ŠKOLSKI ČASOPIS JU OŠ “NAFIJA SARAJLIĆ” SARAJEVO
MISAO
MISAO IMPRESSUM Misao
List učenika OŠ „Nafija Sarajlić“ Glavni urednik:
Edina Konak
Uredništvo: Medina Šehović, Vedran Livaja, Nur Salimović, Sajra Huseinović, Asija Mirojević, Omar Huremović, Sumeja Klačar, Emina Idrizović
Urednici-saradnici:
Suada Čamo, Suzana Timarac, Mirza Omerdić, Aida Đulić-Agić
Kontakt: 71000 Sarajevo, Patriotske lige 57 Tel: 033/213-823 E-mail: info@osnsarajlic.edu.ba
www.osnsarajlic.edu.ba Sarajevo, septembar 2021. 3
| Misao, 2021.
MISAO Dragi naši čitaoci,
Pred vama je treća /online/ verzija školskog časopisa „ Misao“. Poznato nam je da članovi Novinarske sekcije uvijek imaju neku novu misao, zanimljivu ideju koja će biti svima ne samo školska vijest, nego i ono što nadahnjuje i što se dugo pamti... Ponosni smo što u ovom broju razgovaramo sa bivšim učenicima naše škole, a u budućnosti budite spremni da i vi svoje priče podijelite sa našim mladim
čitaocima... U ovom broju imate i dosta informacija o uspjesima naših učenika/ca, uživajte čitajući/gledajući njihove zanimljive radove! Ostajte nam zdravi, čili i veseli te uspješno započnimo još jednu divnu školsku godinu sa željom da nastavu što više pohađamo u školskim klupama i lijepoj nam školi.
SVAKA KAP VODE JE BITNA Vannastavne aktivnosti su jedan od najvažnijih segmenata nastavnog procesa u toku online nastave. Da je tako pokazuje najbrojniji tim na školskoj platformi Kreativci. Interesovanje i veliki odziv naših učenika/ca za inicijativu UNDP-a "Svaka kap vode je bitna", konkretno za učešće u takmičenju za podizanje svijesti o uštedama vode rezultiralo je velikim uspjehom. Naime , rad učenika Hamze Dreca, VII2 našao se među prvih deset od 250 radova učenika /učenica iz cijele Bosne i Hercegovine, tačnije Hamza je nagrađen plaketom za 1.mjesto i prigodnim poklonima UNDP-a. Radovi učenice Nadže Mirojević i učenika Ahmeda Julardžije nagrađeni su zahvalnicama za izvrstan dizajn. Pored plakete i zahvalnica za izvrstan dizajn, u našu školu stigle su i diplome za učešće u inicijativi našim učenicima/učenicama. To su Ilma Selak , Halima Bećirbegović, Merjem Džindo, Hamza Alihodžić, Naida Turković, Ahmed Džananović, Maria Alabdala i Anes Selimović.
Hamza Dreca (nagrađeni rad) U galeriji fotografija možete vidjeti naše vrijedne učenike i učenice . Napominjemo da su ovdje fotografije one djece koja su došla u školu po diplome. Mail zahvalnosti našoj direktorici škole, profesorici Aidi Petković u kojem je pohvaljen uspjeh naših učenika/učenica je ujedno motivacija svim našim učenicima da budu i dalje angažovani u sličnim takmičenjima. Također, gđica Michaela Ptackova ispred UNDP-a će našoj školi dostaviti i promotivne materijale o štednji vode u kojim ćemo vidjeti Hamzin dizajn. Čestitamo svim našim učenicima i učenicama koji su svojom kreativnošću i idejama pokazali koliko je bilo važno učestvovati na ovom takmičenju.
24.12.2020.
PEDAGOŠKI KUTAK
KAKO USPJEŠNIJE UČITI Situacija u kojoj učenici ne moraju dolaziti u školu, i u kojoj učenici nastavu prate online putem platformi, ostavlja dosta prostora za svima poznato ponašanje – akademsko odlaganje. Primjerice, gledamo serije ili prosljeđujemo duhovite poruke umjesto da radimo ono što je potrebno. Vjerujemo da su ovi ili neki drugi oblici odgađanja obaveza dobro poznati. Odgađanje obaveza vrlo je često ponašanje, a najčešće to činimo na način da visoko prioritetne obaveze zamjenjujemo onima manjeg prioriteta, čime se stvara lažno opravdanje da smo ipak nešto radili. No, vrijeme brzo prolazi, i iako sada uživamo u slobodi i višku vremena, obaveze će se nagomilati. Sada se možda osjećamo bezbrižno, zaboravljamo na obaveze i kratkoročne užitke stavljamo ispred njih. Kada se obaveze nagomilaju i kada bude potrebno predati neki zadatak ili polagati ispit, pojavit će se anksioznost, potištenost, veliki nivo stresa. Koncentracija i motivacija- dva najbitnija faktora za uspješno učenje
Šta je koncentracija?
Koncentracija je usmjeravanje pažnje na ono što radimo
Kod učenja nastojimo usmjeravati pažnju, ali često nas neko ili nešto ometa, što ima
utjecaj na kvalitetu naučenog.
Razne vrste ometanja interferiraju sa sposobnošću usmjeravanja pažnje tj.
koncentriramo se na njih umjesto na ono što smo željeli, što se naziva distrakcija. One mogu biti unutrašnje i vanjske. Kako poboljšati koncentraciju:
1.
Nađi mjesto za učenje i SAMO za učenje
-
dobro osvjetljenje i prozračnost
-
udobno, ali ne previše
-
dovoljno velik stol, uredan i maksimalno prazan
PEDAGOŠKI KUTAK
KAKO USPJEŠNIJE UČITI Kako poboljšati koncentraciju: 1.
Stvaranje navike učenja – npr. trenerka za učenje
2.
Nemoj učiti ako si umoran i/ili gladan
3.
Riješi unutarnje distraktore (druge obaveze, lični problemi)
4.
Koristi aktivno učenje na satu i dok učiš
5.
Postavi sebi cilj
6.
Radi pauze (15min)
7.
Odredi vrijeme učenja koje ti najviše odgovara
8.
Prilagodi učenje svom stilu učenja
Šta je MOTIVACIJA? Motivacija su su svi oni faktori koji pokreću, organizuju, usmjeravaju i određuju ponašanja u svrsi postizanja nekog cilja. Može biti unutrašnja i vanjska.
KAKO RIJEŠITI NAJČEŠĆE PROBLEME: Meni se nikad ne uči – ne čekaj inspiraciju Toga ima puno - podijeli na manje cjeline Pa ne mogu stalno učiti -nagradi se za svaki uspjeh Ionako ću dobiti lošu ocjenu –pazi što želiš Dosadno mi je učiti sam –nađi para, dodatne materijale To mi ionako nikad neće trebati –jesi li siguran? Nisam karakter –napravi ugovor sa samim sobom
PEDAGOŠKI KUTAK
KAKO USPJEŠNIJE UČITI KAKO SE MOTIVISATI ZA UČENJE
Ne čekaj inspiraciju, ne odgađaj
Ispuni sve preduslove za učenje
Planiraj vrijeme
Postigni male uspjehe na samom početku
Ako ne možeš početi s najtežim gradivom, počni s najlakšim
Ne gledaj negativno na greške
Razmišljaj o budućnosti i svojim ciljevima Načini motivacijski poster koji sadrži viziju tvojih dugoročnih ciljeva, omiljene citate i sve što te pokreće prema napretku
„NAGRADI SE ZA SVAKI USPJEH ILI IZVRŠENJE ZADATKA“ Ako baš nikako ne možeš početi, pročitaj ovaj popis ponovno i pokušaj sebi pomoći s nekim od savjeta
Elma Brkanić, profesorica pedagogije
TAKMIČENJE IZ ČIVITASA Bosna i Hercegovina zadnjih godina ima veliki problem sa migrantima. Neki migranti su počeli praviti probleme i građani su postali zabrinuti zbog toga što se dešava. Ni migrantima nije lako jer nemaju dobre uslove za život u BiH. Razlog boravka migranata u BiH je to što žele ući u EU (države koje su članice Evropske unije). Zbog ovih razloga učenici našeg razreda, VII- 3 su ove školske godine iz Građanskog obrazovanja za projekt „Ja građanin“ za temu odabrali migrantsku krizu. Svi učenici sedmih razreda su učestvovali u izradi ovog projekta. Nakon toga učenici VII-3 su dobili priliku predstaviti našu školu na takmičenju i oni su to uradili na najbolji mogući način. Razgovarali smo sa učenicima koji su
Kako je došli do toga da predstavljate našu školu i kako vam je bilo tokom rada? Nakon što smo završili naš projekat, prezentovali smo ono što smo uradili. Mislili smo da je naš razred najgore uradio, ali se na kraju ispostavilo da smo uradili najbolje. Zato smo izabrani da predstavljamo školu za Civitas takmičenje. Moramo reći da nam je bilo drago jer smo imali priliku da predstavljamo našu školu. Nije nam bilo teško dodatno raditi jer smo imali podatke sa projekta, a i mnogo smo surađivali i pomagali jedni drugima da nam rad bude bolji. Pored svega naučili smo i neke nove stvari i bilo je zanimljivo raditi na projektu. Da li ste zadovoljni kako ste uradili vaš dio posla? Naravno, trudili smo se da zajedno uradimo najbolje , ali uvijek može bolje. Smatramo da smo ovo dobro uradili s obzirom da je to prvi put da radimo nešto veliko za našu školu i bila nam je čast predstavljati našu školu!
Na koji način ste radili ovaj projekt ? Podijelili smo se u četiri grupe, a svaka grupa je obradila dio projekta, od upoznavanja sa problemom, alternativnim mjerama, rješenjima, a na kraju smo donijeli neke zaključke kako riješiti migrantsku krizu.
TAKMIČENJE IZ ČIVITASA Zašto je vaš razred odabrao temu migrantska kriza ? Smatramo da je to veliki problem u našoj državi i da se treba raditi na rješavanju tog problema! Znali smo da je to teška tema, ali ipak mislimo da se više treba pričati o velikim problemima kao što je migrantska kriza! Ko vas je podržavao ? Naša nastavnica građanskog obrazovanja, Alena Barlov Siddi , nam je bila velika podrška, bodrila nas je i naučila da moramo biti tim i raditi zajedno. Također naši roditelji koji su nas podržavali od samog početka , a i mi smo bili podrška jedni drugima. Šta vi mislite o cijeloj situaciji sa migrantima? Svi znamo da je teško migrantima, građanima, vlastima i ne trebamo njih kriviti jer nikome nije lako. Samo moraju se potruditi da bolje riješe situaciju jer nekad izgleda da se ništa ne radi. Osim toga treba da svi radimo zajedno i pomažemo jedni drugima.
