Želimo život bez nasilja by Vijeće Pedagoga

Želimo život bez nasilja Godišnjak Županijskog stručnog vijeća stručnih suradnika pedagoga srednjih škola Krapinsko-zagorske županije Broj 5. / 6., lipanj 2011.

Želimo život bez nasilja P R I K A Z P R O J E K TA

Godišnjak Županijskog stručnog vijeća stručnih suradnika pedagoga srednjih škola Krapinsko – zagorske županije

Broj 5/6 rujan 2011.

Želimo život bez nasilja P R I K A Z P R O J E K TA

AUTORI: Marija Banožić Martina Jenik Jadranka Krklec Mirjana Laginja Ivan Miškulin Tatjana Papst Snježana Pluščec Ksenija Rissi

Županijsko stručno vijeće stručnih suradnika pedagoga srednjih škola Krapinsko – zagorske županije rujan 2011.

Urednica: Jadranka Krklec, prof. Uredništvo: Ksenija Rissi, prof. Martina Jenik, prof. Ivan Miškulin, prof. Recenzentica: mr.sc. Majda Fajdetić Lektorica: Marija Banožić, prof. Grafičko oblikovanje: Škola za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću Zabok Prilaz prof. Ivana Vrančića 5, Zabok Naslovnica: Ivana Herceg, učenica IV. razreda mentorica Jelena Klasić, dipl. dizajnerica Škola za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću Zabok Nakladnik: Županijsko stručno vijeće stručnih suradnika pedagoga srednjih škola Krapinsko - zagorske županije Tisak: Škola za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću Zabok Prilaz prof. Ivana Vrančića 5, Zabok Naklada: 100 primjeraka

SADRŽAJ Recenzija

Predgovor

Teorijska, normativna i koncepcijska polazišta projekta Pravo djece na život bez nasilja Znanstvene spoznaje temeljene na istraživanjima Preporuke Vijeća Europe: edukacija umjesto represije Nacionalni normativni okvir djelovanja škola na području prevencije vršnjačkog nasilja Projekt Želimo život bez nasilja

11 11 11 13 13 15

Prikaz istraživanja POJAVNOST VRŠNJAČKOG NASILJA I INFORMIRANOST O VRŠNJAČKOM NASILJU KOD UČENIKA SREDNJIH ŠKOLA KRAPINSKO-ZAGORSKE ŽUPANIJE

Uvod Metode i postupci Rezultati Interpretacija i zaključci

18 20 24 34

Radionice i predavanja ZA NASTAVNIKE

Radionica: Nastavnici i prevencija nasilja među mladima

ZA UČENIKE Radionica 1: Nasilno ponašanje Radionica 2: Prepoznajmo zlostavljanje Radionica 3: Zaustavimo zlostavljanje

40 43 46

ZA RODITELJE Predavanje: Pusa umjesto pljuske Radionica: Zajedno smo jači

50 53

Natječaj za učeničke literarne i likovne radove

Provedba i rezultati projekta

Prilog

RECENZIJA I. PRETHODNE NAPOMENE Nastanak ovog Godišnjaka možemo zahvaliti kontinuiranom stručnom i profesionalnom radu stručnih suradnika pedagoga srednjih škola Krapinsko-zagorske županije, ovoga puta povezanog s uočavanjem, istraživanjem i planiranjem budućih aktivnosti stručnih suradnika na prevenciji pojavnosti vršnjačkog nasilja. Uz navedeno, kompetencije stručnih suradnika pedagoga koji su sudjelovali u projektu „Želimo život bez nasilja” ogledaju se u temeljnom ljudskom pravu na život u uvjetima sigurnosti i nenasilja. Podsjećajući na Konvenciju o pravima djeteta, autori s jedne strane podsjećaju učenike, roditelje/skrbnike, odgojno-obrazovne radnike i okruženje na potrebu zaštite sigurnosti i nenasilja sve subjekte te, s druge strane, na potrebu primjene upravnih, socijalnih, odgojnih i zakonodavnih mjera kako bi se djeca/učenici zaštitila od svakog oblika povreda, nasilja, povreda i zlouporaba, zanemarivanja, zapuštenosti, zlostavljanja ili iskorištavanja. Autori u predgovoru podsjećaju na pravo djeteta/učenika prema (Konvenciji o pravima djeteta (2001) te opisuju i obrazlažu namjeru provedenog istraživanja u okviru projekta „Želimo život bez nasilja.” Dobiveni rezultati su na najbolji mogući način korišteni pri osmišljavanju preventivnih edukativnih aktivnosti i usmjeravanju daljeg cjelovitog odgojnog (i obrazovnog) djelovanja na području prevencije vršnjačkog nasilja. Vjerujem da će ovaj Godišnjak kao priručnik pratiti učenike, roditelje, nastavnike i stručne suradnike s ciljem povezivanja, a potom i cjelovitog,

holističkog pristupa i djelovanja na području prevencije. II. SADRŽAJ Na temelju prethodno izloženog smatram da se rukopis stručnih suradnika pedagoga Krapinsko-zagorske županije može kategorizirati kao pregledni članak (Review) i kao stručni i znanstveni članak (Professional and Original scientific paper ). Osim navedenog, rukopis se može smatrati i korisnim stručnim materijalom koji se bavi nasiljem i prevencijom nasilja među djecom/učenicima i mladima te upozorava na kontekst potrebe sinergijskog obiteljskog, školskog i društvenog djelovanja u prevenciji nasilja na svim razinama. III. STANDARDI STRUKE U materijalu pripremljenom za „Godišnjak“ upotrijebljeni su razumljivi i standardni nazivi i pojmovi prihvaćeni u hrvatskoj i u svjetskoj stručnoj terminologiji (terminologija struke). Izlaganje teksta je sistematično, logično, jednostavno, razumljivo, čitljivo. Recenzent nema primjedbi. ZAKLJUČAK: Recenzent daje prijedlog da se rukopis prihvati za tisak bez izmjena (bez sadržajnih ispravaka teksta). Zagreb, 4. srpnja 2011. Agencija za odgoj i obrazovanje Donje Svetice 38, Zagreb mr. sc. Majda Fajdetić

PREDGOVOR U posljednje vrijeme nasilje je postalo nezaobilazna tema razgovora, kako među stručnjacima, tako i među laicima. Mnogo se piše i govori o sve češćem, bezobzirnijem, okrutnijem nasilju koje postaje samo sebi svrha. Povod za agresivno ponašanje mnogo puta je banalan, a nasilje među mladima sve je ozbiljnije i prijeti sve težim posljedicama. Pedagoška iskustva prosvjetnih djelatnika ukazuju na sve veći problem impulzivnih i agresivnih učenika, depresivnih učenika, učenika podložnih ljutnji i neposluhu, nervoznih i osamljenih učenika, a sve to može utjecati na razvoj neprimjerenog ponašanja. Prepoznajući aktualnost problematike nasilja među mladima, ulogu i djelovanje škole na gotovo cjelokupnu populaciju djece i mladih te važnost osmišljavanja i primjene preventivnih programa, Županijsko stručno vijeće pedagoga srednjih škola Krapinsko-zagorske županije odlučilo je provesti projekt Želimo život bez nasilja u svim srednjim školama naše županije. Veseli nas što su u srednjim školama Krapinskozagorske županije u kojima nema stručnih suradnika pedagoga, a to su SŠ Pregrada i SŠ Zlatar, stručni suradnici psiholozi prihvatili sudjelovanje u projektu i time omogućili obuhvaćanje cjelokupne učeničke populacije. Ostvarena je kvalitetna i uspješna suradnja, koja je usmjerena unaprjeđivanju našeg cjelokupnog rada s učenicima. Sadržaj ovog tematskog broja Godišnjaka posvećen je provedbi projekta i donosi prikaz polazišta i sadržaja projekta, rezultata istraživanja, sadržaja izrađenih i primijenjenih radionica i predavanja za nastavnike, učenike i roditelje, natječaja za učeničke literarne i likovne radove, postignuća i zaključaka.

Zahvaljujemo i ravnateljima naših srednjih škola koji su podržali ovaj projekt i koji zajedno s nama kontinuirano djeluju na prevenciji nasilja među mladima. Županijsko stručno vijeće nastavnika informatike Krapinsko-zagorske županije, pod vodstvom Stjepana Šalkovića, prof., pridonijelo je projektu izradom elektronskog oblika upitnika za učenike i podrškom provedbi ispitivanja, dok je tehničke preduvjete osigurao Carnet korištenjem portala skole.hr. Time je omogućeno znatno kraće vrijeme pripreme, provedbe, a osobito obrade podataka, kao i ušteda papira, čime je ujedno iskazan odgovoran odnos prema okolišu. Dr. Gordani Buljan Flander i dr. Bruni Profaca iz Poliklinike za zaštitu zdravlja djece Grada Zagreba zahvaljujemo na odobrenju za korištenje upitnika UŠN-2003 te njegovu izmjenu i dopunu, a dr. Bruni Profaca i na vrijednim prijedlozima oko izmjene upitnika i obrade podataka. U aktivnost provedbe natječaja za učeničke literarne i likovne radove, na temu prevencije vršnjačkog nasilja, uključili su se profesori hrvatskog jezika, likovne kulture, etike i vjeronauka te i njima zahvaljujemo, kao i članicama stručnih povjerenstava za izbor najboljih učeničkih radova. Provedbu projekta, u okviru toga i objavljivanje Godišnjaka, financijski su podržali Krapinskozagorska županija, Grad Zabok i Grad Krapina. Na tome im srdačno hvala, kao i brojnim sponzorima koji su osigurali nagrade i pridonijeli organizaciji izložbe učeničkih literarnih i likovnih radova u Krapini, a to su: iz Krapine: knjižara Suk, knjižara Papir market, PC – Automati, Ilir bar, Pekom, Pekara Gaj, knjižara Tintilin iz Zlatara, iz Konjščine: Kogutex d.o.o., Ivo prom d.o.o., Pludux d.o.o., V-I-S-K-I d.o.o., Bistro Lilly iz Bedekovčine i Pro - musica d.o.o. iz Zagreba. Jadranka Krklec, prof.

Cijenjenoj recenzentici, mr.sc. Majdi Fajdetić, višoj savjetnici, zahvaljujemo na izradi recenzije, kao i na cjelokupnoj podršci našem radu.

TEORIJSKA, NORMATIVNA I KONCEPCIJSKA POLAZIŠTA PROJEKTA AUTORSKI TIM _____________________________________

Pravo djece na život bez nasilja Temeljno je ljudsko pravo živjeti u uvjetima sigurnosti i nenasilja. To je i jedno od prava djeteta sadržano u Konvenciji o pravima djeteta, sukladno kojem treba poduzimati sve zakonodavne, upravne, socijalne i prosvjetne mjere kako bi se djeca zaštitila od svakog oblika tjelesnog i duševnog nasilja, povreda ili zloporaba, zanemarivanja ili zapuštenosti, zlostavljanja ili iskorištavanja. (Konvencija o pravima djeteta, 2001.) Sadržaj i važnost ovog prava još više aktualiziraju spoznaje o pojavnosti nasilja prema djeci, koje se iskazuje u različitim oblicima, od različitih počinitelja i na različitim mjestima. Istraživanja govore o riziku nasilja unutar obitelji i unutar kruga poznatih, te o onom od strane nepoznatih osoba. Isto tako, govore i o nasilju u školi, kao i u slobodno vrijeme; počinjenom od odraslih osoba, ali i od strane vršnjaka. Nasilje ostavlja mnoge negativne posljedice na dijete koje mu je bilo izloženo, a očituju se na tjelesnom planu, u kognitivnom, emocionalnom i socijalnom funkcioniranju, na području motivacije i školskih postignuća. Podupiranje harmoničnog razvoja djece i mladih uključuje, stoga, i poduzimanje djelotvornih mjera kojima ćemo prevenirati izloženost svakom obliku nasilja. Škole su, provodeći svoju odgojno-obrazovnu ulogu, mjesta na kojima se velik broj djece i mladih susreće i ulazi u interakciju; cijela populacija na razini osnovne obvezne škole i visok postotak populacije na razini srednje škole. Učenici su u međusobnoj komunikaciji tijekom nastavnih i izvannastavnih aktivnosti, ali i za vrijeme odmora, prije i poslije nastave, u školi i školskom

okružju. Prijateljstva koja se razvijaju prenose se i na slobodno vrijeme pa mnogi susreću svoje školske kolege i izvan škole. Škole su institucije koje odgajaju mlade generacije za suživot, toleranciju i druge aspekte građanskog života, ali istodobno i mjesta na kojima se zbog velikog broja prisutnih učenika i značajnog udjela vremena koje u njima provode, može iskazivati vršnjačko nasilje. Osposobiti djecu i mlade za prepoznavanje oblika nasilnog ponašanja, ojačati njihovu asertivnost i socijalne vještine, ali i empatičnost prema drugima, osobito onima kojima treba podrška, potaknuti usvajanje obrazaca prikladnog postupanja u situacijama u kojima se nasilje iskazuje, važni su zadaci koji se postavljaju pred suvremenu školu.

Znanstvene spoznaje temeljene na istraživanjima Vršnjačko nasilje nije pojava koja se javlja tek u novije vrijeme, ali mu se tek u posljednjih nekoliko desetljeća pridaje dostatna pozornost. Pojačana usmjerenost stručnjaka, nastavnika i roditelja na ovu pojavu dijelom je rezultat medijskog izvješćivanja, ali i promjene odnosa prema nasilnom ponašanju među djecom (koje se ranije nije smatralo društvenim problemom), temeljenog na novim znanstvenim spoznajama nastalim istraživanjem ove pojave. Sustavno proučavanje nasilja među djecom počelo je 70-tih i 80-tih godina prošlog stoljeća u Skandinaviji, uz značajan doprinos norveškog psihologa Dana Olweusa. On je odredio nasilništvo kao opetovanu i trajnu izloženost negativnim postupcima koji se mogu iskazati riječima (verbalno), činom (fizički), isključivanjem iz grupe i na druge načine, od strane pojedinca ili skupine nasilnika prema žrtvi koja također može biti pojedinac ili skupina. Za određivanje nasil11

ništva važne su sljedeće karakteristike: namjera (hotimično nanošenje boli odnosno izazivanja neugode), ponavljanje negativnih postupaka te nesrazmjer u snazi između zlostavljača i žrtve (Olweus, 1988., Buljan Flander i sur., 2007.). Olweus je proveo opsežna istraživanja u sklopu općenacionalne kampanje protiv nasilništva u Norveškoj, utvrdivši da je oko 15% učenika osnovnih i srednjih škola bilo uključeno u situacije vršnjačkog nasilja, povremeno ili češće, kao nasilnik, žrtva ili oboje. S obzirom na dob, mlađi i slabiji učenici najviše su bili izloženi zlostavljanju, dok se u višim razredima postotak zlostavljanih učenika smanjivao. U pogledu razlika s obzirom na spol, pokazalo se da su djevojčice više izložene neizravnim, socijalnim oblicima nasilja, a dječaci tjelesnom, dok je verbalno nasilje prisutno kod jednih i kod drugih, te da su počinitelji nasilja većinom dječaci. (Olweus, 1988.). Ove pokazatelje u pogledu razlika s obzirom na spol potvrđuju i brojna druga istraživanja (npr. Field, 2004., Buljan Flander i sur., 2007., Pregrad, 2010.). Koja su obilježja tipičnih žrtava? Plašljivost i nesigurnost izraženija je nego kod ostalih učenika. Često su oprezni, osjetljivi i tihi. U situacijama napada obično reagiraju plakanjem i odstupanjem. Osjećaju se posramljenima, pate od niskog samopoštovanja. U razredu uglavnom nemaju bliskih prijatelja, a u školi su usamljeni i napušteni. Ako je riječ o dječacima, često su tjelesno slabiji od drugih dječaka. U svom ponašanju nisu nasilni, ne zadirkuju druge, imaju negativan odnos prema nasilju. To su obilježja pasivnih ili podložnih žrtava. Za razliku od njih, neke od žrtava uz strah iskazuju i agresivne reakcije, pa ih se smatra provokativnim žrtvama. Ta djeca češće imaju teškoće s koncentracijom. Neki od njih su hiperaktivni, a svojim ponašanjem mogu izazvati razdraženost i napetost oko sebe te negativne reakcije drugih učenika. (Olweus, 1998., Profaca i sur., 2006.) Učenike koji čine nasilje karakterizira agresivnost prema vršnjacima, ali često i prema odraslima; nastavnicima i roditeljima. Prema nasilju imaju pozitivnije stavove od ostalih učenika, a o 12

sebi razmjerno pozitivno mišljenje. Ne pate od manjka samopoštovanja. Česta im je svojstvena naglost i snažna potreba za moći i vladanjem nad drugima, odnosno potčinjavanjem drugih. Ako se radi o dječacima, u pravilu su tjelesno jači od ostalih dječaka, a osobito od žrtava. U društvu su omiljeni na prosječnoj ili nešto ispod prosječne razini. Prema žrtvi iskazuju malo sućuti. (Olweus, 1998., Pregrad, 2010.) Rezultati istraživanja pokazali su da razvijanju nasilnog obrasca ponašanja kod djece (prvenstveno dječaka) pogoduju četiri važna činitelja, od kojih su tri vezana uz uvjete odgoja. To je, u prvom redu, temeljni emocionalni odnos roditelja (obično majke) prema djetetu, osobito u ranijoj dobi. Ako odnos obilježava nedostatak topline, ljubavi i pažnje, uvećava se opasnost od kasnije nasilnosti. Drugi činitelj je stupanj popustljivosti roditelja prema nasilničkom ponašanju koje dijete iskazuje prema drugim osobama, a treći je prisutnost tjelesnog kažnjavanja i nasilnih emocionalnih izljeva roditelja prema djetetu. Četvrti čimbenik odnosi se na temperament djeteta. Osim toga, činitelji koji mogu pospješiti agresiju kod djece su i loši uvjeti života u djetinjstvu te obiteljske teškoće (osobni odnosi roditelja ispunjeni sukobima, rastave, psihijatrijske bolesti, problemi u vezi s alkoholom itd.). (Olweus, 1998.) Osim djece žrtava i nasilnika, u situaciji u kojoj se iskazuje nasilje često je prisutna još jedna ili više osoba, tzv. svjedoci ili promatrači, koji mogu promatrati što se događa bez uplitanja ili, čak, podržavati ono što se događa. Promatrači se ne uključuju u rješavanje situacije iz niza razloga: boje se da i oni ne postanu žrtve nasilja, nemaju povjerenja da bi netko mogao prikladno reagirati i zaštiti ih, smatraju da to nije njihov problem, itd. (Slavens, 2006., Pregrad 2010.). Škola ima važnu ulogu i može djelovati kao protutežna sila jer su stavovi i ponašanje školskog osoblja, osobito nastavnika, značajni činitelji u prevenciji nasilnog ponašanja, kao i u preusmjeravanju takvog ponašanja u društveno prihvatljivije tokove.

Preporuke Vijeća Europe: edukacija umjesto represije U većini zapadnih europskih zemalja, posljednjih je desetljeća prisutna povećana zabrinutost zbog nasilja mladih, naročito u medijima, široj javnosti te među političkim sudionicima. Osobito je osjetljiv problem nasilja u školama, koja su mjesta učenja i socijalizacije. To je rezultiralo porastom broja raznolikih preventivnih aktivnosti, programa, inicijativa i planova djelovanja, među kojima je bio i trogodišnji zajednički projekt Odgovori na nasilje u svakodnevnom životu u demokratskom društvu (2002.-2004.) koji je pokrenuo glavni tajnik Vijeća Europe. U okviru projekta održana je Konfererencija Vijeća Europe u Strasbourgu pod nazivom Nasilje u školama – izazov lokalnoj zajednici, Lokalno partnerstvo za prevenciju i borbu protiv nasilja u školama, koja je odbacila represiju kao način reagiranja na nasilje u školama, ističući da prevenciju treba usmjeriti na edukaciju, uz uključivanje škola u lokalne partnerske odnose s ostalim sudionicima zajednice. Naglašena je važnost evaluacije preventivnih i interventnih programa za mlade kako bi se utvrdila njihova učinkovitost te jačanja suradnje između razine prakse i znanstvenih istraživanja. U Završnoj deklaraciji o nasilju u školi istaknuto je da svakom slučaju nasilja, bilo da se radi o manjem incidentu ili vrlo ozbiljnom slučaju, treba pristupiti na odgovarajući način. Prevencija nasilja treba biti ključan aspekt obrazovanja za demokratsko građanstvo (toleranciju i interkulturni dijalog, jednakost spolova, ljudska prava, mirno rješavanje sukoba, ljudsko dostojanstvo, nenasilje), uz uvažavanje mladih kao sudionika i partnera u svim aktivnostima. Naglašena je važnost zaštite žrtava i brige za njih te primjene jasnih pravila za počinitelje nasilnih djela, koja uključuju uviđanje počinjenog i popravljanje štete te provedbu edukativnih mjera. Školskim ustanovama se preporuča pokretanje inicijativa i ranije, a osobito onda kad se pojave slučajevi nasilja, uvođenjem prevencije nasilja u školski kurikulum, podu-

zimanjem aktivnosti za razvoj povoljne klime i jačanjem demokratskih odnosa u školi. Značajno je i poduprijeti obitelji u njihovim odgojnim ulogama. Istaknuta je važnost partnerstva škole i lokalne zajednice jer su uzroci nasilja u školi djelomice rezultat vanjskih događanja. Partneri školskoj zajednici (koju čine nastavno i nenastavno osoblje, učenici i roditelji) su lokalne i regionalne vlasti i njihove razne specijalizirane službe (socijalne službe, policija i dr.), formalne i neformalne organizacije mladih, predstavnici civilnog društva, socijalne, ekonomske i političke institucije, mediji, predstavnici znanstvenih krugova te nacionalne vlasti uključene u izradu obrazovne, kulturne, socijalne, zdravstvene i drugih politika. (Vijeće Europe, 2004.)

