Školska bašta kao integralna učionica

bašta kao integralna

Izdavač: NVO Expeditio

Za izdavača: Tatjana Rajić

Autori: Kristina Žugić i Aleksandar Novović

Lektura: Jelena Martinović

Fotografije: Bane Kljajić, Damjan Spasojević, Aleksandar Novović i Radonja Srdanović

Priprema za štampu: Expeditio

Štampa: Biro Konto, Igalo

Tiraž: 1000

Kotor, 2022.

CIP - Kaталогизација у публикацији

Национална библиотека Црне Горе, Цетиње

ISBN 978-9940-502-37-9

COBISS.CG-ID 23227140

Ova publikacija je odštampana uz pomoć Evropske unije. Sadržaj publikacije predstavlja isključivu odgovornost partnera koji implementiraju projekat ClimCITY i ni na koji način ne odražava stavove Evropske unije. Štampu Vodiča finansira Evropska unija, a sufinansira Ministarstvo javne uprave u okviru projekta ClimCITY koji sprovode NVO Expeditio iz Kotora i NVO Eco Logic iz Podgorice.

Uvod

projektu „ClimCity”

O priručniku 11

Kome je namijenjen priručnik? 13

Edukator/ka po mjeri djeteta 13

01 Školska bašta 15

1.1. Šta su školske bašte 15

1.2. Zašto školske bašte? 16

1.3. Istorijski razvoj školskih bašti 17

1.4. Uporedni razvoj školskih bašti i pedagogije 18

1.5. Značaj školskih bašti 19

1.6. Benefiti školske bašte 21

1.7. Školska bašta - zahtjev za promjenom 24

02 Integralna učionica 25

2.1. Primjenljivost školskih bašti u savremenoj nastavi 26

2.2. Od školske bašte do integralne učionice 28

2.3. Integralna učionica i prostor 30

2.3.1. Strukturni izazovi nastavnog prostora 30

2.3.2. Arhitektonski i didaktički aspekt: prostorne zone 31

2.4. Dodatak 33

03 Metode i principi 35

3.1. Princip individualizacije 35

3.2. Princip očiglednosti 35

3.3. Povezivanje teorije i prakse 36

3.4. Dijaloška metoda 37

3.5. Timski rad 38

3.6. NLP aktivnosti i transakciona analiza 39

04 Primjeri inovativnosti i dodatna vrijednost 41

4.1. Semafor ponašanja 42

4.2. Baštenski dnevnik

4.3. Korišćenje pametnih telefona

4.4. Igre rekreacije i asocijacije

4.5. Preporuka za uzrast

05 Opis radionica 47

5.1. Značaj školske bašte - uvodna radionica za mlađi uzrast 47

5.2. Klimatske promjene - uvodna radionica za stariji uzrast 49

5.3. Pričaonica - otkrivanje tipa ličnosti (NLP aktivnosti) 50

5.4. Eko borci 50

5.5. Kako putuje sjeme 52

5.5.1. Aktivna igra: „Šumski haos” 54

5.6. Grad i priroda 55

5.7. Dječja književnost i ekologija (interdisciplinarne radionice) 58

5.8. Brza moda, planeta i klimatske promjene 60

5.9. Ugrožene životinjske vrste 61

5.10. Pričaonica - konflikti i lijepa komunikacjia (NLP aktivnost) 62

5.11. Ted-Ed analiza 64

5.12. Četiri stola eko odgovora 67

5.13. Kompostiranje 70

5.14. Sijanje 72

5.14.1. Igra: „Seed bombs“ 75

06 Kreiranje školskog vrta 77

6.1. Uzdignute leje 77

6.2. Šta sadimo? 77

6.3. Mjesto gdje rastu zdravi, organski ljudi 78

6.4. Preporuka za dostizanje održivosti projekta 79

07 Izazovi 80

7.1. Motivacija nastavnog kadra 80

7.2. Odnos škole i lokalne zajednice 80

Literatura

Uvod

O projektu „ClimCity”

„ClimCity“ je projekat realizovan tokom 2021. i 2022. godine od strane nevladinih organizacija „Expeditio” iz Kotora i „Eco Logic” iz Podgorice. Ovo je drugi zajednički projekat ove dvije organizacije, a ujedno i nastavak priče započete na projektu „Škola i grad” – o održivim gradovima, održivim školama i školskim baštama.

Projekat „ClimCity“ je finansiran od strane EU uz podršku Ministarstva javne uprave, digitalnog društva i medija (sada: Ministarstvo javne uprave). Generalni cilj projekta je povećanje svijesti i kapaciteta zaposlenih u crnogorskim školama za sprovođenje nastavne teme „urbano prilagođavanje klimatskim promjenama”.

Specifični ciljevi projekta „ClimCity“:

• Povećati svijest i znanje kod nastavnika/ca i učenika/ca u crnogorskim školama o uticaju klimatskih promjena na život u gradovima, kao i o strategijama za suočavanje s njima

• Izgraditi kapacitet crnogorskih nastavnika/ca za bavljenje temom prilagođavanje klimatskim promjenama

u gradovima, kroz programe obuke i kreiranje nastavnog materijala

Pored edukacije djece i nastavnika/ca, o čemu ćete se detaljnije informisati u priručniku „Školska bašta kao integralna učionica”, aktivnosti realizovane u okviru projekta „Clim City“ su bile:

A1. Štampa postera „Održiva škola“ koji sadrži 71 pojam koji objašnjava principe održivog razvoja, klimatskih promjena i zaštite životne sredine - na primjeru škole i školskog dvorišta;

A2. Promotivni video o važnosti i uticaju klimatskih promjena na život u gradovima i ideji stvaranja školskih bašti;

A3. Kampanja na društvenim mrežama sa 120 objava o klimatskim promjenama u gradovima, uz promociju aktivnosti i rezultata projekta „ClimCity”;

A4. Završna konferencija projekta „ClimCity“ za 35 učesnika/ca;

A5. Štampa vodiča za nastavnike/ce „Međupredmetna tema: Vrednovanje i planiranje prostora - održivi gradovi i naselja” u tiražu od 1000 primjeraka, drugo izdanje;

A6. Kreiranje tri školske bašte u podgoričkim osnovnim školama „Maksim Gorki”, „Dr Dragiša Ivanović” i „Radojica Perović” kroz radionice sa 120 učenika/ca

(teorijske i praktične aktivnosti u kojima se učenici/e edukuju o klimatskim promjenama i važnosti zelenila i proizvodnje hrane u urbanim sredinama);

A7. Radionica „Školska bašta kao integralna učionica” za 40 edukatorki/a iz Crne Gore;

A8. Prevođenje na crnogorski jezik 18 videozapisa TED-Ed koji se bave temom klimatskih promjena;

A9. Izrada priručnika „Školska bašta kao integralna učionica” koji držite u rukama;

A10. Distribucija knjiga (A5, A9) i postera (A1) u najmanje 100 osnovnih škola u Crnoj Gori.

U nastavku teksta detaljnije ćemo opisati najvažnije aktivnosti projekta „ClimCity” koje mogu biti od značaja za nastavnike.

U kontekstu priče o školskim baštama, u sklopu projekta „ClimCity”, 14. maja 2022. u Podgorici je održana i radionica za nastavnike/edukatore „Školska bašta kao integralna učionica”. Cilj radionice bio je da nastavnici/e dobiju uvid u nove ideje i prakse kada je u pitanju ekološka edukacija. Na radionici je učestvovalo 40 nastavnica, učiteljica, vaspitačica i NVO aktivistkinja iz Podgorice, Rožaja, Bijelog Polja, Tivta, Bara,Tivta, Nikšića, Cetinja, Golubovaca, Herceg Novog i Kolašina. Posebno je važno to što je najveći broj učesnica već, na neki način, u svojoj školi sprovodio ekološke aktivnosti, pa smo imali prilike da čujemo i podijelimo različita iskustva.

Na radionici su učesnici imali priliku da čuju na koji način sprovodimo radionice školske bašte, koji materijal koristimo,

Radionica za nastavnike i edukatore “Školska bašta kao integralna učionica” u Podgorici

na koji način primjenjujemo metode i kakvo smo iskustvo imali u samoj realizaciji programa. Drugi dio radionice posvećen je održivim školama, održivom obrazovanju i praktičnom radu. Radionica je snimljena i publikovana online kako bi svi zainteresovani, koji nisu bili u prilici da pohađaju događaj uživo, mogli da se upoznaju sa njegovim sadržajem.

U okviru projekta „ClimCity“ objavljeno je i drugo izdanje priručnika „Vodič za nastavnike/ce: Međupredmetna tema: Vrednovanje i planiranje prostora - održivi gradovi i naselja”. U izradi Vodiča korišćena su i iskustva iz Projekta R. A. V. E. Space (Podizanje svijesti o vrijednostima prostora kroz proces obrazovanja), koji se bavio mogućnostima uvođenja inovativnih pristupa u postojeće programe sa ciljem podizanja svijesti o ulozi koju prostorno planiranje može igrati u promovisanju teritorijalne i socijalne kohezije, odgovornom upravljanju prostorom i upotrebi zemljišta pod uslovima održivog razvoja.

Korisnu podršku učenicima, nastavnicima/ cama i edukatorima/kama predstavlja i prevod izabranih TED-Ed animacija o klimatskim promjenama (https://ed.ted. com/). TED-Ed je obrazovna platforma koju svakodnevno koriste milioni

Vodič za nastavnike/ce

Međupredmetna tema

Vrednovanje i planiranje prostora - održivi gradovi i naselja

Naslovna strana knjige „Vodič za nastavnike/ce: Međupredmetna tema Vrednovanje i planiranje prostora - održivi gradovi i naselja”

nastavnika i učenika širom svijeta. Na platformi je postavljen veliki broj zabavnih i edukativnih animiranih videa na brojne teme, uključujući klimatske promjene. Kako bismo olakšali nastavnicima i učenicima razumijevanje ovih zanimljivih edukativnih materijala, kroz projekat „ClimCity” smo preveli na crnogorski jezik 18 TED-Ed videa o klimatskim promjenama. Za prevod je zaslužna Marija Jojić, a lekturu Milenka Okuka. Prevedenom materijalu možete pristupiti preko sajta www.expeditio.org ili preko zvanične TED-Ed platforme.

Prevedene TED-ED animacije:

1. Koliko zemljišta je potrebno za napajanje svijeta?

2. Koje je najbolje gorivo za Vaš automobil?

3. Zašto ne bismo prekrili pustinju solarnim panelima?

4. Koliko struje je potrebno za napajanje čitavog svijeta?

5. Treba li da nas brinu kisele kiše?

6. Slučaj pčela koje nestaju

7. Zašto ne koristimo isključivo solarnu energiju?

8. Šta ako bi pukotine u betonu mogle same da se poprave?

9. Da li će okean ikada ostati bez ribe?

10. Da li nam ponestaje vode za piće?

11. Koju kesu bi trebalo da koristite?

12. Moćni podzemni vulkani Islanda

13. Stanje klimatske krize u 2021. godini

14. Zloglasna opklada o prenaseljenosti: Sajmon protiv Erliha

15. Gdje ćemo moći da živimo kroz 20 godina?

Automobil koji je promijenio svijet...dva puta

Koliko je snažna najveća baterija na svijetu?

Materijal koji bi mogao da promijeni svijet...treći put zaredom

O priručniku

Uvodna radionica u OŠ „Maksim Gorki“

Priručnik „Školska bašta kao integralna učionica” nastao je u okviru projekta ClimCity čiji je nosilac NVO „Expeditio“ iz Kotora, a partner NVO „Eco Logic“ iz Podgorice. Projekat je finansiran od strane Evropske unije, a kofinansiran sredstvima Ministarstva javne uprave, digitalnog društva i medija Crne Gore (današnje Ministarstvo javne uprave).

Fokus projekta je na konceptu održivih škola kao edukativnih ambijenata u kojima stasavaju mlade generacije lidera za održivu budućnost.

Održiva škola, u kontekstu imperativa unapređenja sistema obrazovanja sa jedne, i borbe sa klimatskim promjenama i drugim ekološkim izazovima sa druge strane, predstavlja optimalan model koji teorijski i praktično može odgovoriti na izazove 21. vijeka.

„Vaspitač nije profesija, vaspitač je ličnost, strast i ljubav.”