TAKMIČENJE IZ ČIVITASA Rekli ste da ste naučili mnogo novih stvari, šta je to što ste naučili? Dosta smo naučili o životu migranata, o njihovim problemima, kako se politika i nadležni organi brinu o njima, ali i problemima koje građani imaju zbog toga. Vidjeli smo kroz intervjue kako se građani osjećaju zbog ove situacije, koliko podržavaju to što migranti borave u našoj državi. Pored svega naučili smo da razmišljamo kao odrasli. Vidjeli smo razliku u njihovim životima, građane koji imaju svoje kuće, koji mogu živjeti normalno, a sa druge strane smo vidjeli migrante koji jako teško žive, koji čak spavaju po ulicama. Oni su otišli iz svojih zemalja da bi bolje živjeli, ali sada teško žive. Iz ovoga svega smo vidjeli da imaju dva načina života i shvatili koliko je teško svima u ovoj situaciji. Rekli ste da ste naučili mnogo novih stvari, šta je to što ste naučili? Naravno...Svi ljudi zaslužuju biti sretni te svima treba pružiti pomoć.
Počeci osnovnog obrazovanja za moju generaciju
nisu
bili
jednostavni
-
obilježili su ih skrivanje od granata i časovi u podrumima. Mi smo bili prkosna Nafijina djeca koja su odrasla malo brže nego što bi ijedno dijete trebalo da odraste. Sada, iz perspektive odrasle osobe, razumijem kakvu snagu, hrabrost i
vještinu su imale naše učiteljice i nastavnice koje su se pobrinule da ne osjećamo
neizvjesnost
već
da
se
spremamo postati najbolji ljudi. To smo činili
PRKOSNA NAFIJINA DJEČA
časovima
fizičkog
(Aberečke-Abertude! samopouzdanju),
nas
vaspitanja je
dramskom
naučila sekcijom
(naše predstave su bile najbolje i zbog Komunikologinja i trenerica komunikacijskih vještina,
Dijana Duvnjak
njih
smo
najposebnije) posjetiti
i
se
osjećali
putovanjima svoju
posebno,
(išli
sestrinsku
smo školu
Sanbonyanagi Nagano u Japanu) i svim drugim znanjem koje smo ponijeli iz naše bijelo-zelene zgrade. A to je ono što nam niko ne može uzeti, šta god da se desi.
Fotografija sa općinskog takmičenja u Osnovnoj školi “Hasan Kikić”, Sarajevo
Posjeta prijateljskoj školi „Sanbonyanagi“ Nagano , Japan
P re m i j e r a f i l m a
Jasmila Žbanić Potočari
Quo Vadis, Aida ? Jedan od najemotivnijih događaja u mom životu jeste prisustvo
premijeri filma "Quo vadis, Aida?" u Memorijalnom centru Potočari kod Srebrenice. Moj otac je predložio da idemo na premijeru jer je rođen u Srebrenici i znao je koliko je bilo teško Bosni i Hercegovini da sačuva sve što mi sada imamo. Put prema Srebrenici bio je veoma zanimljiv. U vožnji automobilom sam, čini mi se, imao mnogo više pitanja nego tokom bilo kakvog uobičajenog putovanja. Neka od pitanja su bila zašto su se desile tolike smrti nevinih ljudi u rodnom gradu mog babe, zašto je svijet to posmatrao i nije spriječio tragediju. Srce mi je stalo kada sam vidio da moji najbliži nemaju odgovore. Više su nijemom tišinom odgovarali ili pogledima koji su govorili da možda ne pitam danas. Kada smo stigli u Srebrenicu posjetili smo moga djeda i moju nanu, roditelje moga oca. O emocijama koje su bile u njihovim očima je počivala neka neobjašnjiva nostalgija. Na premijeri filma su u prvim redovima bile Majke Srebrenice, potom mnoga poznata lica . Kada je film počeo, sjedio sam u trećem redu i imao sam odličan pogled. Film sam gledao u tišini kao i svi prisutni . Postoje scene koje baš nisu preporučljive za djecu. Film je dirljiv, siguran sam da vrijedi za Oskara, no saznao sam da našoj Jasmili Žbanić nije to prva i jedina namjera. Ona je ovim filmom željela poslati poruku svijetu o genocidu koji se desio u Srebrenici i koji se nikada nigdje ne smije dogoditi. Inače, volim gledati filmove, ali želim dodati da sam film “Quo vadis, Aida? “ na trenutke proživio. U srcu sam osjetio prazninu i bol za svim nišanima koje smo kasnije obišli. To su sada bijele ptice u pjesmama pjesnika, to su životi kojih više nema, a koje pamtimo.
Nedim Hasanović, VI3 15.10. 2020.
- INTERVJUI Tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu, nastava za moj razred je bila organizovana u skloništu u naselju Breka.
AMRA KORJENIČ ( PROHIČ)
Učenica generacije 1996. godine
I pored teških trenutaka , svakodnevnog bombardovanja Sarajeva i borbe za život, tu smo se rado okupljali, radosni što se vidimo i što se možemo družiti. Kroz učenje i uz podršku nastavnika, izuzetno posvećenih svom poslu, ulazili smo u svijet nauke. Moja generacija je tada, u potpunosti živjela trenutke ponosa i bogatstva jedinstva različitosti kakvo se samo u Bosni i Hercegovini može vidjeti. Vrijednosti i prijateljstva koja sam stekla u tom školskom ratnom periodu imaju posebno mjesto u mom životu.
- INTERVJUI Benjamin Isović, pjesnik i muzičar,
sin
slavnog Safeta Isovića bio je učenik naše škole. Razgovarali smo o njegovim školskim danima... Pripadao je prvoj generacij koja je od prvog razreda krenula u ovu školu. Djeca iz viših razreda su bila sa našeg školskog
područja, ali su išli u OŠ
„Miljenko
Cvitković“, kao i u manju školu u Nahorevu. Benjamin Isović
Pjesnik i muzičar
Zamolili smo gosp. Isovića da nam se ukratko predstavi, da prića o svom skolovanju, roditeljima, druženju...
J
a sam Benjamin Isović, bivši učenik škole „Ahmet Fetahagić“, današnja „Nafija Sarajlić“, školska generacija 1969-1977. Poslije toga sam završio Drugu gimnaziju i Pravni fakultet u Sarajevu. S obzirom da sam još za vrijeme školovanja u osnovnoj školi, zahvaljujući pedagoškom i stručnom usmjeravanju moje divne nastavnice, pokojne gospođe Marije Blagojević, prigrlio ljubav prema literaturi i pisanju, tokom zrelih godina svog života bavio sam se pisanjem poezije, proze i novinskih tekstova. Imam mnogo objavljenih pjesama i tri knjige poezije. Također, poseban pečat ostavili su na mene i moju dalju budućnost časovi muzičkog vaspitanja kod drage Hatidže Tanović, koja bi tokom našeg kasnijeg školovanja u starijim razredima, puštala sa zadnjeg časa Ogija Gajića i mene da dovedemo iz obdaništa njenog sina Danisa kako bi se njih dvoje poslije skupa vraćali kući. Ognjen Gajić je već tada izvrsno svirao klavir, a poslije je svirao saksofon u originalnoj postavi Zabranjenog pušenja. Danas je vrsni pulmolog na klinici Mayo u USA.
- INTERVJUI BENJAMIN ISOVIĆ
N
isam imao najdražeg nastavnika iz prostog razloga što su mi mnogi bili dragi. Naši nastavnici su bili biseri „stare škole“ pedagogije koja se alhemijskim miješanjem autoriteta i tolerancije bavila stvaranjem dobrih i uspješnih ljudi korisnih društvu. Navest ću, ipak, neka imena koja su ostavila snažan dojam: moja predivna učiteljica Rajka Milanović, naša druga majka, zatim iznimna i savršena Ferida Dučić, moja prva razrednica, potom autoritativni i pomalo filmski lik Nedžib Šuvalija, čovjek prodornog pogleda Nijaz Brajlović, začudna i impozantna Kornelija Rajnpreht, „opasni“ Nenad Brezo, već pomenuta Marija Blagojević (prva osoba u životu koja mi je naručila kafu) Nada Branković (priznala mi je poslije da je jako pogriješila što mi je na kraju zaključila tri)...Ne bih nikoga preskočio, vjerujte, da se samo malo jasnije sjećam.
Međutim, manje od drugih stvari, mrzio sam historiju (koja se tada zvala istorija), hemiju (koju smo mi zvali „kod Miroslave“), a volio sam lektiru, pismene vježbe na zadatu temu i uopšte, srpskohrvatski jezik iako sam i tada govorio prilično bosanski. Otprilike ovako: učili smo kad god moramo, a igrali smo se kad god možemo. I što smo više izbjegavali učenje, više smo imali vremena za igru. Treće nije ni postojalo! S djevojčicama skupa igrali smo „između dvije vatre“, a hit godine bili su fudbalski turniri naše škole u kojima je pobjednik osvajao mogućnost da se folira cijelu godinu. I duže... Ja sam i danas, evo, ponosan na pobjedu mog VII4 nad VIII2, sezona 75/76!
Moj otac je bio strog onoliko koliko je imao razloga (ne previše) i ispoljavao je to onoliko često koliko nije bio na putu (vrlo rijetko). Mama je preuzela ulogu nadzornog organa i ingerencije O omiljenim lekcijama ne mogu odsutnog tate pa je njeno prisustvo u govoriti naprosto zato jer sam mrzio školi bilo neuporedivo češće od lekcije, obaveze i sve što je bilo „pod njegovog. moranje“. (Mislim da je to jedino što je kod djece ostalo isto i dan – danas)
- INTERVJUI BENJAMIN ISOVIĆ
Bila je građevinac po profesiji i njeno rijetko, ali ipak odlučujuće uplitanje u matematiku i fiziku donijelo mi je orden „Srebrna značka Ognjen Prica“ i lagodniji upis u gimnaziju. Rijetko srećem raju iz osnovne. Mnogo ih je po bijelom svijetu, neki su se temeljito izgubili iz mog vidokruga onako kako samo to život zna urediti, a ponekog ponekad još i vidim nekom slučajnošću pa se veselimo što smo se prepoznali maskirani umijećem prohujalog vremena. Jedino Mustafa Ćemo, jedan od mojih omiljenih taksista kad me doveze kući, ostane još desetak minuta da mi ispriča gdje je ko od naših. Taksista zna sve adrese! Ne da nisam znao šta ću biti kad odrastem, nego nisam ni htio da odrastem i mislim da sam bio prilično usamljen u toj težnji. Mnogi su sanjali da postanu glumci, fudbaleri, poznati pjevači; djevojčice su sanjale apoteke i balet, a svi su, neizostavno, namjeravali postati slavni. Jedino sam ja na neki način znao da samo ukoliko ostanem dijete, moći ću biti sve što želim. I mislim da sam u tome, uglavnom, uspio.