Nacionalni normativni okvir djelovanja škola na području prevencije vršnjačkog nasilja Djelovanje škola u Republici Hrvatskoj u pogledu postupanja u slučaju pojave nasilja odnosno djelovanja na prevenciji nasilja i promociji tolerancije i nenasilja određeno je Zakonom o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, Nacionalnim okvirnim kurikulumom i Protokolom o postupanju u slučaju nasilja među djecom i mladima te usmjereno Programom aktivnosti za sprječavanje nasilja među djecom i mladima Vlade Republike Hrvatske. Definicija nasilja Protokol o postupanju u slučaju nasilja među djecom i mladima definira nasilje među djecom i mladima kao svako namjerno fizičko ili psihičko nasilno ponašanje usmjereno prema djeci i mladima od strane njihovih vršnjaka učinjeno s ciljem povrjeđivanja, a koje se, neovisno o mjestu izvršenja, može razlikovati po obliku, težini, intenzitetu i vremenskom trajanju i koje uključuje ponavljanje istog obrasca i održava neravnopravan odnos snaga (jači protiv slabijih ili grupa protiv pojedinca). Nasiljem se djetetu namjerno nanosi bol ili sramota, a može se manifestirati različitim postupcima u obliku fizičkog, psihičkog, 13

emocionalnog ili seksualnog nasilja. Obveze odgojno-obrazovnih ustanova o postupanju u slučaju nasilja Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi u članku 70. propisuje obveze zaštite prava učenika na način da su djelatnici školskih ustanova o svakom kršenju tih prava, a posebice u slučajevima nasilja, dužni odmah izvijestiti ravnatelja školske ustanove koji obavješćuje centar socijalne skrbi odnosno drugo nadležno tijelo. Protokol o postupanju u slučaju nasilja među djecom i mladima propisuje postupke koje je stručna osoba u školi dužna poduzeti u slučaju prijave nasilja ili dojave o nasilju među djecom: odmah zaustaviti i prekinuti aktualno nasilno postupanje prema djetetu; ako je dijete povrijeđeno, osigurati liječničku intervenciju. Potrebno je odmah o tome obavijestiti roditelje djeteta ili zakonske zastupnike te obaviti razgovor s djetetom. Roditelje treba obavijestiti o mogućim oblicima savjetodavne i stručne pomoći djetetu u odgojno-obrazovnoj ustanovi i izvan nje, a potrebno je i obaviti razgovor s drugim osobama koje imaju spoznaje o učinjenom nasilju. Također, treba obaviti razgovor s djetetom koje je počinilo nasilje kao i s njegovim roditeljima ili zakonskim zastupnicima te o poduzetim aktivnostima načiniti službene bilješke. Važnost i mogućnosti preventivnog i promotivnog djelovanja Zakonski okvir djelatnosti odgoja i obrazovanja predviđa također preventivno djelovanje među djecom i mladima s ciljem odgajanja u duhu tolerancije i međusobnog uvažavanja. Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi u članku 4. ističe, kao jedan od ciljeva i načela, odgoj i obrazovanje učenika u skladu s općim kulturnim i civilizacijskim vrijednostima, ljudskim pravima i pravima djece, što uključuje toleranciju, uvažavanje multikulturalnosti te odgovorno sudjelovanje u razvoju društva. Protokol o postupanju u slučaju nasilja među djecom i mladima ističe važnost informiranja 14

djece i roditelja o oblicima pojavnosti nasilja i prikladnog reagiranja u takvim situacijama te promoviranja nenasilne komunikacije, međusobne tolerancije i uvažavanja, putem raznovrsnih aktivnosti kao što su tribine, roditeljski sastanci, satovi razrednog odjela, priredbe i drugih primjerenih načina. U Nacionalnom okvirnom kurikulumu za predškolski odgoj i opće obvezno obrazovanje u osnovnoj i srednjoj školi socijalne su kompetencije, kao i poznavanje i uvažavanje ljudskih prava i prava djece te razvoj samopouzdanja, samopoštovanja i svijesti o vlastitim sposobnostima istaknuti kao posebni odgojno-obrazovni ciljevi. Nadalje, Nacionalni okvirni kurikulum predviđa realizaciju šest međupredmetnih tema ili modula, među kojima je i Građanski odgoj kojim se potiče razvoj svijesti učenika o jednakopravnosti spolova u društvu, snošljivosti prema drugim narodima, kulturama i religijama, različitosti mišljenja, osposobljavanje za mirno i konstruktivno rješavanje sukoba, kritičko prosuđivanje društvenih zbivanja, korištenje i procjenu različitih izvora informiranja pri donošenju odluka i angažmanu. Programom aktivnosti za sprječavanje nasilja među djecom i mladima Vlade Republike Hrvatske u poglavlju dugoročnih mjera predviđaju se, između ostalog, sljedeće aktivnosti u odgojno obrazovnim ustanovama: edukacija o ljudskim pravima, preventivni stručni socijalno-pedagoški rad s učenicima rizičnog ponašanja i njihovim obiteljima (u suradnji s centrima socijalne skrbi), izrada i distribucija pisanih i drugih materijala namijenjenih učenicima, roditeljima i školskom osoblju koji se odnose na sprječavanje nasilja te poticanje nenasilnog rješavanja sukoba, radionice s temom nenasilnog rješavanja sukoba. Zatim, navodi se i organiziranje izvanškolskih aktivnosti kao što su športska natjecanja, kulturne i umjetničke radionice s ciljem jačanja pozitivnih vrijednosti i pozitivne socijalne afirmacije. Navedena je i edukacija učenika o potrebi i načinu pružanja pomoći vršnjacima koji su žrtve nasilja te pomoći vršnjacima s posebnim potrebama, kao i provedba programa prevencije nasilnog

ponašanja i usvajanja socijalizacijskih vještina. S ciljem pridonošenja uspješnijem planiranju i provođenju mjera i aktivnosti u sprječavanju nepoželjnih ponašanja djece i mladih te osiguravanja njihovog sigurnijeg i slobodnijeg življenja, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa organiziralo je 2009. godine Konferenciju o prevenciji nasilja među djecom i mladima Nacrtaj mi osmjeh – gradimo svijet bez nasilja. Na konferenciji su sudjelovali brojni istaknuti stručnjaci, razmijenjeni su podaci i iskustva te predstavljene metode i modeli rada koje mogu pridonijeti uspješnijem sprječavanju nepoželjnih ponašanja djece i mladih te promoviranju vrijednosti nenasilja i suradnje.

Projekt Želimo život bez nasilja Prepoznajući aktualnost problematike nasilja među mladima te važnost osmišljavanja i primjene preventivnih i promotivnih aktivnosti, Županijsko stručno vijeće pedagoga odlučilo je u školskoj godini 2009./2010. u srednjim školama Krapinsko-zagorske županije započeti s provedbom projekta pod nazivom Želimo život bez nasilja. U školama u kojima nisu zaposleni stručni suradnici pedagozi pozvali smo na suradnju i sudjelovanje stručne suradnike psihologe (SŠ Pregrada, SŠ Zlatar) i oni su se odazvali pozivu. Uz neposredne korisnike projekta, a to su učenici srednjih škola naše županije, aktivnostima su bili obuhvaćeni i njihovi roditelji, kao i nastavnici. Projekt je bio usmjeren ostvarivanju sljedećih ciljeva: • osmisliti program prevencije nasilja koji će se moći kontinuirano primjenjivati kao dio kurikuluma • ispitati pojavnost i informiranost učenika srednjih škola o vršnjačkom nasilju • proširiti informiranost nastavnika o problematici nasilja među mladima i važnosti preventivnog rada • educirati učenike i roditelje o oblicima, posljedicama i postupcima suzbijanja nasilja među mladima • izgraditi djelotvoran sustav školske i vršnjačke podrške i postupanja u slučajevima nasilja

• afirmirati miroljubivost, suradnju i toleranciju kao poželjne osobine i vrijednosti. Projektne aktivnosti Projektnim planom bila je predviđena provedba sljedećih aktivnosti: promotivne aktivnosti, istraživanje o pojavnosti nasilja među mladima u KZŽ, izrada i primjena ciklusa radionica i predavanja, provedba natječaja za učeničke radove te evaluacijske i izvještajne aktivnosti. Namjera nam je bila promotivnim aktivnostima senzibilizirati za ovu problematiku korisničku skupinu, ali i lokalne zajednice u kojima škole djeluju te zainteresiranu stručnu javnost. Kako bi cijeli projekt imao vizualni identitet, osmišljen je logo i promotivni plakat koji je istaknut u svim školama i drugim institucijama u lokalnoj zajednici s kojima škole surađuju. Logo i plakat izradili su učenici Škole za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću iz Zaboka, a tisak je preuzela Srednja škola Bedekovčina. Značajnim smatramo i informiranje šire stručne javnosti o ciljevima i sadržajima projekta pa je projekt prezentiran na: • Stručnom skupu za voditelje ŽSV stručnih suradnika-pedagoga i odgojitelja učeničkih domova (međužupanijska i državna razina) u Zagrebu 16. studenog 2009. godine. Tema: a) Implementacija školskog kurikuluma u rad stručnih suradnika pedagoga i odgojitelja b) Projekti i istraživanja u radu stručnih suradnika • Stručnom skupu za odgojitelje u Matici hrvatskoj, Zagreb Tema skupa: Živjeti bez nasilja • Stručnom vijeću pedagoga grada Zagreba Sve projektne aktivnosti i događanja medijski su popraćene. 15

Provedba istraživanja o pojavnosti nasilja među mladima u KZŽ bila je usmjerena na stjecanje uvida u postojeće stanje u pogledu učestalosti i oblika počinjenog i doživljenog nasilja, te svjedočenja takvim primjerima u školi i izvan škole, kao i na razinu informiranosti mladih o oblicima potencijalnog nasilja, posljedicama koje ono ostavlja, mogućim oblicima samozaštite i prijedlozima preventivnog djelovanja. Prikaz istraživanja i njegovih rezultata objavljen je na stranicama ovog Godišnjaka u poglavlju o provedbi istraživanja.

ljenog nasilja kod djece i mladih i primjerenog roditeljskog postupanja u takvim slučajevima te pomoći koju mogu dobiti od određenih institucija (opsežnije s roditeljima učenika 1. razreda, a ostale u sažetom obliku).

Članovi ŽSV pedagoga srednjih škola osmislili su i pripremili radionice za učenike, predavanja i radionice za roditelje i nastavnike, s ciljem podizanja razine informiranosti o problematici vršnjačkog nasilja i mogućnostima i važnosti njegovog sprječavanja i prevencije te poticanja mladih na izgrađivanje miroljubivih, tolerantnih i suradničkih odnosa sa svojim vršnjacima.

Kako bismo, uz kognitivnu, potaknuli i doživljajnu komponentu i tako pridonijeli uspješnijem ostvarivanju ciljeva projekta, planiran je natječaj za učeničke literarne i likovne radove na temu prevencije vršnjačkog nasilja. Suradnja u provedbi natječaja ponuđena je profesorima hrvatskog jezika, likovne kulture, etike i vjeronauka, kroz mogućnost povezivanja izražavanja učenika o toj temi sa sadržajima redovnog nastavnog rada te izbor najuspješnijih radova na razini škole. Predviđeno je da stručna županijska povjerenstva ocijene literarne i likovne radove i izaberu najuspješnije u svakoj kategoriji, a da svi radovi budu uključeni u postav izložbe. Opis realizacije aktivnosti natječaja za učeničke radove i organizacije izložbe sadržani su u poglavljima o provedbi natječaja odnosno cjelokupnog projekta.

Za nastavnike je bila predviđena realizacija jedne do dviju tema na nastavničkim vijećima škola na kojima bi se, pored kratkog prikaza sadržaja i ciljeva ovog projekta, razmatrali pojavni oblici nasilja među mladima općenito kao i na području KZŽ (temeljem podataka dobivenih istraživanjem), te obveze i mogućnosti profesionalnog djelovanja u školi, u okviru čega i aktualizacija školskog protokola postupanja u slučaju nasilja mađu djecom i mladima. Za učenike je planiran ciklus radionica kojima smo željeli proširiti njihove spoznaje o oblicima vršnjačkog nasilja te ih potaknuti na traženje pomoći (osobno, kao i kroz izgradnju mreže vršnjačke podrške). Radionice imaju za cilj i promoviranje vrijednosti nenasilja, tolerancije i suradnje. Planirano je da informiranjem o projektu odnosno vršnjačkom nasilju, u sažetom obliku, budu obuhvaćeni svi učenici škola (putem informativnih panoa, satova razrednog odjela i dr.), a da ciklus radionica bude primijenjen s učenicima 1. razreda. Roditelje smo također željeli informirati o projektu i rezultatima istraživanja, kao i senzibilizirati za prepoznavanje mogućih znakova doživ16

Detaljan opis radionica i predavanja za učenike, roditelje i nastavnike sadržan je u zasebnom poglavlju Godišnjaka, a koliko je učenika, roditelja i nastavnika bilo uključeno u njihovu realizaciju (po školama), vidljivo je u zbirnoj tabeli u poglavlju o provedbi projekta.

O rezultatima istraživanja kao i o provedbi projekta izrađeno je cjelovito izvješće koje objavljujemo u ovom Godišnjaku. Literatura 1. Buljan Flander, G., Durman Marijanović, Z., i Ćorić Špoljar, R. (2007.). Pojava nasilja među djecom s obzirom na spol, dob i prihvaćenost/odbačenost u školi. Društvena istraživanja, 16(8788), 157-174 2. Buljan Flander, G., Karlović, A. (2005.). Nasilje među djecom, u: Bilić, V.i sur.: „Izbor tema za satove razrednih odjela“, Naklada Ljevak, Zagreb, str. 179-193. 3. Field, E.M. (2004.), Živjeti bez nasilja, Naklada Kosinj, Zagreb

4. Konvencija o pravima djeteta (2001.), Zagreb: Državni zavod za zaštitu obitelji, materinstva i mladeži 5. Nacionalni okvirni kurikulum (2008.), Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske, Zagreb 6. Olweus, D. (1998). Nasilje među djecom u školi. Školska knjiga, Zagreb. 7. Pregrad, J. (2010.). Knjižica za roditelje, Program prevencije vršnjačkog zlostavljanja, UNICEF, Zagreb 8. Profaca,B., Puhovski,S. i Luca Mrđen,J. (2006.). Neke karakteristike pasivnih i provokativnih žrtava nasilja među djecom u školi. Društvena istraživanja, God.15, broj.3, 575-590 9. Program aktivnosti za sprječavanje nasilja među djecom i mladima (2004.), Vlada Republike Hrvatske, Zagreb 10. Protokol o postupanju u slučaju nasilja među djecom i mladima (2004.), Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, Zagreb 11. Slavens, E. (2006). Nasilništvo - učini nešto prije nego zagusti. Mosta, Zagreb 12. Vijeće Europe (2004). Nasilje u školama - izazov lokalnoj zajednici. Ibis, Zagreb. 13. Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (2008., 2009., 2010.), Narodne novine broj 87/08, 86/09, 92/10, 105/10, Zagreb 14. Želimo život bez nasilja, projektni prijedlog (2009.). Županijsko stručno vijeće pedagoga Krapinsko-zagorske županije

PRIKAZ ISTRAŽIVANJA: POJAVNOST VRŠNJAČKOG NASILJA I INFORMIRANOST O VRŠNJAČKOM NASILJU KOD UČENIKA SREDNJIH ŠKOLA KZŽ Ivan Miškulin, prof., Ksenija Rissi, prof., Mirjana Laginja, prof., _____________________________________

I. UVOD Istraživanje u funkciji prevencije Baveći se odgojem i obrazovanjem djece, jedan je od zadataka škole stvaranje sigurnog i tolerantnog okružja u kojem rastu i razvijaju se. To podrazumijeva preventivni rad, informiranje i edukaciju te stalno promišljanje unaprjeđivanja postojećeg stanja.

Predstavnici teorija socijalnog učenja presudnim smatraju utjecaj okoline, tvrdeći da se agresija najvećim dijelom uči (na primjer, dječaci za agresivna ponašanja očekuju manje neodobravanja od djevojčica). Okolina djeluje i putem obiteljskih odnosa (odnos s roditeljima, braćom i sestrama; oponašanje tjelesnog kažnjavanja i roditelji kao model agresivnog ponašanja) te kroz utjecaj medija (istraživanja su potvrdila da nasilje u filmovima uči djecu novim oblicima agresije jer djeca oponašaju nasilne postupke koje vide, odnosno razvijaju veću toleranciju prema nasilju).

Istraživanje u okviru projekta «Želimo život bez nasilja» provedeno je s namjerom uvida u postojeće stanje u pogledu pojavnosti vršnjačkog nasilja, kao i razine informiranosti učenika srednjih škola Krapinsko-zagorske županije o ovoj problematici. Dobiveni rezultati korišteni su pri osmišljavanju preventivnih edukativnih aktivnosti i usmjeravanju daljnjeg cjelovitog odgojnog djelovanja na području prevencije vršnjačkog nasilja.

U pogledu utjecaja kognitivnih elemenata na agresiju, agresivna djeca (osobito dječaci) imaju nešto nižu razinu moralnog rasuđivanja, manje su empatična i imaju teškoća u prepoznavanju socijalnih znakova iz okoline. Istraživanja također pokazuju da, uvažavajući ovu složenost agresije, preventivno djelovanje treba usmjeriti na pozitivnu komunikaciju u obitelji i školi, poticanje prosocijalnog ponašanja, jačanje empatije koja zamjenjuje ljutnju i poučavanje djece tehnikama rješavanja problema. (Vasta, Haith, Miller, 2005.).

Nasilje i agresija

Rezultati ranijih istraživanja

U podlozi nasilništva nalazi se agresija, koja se definira kao društveno neprihvatljivo ponašanje s namjerom nanošenja štete osobi ili imovini.

Pojava nasilja među djecom (vršnjačko nasilje među djecom), Poliklinika za zaštitu djece Grada Zagreba

Agresija je složeno socijalno ponašanje koje ima svoje biološke, socijalne i kognitivne elemente. Biološke odrednice agresije tumače se utjecajem djelovanja hormona (testosterona), urođenog temperamenta i mehanizama dominacije (agresijom se uspostavlja i održava dominacija). 18

Kao polazište našeg istraživanja poslužila su nam iskustva i rezultati Istraživanja o pojavi nasilja među djecom koje je 2003. godine provela Poliklinika za zaštitu djece Grada Zagreba, na uzorku od 4904 učenika. Istraživanje je obuhvaćalo 25 osnovnih škola u 13 gradova Republike Hrvatske. Ispitanici su bili učenici od 4. do 8. razreda,

a u uzorku je bilo zastupljeno 49,2% dječaka i 50,2% djevojčica. Cilj istraživanja bio je ispitati u kojoj se mjeri učenici različita spola, dobi i drugih obilježja razlikuju u počinjenom nasilju u školi (Buljan Flander, Durman Marijanović, Ćorić Špoljar, 2007.). Dobiveni rezultati pokazali su da otprilike četvrtina djece (27%) svakodnevno ili gotovo svakodnevno doživljava neke oblike nasilja u školi (verbalnog i tjelesnog), a 16% djece se gotovo svakodnevno ponaša nasilno prema drugoj djeci, pri čemu 8% djece istovremeno i čini nasilje. Dječaci se mnogo češće ponašaju nasilno, ali i doživljavaju nasilje, a učestalost nasilnog ponašanja, osobito verbalnog, povećava se s dobi (stariji učenici su znatno agresivniji od mlađih). Samo 22% djece žrtava nasilja obratilo se odrasloj osobi za pomoć, i to najčešće roditeljima, a tek 11% nastavnicima. (www. poliklinika-djeca.hr). Učestalost nasilja među djecom razlikuje se s obzirom na osjećaj prihvaćenosti/ odbačenosti u školi tako što skupina prihvaćene djece čini manje nasilja, a najviše ga čine dječaci koji se osjećaju odbačenima (Buljan Flander, Durman Marijanović, Ćorić Špoljar, 2007.). Među djecom za koju se pokazalo da pripadaju kategoriji žrtava, bilo je 515 djevojčica i 543 dječaka, od toga 70% pasivnih žrtava i 30% provokativnih žrtava. Pasivne žrtve u podjednakoj su mjeri dječaci i djevojčice, a provokativne žrtve su znatno češće dječaci. U nižim je razredima podjednak broj pasivnih i provokativnih žrtava, a u višim razredima znatno veći broj provokativnih žrtava, što se objašnjava pretpostavkom da su neke od pasivnih žrtava nakon nekog vremena počele na nasilje reagirati nasiljem. Razlike postoje i u načinu suočavanja s doživljenim nasiljem jer su provokativne žrtve sklonije agresivno reagirati ili zadržati to za sebe, dok pasivne žrtve češće traže pomoć i zaštitu odraslih i doživljavaju da im je pomoć pružena. (Profaca, Puhovski, Luca Mrđen, 2006.).

Mreža škola bez nasilja, Unicef Prema podacima koje navodi Unicef u okviru

projekta Škola bez nasilja, 66% djece u školi nije iskusilo nikakvo nasilje, 22% je iskusilo povremene slučajeve nasilja jednom ili dva puta u nekoliko mjeseci, a 12% populacije trpi nasilje dva do tri puta mjesečno (zlostavljani su). Prema vlastitom iskazu, 69% djece nije sudjelovalo u nasilju, 18% ih je rijetko nasilno, a 12% često nasilno. Najčešće ispoljavani oblici nasilja su: ruganje i zadirkivanje, širenje lažnih glasina o nekome i nagovaranje drugih da se ne druže s njim, ruganje nekome zbog podrijetla, isključivanje iz igre i izoliranje, a s dobi raste i ruganje i zadirkivanje vezano uz seksualna obilježja. Tjelesno nasilje je na šestom mjestu. Dječaci češće doživljavaju ismijavanje i ruganje, a djevojčice isključivanje iz društva i širenje lažnih glasina o njima. Dječaci su nasilni i prema dječacima i prema djevojčicama, a djevojčice su u pravilu nasilne prema djevojčicama. Od djece koja zlostavljaju, 3/4 su dječaci, a 1/4 djevojčice. 62% djece koja trpe nasilje nekome se povjeri, dok 28% djece ne govori nikome o tome što im se događa. (Pregrad, 2010.).

