimanski odnosi. Od privrede do kulture, mnogi smatraju kako ta zemlja preuzima ulogu nove regionalne sile. Kako bi pomoćnu hipotezu Razvoj ekonomskih veza sa Bosnom i Hercegovinom i drugim zemljama regiona pokazuje značajnu neuravnoteženost (na štetu Bosne i Hercegovine) dokazala, u poglavlju „Ekonomska diplomatija“, analizirala sam bosansko-hercegovačku ekonomsku i socijalnu sliku, početke privredne saradnje i obnove, nespremnost naše privrede i ulaganja u BiH. Zaključila sam da je turska ekonomska diplomatija u zaostajanju za političkom diplomatijom. Naši ekonomski i komercijalni odnosi daleko su od očekivanja. Kad pogledate opseg i omjer trgovinske razmjene i ulaganja, vidjećete da to ne odražava stvarni potencijal. Potrebno je da to bude jedan od prioriteta ekonomskih diplomata obje zemlje, da više rade na jačanju poslovnih odnosa. Povećanje poslovanja između Turske i BiH bilo bi korisno ne samo za ove dvije zemlje, nego i za cijelu regiju. Da bi u potpunosti podkrijepila osnovnu hipotezu i utvrdila specifičnosti različitih vidova diplomatija u sklopu totalne diplomatije, dio rada sam posvetila definisanju klasične diplomatije i ekonomske diplomatije, sa posebnim naglaskom na pravila koja se u istim primjenjuju. Ukazala sam na područja gdje se odnosi između Republike Turske i BiH trebaju unapri-

150

TURSKA VOJNA DIPLOMATIJA

jediti. Zaključila sam da je Turska nesumnjivo zemlja sa velikim međunarodnim uticajem u specifičnim geostrateškim odnosima, i kao takva mora biti uvažavana u složenim političkim situacijama. Smatram da, uprkos odličnim političkim i diplomatskim odnosima sa zemljama Balkana, Turska može pridonijeti regionalnoj stabilnosti intenziviranjem privrednih odnosa i ulaganjima u tim zemljama pojedinačno. Zemlja u kojoj je vojska kontrolisala demokratiju, i gdje još vlada kult ličnosti, ipak je dostigla zavidan stepen privrednog i opšteg razvoja. Privredne su veze ojačane tokom posljednjih godina, budući da turski ulagači tragaju za prigodama da osiguraju uporište na balkanskom tržištu. Postoje velike mogućnostima daljeg unapređenja ekonomskih odnosa, jer Turska je zemlja koja ima snažni napredak u ekonomiji i bilo bi lijepo da budemo dijelom tog uspjeha Turske. Dakle, da se Bosna i Hercegovina priključi tom uspjehu. U tom smislu potrebne su obimne aktivnosti predstavnika iz Bosne i Hercegovine, dakle, političara i biznismena, koji će predstaviti mogućnosti bh. privrede. Pomoćnom hipotezom da nivo kulturne saradnje između Republike Turske i Bosne i Hercegovine u stalnom je porastu kako u oblasti tradicionalne tako i u oblasti savremene kulture i umjetnosti dala sam doprinos osnovnoj hipotezi rada, odnosno osnovnom hipotetičkom stavu o cjelini problema. Naime, problem totalne diplomatije u odnosima među zemljama nije bio predmet posebnih istraživanja. On je u teoriji uziman kao način diplomatskih aktivnosti koje su dovele do okončanja hladnog rata, a onda u eri globalizacije kao neminovnost kros-kulturnih odnosa kao dijela ekonomskih odnosa. Međutim, u posljednje vrijeme on postaje načelo diplomatskih odnosa između susjednih zemalja. U odnosima sa Bosnom i Hercegovinom, Turska se uvijek promatrala na izrazito oprečne i nepomirljive načine, neraskidivo vezane za historijsku ulogu te zemlje i njene prethodnice Osmanske imperije na ovim prostorima. Danas između Turske i Bošnjaka postoje neraskidive porodične i kulturne veze, a iako se ne zna tačan broj, zna se da je veliki broj građana Turske bošnjačkog porijeka čiji su preci u prošlosti zbog različitih

151

VANJSKO-POLITIČKI ODNOSI TURSKE I BOSNE I HERCEGOVINE

nevolja morali napuštati svoje domove i doseljavati se u Tursku. Umjesto raspravljanja o osmanlijskoj prošlosti, bilo bi bolje da se koncetrišemo na to kako iskoristiti modernu, demokratski orijentiranu i ekonomski razvijajuću zemlju poput Turske. Postavljena je i pomoćna hipoteza da Dugogodišnje prisustvo turskih vojnih snaga u Bosni i Hercegovini kao značajnog dijela mirovnih misija pozicionira Tursku kao regionalnu silu ne samo na Bliskom Istoku nego i u regionu južne Evrope – odraz na značajnu vojnu saradnja dvije zemlje. Zadatak je bio da analiziram klasičnu vojnu diplomatiju Republike Turske kroz vojnu inicijativu, humanitarrnu pomoć, aktivnosti turske vojske u UN snagama, međunarodna afirmacija Armije BiH, naoružanje, i nevojne aktivnosti turske vojske kroz civilne poslove i saradnju univerziteta. Zaključila sam da znatan napredak turske diplomatije u zemljama okruženja pruža toj zemlji jaču pregovaračku poziciju unutar NATO-a i sa EU. Turska je poduprla međunarodne inicijative vezane za BiH koja je bila izložena sukobu, ratovima i etničkom čišćenju, te igra posebno aktivnu ulogu u pogledu BIH. Trebamo biti zahvalni na snažnoj, efikasnoj i uspješnoj podršci Turske, u pomoći bh. aspiracijama u odnosu na euroatlantske integracije. Turska vidi BiH kao srce Balkana, vjerujući da su mir, sigurnost i stabilnost BiH direktno povezani s trajnim mirom i prosperitetom na Balkanu. Upravo je to razlog što Turska pridaje veliki značaj teritorijalnom integritetu i suverenitetu BiH, kao i da ostane država s međunarodno priznatim granicama. Proučavajući specifičnosti totalne diplomatije Republike Turske prema Bosni i Hercegovini u periodu 1992. - 2010. zaključujem da Turska definitivno ima pozitivan uticaj širom regiona u svim aspektima. Turska je tokom proteklog desetljeća vodila višedimenzionalnu i višeregionalnu vanjsku politiku. Izgledi za članstvo u EU su vrlo neizvjesni i zemlja se ne okreće samo prema istoku, već i prema Balkanu, svojem “bliskom inostranstvu”. Strateški interesi Turske su se nakon raspada Jugoslavije vratili Balkanu, koji je nekad bio dio osmanskog teritorija. Ovog je puta privredni i kulturalni uticaj, ali će uskoro postati geopolitički.