Za moju prvu pjesmu me vežu neraskidive uspomene i nezaboravna priča. Tada nam je, naime, nastavnica Marija „zadala“ pismenu vježbu, ja biram slobodnu temu, a nemam blagog pojma o čemu da pišem. Baš mi se nešto i ne piše. Problem je u tome što par najboljih radova ide na takmičenje povodom 6. aprila i eventualni uspjeh na tom takmičenju donosi izvrsne nagrade od kojih je dva dana bez nastave najizvrsnija. Ja, tako, sjedim, nešto crtam po papiru i odjednom...PUF!... počnem pisati pjesmu. To čudo se dogodilo 12. januara 1975. godine, a pjesma se zvala „Ja postojim“ , nikada do danas je nisam zaboravio recitovati i naravno, nije poslana na takmičenje jer „ko bi živ dokazao da je to napisao učenik 6. razreda osnovne škole“ – rekla je Marija Blagojević svojoj najboljoj prijateljici Nadi Branković. I tako ja nisam dobio nikakvu nagradu, ali sam dobio svoju prvu kafu u zbornici i topli pogled moje dobre nastavnice. Osvojio sam njeno srce! I da... Dobio sam želju da pišem pjesme! I imam je i sada, jednako snažnu i duboko prožimajuću.
- INTERVJUI BENJAMIN ISOVIĆ
Pjesma „Mi smo divovi“ nastala je iz prevelike težnje da se artikuliše nešto što vas u potpunosti obuzima i prati cijeli život. Želio sam izraziti svoju ogromnu privrženost nečemu što je nezaobilazni dio mene i što je stvar moje obiteljske tradicije kao i moje svakodnevnice, o kakvom god da se vremenu i periodu radilo. Znam samo da nisam htio napisati navijačku pjesmu, jednu od onih glasnih i bijesnih, takvih ima na tone i te se lako pišu, htio sam napisati nježnu baladu o jednom velikom zanosu i odanosti, pjesmu koju ću moći otpjevati pa čak i otplesati kad budem dovoljno star da ne mogu ništa drugo. To definitivno nije navijačka pjesma, to je ljubavna pjesma o velikoj, trajnoj, bezrezervnoj ljubavi koja neće nikada prestati.
bilo koji detalj, to bi moglo promijeniti cijelu priču. Stoga, neka... Ovako je sasvim dobro. Trenutno se bavim pokušajima da učestvujući u radu opštinskog Vijeća, popravim stvari u svojoj okolini onoliko koliko mogu. Osim toga, bavim se pomalo pravom, pomalo pišem, ponekad sviram... Pasionirano gledam fudbal, intenzivno se družim sa prijateljima koji su moj najveći kapital, učim moju djecu da budu svoji... i kad sve obavim, nabijem slušalice na uši i ide muzika... Vjerovali ili ne, iz tog vremena!
Hm... Poruka kakva bi se još i pronašla... Savjet- ni slučajno! Ipak, da ne ostanemo bez poante, djeco, slušajte 'vamo: SLIJEDITE SVOJE SRCE I IDITE UVIJEK PREMA Pa, vidite ovako: promijenio bih ja SUNCU! neke stvari, svakako bih, neke gluposti A sad svak' na svoju stranu! iz tih vremena, ništa krupno. Možda bih nešto izbrisao, a nešto dodao, možda bih, recimo, tog dana na pozorišnoj predstavi, u mraku, uhvatio za ruku Lidiju Orač umjesto što sam je samo gledao. Ili bih zbrisao sa onog časa da ne dobijem zaključnog keca na polugodištu kod Fatime Šuvalije, ali... Znate kako je s tim, ako promijenite
TARIK ČORBO Učenik naše škole proglašen najboljim studentom Univerziteta.
je
Učenik naše škole bio je i Tarik Čorbo. Proglašen je najboljim studentom Univerziteta. Sa nama dijeli svoja sjećanja na našu školu i dane provedene u njoj… Ukratko nam se predstavite...
J
a sam Tarik Čorbo student drugog ciklusa studija na Mašinskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu na smjeru procesno inžinjerstvo.
-Kada ste završili osnovnu školu? Osnovnu školu sam završio 2013. godine. -Ko je bio vaš najdraži učitelj/nastavnik? Od nastavnika bih izdvojio nastavnicu Divnu Petrović, moju razrednicu Loretu Zvizdić-Grebo te nastavnicu Aminu Mirojević. -Zašto?
Nastavnica Divna mi je predavala fiziku i imala je najveći uticaj na dalji tok mog školovanja i života od svih nastavnika i profesora koje sam imao. Mnogim učenicima je prenijela ljubav prema fizici svojim trudom i zalaganjem, kako na redovnoj nastavi, tako i kroz izvrsnu dodatnu nastavu. Ona mi je pomogla da razvijem način kritičkog razmišljanja kroz pripreme za takmičenja i to mi je najviše značilo u daljem školovanju. Razrednica Loreta je bila jedna od najboljih razrednica u školi i uvijek je izlazila u susret svojim učenicima. Iako je predavala jedan od najtežih predmeta svi učenici su je voljeli i poštovali.
- INTERVJUI TARIK ČORBO
Nastavnica Amina je imala najzabavnije časove gdje smo dosta vremena provodili u šali i smijehu. Iako smo svi strahovali od iznenadnih provjera zanja rado smo išli na njene časove i vjerujem da svi još pamtimo njene lekcije koje smo morali znati u svako doba dana i noći. -Omiljena lekcija? Iako je moje obrazovanje u Nafiji davno završilo još se sjećam praktične, odnosno eksperimentalne nastave na fizici. Demonstracije mjerenja volumena nepravilnog tijela uz pomoć menzure, te ilustracija termalne ekspanzije čelične kuglice ću pamtiti čitav život.
-Jeste li već u školi znali šta ćete biti kada porastete, šta ili ko Vas je inspirisao? U osnovnoj školi nisam znao tačno šta želim da budem, pa čak ni kroz većinu srednje škole, samo sam znao da će to nekako imati veze sa fizikom. -Koje školske doživljaja najviše pamtite? Najviše pamtim šalu i igru na odmorima, a naročito onu na časovima. -Da možete, biste li nešto promijenili u svojim školskim danima?
Ne bih ništa mijenjao, tu sam danas gdje jesam zbog odluka koje sam tada donosio. Smatram da generalno ne treba gledati u prošlost već u Ove lekcije su mi pokazale praktičnu stranu budućnost i truditi se da budemo bolji sutra fizike, te kako se fizika odnosi na svijet oko nego što smo bili jučer. nas, da fizika nije samo skup dosadnih formula Čime se trenutno bavite? Znamo da ste i jednačina. najbolji student... -Koliko vremena ste provodili učeći, a koliko Trenutno pripremam ispite i radim na mom družeći se? diplomskom radu kroz koji imam priliku Mislim da sam imao relativno dobar odnos primijeniti fiziku na probleme koji nas okružuju učenja i druženja, možda sam malo više što mi je bila želja još od osnovne škole. vremena proveo učeći nego što sam trebao, ali tako sam stekao radne navike koje su ključne za Imate li poruku ili neki savjet za naše učenike? dalji život.
-Zašto?
-Jeste li i sada u kontaktu sa starim školskim Moj savjet za učenike je da maksimalno prijateljima/drugovima? iskoriste svoje vrijeme u Nafiji, ne samo na učenje već i za sklapanje prijateljstava, te da se Da, i dalje sam u kontaktu sa mojim najboljim ne brinu previše oko ocjena nego da se trude da prijateljima iz osnovne škole koji su danas također izuzetno uspješni studenti lekcije što bolje razumiju i savladaju. Znanje će im trebati kasnije, a ocjene će se svakako elektrotehnike i medicine. zaboraviti.
O našoj školi u lijepim osamdesetim razgovarali smo sa gđom Vedinom Čordalija, prim. dr. sc., spec. kliničke farmacije, MA… Osnovnu školu sam završila 1989. godine pod tadašnjim imenom “Ahmet Fetahagić” za koju me i danas vežu lijepa sjećanja i uspomene. Nakon toga sam upisala Srednju medicinsku školu – smjer farmaceutski tehničar koju sam nažalost završila u ratnom Sarajevu.
VEDINA ČORDALIJA prim. dr. sc., spec. kliničke farmacije
Moj doprinos našoj lijepoj zemlji, Bosni i Hercegovini, počinje upravo te ratne godine 1992. kada sam kao maloljetna osoba otišla da se prijavim za volontiranje u KCUS – Klinici za ortopediju i traumatologiju gdje sam stekla ogromno iskustvo i prijateljstva koja traju i danas.
R
adila sam i paralelno završila srednju školu, a nakon toga upisala Farmaceutski fakultet, koji sam završila 2002. godine i stekla zvanje magistra farmacije. Specijalizaciju iz oblasti kliničke farmacije sam završila 2010. godine, nakon toga magistrirala na Ekonomskom fakultetu i stekla zvanje magistar menadžmenta 2018. godine, smjer Upravljanje kvalitetom u zdravstvu. Godina 2020. i pored toga što je svima nama bila u znaku pandemije i epidemije virusa COVID-19, meni je bila kruna u karijeri, jer sam u augustu 2020. godine dobila počasnu titulu “primarijus” od strane Federalnog ministarstva zdravstva za dugogodišnji i uspješan rad i postignute posebne rezultate na zaštiti zdravlja stanovništva, kao i razvoju zdravstva, a zatim u septembru 2020. godine sam doktorirala.
pravedna. Naučila nas je istinskim vrijednostima. Morali smo učiti, ali smo postali i dobri ljudi. Iz osnovne škole ponijela sam što je najbitnije - znanje, koje sam kasnije kroz svoju karijeru nadograđivala. Osoba koja mi je također ostala u sjećanju je nastavnica, tada srpskohrvatskog jezika, Divna, Naučila nas je tako dobro gramatiku te se i sada dobro sjećam mijenjanja imenica kroz padeže. Predmet koji sam jako voljela je biologija, vjerovatno je još od tada krenula ljubav za farmacijom. Volim svoj posao, a human je prije svega. Pored učenja i obaveza oko zadaće, ostala su sjećanja na naša druženja. Škola je imala predivno dvorište, dio atletske staze i parka sa prelijepim drvećem zaista bio poseban.