Ponašanje u vezi sa zdravljem u djece školske dobi, Zavod za javno zdravstvo Republike Hrvatske Ponašanje u vezi sa zdravljem u djece školske dobi je međunarodno istraživanje koje podupire Svjetska zdravstvena organizacija – Regionalni ured za Europu. Provodi se svaku četvrtu godinu, a ustanova nositelj istraživanja u Republici Hrvatskoj je HZZJZ. U školskoj godini 2005./2006., istraživanje je provedeno u 40 zemalja Europe i Sjeverne Amerike. Ciljne grupe istraživanja su djeca od 11, 13 i 15 godina. Svrha istraživanja HBSC projekta je pružiti uvid u zdravlje djece i adolescenata, a cilj nije samo praćenje i istraživanje, već i obavješćivanje javnosti i profesionalaca koji se bave mladima, kao i preporuka podrške programima i aktivnosti zdravstvenog odgoja i promicanja zdravlja temeljenih na nalazima istraživanja. Jedno od istraživačkih područja HBSC-a uključuje i pitanja vezana uz nasilje među učenicima (www.hzjz.hr). U 2006. godini u Republici Hrvatskoj ispitano je 4 968 učenika (2 442 dječaka i 2 526 djevojčica). Od ukupnog broja ispitanika, 79% dječaka i 19

81% djevojčica izjavilo je da nikad nije bilo zlostavljano od strane svojih vršnjaka, 12% dječaka i 11% djevojčica bilo je zlostavljano jednom ili dvaput u zadnjih nekoliko mjeseci, 3% dječaka i 2% djevojčica bilo je zlostavljano dva ili tri puta mjesečno, 2% dječaka i 2% djevojčica bilo je zlostavljano otprilike jednom tjedno, a 5% dječaka i 3% djevojčica bilo je zlostavljano više puta tjedno. U pogledu počinjenja nasilja, u posljednjih nekoliko mjeseci jednom ili dvaput sudjelovalo je 20% dječaka i 11% djevojčica, dva do tri puta 3% dječaka i 2% djevojčica, otprilike jednom tjedno 2% dječaka i 1% djevojčica, nekoliko puta tjedno 4% dječaka i 2% djevojčica. Većina ispitanika (70% dječaka i 86% djevojčica) izjavilo je da posljednjih nekoliko mjeseci nisu sudjelovali u nasilju prema drugima. Spolne razlike su prisutne u dobi od 11 i 15 godina, kad su dječaci bili žrtve nasilja češće no djevojčice, ali češće i počinitelji nasilja u svim dobnim skupinama. U dobi od 13 godina spolnih razlika nema. U usporedbi s drugim zemljama sudionicama istraživanja, Hrvatska je pri dnu ljestvice s obzirom na udio žrtava nasilja među vršnjacima, a prema udjelu djece koja zlostavljaju svoje vršnjake u donjoj trećini ljestvice. Prema rezultatima HBSC istraživanja, broj žrtava nasilja opada s procesom sazrijevanja (od 24% u sedmom razredu OŠ, kad je nasilništvo prema drugima na vrhuncu, a ujedno i pubertetsko razdoblje najburnije, do oko 14% u prvom razredu srednje škole). (Kuzman, Pavić Šimetin, Pejnović Franelić, 2008.)

2. METODE I POSTUPCI Cilj istraživanja Cilj istraživanja bio je stjecanje uvida u pojavnost počinjenog, doživljenog i svjedočenog vršnjačkog nasilja u školi i izvan škole, kao i u razinu informiranosti učenika srednjih škola Krapinsko-zagorske županije o oblicima nasilja, posljedicama koje ono ostavlja i mogućim oblicima 20

samozaštite, uz njihove prijedloge preventivnog djelovanja.

Instrument Kao instrument korištena je izmijenjena i dopunjena verzija Upitnika o školskom nasilju (UŠN 2003.). Upitnik UŠN-2003. razvijen je u Poliklinici za zaštitu djece Grada Zagreba (Buljan-Flander, Karlović, Štimac, 2003.) i dobiveno je dopuštenje za njegovu izmjenu i primjenu. Izmijenjena verzija upitnika korištenog u ovom istraživanju nazvana je Upitnik pojavnosti i informiranosti o vršnjačkom nasilju (UPIVN). U odnosu na upitnik UŠN-2003., promjene i dopune išle su u nekoliko pravaca: a) ispitana je pojavnost vršnjačkog nasilja ne samo u školi, nego i u slobodno vrijeme učenika (na svim mjestima i aktivnostima u kojima mladi sudjeluju kad nisu u školi) b) istraživanje je prošireno na aspekt svjedočenja nasilju (na kojim mjestima i koliko često) c) počinitelji nasilja su diferencirani prema spolu i broju d) ispitana je informiranost učenika o postupcima kojima se iskazuje nasilje i posljedicama koje nasilje može ostaviti na sve njegove sudionike e) prikupljeni su prijedlozi ispitanika o postupcima/mjerama/aktivnostima koje bi se mogle poduzeti kako bi se spriječilo nasilje među mladima (u školi i izvan škole).

Postupak Istraživanje je provedeno u listopadu i studenom 2009. godine, tijekom ukupno 28 dana (u razdoblju od 20.10.2009. do 17.11.2009. godine). Ispitivanje je bilo anonimno, čime smo nastojali pridonijeti istinitosti u odgovaranju. Učenici su upitnik popunjavali u školi, u skupinama učenika istog razrednog odjela, putem računala u informatičkim učionicama. Ispitivači su pripremali računala, učenicima davali upute i, prema potrebi, pomagali prilikom zastoja.

Ispitivači Ispitivači su bili stručni suradnici pedagozi koji su izvršili odabir uzorka ispitanih učenika te provodili ispitivanje. U srednjim školama u kojima nema pedagoga, tu su ulogu preuzeli psiholozi. Ispitivanje je provedeno uz tehničku podršku nastavnika informatike.

ku od 1007 učenica i učenika svih srednjih škola Krapinsko-zagorske županije.

Broj

U Županiji djeluje devet srednjih škola u sedam gradova/općina (Bedekovčina, Konjščina, Krapina, Oroslavje, Pregrada, Zabok, Zlatar). To su sljedeće srednje škole: Srednja škola Krapina, Srednja škola Pregrada, Srednja škola Zabok, Škola za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću Zabok, Srednja škola Bedekovčina, Srednja škola Konjščina, Srednja škola Zlatar i Srednja škola Oroslavje. Broj anketiranih učenika iz svake škole* naveden je tablici 1.

Istraživanje je provedeno na sistematskom uzor-

Tablica 1. Broj sudionika istraživanja

Ispitanici

Broj anketiranih učenika

Srednja škola Krapina

208

20,7%

Srednja škola Pregrada

9,4%

Srednja škola Zabok

165

16,4%

Škola za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću Zabok

6,2%

Gimnazija AGM Zabok

7,5%

Srednja škola Bedekovčina

139

13,8%

Srednja škola Konjščina

7,7%

Srednja škola Zlatar

9,0%

Srednja škola Oroslavje

9,2%

1007

100%

Srednja škola

Ukupno:

* Napomena: Redoslijed škola u tablicama 1 i 2 naveden je prema slučajnoj oznaci (broju) škole u on line anketi koju su učenici ispunjavali pa su ga autori članka ostavili takvim (Krapina-1 i tako dalje redom).

Tip programa Srednje škole u Krapinsko-zagorskoj županiji omogućuju učenicima velik izbor obrazovnih programa iz različitih područja. Zastupljeni su svi tipovi srednjih škola; gimnazije, srednje strukovne i jedna umjetnička škola, a najčešće djeluju kao polivalentne škole na području određene općine odnosno grada.

rogodišnjih strukovnih programa i 296 učenika trogodišnjih strukovnih programa. Broj anketiranih učenika prema tipu programa iz pojedine srednje škole prikazan je tablicom 2. Tablica 2. Anketirani učenici prema tipu programa

U istraživanju je sudjelovalo ukupno 204 učenika gimnazijskih programa, 507 učenika četve21

Tip programa Srednja škola

Ukupno

Gimnazijski

Četverogodiš. strukovni

Trogodišnji strukovni

Srednja škola Krapina

208

Srednja škola Pregrada

Srednja škola Zabok

114

165

Škola za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću Zabok

Gimnazija AGM Zabok

Srednja škola Bedekovčina

139

Srednja škola Konjščina

Srednja škola Zlatar

Srednja škola Oroslavje

204

507

296

1007

20,3%

50,3%

29,4%

100%

Ukupno %

S obzirom na tip odgojno-obrazovnog programa, u uzorku je najviše učenika četverogodišnjih strukovnih programa (50,3 %), što odgovara strukturi učenika srednjih škola Krapinsko-zagorske županije.

Razred / dob Istraživanjem su obuhvaćeni učenici od prvog do četvrtog razreda, a njihova zastupljenost prema dobi u ukupnoj populaciji odredila je i

Razred koji učenici pohađaju

Učenici

udio u istraživanju. Broj i postotak anketiranih učenika prema dobi prikazan je u tablici 3. Tablica 3. Anketirani učenici prema dobi

Ukupno

Broj

277

287

166

1007

27,5%

28,5%

16,5%

100%

Školski uspjeh

uspjeh na kraju školske godine). Podaci o uspjehu anketiranih učenika prikazani su u tablici 4.

Istraživanje je provedeno tijekom prvog polugodišta pa se podaci o školskom uspjehu odnose na uspješnost u prethodnoj godini (opći

Tablica 4. Anketirani učenici prema školskom uspjehu

Opći uspjeh na kraju prethodne školske godine

Učenici

Ukupno

Broj

311

465

213

1007

0,9%

30,9%

46,2%

21,2%

100%

Najfrekventniji opći uspjeh ispitanika je vrlo dobar (kod 465 učenika, što čini 46,2% ispitanika), zatim dobar (kod 311 ili 30,9 % ispitanika) pa odličan (kod 213 odnosno 21,2 % ispitanika).

Spol U ukupnom broju ispitanih učenika podjednak je broj djevojaka i mladića (506 ili 50,25 muških ispitanika te 501 ili 49,75% ženskih ispitanika).

Devet učenika (ili 0,9 % ispitanika) ocijenjeno je dovoljnim uspjehom, a isto toliko i nedovoljnim uspjehom na kraju prethodne školske godine.

Prikaz broja ispitanika po spolu prikazan je tablicom 5. Tablica 5. Anketirani učenici prema spolu Učenici prema spolu

Učenici

Gimnazijski programi

Četverogod. strukovni

Trogodišnji strukovni

Ukupno

Broj

136

247

260

191

105

506

501

6,75

13,51

24,53

25,82

18,97

10,43

50,25

49,75

Analizirajući broj ispitanika muškog i ženskog spola prema tipu programa može se zapaziti da je u gimnazijskim programima znatno veći udio ženske populacije, a u trogodišnjim strukovnim programima veći udio muške populacije. U če-

tverogodišnjim strukovnim programima taj je odnos približan, uz malu razliku u korist broja djevojaka. Ovi podaci odražavaju zastupljenost djevojaka i mladića u pojedinom tipu programa u cijeloj populaciji.

3. REZULTATI Osjećaj zadovoljstva i prihvaćenosti u školi, u obitelji, u slobodno vrijeme Korištenjem skale od 1 do 4 ispitano je kako se učenici osjećaju u školi, u obitelji i u slobodno vrijeme i to:

a) osjećaj zadovoljstva (od 1= loše do 4=dobro) b) osjećaj prihvaćenosti (od 1= odbačeno do 4= prihvaćeno). Rezultati izraženi aritmetičkom sredinom prikazani su u tablicama 6. i 7. Tablica 6. Koliko zadovoljno se najčešće osjećaš u školi, obitelji i u slobodno vrijeme

Mjesto

Škola

Obitelj

Slobodno vrijeme

3,42

3,76

3,92

S obzirom na samoprocjenu osjećaja zadovoljstva, učenici se najbolje osjećaju u slobodno vrijeme (3,92), zatim u obitelji (3,76), a ni škola znatno ne zaostaje među sve tri opcije, unatoč najnižoj vrijednosti (3,42). Tablica 6. Koliko prihvaćeno se najčešće osjećaš u školi, obitelji i u slobodno vrijeme Mjesto

Škola

Obitelj

Slobodno vrijeme

3,65

3,84

3,87

U kategoriji prihvaćenosti zamjećujemo isti trend kao i kod kategorije zadovoljstva: učenici se najviše prihvaćenima osjećaju u slobodno vrijeme (3,87), zatim u obitelji (3,84) pa u školi (3,65). U odnosu na kategoriju zadovoljstva, ovdje su manje razlike u aritmetičkoj sredini, osobito kad usporedimo obitelj i slobodno vrijeme.

Osjećaj sigurnosti na pojedinim mjestima u školi i izvan nje Istraživanjem smo željeli utvrditi i koliko se sigurno učenici osjećaju na pojedinim mjestima u školi i izvan nje. U upitniku je bilo navedeno nekoliko mjesta u školi (učionica, igralište/dvorana za TZK, školski hodnik i WC) te nekoliko mjesta odnosno situacija izvan škole (vlak/autobus kojim velik broj učenika putuje u školu i iz škole, ulica i večernji izlazak), za koja su učenici procjenjivali osjećaj sigurnosti na skali od 1 do 4 (1=nesigurno, 4=sigurno). U odnosu na osjećaj zadovoljstva i prihvaćenosti na pojedinim mjestima, vrijednosti pokazuju obrnuti trend: učenici se sigurnije osjećaju u školi nego izvan nje. Najsigurnije se osjećaju u 24

učionici (M=3,63), slijedi WC i igralište/dvorana za TZK (M=3,51) pa školski hodnik (M=3,48). Najmanje sigurno osjećaju se na ulici (M=3,20), a u prijevoznom sredstvu i na večernjem izlasku osjećaj sigurnosti se gotovo podudara (M=3,30 odnosno 3,29). Podaci iskazani aritmetičkom sredinom za svako navedeno mjesto u školi i izvan nje prikazani su grafikonom 1. Grafikon 1. Osjećaj sigurnosti (M)

Prepoznavanje oblika nasilja Učenici kao izraz nasilja najviše prepoznaju fizičke oblike: tučnjavu (što navodi oko 45% ispitanika) te pojedine druge postupke u manjoj mjeri; spominju naguravanje, udarce, uništavanje stvari i imovine, krađu.... Po učestalosti slijedi verbalno nasilje (vrijeđanje navodi 222 učenika odnosno 22%, a u ma-

njem postotku spominje se zadirkivanje, ruganje, govorenje ružnih riječi, omalovažavanje) i psihičko nasilje (prijetnje, ismijavanje). Također, učenici prepoznaju seksualno zlostavljanje, a najmanje (ili uopće ne) oblike socijalnog nasilja. Najfrekventniji je termin maltretiranja koji se ponavlja u 547 slučajeva (54,32% ispitanika), a značajan postotak učenika spominje i termin zlostavljanja (117 učenika ili 11,62%). Grafikon 2. Učestalost doživljenog nasilja (M)

Učestalost i mjesto doživljenog nasilja Učestalost doživljenosti Za ispitivanje jesu li i koliko često doživjeli pojedine oblike nasilja korištena je skala s devet čestica koje predstavljaju različite oblike nasilja. To su sljedeći oblici: vrijeđanje, govorenje ružnih riječi; prijetnje; guranje, lakši udarac; tučnjava; iznuđivanje novca; uništavanje ili oduzimanje stvari; isključivanje iz društva; govorenje drugima ružnih stvari (trač); dodirivanje po tijelu na neugodan način. Učenici su određivali učestalost pojedinog oblika doživljenog nasilja u rasponu od 1 do 4 (1=nikad, 2= jednom ili dvaput, 3=više puta, češće i 4=skoro svaki dan, često). Aritmetička sredina učestalosti doživljenog nasilja za svaki pojedini oblik prikazana je grafikonom 2. Rezultati pokazuju da učenici najčešće doživljavaju verbalno nasilje u obliku vrijeđanja i govorenja ružnih riječi (M=2,39), socijalno nasilje u obliku govorenja drugima ružnih stvari o njima tj. tračanja (M=2,13) i lakše oblike fizičkog nasilja kao što su guranje, lakši udarac (M=2,09). Najmanje frekventni nasilni oblik doživljenog ponašanja je iznuđivanje novca (M=1,08), a među manje frekventnima nalaze se i dodirivanje po tijelu na neugodan način (M=1,37), uništavanje ili oduzimanje stvari (M=1,43) te tučnjava (M=1,56).

Počinitelji nasilja Pored utvrđivanja učestalosti i mjesta doživljenog nasilja, željeli smo saznati i tko su počinitelji pojedinih oblika nasilja. Ispitanicima su ponuđeni sljedeći odgovori: jedna djevojka, jedan mladić, više djevojaka, više mladića, više mladih oba spola i netko drugi. Prema frekvencijama navoda ispitanika utvrđeno je tko su najčešći počinitelji pojedinih oblika nasilja u slučajevima kada je ono izraženo (navo26

Mjesto gdje je nasilje doživljeno Za svaki oblik doživljenog nasilja učenici su navodili mjesta na kojima se nasilje dogodilo. Ponuđena su bila tri mjesta u školi (učionica, hodnik, školsko dvorište) i tri mjesta izvan škole (kafić, park, kod prijatelja). Podaci pokazuju da je mjesto na kojem se najčešće događa nasilje školski hodnik (ukupno 7 od 9 ponuđenih oblika ponašanja). Po učestalosti navoda slijedi učionica u školi (za pet oblika nasilja drugi najfrekventniji navod i prvi najfrekventniji navod za uništavanje stvari) te u slobodno vrijeme park (dva puta drugi najfrekventniji navod – za prijetnje i iznuđivanje novca, jednom prvi najfrekventniji navod – za tučnjavu). Gledano u cijelosti, najfrekventniji odgovor za šest navedenih oblika nasilja je da ono nije doživljeno (u rasponu od 58,4 do 95,2%). Za razliku od toga, za tri oblika nasilja više od 50% učenika ima iskustvo doživljenog, a to su vrijeđanje, guranje i trač i ti su oblici nasilja u spomenutom postotku doživljeni u školi (na školskom hodniku i u učionici). Učenici su imali mogućnost upisati i neka druga mjesta na kojima su doživjeli nasilje, a koja nisu bila prethodno ponuđena u upitniku (negdje drugdje). Učestalost ovih odgovora je 2% ili manje u odnosu na ukupan broj ispitanika, što ne čini značajan udio. Pritom je najfrekventniji navod izlazak, zatim javni prijevoz (što je bilo ponuđeno i kao zaseban odgovor u upitniku) te sportske priredbe. dimo dva najfrekventnija za svaki oblik nasilja): • Vrijeđanje, ogovaranje: jedan mladić (20,9%), jedna djevojka (18,5%) • Guranje, lakši udarac: jedan mladić (31%), više mladića (12,3%) • Trač: više djevojaka (27,1%), više mladih oba spola (20,1%) • Prijetnje: jedna mladić (18,65), više mladića (10,5%) • Isključivanje: više djevojaka (15,9%), više mladih oba spola (10,5%) • Tučnjava: jedan mladić (19,1%), više mladića (11,9%)

• Uništavanje: jedan mladić (13,3%), više mladića (10,2%) • Dodirivanje: jedan mladić (11,1%), više mladića (6,5%) • Iznuđivanje: jedan mladić (2,3%), više mladića (1,4%)

nje, guranje, lakši udarac i tučnjavu) te pojedine odrasle osobe (profesori, roditelji i susjed za vrijeđanje i prijetnje, odnosno „neka starija osoba, prijatelj mojih roditelja“ i „rođak“ za dodirivanje na neugodan način, sve u pojedinačnim slučajevima).

Podaci pokazuju da je kao počinitelj većine navedenih oblika nasilja najčešće naveden jedan mladić (vrijeđanje; guranje, lakši udarac; prijetnje; tučnjava; uništavanje; dodirivanje po tijelu na neugodan način i iznuđivanje). Za sve navedene oblike ponašanja osim vrijeđanja, kao drugi najfrekventiji počinitelj navedena je grupa mladića. Kod djevojaka je situacija nešto drugačija: najčešće su navedene kao počinitelji za dva oblika nasilja; trač i isključivanje, ali u grupi, a pojedinačno kao drugi najfekventniji počinitelj za vrijeđanje.

Suočavanje i reagiranje na nasilje

Ispitanici su također imali mogućnost navesti još neke osobe koje su počinitelji nasilja (netko drugi). Ovu su mogućnost ispitanici malo koristili pa niti za jedan oblik nasilja koje je počinila određena osoba/skupina osoba učestalost navoda ne prelazi 1% u odnosu na ukupan broj ispitanika. Najčešće se spominje brat ili sestra (za vrijeđa-

Što su učenici poduzeli Važan aspekt doživljenosti nasilja odnosi se na suočavanje i reagiranje žrtava na nasilje. Učenicima su bili ponuđeni sljedeći mogući odgovori: nisam poduzeo/poduzela ništa; tražio/ tražila sam da prestanu s takvim ponašanjem; zatražio/ zatražila sam pomoć od nekog tko je u blizini; potukao/potukla sam se; pobjegao/pobjegla sam; izbjegavao/ izbjegavala sam mjesta na kojima se to dogodilo; povjerila sam se prijatelju/ prijateljici; povjerila sam se roditeljima; povjerila sam se razredniku/ pedagogu u školi; prijavila sam policiji. Frekvencije izabranih odgovora prikazane su grafikonom 3. Grafikon 3. Što si učinio/učinila (% odgovora)

Prema frekvenciji navedenih odgovora, većina ispitanika koji su doživjeli neki oblik nasilja (46,5%) traži od počinitelja da prestane/prestanu s takvim ponašanjem. Po učestalosti slijedi povjeravanje prijatelju/prijateljici (26,7%), izbjegavanje mjesta na kojima se to dogodilo (14,5%) i fizički obračun kao način reagiranja u situacijama izloženosti nasilničkom ponašanju (14,2%). Kao najmanje učestali oblik reagiranja ispitanici su navodili prijavljivanje policiji (1,1%), povjeravanje razredniku/stručnom suradniku u školi (4,5%) i bježanje s mjesta počinjenog nasilja (4,6%). Treba istaknuti i to da određeni postotak učenika u situacijama doživljenog nasilja

nije učinio ništa, dakle da su podnosili nasilje bez da su tražili pomoć, odnosno bez da su se nekome povjerili.

Što je moguće učiniti Za usporedbu, ispitano je i mišljenje učenika o prikladnim načinima reagiranja na situacije doživljenog nasilja. Podaci o tome u određenoj se mjeri razlikuju od onog što su učenici zaista i učinili. Grafikonom 4. prikazano je u kojem su postotku učenici izabirali pojedini ponuđeni odgovor. Grafikon 4. Što je moguće/preporučljivo učiniti (% odgovora)

Kao najprihvatljivija mogućnost za većinu ispitanika je osobno zauzimanje za sebe sadržano u odgovoru tražiti da se prestane s takvim ponašanjem, što je navelo 42,3% ispitanika. Sljedeći najfrekventniji odgovor je povjeriti se roditeljima (35,4%) i povjeriti se razredniku/stručnom suradniku u školi (34,1%), odnosno tražiti pomoć od nekog tko je u blizini (33,3%). Ovi podaci pokazuju da su na spoznajnoj razini ispitanici svjesni najprikladnijih načina što učiniti u situaciji kad dožive nasilje.

Osobe koje pružaju podršku / pomoć u situacijama doživljenog nasilja Kao osobu od koje su ispitanici tražili i dobili podršku ili pomoć, više od polovice ispitanika (60,5%) navodi prijatelja ili prijateljicu. U znatno manjem postotku slijede roditelji (27,2%), brat ili sestra (17,9%) i nastavnik/pedagog u školi (10,1%). Najmanje frekventan izbor odgovora je slučajni prolaznik (3,4%) odnosno netko drugi (1,9%), za koga ispitanici u pojedinim slučajevima navode sljedeće osobe: djevojka, mladić, baka, član šire obitelji, ja sam. Temeljem toga možemo zaključiti da je učenicima u situacijama doživljenog nasilja najpri-

hvatljivije bilo tražiti i dobiti podršku ili pomoć od svojih vršnjaka, zatim od članova obitelji pa od djelatnika škole.