152

TURSKA VOJNA DIPLOMATIJA

Ovaj rad ukazuje na to da dobijeni rezultati u kontekstu planiranja odnosa imaju praktičan značaj s obzirom da Bosna i Hercegovina može dobiti značaj u regionalnim razmjerima ne političkom ili ekonomskom (pogotovo ne vojnom) diplomatijom, već upravo u razvijanju totalne diplomatije. Kroz glavnu razradu naučno-istraživačkog rada utvrdila sam da je totalna diplomatija kao sadržaj problema složena i višedimenzionalna. Duboko ukorijenjene historijske veze također imaju značajnu ulogu u odnosima BiH i Turske, kao prijateljskih zemalja koje imaju zajedničke ciljeve. Turska je činila sve da Bosna i Hercegovina uživa mir, prosperitet i sigurnost svih naroda u BiH. S obzirom da se ipak dio BiH protivi aktivnoj ulozi Turske u rješavanju problema na Balkanu kaže da ne se ne mogu poreći historijske, kulturne i ljudske veze između naroda BiH i Turske. Turska će i u budućnosti, na svakom polju, nastaviti pružati podršku i doprinositi napretku BiH. Ekonomske veze se razvijaju naročito poslije okončanja rata 1992.-1995. godine. O ekonomskim odnosima BiH i Turske teško je reći da se savršenstvo u bilateralnim odnosima dovoljno odražava na ekonomske i trgovinske odnose. Zbog unutrašnje strukture BiH postoje neke birokratske poteškoće. Te poteškoće su negativne za strane investitore. Da bi prevladavali ove barijere svi treba da odrade svoj dio. Potrebno je maksimalno povećati komunikaciju i solidarnost između susjednih zemalja, a isto tako uspostaviti mnogo jaču saradnju u svakom pogledu. Turska je trenutno četvrta ekonomska sila, mjereno po investicijama u Bosni i Hercegovini, poslije Austrije, Slovenije i Njemačke. Politički i ekonomski interes Turske za region može djelovati stimulativno na poziti vne ekonomske pomake u Bosni i Hercegovini. Veoma je značajno da naši političari uvide da je Turskoj bitno da se pokaže kao vodeća zemlja u izgradnji i pružanju ekonomske pomoći Balkanu, što bi Bosni i Hercegovini omogućilo da ugovori jako povoljne trgovinske ugovore. Pored mogućnosti dobrih ekonomskih odnosa, interes Turske je jasan znak Evropskoj uniji, da ona mora stupiti na scenu, ako neće da izgubi svoj

153

VANJSKO-POLITIČKI ODNOSI TURSKE I BOSNE I HERCEGOVINE

uticaj na Balkanu. Ako Brisel to uvidi, onda će to značiti povećan interes da se što hitnije počnu riješavati problemi u našoj zemlji. Kada su u pitanju ekonomski odnosi dvije zemlje, obim vanjskotrgovinske razmjene između BiH i Turske u 2010. godini iznosio je 297 miliona dolara. To je mali broj kad se pogledaju dobri bilateralni odnosi i kad se uzme u obzir obim trgovinske razmjene, na primjer Turske sa Srbijom. Sporazum o slobodnoj trgovini između Srbije i Turske, potpisan 2009. godine, a koji se počeo primjenjivati 2010. godine, povećao je obim trgovinske razmjene između dvije zemlje. „Obim trgovinske razmjene između ove dvije zemlje, 2001. godine iznosio je 89 miliona dolara, a nakon Sporazuma povećan je na 586 miliona dolara koliko je iznosio u prošloj godini“ Iako obim robne i trgovinske razmjene nije na zadovoljavajućem nivou, ipak treba istaći nadu da će se on u skoro vrijeme razviti i dostići onaj nivo koji zaslužuje. Radi se obimu koji sad trenutno iznosi nekih 400 miliona dolara. Zato je ozbiljan zadatak pred trojicom članova bh. Predsjedništva. Ponuđena nam je sveobuhvatna saradnja i pozvani smo da dođemo sa velikim brojem preduzetnika i svih onih koji će, u sektoralnom smislu, izvršiti saradnju, te podići našu ekonomsku bilateralnu saradnju na željeni nivo. Do nas je da li ćemo ukažanu šansu kvalitetno iskoristiti. Na polju kulture može se zapaziti jednako velika aktivnosti. BiH ima potencijal za turizam tokom sva četiri godišnja doba. Posjeduje bogatu historiju, prirodne ljepote, te velike mogućnosti za zimski turizam. Bilo bi korisno istražiti kako što bolje možemo iskoristiti te potencijale. S obzirom da su turisti iz Turske trenutno na 5. mjestu po broju turističkih posjeta BiH, potrebno je praviti posebne projekte koji će se bazirati na povećanju broja turista. Broj turista koji dolaze iz Turske u BiH nije zadovoljavajući i on treba da se poveća. Ono što bi trebalo da mi u BiH popravimo jeste sigurno infrastruktura, poput kvaliteta i kvantiteta hotela i prenoćišta. Također, u turističkoj sezoni potrebno je uspostaviti posebnu saradnju između turističkih agencija, kako bi se ponuda poboljšala. U Turskoj postoji veoma

154

TURSKA VOJNA DIPLOMATIJA

veliko interesovanje za balkanske zemlje, a posebno BiH. Turistima je potrebno predstaviti cijelu BiH, s obzirom na sve ljepote koje ona nudi. Treba ponovili neizostavnu pomoć i podršku kada su u pitanju evroatlantske integracije Bosne i Hercegovine, te posebno podvući podršku po pitanju integracije Bosne i Hercegovine sa NATO-om. Cilj ovog istraživanja je da rasvijetli uzroke, opiše karakteristike i ustanovi tendencije u razvoju savremenih diplomatskih odnosa Republike Turske i Bosne i Hercegovine, kako bi se utvrdilo njihovo sadašnje stanje u kapacitetu koji je označen terminom “totalna diplomatija” , kao i djelovanje takvih odnosa na ukupne međunarodne odnose Bosne i Hercegovine. U političkom smislu, Turska podržava i pridaje veliki značaj procesu priključenja BiH Evropskoj uniji. Turska će nastaviti svoju snažnu potporu BiH i naravno, nastaviće svoju saradnju sa zemljama u regiji, što će pomoći u izgradnji suradnje među tim zemljama i savladavanju eventualnih zapreka koje su pred nama. Jedan od ciljeva istraživanja je bio nastojanje da se istakne značaj historijskih odnosa Republike Turske i Bosne i Hercegovine za karakter diplomatskih odnosa, što je u ovom radu i učinjeno. Naučno-istraživački rad je potvrdio osnovnu hipotezu i pomoćne hipoteze, te ostvario mogućnost da se uspostave efikasnija rješenja u oblasti totalne diplomatije kao nove diplomatije 21. stoljeća kojom će se diplomatski ciljevi ostvarivati što efektivnije i efikasnije. Dobri odnosi BiH i Turske treba da se održe na temelju dubokih historijskih, kulturnih i ljudskih veza među narodima dvije države bilateralnim odnosima, te vojnim i političkim, ekonomskim, kulturnim i ostalim vidovima saradnje. Bosna i Hercegovina bi mogla da bude na puno boljem mjestu nego što je danas, jer BiH to zaslužuje, jer je u Evropi, sa ekonomskim potencijalom, mladim i dinamičnim, radnim ljudima Bosna i Hercegovina se nalazi na pragu ogromnog iskoraka. Mišljenja sam da će Turska, kao i do sada, i dalje podržati BiH da preraste u jednu jaku i stabilnu državu regije.