U njemu smo provodili puno vremena i družili se kroz sport i igru. Trčanje je svakako bilo Ali, da se mi vratimo na osnovnu školu u kojoj neizostavno u svemu ovom. je moja učiteljica bila Jelka Zovko, stroga i
- INTERVJUI VEDINA ČORDALIJA
Također nezaboravna je i sekcija streljaštva, kada smo išli na Zetru i tu se također družili i provodili vrijeme zajedno, a svakako nam je lokacijski bila blizu i Pionirska dolina u koju smo često odlazili. Nezaboravna je i proslava mature u školskom holu kada znaš da završavaš osnovnu školu i da je vrijeme da kreneš dalje i da se na neki način odvajaš od drugarica i drugova , a proveli ste zajedno osam godina. I danas sam u kontaktu sa određenim drugaricama i drugovima iz razreda, odjeljenje jedan smo bili: Azra, vaša bibliotekarka, Edita, Sehada, Sabina, Adi, Emir, Šera, Almir, Ćemo, Sejo, Amer, Nenad. Vidimo se povremeno. Bila su to lijepa vremena i ne bih ništa mijenjala, naša druženja i prijateljstva ostaju za čitav život, bez obzira na to koliko se često viđamo ili ne. Vašim, odnosno našim dragim učenicima bih poručila da budu vrijedni, marljivi, da uče, da se druže što više, da pohađaju razne sekcije, radionice, jer se i na taj način druže, jer je danas zaista tehnologija uznapredovala pa je druženja sve manje, a prije svega da postanu dobri i obrazovani ljudi koji vole našu domovinu Bosnu i Hercegovinu.
PROSLAVA NOVE GODINE
GENERACIJA 1981/89.
KVIZ ZNANJA VIII RAZREDI
Hi s t ori ja i Geo g rafi ja
OŠ “Nafija Sarajlić”
U našoj školi kviz znanja iz historije i geografije održava se dugi niz godina. Ideju su dobile i u djelo pretvorile u ratnim danima 1994. godine nastavnice Aida Petković i Izeta Tumbul. Pitali smo ih kako su uspjele ideju pretvoriti u tradiciju. Evo šta su nam odgovorile:
B
ilo je teške, sumorne, ratne 1994. godine. Nastava se teškom mukom odvijala po punktovima. Opasnost od granatiranja i snajpera svakodnevna, pa je veliki rizik bio i krenuti prema školi. Udžbenika nije bilo, a sveske i pribor smo dobijali od UNICEF-a. I pred toga,
djeca su se rado okupljala u školi. To je bilo mjesto gdje su zaboravljali svakodnevne opasnosti i gdje su se mogli lijepo družiti. U takvoj atmosferi smo dočekali 1. mart 1994., Dan kada su naši narodi odlučili da krenu putem nezavisnosti. Nastavnica geografije Izeta Tumbul i ja odlučile smo da obilježimo taj dan na jedan malo drugačiji način i da unesemo malo radosti među naše osnovce. Dogovorili smo se da organizujemo kviz znanja iz historije i geografije za učenike od 5. do 8. razreda. Mjesto održavanja kviza je bila zgrada obdaništa MZ “Koševo 2”. Skupilo se tu mnogo djece, došli su da podrže svoje drugove i drugarice. Našao se tu i jedan transparent sa nacrtanom ribom kao podrška za Selmu Ribicu, tada učenicu odjeljenja VI2. Odavno se nije čulo toliko dječje galame, vike, aplauza, smijeha. Mnoštvo ljudi skupilo se ispred obdaništa da vide šta se dešava. Nije bilo važno ko je pobijedio. Svi smo bili pobjednici. Gost kviza bio je gospodin Zvonko Hočevar, direktor škole. Oduševljen kompletnom organizacijom i realizacijom, odlučio je da iduće godine kviz znanja uvede kao godišnji program rada škole. I tako je počelo, pa traje i danas. O utiscima sa kviza razgovarali smo sa bivšim učenicima naše škole. Godinama je u ovoj manifestaciji učestvovao Muhamed Efendić, sada učenik Prve gimnazije.
KVIZ ZNANJA VIII RAZREDI
Hi s t ori ja i Geo g rafi ja
OŠ “Nafija Sarajlić”
“Kviz znanja iz geografije i historije u meni uvijek izazove lijepa sjećanja. Imao sam tu čast da budem i gost i učesnik i voditelj, i evo ove godine opet sam došao kao gost. Bilo je jako zabavno, svi smo se družili i takmičili. U sedmom razredu sam bio počasni gost, kada sam svirao sevdalinke i patriotske pjesme povodom Prvog marta Dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine. U osmom razredu, sa svojim kolegama sam učestvovao u kvizu i osvojili smo prvo mjesto! To je za nas bila velika čast! Već u devetom razredu, moja drugarica Iman i ja smo bili voditelji i bilo je veoma zabavno voditi ovaj kviz znajući šta čeka nove takmičare. Bili smo dobri voditelji i nije palila nikakva štela! Iman i ja smo završili našu školu i ove godine smo prvi razred neke druge škole, ali smo se vrlo rado odazvali pozivu da budemo specijalni gosti kviza. Nadam se da će kvaj kviz zauvijek biti u našoj školi i da će svim budućim generacijama biti zabavno kao što je bilo nama.” Svoja sjećanja je sa nama podijelila i naša Iman Salanović.
“U srednjoj školi, pogotovo zbog novonastale situacije, nismo u prilici da učestvujemo u kvizovima, priredbama i sl. Zato sam je jako obradovala pozivu koji sam dobila da budem gost jedne od manifestacija iz naše osnovne škole koje se rado prisjećam- Kviza znanja iz historije i geografije. Kviz budi u meni nostalgiju prema vremenu koje sam provela u OŠ “Nafija Sarajlić”. Prije svega, kviz sam počela pratiti od šestog razreda, kao podrška u publici, nakon toga sam i ja postala učesnik. U devetom razredu sam bila voditelj kviza sa Muhamedom, a ove godine sam sada već postala i specijalni gost. Naravno uz poštivanje mjera, pridružili smo se ovogodišnjem kvizu, moj prijatelj Muhamed i ja. Uz redovnu nastavu, na kvizu smo prikupili još više znanja i smatram da je ovaj kviz jedan od boljih trenutaka koji sam doživjela u svom
dosadašnjem školovanju. Znajući šta čeka nove generacije, Muhamed i ja smo im ispričali naša iskustva i osjećanja koja smo proživjeli tokom svih ovih godina. Nadam se da će se i u sljedećim godinama kviz redovno održavati, naravno uz naše prisustvo.” Održavanje kviza je počelo u teškim vremenima za naš grad i državu koja su, na svu sreću, sada iza nas. Sada, kada smo opet u teškoj situaciji izazvanom panedmijom korona virusa, održavanje kviza nije uopšte bilo upitno.
KVIZ ZNANJA VIII RAZREDI
Hi s t ori ja i Geo g rafi ja
OŠ “Nafija Sarajlić”
Za impresije o kvizu, pitali smo i ovogodišnju voditeljicu Aminu Klisuru. “Prošle godine bila sam takmičarka, a ove godine sam imala tu čast da budem
voditeljica ovog kviza. Kada sam bila takmičar situacija je bila drugačija. Učionica puna ushićenih učenika koji navijaju za svoje ekipe i mi koji sa neizvjesnošću očekujemo pitanja od voditelja. Vladalo je dobro raspoloženje i sve to pomoglo nam je da se brzo naviknemo. Kako nas je zadesila pandemija, ove godine, kviz je bio održan online. Iako nismo bili zajedno, bitno je da smo održali tradiciju. Kao voditelj, mogla sam posmatrati takmičare/ke i vidjeti njihovo nestrpljenje dok čitam pitanje, ali i zadovoljstvo kada daju tačan odgovor. Na momente mogla sam vidjeti sebe u njima. Postoje oni učenici koji nisu veliki ljubitelji historije i geografije, ali sigurna sam da bi im ovaj kviz barem malo
promijenio mišljenje. Nadam se da će narednih godina u nekim ljepšim okolnostima, tradicija da se nastavi i da ću i ja biti ponovni učesnik. Možda ne kao takmičar ili voditelj već kao gost koji će posmatrati buduće takmičare i prisjećati se lijepih trenutaka.”
Sa nestrpljenjem očekujemo iduću godinu i povratku u školske klupe, gdje nas čeka još mnogo sretnih trenutaka, kvizova, gostiju i sve radosti koju školovanje nosi!
BHS JEZIKA I KNJIŽEVNOSTI
MEDINA SEHOVIČ - VIII 2 Medinin rad osvojio je 1. mjesto na školskom takmičenju u kategoriji 8. razreda i predstavljao je našu školu na kantonalnom takmičenju na kojem je osvojio 2.
“Čovječe, pazi da ne ideš malen ispod zvijezda”
A Prolaznost
ntun Branko Šimić je kroz životnoj stazi. I jedno i drugo je nebitno svoju refleksivnu poeziju dok postoji sloboda izbora u potrazi za imao nekoliko motiva koji svojim mjestom, ne bi li jednog dana su
u
života
njoj
dominirali. kročili i ostali među zvijezdama. No, gdje
suprostavljena
je onda pronaći to mjesto u ovom prolaznom
vječnošću u njegovoj Pjesmi jednom životu? brijegu.
U pjesmi Nađeni bog priroda
sama postaje vrsta neposrednog božanstva. Živjeti nije isto što i preživljavati. Kako će Pjesnici su u njegovim očima „čuđenje u čovjek to raspoznati „kad se zadnjim svijetu“, predstavljaju stvaraoca koji svoje pogledom bude rastajao od zvijezda“? jedinstveno
iskustvo
čini
dostupnim Smatram da odgovor na ta pitanja leži u
čitaocima. On je stvaralac i samim tim je činjenici da trebamo težiti ka nečemu vječan.