Djurđa Pokrajac, prof. književnosti i stručna saradnica u vrtiću „Povratak prirodi“

Tokom sprovođenja projekta ClimCity, realizovan je niz tematskih radionica na temu održivih gradova i klimatskih pomjena, sa fokusom na aktivnosti u školskim baštama. Radionice, koje su trajale od marta 2021. do juna 2022. godine, pratili su učenici četvrtog, petog i šestog razreda osnovnih škola „Maksim Gorki“, „Radojica Perović“ i „Dr Dragiša Ivanović“ u Podgorici.

Kroz interaktivno učenje djeca su saznavala šta su to klimatske promjene, kako utiču na planetu Zemlju, na koji način ljudi kreiraju negativan uticaj u sopstvenom okruženju, životinjskom i biljnom svijetu, ali i o načinima kako možemo doći do rješenja.

Osnovna premisa koja se provlači kao rješenje jeste koncept održivog grada, te održive škole, a školska bašta je samo jedan od elemenata održive infrastrukture u kojoj se, u okviru školske prakse, mogu demonstrirati i realizovati različite metode učenja.

Niz eksperimenata koji su pratili radionice, dodatno su približili ideju o tome zašto je važno sačuvati resurse i izvore života na planeti Zemlji, i kako svako kao pojedinac/ ka može doprinijeti tom zadatku.

Rezultat ovog dijela projekta u školama su mali školski vrtovi u čijem su formiranju učenici učestvovali, prolazeći kroz svaku fazu baštenskog ogleda, počevši od upoznavanja sa sjemenom, preko dizajna vrta do prvih plodova. Kroz projektne aktivnosti, učenici su podjednako učili spajajući teoriju i praksu.

U okviru projekta ClimCity, koncept škoske bašte sa pratećim aktivnostima, koji je razvijao tim NVO „Eco Logic“, dobio je i konačnu formu, postavši integrisani, intersekcioni program edukacije - inspirisan obrazovanjem za održivi razvoj, preporukama OECD zemalja, PISA testiranjima i UNICEF-ovim „Ključnim kompetencijama za 21. vijek u kurikulima u Crnoj Gori” - pod nazivom „Školska bašta - integralna učionica”.

Zbog svega toga, ovaj koncept prestavlja precizno koncipiran set tematskih radionica u koje su integrisane različite metode savremenog obrazovanja iz širokog dijapazona edukativnih, pedagoških praksi, od kojih će neke biti predstavljene u priručniku.

Kome je namijenjen priručnik?

„Obrazovanje za održivi razvoj podrazumijeva da razvoj na ekonomskom, tehnološkom i kulturnom nivou bude takav da zadovolji potrebe društva, ali da ne ugrozi prirodnu ravnotežu.”

Polazeći od ovog određenja održivog obrazovanja, koje je definisano na Konferenciji UN-a 1992. godine u Rio de Ženeiru, vjerujemo da primjenljivost ovog priručnika može biti relevantna u različitim stručnim i obrazovnim oblastima.

Primarno, priručnik jeste za nastavnike/ ce u školama i drugim ustanovama, one koji rade sa djecom u okviru formalnog ili neformalnog obrazovanja, ali i za sve zainteresovane za obrazovanje mladih ili se bave radom sa mladima.

U kontekstu mulitidisciplinarng pristupa obrazovanju, ovaj priručnik takođe zadovoljava zahtjeve za realizaciju međupredmetnih aktivnosti u školama, dajući bazične instrukcije svakom predmetnom nastavniku da kreira koncept integrisane nastave.

Edukator/ka po mjeri djeteta

Dobar edukator je onaj koji nalazi način da se prilagodi svojoj grupi.

Da bi koncipiranje i realizacija edukativnih aktivnosti bila uspješna, važno je da edukator/ka shvati svoju ulogu kao nekoga ko provodi djecu, jednako kao i sebe, kroz

kompleksan proces spoznavanja i shvatanja svoje uloge u svijetu.

Djeca uče po modelu i važno im je da osjećaju bliskost i sličnost sa osobom na koju se ugledaju, u ovom slučaju edukatorom/kom. Da bi se razvila

Nije znanje znanje znati, već je znanje znanje dati. Jovan Jovanović Zmaj

bliskost, što vodi ka tome da radionice budu opuštenije, da komunikacija bude ljepša i slobodnija a djeca otvorenija, kreativnija, edukator/ ka takođe treba da bude otvoren/a za učenje, dijeljenje, igranje. U ovom priručniku naići ćete na niz radionica koje su vrlo pogodne za povezivanje sa djecom, upoznavanje, i ako se prihvatimo igre i zadataka kao i učenici, pokazujemo djeci da i oni imaju naše povjerenje.

Aktivno slušati djecu, prepoznavati i uvažiti njihove inicijative i osluškivati grupu - daje sjajne rezultate, često neočekivane.

Insistiranje na dogovorima i pravilima, koje zajedno osmišljavamo i usvajamo je značajno da bi se postavio red, a da djeca nemaju osjećaj da je sva moć u rukama edukatora/ke, već da od početka osjećaju pripadnost i svoju važnost.

U ovoj publikaciji su dati samo predlozi tema i metoda, kao i pregled aktivnosti koje su praktikovane posljednjih nekoliko godina, a finalizirane kroz projekat ClimCity. Priručnik treba da posluži samo kao vodič, ali ne i kao štivo kojeg se treba držati po svaku cijenu. Zavisno od učeničke grupe, ekonomskog, kulturnog i društvenog ambijenta, kao i drugih specifičnosti konteksta, realizacija programa za održivo obrazovanje, te aktivnosti na temu ekologije, zaštite životne sredine, klimatskih promjena… može se organizovati na mnogo načina.

U tom pravcu, odlučujuću ulogu ima edukator/ka, odnosno nastavnik/ca, kao i sredina, tj. društveni ambijent u kom se realizuje ideja.

Školska bašta

Iako kao koncept postoje već više od sto godina, školske bašte kod nas predstavljaju relativno nov pojam. O njima se sve više priča kao o dobrim modelima obrazovanja u oblasti tema vezanih za ekologiju, zaštitu životne sredine, klimatskih promjena, proizvodnje hrane - ali praktična realizacija ovog koncepta je ono što se tek očekuje. Imajući u vidu ozbiljne izazove sa kojima ćemo se suočiti na polju ekologije i klimatskih promjena, ali i energetske, ekonomske održivosti, te obrazovanja, možemo reći da će koncept školskih bašti ili neki sličan model biti više nego poželjan za implementaciju u sistem obrazovanja.

1.1. Šta su školske bašte

Iako školska bašta podrazumijeva školski vrt, fokus je na pratećim nastavnim aktivnostima zbog čega nudimo definiciju da je školska bašta učionica na otvorenom u kojoj se povezuju teorija i praksa, brišu predmetni okviri i uvezuju različita znanja i oblasti, integrišući se u sveukupno saznanje. Konkretno, u praksi koju realizujemo u osnovnim školama, školska bašta predstavlja međupredmetnu aktivnost. Nije

Radionica za nastavnike/ce „Kreiranje školske bašte kao integralne učionice“– obilazak školske bašte u školi „Maksim Gorki“

Zajednička akcija sađenja sa roditeljima i učiteljicama u školi „Maksim Gorki“

dio drugih školskih predmeta, već platforma na kojoj se mogu uvezati različiti predmeti na osnovnoj premisi - ekologija, zaštita životne sredine i održivi razvoj.

Aktivnostima u školskom vrtu se na postojeće obrazovanje dodaju iskustveni i ogledni elementi.

U školskoj bašti se kroz praksu i igru spoznaju prirodni procesi, uči se saradnji i strpljenju, stiču se zdrave životne navike i vještine važne za budući samostalan život.

Mijenjajući prostor u školskom dvorištu, mijenjamo i kultivišemo prostor za potrebe

učenika i njihovog načina učenja. Takođe, mijenjamo prirodu i način učenja.

Školska bašta je jedan od načina izgradnje održive škole u pedagoškom, ali i ekološkom, energetskom i arhitektonskom smislu.

1.2. Zašto školske bašte?

Ideja školske bašte koja je prvobitno predstavljala model otvorene učionice, a potom i integralne, inspirisana je praksom koja se veže za održive gradove čiji je jedan od infrastrukturnih

elemenata urbani vrt. U tom pravcu, urbani vrt predstavlja model arhitektonske rekonstrukcije i revitalizacije urbanih područja, sa vidljivim implikacijama na sociološke, ekonomske, energetske, ekološke i druge aspekte.

Jednostavno rečeno, urbani vrt ili bilo koji oblik gradskog zelenila je generator ljudskih odnosa i aktivnosti u gradovima, a urbana poljoprivreda novi način ljudskog organizovanja i često se razumije kao inovacija u pristupu stvaranja održivog grada.

S tim u vezi, kao organizacija koja je pokrenula praksu urbane i periurbane poljoprivrede u Crnoj Gori, logično je da korak naprijed u našem radu bude koncipiranje i realizacija programa školskih bašti.

1.3. Istorijski razvoj školskih bašti

Školske bašte se kao koncepti unutar školskog kurikuluma pojavljuju još krajem 19. vijeka. Utemeljenost i istorijski kontinuitet nam daju za pravo da vjerujemo u opravdanost ovog koncepta i potrebu za njim.

One su početkom 20. vijeka bile dio reformističkog progresivnog kursa, dizajnirane da uče djecu o prirodi, da doprinesu ozelenjavanju gradskog ambijenta koji je postajao sve više industrijski, ali i da u skladu sa tadašnjim vremenom usade radnu etiku. Takođe su imale za cilj gajenje povrća i cvijeća - za prodaju i domaću potrošnju.

„Od početka rada u bašti djeca su postala bolji saputnici i prijatelji... Pokušavamo da taj duh prenesemo u našu učionicu”

Zilda M. Rogers, 1909, Kalifornija

Bitno je naglasiti da, iako su bile dio školskog kurikuluma, dobrim dijelom nisu imale funkciju i cilj kakav imaju u današnjem vremenu. U 19, a pogotovo 20. vijeku, na razvoj i namjenu školskih bašti uticale su mnoge društvene okolnosti počevši od uticaja religije, preko ekonomskih kriza i ratova, do svijesti da su one potrebne za razvoj kako škola, dječjih vještina, tako i samih gradova.

Više od sto godina nakon što je Zilda M. Rodžers, učiteljica iz Kalifornije, pisala o školskim baštama, iste se ponovo aktuelizuju u sistemu javnih škola, ne samo u Americi, nego i ostatku svijeta, pa i u Crnoj Gori.

Danas koncepti školskih bašti predstavljaju model po kojima se od škola i školskih prostora mogu kreirati integralni prostori za učenje u kojima se generišu mnoge različite metode, a za djecu je to značajno jer mogu na različite načine da dođu do širokog spektra saznanja i vještina.

1.4. Uporedni razvoj školskih bašti i pedagogije

U Evropi se školske bašte koriste još od 1811. godine a dodatne vrijednosti kojima doprinose pedagogiji bile su prepoznate već polovinom vijeka. Prije svega, njihova primarna namjena - da budu mjesto gdje mladi mogu da uče prirodne nauke, opserviraju prirodu, dovela je do toga da su se mnogi teoretičari i reformatori obrazovanja zainteresovali za ovaj koncept.

Povrtnjak u Osnovnoj školi „Bendžamin Frenklin”, 1933. © Cleveland State Library Special Collections, clevelandhistorical.org

Među prvima, osnivač pokreta za vrtiće Fridrih Froebel, koristio je bašte kao obrazovno sredstvo. Froebel je bio pod uticajem švajcarskog reformatora obrazovanja Johana Pestalocija, koji je uvidio potrebu za ravnotežom u obrazovanju koja, kako je ovaj autor često naglašavao, uključuje „ruke, srce i glavu“.

Takođe, poznati pedagozi kasnog 19. vijeka, Marija Montesori i Džon Djui, izgradili su teorije obrazovanja na modelu praktičnog i outdoor učenja i dodatno ih kocipirali i unaprijedili. I Montesori i Djui vide baštovanstvo kao paradigmu koja pruža prostor za afirmativne metode učenja i pogodan ambijent.