155

VANJSKO-POLITIČKI ODNOSI TURSKE I BOSNE I HERCEGOVINE

LITERATURA Knjige i članci Barston, R. P. 1988-1997: Modern diplomacy, 2.ed., London: Longman Davutoglu, A. 2001: Stratejik derinlik, Kure yayinlari/1. Kitap Fox, W.T.R. 1952: Britain and America in the era of total diplomacy, Princenton University, Princeton, N.Y. Hadžiahmetović, A. 2005: Rast kompetitivnosti u Bosni i Hercegovini. – Prezentacija Izvještaja o konkurentnosti Bosne i Hercegovine u 2005. godini, ANUBiH & MIT centar, 28. 11. 2005. Sarajevo: 1-8. Hamilton, K. and Langhorne, R. 2000: The Practice of Diplomacy: Its Evolution, Theory, and Administration. Routledge, New York, NY Hofstede, G. & Hofstede, G-J., 2004: Cultures and organizations: software of the mind (2nd edition). New York: McGraw-Hill Imamović, M. 2006.: Historija Bošnjaka, Preporod Kisindžer, H. 1999: Diplomatija 1. Verzalpress, Beograd Kisindžer, H. 1999: Diplomatija 2. Verzalpress, Beograd Lykins, D. L. 2003: From total war to total diplomacy : The advertising council and the Construction of the Cold war Consensus, Praeger Publishers, Westport, CT McLuhan, M. 1964: Understanding media: the extensions of man. New York: McGraw-Hill Moomaw, William R. (2007). Nova diplomacija, Tufts University, str. 38 Mulaomerović, J. 2008: Mjesec i jabuka. BZK „Preporod“, Sarajevo Pachios, H. C. 2007, Nova diplomacija, Primjedbe na Wellesley College., str.78 Plano, J., Greenberg, M. 1989: The American Political Dictionary, eighth edition ,NY: Holt, Rinehart, Winston Rana, K. S. 2005: The 21st century ambasador : Plenipotentiary to chief executive, Oxford University Press, New Delhi. Sadžak, M., Mujanović, E. & Tutnjević, M. 2008: Ekonomska diplomacija : menadžerski pristup. Zagreb – Sarajevo: Synopsis Smith E., Zurcher, A. 1968: Dictionary of American Politics, 2nd edition, NY: Harper and Row 156

LITERATURA

Šunje, A., 2006: Kros-kulturalni menadžment. Materijali sa predavanja za predmet „Kros-kulturalni menadžment“ na postdiplomskom studiju „Poslovna ekonomija“ Ekonomskog fakulteta u Sarajevu, 2006. Tanasković, D. 2010: Neoosmanizam: Povratak Turske na Balkan, Službeni glasnik Republike Srpske Termiz, Dž. 2003: Metodologija društevenih nauka. Sarajevo: Šahinpašić Zečević, M. 1990: Vojna diplomatija, Vojno-izdavački i novinski centar Beograd

Novinski članci A.B. 1998: Spremni da pomognu, Oslobođenje, 29. 5. 1998, str. 13. Ad.P.1998: Zajedničko građevinsko preduzeće, - Oslobođenje, 15. 2. 1998, str. 8 A.P. 2006 : Podrška bh. reformama i putu ka NATO-u, - Oslobođenje, 11. 4. 2006, str. 3 Aganović, E. 2007: Obnova čuvenog mosta, - Oslobođenje, 15. 4. 2007, str. 2. An.Š. 2000: Mir i dijalog su naši vodiči, - Oslobođenje, 15. 6. 2000, str. 13. Banjanović,N.1997: Još uspješnija saradnja, - Oslobođenje, 31. 7. 1997, str. 9 Bešlić, E. 2005: Kurbani i bajramski pokloni za 120 porodica, - Oslobođenje, 21. 1. 2005, str. 7 Bešlić, E. 2007: Turski partner udvostručio ulaganja, - Oslobođenje, 22. 3. 2007, str. 12 Bise, N. 2001: Graditelji otkrili tajne Hajrudinove, - Oslobođenje, 8. 6. 2001, str. 44 Bosna i Hercegovina, Ministarstvo odbrane, Rješenje o dozvoli pristupa informacija koje se nalaze u posjedu ovog organa, broj 14-35-2-75-18-2/13 Bojadžić, J. 1995: Nagrada turskih novinara “Oslobođenju”, - Oslobođenje, 26. 7. 1995, str. 16 Bojadžić, J. 1997: Suze na rastanku, - Oslobođenje, 12. 8. 1997, str. 24 Bojadžić, J.1997: I zvanično gradovi pobratimi, - Oslobođenje, 26. 12. 1997, str. 3 Bojadžić, J.1999: Stiglo 225 “škoda felicija” iz Vogošće, - Oslobođenje, 29. 10. 1999, str.3 Bojadžić, J. 2000: Najveća turska koncertna dvorana bila pretijesna, - Oslobođenje, 23. 1. 2000, str. 32 Bojadžić, J.2000: Bosna iznevjerila Tursku, - Oslobođenje, 27. 2. 2000, str. 3 157