Vidimo da se motivi koje sam uzvišenijem od materijalnog.
navela često susreću i nadopunjuju, i to, Ukoliko nemarno žurimo kroz život, on će možda,
najbolje uočavamo u pjesmi brže teći a kasno će biti za žaljenje; neće
Opomena. Sva životna iskustva posebna su nas čekati, ni upozoriti. Živeći takav život i neponovljiva, jedinstvena hronika svakog ne možemo izmoliti vječnost. Ostajemo pojedinca, spektar tuge, ravnodušnosti i „maleni ispod zvijezda.“ sreće. Milioni ljudi žive, živjeli su i živjet Niko nikada nije rekao da je živjeti lako. će, a svaki od njih jeste, bio je i bit će Naprotiv, često donosimo pogrešne izbore, različit, ojačan ili, pak, oslabljen na odluke zbog kojih nekad mnogo žalimo.
BHS JEZIKA I KNJIŽEVNOSTI
“Čovječe, pazi da ne ideš malen ispod zvijezda” Ipak, i to je neko iskustvo jer nam daje onu svaki
naš
postupak
imat
će
razlog.
dozu mudrosti zbog koje smo spremni Shvativši to postajemo mudriji. lakše podnijeti teškoće koje nas čekaju.. Čovjek bi trebao da se kaje jedino zbog Život je prilika za snove, želje i nade. onoga što nije učinio, a mogao je. Ako je Može biti obojen smijehom ako sebi dovoljno volio, bio sretan i pružio najbolje pružimo šansu da budemo sretni. Svaki od sebe, ići će velik u susret zvijezdama. novi dan je izazov da učinimo nešto dobro i Neka nam budu vodilje ta mala nebeska nekom vratimo vjeru u ljude i plemenitost. stvorenja što trepere sa svima nama. Ljubav, tolerancija i razumijevanje bi trebali biti pokretači svega jer čovjek, koji to spozna, može sve. On pokreće svijet, maštom boji mnoge trenutke, raduje se suncu i u sitnicama traži razlog za sreću. Zračimo toplinom! Volimo život! Neka nam ljubav zlo zamijeni, okove mu stavi da nema kud, jer ono nas do zvijezda dovesti
neće, može nas samo u prah pretvoriti i tragove naše izbrisati zauvijek. Postupamo li tako, nećemo imati razlog za kajanje. Kraj našeg putovanja imat će smisao, a
Medina Šehović VIII 2
BHS JEZIKA I KNJIŽEVNOSTI
SUMEJA KLAČAR VII-2
L
Od svih naših moći, ljubav je najveća! jubav-tako mala, a tako velika nedaće lakše podnosiš. Ljubav zahtijeva riječ. Riječ koja isto značenje ima iskrenost i akciju: „Za vrijeme najgorih oluja, na
ekavici,
ikavici,
ijekavici. kada su gromovi treskali i munje sijevale, a
Ljubav- riječ koja odiše toplinom, vjetar kidao ne samo lišće nego i čitave grane,
emocija koja izaziva emocije. O ljubavi je Ole je zaklinjao Trufu: – Drži se, Trufa! Drži pisano još od davnih vremena. Mnogo se svom snagom!“. Koliko puta sam čitajući
napisanih knjiga, a nigdje prave definicije. To ovaj odlomak poželjela imati osobu koja će je čist bezuslovni osjećaj. Jedina emocija koja me ovako bodriti i voljeti kao što je Oleo volio u isto vrijeme i prija i boli. Ljubav je moć i bodrio Trufu. pomoću koje ste veći od svijeta, veći od samog sebe.
Ljubav nam daje moć da nadrastemo svoje predrasude, uvjerenja, ograničenja i djelujemo
Opisala bih je kao osjećanje koje ispunjava mimo njih. Prava ljubav je kada volite osobu čovjeka i daje smisao životu. Ljubav nas čeka bez obzira na njen izgled, kada vam je bitno na svakom koraku, ona je svuda oko nas, šta osjeća i šta misli o vama: ,,Ti znadeš vrlo ljubav je u vazduhu. Naše je samo voljeti... Priču ,,Ole i Trufa'' smatram dokazom ljubavi koja opstaje i kada su prisutne i najveće prepreke.“ Ko zna razlog zašto jedan list pada a drugi ostaje? No, Ole i Trufa su vjerovali da odgovor leži u velikoj ljubavi što su je osjećali jedno za drugo. „Ljubav čini čuda, dok voliš i dok si voljen/a osjećaš se snažno i životne
dobro da nisam više lijepa. Pogledaj kako sam naborana, svi moji sokovi su se isušili. Ja sam izgubila sve, a jedino mi je ostala-ljubav za tebe!'',reče Trufa. ,,Zar to nije dosta? Od svih naših moći, ljubav je najviša, najdivnija'' reče Ole. I Trufa ništa nije mogla učiniti što bi moglo otjerati Olea..
BHS JEZIKA I KNJIŽEVNOSTI
Od svih naših moći, ljubav je najveća! Volio je Trufu onakvu kakva jeste i nije je želio promijeniti, jer za ljubav ne trebamo biti savršeni i uvijek mladi. U trenutku nam život donese mnoga iskušenja, a Trufino najveće iskušenje je bilo ostati na drvetu nakon što je vjetar otpuhao voljenog Olea. Ljubav nam također daje snagu da nastavimo dalje i kada nam je najteže te da ne odustajemo. Nije ostala visjeti još dugo. Nedostajao joj je Ole. Ljubav je i tada uzela svoj čarobni štapić i učinila da je sjedini s voljenim u vječnom životu bez straha, nedaća i brige. Ko može poželjeti više, zar ne?
Zato svaki put kada šetam po Betaniji i udišem divan miris drveća i šume ne zaboravim pogledati u lišće. Na vrhu najvišeg drveta ugledam Olea i Trufu. Smiješe mi se i mašući šapuću: „Prave ljubavne priče nikad nemaju kraj!“
Sumeja Klačar VII2
BHS JEZIKA I KNJIŽEVNOSTI
HAMZA ALIHODZIČ - VII 1 Hamzin rad osvojio je 1. mjesto na školskom takmičenju u kategoriji 7. razreda i predstavljao je našu školu na kantonalnom takmičenju
Z
Od svih naših moći, ljubav je najveća amišljam kako je nastajalo djelo nijansi toplih boja, prizor izgleda kao ljetnja „Ole i Trufa“ u Singerovoj sobi bajka, ali noći ostavljaju siluete visokih stabala koju doživljavam
prostranom, bez njihovih stanovnika.. Na jednom od tih
osvijetljenom s velikim prozorima stabala su Ole i Trufa, dva lista na jedno
čiji pogled pada na vrhove krošnji u dvorištu grančici. Njihova tijela su krhka , ali duše se ispred kuće. Istražujući na internetu, saznao bore s već dobro znanim gostom koji ih
sam da je Singer svoja djela napisao i objavio posjećuje noćima , a oni uporno ostaju da vise na jidišu,
jeziku kojim govori oko četiri vjerujući u ljubav koju osjećaju jedno prema
miliona Židova širom svijeta . Njegova djela drugome. Iako su tragovi hladnih kiša sve više su prevedena na pedeset i osam jezika „ Ole i lomili njegove riječi utjehe, tajni jezik lišća, Trufa opowieść o dwóch liściach" , naziv je Ole nije odustao da bodri Trufu: „Drži se priče na poljskom jeziku.
Pronašao sam Trufa! Drži se svom snagom!“ No, ona je
prijevod na engleskom jeziku „Ole and Trufa“ negdje duboko u sebi osjećala da se bliži njen u Jewish Daily Forwardu, najvećim američkim kraj. Tragovi smežuranosti i strah od rastanka s dnevnim novinama na jidišu, koje izlaze u voljenim bićem plašilili su je više od same New Yorku. O čemu zapravo pisac piše u ovoj pomisli priči.
na smrt. „ Ja sam izgubila sve, a
jedino mi je još ostala ljubav za tebe“, govorila je u mraku. Satima je Ole govorio
U
listopadnoj šumi,
neumoljivo
novembarske noći nježne riječi , vidjevši samo ljepotu one koju obilaze snažni vjetrovi koji ne voli , osjećajući se zahvalnim što je poznaje i
prezaju ni pred čim. U igri kiše i skoro što će upravo s njom pasti na tlo. Nije se plašio nestvarne jutarnje slike šumskog tla što jutrom tog trenutka, stoga nije prestao da ponavlja nalikuje na tepih satkan od svih mogućih koliko je sretan i da upravo sada u njemu
BHS JEZIKA I KNJIŽEVNOSTI
Od svih naših moći, ljubav je najveća plamti ljubav jača nego ikad prije. „Od svih opet pisao rad na ovu temu, možda bih upravo naših moći ljubav je najveća, najdivnija“ počeo s tim glagolom i imenicom koje izgovorio je drhteći,
a u srcu je spavala povezuje
snažna toplina zbog jedinstvene spoznaje. li ljubav
veznik.
I
zaista,
nije
odvažna i krhka, jača od svih
Iznenada je vjetar otkinuo Olu s grančice, ovozemaljskih osjećanja. Čudesna niska bisera nestajao je, tonuo u sag opalog lišća s mislima koju njegujemo dok postojimo. o Trufi. U očaju je dozivala njegovo ime,
traživši barem sjenku u tmini, no sve je bilo uzalud. Ostala je sama. U tišini noći. Jutrom se probudila na zemlji osjetivši da je sada potpuno drugačija, bez bojazni i tjeskobe, slobodna , a pored nje je ležao Ole. Kosmos se nadvio nad njihovim dušama, prepoznao ljubav, toliko moćnu i vječnu da ih je obasuo spasenjem
umjesto
strahom
od
smrti. Povjetarac ih je odnio u vječnost. Naveo bih odlomak na engleskom jeziku: „A breeze came and lifted Ole and Trufa in the air and the soared with the bliss known only by those who have freed themselves and have joined with eternity“. Ova sintagma „joined with
eternity“,
odnosno
„sjedinjeni
s
vječnošću“ pokazuje snagu ljubavi. Ako bih
Hamza Alihodžić VII 1
BHS JEZIKA I KNJIŽEVNOSTI
BERIN BESOVIČ - VII 1
O
„Od svih naših moći, ljubav je najveća!“ le i Trufa, dva lista, glavni su ljepoti. On nije vidio njeno naborano lice, već likovi
istoimenog
književnika
Isaka
djela njeno srce i ljubav. Izgubili su mnogo toga, ali Singera, su imali čistu i nježnu ljubav koja ih je još
dobitnika Nobelove nagrade.