Učinak povjeravanja i traženja pomoći/ podrške Učinkovitost povjeravanja i traženja podrške i pomoći od drugih osoba trebala bi rezultirati smanjenjem odnosno prestankom događanja nasilja. Zamijećeni učinci povjeravanja i traženja podrške/pomoći prikazani su grafikonom 5. Grafikon 5. Što je bilo nakon povjeravanja (% odgovora)

Nakon povjeravanja, nasilno ponašanje se najčešće više nije događalo (u 28,5% slučajeva) ili se događalo manje (u 26,1% slučajeva), dok se u 12,1 % slučajeva ništa nije promijenilo. U 1% slučajeva bilo je još gore. Više od četvrtine ispitanika (27,2%) navodi da im se takve stvari uopće nisu dogodile pa nisu niti imali potrebu za povjeravanjem. Preostalih 5,1% ispitanika nisu se nikom povjerili niti tražili pomoć.

Svjedočenje / prisustvo situacijama nasilja

pojedinom obliku doživljenog nasilja u rasponu od 1 (nikad) do 4 (skoro svaki dan, često).

Istraživanja koja se bave ovom tematikom pokazala su da je u situacijama u kojima se događa nasilje uz nasilnika i žrtvu često nazočan manji ili veći broj tzv. promatrača. Naš je upitnik stoga sadržavao skalu kojom smo željeli saznati na kojim mjestima učenici svjedoče situacijama nasilja, koliko često te kojim oblicima izraženog nasilja. Kao mogući odgovori ponuđeni su isti oblici nasilnog ponašanja i ista mjesta u školi i izvan škole kao kod skala počinjenog i doživljenog nasilja, uz mogućnost dopunjavanja nekim drugim primjerima.

Rezultati pokazuju da su učenici najčešće bili promatrači verbalnog nasilja (vrijeđanje, govorenje ružnih riječi M=2,5), lakših oblika fizičkog nasilja (guranje, lakši udarac M=2,3) i socijalnog nasilja (trač M=2,0). Najmanja je frekvencija svjedočenja iznuđivanju novca (M=1,2), dodirivanju po tijelu na neugodan način (M=1,4), uništavanju ili oduzimanju stvari (M=1,5) i isključivanju iz društva (M=1,6).

Učestalost svjedočenja

Grafikon 6. Učestalost svjedočenja (M)

Aritmetička sredina učestalosti svjedočenog nasilja za svaki pojedini oblik prikazana je grafikonom 6.

Ispitanici su određivali učestalost svjedočenja

Mjesto na kojem je svjedočeno nasilju Prema frekvencijama, za svaki oblik nasilja izdvojili smo tri mjesta za koja se pokazalo da su najčešće spomenuta. Kao mjesto svjedočenog nasilja najčešće je naveden školski hodnik (među tri najfrekventnija izbora za sve oblike nasilja), zatim školska učionica (među tri najfrekventnija izbora za isključivanje, iznuđivanje novca, neprimjereno dodirivanje, trač, uništavanje i vrijeđanje), te u podjednakom omjeru 30

– četiri puta među tri najfrekventnija izbora – školsko dvorište, slobodno vrijeme-kafić i slobodno vrijeme-park. Također, ispitanici su imali mogućnost navesti još neka mjesta svjedočenog nasilja koja nisu bila ponuđena u upitniku, a tu su mogućnost koristili za fizičko nasilje, s najvećom frekvencijom navoda za mjesta na izlasku i javni prijevoz.

Počinjeno nasilje

Učestalost počinjenog nasilja Pored aspekta doživljenog i svjedočenog nasilja, željeli smo ispitati i u kolikoj su mjeri učenici počinitelji nasilja. Ispitanici su određivali učestalost počinjenja pojedinih oblika nasilja u rasponu od 1 (= nikad) do 4 (=skoro svaki dan, često). Podaci pokazuju da se učestalost činjenja nepoželjnih ponašanja najčešće svodi na jedan do dva puta. Prednjači verbalno nasilje (vrijeđanje, M=1,95), a slijedi ga fizičko (guranje, lakši udarac M=1,72) i socijalno (M=1,68). Učenici su najmanje sudjelovali u

Mjesto na kojem je počinjeno nasilje Podaci dobiveni istraživanjem pokazuju da je mjesto na kojem su ispitanici najčešće počinili nasilje školski hodnik (ukupno 6 od 9 ponuđenih oblika ponašanja). Po učestalosti navođenja slijedi slobodno vrijeme – park (za četiri oblika nasilja drugi najfrekventniji navod i prvi najfrekventniji navod za tučnjavu), zatim učionica (jednom prvi najfrekventniji navod – za uništavanje/oduzimanje stvari i jednom drugi najfrekventniji navod) te slobodno vrijeme – kafić (tri puta drugi najfrekventniji navod).

iznuđivanju novca (M=1,06), dodirivanju po tijelu na neugodan način (M=1,18) te uništavanju ili oduzimanju stvari (M=1,20). Ispitanici su također imali mogućnost navesti neke druge oblike nasilja koje su počinili (nešto drugo), a pritom najčešće spominju psovanje, oponašanje, sarkastičnost, pljuvanje i gađanje predmetima, a u pojedinačnim slučajevima krađu, ljubomoru, psovanje profesora, lakše udarce, sve s frekvencijama manjim od 1%. Aritmetička sredina rezultata za svaki pojedini oblik naveden skalom prikazana je grafikonom 7. Grafikon 7. Učestalost nasilnih postupaka koje su ispitanici počinili (M)

Ispitanici su također imali mogućnost navesti još neka mjesta na kojima je bilo počinjeno nasilje, a koja nisu bila ponuđena u upitniku kao kategorija (negdje drugdje). Najfrekventniji navodi odnose se na izlazak, javni prijevoz te sportsku priredbu. Za sedam navedenih oblika nasilja više od polovice ispitanika navodi da ih nisu počinili (u rasponu od 50,5 do 97,5%), a za dva oblika nasilja (vrijeđanje, govorenje ružnih riječi i trač) oko dvije trećine ispitanika navode da su ih počinili. 31

Posljedice koje može ostaviti počinjeno nasilje

ispitanika koji pojedini simptom prepoznaju kao posljedicu nasilja) za svaki ponuđeni odgovor prikazane su grafikonom 8.

Učenici su u ponuđenom nizu odgovora (pojava) trebali navesti koje prepoznaju kao moguće posljedice doživljenog nasilja. Frekvencije (%

Grafikon 8. Kakve posljedice može ostaviti počinjeno nasilje

Strah je najfrekventnije procijenjena posljedica nasilja (ukupno 85,4%). Takvim ga procjenjuje više od 90% gimnazijalaca i gimnazijalki te učenika trogodišnjih i četverogodišnjih škola koji su prošli s odličnim uspjehom. Strah kao posljedicu nasilja (ispod prosjeka od 80%) procjenjuju muški učenici trogodišnjih zanimanja, te učenici trogodišnjih i četverogodišnjih zanimanja koji su bili nedovoljno ocijenjeni. Povučenost kao posljedica nasilja ukupno je procijenjena s 60,7%. Ističe se odgovor maturanata gimnazijskog programa (84%), odličnih gimnazijalaca (83%), prvog razreda gimnazije (80%) te djevojaka gimnazijalki (78 %). S obzirom na prosjek odgovora od 60,7%, povučenost kao posljedicu najmanje procjenju32

ju muški učenici u trogodišnjim programima (40%) i općenito učenici trogodišnjih strukovnih programa. Vrijeđanje drugih osoba kao posljedica doživljenog nasilja ukupno je procijenjeno s 9,7%. Sa 17% ističe se procjena mladića u gimnazijskim programima, dobro ocijenjenih učenika u gimnaziji te nedovoljno ocijenjenih učenika u četverogodišnjim strukovnim zanimanjima. Kao primjer valja istaknuti da svi (100%) učenici gimnazijskih programa koji su ocjenom 4 u upitniku istaknuli da često vrijeđaju i govore ružne riječi procjenjuju da takvo ponašanje ostavlja strah kao posljedicu. Isto procjenjuje 55% čestih nasilnika u četverogodišnjim strukovnim programima (jednako djevojke i mladići) te 50% učenika u trogodišnjim strukovnim programima.

Kako spriječiti nasilje u školi i izvan nje Na kraju, ispitanici su imali mogućnost predložiti što učiniti kako bi se spriječilo nasilje u školi i izvan škole, što je prosječno učinilo 78,6% učenika. S obzirom da je anketa bila i vremenski zahtjevna, procjenjujemo da je to odličan rezultat i da su učenici željeli ostaviti svoje komentare. Učenici gimnazijskih programa upisali su svoje prijedloge u 87,3% slučajeva (djevojke 7% više od mladića), učenici četverogodišnjih strukovnih zanimanja u 78,3 % slučajeva (mladići 4% više od djevojaka) a učenici trogodišnjih strukovnih zanimanja u 73,3% slučajeva (djevojke u nešto iznad 1% slučajeva više od mladića). Učenici prva dva godišta općenito su upisivali više prijedloga za sprječavanje nasilja. Budući da su učenici pisali slobodno, u analizi smo grupirali odgovore kroz ključne pojmove.

Što poduzeti da bi se spriječilo nasilje u školi? Najviše ispitanika u svojim opisima i prijedlozima kao ključan pojam spominje riječ dijalog/ razgovor (u 14,1% navoda). Iza toga slijedi kazna s učestalošću od 12,5%, uloga stručnih suradnika (pedagoga, psihologa) je naglašena u 8,4% opisa, posebno kroz savjetodavni razgovor i nadzor, strože mjere u 7,3%, nadzorne kamere čak u 6,8% slučajeva, a 4% učenika navodi da se po pitanju nasilja ne može učiniti ništa.

Neki odgovori Učenice: „Kad se događa u razredu pred profesorom, on mora adekvatno reagirati i sankcionirati takvo nasilno ponašanje, bilo verbalno i/ili fizičko. Kad se takvo ponašanje uoči od strane učenika, prijaviti profesoru i/ili pedagogu.“ „Treba pronaći uzrok nasilja kod tih učenika i pomoći im.“ „Razgovarati s učenicima, vidjeti koliko su psihički zdravi i jaki i promatrati njih i njihovo po-

našanje. I puno razgovarati s njima.“ „da se svako nasilje prijavi i da se te osobe teško kazne da ne bi to nikad ponovili“ Učenici: „Treba više razgovarati s djecom, imati više ovakvih upitnika.“ „Predlažem da se više uči o štetnosti nasilja.“ „Mislim da bi učenici morali biti što više upoznati s problemom nasilja, koje je sigurno prisutno u njihovoj školi.“ „Veću mjeru zaštite i prevenciju problematičnih učenika. Udaljavanje nasilnih osoba sa sata i prevenciju nasilja u školi…“ „Pomoći i žrtvama i nasilnicima.“

Što poduzeti da bi se spriječilo nasilje van škole? Najviše ispitanika koji su odgovorili na pitanje navodi da bi na ulici trebalo biti više predstavnika reda i zakona, policije (17,8%), 12% navodi razgovor s roditeljima, pedagozima, 7,6 % razgovor s nasilnicima, 5,3 % teže kazne za nasilnike, 6,3% ispitanika je dosta sumnjičavo i kažu da je nemoguće išta učiniti.

Neki odgovori Učenice: „Više policijske kontrole, nadzorne kamere, kazne za svako počinjeno fizičko nasilje (npr. novčana kazna).“ „Kontroliranje vlastitog ponašanja. Pričanje s osobama s kojima imamo problema, a ako se to ne može riješiti, prestanak druženja s osobama s kojima često ulazimo u svađe.“ „Nasilje izvan škole teže je spriječiti nego ono u školi, ali smatram da bi ljudi nad kojima se vrši nasilje izvan škole, trebali to reći nekome, a ne prešutjeti ili samo nastaviti trpjeti. Ne smatram da bi se nasilje trebalo rješavati policijom jer nema potrebe za tim, jer nasilje se, kako se bar meni čini, najčešće događa među mladima. Najčešće mladi koji vrše nasilje imaju nekih problema kod kuće, ili su im roditelji prestrogi, pa svoje viškove energije ispucavaju na nekom slabijem. Smatram da bi ta djeca trebala popričati i s psihologom jer razgovor s psihologom nije nešto loše, dapače, to je nešto jako korisno što 33

bi moglo smanjiti količinu nasilja.“ “Mislim da tu jedino može intervenirati policija, ali prijedlog bi bio da se određena mjesta više provjeravaju.“ Učenici: „Nemam prijedloga jer mislim da se to ne može spriječiti, uvijek će postojati netko tko će biti

4. INTERPRETACIJA I ZAKLJUČCI

Pojavnost Vršnjačko nasilje razmatrano je s aspekta doživljenog, svjedočenog i počinjenog nasilja za sljedeće oblike nasilja: (a) vrijeđanje, ružne riječi; (b) prijetnje; (c) guranje, lakši udarac; (d) tučnjava; (e) iznuđivanje novca; (f ) uništavanje ili oduzimanje stvari; (g) govorenje drugima ružnih stvari o nekome, trač; (h) isključivanje iz društva i (i) dodirivanje po tijelu na neugodan način. Za svaki su oblik utvrđeni: (1) učestalost pojavnosti (korištenjem skale u rasponu od 1 do 4), (2) mjesta na kojima se nasilje događa (ponuđena tri mjesta u školi i tri mjesta u slobodno vrijeme, uz mogućnost dodatnih odgovora) i (3) počinitelji pojedinih oblika nasilja (ponuđeni odgovori: jedna djevojka, jedan mladić, više djevojaka, više mladića, više mladih oba spola i netko drugi). U sva tri aspekta – doživljeno, svjedočeno i počinjeno nasilje, kao najfrekventniji oblik javlja se verbalno nasilje (u obliku vrijeđanja i govorenja ružnih riječi), zatim lakše fizičko (guranje, lakši udarac) i socijalno nasilje (prenošenje glasina, trač). Podaci se podudaraju i kod najmanje frekventnih navoda, a to su: iznuđivanje novca, dodirivanje po tijelu na neugodan način te uništavanje ili oduzimanje stvari. Za šest oblika nasilja većina ispitanika navela je da ih nije doživjela (u rasponu od 58% do 95%), dok za tri najfrekventnija oblika nasilja (vrijeđanje, govorenje ružnih riječi; guranje, lakši udarac; prenošenje glasina, trač) više od polovice 34

nasilan prema drugim ljudima.“ „Treba se kloniti određenih ljudi i određenih mjesta za koje znamo da nismo sigurni.“ „Drugačiji odgoj kod kuće, stroži odgoj i postavljanje kompetentnih osoba kao nadzor, odgoj za dobrotu.“

učenika (od 64 do 75%) ima iskustvo doživljenog. Podudarnost nalazimo s rezultatima skale počinjenog nasilja, jer je za tri najfrekventnija oblika nasilja više od polovice ispitanika navela da su ih počinili (od 50% do 64%), dok za ostalih šest oblika nasilja dvije trećine i više ispitanika navodi da ih nisu počinili (od 67 do 98%). Kod svjedočenog nasilja, podaci pokazuju obrnuti trend; za šest oblika nasilja (među kojima i tri najfrekventnija) više od polovice ispitanika navodi da su im svjedočili (u rasponu od 54 do 81%), dok samo za tri najmanje frekventna oblika nasilja dvije trećine i više ispitanika navode da im nisu svjedočili (od 65 do 89%). Mjesto na kojem se najčešće događa nasilje (u sva tri aspekta – doživljeno, svjedočeno i počinjeno nasilje) je školski hodnik. Po učestalosti navođenja slijede učionica u školi i slobodno vrijeme-park. Češće su još navedeni školsko dvorište i slobodno vrijeme-kafić. Unatoč tome, prema iskazanom osjećaju sigurnosti, učenici su naveli da se sigurnije osjećaju na bilo kojem mjestu u školi nego izvan nje. Pritom je u školi najsigurnije mjesto učionica, a najmanje sigurno među svim ponuđenim mjestima učenici se osjećaju na ulici. Kao počinitelj većine oblika nasilja naveden je jedan mladić (za osam oblika nasilja), a kao drugi najfrekventiji počinitelj grupa mladića. Mladići su, dakle, navedeni kao najučestaliji počinitelji, bilo sami ili u grupi, za sljedeće skupine nasilja: fizičko, verbalno, psihološko i seksualno. Djevojke u grupi navedene su kao učestaliji počinitelji socijalnih oblika nasilja, a pojedinačno kao drugi najfrekventniji počinitelj verbalnog nasilja (vrijeđanje).

Ovi su podaci u skladu s rezultatima poznatih istraživanja, koja govore o spolnim razlikama u agresiji (općenito, u smislu veće sklonosti nasilju kod dječaka nego kod djevojčica). Naši podaci pokazuju da se to ne odnosi samo na fizičke oblike nasilja, nego i na ostale oblike nasilnog ponašanja. Izuzetak je samo socijalno nasilje kojem su, prema dobivenim rezultatima, više sklone djevojke

Informiranost U pogledu informiranosti, željeli smo utvrditi prepoznaju li učenici oblike nasilnog ponašanja te znaju li koje posljedice ono može ostaviti na sudionike. Prikupljeni su i podaci o načinima suočavanja i reagiranja učenika na nasilje te kome se obraćaju za podršku i pomoć i je li ta pomoć učinkovita. Napokon, s ciljem promišljanja djelotvornih preventivnih mjera, željeli smo potaknuti učenike na iznošenje prijedloga o tome što se može učiniti da se vršnjačko nasilje smanji. Učenici najviše prepoznaju fizičke oblike nasilja: tučnjavu te, u manjoj mjeri, druge postupke (naguravanje, udarce, uništavanje stvari i imovine, krađu...). Po učestalosti slijedi verbalno nasilje (vrijeđanje, a u manjem postotku i zadirkivanje, ruganje, govorenje ružnih riječi, omalovažavanje) pa psihičko nasilje (prijetnje, ismijavanje). Učenici prepoznaju i seksualno nasilje, a u najmanjoj mjeri oblike socijalnog nasilja. Većina ispitanika koji su doživjeli neki oblik nasilja kao način reagiranja navode da su tražili od počinitelja da prestane/prestanu s takvim ponašanjem, slijedi povjeravanje prijatelju/ prijateljici, pa izbjegavanje mjesta na kojima se to dogodilo i fizički obračun. Kao najmanje učestali oblik reagiranja ispitanici su primijenili prijavljivanje policiji, povjeravanje razredniku/ stručnom suradniku u školi i bježanje s mjesta počinjenog nasilja. Mali postotak učenika koji su izabrali povjeravanje razredniku ili stručnom suradniku u školi ukazuje na potrebu povećanog informiranja i stvaranja ozračja u kojem će se učenici osjećati podržani i spremni tražiti pomoć od osoblja u školi.

Podaci o tome što je moguće učiniti u situacijama doživljenog nasilja u određenoj se mjeri razlikuju od onog što su učenici zaista i učinili. Kao najprihvatljivija mogućnost za većinu ispitanika je osobno zauzimanje za sebe, zatim povjeravanje roditeljima i razredniku/stručnom suradniku u školi, odnosno traženje pomoći od nekog tko je u blizini. Ovi podaci pokazuju da su na spoznajnoj razini ispitanici svjesni najprikladnijih načina što učiniti u situaciji kad dožive nasilje: uz osobno zauzimanje za sebe i traženje da se prestane s takvim ponašanjem, tu uključuju povjeravanje odnosno traženje pomoći od odraslih osoba (roditelja, nastavnika, drugih osoba u blizini). U preventivnom djelovanju u školi važno je jačati učenike za asertivno ponašanje u situacijama kad se nasilje dogodi. Kao osobu od kojih su ispitanici tražili i dobili podršku ili pomoć, više od polovice ispitanika navodi prijatelja ili prijateljicu. U znatno manjem postotku slijede roditelji (27,2%), brat ili sestra (17,9%) i nastavnik/pedagog u školi (10,1%). Temeljem toga možemo zaključiti da je učenicima u situacijama doživljenog nasilja najprihvatljivije bilo tražiti i dobiti savjet ili neki drugi oblik podrške ili pomoći od svojih vršnjaka, zatim od članova obitelji pa od nastavnika u školi. Ovi su podaci podudarni sa rezultatima istraživanja Poliklinike za zaštitu djece Grada Zagreba, koji su pokazali da se samo 22% djece žrtava nasilja obratilo odrasloj osobi za pomoć, najčešće roditeljima, a tek 11% nastavnicima (www.poliklinika-djeca.hr). Ohrabruje podatak da se nakon povjeravanja neprihvatljivo ponašanje više nije događalo ili se događalo manje (u ukupno više od polovice slučajeva). Podatak o tome da se u 12,1% slučajeva ništa nije promijenilo ili da je bilo još gore (1%) govori o izostanku učinkovitih reakcija okružja na činjenje nasilja i sigurno ne ohrabruje srednjoškolce u odlukama da prijavljuju neprimjerene nasilničke oblike ponašanja kojima su izloženi. To je upravo slučaj kod preostalih 5,1% ispitanika koji se nisu nikom povjerili niti tražili pomoć. Ispitanici najviše prepoznaju sljedeće poslje35

dice nasilja: strah i povučenost, zatim nervozu, izbjegavanje škole i probleme sa spavanjem. Najmanje se prepoznaju simptomi zaboravljivosti, umora, boli u trbuhu i drugih simptoma koji se javljaju uglavnom na fizičkoj razini (glavobolja, gubitak apetita i dr.). U pogledu prijedloga što se može učiniti u smislu prevencije u školi, najviše učenica i učenika u svojim opisima i prijedlozima spominje riječ dijalog/razgovor, iza toga slijedi kazna, uloga stručnih suradnika (pedagoga, psihologa) kroz savjetodavni razgovor i nadzor, strože mjere, nadzorne kamere, edukativni rad. U pogledu sprječavanja nasilja izvan škole, najviše ispitanika navodi da bi na ulici trebalo biti više predstavnika policije, slijedi razgovor s roditeljima, pedagozima, kao i razgovor s nasilnicima, ali i teže kazne za nasilnike. Određeni postotak ispitanika smatra da je nemoguće išta učiniti. U mogućim daljnjim razmatranjima rezultata istraživanja vrijedno bi bilo testirati statističke razlike rezultata s obzirom na spol, dob, uspjeh u prethodnom razredu i tip programa koji učenici pohađaju, čime bi se stekao detaljniji uvid u obilježja vršnjačkog nasilja i njihovih počinitelja te poduprlo djelotvorno planiranje i provedba preventivnih aktivnosti u školi.