1.5. Značaj školskih bašti

Kako živimo u vremenu kada je tehnologija od ranog doba pristupačna djeci, to često dovodi do nezainteresovanosti ili neupućenosti u svijet prirode i zaboravljanja svih njenih benefita, pa i naše veze sa njom. Zbog toga je školska bašta dobra platforma za upoznavanje osnovnih principa i procesa u prirodi i čovjekovog učestvovanja u njima pa samim tim i spona između djece i suštine prirode.

Proces učenja u školskoj bašti daje djeci širi pogled na svijet, mogućnost da sagledaju sve veze koje postoje u prirodi i da uvide svoj značaj u toj vezi, tom krugu, tom lancu ishrane.

Marija Montesori sa djecom u svojoj školi Smithfield u Londonu oko 1951. godine (Photo by Popperfoto via Getty Images)

Od izuzetne je važnosti da danas, kada klimatske promjene uveliko počinju da se osjećaju i utiču na naš život i od nas zahtijevaju angažovanje; kada tehnologija koja je djeci dostupna od naranijeg doba i ne doprinosi u pravcu povezivanja sa prirodom - djeca što više vremena provode u prirodi, učeći iz nje i sagledavajući njenu važnost. U školi, dobar „izgovor” za to može biti školska bašta koja na neki način nadograđuje prostor u školskom dvorištu i predstavlja ekstenziju učionice, tj. prostora za učenje.

U vremenu kada tehnologija postaje sve prisutnija, školska bašta je dobra platforma za upoznavanje učenika/ca sa osnovnim principima i procesima u prirodi, pa samim tim i dodatna spona između djece i prirode.

Zajednička akcija sađenja sa roditeljima i učiteljicama u školi „Maksim Gorki“

1.6. Benefiti školske bašte

Benefiti koji su se mogli prepoznati u realizaciji školske bašte su bili brojni i može se reći da se odnose na individualni i kolektivni aspekt. Individualna korist tiče se faktora koji podstiču razvoj kod djece, boravak na otvorenom, pristup učenju, zdravim navikama itd. Kolektivni benefiti su oni kroz koje zajednica (školska, lokalna) može dobiti značajne inpute po pitanju integracije, osjećaja zajedništva, odgovornosti, kolektivne vizije.

Za ovu svrhu, pedagoški relevantniji benefiti su oni koji se tiču individualne dimenzije kod učenika i među njima bi istakli sljedeće:

• Zdravlje i boravak na otvorenom Idealno je da učenici budu aktivni, da osjete tlo pod nogama i „prljavštinu” na rukama. Pored sporta i uobičajenih vježbi, školski vrt je još jedan prirodan i zanimljiv način za poboljšanje zdravlja djece.

• Razvoj motorike i bolja koncentracija Aktivnosti u bašti zahtijevaju različite nivoe fizičke snage i pokretljivosti, ali i način razmišljanja koji nije repetativan, već aktivno angažovan na nalaženju rješenja. Istraživanja u svijetu i praksa u programu

školske bašte pokazuju da se djeca kroz razne aktivnosti suočavaju sa izazovima fizičke spretnosti (kao što je rad sa sjemenom) ili mentalne fokusiranosti na detalje, pažnju o drugom.

• Zdravija ishrana i zdrave navike Učenici koji učestvuju u školskim baštama češće probaju, pa čak i više vole zdravo voće i povrće. Ne može se sa bilo čim uporediti trenutak kada prvi put izvučete šargarepu, zagrizete sočni paradajz ili osjetite miris bosiljka, kako bi dijete oduševili jelom i kuvanjem, posebno kada to dijelite sa svojim vršnjacima.

• Osobađanje od stresa koji dolazi u različitim oblicima Pritisak vršnjaka često uznemirava učenike/ ce i anksioznost je sve više primjetna kod djece u školama. Zbog toga je još važnije iznalaziti načine da se izborimo sa tim negativnim pojavama. Naučno je dokazano da baštovanstvo smiruje i opušta um. Preporučljivo je svim generacijama i stadijumima psihofizičkog razvoja.

• Učenje o biodiverzitetu Djeca uče da cijene životnu sredinu i ograničene resurse koji nam stoje na raspolaganju. Lako je zaboraviti da naša vrsta ne može postojati bez poštovanja

potreba Zemlje. Školske bašte značajno pomažu djeci da shvate koliko je svijet prirode u kritičnom stanju. Uzimajući u obzir alarmantne stope krčenja šuma, zagađenje, pa čak i toksično baštovanstvo, briga o biljakama u školskom dvorištu pomaže razvoju svijesti i izgradnji ekološki prihvatljivog razmišljanja. To povećava šanse da djeca odrastu u odgovornije i pažljivije osobe.

• Razvijanje komunikacionih vještina i timskog rada Aktivnosti i zadaci iz programa školske bašte grade kod djece važne životne društvene vještine i uče ih odgovornosti, komunikaciji, empatiji, timskom radu, vlasništvu i liderstvu. Bašte takođe njeguju osjećaj pripadnosti, okupljajući roditelje, nastavnike, učenike i članove zajednice.

• Podsticanje divergentnog razmišljanja Svijet se razvija nevjerovatnom brzinom i teško je za nešto reći da je tako i nikako drugačije. Ideja da postoji samo jedan tačan odgovor odavno je prevaziđena u većini slučajeva, i djecu treba podsticati na traženje više različitih rješenja i odgovora, na kreativnost i domišljatost! Bašta je pravi temelj za razvoj divergentnog mišljenja! Sađenje masline tokom akcije u školi „Maksim Gorki“- učenik sa svojom mamom

U prilog tezi da se savremeni svijet mijenja, da spoljne okolnosti od nas zahtijevaju brzo prilagođavanje na promjene, koncept školske bašte je već imao priliku da bude na jednom takvom ispitu. Značaj i performanse školske bašte, kao jednog vida učionice na otvorenom posebno je istaknut tokom pandemije korona virusa kada se razmatralo kako realizovati nastavu u odjeljenjima sa velikim brojem učenika i malim prostorom u kojem djeca borave.

Školska bašta je dijelom odgovorila na ovaj izazov delegirajući model „offline nastave” uz tada prihvaćenu „online nastavu ”. Iako sa maskama, djeca su mogla da učestvuju u nekim aktivnostima koja ne podrazumijevaju interakciju, razmjenu alata... A boravak na otvorenom i svježem vazduhu je smanjivao pritisak i strah od mogućnosti infekcije.

1.7. Školska bašta - zahtjev za promjenom

Napominjući značaj školske bašte kao jednog vida učionice na otvorenom, koji se pozitivno istakao tokom pandemije korona virusa, bitno je naglasiti da zahtjev za promjenom i unapređenjem prostora za rad stoji kao okosnica ovog programa, ali i značajan izazov u svijetu posljednjih trideset godina. Konkretno, u slučaju Crne Gore, treba istaći PISA preporuke za Zapadni Balkan iz 2018. godine.

Sam oblik i forma učionice treba da se mijenjaju. Savremena škola nije škola u kojoj djeca sjede u liniji, već je škola u kojoj se kretanje povezuje sa učenjem i

pruža više mogućnosti. Da bismo kreirali, po preporuci PISA-e, učionicu u kojoj se svaki pojedinac osjeća prije svega dobro i motivisano, potrebno je da izađemo iz već poznatih okvira i kreiramo prostor u kojem će svako dijete ispoljiti svoj potencijal.

Upravo takav model nam nudi školska bašta: izmještanje iz jednog prostora u drugi, kombinovanje otvorene i zatvorene učionice i otvorenost za posebni ritam učenja kod djece. Rekonstrukcija prostora za učenje je infrastrukturni zahtjev koji se nalazi na presjeku odnosa arhitektura –pedagogija. O tome više u poglavlju 2.3 (2.3.1; 2.3.2.).

Uspostavljanje baštenskog vrta u školi „Maksim Gorki“

Integralna učionica

Prvi model školske bašte NVO „Eco Logic“ je realizovao 2016. godine u OŠ „Dr Dragiša Ivanović”, uz pomoć učiteljice Biljane Milićević, a uz materijalnu podršku „Fondacije Petrović Njegoš“.

Od 2016. do 2020. godine, ovaj projekat se kontinuirano realizovao i razvijao u pomenutoj školi, a u međuvremenu i u ulcinjskoj OŠ „Maršal Tito”, 2019. godine. Uz podršku NVO „Expeditio“, u podgoričkim osnovnim školama „Sutjeska”, „Maksim Gorki”, „Radojica Perović”, „Dr Dragiša Ivanović” i „Vuko

Jovović” u Danilovgradu, u okviru projekta ClimCity su školske bašte prerasle u integralne učionice.

Od početka ovog projekta radilo se sa više o 1.500 djece uzrasta trećeg, četvrtog i petog razreda, a rezultati su bili i više nego pozitivni u pravcu ekološkog opismenjavanja i podizanja znanja na teme zaštite životne sredine, održivog razvoja, urbanog baštovanstva.

Veoma dobre reakcije kod djece, snažan su motiv da nastavimo dalje.

Radionica sijanja u školi „Maksim Gorki“

2.1. Primjenljivost školskih bašti u savremenoj nastavi

Istorijski gledano, koncept školskih bašti nije nov, a ipak je sistemsko uvođenje istih u škole novina u većem dijelu svijeta. Crna Gora se ekološkom obrazovanju i obrazovanju za održivi razvoj institucionalno okreće tek posljednjih desetak godina. U praksi, to je vidljivo uglavnom na primjerima ličnog entuzijazma nekog od zlatnih primjera prosvjetnih radnika.

Dok se u crnogorskom kurikulumu može naći prostor za implementaciju programa, motivisanost i podstrek kod nastavnog osoblja koji bi sistem trebalo da ponudi, a o čemu govorimo u poglavlju „Izazovi“, teže je pokrenuti.

U Metodološkom uputstvu za implementaciju programa „Obrazovanje za održivi razvoj” piše: „Ciljevi i principi obrazovanja za održivi razvoj u najvećoj mjeri podudaraju se sa opštim ciljem obrazovanja u Crnoj Gori, koje treba da osposobljava učenike/ce da aktivno učestvuju i doprinose društvenom ekonomskom i kulturnom razvoju svoje zemlje, svoga mjesta, ali i planete u cjelini.”1

U uputstvu se navodi da se postojeći kurikulum u značajnoj mjeri poklapa sa konceptom održivog razvoja tj. da su u postojeće nastavne predmete uvršteni ciljevi koji se odnose na životnu sredinu, društvo, ekonomiju, kulturu, kao i teme koje su važne za lokalnu zajednicu i nacionalni identitet.

Takođe, u kurikulumu je navedeno dosta ciljeva koji se odnose na biodiverzitet, klimatske promjene, smanjenje siromaštva. rodnu ravnopravnost, unapređivanje zdravstvene zaštite, poljoprivredu, šumarstvo, održivu potrošnju, mir i sigurnost građana.2

1 „Metodološko uputstvo za implementaciju programa Obrazovanje za održivi razvoj” - Nevena Čabrilo, mr Zoran Lalović, Srna Sudar i Mira Vasiljević, Podgorica 2015. str.29

2 „Metodološko uputstvo za implementaciju programa Obrazovanje za održivi razvoj” - Nevena Čabrilo, mr Zoran

Radionica

stola

odgovora“

školi

Dakle, teorijski okvir i temelji postoje. Činjenica je da savremena nastava ne može dalje bez obrazovanja za održivi razvoj.

Fleksibilnost koja je potrebna da bi se obrazovanje za održivi razvoj zaista primijenilo u nastavi, upravo je fleksibilnost kojoj treba da naučimo djecu. Da bi se, kada odrastu, uklopila u budući svijet, radila poslove koji sada ne postoje i iznalazila načine da žive i rade održivo po planetu Zemlju – djeca će morati da imaju razvijeno divergentno razmišljanje, da budu kreativna i da izađu iz svoje zone komfora. Da bismo ih tome naučili, prvo mi moramo izaći iz iste.

Multidisciplinarnost i interdisciplinarnost traže vještinu komunikacije, prezentacije, organizacije, planiranja, kreativnosti, a to su sve osobine koje savremeni edukator pokušava da usadi djeci. Ne smijemo zaboraviti da djeca uče po modelu. Ne možemo očekivati od njih kreativnost, ako im je nismo pokazali na ličnom primjeru.