uvijek držala u životu. Njihova ljubav je bila
Metaforično, kroz likove listova, književnik toliko moćna da su se do zadnjeg izdisaja nam govori o najljepšem i najmoćnijem borili protiv životnih nedaća. Međutim, došlo
osjećanju koje čovjek u toku svog života je vrijeme da Ole ode. S njim je otišao i jedan doživi, o osjećanju ljubavi. Ljubav je naš dio Trufe. Bol je bila ogromna da je Trufa pokretač, daje nam snagu, hrabrost, volju za poželjela da i nje nema. Ubrzo je i ona otišla. životom, ali smo isto tako spremni da uradimo Ponovo su se pronašli u svemiru. Slobodni, sve za voljenu osobu, da joj pružimo podršku, plesali su svoj ples i slavili ljubav koja nikad pažnju, povjerenje, poštovanje pa čak i da svoj ne umire. Ole i Trufa doživjeli su ljepotu život damo za nju.
zajedništva života s drugim. I to je ta moć
Da ljubav ima veliku moć, kroz svoje postupke ljubavi. pokazuju nam Ole i Trufa. Iskreno su vjerovali Čitajući ovo djelo, pred mojim očima nizale su u ljubav koju su osjećali jedno prema drugom. se slike starca i starice koji se još uvijek Ole je cijeli svoj život bio uz Trufu u svakoj gledaju nježno i zaljubljeno kao i prvog dana prilici, a posebno u teškim situacijama. Isticao kada su se upoznali. Iskreno se nadam do ću i je da bi njegov život bio besmislen bez nje, ja jednog dana osjetiti moć iskrene i velike Trufe, njegove životne saputnice. Iako su oni ljubavi. par koji je ostario, koji je izgubio mladalačku Ovaj rad završit ću sljedećim citatom: ljepotu, ljubav, koju je Ole osjećao prema „Kada biste mogli dovoljno voljeti, mogli biste Trufi, činila je da se on još uvijek divi njenoj biti najmoćnija osoba na svijetu.“ . Emet Fox
Literarni kutak Amina Klisura IX –1 105.MOTORIZOVANA BRIGADA (Aminina pjesma osvojila je 1. mjesto na školskom takmičenju te predstavljala našu školu na općinskom takmičenju)
Na Grdonju zastava ljiljana vihori, Tu heroji slavni, sanjaše o slobodi. Njihov ratni put, Trebević gordi gleda. 105. brigadu, neka prati sreća. O njihovoj hrabrosti daleko se čulo. Pričaju se priče, bosanskog otpora čudo.
Ti heroji slavni, srcem bedem grade, ne daju te dušmaninu, moj voljeni grade. Nosili su puške, čizme, uniformu, prkosili smrti i u hladnom rovu. Uspjeli su smijehom da prekriju strah i da budu simbol što krasi naš kraj. Neka su im staze sigurne i mirne, Neka se ime brigade 105. svugdje glasno čuje.
O borcima što ratom očeličeni hode i prenose sad u miru pjesmu slobode! Sretan neka bude njihov svaki dan, armija najjača čestita im sad. Armija što divi se njihovom djelu pod nebom slobode. Da 105. motorizovanu vide s bajrakom, na čelu kolone.
Literarni kutak
1.april Kada pomislim na 1. april to me asocira na smijeh, smicalice i podvale, zato što je 1. april - Međunarodni dan šala, viceva, podvala i smijeha. Ja uvijek svojim ukućanima i prijateljima objavim neku neistinitu vijest pa im kažem: APRILILILILI!!! Svi se onda smijemo i to je prava poanta 1. aprila. Tada se smijemo, zezamo, nekom čak nešto i podvalimo, ali ne smijemo uvrijediti druge, jer ipak postoji neka granica za šalu. Smijeh je veoma zdrav, a ponekad i „zarazan“. Osmijehom dušu grijemo, najljepši smo kad’ se smijemo.
Darjan Božinović V-3
105.MOTORIZOVANA BRIGADA Draga,naša vojsko mila
Trotoari pamte lokve krvi
kako su vam srca hrabra bila.
jecaje djece,očeva i majki.
Uzeli ste oružje u ruke
Borili ste se kao lavovi i bili prvi
i zaboravili na sve muke.
vašu snagu niko nije mogao da smrvi.
Veliko srce je kucalo u vama
Miris baruta zaboraviti se ne može lahko
dok ste spašavali živote svima nama.
Ono što je bilo, mi mladi pamtićemo tako.
Tuga za izgubljenim životima vječno traje, a za spašene zahvalnost nikad ne prestaje.
105.motorizovana brigada, bila je i biće ponos našeg grada
Nur Salimović V3
Literarni kutak Moj kisobran Stojim ja mirno kao vojnik u ćošku male sobe. U jednoj korpi moj je dom i odavno gužva je već. Gurkam se sa drugim kišobranima i tako namještamo da što manje jedan drugom smetamo. Sunce je za nas prava gnjavaža jer nas tada niko ne traži. Sa prvim kapima kiše moje vrijeme stiže. Ooo, kako sam tada sretan! Veselo se prodrmam da žice pripremim i ako imam prašine da se uredim. Želim biti spreman za šetnju. Male me ruke za ručku uzmu i tada se moja krila rašire. Do škole pratim dječicu rado. Veselo se okrećem ukrug. Lagane kapi kiše život mi daju dok radoznalo slušam zvukove okoline. Sa visine vidim sve i nije me strah. Dišem duboko i upijam mirise koji dolaze sa svih strana. Dok čekam u školi malo se osušim i veselim se svakoj petici. Na odmoru idem iz ruke u ruku. Nekad me okače, a nekad vuku.
Sve je to dio igrice naše i zato volite kišobrane vaše.
Almina Pandžić V2
Bitno je oćima nevidljivo Hamza Veljan Šta se nalazi ispod tih blistavo-zelenih očiju? Uvijek sam se pitao u čemu bi moja rascijepljena duša tražila spokoj kad bih bio slijep. Da l’ bi to bila muzika? Da l’ bi to bila pusta samoća? Ne! To bi bilo ,,skriveno” blago ispod tih očiju. To bi bilo ono nešto što je očima nevidljivo, a itekako se može bolje vidjeti zatvorenih očiju. Svoj spokoj bih pronalazio u toj DUŠI. Da, zvuči otrcano, ali kakvu bi ljepotu imalo to lice, taj zarazni smijeh, taj elegantan hod bez iskrene duše koja ih podupire? Možda te taj vanjski izgled privuče, ali duša je ono što te zadrži.To se ne može u potpunosti shvatiti slušajući nečije riječi. To se mora osjetiti na vlastitoj duši, pa ćeš iz toga izaći ili sa spokojem u duši znajući da ćeš uvijek imati nekoga ko te razumije, ili kao zaboravljeni gubitnik s ranom na srcu za koga nema mjesta ni u bajkama uz koje si opušteno zatvarao oči kad si bio dijete.
Literarni kutak
Moj kisobran Jesen je za mnoge samo dosadno vrijeme, ali za mene izvrstan razlog za radost. Ja sam prekrasan kišobran i vjerni pratilac kada napolju pada kiša. U sunčanim danima svi me zaborave, ali u jesenjim kišnim danima koriste me svaki dan. Ja ne mogu zaustaviti kišu, ali pomoći ću vam da izađete vani za vrijeme kiše. Izlazimo iz kuće. Sve je mirno čuju se samo kapljice kiše. Pomalo je hladno, to je znak da je kraj ljeta i da dolazi jesen. Rosa je prekrila auta. Na putu do škole moja vlasnica je gazila tepihom od lišća, sve se šarenilo. Kiša je počela jače da pada i kapljice su bile krupne poput oraha. Bio sam ponosan što sam kišobran i što
štitim svoju vlasnicu. Put do škole mi je bio veoma zanimljiv. Uvijek sretnemo drage ljude koji nas pozdravljaju i razgovaraju sa nama. Vidim drveće koje stoji poput vojnika. Kuće kada se pogledaju
iz daleka
podsjećaju na neko kraljevstvo. Škola je udaljena dva kilometra od moje kuće. Cestom prolazi puno kamiona, automobila. Iz dvorišta se čuje lavež pasa. Na putu do škole prolazim pored Pionirske doline gdje se inače igraju vesela djeca, ali ovo kišovito jutro je pusta. Put do škole doživljavam kao neku pustolovinu. Stigli smo. U školskom dvorištu je puno djece i svi drže kišobrane. Iz duljine sve se šareni bez obzira na tmurno jutro. Svaki put uživam na putu od kuće do škole.
Sajra Huseinović V2
Literarni kutak Bosna Bosnića Bosna Bosnica, Moja drugarica najbolja. Puna bistrih, lijepih rijeka, gradova i sela. Bosno, draga, Bosno, mila, Tebi širim svoja krila. Ti si sunce našeg neba,
Ti si sve što nama treba. Budi jaka, budi smjela, draga i vesela. Iako si mala, sitna, opet tebe volim ja. I da te neko ukrade, Dozvoliti neću. Bosno, moja, Bosno, naša, Na tebe ponosna sam. Larisa Kaliman VI 2
Literarni kutak
Asijin kisobran Kišobran je moj vjerni drug,
Kad kišobran počne da skače,
on me vodi često kroz put.
mala Asija počne da plače.
Dok kiša lije,
Veselih boja je kišobran,
kišobran se smije.
i svojoj Asiji odan.
Šarenih je boja poput duge,
Tužan nije,
u njemu nema tuge.
jer ga Asija grije.
Kad u školu ide,
Kišobran često spava,
u torbi se krije.
kad se sklopi, boli ga glava.
U torbi ga nosim, sa njim se ponosim!
Godine ne broji, ničega se ne boji.
Kiša pada tap,tap,tap,
Snijeg, kiša, mraz,
mala Asija nosi štap.
sve ide na njegov obraz.
Kiša pada lup, lup, veseli kišobran, štiti njen kaput.
Asija Mirojević V3
Literarni kutak Čvijet
Ja sam mali cvijet, Moji prijatelji i ja vam pravimo šaren svijet. Mirišemo divno svi, Krasna su bića cvjetovi. Nemojte nas gaziti, I mi ćemo vaše zdravlje paziti. Ukras mogu vam biti cvjetovi, A neki od nas su i jestivi. Voli nas i ti, Samo nas nemoj zaboraviti zalijevati. Tvoj vrt je moj omiljeni dom, Ne želim živjeti pod vodom.