Literatura 1. Buljan Flander, G., Durman Marijanović, Z., i Ćorić Špoljar, R. (2007.). Pojava nasilja među djecom s obzirom na spol, dob i prihvaćenost/ odbačenost u školi. Društvena istraživanja, 16(87-88), 157-174 2. Buljan Flander, G., Karlović, A. (2005.). Nasilje među djecom, u: Bilić, V.i sur.: „Izbor tema za satove razrednih odjela“, Naklada Ljevak, Zagreb, str. 179-193. 3. Kuzman M., Pavić Šimetin I., Pejnović Franelić I. (2008.). Djeca i mladi u društvenom okruženju, Rezultati istraživanja /The Health Behaviour in School-aged Children/, Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Zagreb 4. Mužić, V. (2004.) Uvod u metodologiju istraži36

vanja odgoja i obrazovanja, Educa, Zagreb 5. Olweus, D. (1998). Nasilje među djecom u školi. Školska knjiga, Zagreb. 6. Pregrad, J. (2010.). Knjižica za roditelje, Program prevencije vršnjačkog zlostavljanja, UNICEF, Zagreb 7. Profaca,B., Puhovski,S. i Luca Mrđen,J. (2006.). Neke karakteristike pasivnih i provokativnih žrtava nasilja među djecom u školi. Društvena istraživanja, God.15, broj.3, 575-590 8. Šimić, N. Doprinos istraživanju pojavnosti nasilja među djecom u školi, Diplomski rad, Odsjek za psihologiju, Filozofski fakultet Sveučilišta u zagrebu, Zagreb 9. Vasta, R., Haith, M.M., Miller, S. (2005.). Dječja psihologija, Naklada Slap, Jastrebarsko 10. www.hzjz.hr 11. www.poliklinika-djeca.hr 12. www.unicef.hr

PEDAGOŠKA RADIONICA ZA NASTAVNIKE NASTAVNICI I PREVENCIJA NASILJA MEĐU MLADIMA Mirjana Laginja, prof., stručna suradnica savjetnica _____________________________________ Tema: prevencija nasilja među mladima Ciljana grupa: nastavnici Broj sudionika: 20 ( prilagođeno veličini Nastavničkog vijeća ) Cilj: dodatno informirati nastavnike o problematici nasilja među mladima i važnosti preventivnog rada Zadatci: 1. Osvijestiti prisutnost problema nasilničkog ponašanja u školi 2. Podići razinu informiranosti o vršnjačkom nasilju 3. Podsjetiti na odrednice temeljnih pojmova o problemima nasilja 4. Vježbati komunikacijske vještine u funkciji odgoja za mir i toleranciju 5. Objasniti aspekte, oblike, uzroke i posljedice nasilničkog ponašanja 6. Usuglasiti protokol postupanja u slučaju nasilničkog ponašanja 7. Informirati o obvezama i mogućnostima profesionalnog djelovanja u školi 8. Promišljati učinkovite načine prevencije nasilja u školi Vrijeme: 90 minuta Metode rada: metoda razgovora, usmenog izlaganja, prezentacije, suradničkog učenja – kooperativna slagalica, rasprave, rada na tekstu, pisanja i igre

Sredstva i pomagala: papir veličine A4 –14 kom, papir veličine A3 – 5 kom, pribor za pisanje i flomasteri, mala loptica ili klupko vune, računalo i projektor, ploča / flipchart

Tijek rada Uvod: 1. Aktivnost: Putovanje (10 minuta) Voditelj-ica najavljuje cilj i zadatke radionice, način rada i komunikacije među sudionicima. Slijedi uvodna aktivnost: Putovanje… Voditelj-ica usmjerava sudionike da u mislima otputuju u jednu zamišljenu školu u kojoj susreću samo vedre, sretne, nasmijane učenike i nastavnike…Predlaže im da prošeću tom školom… Sugerira im da zavire u učionice, kabinete, zbornicu… Upućuje ih da razgovaraju s osobama koje susreću… Kratko ostaju u toj školi. Vrijeme je za povratak u svoje škole. Vraćaju se u vrijeme velikog odmora. Čekaju na ulaz, probijaju se hodnikom do zbornice…Promatraju učenike, osluškuju…Ulaze u zbornicu…Odlaze do učionice… Nakon kratke «vođene» fantazije, slijedi iznošenje dojmova i razgovor o zapažanjima i osjećajima sudionika tijekom boravka u dvije škole od kojih je jedna zamišljena. Primjećuju li se razlike? Komentar!

Oblici rada: frontalni rad, rad u paru, grupni rad, individualni rad 37

Središnji dio: 2. Aktivnost: Povratak u školsku svakodnevnicu (20 minuta) Sudionici se dijele u manje skupine odbrojavanjem do četiri. Zadatak članova skupine je da se prisjete situacija nasilničkog ponašanja učenika u školi te da ih komentiraju.

Posljedice nasilničkog ponašanja • anksioznost, nesreća žrtve • pogođena i djeca koja svjedoče nasilju • manje agresivni učenici mogu putem grupnog pritiska biti navedeni na ismijavanje i mučenje žrtve • smanjena sposobnost usvajanja znanja • izolacija, izostajanje • problemi sa spavanjem (20%), koncentracijom (29%), fizički simptomi bolesti (22%), suicid

4. Aktivnost: Zašto? (10 minuta)

Nakon rada u manjoj skupini, izvjestitelji opišu jednu odabranu situaciju i s njom upoznaju ostale sudionike. Analizira se je li u pitanju sukob ili nasilje, komentiraju se reakcije i predlaže što se još moglo uraditi. Situacije se zapisuju na ploču / flipchart.

Sudionici dobivaju zadatak da u paru promisle i zapišu čimbenike koji doprinose pojavljivanju nasilja među mladima te da ih grupiraju u dvije skupine; obiteljski i školski. Liste čimbenika se predstavljaju i dopunjavaju u velikoj skupini. Nastaje zajednička lista koja se zapisuje na plakat.

3. Aktivnost: Podsjetnik: sukob ili nasilje?! (5 minuta)

5. Aktivnost: Suradničko učenje (20 minuta)

Voditelj-ica podsjeća na temeljne pojmove o problemima nasilja (prezentacija):

Sudionici se dijele u skupine od tri člana. Svaki sudionik unutar skupine dobije svoj broj i uvid u temu na kojoj će se raditi. Brojevi jedan, dva i tri izlaze iz svojih osnovnih skupina i oblikuju skupine jedinica, dvojki i trojki. U tako oblikovanim skupinama rade 10 minuta proučavajući svoj definirani dio zadane teme. Kad skupine završe s proučavanjem svog dijela, svaki se sudionik vraća u svoju osnovnu skupinu gdje ostale podučava / informira o svojoj podtemi na način koji je definiran u ekspertnoj skupini.

Sukob • nema inzistiranja da “bude po njihovom” • učenici mogu dati razloge sukoba • ispričaju se • slobodno pregovaraju za potrebe • mogu otići iz situacije Nasilje (Olweus,1998.): negativni postupci; opetovano i trajno; neravnopravan odnos snaga Oblici nasilja – fizičko, verbalno, emocionalno, seksualno, kulturno, ekonomsko Znakovi nasilništva adolescenata • ne poštuju autoritete • nedostaje im suosjećanja za osjećaje i prava drugih • probleme rješavaju nasilnim ponašanjem • postižu loš školski uspjeh i neopravdano izostaju iz škole • uzimaju alkohol ili droge • sudjeluju u tučnjavama, krađama, uništavanju imovine 38

Rad na tekstu Protokola o postupanju u slučaju nasilja među djecom i mladima, Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, Zagreb, listopad 2004.: skupina 1 – obveze škole; skupina 2 – obveze Centra za socijalnu skrb; skupina 3 – obveze policije. Nakon rada u osnovnim i ekspertnim skupinama, sudionici iznose zapažanja o načinu rada/učenja i, prema potrebi, komentiraju sadržaj Protokola. Voditelj-ica naglašava važnost i nužnost suradnje nadležnih državnih tijela i drugih čimbenika koji sudjeluju u sprječavanju, otkrivanju i suzbi-

janju nasilja među djecom i mladima te navodi moguće oblike, načine i sadržaje suradnje ( prema Protokolu…).

6. Aktivnost: Kako pomoći (15 minuta) Sudionici se dijele u tri do četiri podskupine i promišljaju aktivnosti kojima bi mogli prevenirati, ublažiti ili riješiti probleme/situacije koji uvjetuju nasilje, a vezani su uz školu (iz liste aktivnosti IV. - 2 čimbenika za svaku podskupinu) . Prijedlozi se bilježe na tabelu A3. Nakon 10 minuta predstavljaju se aktivnosti usmjerene prevenciji nasilja u školi. Komentar - činimo li to; ako ne, što nas sprječava ?! Sudionici osvješćuju osobne kočnice, bilježe ih na post-it papiriće i lijepe na zajednički plakat. Komentar voditelja-ice: o moguće kočnice: poricanje, umanjivanje, racionaliziranje, opravdavanje, okrivljavanje, izbjegavanje o poruka u stihovima: “Otići ne možeš, bunit se - još manje…” (Les Murray) o prevencija je nužnost i odgovornost - učinkovita prevencija: multifaktorski pristup, usmjerenost na klimu/kulturu rada, primjerenost intervencija, rad na socijalnim vještinama, osposobljavanje vršnjaka pomagača o važnost izgradnje poticajnog okruženja

7. Aktivnost: Zajedničko putovanje ( 5 minuta ) Voditelj-ica poziva sudionike na zajedničko putovanje u Xavier koledž iz Melbournea – kao primjer politike protiv zlostavljanja koristi se tekst iz knjige K. Rigby, Zlostavljanje u školama i što možemo učiniti, Mosta, Zagreb 2006., str. 122.124. Nakon čitanja teksta, slijede dojmovi i komentari sudionika (pronalaze li se sličnosti sa školama iz našeg putovanja u vođenoj fantaziji na početku radionice).

3. Završni dio 8. Aktivnost: Lijepe želje i poruke (5 minuta) Sudionici sjede u krugu i dodaju lopticu izabranom članu grupe uz poruku : » Šaljem ti, želim ti, darujem ti…» Aktivnost / igra završava kad svi članovi upute i prime afirmativne poruke, lijepe želje, darove.

9. Evaluacija Na pripremljenoj evaluacijskoj meti sudionici ocjenjuju ocjenama od 1 do 5 elemente radionice: korisnost i primjenjivost sadržaja, osobni doprinos, suradnju u skupini i vođenje radionice.

Literatura: 1. Ajduković, M., Pečnik, N. (1998). Nenasilno rješavanje sukoba. Zagreb:Alinea 2. Bodin i dr. (2007). Sport i nasilje u Europi. Zagreb: Knjiga trgovina 3. Flander Buljan i sur. (2005). Nasilje među djecom. Zagreb:Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba 4. Pečnik, N. (2003). Međugeneracijski prijenos zlostavljanja djece. Zagreb: Slap 5. Program za sprečavanje nasilja među djecom i mladima Vlade RH (2004.) 6. Protokol o postupanju u slučaju nasilja među djecom i mladima (2004.) 7. Regan, F. (2008). Kako se nositi s djecom problematična ponašanja. Zagreb:Ljevak 8. Rigby, K. (2006). Zlostavljanje u školama i što možemo učiniti. Zagreb:Mosta 9. Uzelac, M. (1997). Za Damire i Nemire - vrata prema nenasilju. Zagreb:Mali korak 10. Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (2008.) Ksenija Rissi, prof., stručna suradnica

PEDAGOŠKA RADIONICA ZA UČENIKE 1: NASILNO PONAŠANJE Ksenira Rissi prof., stručna suradnica _____________________________________

NASILNO PONAŠANJE Tema: nasilje i oblici nasilnog ponašanja Ciljana grupa: učenici 1. razreda srednje škole Broj sudionika: jedan razredni odjel Cilj: prepoznavanje nasilnih postupaka i osvješćivanje njihove neprihvatljivosti Zadatci: 1. Razjasniti pojam nasilja 2. Prepoznati oblike nasilnog ponašanja 3. Istaknuti neprihvatljivost nasilnog ponašanja 4. Promovirati pravo na sigurnost i zaštitu od nasilja 5. Osvijestiti i izraziti osjećaje prema nasilju i nenasilju Vrijeme: 1 školski sat (45 minuta)

1. Sastavljanje riječi Voditelj pozdravlja članove skupine i najavljuje ciklus susreta čiji je cilj promoviranje prava na život u sigurnom okružju. Radionica započinje aktivnošću sastavljanja riječi koje u sebi sadrže zadana slova, uz dodavanje ostalih slova po izboru (potrebnih da se oblikuje određeni pojam). Članovi skupine rade u trojkama ili parovima, u zadanom vremenu (npr. 1 min) trebaju se prisjetiti što više riječi. Kad vrijeme istekne, predstavnici grupa čitaju svoje primjere. Prvi niz slova: k,m,v Drugi niz slova: r,t,u Treći niz slova: lj,s,a Potreban materijal: za svaku grupu: papir A5, flomaster/kemijska olovka

Središnji dio: 2. Asocijacije

Tijek rada

Voditelj ističe da je jedna od mogućih riječi iz prethodne aktivnosti nasilje te na pano ili ploču postavlja natpis s tom riječju. Tema današnje radionice je nasilje, postupci kojima se iskazuje, kao i naši osjećaji prema nasilju. Neka članovi skupine napišu svoje asocijacije vezane uz pojam nasilja na papiriće koje će zalijepiti oko aplikacije (druga mogućnost je da svatko glasno izrekne svoju asocijaciju). Ako su napisane, netko od članova grupe će ih pročitati. Nakon toga slijedi kratka sinteza; koje su asocijacije češće navedene, ima li među njima nekih podudarnosti. Potreban materijal: natpis NASILJE, samoljepiva traka, samoljepivi papirići

Uvodna aktivnost:

3. Što je nasilje

Oblici rada: individualni, rad u paru, rad u maloj skupini, rad u velikoj skupini Metode rada: iznošenje asocijacija, razgovor, pisanje, rasprava, usmeno izlaganje, crtanje i dramatizacija (kao mogućnost izbora u završnoj aktivnosti) Nastavna sredstva i pomagala: radni listovi 1A i 1B, natpis s riječju NASILJE, papiri A5, papir A3, samoljepivi papirići, flomasteri, olovke, samoljepiva traka

Što je nasilje? Neka članovi skupine navedu moguće odrednice tog pojma, na temelju svojih ideja, iskustava i podsjećanjem na asocijacije iz prethodne aktivnosti. Voditelj definira nasilje kao oblik negativnog ponašanja kojem je cilj namjerno povrijediti (odnosno nanijeti neugodu, bol, ozljedu, štetu) drugoj osobi.

4. Kako se nasilje iskazuje Nasilje se može iskazivati na različite načine, različitim negativnim postupcima – kojim? Članovi skupine oblikuju parove ili manje grupe, a svaka dobije papir na koji će zapisivati svoje spoznaje i ideje o oblicima nasilnog ponašanja odnosno postupcima kojima se iskazuje. Kad završe s radom, predstavnici grupa čitaju primjere. Nakon toga, voditelj postavlja na pano ili ploču papir s iscrtanom tablicom prema predlošku na radnom listu 1A: Oblici nasilnog ponašanja. Redom, predstavnik svake grupe izabire jedan primjer i svrstava ga u odgovarajuću kolonu, sve dok se ne upišu svi primjeri. Voditelj može pomoći u dodavanju nekih primjera. Podsjetnik je naveden na radnom listu 1B. Potreban materijal: za svaku grupu: papir A5, flomaster/kemijska olovka, radni list 1A i B, papir A3, samoljepiva traka, deblji flomaster

5. Nasilje i pravo na sigurnost i zaštitu Voditelj potiče članove skupine da iznesu svoje mišljenje o tome u kojim situacijama možemo prepoznati oblike nasilnog ponašanja (u svakodnevnom životu, ali i u filmovima, kompjuterskim igricama, pisanim materijalima). Smatra li se nasilno ponašanje prihvatljivim oblikom ponašanja? Zašto ne (što bi se dogodilo kad bi nasilje bilo dozvoljeno; u kakvom bismo svijetu živjeli)? Voditelj može, ako želi, podsjetiti učenike da, osim prema ljudima, nasilje može biti usmjereno i prema drugim živim bićima – životinjama, u širem smislu i prirodi (kako se čovjek neprikladno odnosi prema prirodi?). Svi imamo pravo na osobnu sigurnost i zaštitu od

nasilnog ponašanja. Kako se ljudska zajednica štiti od nasilja, kako na njega reagira i time pokazuje da je neprihvatljivo? (zakonski propisi, policija, pravosuđe). Ima li škola propise (dokumente) kojima je određeno koji se postupci učenika smatraju neprimjerenima? Koje su posljedice za nepoštivanje školskih pravila, za nasilno ponašanje? Škola reagira na svaku pojavu nasilnog ponašanja, s ciljem održavanja sigurnosti u školskom prostoru.

Završni dio: 6. Osjećaji prema nasilju i nenasilju Prepoznajemo li kakve osjećaje u nama izaziva riječ nasilje? Neka ih članovi skupine izraze pisanjem, crtanjem ili izrazom lica i tijela, individualno ili u paru. Tko želi, ili svi redom, prezentiraju ostalim članovima skupine. Na temelju pročitanog (naslikanog, pokazanog), izvode se zaključci o osjećajima koji su najčešće spominjani. Zamislimo sada suprotan pojam/pojmove od nasilja. Koji su to? Nenasilje, miroljubivost, tolerancija... Kakve osjećaje u nama izazivaju? Neka ih članovi skupine napišu na poleđinu papira ili iskažu drugom tehnikom te pročitaju/pokažu drugim učenicima. Potreban materijal: papiri A5, flomasteri ili bojice

Literatura 1. Field, E. M. (2004). Živjeti bez nasilja. Naklada Kosinj, Zagreb. 2. Olweus, D. (1998). Nasilje među djecom u školi. Školska knjiga, Zagreb. 3. Slavens, E. (2006). Nasilništvo - učini nešto prije nego zagusti. Mosta, Zagreb. 4. Slavens, E. (2006). Ogovaranje - učini nešto prije nego glasina krene. Mosta, Zagreb. 5. Slavens, E. (2006). Tučnjava - učini nešto prije prvog udarca. Mosta, Zagreb. 6. Vasta, R., Haith, M.M., Miller, S. (2005.). Dječja psihologija. Naklada Slap, Jastrebarsko 7. www.poliklinika-djeca.hr 8. www.unicef.hr 41

Radni list 1A: Oblici nasilnog ponašanja Fizičko nasilje

Verbalno nasilje

Socijalno nasilje

Radni list 1B: Oblici nasilnog ponašanja Fizičko: guranje, udaranje rukama ili nogama, povlačenje za kosu, pljuvanje, rušenje, gađanje, napad različitim predmetima, oduzimanje, skrivanje, uništavanje ili oštećivanje stvari, izmicanje stolca, polijevanje vodom Verbalno: nazivanje pogrdnim imenima, psovanje, ruganje, oponašanje glasa, vrijeđanje, dobacivanje, omalovažavanje, naređivanje, verbalno zlostavljanje na osnovi etničke pripadnosti, religije, rase ili spola Socijalno: isključivanje iz razgovora, namjerno zanemarivanje i isključivanje iz skupine, izbjegavanje, zabranjivanje sudjelovanja u različitim 42

Psihološko nasilje

Seksualno nasilje

aktivnostima, ignoriranje, odbijanje da se skupa sjedi, ogovaranje/širenje glasina i laži, odavanje tajni Psihološko: prijeteći pogledi i grimase, prijeteći stav i geste, uhođenje, ponižavanje, ismijavanje, zahtijevanje poslušnosti, ucjenjivanje, iznuđivanje novca, prijetnje, uvredljive poruke Seksualno: seksualni komentari i vicevi, neprimjerene geste, nepoželjno spolno približavanje ili zahtjevi, neželjeno dodirivanje (hvatanje, tapšanje, štipanje), podizanje dijelova odjeće, skidanje odjeće, seksualne slike, crteži ili poruke, izazovno fućkanje, sugestivne primjedbe ili pozivi, primjedbe o nečijoj spolnosti, zastrašivanje spolne prirode

PEDAGOŠKA RADIONICA ZA UČENIKE 2: PREPOZNAJMO ZLOSTAVLJANJE Ksenija Rissi, prof., stručna suradnica _____________________________________ Tema: obilježja zlostavljanja i sudionici u zlostavljanju Ciljana grupa: učenici 1. razreda srednje škole Broj sudionika: jedan razredni odjel Cilj: prepoznati situacije zlostavljanja i uloge njegovih sudionika te osvijestiti osobnu odgovornost i važnost reagiranja u takvim situacijama Zadatci: 1. Razumjeti pojam zlostavljanja i njegova ključna obilježja 2. Razlikovati situacije zlostavljanja od drugih situacija u kojima se iskazuju nasilni postupci 3. Osvijestiti karakteristike sudionika zlostavljanja 4. Razvijati empatiju prema žrtvama zlostavljanja 5. Potaknuti moguće promatrače na reagiranje Vrijeme: 1 školski sat (45 minuta) Oblici rada: individualni, rad u paru, rad u maloj skupini, rad u velikoj skupini Metode rada: čitanje i rad na tekstu, razgovor, pisanje, rasprava, usmeno izlaganje, igra za socijalno učenje Nastavna sredstva i pomagala: radni list 1, radni list 2, papiri A5, papir A3, flomasteri, olovke

ća da mi, ljudi, živimo u zajednici i upućeni smo na pomaganje i podršku drugima. S ljudima kojima je potrebna pomoć ili podrška, jer su u nekoj nepovoljnoj životnoj situaciji, suosjećamo. Neka svaki član skupine navede jedan primjer prema kome i u kojoj životnoj situaciji osjeća (osjetio/la je ili bi mogao/la osjetiti) suosjećanje.

Središnji dio: 2. Kako prepoznati zlostavljanje Na prošloj radionici razgovarali smo o nasilju i oblicima nasilnog ponašanja. Tim je pojmovima srodan i pojam zlostavljanja. Neka članovi skupine iznose svoje ideje ili spoznaje o određenju tog pojma. Zlostavljanje se događa kad je netko namjerno i višekratno tjelesno ili psihički povrjeđivan od strane pojedinca ili skupine, a pritom postoji nesrazmjer snaga. Tri su ključna obilježja po kojima se može prepoznati zlostavljanje: • to je oblik agresivnog, nasilnog ponašanja koje traje dulje vrijeme (ponavlja se) prema istoj osobi; • vrši se namjerno, svjesno (s namjerom da se drugoga povrijedi, zastraši, da mu se naudi); • prisutan je neravnopravan odnos (npr. jači-slabiji; stariji-mlađi; nasilnik uvijek ima veću moć od žrtve).

Uvodna aktivnost:

Zlostavljanje nije jednokratan postupak, ne događa se slučajno i nenamjerno, niti među osobama iste moći. To nije svađa ili nesporazum, nego svjesno negativno postupanje.

1. Moj primjer Članovi skupine sjede u krugu. Voditelj ih podsje-

Može li biti slučajeva zlostavljanja među djecom i mladima tj. učenicima? Kako bismo takve po-

Tijek rada

stupke prepoznali, što ih karakterizira? (to je nasilje prema jednom djetetu/ mladiću ili djevojci kojeg neka druga mlada osoba, ili više njih, višekratno, učestalo želi povrijediti, poniziti ili izložiti neugodnostima).