VANJSKO-POLITIČKI ODNOSI TURSKE I BOSNE I HERCEGOVINE

Bojadžić, J.2004: Sarajevska filharmonija pred turskom publikom, - Oslobođenje, 11. 2. 2004, str. 23 Bojadžić, J. 2004: Osnovana Federacija iseljenika, - Oslobođenje, 9. 3. 2004, str. 18 Borić, F. 2010: Gul u Sarajevu 2. i 3. Septembra, - Oslobođenje, 20. 8. 2010, str. 4 B.S. 2005: Bolja saradnja BiH i Turske, - Oslobođenje, 5. 5. 2005, str. 12 Dajić, M.2004: Turci grade tri fabrike vrijedne 120 miliona KM, - Oslobođenje, 6. 1. 2004, str. 17 Di.O.1995: Pismo turskoj djevojčici, - Oslobođenje, 25. 4. 1995., str. 16. Dizdarević, E.1996: Partneri za velike poslove, - Oslobođenje, 12. 5. 1996, str. 9 Dk.O. 1999: Sajam naučnih radova, - Oslobođenje, 7. 3. 1999, str. 24. Đulan, M. 1999: U miru u budućnosti, - Oslobođenje, 8. 12. 1999, str 3 E.A. 2008: Turska firma Aproja projektira drugu fazu, - Oslobođenje, 23. 11. 2008, str. 6. E.B.2003: Besplatan pregled za mještane Lupca, - Oslobođenje, 2. 3. 2003, str 8 E.B.2004: Turci pobijedili u natjecanju za “Natron”, - Oslobođenje, 31. 12. 2004, str. 8. E.B.2005: Turci opremili informatički kabinet, - Oslobođenje, 12. 1. 2005, str 8 E.B.2005: Dan Turske posvećen djeci svijeta, - Oslobođenje, 24. 4. 2005, str 2 E.B.2005: Poboljšanje saradnje, - Oslobođenje, 7. 7. 2005, str.14 E.D. 1996: Osnovan Poslovni savjet, - Oslobođenje, 21. 5. 1996, str. 4 E.D. 1999: Povoljnosti i za ´feliciju´, - Oslobođenje, 5. 3. 1999, str.3 E.H.1993: Stipendije za 400 brucoša iz BiH, - Oslobođenje, 25. 9. 1993, str. 3. E.K.2007: Turska donacija pola miliona maraka, - Oslobođenje, 19. 2. 2007, str. 7 F.Mdž. 1994: Oni pomažu svima, - Oslobođenje, 24. 10. 1994, str. 16 H.A. 2000: Veća tačnost vremenskih prognoza, - Oslobođenje, 19. 7. 2000, str. 32. H.A. 2007: Ugovor sa Turcima pred potpisivanjem, - Oslobođenje, 8. 8. 2007, str. 13 Habul, E., 1997: Izetbegović u posjeti Turskoj, - Oslobođenje, 10. 6. 1997, str.3 Hadžiosmanović, E. 1993: “Oslobođenje” u Istanbulu, - Oslobođenje, 4. 4. 1993, str. 12 Hadžiosmanović, E. 1993: Turski avioni spremni, - Oslobođenje, 21. 4. 1993, str. 5

158

LITERATURA

Hebibović, F. 1997: Iz Neretve – u legendu, - Oslobođenje, 30. 9. 1997, str. 3 I.P.1995: Avionom u Istanbul, - Oslobođenje, 20. 1. 1995, str. 16 I.P.1995: Izvoz u Tursku, - Oslobođenje, 18. 11. 1995, str. 16 J.B.1998: Turska će pomagati BiH, - Oslobođenje, 24. 6. 1998, str. 3 J.B. 1998: Priznanje Izetbegoviću, - Oslobođenje, 30. 6. 1998, str. 24. J.B 2005: Turska će i dalje pomagati, - Oslobođenje, 16. 6. 2005, str. 4 J.H.1993: Turska i Pakistan žele u akciju, - Oslobođenje, 25. 2. 1993, str. 8 K.R. 2003: “Remake” u Istanbulu, Oslobođenje, 16. 4. 2003., str. 5. Kalamujić, A.1999: Preskupi za tursko tržište, - Oslobođenje, 19. 10. 1999, str. 4 Karanjac, N. 2003: Premijer Turske Erdogan posjetio Aliju Izetbegovića, - Oslobođenje, 19. 10. 2003, str. 3 Karčić, F.: Bauk koji kruži Balkanom, Nezavisni magazin BH Dani, br. 695, 08.10.2010., str. 4 Kebo, A. 1996: Pomirenje je neophodno, Oslobođenje, 18. 6. 1996, str. 1 i 3 Krehić, E.2001: Turski biznismeni zaobilaze BiH, - Oslobođenje, 30. 3. 2001, str. 8 Kurtović, S. 1999: Turska će BiH pomoći na svaki način, - Oslobođenje, 7. 12. 1999, str. 3 Liping. B., 1999: Educational Exchange and Cultural Diplomacy in the Cold War. Journal of American Studies, 33: 393-394. M.Đ. 1994: Turski plavci u Zenici, Oslobođenje, 3. 6. 1994, str 3 Mi.D. 2004: Odjeća i obuća za djecu bez roditelja, - Oslobođenje, 7. 3. 2004, str 9 Mi.D. 2006: Turskom investitoru još 10 posto vlasništva, - Oslobođenje, 13. 4. 2006, str. 13 Mi.D. 2007: Turski “Demir Export” želi pokrenuti rudnike u Olovu i Varešu, Oslobođenje, 30. 6. 2007, str. 12 Mižić, F. & Đulan, M. 1994: Dolaze bolji dani, - Oslobođenje, 4. 11. 1994, str.5 Mulahuseinović, A.S. 1997: Akara umjesto Berberoglua, - Oslobođenje, 2. 7. 1997, str. 5 Nametak, F., 1996: Krupan doprinos turkologiji, Oslobođenje, 07.07.1996, str.5 Okvirni sporazum između Vijeća ministara BiH i Vlade Republike Turske o saradnji na vojnim poljima obuke, tehnike i nauke; Ratificirani sporazumi Vijeća ministara BiH; 159