Jedan od načina da i ove teme nađu prostora u obrazovnom sistemu jesu međupredmetne aktivnosti.

Takođe, uključivanje u međunarodni program Eko-škole, koji sprovodi Zavod za školstvo od 2017. godine. (više informacija pronaći na sajtu Zavoda za školstvo), dobra je osnova za put ka održivom, ekološkom obrazovanju i školi.

Lalović, Srna Sudar i Mira Vasiljević, Podgorica 2015.

Radionica „Eko odgovori“ u školi „Maksim Gorki“ Ted-Ed radionica u školi „Dr Dragiša Ivanović“

Predlog: Povezivanje kluba preduzetnika sa ekološkim klubom škole i prodaja ekoloških proizvoda kao jedan vid preduzetništva. Npr. uzgajanje ljekovitog bilja u školi i prodaja u vidu čajeva na školskim bazarima ili sličnim dešavanjima.

2.2. Od školske bašte do integralne učionice

Razvoj integralne učionice u kakvom je obliku danas, trajao je šest školskih godina.

U prvoj verziji koncept je podrazumijevao niz radionica i aktivnosti kroz koje djeca stiču teorijsko i praktično znanje o svom

okruženju, ekološkim problemima i moći pojedinca da utiče na svoju sredinu, društvenu i prirodnu. Učili su i vještine kako se može kreirati učionica u kojoj se poštuju, ohrabruju, bivaju kreativni, timski rade i stiču liderske vještine.

Već u ovom stadijumu, vidjelo se da koncept školskih bašti uspješno popunjava praznine u ekološkom obrazovanju.

Međutim, inovativan pristup nastavi i ciljnoj grupi pokazao je nespremnost obrazovnog sistema po pitanju kapaciteta da se ovakve stvari realizuju.

Krenuli smo od ideje koja je zadovoljavala potrebe ekološkog obrazovanja kod djece, i kroz rad smo uvidjeli da se adekvatno ekološko obrazovanje, pogotovo što se isto temelji na modernoj paradigmi, ne može realizovati bez metoda savremene nastave, nekad i alternativnih, a prije svega ne može bez unapređenja komunikacije nastavnikučenik i učenik-učenik. Sve to opet podrazumijeva ne samo restruktuiranje ljudskih odnosa, uloga u učionici, već i samu arhitekturu prostora za učenje.

Shematski prikaz integralne komunikacije

Dakle, krajnji cilj se nije promijenio, već je samo nadograđen: od koncepta obrazovanja za ekologiju i održivi razvoj u kojem je misija stvaranje lidera za budućnost, došli smo do modela koji treba da formira srećne i ispunjene mlade ljude, proaktivne prema životu i životnim izazovima sa kojima izlaze na kraj uz pomoć operativnih znanja dobijenih u procesu obrazovanja.

Sve ovo je podrazumijevalo integralan pristup trenutnom stanju stvari u obrazovanju, ali i nastavnoj praksi, prostoru, djeci kao individuama. Plod toga je trebalo da bude integralno rješenje, odnosno integralna učionica, formalno izgrađena na bašti kao otvorenoj učionici ili laboratoriji znanja.

U tom pravcu sljedeći korak bio je kreiranje integralne učionice, u kojoj se svakom djetetu, prateći principe savremene metodike nastave, pristupa holistički sa ciljem stvaranja zdravog i ostvarenog djeteta i čovjeka.

Integralna učionica danas podrazumijeva praktikovanje metoda savremene nastave, razvijanje i širenje didaktičkih metoda i sredstava, spajanje prakse i teorije, razvijanje divergentnog mišljenja sa ciljem podsticanja djece da iznalaze kreativna rješenja dok se budu susretala sa kompleksnim izazovima i problemima. Takođe, integralna učionica je fokusirana na razvijanjje liderskih vještina kroz aktivnosti koje pospješuju emocionalnu i socijalnu inteligenciju, te koz NLP aktivnosti, aktivne igre, kreativne izazove i timski rad.

Ono što značajno karakteriše današnji koncept „Školske bašte - integralne učionice“, a dobilo je svoju finalnu formu u okviru projekta ClimCity, jeste jednako odgovoran pristup prostoru za učenje kao što je pristup djeci, njihovim potrebama, načinima učenja i kulturološkom, sociološkom i psihološkom profilu.

2.3. Integralna učionica i prostor

Iako je koncept integralne učonice utemeljen na ekološkom obrazovanju, a fokusiran na pedagošku inovaciju, bitno je napomenuti da je prostor ili ambijent ono čime se, pored razvoja djece, aktivno bavimo. Ovo podrazumijeva didaktički, kulturni, psihološki i društveni prostor.

Osjećaj „da si svoj na svome” u određenom prostoru, da se tu dijete osjeća komforno i sigurno je više nego značajan, pogotovo kada je u pitanju razvoj učenika, njihova spremnost na učenje i učestvovanje u kompleksnim procesima komunikacije i savladavanja znanja.

Misija integralne učionice je da otkrije i dostigne modele u kojima će se učenici osjećati bolje, a njihovi potencijali za učenje optimalno ostvariti. Na tom putu, tretirajući probleme sa nastavnim prostorom, prepoznajemo izazove koji se mogu podijeliti na strukturne, arhitektonske, didaktičke.

2.3.1. Strukturni izazovi nastavnog prostora

Strukturni problemi su, jednostavno rečeno, izraženi u činjenici da struktura učionice - bilo da se tiče načina nastave, (djeca uvijek sjede, pasivna su, slušaju…), značenja učionice (asocijacije su uglavnom autoritet, predviđeno trajanje časa, zatvoren prostor…) - postoji sama po sebi, ima svoju tradiciju, pravila, duh i godinama se ne mijenja ili trpi minimalne promjene.

Takva „struktura” ne komunicira sa procesima u kojima učestvuju učenici, niti njihovim potrebama koje se mijenjaju u korak sa vremenom, tehnološkim napretkom, društvenim ambijentom...

Ovakvu strukturu, koja se brani „tradicijom” - iako često mijenjamo na površinskom nivou kroz ukrašavanje zidova, unošenje pametnih tabli, inovacija u nastavi - treba u potpunosti mijenjati.

Psihološka, sociološka, kulturna struktura učionice će se najadekvatnije mijenjati kroz arhitektonski i didaktički aspekt.

Percepcija i tretman prostora su bitno polazište. Jedan te isti prostor može imati različite didaktičke potencijale, zavisno da li nastavnik/ca to vidi. Primjera radi, neko panjeve u dvorištu percepira kao smetnju koju treba ukloniti, a neko u njima vidi osnovu za mali amfiteatar.

2.3.2. Arhitektonski i didaktički aspekt: prostorne zone

Prostor u školi determiniše arhitektura, ali i didaktički stil nastavnika. S tim u vezi, u funkcionisanju nastave i slobodnog vremena mogu se primijetiti nepisana pravila u školi koja determinišu prostore, prostorne zone i korišćenje istih.

Arhitektonska promjena gabarita učionice često ne zavisi od nastavnika već od samog objekta škole i često se ne može značajnije promijeniti. Međutim, tretman prostora i perspektiva istog - mogu.

Radionica „Školska bašta i klimatske promjene“ u školi „Maksim Gorki“

Primjera radi, imamo priliku da, ukoliko smo nemoćni naspram ograničenja unutrašnjeg prostora za učenje tj. učionice, možemo da se posvetimo potencijalima otvorenog prostora u školi i njegovoj prenamjeni.

Prostor u školi je dosta neiskorišćen i tome, kako smo rekli, nije kriva samo arhitektura, već i percepiranje prostora i (tradicionalne) prakse korišćenja

prostora. Može se reći da postoji više zona prostora koje su određene različitim faktorima, bez obzira da li se radi o enterijeru ili eksterijeru.

Na primjer, određeni djelovi dvorišta u svakoj školi, tradicionalno su ili zapostavljeni „zapećci”, ili je učenicima zabranjeno da posjećuju te djelove koji uglavnom ostaju zapušteni, zarasli, puni otpada, nefukncionalni, nekultivisani.

NLP

Kada bi se drugačije tretirali potencijali tog prostora, velika je mogućnost da bi škola dobila sasvim novi ambijent za slobodno vrijeme ili čak nastavu.

Ako bi se u ovim prostorima planski generisale neke nastavne ili vannastavne aktivnosti, takav prostor bi bio idelan za kreiranje učionice na otvorenom.

U slučaju arhitektonske limitiranosti, moramo imati didaktičku, pedagošku, psihološku otvorenost. Didaktička intervencija je samo odluka da se određenom prostoru prepozna nastavni potencijal i da mu se, uz minimalne intervencije, priđe sa idejom da posluži didaktičkoj svrsi.

2.4. Dodatak

Imajući u vidu da jasna rješenja ne postoje, da ne možemo tvrditi šta je idealan format obrazovanja, odlučili smo se na generičku reformu upotrebe nastavnog prostora, didaktičkih metoda i sredstava. Odnosno, realizacija i razvoj ovog projekta ne podrazumijevaju implementaciju od spolja, već su fokusirani na generički razvoj koncepta u koji su aktivno uključeni i đaci i nastavnici, koji će takođe dobiti pristup novim vještinama, metodama, ali i otkriti svoje nove potencijale.

Praćenjem procesa usvajanja znanja kod učenika, povratnih informacija kroz ponašanje i zainteresovanost za gradivo, te iskazivanjem drugih potreba, znaćemo u kom pravcu je potrebno razvijati koncept i na koje aspekte treba posebno obratiti pažnju.

Ovaj koncept računa na integralnu reorganizaciju odnosa učenik-učitelj, te će se na taj način tretirati izazov kompleksnih komunikacionih i socijalizirajućih procesa u učionici. To se prije svega odnosi na način komunikacije i prenošenja informacija od nastavnika ka djeci i obratno, kao i svih bočnih efekata i aktivnosti u učionici, odnosno nepreglednih interakcija i reakcija među učenicima.

Principi i metode rada

Metode i principi

Metode i principi koje koristimo u konceptu integralne učionice zasnivaju se na osnovnim principima savremene metodike nastave.

3.1. Princip individualizacije

Princip individualizacije može se smatrati stubom savremene metodike nastave. Činjenica da ne učimo svi na isti način i istom brzinom, motivisala nas je da iznalazimo različite načine kako bismo pričali o ekologiji, a da većini djece bude zanimljivo.

Ovo nam je posebno bilo važno kada smo radili sa svakim odjeljenjem posebno, a ne kao ekološka sekcija. Ekologija ne može svima biti zanimljiva, ali, kao i kod svakog predmeta, može joj se prići sa mnogo akpekata, pa tako postoji način da se svakom djetetu pomogne da pronađe zanimljiv ugao posmatranja ekologije i način na koji će usvajati to znanje.

pažnju posvetili timskom radu, u kojem je tim uvek imao mogućnost da izabere način na koji će osmisliti i održati prezentaciju, izraziti svoj stav.

3.2. Princip očiglednosti

Postoji još jedan vrlo važan princip u koncipiranju nastave, posebno kad su teme o kojima govorimo velike, poput globalnog zagrijevanja i izazova sa kojima se kao društvo suočavamo.

Od izuzetne je važnosti učiniti ovu priču dostupnom djetetu na ličnom nivou, na planu svakodnevice koju ima prilike da posmatra. Djeca rade ono što uče, gledaju ono što rade i princip očiglednosti se ispunjava u pravom smislu.

Pri tom, uvijek je bitno pitati se šta mi možemo da uradimo, i sve o čemu govorimo sa njima je u njihovom okruženju.

U praksi to je bilo tako što smo uveli baštenske dnevnike kao jedno od sredstava izražavanja, uključili veliki broj igara i prilagodili ih ekološkoj temi kojom smo se u određenom trenutku bavili, uključili digitalna sredstva u nastavu, kao što je montiranje, snimanje, slikanje, i posebnu

Važno je pričati o lokalnoj situaciji što je više moguće. Na primjer, ako se govori o uređenju dvorišta ili o neophodnosti više zelenila u školi „Dr Dragiša Ivanović” uvijek smo kao primjer navodili baš njihovu školu i sliku njihove škole, a zatim povezivali njihovo iskustvo u tom školskom dvorištu.