3. Dvije priče Članovi skupine podijeljeni su u manje grupe. Svaka skupina dobije opis jedne situacije (priču A ili B na radnom listu 1: Dvije priče) koju trebaju pročitati. Druga je mogućnost da se učenici prisjete nekih primjera za koje su možda čuli ili sami osmisle kratku priču u kojoj će biti opisan slučaj zlostavljanja među djecom/ mladima. Nakon čitanja (ili razgovora i zapisivanja), ukratko se iznosi sadržaj priča. Potreban materijal: za svaku grupu: priča A ili B s radnog lista 1 ili papir za pisanje, flomaster/kemijska olovka

4. Sudionici u zlostavljanju i njihove karakteristike Voditelj postavlja pitanje koje su osobe sudjelovale u opisanim situacijama. Zaključuje se da su sudionici zlostavljanja: • nasilnik, zlostavljač (osoba koja se nasilno ponaša) • žrtva (osoba koja trpi nasilje), a mogu biti i • promatrači (svjedoci tj. osobe koje su bili prisutne). Skupina nastavlja rad u manjim grupama. Svaka grupa ima zadatak navesti neke, po njihovom mišljenju: a) karakteristike odnosno način ponašanja nasilnika (zlostavljača) ili b) karakteristike / ponašanje žrtve ili c) karakteristike / ponašanje promatrača. Predstavnici grupa izvješćuju o karakteristikama koje su zapisali, a voditelj po potrebi može dopuniti (prema Podsjetniku za voditelje na radnom listu 2). 44

Što osjećamo prema žrtvi zlostavljanja? Je li žrtvi potrebna pomoć i podrška? Treba li i može li se reagirati u takvim situacijama? Potreban materijal: za svaku grupu: papir za pisanje, flomaster/kemijska olovka, za voditelja: radni list 2

Završni dio: 5. Kod tebe cijenim... Suprotno od situacija nasilja odnosno zlostavljanja, u kojima žrtve doživljavaju negativne postupke od druge/drugih osoba, u zajednici možemo i trebamo graditi odnose međusobne podrške i poštovanja. Na kraju radionice, svaki će član skupine, redoslijedom sjedenja, reći drugom članu koji sjedi pored, koju njegovu/njezinu osobinu, karakteristiku, vještinu cijeni. Poruke se izriču glasno, a aktivnost slijedi u krug dok poruke nisu izrečene svim članovima skupine.

Literatura: 1. Bilić, V., Zloković, J. (2004). Fenomen maltretiranja djece. Naklada Ljevak, Zagreb. 2. Bunčić, K., Ivković, Đ., Janković, J., Penava, A. (1998.). Igrom do sebe. Alinea, Zagreb 3. Field, E. M. (2004). Živjeti bez nasilja. Naklada Kosinj, Zagreb. 4. Pregrad, J. (2010.). Knjižica za roditelje, Program prevencije vršnjačkog zlostavljanja. UNICEF, Zagreb 5. Rigby, K. (2006.). Zlostavljanje u školama i što možemo učiniti?, Mosta, Zagreb 6. Slavens, E. (2006). Nasilništvo - učini nešto prije nego zagusti. Mosta, Zagreb. 7. Slavens, E. (2006). Ogovaranje - učini nešto prije nego glasina krene. Mosta, Zagreb. 8. Slavens, E. (2006). Tučnjava - učini nešto prije prvog udarca. Mosta, Zagreb.

Radni list 1A: Dvije priče Priča A Kristijan i Dalibor učenici su drugog razreda srednje škole. Dalibor je prilično uspješan u školi, a Kristijan tvrdi da je to zbog toga što se „ulizuje“ profesorima. To Kristijana nekako uzrujava i u posljednje vrijeme, svaki put kad Dalibor prođe kraj njega, gurne ga ramenom, „prijateljski“ udari po leđima, „slučajno“ podmetne nogu ili ga prijeteći pogleda i ljutito kaže: „Mrzim ulizice.“ Njegovi prijatelji iz razreda u takvim se situacijama nasmiju ili šutke promatraju što se događa. Ovakvo Kristijanovo ponašanje traje već dva, tri mjeseca. Dalibor izbjegava prolaziti pored Kristijana, ništa mu ne govori, nastoji ga ničim ne izazvati, ali situacija se ne poboljšava i sve mu je teže to podnositi.

Priča B Sara je učenica trećeg razreda. Lijepo izgleda, uvijek je dotjerana i moderno obučena. Pažljivo bira društvo svojih prijateljica, djevojaka sličnih sebi. Tema njihovog razgovora često su druge djevojke iz škole ili kvarta koje ismijavaju i nazivaju izmišljenim pogrdnim imenima. Posljednjih tjedana Sara je posebno usmjerena na Anu, djevojku iz istog kvarta i paralelnog razreda, koja je nešto punije građe i skromno obučena. Kad je Sara i njezine prijateljice ugledaju, prasnu u smijeh, nazivaju ju „manekenkom“ ili joj neka od njih pristupi i pita nešto poput: „Molim te reci mi gdje si kupila ovu majicu da nikad ne uđem u tu trgovinu.“ Anine prijateljice Maja i Željka htjele bi nešto reći u takvim situacijama koje nikako da prestanu, ali se boje da i one ne postanu meta ismijavanja Sarinog društva.

Radni list 1B: Podsjetnik za voditelje Karakteristike sudionika A. Nasilnik (zlostavljač) je fizički jači / veći / snažniji / stariji … od žrtve. Namjerno nanosi tjelesnu ili psihičku bol svojoj žrtvi (npr. zadirkuje na neu-

godan način, podruguje se, zastrašuje, prijeti, ruga se, ismijava, zapovijeda, gura, gađa, udara, oštećuje stvari ili dr.) i to se ponavlja. Ima potrebu dominiranja i kontrole nad drugima, pritom se služi agresijom i grubošću. O sebi ima razmjerno pozitivno mišljenje. Hvali se svojom nadmoći. Teško mu je poštivati pravila, lako se razljuti, naglih je reakcija. Manje suosjeća s drugima. Sklon je neslaganju i prosvjedovanju, prkosan, drzak i agresivan u odnosu prema odraslima. Često dobiva podršku određenog broja vršnjaka.

B. Žrtva je slabija od zlostavljača ili na neki način drugačija, npr.: manja, mlađa, tjelesno slabija od vršnjaka (ili pak teža), oblači se drugačije, govori drugačije, druge je rase, narodnosti, vjere. Često je tiša i osjetljivija od ostalih, opreznija i nesigurnija, pasivna, možda lako zaplače. Povučena je i manje se druži s ostalim učenicima. Ne zna se zauzeti za sebe i obraniti. Nije agresivna. Nema snage oduprijeti se i potrebna joj je pomoć drugih (npr. od strane drugih učenika, nastavnika i roditelja). Ne prijavljuje zlostavljanje odraslima ili prilično dugo čeka da to učini (npr. zbog osjećaja srama odnosno straha od osvete). Osjeća se posramljeno, usamljeno i napušteno.

C. Promatrači najčešće samo promatraju i ne čine ništa da bi pomogli žrtvi (iz niza različitih razloga, jer se npr. boje da bi i oni mogli postati žrtvom; jer ne žele da ih drugi smatraju izdajicama; boje se da će im se drugi smijati ako pomognu žrtvi; smatraju da to nasilnik i žrtva trebaju riješiti sami; boje se da će pogoršati situaciju; smatraju nasilje normalnim ponašanjem; možda su ravnodušni; ne suosjećaju; nemaju povjerenje u odrasle jer smatraju da nedovoljno često reagiraju na nasilje). Promatrači mogu biti aktivni («navijaju,» ohrabruju, potiču zlostavljače) ili pasivni (ništa ne poduzimaju, samo stoje i promatraju; «to se mene ne tiče»).

PEDAGOŠKA RADIONICA ZA UČENIKE 3: ZAUSTAVIMO ZLOSTAVLJANJE Ksenija Rissi, prof., stručna suradnica _____________________________________ Tema: sprječavanje zlostavljanja Ciljana grupa: učenici 1. razreda srednje škole Broj sudionika: jedan razredni odjel Cilj: spoznati posljedice zlostavljanja i prikladne postupke kojima zlostavljanje možemo zaustaviti Zadatci: 6. Ukazati na moguće posljedice zlostavljanja 7. Razlikovati neprikladne i prikladne oblike reagiranja na zlostavljanje 8. Istaknuti vrijednost pomaganja drugima koji trpe 9. Razvijati suosjećanje s osobama koje su u nevolji 10. Promovirati nenasilje i suradnju . Vrijeme: 1 školski sat (45 minuta) Oblici rada: individualni, rad u paru, rad u maloj skupini, rad u velikoj skupini Metode rada: dramska igra, oluja ideja, razgovor, pisanje, čitanje i rad na tekstu, rasprava, usmeno izlaganje, likovni rad Nastavna sredstva i pomagala: radni listovi 1 i 2, papiri A5, papir A3, samoljepiva traka, flomasteri, olovke, hamer-papir, papir za likovni rad, kolaž-papir ili stare novine, škare, ljepilo

Tijek rada Uvodna aktivnost: 1. DA i NE 46

Članovi skupine stoje u parovima u dva kruga (unutarnji i vanjski). Zadatak je sudionika unutarnjeg kruga govoriti DA, na što njihovi partneri u vanjskom krugu odgovaraju s NE. Nakon kraćeg vremena provedbe aktivnosti, članovi parova zamijene uloge. Po završetku aktivnosti, slijedi kratko iznošenje dojmova. Je li bilo lakše, odnosno učinkovitije, govoriti DA ili NE? Je li u pojedinim životnim situacijama lakše nekoga uvjeriti u svoje stajalište; nagovoriti ga, ili zadržati svoj stav; oduprijeti se?

Središnji dio: 2. Posljedice zlostavljanja

Voditelj kratko podsjeća učenike na sadržaj prethodnih dviju radionica. Postavlja pitanje znaju li kako zlostavljanje djeluje na ljude, ostavlja li neke posljedice. Ako da, na koje od sudionika takvih događaja? Iako zlostavljanje najviše pogađa žrtvu, posljedice su prisutne kod svih troje sudionika: žrtve, nasilnika i promatrača. Neka skupina olujom ideja navede i zapiše na papiru veličine A3 koje su, po njihovom mišljenju, moguće posljedice za pojedinog sudionika zlostavljanja. Druga mogućnost je rad u manjim grupama, svaka s određenim zadatkom koji se odnosi na jednog od sudionika, a nakon izvješćivanja od strane predstavnika grupa, slijedi zapisivanje na velikom papiru. Na radnom listu 1: Posljedice zlostavljanja navedeni su primjeri. To može biti podsjetnik za voditelja ili umnoženi pisani materijal za grupe kojeg će usporediti sa svojim primjerima i dopuniti ih. Potreban materijal: papir veličine A3, samoljepiva traka, deblji flomaster, radni list 1 ili za svaku grupu: papir za pisanje, flomaster/kemijska olovka, radni list 1

3. Što ne bi trebalo učiniti

radni list 2

Kako je zlostavljanje neprikladno ponašanje koje djeluje štetno i ostavlja posljedice na sve sudionike, važno je prepoznati situacije i pojavne oblike kojima se iskazuje i svojim djelovanjem pridonijeti njihovom zaustavljanju.

Završni dio:

Jesu li članovi skupine ikad bili svjedoci zlostavljanja; ako da, neka navedu primjer. Što su učinili, što je moguće učiniti? Ponajprije, treba znati što ne bi trebalo činiti; na nasilje nije dobro uzvraćati nasiljem - tučnjavom ili psovkom. Tada obje strane neprikladno postupaju, a osim toga napadač je obično jači. Ako nasilnik traži novac ili neki predmet, nije se dobro suprotstavljati da to ne bi nasilno oduzeo (no odmah poslije toga treba se obratiti odraslima za pomoć). Nije preporučljivo pokazivati osjećaje jer zlostavljači vole vidjeti strah i suze. Nije dobro niti ne reagirati jer to znači podupirati nasilje.

4. Što možemo i trebamo učiniti Što možemo i trebamo učiniti? Svojim djelovanjem pomoći da se nasilje/zlostavljanje zaustavi. Skupina se podijeli na tri grupe (ili dva puta po tri grupe). Jedna će imati zadatak promišljati savjete/preporuke što može učiniti žrtva, druga što mogu učiniti promatrači, a treća grupa što može učiniti nasilnik da se zaustavi nasilje/zlostavljanje. Predstavnici grupa čitaju svoje ideje, nakon toga ih uspoređuju i, po potrebi, dopunjuju preporukama na radnom listu 2: Savjeti. Voditelj napominje da je trpljenje zlostavljanja ponižavajuće i posramljujuće pa je osobi koja trpi (žrtvi) o tome teško govoriti. No, ako nikome ne kaže što joj se događa, nitko joj ne može pomoći. Odrasle osobe – roditelji i osoblje u školi znaju i mogu djecu i mlade zaštiti na prikladan način. Potreban materijal: za svaku grupu: papir za pisanje, flomaster/kemijska olovka, umnoženi

5. Želimo život bez nasilja

Neka članovi skupine zajedno ili u manjim grupama osmisle plakat/plakate kojim će promovirati nenasilje. Plakat neka sadrži pozitivne poruke upućene drugim ljudima i svijetu koji nas okružuje. Potreban materijal: hamer-papir (ili nekoliko debljih papira veličine A3), flomasteri, kolaž –papir ili stare novine, ljepilo, škare

Literatura: 1. Buljan Flander, G., Karlović, A. (2005.). Nasilje među djecom, u: Bilić, V.i sur.: „Izbor tema za satove razrednih odjela“. Naklada Ljevak, Zagreb, str. 179-193. 2. Field, E. M. (2004). Živjeti bez nasilja. Naklada Kosinj, Zagreb. 3. Pregrad, J. (2010.). Knjižica za roditelje. Program prevencije vršnjačkog zlostavljanja. UNICEF, Zagreb 4. Rigby, K. (2006.). Zlostavljanje u školama i što možemo učiniti? Mosta, Zagreb 5. Scher, A., Verrall, C. (2005). 100+ ideja za dramu Hrvatski centar za dramski odgoj – Pili poslovi d.o.o., Zagreb 6. Slavens, E. (2006). Nasilništvo - učini nešto prije nego zagusti. Mosta, Zagreb. 7. Slavens, E. (2006). Pritisak vršnjaka - učini nešto da ostaneš svoj. Mosta, Zagreb.

NAPOMENA: U okviru ovog projekta osmišljene su još tri pedagoške radionice za učenike sa sljedećim temama: 1. Nasilje putem elektronskih uređaja 2. Sport i nasilje 3. Tolerancija i suradnja. Te su radionice predviđene za rad s učenicima drugog razreda srednje škole i, zajedno s radionicama namijenjenim učenicima prvog razreda, čine cjeloviti model rada. 47

Radni list 1: Posljedice zlostavljanja Moguće posljedice za žrtve: a) strah b) tjeskoba c) potištenost d) nervoza e) umor f ) gubitak apetita g) problemi sa spavanjem h) povučenost i) plačljivost j) razdražljivost k) glavobolja l) bol u trbuhu m) zaboravljivost n) smanjena koncentracija o) kašnjenje u školu p) opadanje školskog uspjeha q) izbjegavanje škole r) izbjegavanje nekih drugih mjesta i aktivnosti s) osamljivanje, gubitak prijatelja t) gubitak povjerenja u druge u) nagle reakcije v) vrijeđanje drugih osoba w) planiranje osvete.

Moguće posljedice za promatrače: a) osjećaj ljutnje b) osjećaj straha, tjeskobe c) osjećaj bespomoćnosti d) noćne more e) strah od mogućnosti da budu sljedeća žrtva f ) osjećaj krivnje g) strah od boravka/kretanja na određenim mjestima.

Moguće posljedice za zlostavljače: a) nepovoljan utjecaj na učenje i postizanje razine obrazovanja b) neuspjele ili otežane bliske prijateljske veze s ljudima c) više nezgoda i slabije zdravlje d) sklonost uzimanju alkohola i droga e) mogućnost da postanu agresivne odrasle 48

osobe f ) mogućnost kriminalnih aktivnosti i sukoba sa zakonom g) problemi u kasnijem životu na poslu i u odnosima s članovima obitelji

Radni list 2: Savjeti Savjeti za nasilnike: 1. Razmisli kako bi se ti osjećao da si nečija žrtva. 2. Ako je moguće, nadoknadi štetu: ispričaj se osobi koju si zlostavljao. 3. Nauči kako kontrolirati ljutnju i kako izaći iz svađe ili tučnjave. 4. Traži pomoć - razgovaraj s nekim kome vjeruješ o svojim problemima. 5. Zamoli prijatelja/prijatelje da ti pomognu, da reagiraju kad primijete da si ljut i počinješ nekoga gnjaviti. 6. Bavi se sportom, uključi se u neki klub ili udrugu. 7. Pohvali se kad nešto dobro, uspješno obaviš.

Savjeti za žrtve: 1. Pokušaj se zauzeti za sebe – reci nasilniku čvrsto i jasno da PRESTANE. 2. Informiraj se (putem internetskih stranica, brošura…). 3. Potraži pomoć (putem telefonskih linija za djecu i mlade, savjetovališta, prijatelja…). 4. Reci roditeljima. 5. Reci razredniku, pedagogu, psihologu, nastavniku u školi što ti se događa. 6. Pripremi se kako ćeš reagirati kad sretneš nasilnika. 7. Nasilnika pokušaj izbjeći, udaljiti se od njega ili ga ignorirati. 8. Ako te traži novac ili predmete, daj mu, da ti ne bi nasilno oduzeo, a odmah poslije toga obrati se odraslima za pomoć. 9. Pokušaj izbjeći iskazivanje osjećaja. 10. Nastoj hodati i izgledati sigurno – češće se zlostavlja one koji su mirni, sramežljivi, prestrašeni. 11. Kreći se u društvu prijatelja, u grupi si zaštićeniji.

12. Na mjestima na kojima se osobe koje zlostavljaju najčešće pojavljuju budi u društvu odrasle osobe.

Savjeti za promatrače (svjedoke): 1. Pitaj žrtvu kako joj možeš pomoći. 2. Pozovi žrtvu da se druži s tobom. 3. Potakni ga/ju da s nekim razgovara o tome što se događa, da potraži pomoć. 4. Pruži žrtvi potporu i budi joj prijatelj. 5. Potakni svoje prijatelje da ti se pridruže u potpori. 6. Pokušaj pomoći žrtvi ako to ne ugrožava i tebe. 7. Povjeri se odrasloj osobi kojoj vjeruješ. 8. Pozovi upomoć neku odraslu osobu (roditelja, nastavnika, susjeda...). 9. Pozovi policiju ako je situacija vrlo ozbiljna. 10. Ako ne reagiraš na zlostavljanje, znači da podupireš takvo ponašanje. Nasilje i zlostavljanje treba prijaviti, time se pomaže i žrtvi i nasilniku.

PREDAVANJE ZA RODITELJE UMJESTO PLJUSKE – PUSA! Kako roditelji svojim primjerom mogu prevenirati nasilje među djecom i što učiniti kada se nasilje već dogodi Tatjana Papst, prof., stručna suradnica _____________________________________

Sažetak Predavanja za roditelje učenika srednjih škola Krapinsko-zagorske županije održana su u svih devet srednjih škola tijekom projekta Želimo život bez nasilja s ciljem edukacije roditelja na temu nasilja među mladima. Predavanje je podijeljeno u dva dijela. Prvi dio odnosi se na iznošenje rezultata istraživanja o nasilju među mladima provedenog među učenicima srednjih škola županije. Drugi dio govori o simptomima zlostavljanog djeteta i djeteta mogućeg nasilnika te o načinima roditeljske pomoći djetetu i prevencije pojave nasilja.

Uvod U okviru projekta Želimo život bez nasilja ŽSV pedagoga srednjih škola Krapinsko-zagorske županije, značajan i važan dio odnosi se na edukaciju roditelja. S obzirom na poznate činjenice o velikom utjecaju obitelji na razvoj obrazaca nasilničkoga ponašanja, zaostacima tradicionalnog gledanja na muško-ženske odnose pa i transgeneracijskom prijenosu nasilja, smatrali smo da je informiranje i edukacija roditelja jedna od ključnih aktivnosti na putu smanjenja nasilja među djecom i mladima. Zato je osmišljeno predavanje i radionica za roditelje na temu nasilja među mladima.