VANJSKO-POLITIČKI ODNOSI TURSKE I BOSNE I HERCEGOVINE

Omeragić, Dk.2004: Bh preduzeća ne koriste izvozne olakšice, - Oslobođenje, 8. 9. 2004, str.17 Pećanin, Dž. & Štaka, V. 1994: U odbrani ljudskih vrijednosti, - Oslobođenje, 3. 2. 1994, str.3 Sabljaković, Dž. 1996: Neuspio američki poziv, - Oslobođenje, 17. 3. 1996, str 4 Salkić, J. 2008: Olakšan izvoz prehrane u Tursku, - Oslobođenje, 31. 3. 2008, str. 13. Se.K.1993: Nastavak dugug prijateljstva, - Oslobođenje, 2. 5. 1993, str. 8 Serdarević, Š.1997: Most između civilizacija, - Oslobođenje, 4. 8. 1997, str. 18 Serdarević, Š.2002: Stari most će se graditi osamnaest mjeseci, - Oslobođenje, 21.-22. 2. 2002, str.8 S.K. 2010: Neraskidive niti Bošnjaka i Turaka, -Oslobođenje, 11. 6. 2010., str. 7. Sn.K.1997: Uzlijeće Air Bosnia, - Oslobođenje, 3. 2. 1997, str. 9 S. Še. 2005: Turski biznismeni pozvani na smjelija ulaganja, - Oslobođenje, 1. i 2. 5. 2005, str.7 Š.S.1997: Uz Bosnu i u obnovi, - Oslobođenje, 17. 7. 1997, str. 5. Šećerović, A. 2009: Snažna podrška Turske BiH, - Oslobođenje, 14. 10. 2009, str.4 Šećerović, A. 2010: Prekretnica na Balkanu, - Oslobođenje, 25. 4. 2010, str.3 T.P.1993: Sportisti u Turskoj, - Oslobođenje, 25. 7. 1993, str. 8 V.Ž. 2005: Turska banka obezbijedila 60 miliona dolara za ulaganje u BiH, Oslobođenje, 17. 2. 2005, str. 6 V.Ž.2002: Turska odobrila šest miliona KM za plin, - Oslobođenje, 15. 2. 2002, str. 8 Z.K.1997: Protokol o saradnji, - Oslobođenje, 12. 6. 1997, str. 32 Z.K. 1998: Poklon prijatelja iz Turske, - Oslobođenje, 30. 6. 1998, str 9 Z.K.1999: Turski bataljon izbjeglim, - Oslobođenje, 6. 4. 1999, str 5 Živak, V. 2005: Ako ne bude morala, Turska neće uvesti vize za BiH, - Oslobođenje, 17. 2. 2005, str.3 1992: Hitno priznati BiH, - Oslobođenje, 05. 4. 1992. str. 1 1992: Za intervenciju pod okriljen OUN, - Oslobođenje, 17. 6. 1992, str. 5 1992: Priprema jedinica za vojnu intervenciju, - Oslobođenje, 21. 6. 1992, str. 4 1992: Plan za vojnu intervenciju spreman, - Oslobođenje, 26. 7. 1992, str. 8

160

LITERATURA

1992: Turska neće slati oružje BiH, - Oslobođenje, 31. 7. 1992, str. 8 1992: Opasna uloga zaštitnika, - Oslobođenje, 3. 8. 1992, str. 5 1992: Ultimatum, pa intervencija, - Oslobođenje, 9. 8. 1992, str. 1 1992: Sad je na potezu NATO!, - Oslobođenje, 15. 8. 1992, str. 1 1992: Turska – vodeća sila, - Oslobođenje, 28. 11. 1992, str. 5 1992: Turski avioni spremni za intervenciju, - Oslobođenje, 28. 12. 1992, str. 8 1993: Turska nije slala oružje, - Oslobođenje, 16. 1. 1993, str. 8 1993: Svesrdna podrška Ankare, - Oslobođenje, 21. 3. 1993, str. 12 1993: U akciji i Britanci i Turci, - Oslobođenje, 18. 4. 1993, str. 1 1993: Tuđman u Ankari, - Oslobođenje, 30. 4. 1993, str. 8 1993: Turska spremna za akciju, - Oslobođenje, 5. 5. 1993, str. 3 1994: Ankara za veće učešće NATO-a, - Oslobođenje, 10. 1. 1994, str 3 1994: Škola za djecu – izbjeglice, - Oslobođenje, 22. 1. 1994, str. 16 1994: Obnova Starog mosta, - Oslobođenje, 9. 2. 1994, str. 3 1994: Još osam turskih aviona, -Oslobođenje, 13. 2. 1994, str. 16 1994: Turske trupe u BiH, zašto ne…, - Oslobođenje, 8. 3. 1994, str. 8 1994: Turski umjetnici u Bosni, - Oslobođenje, 12. 3. 1994, str. 16 1994: Gali predložio i turske trupe, - Oslobođenje, 23. 3. 1994, str. 8 1994: Ankara pozdravlja Galijev prijedlog, - Oslobođenje, 24. 3. 1994, str. 8 1994: Kulturna saradnja BiH – Turska, - Oslobođenje, 7. 4. 1994, str. 8 1994: Ne žele samo logističku ulogu, - Oslobođenje, 29. 4. 1994, str. 5 1994: “Bosanska šuma” kod Ankare, - Oslobođenje, 3. 5. 1994, str. 16 1994: Nagrada za ljudska prava naroda BiH, - Oslobođenje, 7. 5. 1994, str. 8 1994: Dolazi 1.500 turskih plavaca, - Oslobođenje, 11. 5. 1994, str. 16 1994: Direktna satelitska veza sa Turskom, - Oslobođenje, 28. 5. 1994, str.15 1994: “Hasanaginica” u Turskoj, - Oslobođenje, 8. 6. 1994, str. 16 1994: Pomoć islamskih metropola BiH, - Oslobođenje, 14. 6. 1994, str. 15 1994: U delikatnoj misiji mira, - Oslobođenje, 25. 6. 1994, str. 1 1994: Susret na najvišem nivou, - Oslobođenje, 4. 7. 1994, str. 1 1994: Usvojena deklaracija o Bosni, - Oslobođenje, 18. 7. 1994, str.1

161

VANJSKO-POLITIČKI ODNOSI TURSKE I BOSNE I HERCEGOVINE

1994: General Delić će posjetiti Tursku, - Oslobođenje, 31. 8. 1994, str. 6 1994: Herojstvom nadomjestili debalans, - Oslobođenje, 15. 9. 1994, str. 5 1994: Turski vojnici obnovili školu, - Oslobođenje, 15. 10. 1994, str. 5 1994: Turska će i dalje podržavati federaciju tri naroda, - Oslobođenje, 21. 10. 1994, str. 4 1994: Bratimljenje Sarajeva i Ankare, - Oslobođenje, 22. 10. 1994, str. 3 1994: Zaustaviti zločine, - Oslobođenje, 26. 10. 1994, str. 16 1994: Podrška odluci SAD, - Oslobođenje, 14. 11. 1994, str. 3 1994: Trojni ministarski sastanak, - Oslobođenje, 7. 12. 1994, str. 16 1995: Velika podrška Turske BiH, - Oslobođenje, 13. 2. 1995, str. 3. 1995: Unilateralno ukidanje embargo, - Oslobođenje, 24. 4. 1995, str. 3 1995: Turska Delegacija u Mostaru, - Oslobođenje, 29. 4. 1995, str. 15 1995: Turska delegacija u Tuzli, - Oslobođenje, 1. 5. 1995, str. 4 1995: Trojna vojna saradnja, - Oslobođenje, 24. 5. 1995, str 6 1995: Četin i Inonu upisali se u knjigu žalosti, - Oslobođenje, 3. 6. 1995, str. 16 1995: Ankara optužuje UN, - Oslobođenje, 27. 7. 1995, str. 16 1995: Značaj dalje saradnje, - Oslobođenje, 9. 10. 1995, str. 32 1995: Turski novinari posjetili “Oslobođenje”, - Oslobođenje, 23. 10. 1995, str. 12. 1995: Izetbegović primio gradonačelnika Ankare, - Oslobođenje, 01. 11. 1995, str. 32 1995: Turski privrednici kod Smailbegovića, - Oslobođenje, 7. 12. 1995, str. 24 1995: Turska donira isporuku gasa, - Oslobođenje, 27. 12. 1995, str. 24 1996: Turska će obučavati ARBiH, - Oslobođenje, 19. 1. 1996, str. 24 1996: Pomoć vojsci FBiH, - Oslobođenje, 14. 3. 1996, str. 3 1996: Vojna saradnja Turske i BiH, - Oslobođenje, 15. 5. 1996, str. 3 1996: O učešću bh. firmi, - Oslobođenje, 22. 5. 1996, str. 8 1996: Turski privrednici u Sarajevu, - Oslobođenje, 9. 8. 1996, str. 4 1996: Školovanje u Turskoj, - Oslobođenje, 25. 9. 1996, str. 32 1996: Zainteresovanost za saradnju, - Oslobođenje, 11. 10. 1996, str. 32 1996: Turska vojna delegacija kod Čengića, - Oslobođenje, 27. 10. 1996, str. 20 1996: Ravnoteža za mir, - Oslobođenje, 3. 11. 1995, str. 16 162