Didaktički materijal korišten u okviru realizacije programa „Školska bašta“

Globalno i lokalno se stalno prepliću, kako bi djeca mogla da povežu važnost lokalnog rada i njegov uticaj na globalno. Zbog toga je naš akcenat uvijek na indukcionoj metodi zaključivanja, gdje u saznavanju polazimo od pojedinačnog ka opštem.

Radionica „Kako putuje sjeme”, o kojoj će u nastavku biti detaljnije riječi, dobar je primjer poštovanja ovog principa. Pričamo o sjemenima dok ih djeca posmatraju, drže u rukama, opipavaju. Kasnije, ista ta sjemena sadimo u bašti i posmatramo kako rastu.

3.3. Povezivanje teorije i prakse

Ovaj princip je usko povezan sa principom očiglednosti. Kroz praktičan rad djeca najbolje savladavaju i povezuju sve o čemu pričamo (pogledati Dejlovu kupu - odnos percepcije i sadržaja koji se upamti). Ako pričamo o reciklaži onda treba reciklirati, ako pričamo o smanjenju otpada, onda treba raditi eksperiment kako smanjiti otpad, na kraju, ako pričamo o globalnom zagrijavanju, nije na odmet realizovati dio časa gdje smo izloženi ne baš prijatnom sunčevom zračenju.

Najbolje je aktivnosti ovog tipa raditi u timovima, pokazalo se da djeci nije teško da se angažuju ni mimo časova ako im je zadatak zanimljiv, i ako je to predstavljeno kao istraživački zadatak.

10%

Onoga što pročitaju 20%

Onoga što čuju 30%

Onoga što vide 50%

Onoga što čuju i vide 70%

Onoga što kažu i napišu 90%

Onoga što kažu dok rade

“Dejlova kupa”

3.4. Dijaloška metoda

Dijaloška metoda je posebno značajna, a najbolje i najvidljivije je primijenjena na radionicama „Priroda i grad”, „Samoodrživost” i „Pričaonica”. Njenu uspješnost omogućava osjećaj sigurnosti i povjerenja, ideja da je svaki odgovor dobar jer je nosilac razgovora i vodi nas do cilja.

Kako bi dijalog bio uspješan, djeci bi trebalo da ukažemo na benefite lijepe komunikacije.

Za mnoge apstraktna tema uticaj modne industrije na planetu, može i praktičnije da se približi. Tom prilikom naš rad je bio fokusiran na popis porijekla stvari koje trenutno sa sobom imamo ili na sebi nosimo. Radi se timski, a zatim se zemlje sa napravljene liste traže na globusu i percipira koliko su te zemlje udaljene od nas i šta sve taj put sa sobom nosi.

Dakle, iako je tema poprilično velika i apstraktna, oni su se osjetili njenim dijelom i shvatili svoju uključenost u taj problem, kao i način na koji ga oni lično mogu smanjiti.

Na primjer, upoznavanje sa konstruktivnom kritikom i tzv. sendvič kritikom, koje su posebno važne za radionice poput „Eko borci”, „Ted-Ed analiza”, „Eko odgovori”, gdje ocjenjujemo jedni druge.

Znakovna ilustracija „Sendvič kritike”

Sendvič kritiku su učenici opisali (kao što je ilustrovano ispod), tako da prvo kažemo šta nam se sviđa, pa šta bismo promijenili ili drugačije uradili, a zatim uvijek završimo pozitivnim komentarom.

Upravo dio „šta bismo promijenili“ treba da bude konstruktivan, odnosno, da dâ ideju timu koji komentarišemo, šta mogu uraditi da bi popravili prezentaciju.

3.5. Timski rad

Timski rad je jedan od najvažnijih oblika rada. Timski rad omogućava djeci da uče jedni od drugih. Daje im na neki način osjećaj autonomije i zbližava ih. Važno je pri organizivanju timskog rada dati jasne zadatke i postaviti mjerljive ciljeve, tako da svi mogu jasno znati šta se očekuje od njhovog tima. Zadatak se treba postaviti tako da svi imaju svoju ulogu, odnosno,

birati zadatke koji će biti dovoljno zahtjevni da angažuju cio tim.

Učenje lijepoj, ali i funkcionalnoj komunikaciji se upravo odvija kroz timski rad. Praksa je pokazala da timovi koji znaju kako da iskomuniciraju među sobom imaju najbolje rezultate rada, a to je nešto što i drugi timovi na kraju i vide.

Najznačajnije kod ove metode je što insistra na tome da se sve odluke donose u okviru tima, uz dogovor. Na kraju se timski rad uvijek vrednuje kada se ocjenjuje cjelokupan rad grupe, a ove ocjene donosi tim sam o sebi.

Radionica „Vedrimo i oblačimo klimatske promjene“ u školi „Dr Dragiša Ivanović“ – timski rad

3.6. NLP aktivnosti i transakciona analiza

Neurolingvističko programiranje je relatvno nov pravac u psihologiji. Ovaj pravac se bavi osvješćivanjem riječi, odnosno, osvješćivanjem značaja pozivnog razmišljanja i svjesnosti o tome koju moć imaju riječi nad nama.

NLP aktivnosti pomažu da se grupa sa kojom radimo zbliži i da na prirodan način upoznaju jedni druge i uspostave lijepu komunikaciju.

Ove radionice je najbolje raditi na početku, kao treću treću ili četvrtu radionicu, i pred kraj, npr.u baštenskom vrtu. Prvu NLP radionicu „Otkrivanje tipa ličnosti” radimo na početku, kada se djeca malo opuste, a drugu „Konflikti i lijepa komunikacija” kada se već znaju i slobodniji su da iskrenije pričaju pred grupom, dijele svoje probleme i sl.

NLP smo uključili u rad sa željom da djeci osvijestimo snagu riječi, ali i moć pojedinca/ ke da donese promjenu, što je vrlo važno. Druga bitna strana NLP aktivnosti je učenje o različitostima, i tome kako da ih poštujemo.

Radionica „Održive škole“ u školi „Dr Dragiša Ivanović“

Kuriozitet NLP radionica je taj da smo primijetili koliko djeca žele da pričaju o problemima sa kojima se suočavaju. Bilo da je u pitanju individualni problem (fizički izgled, tjelesna težina, nedobijanje pažnje kod kuće), ili kolektivni (odnos sa drugarima u odjeljenju, pa čak i odnos odjeljenja i nastavnika), djeca žele da pričaju i da čuju čak i ako ih teme suočavaju sa njihovim manama i slabostima.

Primjeri inovativnosti i dodatna vrijednost

Edukatori uvijek moraju imati u vidu različite individualne ritmove učenja i afiniteta kod učenika i treba da budu svjesni kada se okolnosti na času blago mijenjaju, pažnja popušta i učenici/e počinju da se „meškolje”. Polazeći od prije navedenih principa i metoda i koristeći se njima, bilo je lako primijetiti „poziv” na promjenu ritma ili plana realizacije radionice. U tom procesu, dugoročno, edukator/ka ima priliku da na osnovu strukture časa ili profila grupe formira inovativna rješenja koja postaju dio njegovog/njenog pedagoškog stila.

Neki od primjera pedagoške inovativnosti u ovom priručniku su samo jednostavni koraci kako da radionica bude što više u „duhu generacije” odnosno u skladu sa godištem i interesovanjem učenika, a pri tom, potencijalne distrakcije konvertovati tako da doprinesu aktivnom posvećivanju času.

Slikovito rečeno, mogućnost nepažnje kod učenika je proporcionalna mogućnosti izrazitog fokusa i aktivnosti

na času. Kroz adekvatnu komunikacijsku metodu te upotrebu alatki koje su učenicima svakodnevno pri ruci i okupiraju im pažnju, potencijal nepažnje se lako može pretvoriti u aktivnu želju za učestvovanjem.

Nestalnost na času, želja za fizičkom aktivnošću i poseban ritam učenika u želji za predahom, te mobilni telefoni, želja za takmičenjem i pažnjom, promjena rutine i iznenadni događaji, samo su neki od aduta iz „repertoara nepažnje” koji se mogu iskoristiti u pravcu efektno sprovedene komunikacije u učionici, a koje će učenici rado prihvatiti.

4.1. Semafor ponašanja

Edukator/ka kaže: „Upalio se semafor” i pokaže znak rukom. Svaki znak ima svoje značenje, koje djeca treba da proprate aktivnošću. Npr. ako podigne tri srednja prsta to znači da ne slušaju pažljivo i da treba da stave ruke na uši, da ih „načulje” i time pokazuju aktivnu responzivnost. Ako edukator/ka podigne palac, to znači da su nešto sjajno uradili i da treba da aplaudiraju.

Uspješnost semafora ponašanja jeste u tome što djeca umesto pasivnog reagovanja, umirivanja, nakon što ih edukator/ka opomene, zapravo na aktivan način, koji im je bliži, dolaze u raspoloženje koje je potrebno da bi se radionica nastavila. Takođe, na ovaj način edukator/ka ne ulazi u ulogu „lošeg policajca”.

Važno je, naravno, imati na umu da ova metoda neće odmah dati rezultate, ali ne znači da treba vikati na djecu ili ih kritikovati da bi ispratili semafor, već da isti treba često koristiti i prikazati kao igru. Bitno je naglasiti da se semafor ponašanja, kao ugovor ili dogovor, postavlja na prvom času, predstavljajući isti kao bitnu vježbu u igri pažnje.

Praksa je pokazala da će i ona djeca koja ne vole da poštuju pravila i ne učestvuju aktivno u radu, poslije nekog vremena da se uključe, ukoliko je nastava dinamična i ukoliko se većina djece zabavlja tokom procesa rada. Topla je preporuka da čas bude nekoliko puta isprekidan nekim kratkim fizičkim aktivnostima, kako bi se djeca odmarala i „rastresla”. Zanimljive su brain gym vježbice (mogu se naći na YouTube-u) koje ne zahtijevaju da se djeca previše kreću, ukoliko je prostor ograničen, a podstiču koncentraciju i dobre su za kratak predah.

4.2. Baštenski dnevnik

Baštenski dnevnici su vrlo korisni, ukoliko želite da odete korak dalje u upoznavanju djece sa kojom radite. To nisu bukvalno „dnevnici“ i u njima djeca ne treba da zapisuju ništa na dnevnom nivou, ukoliko to ne žele.

Dnevnici su način da se djeca izraze samostalno. U dnevnike smo upisivali dogovore koje pravimo na prvim radionicama, tu su djeca mogla da zapišu na koji način najbolje uče (NLP aktivnost) itd. Važno je da dnevnici budu njihova stvar i da edukator/ka ne ulazi u sadržaj dnevnika, već da daje ideje šta bi tu

sve moglo da se nađe, ili zapiše, tokom radionica.

Djeca su se na različite načine izražavala u dnevnicima. Neki su pravili stripove, drugi priče, romane, crteže, planove za baštu, herbarijume… Svaki od ovih „zadataka” učenici su sami sebi postavljali. Bitan aspekt dnevnika bio je u dobijanju informacije o afinitetima djeteta i načinima učenja, kao i njihovoj recepciji i evaluaciji samih radionica. Na osnovu ovih pokazatelja mogli smo da kreiramo male lične kurikulume djece u kojima je dat slikovit prikaz njihove ličnosti i odnosa prema učenju.

Dnevnici su bili mjesto slobodnog izražavanja i ideja, pa smo tako, umjesto da edukator/ka samo pregleda dnevnike, davali djeci mogućnost da ih razmjenjuju među sobom. Na taj način su se i djeca koja nisu isprva vodila dnevnike kasnije pridružila.

4.3. Korišćenje pametnih telefona

Detalj koji je iznenadio autore i realizatore radionica bili su telefoni čija je upotreba među djecom vidljivo i brzo rasla u poslednjih šest godina. Takođe, zavisno od godišta, starija djeca učestalije koriste telefone nego mlađa.

Podstaknuti ovim stanjem stvari gdje djeca sve više koriste mobilne telefone, čak i u vrijeme nastave, a pogotovo kada se dešava nešto zanimljivo (što je bio slučaj i sa jednom od radionica kada su nekoliko njih samoinicijativno prionuli da snime dio pokazne igre i prezentacije), odlučili smo da upotrebu telefona iskoristimo proaktivno, u svrhu nastave i da kroz novi medijum apsolviramo znanje stečeno na radionicama.