Prezentacija rezultata istraživanja Prvi je dio predavanja, nakon terminoloških odrednica, sadržavao podatke o istraživanju provedenom u okviru projekta. Roditeljima su prezentirani podaci dobiveni anketiranjem 1007 50

učenika srednjih škola naše županije o pojavnosti nasilja među djecom i mladima. Učenici su odgovarali na pitanja kako se osjećaju u školi, domu, slobodnom vremenu, koliko se sigurno osjećaju na različitim mjestima, koje postupke smatraju nasiljem, o vlastitim iskustvima s nasiljem, o mogućim rješenjima nasilja, o osobama koje su im pomogle ili su im se povjerile i sl. Pored ostalog, osobito su naglašeni učenički odgovori u kojima procjenjuju ulogu roditelja i nastavnika u raznim situacijama; prije, poslije i u samim slučajevima nasilja. Iz izravnih i neizravnih odgovora izdvojene su poruke učenika roditeljima i nastavnicima u pogledu njihovih očekivanja od jednih i drugih. Gotovo podjednako smatraju da je moguće povjeriti se nekome od odraslih osoba u školi kao i roditeljima. Ipak, još se uvijek najviše oslanjaju na sebe i pomoć prijatelja. U odgovorima na pitanje Što predlažeš da se poduzme kako bi se spriječilo nasilje u školi? najviše spominju policiju, roditelje, ali u visokom postotku i školu odnosno nastavnike, pedagoge i ostale stručne osobe u školi. Očito je da nas djeca trebaju i zovu u pomoć. Iz ankete: Djeca misle… • … da treba više policije na ulicama • … da treba više i bolje razgovarati (oni s roditeljima, pedagozima …) • … da roditelji trebaju imati veću kontrolu nad svojom djecom Uloga i pomoć roditelja u situacijama vršnjačkog nasilja U drugom dijelu predavanja veća je pozornost posvećena upoznavanju roditelja sa znakovima koji mogu ukazivati na to da je dijete žrtva nasilja od strane vršnjaka te kako to roditelji mogu prepoznati. Ne treba zanemariti iznenad-

ne promjene ponašanja, kao što su povlačenje u sebe, napetost, odbijanje jela, neobični bolovi u trbuhu, „gubljenje“ stvari i sl. Roditelji trebaju ohrabriti dijete da im se povjeri kako bi u suradnji sa školom počinitelj nasilja bio otkriven. Stručni suradnici u školama na različite načine pomažu roditeljima da prepoznaju je li njihovo dijete žrtva nasilničkog ponašanja ili, pak, sklono nasilničkom ponašanju. Ustanove i organizacije za podršku djeci i roditeljima izdaju brošure o problemu nasilja i načinima rješavanja dostupne u pisanom i elektronskom obliku (Poliklinika za zaštitu djece i mladih, Plavi telefon, UNICEF…). Roditelji su upoznati i s činjenicama koje su dobivene istraživanjima o tome koja su djeca najčešće žrtve nasilja. Najčešće je žrtva: • Novo dijete u razredu • Nadareno dijete • Mirno i ljubazno dijete • Dijete koje ima dobar odnos s učiteljem • Dijete nižeg socioekonomskog statusa • Dijete iz druge etničke skupine • Hendikepirano dijete/ dijete s posebnim potrebama • Dijete razvedenih roditelja • Dijete žrtva obiteljskog nasilja Roditelji mogu puno toga učiniti da pomognu djetetu žrtvi nasilničkog ponašanja. Moraju znati da za zastrašivanje nije krivo njihovo dijete. U nekim situacijama djeca se mogu sama suočiti sa zastrašivanjem i nasilničkim ponašanjem, ali često je potrebna pomoć odraslih i njihova uključenost. Većina djece odrasta u nenasilnim uvjetima i nije navikla na takvo ponašanje, pa se ne snalazi, a i nije u mogućnosti primijeniti neke strategije sprječavanja zastrašivanja. Djeca koja se požale roditeljima očekuju pomoć i nikako im se ne smije govoriti da se ne obaziru na zastrašivanje. Roditelji su dobili i konkretne upute kako postupiti kada im se dijete povjeri: • Saslušate dijete i ne prekidate ga • Uvjerite ga da nije ono krivo i da je učinilo

pravu stvar rekavši vam • Potražite pomoć nastavnika i stručnog suradnika • NE ohrabrujete dijete da se samo odupre tome (npr.’’Vrati mu!’’) • Potaknete dijete da se druži s prijateljima u školi i na putu u školu • Budete svjesni znakova i simptoma zastrašivanja, ne zanemarujte ih već kontaktirajte školu • Ne držite zastrašivanje tajnom • Potaknete pitanje uvođenja programa za suzbijanje nasilničkog ponašanja i zastrašivanja u školi • Pružite djetetu priliku da kaže što misli o tome • Okupite i druge roditelje te raspravite o problemu i načinima njegovog suzbijanja • Predložite školski pravilnik za rješavanje sukoba - dokument u kojem se navodi kako se škola suočava i rješava svaki incident • Dogovorite se da otpratite dijete u školu ako se događa na putu prema školi • Predložite da se nasilnika zadrži u školi dok svi ne odu kući • Odvedete dijete na tečaj samoobrane ukoliko to može pomoći njegovom samopouzdanju i osjećaju sigurnosti • Zapisujete sve incidente Ukazano je i na pokazatelje ponašanja djeteta koji mogu ukazivati na to da je dijete mogući nasilnik. Prešućivanje, nevjerica, zatvaranje očiju i izostanak reakcije na ponašanja kao što su ljutnja i agresivni ispadi, osvetoljubivost, nepoštivanje autoriteta i sl. proizvode daljnji razvoj u tom smislu te eskalaciju neprihvatljivog ponašanja. Nasuprot tome, suočavanje s mogućim nasilničkim sklonostima vlastitog djeteta otvara mogućnost za njegov rad na sebi i učenje nenasilnog ponašanja. Roditeljima su prezentirani i načini na koje oni mogu zaustaviti nasilničko ponašanje djeteta: • Razgovarajte s djetetom, objasnite mu posljedice nasilja na žrtve, budite prisutniji u djetetovim aktivnostima • Potičite cijelu obitelj na drugačija ponašanja, budite primjer • Ne dozvolite da Vaše dijete svjedoči nasilnič51

kom ponašanju kod kuće • Pokažite djetetu druge načine druženja • Dogovorite sastanak s nastavnicom, ravnateljem, pedagogom … • Pričajte s djetetom o svemu, pa i o školi (oprez! Na pitanje: ‘’Kako je bilo u školi?’’ najčešće odgovore: ‘’Dobro’’ i tu razgovor prestaje. Budite uporni.) • Ohrabrujte dijete i pohvalite ga za suradnju s drugima i nenasilno rješavanje sukoba U oba slučaja govorilo se o potrebi pa i nužnosti roditeljske reakcije koja uključuje aktivno sudjelovanje roditelja u procesu otklanjanja neželjenih ponašanja.

Roditelji kao podrška i model ponašanja Nakon svega navedenog u slučajevima kada se nasilje u bilo kojem smjeru već dogodi, roditelje se podsjetilo na nužnost prevencije nasilja u odgojnim postupcima. Posebna je važnost dana odnosu roditelja prema djeci u smislu stalnog iskazivanja ljubavi, pažnje, prisutnosti u životu djeteta i kontinuiranog djelovanja vlastitim primjerom. Često i nesvjesno, bez namjere da to čine, roditelji predstavljaju model ponašanja svojoj djeci. Vlastitim reakcijama na svakodnevne životne situacije prezentiraju djeci moguće načine i postupke rješavanja sukoba i frustracija koje donosi život. U tim su trenucima gotovo obvezno promatrani i djeca njihove reakcije kopiraju smatrajući ih ispravnim kada ih radi roditelj. Svakim svojim činom, bio on pozitivan ili negativan, roditelj svom djetetu šalje poruku. Ukoliko u svom odnosu prema djetetu roditelj primjenjuje silu, pokazuje kako je takvo ponašanje u redu te ga dijete preuzima kao svoj obrazac. Nasuprot tome, ljubavlju, podrškom, pažnjom, slušanjem i razgovorom s djetetom, roditelj vlastitim primjerom poučava dijete pozitivnom i miroljubivom stavu kojim će u životu puno lakše upravljati samim sobom i u teškim, konfliktnim situacijama. Nasuprot tome, ljubavlju, podrškom, pažnjom, slušanjem i razgovorom s djetetom, roditelj vla52

stitim primjerom poučava dijete pozitivnom i miroljubivom stavu kojim će u životu puno lakše upravljati samim sobom i u teškim, konfliktnim situacijama. P.S. U trenutku pisanja ovog teksta, u sobu školske pedagoginje ušao je kolega razrednik s majkom svog učenika. Došla je radi velikog broja izostanaka svog djeteta te činjenice da je u nekoliko navrata verbalno, a jednom i fizički napao kolegu iz razreda. Tijekom razgovora koji smo vodili u cilju pronalaska najboljeg rješenja za njezino dijete, a našeg učenika, majka je izjavila da ga „je tukla remenom dok nije priznao, sve dok mu nisu bila crna leđa.“ Također je izjavila da su ona i suprug vrlo strogi roditelji i da su uspješno odgojili XX djece upravo zahvaljujući takvim odgojnim metodama??? Čini se kao da je rad na projektima kakav je naš (i inih drugih ustanova, udruga i institucija) tek počeo.

Literatura: 1. Flander Buljan i sur. (2005), Nasilje među djecom, Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba 2. Olweus, D., (1998.), Nasilje među djecom u školi, Zagreb, Školska knjiga 3. Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (2008.) 4. Protokol o postupanju u slučaju nasilja među djecom i mladima (2004.) 5. Kovačević, H., Buljan – Flander G. (2005.), Zašto baš ja 6. http://hrabritelefon.hr 7. Dokumentacija projekta (analiza provedenog istraživanja)

PEDAGOŠKA RADIONICA ZA RODITELJE ZAJEDNO SMO JAČI Marija Banožić, prof., stručna suradnica _____________________________________ Tema: prevencija nasilja među mladima Ciljana grupa: roditelji (učenika prvih razreda) Broj sudionika: 40 ( prilagoditi ovisno o odazivu na roditeljski sastanak ) Cilj: razmjena iskustava i mišljenja roditelja o nasilju, informiranje roditelja o problemu nasilja među mladima Zadatci: 1. Razmatrati moguće situacije u kojima bi se moglo naći dijete 2. Potaknuti na razmišljanje i promatranje ponašanja i reakcija djeteta s aspekta različitih oblika nasilja 3. Podići razinu osviještenosti po pitanju različitih oblika vršnjačkog nasilja 4. Informirati o mogućim načinima reagiranja s obzirom na ulogu njihovog djeteta u nasilnim situacijama Vrijeme: 45 minuta Metode rada: metoda razgovora, usmenog izlaganja, prezentacije, rada na tekstu, rasprave Oblici rada: frontalni rad, rad u skupinama Sredstva i pomagala: radni listovi (sa opisanim situacijama nasilja) – 9 kom, pribor za pisanje, računalo i projektor

Tijek rada Uvod: 1. Upoznajemo se (5 minuta) Voditelj-ica se predstavlja, upoznaje se sa roditeljima te predstavlja roditeljima cilj, zadatke radionice i način rada.

Središnji dio: 2. Devet priča (rad u skupinama; 10 – 15 minuta) Voditelj-ica dijeli sudionike u šest do osam skupina, ovisno o broju roditelja. Svaka skupina dobije svoj radni list na kojem je opisana jedna situacija nasilja. U vremenskom razdoblju od deset do petnaest minuta roditelji razgovaraju o opisanim situacijama nasilja te odgovaraju na postavljena pitanja ispod teksta. Pitanja se uglavnom odnose na ono što bi oni učinili u pojedinoj situaciji. Roditelji u tom razdoblju razgovaraju o situacijama i mogućnosti da se njihovo dijete i oni nađu u sličnim situacijama (ili su možda već bili), te o tome što bi napravili. Jedan roditelj iz skupine zapisuje njihove ideje na dobiveni radni list. Nakon što vrijeme za proradu situacija nasilja istekne, jedan od roditelja iz svake skupine upoznaje ostale sa situacijom nasilja koju je skupina komentirala te dijeli s drugima zaključke svoje skupine.

3. Što možemo učiniti (zaključci svake skupine i komentari voditelja; 20 minuta) Slijedi zajednička rasprava i prorada svake opisane situacije nasilja s voditeljem. 53

Prilog 1 – Situacija 1 : „Razrednica Vašeg sina zove Vas na posao i moli da što prije dođete u školu. Naime, Marko i još trojica njegovih kolega u školskom su toaletu odlučili šakama kazniti učenika iz paralelnog razreda jer, kako oni kažu, glumi frajera, pravi se važan s tim tenisicama i motorom, stalno im dobacuje da su siročići i da ne mogu ni curu naći... Kako se osjećate? Kakva će biti Vaša reakcija?“ Nakon kraće rasprave roditelja iz skupine koja je dobila ovaj radni list, voditelj-ica podsjeća na znakove u ponašanju koji mogu ukazivati na to da je dijete nasilnik u školi (prezentacija): Znakovi nasilništva adolescenata • ne poštuju autoritete • nedostaje im suosjećanja za osjećaje i prava drugih • probleme rješavaju nasilnim ponašanjem • postižu loš školski uspjeh i neopravdano izostaju iz škole • uzimaju alkohol ili droge • sudjeluju u tučnjavama, krađama, uništavanju imovine Prilog 2 – Situacija 2: „Na sinu već danima primjećujete da je tih i nekako utučen. Na sva pitanja odgovara da je sve u redu, da ga ništa ne muči. Jednog dana se ipak slomi i iz njega provali i plač i priča o stalnom zadirkivanju od strane kolega iz razreda. Rugaju mu se zbog niskog rasta, ismijavaju njegov naglasak, iza leđa oponašaju njegov hod. Što ćete napraviti?“ Slijedi rasprava roditelja, nude se moguća rješenja o postupanju u ovakvoj situaciji. Voditeljica upoznaje roditelje s pojmom bullyinga ili vršnjačkog nasilja (prezentacija): BULLYING ILI VRŠNJAČKO NASILJE je zbir namjernih, dugotrajnih (2-3 puta mjesečno i češće), negativnih postupaka od strane jednog ili grupe učenika prema jednom učeniku koji se u danoj situaciji nije sposoban obraniti. Prilog 3 – Situacija 3: „Na roditeljskom sastanku razrednik govori o sve većoj pojavnosti nasilja kod djevojčica, potpomognutog i konzumacijom alkohola. Spominje nekoliko incidenata u posljednje vrijeme kada su nasilnice verbalno i 54

fizički napale mlađu učenicu jer je odbila njihovu ponudu za piće poslije škole. Jednoj članici tog društva koja ih je počela izbjegavati, u dva su navrata na silu ošišale kosu. Poslije roditeljskog sastanka, razrednik zamoli Vas i još neke roditelje da još malo ostanete. Shvatite da se radi i o Vašoj kćeri. Je li to moguće?“ Nakon kraće rasprave roditelja o opisanoj situaciji nasilja, voditelj-ica upoznaje roditelje sa posljedicama koje nasilničko ponašanje može ostaviti na žrtve nasilja (prezentacija): Posljedice nasilničkog ponašanja: • anksioznost, napetost • kvari se školski uspjeh, problemi sa koncentracijom • povučenost, depresija, nisko samopouzdanje • smanjena sposobnost usvajanja znanja • izostajanje s nastave • problemi sa spavanjem Prilog 4 – Situacija 4: „Nalazite se kod kuće. Na vrata Vam dolazi susjeda čija kći ide s Vašom u razred. Žali se kako ju Vaša kći, zajedno s ostalim djevojkama iz razreda, neprestano „zeza“ na račun njezine prekomjerne težine. Česte uvrede su: „Debela, debela,“ „Ne staneš u odjeću koju imaš,“ „Zašto baš moraš pojesti dva sendviča pod velikim odmorom?“ Što ćete poduzeti? Kako pristupiti i kako ćete razgovarati sa svojom kćeri?“ Roditelji predlažu moguće načine postupanja u ovakvoj opisanoj situaciji, a voditelj-ica završava raspravu tako što ponudi još mogućih rješenja (prezentacija): Kako vi kao roditelji možete zaustaviti nasilničko ponašanje? • razgovarajte s djetetom, objasnite mu posljedice nasilja na žrtve, budite prisutniji u djetetovim aktivnostima • potičite cijelu obitelj na drugačija ponašanja, budite primjer • ne dozvolite da Vaše dijete svjedoči nasilničkom ponašanju kod kuće • pokažite djetetu druge načine druženja

• dogovorite sastanak s nastavnicom, ravnateljem, pedagogom … • pričajte s djetetom o svemu, pa i o školi (oprez! Na pitanje ‘’Kako je bilo u školi?’’ najčešće odgovore ‘’Dobro.’’ i tu razgovor prestaje. Budite uporni.) • ohrabrujte dijete i pohvalite ga za suradnju s drugima i nenasilno rješavanje sukoba Prilog 5 – Situacija 5: „Doselili ste se u novu sredinu. Dolazite po kćer pred školu, i ugledate ju kako sjedi sama na klupi dok se većina djevojaka iz razreda drži u grupi i druži nedaleko od nje. Naslutite da nešto nije u redu. Na putu kući nagovarate kćer da Vam kaže zašto je sjedila sama postrani dok se većina djevojaka držala zajedno. Ispriča Vam kako se „ni kriva ni dužna“ zamjerila Ivani iz razreda. Naime, Ivani se sviđao jedan dječak iz drugog razreda kojem se, pak, svidjela Vaša kći. Otada Ivana neprestano šapuće sa ostalim djevojkama iz razreda i sve „grdo gledaju“ Vašu kćer, izbjegavaju ju, podsmjehuju joj se, ignoriraju. Svaki dan se osjeća sve više usamljeno. Kako ju utješiti? S kim ćete razgovarati?“ Voditelj-ica predlaže roditeljima neke od načina pomoći djetetu žrtvi u situaciji nasilja (prezentacija): Kako pomoći djetetu žrtvi? • Saslušate dijete i ne prekidate ga • Uvjerite ga da nije ono krivo i da je učinilo pravu stvar rekavši vam • Potražite pomoć nastavnika i stručnog suradnika • NE ohrabrujete dijete da se samo odupre tome (npr.’’Vrati mu!’’) • Potaknete dijete da se druži s prijateljima u školi i na putu u školu • Budete svjesni znakova i simptoma zastrašivanja, ne zanemarujte ih već kontaktirajte školu • Ne držite zastrašivanje tajnom • Pružite djetetu priliku da kaže što misli o tome • Odvedite dijete na tečaj samoobrane ukoliko to može pomoći njegovom samopouzdanju i osjećaju sigurnosti

• Pronađite s djetetom aktivnost u kojoj je uspješno i za koju pokazuje interes • U obitelji potičite djetetovo samopouzdanje, ističite njegove jake osobine Prilog 6 – Situacija 6: „Već nekoliko tjedana sumnjate da se nešto događa sa Vašim sinom Markom; šutljiv je, slabo jede, uopće ne izlazi iz sobe. Svi pokušaji razgovora s njim završavaju tako da Vas on uvjerava da je „sve u redu.“ Ipak, odlučili ste saznati što ga muči i pomoći mu te zovete Matiju, njegovog najboljeg prijatelja. Nakon početne rezerviranosti, Matija Vam ispriča da je na Internet portalu Facebook osnovana grupa pod nazivom „Svi koji mrze Marka B. i žele da ode iz škole.“ Osnivač grupe je dječak iz Markovog razreda, a grupa je dosada sakupila 180 članova. Što ćete učiniti?“ Nakon razgovora s roditeljima o sigurnom korištenju interneta, voditelj-ica upoznaje roditelje sa donekle novom pojavom cyberbullyinga (prezentacija): Cyberbullying je opći pojam za svaku komunikacijsku aktivnost cyber tehnologijom koja se može smatrati štetnom kako za pojedinca, tako i za opće dobro. • internet je otvorio zlostavljačima mogućnost za uznemiravanje putem e-maila, chata ili blogova • mobiteli mogu poslužiti za snimanje, slanje uvredljivih sms-ova ili pozivanja, a sve s ciljem uznemiravanja žrtve, u svako doba, na svakom mjestu, velikom brzinom • za žrtvu to može značiti da se čak i u svoja četiri zida, kao i bilo gdje drugdje, neprestano osjeća nesigurno i prestrašeno. Prilog 7 – Situacija 7: „Osoblje škole telefonski Vas obavještava o incidentu koji se dogodio. Vaš sin Mislav viđen je kako na školskom dvorištu iznuđuje novac od tri godine mlađeg dječaka, koji ide u prvi razred. Pod odmorom mu je prijetio, vukao ga za kosu te mu učestalo pokazivao šake ne bi li se dječak uplašio i naposljetku mu dao sav novac koji je imao.

Kako se nosite s ovom informacijom i što ćete poduzeti?“

• dijete razvedenih roditelja • dijete žrtva obiteljskog nasilja

Voditelj-ica upoznaje roditelje s mogućim načinima postupanja u slučaju kada je njihovo dijete nasilnik (prezentacija): Moje dijete je nasilnik – što sada? • pokušajte ostati pribrani • ne negirajte problem • razgovarajte sa djetetom o tome da je zlostavljanje ozbiljan problem koji vi nećete tolerirati • potražite zajedno s djetetom razloge zašto je zlostavljanje loše i kako se osjeća žrtva zlostavljanja • naglasite da kada zlostavlja drugu djecu zapravo ostavlja loš dojam i govori o sebi ružne stvari • objasnite mu da su zlostavljači mahom nesretni, nesigurni ljudi • naučite svoje dijete kako učinkovitije rješavati sukobe i probleme kao i važnost tolerancije • nagradite dijete kada vidite da se trudi i reagira nenasilno • potražite pomoć psihologa

Prilog 9 – Situacija 9: „Slučajno saznajete od prijatelja svoga sina da ga jedan dječak iz razreda učestalo zadirkuje i nerijetko udara, bez ikakvog razloga. Odlučili ste nešto poduzeti i dolazite u školu razgovarati o tome s razrednikom. Razrednik reagira na način da Vam govori da taj dječak tuče i druge zbog toga jer njegov otac tuče njega. Dodaje da si dječak ne može pomoći. Osjećate se nemoćno, a istovremeno i ljuto jer niste dobili pomoć tamo gdje ste očekivali.

Prilog 8 – Situacija 8: „Kod kuće slučajno čujete jedan dio telefonskog razgovora Vaše kćeri Martine i njezine najbolje prijateljice. Martina joj govori: „Kad prolazim hodnikom, uvijek me zaustavi, nešto pita i tako mi se unese u lice... Najčešće mi priđe tako da me zgura uza zid, tako da se ne mogu izmaknuti.“ Na što ste prvo pomislili? Kakvi osjećaji Vas obuzimaju? Što činite?“ Voditelj-ica potiče roditelje na razgovor o mogućim situacijama nasilja; jesu li se oni ili njihova djeca našli u takvoj ili sličnoj situaciji. Nakon toga ih upoznaje s time tko je najčešće žrtva nasilja u školi ( prezentacija ) : Tko je najčešće žrtva nasilja u školi? • novo dijete u razredu • nadareno dijete • mirno i ljubazno dijete • dijete koje ima dobar odnos s učiteljem • dijete nižeg socioekonomskog statusa • dijete iz druge etničke skupine • hendikepirano dijete/ dijete s posebnim potrebama 56

Što ćete učiniti?“ Voditelj-ica naglašava važnost i nužnost suradnje škole i roditelja u sprječavanju, otkrivanju i suzbijanju nasilja među djecom i mladima te navodi moguće oblike suradnje.

Završni dio: 4. Važnost suradnje (5 minuta) U zaključnom dijelu radionice ukratko se ponavlja sadržaj radionice i razmišljanja roditelja te voditelj-ica naglašava važnost suradnje škole i roditelja u svrhu sprječavanja nasilja među mladima.