LITERATURA

1996: Svečani početak obuke, - Oslobođenje, 4. 12. 1996, str. 8 1996: Potpisana dva sporazuma, - Oslobođenje, 27. 12. 1996, str. 24 1997: Kredit od devet miliona dolara, - Oslobođenje, 4. 1. 1997, str. 5 1997: Prva inozemna banka u BiH, - Oslobođenje, 20. 3. 1997, str. 4 1997: Pomoć u obnovi bh.privrede, - Oslobođenje, 22. 5. 1997, str. 32 1997: Mahmuljin u Turskoj, - Oslobođenje, 23. 5. 1997, str. 32 1997: Ataturkova nagrada Turskoj brigade u Zenici, - Oslobođenje, 28. 5. 1997, str. 12 1997: Uspješna saradnja, - Oslobođenje, 14. 6. 1997, str. 3 1997: Milion dolara za Stari most, - Oslobođenje, 8. 11. 1997, str. 3 1997: Silajdžić u Turskoj, - Oslobođenje, 18. 11. 1997, str. 40 1997: Budimir u posjeti Turskoj, - Oslobođenje, 13. 12. 1997, str. 31 1998: Završena obuka u Turskoj, - Oslobođenje, 20. 3. 1998, str. 32 1998: Zakon o politici direktnih stranih ulaganja u BiH. - Službeni glasnik BiH, br.17 1999: Pomoć izbjeglicama, - Oslobođenje, 4. 1. 1999, str. 24 1999: Ambasador Republike Turske u “Oslobođenju”, - Oslobođenje, 24. 2. 1999, str. 3. 1999: Uskoro bescarinski izvoz ´škode felicije´, - Oslobođenje, 1. 7. 1999, str. 2 1999: Sve izuzev hrane i ruda, - Oslobođenje, 8. 7. 1999, str. 40 1999: Ekonomsku saradnju podići na viši nivo, - Oslobođenje, 7. 12. 1999, str. 3 2000: Turska će i dalje pomagati BiH, - Oslobođenje, 7. 4. 2000, str. 44 2000: Novi posao u Turskoj, - Oslobođenje, 10. 8. 2000, str. 36 2000: Pregovori s Turskom o sprečavanju ilegalnih ulazaka u BiH, - Oslobođenje, 11. 11. 2000, str. 3 2001: “Mliječni put” u Istanbulu, - Oslobođenje, 29. 1. 2001, str. 32. 2001: Lagumdžija razgovarao sa parlamentarnom delegacijom Turske, - Oslobođenje, 10. 3. 2001, str. 8 2001: Filipović primio Erozana i Eliasona, - Oslobođenje, 17. 3. 2001, str. 7 2001: Potpisan sporazum o vojnoj donaciji, - Oslobođenje, 21. 3. 2001, str 8 2001: Turska će pomagati Vojsku FBiH, - Oslobođenje, 27. 3. 2001, str 36 2001: Ataturkov poklon djeci svijeta, - Oslobođenje, 23. 4. 2001, str.8 163

VANJSKO-POLITIČKI ODNOSI TURSKE I BOSNE I HERCEGOVINE

2001: Posjeta turskih sindikalaca, - Oslobođenje, 4. 8. 2001, str. 7 2002: BH. robe bez carina na 70 milionsko tržište, - Oslobođenje, 6. 7. 2002, str.3 2003: Zakon o politici direktnih stranih ulaganja u BiH. - Službeni glasnik BiH, br. 13 2003: “Vispakova” kafa u Turskoj i Saudijskoj Arabiji, - Oslobođenje, 2. 9. 2003, str. 20 2005: Turci vlasnici Rudnika mangana, - Oslobođenje, 2. 4. 2005, str. 12 2005: Saradnja u borbi protiv terorizma, - Oslobođenje, 6. 5. 2005, str. 3 2005: Radio-telekomunikacijska oprema Vojsci FBiH, - Oslobođenje, 15. 6. 2005, str. 10 2005: Ekonomska saradnja može biti puno bolja, - Oslobođenje, 17. 12. 2005, str. 10 2006: Gradnja Vezirskog konaka bit će povjerena majstorima iz Turske, DNEVNI AVAZ, 28/05/2006, str. 6 2007: Podrška projektu Međunarodnog univerziteta, - Oslobođenje, 23. 3. 2007, str. 2. 2007: Turci obnavljaju Muzičku školu u Mostaru, - Oslobođenje, 26. 5. 2007, str. 6 2007: Bratimljenje sa općinom Konak u Izmiru, Centar, informativni bilten Općine Centar Sarajevo, godina VIII, broj 85, 29.09.2007. str. 2 i 3 2008: Posjeta delegacije bratske Općine Konak iz Izmira, , Centar, informativni bilten Općine Centar Sarajevo, godina IX, broj 93, 29.05.2008. str. 3 2008: Raste uvoz iz Turske, - Oslobođenje, 10. 7. 2008, str. 20 2008: Interesovanje za BH Airlines, - Oslobođenje, 1. 8. 2008, str. 6 2009: Turske sudije u Predsjedništvu BiH, - Oslobođenje, 01. 8. 2009, str. 6 2009: Silajdžićev park u Konyi, - Oslobođenje, 18. 12. 2009, str. 2 2010: Turska želi uređenu BiH, - Oslobođenje, 31. 5. 2010, str. 2 2010: Alkalaj na sastanku SEECP-a, - Oslobođenje, 22. 6. 2010, str. 2 2010: Važnost saradnje, - Oslobođenje, 23. 6. 2010, str. 3 2010: Konstruktivna uloga Turske, - Oslobođenje, 24. 9. 2010, str. 2 2010: Članstvo u NATO-u garant BiH, - Oslobođenje, 21. 10. 2010, str. 3 2010: Važna podrška Turske BiH, - Oslobođenje, 10. 12. 2010, str. 8 2010: Upriličena dodjela nagrada za takmičenje u crtanju. - Bayrak, 79: 6- 9. 164