Jasno je da su djeci telefoni zabranjeni na radionicama, međutim, imali su dan u kome

Transparenti sa radionice

su dobili priliku da pokažu svoju digitalnu pismenost i svoju zainteresovanost za multimedijalni izraz. U tom pogledu, krajnji rezultat radionice („Eko borci”) jeste da se kreira video sadržaj sa jasnom porukom protesta ili zahtjeva za očuvanjem životne sredine.

da svima, na osnovu ličnih ritmova rada, treba odmor u jednom trenutku, odlučili smo se da često koristimo fizičke vježbe kao pauzu od predavanja ili kao način učenja.

Često, prateći intezitet pažnje kod učenika ili jednostavno po isplaniranom scenariju, prekidamo časove i animiramo djecu kroz vježbe relaksacije ili gimnastike. „Branje jabuka”, savijanje ka nožnim prstima, istezanje leđa, imitacija životinja ili zauzimanje smiješnih joga položaja, smijanje na silu ili retoričke brzalice, samo su neki od načina relaksiranja i zabavne pauze od ozbilnog rada. Djeca, s obzirom na to da ne očekuju kada će doći ovaj momenat, izuzetno mu se posvete i osjećaju se osvježena za nastavak časa.

Radionica „Ted-Ed analiza“ u školi „Dr Dragiša Ivanović“ – upotreba telefona kao didaktičkog sredstva

4.4. Igre rekreacije i asocijacije

Vodeći se činjenicama da je svako dijete dijelom i tip učenika koji kroz kinestetički način učenja usvaja znanja, ali isto tako

Slične igre koristimo i u svrhu učenja. Često određene položaje i vježbe vežemo za određene pojmove ili fenomene o kojima učimo, pa na taj način „pamtimo tjelesno”. Primjera radi, vježbe poput održavanja tjelesne ravnoteže asocijativno vežemo za primjer održivosti. Svaki naredni čas kada želimo da se djeca sjete šta je samoodrživost, koristimo igru da ih podsjetimo.

4.5. Preporuka za uzrast

Uzrast djece je na više načina uticao na organizaciju međupredmetnih aktivnosti, a isti je takođe bitan aspekt u pravcu kvalitetne realizacije radionica i formatiranja djece kroz nove metode rada. Iz iskustva dosadašnjeg rada sa više razreda (od trećeg do osmog), svaki razred je reflektovao određeni feed back i sugerisao eventualne promjene ili zakonitosti koje je korisno zadržati kao uspješnu praksu.

Najkompletniju refleksiju rada i rezultate cjelokupne organizacije radionica dao je uzrast trećeg razreda i stoga sepogotovo kada je pilot projekat u pitanju, ali i projekcija da se program dugoročno realizuje - ovaj uzrast preporučuje kao najzahvalniji za rad.

Prvi i praktični razlog jeste organizacija njihovog vremena i usklađivanje sa obavezama i nastavnim programom. Naime, treći razred je još pod vođstvom učitelja/ce i svu opterećenost djeteta nastavnik može da isprati i predlaže termine

Asocijativna igra ravnoteže u okviru radionice održivosti

za radionice. Ovakav pristup omogućava međupredmetnu aktivnost i ne odvija se na štetu nastavnog plana, niti opterećuje dijete.

Dakle, učitelj/ica može lakše nadoknaditi potencijalno izgubljeni čas odjeljenja, ali i aranžirati obaveze djece u okviru predmeta na način da se, na primjer, dan kada je kontrolni ne poklapa sa danom kada je i radionica.

Prednost rada na međupredmetnim aktivnosima, sa djecom koju vodi učitelj/ ca, ogleda se i u tome što su ona manje opterećena komunikacijom sa više nastavnika. Nerijetko se dešavalo da se dopunska ili dodatna nastava starije djece preklapaju sa radionicama, pa su oni češće izostajali.

Drugi razlog je sam uzrast i obrazovna zrelost djece da počnu sa novim praksama i metodama učenja. Kao „trećaci“, već su dovoljno formirani da prate nastavu, uspostavljaju komunikaciju i imaju učeničke rutine vezane za savladavanje i primanje novog znanja. S druge strane, i dalje su mladi da bi formirali određeni tip učenja ili jasan odnos prema nastavi ili inovacijama u nastavnim metodama. Stariji đaci su imali više problema,

odnosno više im je vremena trebalo da se opuste i prilagode novom pristupu u nastavi.

Veća strepnja od pogrešnih odgovora, osjećaj veće odgovornosti ili jednostavno značajan otpor prema novom, drugačijem, više se vidio kod đaka starijeg uzrasta.

U praksi smo iskusili da su djeca na radionicama bila najaktivnija kada bismo:

• rasporedili stolice tako da sjedimo u krug ili polukrug

• koristili semafor ponašanja kao korektivni element

• koristili igru kao kohezivni element

• timski radili i na taj način stvarali osjećaj pripadnosti

Zapažanje: Uključenost učenika na radionicama nema veze sa uspjehom u školi, vrlo često su „lošiji“ đaci bili uključeniji u rad.

Opis radionica

Tokom realizacije projekta ClimCity, realizovali smo 18 tematskih radionica na temu kllimatskih pomjena, sa fokusom na aktivnosti u školskim baštama. Radionice, koje su trajale od oktobra do juna 2022. godine, pratili su učenici četvrtog, petog i šestog razreda osnovnih škola „Maksim Gorki“, „Radojica Perović“ i „Dr Dragiša Ivanović“ u Podgorici. Kroz interaktivno učenje djeca su saznavala šta su to klimatske promjene, kako utiču na planetu Zemlju, na koji način ljudi utiču na negativne pojave u sopstvenom okruženju, životinjskom i biljnom svijetu.

Niz eksperimenata, koji su pratili radionice, dodatno je približilo ideju o tome zašto je važno sačuvati Zemlju i kako svako od može doprinijeti tom zadatku.

Svaka od pomenutih škola, kao rezultat rada, u svom školskom dvorištu ima i baštu, u kojoj su sađene mahom biljke koje su djeca na radionici posijala i uzgajala kod kuće.

Pored radionica ekološke tematike, kako bismo se bolje upoznali i ljepše komunicirali, u rad su uključene i NLP aktivnosti, kroz radionice koje smo nazvali „Pričaonica“. U prvom polugođu smo, kroz ovu radionicu, saznavali koji smo tip

ličnosti, kako najbolje učimo i po čemu smo sve to različiti i isti, a u drugom smo pažnju posvetili davanju konstruktivne kritike, prihvatanju različitosti, lijepoj komunikaciji i rješavanju konflikta na nenasilan način.

Kako smo već naglasili, na koji način će se radionice sprovoditi najviše zavisi od grupe sa kojom se radi. Iako su radionice ovdje prikazane na jedan način, svaka od njih se u praksi nekad mijenjala.

5.1. Značaj školske bašteuvodna radionica za mlađi uzrast

Cilj: Upoznavanje sa radionicama i temama koje nas čekaju, upoznavanje sa načinom rada, uviđanje mogućnosti koja nam pruža školska bašta.

Trajanje: 45 minuta

Sadržaj: Upoznavanje, teorijski dio, aktiv na igra, PP prezentacija.

Didaktički i drugi materijal: Materijal: globus, platno, projektor...

Ambijent: Učionica

Uzrast: od II do IV razreda

Uvodni dio:

Predstavljanje i izlaganja plana rada. Pričamo o tome da li kod kuće ili na selu imaju baštu, koje ima je svrha, šta sve tu sade. Predstavljamo im semafor ponašanja i nekoliko puta ga ponavljamo.

Središnji dio: Igra „Žiri”

Učenici dobijaju tužiće i smajliće za glasanje. Na projektoru naizmjenično idu slike školskih dvorišta, sa baštom i vrtom (uglavnom iz inostranstva) i iz Crne Gore. Dok glasaju obrazlažu svoje mišljenje. Na primer: slika škole sa velikom baštom, kompostarijumom koji je iscrtan, drvećem, igralištem od guma, djece koja beru povrće, s jedne strane, a sa drugeslika nekog dvorišta iz naših škola.

Zatim se upoznajemo sa oblicima i bojama. Slajdovi su sa poznatim oblicima: Fejsbuk, Hello Kity, Olimpijada, Audi, Nike itd. Zaključujemo da ove znake prepoznajemo po oblicima i boji, a zatim im pokazujemo slike biljaka koje se nalaze u našoj lokalnoj zajednici (pelim, smokva, šipak, šipurak, hrast, bor, čempres itd.). Uviđamo da i biljke imaju svoj oblik i boju, po kojima su

karakteristični. Naravno, djeca će bolje prepoznati Hello Kitty od pelima, i na to, šaljivo, možemo da obratimo pažnju.

Završni dio: Još jednom zaključimo šta možemo raditi u bašti, i damo im „zadatak” da razmisle o tome šta bi oni željeli da rade u svojoj školskoj bašti.

Materijal za igru „Žiri”

5.2. Klimatske promjeneuvodna radionica za stariji uzrast

Cilj: Upoznavanje sa klimatskim prom jenama, uzrocima i rješenjima.

Trajanje: 45 - 50 minuta

Sadržaj: Uvodni dio - dijaloška metoda, igra asocijacije, PP prezentacija, kratki dokumentarni video, kviz.

Didaktički i drugi materijal: Projektor, platno, video o klimatskim promjenama, post it papirići, olovke, globus...

Ambijent: U učionici zbog upotrebe multi medijalne opreme.

Uzrast: V, VI, VII, VIII, IX razred

Uvod: Učenici na post-it papirićima pišu, asocijativno, šta su to klimatske promjene, čitamo poruke i lijepimo ih na tablu. Gledamo kratak insert iz crtanog filma „Ledeno doba” i uviđamo da se klima od tad do danas promijenila i da tada ljudi nisu imali uticaj kao danas, već je promena bila prirodna.

Središnji dio: Gledamo video o klimatskim promjenama. Video traje 11 minuta, tako da kombinujemo gledanje i diskusiju. Na ključnim mjestima zaustavimo video i pričamo o tome šta oni misle da su klimatske promjene, na šta ih asocira kad kažemo klimatske promjene, efekat staklene bašte, fosilna goriva…

Završni dio: Igra – kviz

Radionica „Eko odgovori“ u školi Maksim Gorki – eksperiment sa termometrima

5.3. Pričaonica - otkrivanje tipa ličnosti (NLP aktivnosti)

Cilj: Bolje upoznavanje djece međusobno, otkrivanje koji smo tip ličnosti i na koji način najbolje učimo.

Trajanje: 45 minuta

Sadržaj: Igre razgovora - pričanje i slušanje.

Didaktički i drugi materijal: Knjiga „Korak po korak NLP za djecu” kao vodič, papirići, olovke, posuda za papiriće...

Ambijent: Može da se radi i napolju i u enterijeru. Preporuka - napolju.

Uzrast: od II do IX razreda

Uvod: Edukator/ka čita priče o auditivnom, vizuelnom i kinestetičkom tipu ličnosti.

Središnji dio: Učenici iz posude izvlače papiriće (to mogu biti nacrtane životinje ili ispisani nazivi), kako bi izabrali svog para. Podijeljeni u parove učenici razgovaraju i utvrđuju ko je koji tip ličnosti, na koji način najbolje uče, šta su im hobiji, sa kim žive, šta vole da rade, a šta ne itd.

Završni dio: Parovi imaju po dva-tri minuta da se predstave s tim što predstavljaju jedni druge, a ne svako sebe.

5.4. Eko borci

Cilj: Djeca samostalno izučavaju ekološke probleme i svoju ulogu u rješavanju istih, pospješivanje digitalne i čitalačke pismenosti, direktnog primjenjivanja informacija, obrada neumjetničkog teksta, vještine prezentacije i timskog rada.

Trajanje: 90 minuta

Sadržaj: Uvod i razgovor na temu problema i rješenje; korišćenje odgovarajuće literature kroz koju se upoznaju sa problem i iz koje izvlače svoje zadatke vježbajući da operacionalizuju stečeno znanje.

Didaktički i drugi materijal: Knjige, edukativni posteri, hamer papiri ili blok 5, flomasteri, materijal za ukrašavanje transparenata, kamera (telefon)...

Ambijent: Učionica, a ako dozvoljavaju vremenski uslovi može i napolju.