Sajra Huseinović V-2
Literarni kutak
Kisni dan
Osvanuo je divan sunčan dan. Radovao sam se izletu sa svojom porodicom.Toliko sam bio uzbuđen. Dok je mama spremala sestre i malog brata, kroz prozor sam posmatrao kako tamni oblaci zaklanjaju sunce. Ono je odjednom nestalo iza oblaka. Nevrijeme je naglo poraslo. Bio sam jako tužan što ćemo morati ostati kod kuće. Ljudi su trčali da se na vrijeme sklone od kiše koja poče pljuštati. Lila
je i ljevala, a vjetar je drsko nosio sve pred sobom. Mogao sam osjetiti kako je hladnjikava i baš neprijatna.
Vjetar savi grane, a kiša uprlja moje čiste prozore. Mama je požurila pokupiti veš. Naš porodični izlet bio je otkazan. Odlučismo uživati i imati izlet u kući. Mama je spremila ukusan ručak i jedan čokoladni kolač, moj omiljeni. I tako posmatrajući kišu, govorim sam sebi da ne budem tužan i ljut, jer znam da poslije kiše dolazi sunce! Ja mu se unaprijed radujem.
Tarik Gluhović V 3
Literarni kutak Kisobran Stojim u uglu sasvim sam, Tužan što je danas sunčan dan.
Idući dan pitam stan, Kakav nam je danas dan?
Tužan i siv,kišan dan Djeci će trebati kišobran!
Ooo divno! Krasan dan! Reče napokon kišobran.
Volim kišu, oblak siv Tada se osjećam tako živ!
Ja ti uvijek po kiši kročim, I najljepše cipele smočim.
Kapa, kapa kapljica... Smočila me kišica!
OMAR HUREMOVIĆ V-2
Literarni kutak
KISOBRAN Moj kišobran je crveni,
U ruksaku ja ga nosim.
Mali, mali, maleni.
,,Izvadi me, spasi me, Na kišu nosi me!”
Od kuće do škole on mene prati, Svaki dan u isto sati.
,,Želim biti sa tobom, Ne govori mi zbogom!”
Kada kiša pada jače, Kišobran u ruksaku sve jače skače.
Na velikom odmoru pijem svoju vodicu, Kišobran moj poželi svoju kišicu.
,,Izvadi me iz ruksaka Armela ti, Pa nećeš mokra hodati.”
Nakon škole ja ga nosim, Na kišu iznosim.
Kiša vani jako pljušti, Po kišobranu ona šušti.
Na kiši on je sretan, Ja ga volim toga je svjestan.
Kiša vani miriše, Uz pjesmu od ptičice.
Kišobran svoj pred školom sklopim,
Armela Muharemović V-3
Literarni kutak Kisobran
Već dugo stojim beskoristan. Faruk je na online-u tako da me i ne koristi. Vozaju se autom pa im nisam ni potreban. Ali čuo sam ga da sutra ide u školu, mora do biblioteke, a napolju kiša rominja danima, baš kao da mi nebo ispunjava želje. Strpljiv ću biti do sutra, strpljiv kao zora koja čeka noć da prođe. I evo ga, čujem mu korake, uzima me za dršku, možda malo grubo, ma sigurno mu mrsko ići do škole. Ali iskreno nije me briga, čitavu noć sam
sanjao kako kiša pada. Nestrpljiv sam, a on sporo oblači ove patike, i evo nas, raširio me kao što orao raširi svoja krila. Sivilo dana uljepšala je moja bordo boja. Osjetio sam prve kapi kiše, spuštale su se niz mene kao slapovi. Kapi tiho zvone, a ja dugo nisam bio ovako sretan. Ja sam štit viteza koji štiti glavicu ovog dječaka da ne bude mokra. Ma ja sam super- heroj. Osjetim svaku kap kao najljepšu pjesmu. Dugo sam ovo čekao. I evo nas došli smo do škole. Stresao je sa mene kapi
kiše i sklopio me. A ja sam se radovao povratku kući kao malo dijete.
Faruk Mirojević V3
Literarni kutak
KISOBRAN
Čula sam kako mi šapuće , „ Napokon ja nisam više sam .“ Čudno sam ga pogledala , „ Volim kada kiša pada , Pa kad idemo zajedno do škole , volim kada
tvoje gumene čizmice plešu po kišnim lokvicama , sve me to čini sretnim ,“ nastavio je veselo . A onda mi je iznenada dao cedulju : „ Obećej da ćeš biti sa mnom za vrijeme sunčanih dana .“
Amina Islamović V2
Literarni kutak Kisobranćić Ponio me jednog kišnog dana mali Danin u školu. Kapi kiše su me toliko udarale da sam se snažno drmao te sam prepao malog Danina. Njegov strah je ubrzo nestao kada smo sreli njegovu slatku drugaricu Umu. Od dragosti sam uz pomoć vjetra zviždao : Fijuuuu ,fijuuu,fijuuu…. Osjećao sam se kao neki Daninov stariji brat, kad sam ga sa sigurnošću ispratio do škole. Uz pomoć mojih šarenih krila nisu pokisli ni on, a ni njegova slatka drugarica. Zvonilo je za početak nastave. Danin me je skolopio i ostavio da ga čekam u kutiji punoj malenih kišobrana. Ko zna, možda i ja za sebe nađem neku slatku šarenu kišobrančicu!
Danin Avdić V-2
Bitno je oćima nevidljivo Moj kišobran
Volim jesen,
Ja sam plavi kišobran, A na moju glavu pada kesten. Volim svaki kišovit dan. Šuma je moj omiljeni kraj, Štitim ljude od kiše znaj, a kada idem u školu kao da idem u raj. To je moj običaj.
Kada na mene kapljice padaju,
Baš me lijepo okupaju. Tada meni nema veće sreće, Jer tada moja vlasnica na put sa mnom kreće.
Sajra Huseinović V2
Literarni kutak
Moj kisobran
Moj vjerni drug na putu do škole, uvijek kada pada kiša, je moj omiljeni kišobran. Plave je boje sa raznobojnim kružićima.Napravljen je od čvrstog i nepropusnog materijala. Kapljice kiše lupkaju po njemu i umiruju me kao otkucaji glasnog sata. Raširi on svoja velika krila i štiti me od svake kapi. Slušam tako rominjanje kiše po njemu, a on me štiti svom snagom. Miris kiše, suhog lišća često me odvede u razmišljanje. Priroda ima posebnu čar. Opija me miris biljaka i čistoća zraka poslije kiše. Često mi moj kišobran tiho šapne da voli kišu. Pa kako i ne bi?
Tada jedino ide u šetnju sa mnom. Znam da sam i ja njemu najbolji drug. I tako se ispričamo na putu do škole. Uvijek bude tužan kada moram saviti njegova raskošna krila i ostaviti ga u korpu. Kapljice kiše, kao suze, slijevaju se niz njega. Tužan je, znam, ali uvijek mu obećam da ćemo se opet družiti ubrzo. Radujem se svakoj kiši, jer tada svoj omiljeni kišobran vodim u šetnju.
Nur Salimović V3
Literarni kutak More Priroda je zadivljujuća, njene ljepote mi oduzimaju dah, svako godišnje doba sa sobom donosi čaroliju.Volim sve njene čari, pejzaže, a ipak su mi najdraži priobalni predjeli, volim more. Ljeto je, budi me zlatno sunce koje me miluje po kosi i kao da mi se osmijehuje pozivajući me vani. Prilazim prozoru i očarana pogledom udišem taj jedinstveni miris, miris mora i soli. Sve se plavi, beskrajno plavo nebo se dodiruje sa plavim, nepreklednim
morskim platnom dok sunčeve zrake probijaju slanu vodu da nježno dodirnu zlatni pijesak i sjajne školjke. More blista, a valovi kao da plešu, blago zapljuskuju obalu i prosipaju svoje biserne kapi po kupačima. Lagani vjetrić se poigrava sa visokim palmama koje sa strane tiho leže i svima velikodušno nude svoj hlad.U daljini se vide manja ostrvca koja gordo stoje rasuta i ponose se što su dio ovog lijepog pejzaža.
Očarana ljepotom pronalazim svoj mir i osjećam se slobodno. Divno je sve ovo osjetiti što nam je majka priroda podarila. Naša dužnost i obaveza je da joj uzvratimo istom ljubavlju i pažnjom. Dalila Demirović VI 2
Literarni kutak
Prića jednog kisobrana
Kada bi kišobran govoriti znao evo šta bi nam ispričao. Draga moja djeco, pažljivo me slušajte. Sve što vam danas ispričam kao tajnu čuvajte. Moje mjesto je uvijek u nekom ćošku gdje mirno stojim u društvu starih kišobrana. Veoma sam sretan što su mi sve žice na broju. Samo da znate, nije lahko svaki dan stajati i slušati stare kišobrane kako se žale. Uvijek ista priča, te ih svrbi prašina pa im fali žica, poderano platno.... Zvuk kapljica kiše je muzika za uši koje nemam. Tada idem napolje. Malene ručice me nježno uhvate za ručku i avantura počinje. Sitne kapi ništa mi ne mogu. Veselo udaraju u moje šare i još brže skliznu na tlo. Od jake kiše sav se tresem. Sve me danima boli. Ipak, posebno se radujem kada me nose u školu. Veseli glasovi, vožnja autobusom, pjesma, cika, vika.. To me podmladi. Mirisi peciva na odmoru, tajne djevojčica i ganjanje lopte veselih dječaka, sve ja to radoznalo slušam i
gledam. A šta još vidim, da ti je znati. Zato vas molim, nikada me nemojte u ćošku ostaviti.
Amina Pandžić V2
Literarni kutak Sarenko Bio je to moj prvi kišobran, mal i sladak. Dobila sam ga na poklon. Nazvala
sam ga Šarenko zbog njegovih šarenih boja, koje su se na njemu smjenjivale poput duge. Mnogo sam ga zavoljela. Kad bi padala kiša na putu do škole vijerno bi me pratio i štitio od nestašnih kapi. Uhvatimo se nas dvoje za ručice i tako veselo idemo u školu. Volio se Šarenko igrati kapljicama kiše. One nestašne, zaigrane, uvijek vesele kikotale bi se i slijevale niz njegove obraze, kao da su ga škakiljale a on bi se spretno izmicao lijevo – desno dok ne shvati da im je nemoguće pobjeći. Bilo je veoma zabavno gledati taj prizor, tu neumornu igru.