LITERATURA

2010: Osnovna škola Safvet Beg Bašagić dobila sportsko igralište. - Bayrak, 79: 10. 2010: Izvršena obuka sa Vojskom Bosne i Hercegovine. - Bayrak, 79: 11. 2010: U Kaknju je u periodu između 2007-2010. godine ostvareno 6 projekata. - Bayrak, 79: 14. 2010: Na kursevima koje smo kao Turska vojna misija otvorili u 34 škole u 15 gradova, 3 hiljade učenika je počelo učiti turski jezik. - Bayrak, 80: 9. 2010: Vojne brodove Republike Turske (TCG) Kemalreis i (TCG) Giresun koji se nalaze u turskoj ekipi zaduženoj za zadatke na moru, posjetile su porodice i učenici Bosanci i Hercegovci koji su u velikom broju došli u luku Neum koja se nalazi na jadranskoj obali BiH. - Bayrak, 80: 11. 2010: Bosanskohercegovačka djeca koja su bila uspješna na kursu turskog jezika poslata na putovanje u Istanbul. - Bayrak, 80: 16- 17. 2010: Vojnici Turske i Bosne i Hercegovine na vježbama. - Bayrak, 81: 16. 2010: Žalosni rastanak sa žrtvama Srebrenice (Obilježavanje godišnjice okupio je veliki broj ljudi). - Bayrak, 81: 7. 2010: Centar za kulturu u Konjicu. - Bayrak, 82: 9. 2010: Sahat kula u Kaknju. - Bayrak, 82: 16.

Internet kao izvor podataka: 2002: Programi NUB “Derviš Sušić” Tuzla Dostupno na: http://www.nubt.ba/ Programi/Programi_2002.htm 2002: Prošle izložbe. Dostupno na: http://www.turskikulturnicentar.ba/ba/ galerija/arhiva.asp 2003:IBHI- Gender and Poverty: A Qualitative Survey. - International Bureau for Humanitarian Issues – Međunarodni biro za humanitarna pitanja, Sarajevo. Dostupno na: www.dep.gov.ba/.../srednjorocna_razvojna_strategija 2003: Zajednička kulturna baština. Dostupno na: http://www.fbihvlada.gov. ba/bosanski/aktuelno/2003%20bos/juni2003/kult%20bast.htm (Dostup: 27. 1. 2009.) 2003: Kako unaprijediti ekonomsku saradnju BiH i Turske? Dostupno na: http:// www.pksa.com.ba/bosanski/aktuelnosti/aktivnosti_komore/2003-10-02. html (Dostup: 27. 1. 2009.)

165

VANJSKO-POLITIČKI ODNOSI TURSKE I BOSNE I HERCEGOVINE

2003: O nama. Dostupno na: http://www.turskikulturnicentar.ba/ba/onama/ onama.asp (27. 1. 2009.) 2004: Događanja na Univerzitetu u Zenici. Dostupno na http://www.unze.ba/ aktuelnosti/20041217.htm (Dostup: 19. 1. 2009.) 2005: Programi NUB “Derviš Sušić” Tuzla. Dostupno na: http://www. nubt.ba/ Programi/Programi_2005.htm (Dostup: 27. 2. 09.) 2006: Turska delegacija u posjeti Fojnici. Dostupno na: http://www.fojnica.ba/ 2006/01/31/turska-delegacija-u-posjeti-fojnici.html (Dostup: 27. 1. 2009.) 2007: Program obilježavanja “Mjeseca knjige”. Dostupno na: http://www. nubt. ba/Programi/Programi_2007.htm (Dostup: 27. 2. 09.) 2007: Delegacija Turske posjetila Jajce. Dostupno na: http://www.opcina-jajce. ba/index.php?option=com_content&task=view&id=212&Itemid=39 (Dostup: 27. 1. 2009.) 2008: Susret delegacija Vijeća ministara BiH i Republike Turske. Dostupno na: http://www.trezorbih.gov.ba/bos/index.php?option=com_content&task=view&id=165&Itemid=162 2008: Turska će obnoviti zapaljenu džamiju u Fazlagića Kuli. Dostupno na: http: //www.islambosna.ba/index.php/vijesti/vijesti-iz-bosne-/1491-turska-e-obnoviti-zapaljenu-damiju-u-fazlagia-kuli (Dostup: 27. 1. 2009.) 2009: Sarajevo: Održan Poslovni forum privrednika BiH i Turske http:// www. islambosna.ba/index.php/vijesti/vijesti-iz-bosne-/1930-sarajevo-odran-poslovni-forum-privrednika-bih-i-turske 2009: Turska biblioteka , 22.10.2009.: NUB “Derviš Sušić” Tuzla. Dostupno na: http://www.nubt.ba/index.php?option=com_content&view=article&id=1138&Itemid=546 (Dostup: 27. 10. 09.) 2009: Posjeta ambasadora Republike Turske. Dostupno na: http://www. mssnordbat2.om.ba/index.php?view=article&id=60%3Aznacajno&tmpl=component&print=1&page=&option=com_content&Itemid=70 (Dostup: 19. 1. 2009.) 2009:Vanjskopolitička inicijativa BH, Balkan express: Nova turska vanjska politika, str. 4, dostupno na: www.vpi.ba Ansari, H. 2005: Changing diplomacy. Frontline, vol. 22, No. 23, Nov. 5-18, 2005. Dostupno na: http://www.flonnet.com/fl2223/stories/ 20051118001407500. htm (Dostup: 25. 12. 2008.) Beisner, R. L. 2006: Dean Acheson: A Life in the Cold War, Oxford University Press, New York, NY, str. 800. Dijelovi knjige dostpni i na: http://books. google. 166