Uzrast: V, VI, VII, VIII, IX razred

Radionica „Eko Borci“ u školi Maksim Gorki - đaci kao eko borci i transparetni koje su izradili u cilju slanja ekološke poruke

Eko borci je radionica iz tri dijela. Cijela radionica je simulacija građanskog aktivizma u okviru koje djeca koriste knjige kao način da se informišu o realnom problemu na koji moraju da reaguju i kreiraju odgovarajuće poruke.

Značajan aspekt je „informisanje iz knjiga” kroz koji pristupaju drugačijem pristupu čitanja i vježbaju obradu neumjetničkih tekstova. Obrada teksta rezultira zaključcima i porukama u obliku transparenata, parola i drugih kanala komunikacije.

Ukoliko je moguće da više različitih grupa (više odjeljenja ili djeca iz različitih škola)

rade isti zadatak, onda mogu gledati poruke jedni drugih na kraju, i učiti se konstruktivnoj kritici i kritičkom mišljenju kroz analizu videa, ali i vidjeti kako se neka druga djeca upotrijebila informacije koje su i oni imali.

Prvi dio: Djeca se dijele u timove i dobijaju edukativni materijal. Zadatak je da osmisle verbalne poruke koje će se snimiti, i poruke koje će tokom snimanja pisati na transparentima, ili neke parole koje će svi zajedno reći na početku ili kraju videa.

Drugi dio: Snimanje poruka. Snimatelj može biti edukator/ka ili sama djeca. Video ne bi trebalo da traje više od dva minuta.

Treći dio: Pregledavanje materijala i komentarisanje. Treći dio je neophodan zasebno ako je više grupa (različitih odeljenja) uključeno u rad, ukoliko nije, treći dio može biti samo kratak segment naredne radionice. Ono što „ocjenjujemo” jeste da li je tim radio timski, da li su im poruke povezane, koliko su se potrudili oko transparenata i koliko su jasno iznijeli probleme i rješenja.

Video EKO BORCI: https://www.facebook. com/expeditio/videos

n Primjeri inovacije i dodatna vrijednost

Korišćenje telefona kao didaktičkog sredstva, upoznavanje sa medijima komuniciranja, digitalna i medijska pismenost i sigurnost. (Detaljnije u poglavlju 4.)

5.5. Kako putuje sjeme

Cilj: Upoznavanje sa sjemenima, načinom na koji se kreću i prirodi i ulogom životinja u prirodi i nastanak ekosistema.

Trajanje: 50 minuta

Sadržaj: Uvodna rasprava, predavanje, aktivna igra „Šumski haos”.

Didaktički i drugi materijal: širok dijapazon sjemena (suncokret, paprika, rukola, blitva, kikiriki, lešnik, kukuruz, žir…), platno, projektor, dva kratka animirana filma, PP prezentacija...

Ambijent: Dio sa predavanjem u učionici ili sali, aktivna igra, poželjno napolju.

Uzrast: II, III, IV; V razred

Počinjemo uvodnom dijaloškom metodom i pričamo o iskustvu sa baštama koje imamo kod kuće, na selu … Djeca posmatraju sjeme koje se nalazi na stolu (najbolje je da bude u staklenim teglama, na kojima je slika biljke), pogađaju koje je sjeme od čega i pravimo paralelu između toga kako mi tretiramo sjeme, a kako to u prirodi funkcioniše.

Pratimo prezentaciju, posmatramo na slikama gde sve biljke čuvaju svoje sjeme i gledamo i crtani film (ima ih dosta na engleskom jeziku a mi smo koristili ovaj: youtube.com („Seed Song - How Seeds Move - Seed Dispersal”).

„Kako putuje sjeme“ je radionica o tome kako se biljke u prirodi razmnožavaju i kako ekosistemi u kojima nema ljudi funkcionišu. Jedno od važnijih pitanja na koje dobijamo odgovor tokom ove radionice, a zatim dalje razvijamo tu priču kroz radionicu o ugroženim životinjskim vrstama, je - „koja je uloga životinja u prirodi?“.

Praksa je pokazala da djeca znaju šta je lanac ishrane, ali ne vide uzročno-

posljedični odnos između lanca ishrane i svrhe životinja u prirodi. Još manje uočavaju problem u slučaju da jedna kraika iz lanca ishrane izostane.

Završni dio radionice je igra „Šumski haos” i jedna je od značajnijih koje su osmišljene u okviru ovog projekta. Koncipirana je da svako dijete motri kompleksnu situaciju dešavanja oko sebe. Određeni potezi zavise od kooperacije pojedinih uloga, i skoro da niko ne može imati poptuno nezavistan potez u igri, a da isti nije plod saradnje. Ne manje važno je i to, da rješenja i scenario zavise od okolnosti do kojih se u igri dolazi spontano tako da ni jedno dijete nema unaprijed postavljen scenario, već se kroz divergentno razmišljanje postavlja u igri.

Radionica „Kako putuje sjeme“ – primjer principa očiglednosti

5.5.1. Aktivna igra: „Šumski haos”

Šumski haos je igra koja se realizuje u okviru radionice „Kako putuje sjeme”. Igra ima nekoliko različitih uloga: drvo, žir, maslačak, sunce, kiša, vjetar, ptica, vjeverica i godišnja doba (uglavnom je to edukator/ka).

Svako dijete dobije naljepnicu na kojoj piše koja je njegova/njena uloga. Najviše treba da bude žireva i maslačka jer su oni sjemena koja putuju.

Cilj igre je da vidimo kako nastaje šuma i ko pomaže sjemenu da se kreće tj.”putuje”. Pravila su takva da niko ko „nema noge” kao što je žir ili maslačak, ne može da se kreće osim ako ga ne vodi sa sobom neko ko ima noge, kao što je vjeverica ili ptica (ako je u pitanju žir) ili vjetar, ako je u pitanju maslačak.

Drvo je statično i ono se ne kreće tokom igre, pa je dobro da svaki put drugo dijete bude drvo i, radi zanimljivosti, dijete koje je drvo treba da ima kod sebe nešto više od same naljepnice, (npr. veću granu ili saksiju sa drvetom, kućicu za ptice koje „drvo” drži).

Na samom početku podijele se uloge, svaka grupa zauzme svoje mjesto u prostoru. Pravila igre se saznaju podsjećanjem na radionicu, što je i dobar način da se tokom radionice ona djeca, kojoj nije toliko zanimljiva tema, motivišu da slušaju.

Kroz pitanja zapravo objašnjavamo pravila igre: Ko pomaže maslačku da se kreće? Da li žir trči? Može li vjetar da ponese žir? Ko nosi žir? Šta je potrebno sjemenu da raste?

Igra ima kompleksan scenario s obzirom na to da pored uloga i realcija kooperacije, uzima i aspekte ambijenta, odnosno godišnjih doba od kojih zavisi scenario igre. Pa tako, prije igre utvrdimo i šta ko radi tokom godišnjih doba. U ljeto na primer sunce sija, vjeverice skakuću, žirevi čuče ispod drveta, maslačci su na livadi. U jesen žirevi ustaju, a vjeverice i ptice polako sakupljaju plodove za zimu, vjetar duva.

Dijete koje je npr. vjeverica će uzeti za ruku „žir” i trčaće zajedno, sve dok vjeverica slučajno ne ispusti žir i ode po sljedeći. Žir ostaje tu gdje ga je vjeverica ispustila. Isto rade i ptice i vjetar, oni tako raznose sjeme po šumi.

Kada dođe zima, staje vegetacija, priroda odlazi da spava, igrači se zaustavljaju u

mjestu, osim vjetra, kiše i sunca. Oni se kreću.

Kada kažemo proljeće, kiša i sunce imaju zadatak da dotaknu svako sjeme, sjeme koje su dotakli i sunce i kiša tada ustaje, a ona koja ne dotaknu i sunce i kiša ostaju da čuče do kraja, koji zapravo dolazi brzo posle proljeća, a onda se konstatuje koliko su žirevi daleko otišli od svog drveta, i gdje su maslačci otišli u odnosu na livadu sa koje su krenuli.

Ukoliko ima vremena, igra se igra dva ili više puta.

n PREPORUKA

Vjetar treba da bude dijete koje baš voli da trči!

5.6. Grad i priroda

Cilj: Djeca se upoznaju sa konceptom (samo)održivosti, uviđaju da postoji rav noteža u prirodi koju gradovi narušavaju, i da mora postojati ravnoteža između grada i prirode.

Trajanje: 50 minuta

Sadržaj: Uvodna rasprava, predavanje, gledanje isječaka iz animiranog filma, aktivna igra „Ravnoteža”, kviz.

Didaktički i drugi materijal: projektor, platno, PP prezentacija, video materijal...

Ambijent: Učionica, školsko dvorište.

Uzrast: III, IV, V, VI, VII, VIII razred

Uvodni dio se realizuje kroz dijalošku metodu i pitanja asocijacija. (Samo) održivost smo objasnili (nismo ga imenovali sa mlađima) kroz uzimanje i vraćanje. Od koga to uzimamo, šta (treba da) vraćamo? Kako se to sa prirodom, od koje zavisimo, održava ravnoteža…

Središnji dio obiluje igrama. Kroz kinestetički vid učenja, angažovanjem tijela u igri učimo kolkiko smo zavisni od prirode, kako održati ravnotežu sa njom.

Mini igra: „Izdržati bez kiseonika“. Važna uloga drveća je da nam daje kiseonik. Pitanje za mlađe može biti: „Da li mi možemo bez kiseonika? Hajde da provjerimo, zapušite nos i usta, da vidimo koliko možemo da izdržimo!” Naravno, biće malih varalica, ali i to je dio igre. :)

U središnjem dijelu se gledaju inserti iz animiranog filma WALL-E koji opisuje naš svijet u budućnosti, planetu koju smo napustili pošto smo je zatrpali otpadom. Lebdimo besciljno kroz svemir dok dva robota na zemlji spasavaju nadu čovječanstva - jedinu preostalu biljku.

WALL-E prikazuje primjer neodrživog ponašanja. Fiilm koji nas podstiče na razgovor o tome kako se do takve budućnosti stiže.

Posebno važna tema u okviru ove oblasti su održivi gradovi, pa ovo može biti prostor za priču o urbanim baštama u gradovima, baštama na krovovima zgrada, „zelenom” prevozu, cegerima, zero waste pokretu, i svim dobrim ekološkim praksama koje postoje.

Kako bi se djeci jasnije objasnila veza između grada i prirode može se obratiti posebna pažnja na zelene tačke u gradu i životinje koje se tu nalaze. Na primjer: rijeke, park šume, brda…

Ukoliko je moguće, najbolje bi bilo posjetiti neki važan ekosistem u gradu, npr. održati čas u Mediteranskom vrtu na Gorici u Podgorici, gdje postoji učionica na otvorenom.

Iz animiranog filma WALL-E

Završni dio radionice je aktivna igra „Priroda i grad”. Djeca stanu u krug i uhvate se za ruke. Imamo dvije uloge, neko je priroda, a neko grad, tako da je svako drugo dijete priroda, odnosno grad. Kada priroda ide naprijed, grad ide nazad. Ova ravnoteža može da se održi samo ako budu vodili računa jedni o drugima.

Na svakoj sljedećoj radionici, kada se podsjećamo šta je održivost, prisjećamo se ove igre.

n EKSPERIMENT

Zašto je važno korijenje drveća u cilju sprečavanja poplava?

Potreban materijal: Saksija u kojoj se nalazi drvo (ili neka veća biljka), saksija u kojoj se nalazi samo zemlja, voda, posu da u kojoj će stajati saksije da se voda ne bi prosula.

Sipati istovremeno vodu u obje saksije i posmatrati proces. Saksija u kojoj je biljka će upiti mnogo više vode od saksije u kojoj je samo zemlja.

Radionica „Četiri stola eko odgovora“ u školi „Maksim Gorki“

5.7. Dječja književnost i ekologija (interdisciplinarne radionice)

Cilj: Kroz književnost i njima bliže književne likove, djeca konkretnije uviđaju na koji način se narušava ravnoteža u prirodi, shvataju kako čovjek utiče na klimatske promjene, uviđaju razliku između održivog i neodrživog ponašanja.

Trajanje: 60 minuta

Sadržaj: Uvodna rasprava, predavanje, gledanje isječaka iz animiranog filma, aktivna igra...