Imali smo moj Šarenko i ja mnogo pustolovina. Služio je on meni i kao suncobran, ali i kao mač u igri. Skakali smo po baricama, a on bi se samo stresao kao da se čisti i suši kako bi bio najljepši od svih. Znao se on i šepuriti kao paun pred drugim kišobranima u školskom dvorištu, a ja bih bila sretna što je on baš moj. Jednog dana na putu do škole dok smo veselo skakutali i preskakali lokve, zapuhao je vjetar, njegov najveći neprijatelj. Povijajući, borio se protiv velikih kapi i ljutog vjetra da me zaštiti. Snažno se privio uz mene, a u jednom trenutku vjetar je bio jači i razdvojio nas. Šarenko kao da mu je puklo srce pao je u lokvu slomljenih žica, izgubio je bitku. Nemoćan je ležao preda mnom sav jadan, prljav i polomljen. Imala sam osjećaj da u isto vrijeme od mene traži da mu pomognem, ali i da se stidio što ga vidim tako nemoćnog. Pamtit ću ja čitav život svog odanog Šarenka i taj tužni prizor .
Merjem Hasanović V3
Literarni kutak
VRIJEDIM VISE OD NOVČA Dal’ vrijedim manje ili više,
sreću,
time se uopće ne opterećujem ja,
smatram, svaki čovjek, od novca
al’ ono što sigurno znam, prednost nikad ispred sebe novcu ne bih dala. Naravno, od novca ja vrijedim više i to neću i ne želim kriti, pa, novac je samo potreba života, al’ znanje, ljubav, radost i sreća,
vrijedi više, na prvo mjesto novac, nikad stavit’ neću. U
namjerama
svojim
uporni
budimo, imajmo svoj stav i mišljenje svoje, ne dozvolimo da nas neko na nešto pogrešno navede,
za novac se sigurno ne mogu kupiti. vjerujte, to su najveće želje moje. Bogatstvo i novac ne donose sreću, topla riječ i zagrljaj vrijede mnogo više, sa sobom novac nikad porediti neću, koliko ko vrijedi, u duši mu piše. Koliko vrijedimo, zavisi od nas, Naš trud i upornost, donose nam
Medina Šehović VIII2
Takmičenje Kao i svake školske godine Oktobar, mjesec knjige smo obilježili različitim aktivnostima koje sprovode učenici i učenice naše škole zajedno s njihovim nastavnicima tokom čitavog mjeseca. Učenik Danijal Mekić, VII1 osmislio je videozapis u toku online časa. Također, učenica Umihana Efendić, VI1 pripremila je zanimljiv video koji možete pogledati na Vimeo kanalu naše škole. Ono što je učenike starijih razreda posebno oduševilo, bila je ideja na radionici pod nazivom #bookface prema istoimenom hastagom, popularnim širom svijeta.
Takmičenje Perzijsko - bosanski koledž sa internatom organizovao je takmičenje pod nazivom „ Znanjem gradi Bosnu i Hercegovinu“.
Naše učenice
Almedina Makaš (likovni rad), Merjem Džindo (likovni rad),
Aiša
Huremović(literarni rad) i Medina Šehović(literarni rad) dobile su zahvalnicu za učešće na ovom važnom takmičenju.
Obilježavanje međunarodnog dana ljudskih prava I ove skolske godine nasi ućenići i ućeniće obilježili su Međunarodni dan ljudski prava , no ovaj put nase aktivnosti bile su u online okruženju. Kako na platformi postoje timovi (odjeljenja) ža rad u redovnoj nastavi, tako postoje i timovi ža vannastavne aktivnosti.
Jedan od najbrojnih timova jeste tim
„Kreativći“ koji okuplja skoro devedeset ćlanova. Sprovedene su sljedeće aktivnosti:
gledanje dokumentarnog filma „Akasa, moj dom“, radionića
„Dokumentarni film kao medij kojim se podstiće kritićko misljenje, ćasovi odjeljenske žajedniće, likovni radovi i ćasovi književnosti posvećeni ovom danu.
Maria Alabda, učenica VII1 je svoj likovni rad posvetila svakom djetetu koje se osjeća bezbjedno u majčinom zagrljaju.
Obilježavanje međunarodnog dana ljudskih prava Razredenici su na časovima odjeljenske zajednice razgovarali o Općoj deklaraciji o ljudskim pravima. Neki učenici su osmislili zanimljive prezentacije koje ćemo sačuvati u školskoj arhivi kako bismo i naredne godine podsjetili njihove vršnjake na važnost obilježavanja ovog datuma. Učenici VI razreda su u toku redovne nastave, na časovima književnosti, analizirali lirsku pjesmu“ Mir neka bdije“ koju je napisao rimski pjesnik Albije Tibul. Nakon čitanja pjesme, naredni korak bio je da učenici / učenice imenici MIR pridruže pojmove koji ih asociraju na jednu od najvažnijih
ljudskih vrijednosti.Također, u odjenju VI1 , času je prisustvovala direktorica škole , profesorica Aida Petković što je djeci bilo posebno važno.
Maria Alabda, učenica VII1 je svoj likovni rad posvetila svakom djetetu koje se osjeća bezbjedno u majčinom zagrljaju.
Obilježavanje međunarodnog dana ljudskih prava Međunarodni dan ljudskih prava, u organizaciji Ambasade Nizozemske u BiH i Obala Art Centra, obilježio se u četvrtak, 10. decembra projekcijom filma “Acasă, moj dom” Radua Ciorniciuca. Gledanje dokumentarnog filma“Akasa, moj dom“ nakon nastave, te radionica za učenike VII-IX razreda pod nazivom kritičko razmišljanje”
“Dokumentarni film kao medij
kojim se podstiče
ostavili su posebne dojmove na naše učenike/učenice. Polusatna
radionica je bila dinamična , veoma zanimljiva i nadasve edukativna, jer su učesnici radionice imali konkretna mišljenja, pitanja, ali i dileme . Svi su se složili da je ovaj film otvorio mnogo novih tema , posebno iz ugla vremena u kojem sada uče na drugačiji način nego što smo to
navikli. Ono što je bio zanimljiv
zajednički stav djece jeste da bi bilo idealno da postoji
platforma za gledanje dokumentarnih filmova na kojoj ne bi postojalo ograničeno vrijeme za gledanje istih.
Jučer sam bila na zanimljivoj radionici jer am članica dramsko-filmsek sekcije I grupe Kreativci na našoj platformi za održavanje online nastave. Dopalo mi se što sam mogla reći moje mišljenje o dokumentarnom filmu “Akasa, moj dom”. Film je dirljiv, otvara mnoga pitanja koja su vezana za ljudska prava općenito. Posebno me dojmila borba oca koji ne odustaje od činjenice da je njihov dom mjesto koje njihovu porodicu čini zaštićenom od svakidašnjih stvari kojim se uglavnom ljudi danas bave. U nekoliko scena je naglašena I potrba za očuvanjem okoliša I veza djece s prirodom, a to mi se dopalo jer sam I član ekološke sekcije
Dobrota se ne zaboravlja Kažu da papir trpi sve, možeš po njemu pisati, brisati, obećavati i šta već sve ne, al' ljudsko srce je živo i pamti kada ga povrijede ili razvesele. Ovaj moj sastav nije izmišljen da bi se pisao i eventualno nagradu dobio, on je istinit i još uvijek traje. U njemu su glavni junaci moja prijateljica Marija, izbjeglica iz Sirije, i ja. Još dok sam bila u trećem razredu Marija je došla, onako sićušna i stidljiva, iz daleke zemlje o kojoj sam samo znala da u njoj ljudi ginu i proživljavaju ratne strahote i stradanja. Dokaz
toga bio je njen izgled, pogotovo tužno i mršavo lice. Njena pojava u razredu zaustavila je graju i galamu jer ona se nije smijala, a i ćemu bi kada je njen život do tada, bio pun straha i patnje. Učiteljica je odredila da Marija sjedne pokraj mene u klupu, što je za mene bilo istovremeno i zadovoljstvo kao i obaveza da joj pomognem makar sa olovkom i pisanskom sveskom za početak. I ako sam tada bila jako mlada, život mi je dao obavezu da u sebi stvorim osječaj odgovornosti da nekome pomognem i olakšam nevolju i muku u skladu sa svojim mogućnostima. Kod kuće, u mektebu su me učili kolika je vrijednost kada nekome pomogneš i evo prilika se ukazala da sve to primjenim
u stvarnosti. Ne samo ja, nego i ostali prijatelji iz razreda, organizovali smo akciju pomoći, ali ja sam s obzirom da Marija sjedi pokraj mene, imala najveću potrebu da joj pomognem. Ne želim druge i sebe zamarati o stvarima koje smo (sam) pribavili/a, nego želim opisati taj osječaj ljepote koji čovjek u sebi osjeti kada nekome pomogne. Ja sam još da bi moj rječnik bio bogat da to opišem, al' tu radost, veselje i osječaj zadovoljastva teško da bi i mnogo stariji i iskusniji mogli vjerodostojno opisati. Dokaz da samo (sam) uradili pravu stvar pomažući Mariji je osmjeh koji se postepeno vraćao na njeno lice, kao i želja za druženjem i učenjem. Lijepo ju je bilo gledati na izletima kako veselo trči
livadama da ne mora brinuti gdje će se vratiti i hoće li zateći čitav svoj dom. Jednom rječju mogla je da živi baš onako kako djeca i zaslužuju, veselo i razdragano. Dobri ljudi iz komšiluka dali su njenoj porodici gornji sprat kuće, što im je u mnogome olakšalo život. Moglo bi se još mnogo toga o Mariji pričati, ali ja želim da naglasim jednu jako bitnu stvar a to je koliko smo mi zaista spremni nekome pomoći?
Dobrota se ne zaboravlja
Pa i ovaj natječaj je test za sve nas, eventualne pobjednike, da li ćemo nagradu podijeliti s nekim u potrebi, ili ćemo biti škrti i uzeti sve za sebe? Ako uradimo suprotno od naslova teme onda smo nepošteni i kvarni. Kako god da bude ja ću nastaviti da živim i radim onako kako mislim da je ispravno i pomagat ću drugima kada god mogu, jer život je pun iskušenja i nikada ne možeš biti siguran da se sve u trenu ne može promijeniti. Lajla Nikšić VII 1
... da mačke ne osjećaju sladak okus?
... da su slonovi jedine životinje koje ne mogu
... da je najjači mišić u ljudskom tijelu jezik?
... da je nemoguće kihnuti otvorenih očiju?
... da je lubenica povrće, a paradajz voće?
... da čovjek dnevno izgubi 100 dlaka na glavi?
... da je med jedina hrana koja se ne kvari?
... da se medvjedi boje muzike?
... da je kravu moguće voditi uz stepenice, ali ne i niz njih?
... da se nakon svakih 2000 mrštenja stvara jedna bora na licu?