LITERATURA

com/books?id=eWXe4sI-bUMC&pg=PA248&lpg=PA248&dq=Total +diplomacy& (Dostup: 25. 12. 2008.). Chen, H. Report on the Work of Executive Committee of 8th CPAFFC National Council (Excerpts). Dostupno na: http://www.cpaffc.org.cn/yszz/detaile. php?subid= 650&id=303 (Dostup: 26. 1. 2009.). De Mooij, M. Cross-cultural communication in a globalised world. Dostupno na: http://www.fco.gov.uk/en/about-the-fco/publications/publications/ pd-publication/ cross-cultural (Dostup: 29. 12. 2008.) Diplomacy. III. Diplomatic machinery. Dostupno na: http://au.encarta.msn. com/text_ 761561005___7/Diplomacy.html (Dostup: 25. 12. 2008.). http://www.aneks8komisija.com.ba/main.php?mod=vijesti&extra=saopstenja&action=view&id_vijesti=395&lang=1 (Dostup: 27. 1. 2009.) http://www.mfa.gov.tr/turkey_s-kommercial-and-economic-relations-with-bosnia-and-herzegovina.en.mfa. http://www.komorabih.ba/images/dokumenti/pdf/transport/odluka-turska_20-99.pdf; http://www.komorabih.ba/index.php?option=com_content&view=article&id=334%3Akonvencije-sporazumi&catid=58%3Atransport-i-komunikacije&Itemid=341 http://www.venice.coe.int/site/dynamics/n_series_ef.asp?L=E&Y=all+years&S=2&R= CDL(1996)012 General Framework Agreement for peace in Bosnia and Herzegovina / Annexe IV / Constitution of Bosnia & Herzegovina http://www.verisofteurope.com/projects/bamcard/ http://hr.wikipedia.org/wiki/Ministarstvo_vanjskih_poslova http://www.portturkey.com/tr/finans/2225-turkiye-bosna-icin-100-milyon-avroluk-kredi-programini-uygulamaya-basladi http://www.ljiljan.ba/bs/vijesti/sarajevo%3A-odr%C5%BE-poslovni-forum-privrednika-bih-i-turske http://www.gen-eng.florence.it/starimost/11_news/news_obj.htm In the Magazines. Dostupno na: http://worldview.cceia.org/archive/worldview /1959/ 08/1250.html/_res /id=sa_File1/v02_i008_a002.pdf (Dostup: 29. 12. 2008.). Indonesia- Japan/TIES, Indonesia, Japan enters 2008 with heart-to-heart diplomacy. dostupno na : http://www.aseanaffairs.com/page/indonesia-%20japan/ties%20indonesia,%20japan%20enters%202008%20with%20heart-to-heart%20diplomacy (Dostup: 26. 1. 2009.) 167

VANJSKO-POLITIČKI ODNOSI TURSKE I BOSNE I HERCEGOVINE

International Finance Corporation (IFC) Doing Business Report, dostupno na: http://www.doingbusiness.org/ J. M. 2000: Rumunski ministar Roman razgovarao s Koštunicom: Obnoviti pokidane veze. Dostupno na: http://arhiva.glas-javnosti.co.yu/arhiva/2000/10/11/ srpski/ P00101024 (Dostup 10. 10. 2008.). Megasthenes, The Other Side of Diplomacy. Dostupno na: http://www.thedailystar. net/forum/2008/may/otherside.htm (Dostup: 21. 12. 2008.). Ministarstvo spoljne trgovine, 2010: Informacija o direktnim stranim ulaganjima u BiH od maja 1994. do 31. 12. 2009. godine., str.17, dostupno na: www.mvteo. gov.ba Ogutcu, M. 1998: Yeni Bir Ekonomik Diplomasi Stratejine Dogru (TUSIAD, 1998) Dostupnona:http://www.indeksiletisim.com/konusmaci_ajansi/konusmacilar_detay.aspx?SectionID=ds5ykXKBLqShg38Qg6mfxQ%3D%3D&ContentId=sLftDeeZ47NWU5mlpKt1Bg%3D%3D Roman, P. 2000: Address at the 55th Session of the General Assembly of the United Nations, 2000-09-14. Dostupno na: http://mpnewyork.mae.ro/index. php?lang= en&id=70682 Rondić, A. 2004: Akcija SFOR-a u Gornjoj Bočinji. Dostupno na: http://www. voanews. com/bosnian/archive/2004-02/a-2004-02-16-10-1.cfm (Dostup: 19. 1. 2009.) Sinha, S. Y. 2003: Inaugural Distinguished Persons Lecture by Shri Yashwant Sinha, External Affairs Minister of India on “Diplomacy in the 21st Century” organized by the Foreign Service Institute (New Delhi: January 3, 2003). Dostupno na: http://meaindia.nic.in/speech/2003/01/03spc01.htm (Dostup: 26. 1. 2009.). Sprečkić, G. 2002: Turci u programu Radio Bobovca. Dostupno na: http:// www.vares. pp.se/bobovac/anniversary/arhiv_vijesti/turski_novinari.htm (Dostup: 19. 1. 2009.) Sporazum o vojnom grantu između Vijeća ministara BiH i Vlade Republike Turske i Implementacioni protokol koji se odnosi na finansijsku pomoć između Ministarstva odbrane BiH i Generalštaba Republike Turske; dostupno u Registru ratificiranih sporazuma Vijeća ministara na:www.mft.gov.ba Tuosheng, Z. 2007: China in new phase of world integration. China Daily, October 17, 2007; Dostupno na: http://english.cpcnews.cn/92275/6284773.html (Dostup: 29. 12. 2008.). Türkes, “Türkiye Avrupa _liskilerinde Balkanlar Faktörü ve Yeni Egilimler” in Türkiye veAvrupa, edited by Atilla Eralp (_mge Yayınları: Ankara, 2002) p. 334 Athens Summit was held on 1-2 May 1993 by Greek Prime Minister Mitsotakis. 168

LITERATURA

Although R. Karadzic signed the Vance-Owen plan during the summit, later the Parliament of Bosnian Serbs did not ratify the plan. Ugovor o pomorstvu između Vijeća ministara BiH i Vlade Republike Turske; dostupni na Registru ratificiranih sporazuma Vijeća ministara BiH; Dostupno na: www.mft.gov.ba UN Information Service/, Assembly, Continuing General Debate, Discusses Protection of Civilians In Armed Conflict, Role of Private Sector in World Affairs. UNIS/GA/1697, 15 September 2000, Dostupno na: http://www.unis.unvienna.org/unis/pressrels/2000 /ga1697.html (Dostup: 29. 12. 2008.). U.S. “Total Diplomacy”. Dostupno na: http://www.time.com/time/magazine/ article/ 0,9171,812120,00.html (Dostup: 25. 12. 2008.). World Bank, 2003: Izvještaj br. 25343-BIH : Bosnia and Herzegovina : Poverty Assessment. – World Bank, Sarajevo, dostupno na: http://www.doingbusiness.org/ World Bank, 2005: Izvještaj br. 32650-BA : Bosna i Hercegovina : Izvještaj o tržištu rada. – World Bank, Human Development Section Unit Europe and Central Asia Region, Sarajevo, dostupno na: http://www.doingbusiness.org/

169