Literatura: 1. Ajduković, M., Pečnik, N. (1998). Nenasilno rješavanje sukoba. Zagreb:Alinea 2. Flander Buljan i sur. (2005). Nasilje među djecom. Zagreb:Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba 3. Protokol o postupanju u slučaju nasilja među djecom i mladima (2004.) 4. Dokumentacija Projekta Želimo život bez nasilja 5. www.protivnasilja.blog.hr

NATJEČAJ ZA UČENIČKE LITERARNE I LIKOVNE RADOVE Martina Jenik, prof., stručna suradnica _____________________________________

Uvod U sklopu projekta Želimo život bez nasilja proveden je natječaj za učeničke literarne i likovne radove na temu prevencije nasilja među mladima. Natječaj je raspisalo Županijsko stručno vijeće pedagoga srednjih škola Krapinsko – zagorske županije, a trajao je od veljače 2010. do svibnja 2010. godine. Zadatak za učenike bio je napisati, opjevati, nacrtati, naslikati, oblikovati,… svoj stav prema nasilju i tako poslati svoju poruku mira.

brati tri najuspješnija u svakoj kategoriji. Autori najuspješnijih radova bit će objavljeni u svibnju 2010. godine i dobiti vrijedne „miroljubive nagrade,“ a svi sudionici i mentori bit će nagrađeni posebnim priznanjima za poticanje nenasilja. Svi radovi činit će postav izložbe tijekom lipnja 2010. godine u izložbenim prostorima grada Zaboka, a potom i u svim srednjim školama županije. TEMA: prevencija nasilja među mladima CILJ: potaknuti promišljanje mladih o problematici vršnjačkog nasilja i mogućnostima novih, kreativnih načina prevencije nasilničkog ponašanja i situacija nasilja

Informiranje učenika o natječaju

KATEGORIJE: literarni i likovni radovi

Učenici su o natječaju informirani putem školskih oglasnih mjesta na kojima je istaknut tekst natječaja (u nastavku).

o Literarni radovi – bez ograničenja u dužini i formi (poezija, proza, pismo, esej), pisani književnim jezikom ili u dijalektu, računalni ispis

NATJEČAJ

o Likovni radovi – bez ograničenja u vrsti likovnog izričaja, bilo koje tehnike rada, veličine ili forme, s naznačenim nazivom rada

za literarne i likovne radove učenika srednjih škola Krapinsko-zagorske županije Nasilje, nasilje... Odrasli stalno pričaju o tome (a i sami ga čine)... Pa ni mi ne volimo nasilje! Haloooo! Da, želimo život bez nasilja! Napiši, opjevaj, nacrtaj, naslikaj, oblikuj...svoj stav prema nasilju i predaj ga do 1. svibnja 2010. u svojoj školi u zatvorenoj kuverti ili kutiji potpisano samo šifrom. Možda baš tvoj rad pošalje najuvjerljiviju poruku mira i postane simbol života bez nasilja. Najbolji literarni i likovni radovi iz škole šalju se Županijskom stručnom povjerenstvu koje će iza-

Odaziv na natječaj U natječaju je sudjelovalo ukupno 76 učenika, od kojih 29 u kategoriji literarnih radova i 46 u kategoriji likovnih radova. Pristigli literarni radovi su prozni tekstovi koji su kroz književno-umjetnički izričaj poslali poruku nenasilja, dok su autori likovnih radova svoje misli, kreativnost i likovnost izrazili u tehnikama tempere, tuša, drvenih bojica, olovke, kolažiranja, fotografije i računalnim programima. Županijska stručna povjerenstva zadužena za izbor radova ocijenila su sve pristigle radove učenika iznimno kvalitetnima te su odabrala one najuspješnije. U povjerenstvima su, uz članice 57

Županijskog stručnog vijeća pedagoga srednjih škola Krapinsko – zagorske županije, sudjelovale i članice Županijskog stručnog vijeća profesora hrvatskog jezika; Antonija Čeko, prof. i Ana Gmaz, prof. te Antonia Čačić, prof., akademska slikarica i dipl. dizajnerica iz Škole za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću Zabok.

Nagrađeni radovi Nagrađeni su oni radovi koji su ocijenjeni kao najcjelovitiji u pristupu, kako likovno i literarno, tako i tematski. Nagrađeni učenici u kategoriji literarnih radova su: 1. Zrinka Jurec, SŠ Zlatar (mentorica: Ivančica Tomorad) 2. Karmela Horvat, SŠ Zabok (mentorica: Ingrid Lončar) 3. Kalista Kamenečki, SŠ Krapina (mentorica: Marija Lamot) Nagrađeni učenici u kategoriji likovnih radova su: 1. Dorotheja Grgić, Škola za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću Zabok (mentorica: Anuška Alfirević) 2. Tomislav Hršak, Škola za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću Zabok (mentorica: Anuška Alfirević) 3. Mario Bolant, SŠ Bedekovčina U posebnim kategorijama nagrađeni su: o Ivana Gregurović, Škola za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću Zabok (mentor: Željko Nemec) grafički plakat o Anamarija Leljak, SŠ Krapina (mentorica: Vesna Kranjec Čižmek) - plakat o 2.Mb razred, SŠ Bedekovčina (mentorica: Danijela Švigir) - strip o Philipp Tomaš, SŠ Krapina (mentor: Božidar Daković) - prezentacija Posebnu nagradu dobila je i Ivana Herceg (Škola za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću Zabok, mentor: Željko Nemec), koja je izradila najbolje idejno rješenje loga i plakata projekta “Želimo život bez nasilja.“ 58

Autori najuspješnijih radova nagrađeni su prigodnim nagradama, a svi sudionici i mentori posebnim priznanjima. Svi učenički radovi čine izložbu koja se od lipnja 2010. godine postavlja u svim srednjim školama Krapinsko – zagorske županije, kako bi ju mogli razgledati učenici, roditelji i ostali zainteresirani.

Zaključak Raspisani natječaj za učeničke literarne i likovne radove na temu prevencije nasilja među mladima uspješno je proveden te je privukao velik broj učenika koji su se svojim literarnim i likovnim ostvarenjima uključili u borbu protiv nasilja među mladima. Autori najuspješnijih poruka mira su nagrađeni, a svi sudionici i mentori dobili su posebna priznanja. Svrha i cilj ovog natječaja bili su promišljanje učenika o nasilju među mladima i izražavanje kreativnih ideja na temu nasilja i prevencije nasilja. Zahvaljujući velikom broju pristiglih radova te uloženom velikom trudu učenika i njihovih mentora, postavljeni su ciljevi u potpunosti ostvareni. Natječaj za učeničke radove nastavio se i u školskoj godini 2010./2011. te je i ove godine privukao velik broj učenika koji su nam putem literarnog i likovnog izričaja; kroz slova, poteze kistom te radom svojih ruku, prenijeli i poručili što doživljavaju, osjećaju i promišljaju o nasilju i miru.

PROVEDBA I REZULTATI PROJEKTA Snježana Pluščec, dipl. pedagog, stručna suradnica _____________________________________

Uvod Županijsko stručno vijeće stručnih suradnika pedagoga srednjih škola Krapinsko-zagorske županije započelo je u školskoj godini 2009./2010. provoditi projekt prevencije vršnjačkog nasilja pod nazivom Želimo život bez nasilja. Razlozi za provedbu projekta sadržani su u aktualnosti ove problematike, njezinoj manifestaciji u slučajevima nasilja među mladima u školi te nedostatku modela cjelovitog, sustavnog rada na prevenciji nasilja među mladima na razini srednje škole. Projekt je obuhvatio nekoliko aktivnosti: istraživanje o pojavnosti vršnjačkog nasilja, izradu i primjenu radionica i predavanja za učenike, roditelje i nastavnike, provedbu natječaja za učeničke radove, promotivne i izvještajne aktivnosti. Aktivnosti su realizirane tijekom dvogodišnjeg razdoblja.

Provedba aktivnosti Osmišljavanje Projekta i pripremne aktivnosti započele su u školskoj godini 2008./2009. kada smo temu prevencije nasilja prepoznali kao jednu od najaktualnijih te odlučili da bude dio programa rada Županijskog stručnog vijeća. Tijekom rujna 2009. godine učenici Škole za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću Zabok izradili su nekoliko prijedloga promotivnih plakata Projekta, a kao najbolje idejno rješenje odabran je plakat učenice III. Dg, Ivane Herceg, te je isti promovirao cjelokupni projekt Želimo život bez nasilja. Motiv razlomljenog srca istaknut je i kao logo Projekta. Tijekom listopada i studenog 2009. godine provedeno je istraživanje kojim smo htjeli steći uvid u pojavnost vršnjačkog nasilja i informiranost o

vršnjačkom nasilju kod učenika srednjih škola Krapinsko-zagorske županije. Kao instrumentarij je poslužio upitnik za učenike koji je nastao izmjenama i dopunama Upitnika o školskom nasilju (Buljan-Flander, Karlović, Štimac, 2003.) U istraživanju je sudjelovalo 1007 učenika od prvog do četvrtog razreda, iz devet srednjih škola naše Županije (svaki peti učenik). Učenici su popunjavali upitnik on line putem te su rezultati nakon toga obrađeni. U sljedećih nekoliko mjeseci (prosinac 2009., siječanj i veljača 2010.) osmišljavali smo sadržaj predavanja i radionica čija je svrha podići razinu informiranosti o problematici vršnjačkog nasilja, osvijestiti važnost i mogućnost prevencije te potaknuti izgradnju miroljubivih, tolerantnih i suradničkih odnosa među mladima. Tijekom ožujka, travnja i svibnja 2010. godine ta smo predavanja i radionice za roditelje, nastavnike i učenike primijenili u praksi. Za učenike prvih razreda izrađene su tri radionice (Nasilno ponašanje, Kako prepoznati zlostavljanje i Zaustavimo nasilje), za roditelje predavanje i radionica (Pusa umjesto pljuske i Zajedno smo jači), za nastavnike predavanje i radionica (Nastavnici i prevencija nasilja među mladima). Nakon probne primjene u ovoj školskoj godini, njihova će se realizacija kontinuirano odvijati i u narednim školskim godinama. U veljači 2010. godine raspisan je natječaj za literarne i likovne radove učenika na temu prevencije nasilja među mladima, s ciljem promišljanja mladih o problematici vršnjačkog nasilja i mogućnosti novih, kreativnih načina prevencije nasilničkog ponašanja i situacija nasilja. Osnovana su dva stručna povjerenstva koja su izvršila pregled i izbor najboljih literarnih i likovnih radova. Županijska izložba učeničkih radova otvorena je 14. lipnja 2010. godine u Srednjoj školi Krapina 59

uz prigodan program učenika Srednje škole. Nagrađeni učenici su pročitali ulomke iz svojih literarnih radova te se na platnu pozornice prikazivala prezentacija učeničkih radova. Tom prilikom podijeljene su nagrade i priznanja učenicima, mentorima i sponzorima. Nakon priredbe i dodjele nagrada i priznanja uslijedilo je zajedničko fotografiranje, razgledavanje izložbe i prigodni domjenak. Nakon Srednje škole Krapina, izložba je tijekom školske godine 2010./2011. postavljena i u ostalim školama Županije. Projekt je također prezentiran u medijima te na stručnim skupovima sustručnjaka. U ovoj, drugoj godini provedbe projekta, osmišljene su još tri radionice koje se mogu primjenjivati u radu s učenicima drugog

Projektni tim i korisnici projekta Na projektu Želimo život bez nasilja radilo je sedam stručnih suradnika pedagoga: Jadranka Krklec (SŠ Zabok), Snježana Pluščec (SŠ Konj-

Projektna aktivnost / Broj osoba uključenih u aktivnost

Škola

Istraživanje

Predavanja Radionice / radionice / učenici nastavnici

Predavanja / radionice roditelji

Ukupno

Natječaj Literarni radovi

Likovni radovi

Gimnazija A.G.M. Zabok

116

113

339

SŠ Bedekovčina

139

208

138

565

SŠ Konjščina

173

377

SŠ Krapina

208

658

156

1104

SŠ Oroslavje

225

451

SŠ Pregrada

SŠ Zabok

168

202

523

SŠ Zlatar

Škola za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću Zabok

254

1007

1591

339

794

3803

UKUPNO

razreda te je ponovno raspisan natječaj za sudjelovanje učenika srednjih škola na izložbi literarnih i likovnih radova na temu prevencije nasilja među mladima. Svi radovi činit će postav izložbe u rujnu 2011. godine u izložbenim prostorima Gimnazije A.G.Matoša u Zaboku, povodom promocije Godišnjaka stručnih suradnika pedagoga srednjih škola Krapinsko – zagorske županije, koji će u potpunosti biti posvećen projektu Želimo život bez nasilja.

ščina), Tatjana Papst (SŠ Bedekovčina), Mirjana Laginja (SŠ Krapina), Ksenija Rissi (SŠ Krapina), Ivan Miškulin (Gimnazija Antuna Gustava Matoša Zabok), Marija Banožić (SŠ Oroslavje) i Martina Jenik (Škola za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću Zabok). U projekt su se uključili i pomogli u realizaciji stručni suradnici psiholozi, profesori informatike, hrvatskog jezika, likovne kulture, etike i vjeroučitelji. U projektnim aktivnostima sudjelovalo je 3803 izravnih korisnika: • 1007 učenika uključeno je u istraživanje • 1591 učenik sudjelovao je u radu radionica • 339 nastavnika bilo je uključeno u rad radionica i predavanja • 794 roditelja slušalo je predavanje i bilo uključeno u rad radionica • 29 pristiglih literarnih radova • 43 pristigla likovna rada. Broj korisnika uključenih u pojedinu projektnu aktivnost tijekom dvogodišnje provedbe projekta prikazan je tablicom na prethodnoj stranici.

Zaključak Temeljem činjenice da su sve planirane aktivnosti realizirane, da je njima obuhvaćen velik broj korisnika koji su iskazali pozitivne dojmove te da nakon dvogodišnje provedbe zapažamo rezultate u smanjivanju pojavnosti nasilja, kao i u većoj informiranosti i senzibiliziranosti cijele školske zajednice za ovu problematiku, možemo zaključiti da je projekt uspješno proveden. Zajednički zadatak svih nas, od obitelji do odgojno – obrazovnih institucija, nevladinih organizacija, lokalnih i regionalnih zajednica je stvaranje sigurnog, mirnog i tolerantnog okružja u kojem žive djeca i mladi. Na nama leži odgovornost da zajedničkim, odlučnim i jasnim stavom ukažemo na neprihvatljivost nasilja te da djecu učimo da se nasilje ne tolerira niti dozvoljava.

ŽELIMO ŽIVOT BEZ NASILJA ŽUPANIJSKA IZLOŽBA UČENIČKIH LIKOVNIH I LITERARNIH RADOVA S TEMOM PREVENCIJE NASILJA Zrinka Jurec, Srednja škola Zlatar mentorica Ivančica Tomorad, prof. _____________________________________ LITERARNI RADOVI, 1. NAGRADA

PASTELNI SVIJET IZA NASELJA „Ne možeš tako postupati sa mnom, pogotovo ne dok si pijan!“ „A što ćeš ti poduzeti po tom pitanju?“ „Otići ću, daleko i odvest ću majku sa sobom. „E mali, nemoj da te opet moram učiti tko je tu glavni. „Stari sad je dosta, zbogom.“ „E nećeš ti nikud ići.“ Pad, bol, mrak, mrak, mrak, mrak… „Gdje su tvoje misli“, začuo sam vjetar kako mi donosi neko slabašno pitanje, nekud iz daljina. Kako da znam gdje su mi misli kad ne znam ni sam gdje sam? To me dovodi do čudnog pitanja, kakvima sam i inače sklon: je li važnije gdje sam ili gdje je moj um? Vjetar je pitao za moj um, ali što Vjetar zna? Propalica jedna, samo puše. Puši ti samo, a ja ću te nastaviti ignorirati Vjetar kao da se uvrijedio i prestao je puhati. „Hvala“,povikao sam. Kako glupavo, pa to je samo vjetar. Što on razumije? U svoj toj svađi s vjetrom potpuno sam zaboravio da nisam otvorio oči. Polako ih otvaram očekujući da ću oko sebe ugledati lice meni poznate prestravljene osobe u bijeloj, ograničenoj sobi. Ne znam od kud mi ta ideja, ni zašto bi oko mene bili ljudi kad je sve tako tiho. Prizor koji sam ugledao bio je napose iznenađujući. Bezgranične količine plavog. Nikad još nisam vidio tako pastelno nebo, kao… kao da je nacrtano. Shvaćam da ležim usred jednako tako pastelnog zelenog polja. Što je sa ovo? Neka scena iz crtanog filma? Osjećam se tako prekrasno, ispunjeno… „Ali gdje je tvoj um?“ Ma što 62

će mi um?! Jednostavno je prekrasno. Beskrajna polja sunovrata. Nevjerojatno žuta polja sunovrata. „Tvojih sunovrata.“ Mojih sunovrata? Taj vjetar jednostavno ne može biti tiho. Moji sunovrati. Moja blještava zemlja. Moja, moja, moja… „A tvoje misli? Tvoje, tvoje, tvoje?“ Nije važno, ovo je sad moj svijet. Podižem ruke k pastelnom plavetnilu i okrećem se lagano. Miris sunovrata mi se usjekao u mozak. (A nekad prije sam ih tako mrzio) Molim? Kad? Prije? Prije čega? Nije važno, jednostavno nije. Nema ih, izbrisao sam ih. Samo zato što to mogu. Nije važno zašto ni kako, ja to jednostavno mogu. „Ili ne“, oglasio se Vjetar. „A što ti hoćeš, zato što tebe ne mogu izbrisati ne znači da moraš biti naporan!„Gdje su ti misli’“ Najednom je počelo strašno puhati, ali što sad. Neka me nosi taj čudni entitet u liku Vjetra, taj uljez u mojoj pastelnoj zemlji oslobođenoj tiranije sunovrata (ili tiranije općenito), jer ja se osjećam oslobođeno, bezumno sretno. Vjetar me otpuhao do plaže. Do najljepše pješčane plaže koju sam ikad vidio. Ali gdje je svjetionik? Onaj, od prije? Prije? Prije čega? Ma nije važno. Moja plaža, moja,moja,moja… Ulazim u podvodni svijet. Vidim propala morska kraljevstva i uživam, jer tu nema Vjetra. Tu su Morske Struje, a one nisu toliko naporne. „Gdje su tvoje misli?“ Oh ne, ne još i vi. Plač? Od kud plač u mom savršenom podmorju? Mojim razrušenim kulama od snova? „Ali on mora preživjeti… on to može. Ne mogu… ne želim… da mu se isključe aparati. On je moj, moj, moj… sin.“ Ne obazirem se na to, to se Morske Struje igraju mnome. U daljini pliva ribica i tako pokvareno svijetli. Šugava svjetleće ribica. Ajde iš, iš!! Nemoj mi prilaziti, ja sam ti ribofobičar. „Ali ja sam tvoj um.“Bulazniš ribo, plivaj ti dalje. Rađe ne, izbrisat ću ja tebe kao i one sunovrate.“Oni su isto bili tvoj um“, reče ribica i nestade, a ja se osjetih tako lakim. Prepustih se Morskoj Struji neka me nosi.

Ocean me izbacio van na beskrajnoj pješčanoj plaži. Izgleda kao pustinja. Sreća što volim pustinje. Kao onu od prije? Ma nemoj me sad još i ti zezati, prije nije bilo pustinje. Uopće mi nije bilo čudno to što pričam s Pijeskom. Bilo je tako nekako prokleto normalno. Riješio sam se Vjetra i Morske Struje i sad sam ostao sam s Pijeskom. Nebo se zatamnilo. Tu gore je tako mnogo zvijezda. Beskrajno, a opet moje. „Gdje su tvoje misli?“ Eno, ondje gore. Gledaju i smiju mi se. „ Dovuci ih dolje, ovo je tvoja posljednja šansa za buđenje.“ Oprosti striček Pijesak, ali od svih kućepazitelja ovog svijeta ti si najnaporniji. Nemoj to shvatiti osobno, ali zbilja si naporan, a tu je tako jednostavno lijepo. Evo i zvijezde padalice. Da pogađam, ti si „moje misli“ i ne smijem te izbrisati jer ću zauvijek potonuti u mrak. „Ne, tko ti je to rekao?“ Pijesak, odgovaram zvijezdi padalici, osjećajući se normalno.„Ma ne, nego

ćeš zauvijek ostati tu.“ U redu, onda si izbrisana. A ona mi odvrati: „ I ti isto.“ U tom sam trenutku usnuo savršeno monotoni san u kojem se budim u polju sunovrata i gasim se u pustinji. Moj savršeni pastelni svijet, moj,moj,moj… Zvijezda je bila izbrisana u bliještećem, pastelnom svijetu jednog uma, a um je bi izbrisan iz svijeta živih. Majka umova vlasnika je gorko plakala. „Većina ljudi se nikad probudi iz kome“,govorili su joj liječnici. Vlasnik uma umire kao još jedna žrtva obiteljskog nasilja, a majka se pitala, što bi bilo da je odšetala od oca još s malim sinom u rukama. Mrzila je sebe zbog toga što je ostala uz oca alkoholičara, a opet nikom nije rekla pravi uzrok sinova pada niz stepenice. Možda… možda da je otišla zvijezda ne bila ugašena. Možda bi bilo drugačije.

LIKOVNI RADOVI 1. NAGRADA Dorotheja Grgić, Škola za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću, Zabok mentorica Anuška Alfirević, prof.

LIKOVNI RADOVI 3. NAGRADA Mario Bolant, Srednja škola Bedekovčina

LIKOVNI RADOVI 2. NAGRADA Tomislav Hršak Škola za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću, Zabok mentorica Anuška Alfirević, prof.

izložba učeničkih radova u Školi za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću Zabok, siječanj 2011.

Županijska izložba učeničkih radova, Srednja škola Krapina, 14. lipnja 2010.

Članovi Županijskog stručnog vijeća pedagoga / kontakt podaci Voditeljica Županijskog stručnog vijeća: Jadranka Krklec, prof. red br.

ime i prezime

telefon ured mobitel fax elektronska pošta

škola

adresa škole

Marija Banožić

049/588-650 098/9387034 049/588-740 marija_banozic@yahoo.com

Srednja škola Oroslavje

Ljudevita Gaja 1, 49 243 Oroslavje

Martina Jenik

049/221-620 091/9578060 049/221-620 martina.jenik@gmail.com

Škola za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću Zabok

Prilaz prof. Ivana Vrančića 5, 49210 Zabok

Jadranka Krklec

049/500-143 098/660945 049/221-018 jadranka.krklec@kr.htnet.hr

Srednja škola Zabok

Ivana i Cvijete Huis 2, 49210 Zabok

Mirjana Laginja

049/382-101 091/8975166 049/382-123 mirjana.laginja@skole.hr

Srednja škola Krapina

Šetalište Hrvatskog narodnog preporoda 6, 49000 Krapina

Ivan Miškulin

049/587-650 098/794791 049/503-382 ivan.miskulin@skole.com

Gimnazija Antuna Gustava Matoša

Prilaz Janka Tomića 2, 49210 Zabok

Tatjana Papst

049/213-514 091/8877732 049/213-994 tatjanapm@yahoo.com

Srednja škola Bedekovčina

Gajeva1, 49221 Bedekovčina

Snježana Pluščec

049/465-141 098/9436098 049/465-141 snjezana.pluscec@kr.t-com

Srednja škola Konjščina

Matije Gupca 5, 49282 Konjščina

Ksenija Rissi

049/382-113 091/2210122 049/382-113

Srednja škola Krapina

Šetalište Hrvatskog narodnog preporoda 7, 49001 Krapina

ksenija.rissi@skole.hr

ŽSV sa bliskim suradnicama (mr. sc. M. Fajdetić, viša savjetnica; ravnateljica K. Bračić Bunčec, dipl. pedagoginja; ravnateljica B. Šarić, dipl. pedagoginja)

Želimo život bez nasilja Godišnjak Županijskog stručnog vijeća stručnih suradnika pedagoga srednjih škola Krapinsko-zagorske županije Broj 5. / 6., lipanj 2011.