Didaktički i drugi materijal: projektor, platno, PP prezentacija, video materijal, globus, knjiga „Mali princ“, „Dobro drvo“…

Ambijent: Učionica

Uzrast: III, IV, V, VI, VII, VIII razred

U uvodnom dijelu se prisjećamo radionice „Grad i priroda” i gledamo crtani „Dobro drvo”. Razgovaramo o ponašanju dječaka, glavnog junaka, prema drvetu. Zaključujemo da njegovo ponašanje nije održivo. Primjer održivog ponašanja, u ovom slučaju, bi bio da je dječak, nakon što je ubrao jabuke, sačuvao sjeme pa zasadio više jabuka.

Naslovna strana knjige “Dobro drvo”

Podsjećamo djecu na radionicu „Kako putuje sjeme”.

Središnji dio: Upoznajemo sa „Malim princem“ i čitamo odlomke iz knjige koji nam ukazuju na način na koji se on brine o svojoj planeti. Sugerišemo na zaključak da planete, kao i ona Malog princa, jesu male, ali nama jedini dom.

Kroz prezentaciju, korak po korak uviđamo na koji način utičemo na prirodu dok gradimo gradove, koristimo rude, struju, zbog čega sve sječemo šume, odnosno, šta sve uzimamo od prirode. Dok svi kao pojedinci znamo da ne treba uništavati

Dječja književnost i ekologija – upotreba književnih likova kao primjera dobre i loše ekološke prakse

prirodu, djeca to vezuju samo za vođenje računa o otpadu, dok npr. o samom porijeklu otpada nisu razmišljali.

Pitanje otpada, naše ishrane, odnosa prema životnom ambijentu povezujemo sa prethodnim radionicama, sa elementima održivosti, koje tretiraju dalji uticaj industrije hrane na ekosisteme, sječu šuma radi proizvodnje banana, kafe, čokolade, palminog ulja itd.

Završni dio je rezervisan za igru asocijacije.

n ZAPAŽANJA

Posebno je vrijedna analiza lika Dječaka iz „Dobrog drveta“ („Giving tree“) i njegovih postupaka, da bi djeca uvi djela da ga nije zloba navela da isječe drvo već neznanje i nerazmišljanje, kao što se dešava i ljudima na planeti.

5.8. Brza moda, planeta i klimatske promjene

Cilj: Uviđanje uticaja modne industrij i tzv. brze mode na klimatske promjene i ljudska prava.

Trajanje: 60 minuta

Sadržaj: Uvodna rasprava, istraživanje na temu, formiranje zaključaka i zaključna rasprava.

Didaktički i drugi materijal: Globus ili Google earth, posteri na temu, djelovi garderobe, flomasteri, papiri...

Ambijent: Učionica

Uzrast: V, VI, VII, VIII, IX razred

Djecu dijelimo u timove, i svaki tim dobije zadatak da popiše porijeklo svih stvari koje u tom trenutku imaju sa sobom (majice, pantalone, trenerke, olovke, pernice, torbe itd.) Zatim na globusu ili Google earth-u posmatraju i prave put koji su stvari prešle da bi došle do njih.

Gledamo gdje se te zemlje nalaze, koliko smo udaljeni od njih, šta je sve potrebno da od sjemena (npr. sjeme pamuka) do prodavnice te stvari stignu do nas i šta nam cijena tih stvari govori o fer plaćanju svih ljudi koji se nalaze u lancu proizvodnje.

n ZAPAŽANJA

Za djecu je sasvim nova tema odnos ekologije i zaštite životne sredine sa jedne, i ekonomskih, egzistencijalnih pitanja i ljudskih prava sa druge. Djeca su uglavnom smatrala da su zemlje poput Bangladeša ili Vijetnama najbogatije zemlje, pa je zato sva proizvodnja tamo.

Radionica „Vedrimo i oblačimo klimatske promjene“ u školi „Dr Dragiša Ivanović“ – djeca prate put pamuka

Tražimo

Radionica „Eko borci“ u školi „Maksim Gorki“

5.9. Ugrožene životinjske vrste

Cilj: Upoznavanje sa ugroženim životinjskim vrstama, problemima sa kojima se suočavaju i njihovim staništima; naš odnos prema živom svijetu.

Trajanje: 45 minuta

Sadržaj: Uvodna rasprava, sastavljanje slagalice koja sadrži kontinente i životna staništa.

Didaktički i drugi materijal: Globus, knjiga-slagalica „Životinje: ugrožene vrste naše planete” i priručnik za korišćenje.

Ambijent: Učionica

Uzrast: II, III, IV, V, VI, VII, VIII, IX razred

Djeca se dijele u timove, i svaki tim dobije dio slagalice, koji je edukator/ka prethodno podijelio/la po kontinetima. Dok slažu sliku svog kontinenta djeca se upoznaju sa ugroženim vrstama na toj teritoriji. Nakon što slože slagalicu, čitaju iz priručnika poglavlje vezano za kontinent koji su slagali i životinje sa tog kontinenta.

Kada je cijela slagalica sklopljena svaki nas tim upoznaje sa životinjama o kojima su čitali i problemima sa kojima se suočavaju.

Priču o ugroženim vrstama sa globalnog nivoa uvek je zanimljivo spustiti na lokalni nivo, pa pričati o problemu koji Crna Gora ima sa krivolovom, o nepoštovanju nacio nalnih parkova kao posebno zaštićenog staništa za životinje.

5.10. Pričaonica - konflikti i lijepa komunikacjia (NLP aktivnost)

Cilj: Uviđanje i poštovanje različitosti, učenje lijepoj komunikaciji, bolje razumi jevanje svojih i tuđih emocija.

Trajanje: 60 minuta

Sadržaj: Razgovor na teme različitosti i razumijevanja, pričanje i slušanje, igra. Didaktički i drugi materijal: Priča „Ekseri u ogradi”, štoperica, tabla, kreda, papiri, olovke...

Ambijent: Može da se radi i napolju i u enterijeru. Preporuka - napolju.

Uzrast: od VI do IX razreda

Uvodni dio: Edukator/ka na tabli piše rečenicu „Jutros sam se probudio/la i…” i učenici dobijaju zadatak da završe rečenicu. Uviđamo da je većina završetaka različita, i diskutujemo o tome.

Središnji dio: Edukator/ka napisanoj rečenici dodaje nastavak, na primjer: „Jutros sam se probudio/la i pomogao bolesnoj mami ili “Jutros sam se probudio/la i gladan/a morao/la da izađem iz kuće.“

Zaključujemo da svako od nas ima ponekad neki težak period, sa kojim drugi nisu upoznati.

Čitamo priču „Ekseri u ogradi” i pričamo o ružnim riječima, učenici dijele svoja iskustva, kada ih je neko uvrijedio ili su oni nekoga uvrijedili, kako rješavaju konflikte, kakve sve to emocije budi u njima, uviđamo da iza ružnog ponašanja najčešće stoji tuga kao emocija.

Igramo igru „Rastko”. Na listu papira nacrtamo čovječuljka Rastka i jedno dijete nosi papir od učenika do učenika. Svaki učenik treba da kaže uvredu na račun Rastka, dok se papir malo po malo gužva, dok se ne zgužva skroz. Zatim svako dijete treba da kaže lijepu riječ o Rastku, a papir se otvara dok se skroz ne ispravi.

Uviđamo da je papir ostao zgužvan, a da ružne riječi ne možemo skroz povući.

Dodatna vrijednost

Igru „Rastko“ pokazala nam je Luča, učenica šestog razreda koja je prepoznala da tema korespondira sa igrom. Ovo je primjer kako edukator prihvata predloge i inicijative učenika i simultano mijenja scenario radionice.

Završni dio sadrži „Igru upoznavanja“: igra se u parovima, tako da svaki par stoji jedan naspram drugog u krugu koji je prethodno formiran.

Edukator/ka postavlja pitanje, i daje jedandva minuta parovima da odgovore na isto tj. da ispričaju nešto na „zadatu temu”. Nakon svakog isteklog vremena parovi se mijenjaju tako što se par iz unutrašnjeg kruga pomjera za jedno mjesto u pravcu kazaljke na satu. Na taj način sva djeca dođu u kontakt i upoznaju se.

Među pitanjima može biti: sa kim živite, koja vam je omiljena serija, šta vas najviše iznervira, koju ste knjigu posljednju pročitali itd.

n ZAPAŽANJA

Djeca iz ruralnih sredina su davala iskrenije odgovore po pitanju načina na koji rješavaju probleme sa vršnjacima u odnosu na djecu iz urbanih škola. Djeca su vrlo rado dijelila svoje probleme i aktivno učestvovala u dijeljenju svojih ličnih priča.

5.11. Ted-Ed analiza

Cilj: Digitalno opismenjavanje, razvijanje vještina komunikacije i prezentacije.

Trajanje: Tri školska časa

Sadržaj: Uvodna rasprava, predavanje, gledanje isječaka iz animiranog filma, aktivna igra.

Didaktički i drugi materijal: filmovi o klimatskim promjenama, hameri ili kompjuteri za prezentaciju, olovke, flomasteri, ukrasi za papir, projektor, filmovi, telefoni ili kompjuteri za zajedničko analiziranje videa...

Ambijent: Učionica

Uzrast: V, VI, VII, VIII razred

Kao što je navedeno u uvodu ovog priručnika, korisnu podršku učenicima, nastavnicima/cama i edukatorima/kama predstavlja TED-Ed platform na adresi https://ed.ted.com. To je obrazovna platforma koju svakodnevno koriste milioni nastavnika i učenika širom svijeta. Na platformi je postavljen veliki broj zabavnih i edukativnih animiranih videa na brojne teme uključujući klimatske promjene. Kako bismo olakšali nastavnicima i učenicima razumijevanje ovih zanimljivih edukativnih materijala, kroz projekat „ClimCity” smo

preveli na crnogorski jezik 18 TED-Ed videa o klimatskim promjenama. Za prevod je zaslužna Marija Jojić, a lekturu Milenka Okuka. Prevedenom materijalu možete pristupiti preko sajta www. expeditio.org ili preko zvanične TED-Ed platforme.

Prevedene TED-ED animacije:

1. Koliko zemljišta je potrebno za napajanje svijeta?

2. Koje je najbolje gorivo za Vaš automobil?

3. Zašto ne bismo prekrili pustinju solarnim panelima?

4. Koliko struje je potrebno za napajanje čitavog svijeta?

5. Treba li da nas brinu kisele kiše?

6. Slučaj pčela koje nestaju

7. Zašto ne koristimo isključivo solarnu energiju?

8. Šta ako bi pukotine u betonu mogle same da se poprave?

9. Da li će okean ikada ostati bez ribe?

10. Da li nam ponestaje vode za piće?

11. Koju kesu bi trebalo da koristite?

12. Moćni podzemni vulkani Islanda

13. Stanje klimatske krize u 2021. godini

14. Zloglasna opklada o prenaseljenosti: Sajmon protiv Erliha

15. Gdje ćemo moći da živimo kroz 20 godina?

16. Automobil koji je promijenio svijet...dva puta

17. Koliko je snažna najveća baterija na svijetu?

18. Materijal koji bi mogao da promijeni svijet...treći put zaredom

Dio

animiranih videa prevedenih na crnogorski jezik

Uvodni dio (prvi čas): Edukator/ka upoznaje djecu sa kratkim filmovima o klimatskim promjenama, i temama koje mogu obrađivati, a zatim predstaviti ostalim timovima, kroz prezentacioni dio, temu kojom su se bavili, kao i sa kriterijumima ocjenjivanja prezentacije. Djeca se dijele u timove, svaki tim preko svog telefona bira film koji će obrađivati, zajedno izvlače informacije, zapisuju ih i prave plan prezentacije.

Središnji dio (drugi čas): Timovi prave detaljan plan prezentacije, stavljaju podatke na hamer, formulišu tekst prezentacije i uvježbavaju je.

Završni dio (treći čas): Finalna prezentacija.

Da li je neka prezentacija ispunila očekivanja ocjenjujemo na osnovu toga kako su se podijelili prilikom samog prezentovanja, da li je svako u timu imao svoju ulogu, kako su iskoristili informacije iz videa, da li mi nakon gledanja videa imamo utisak da su prenijeli sve važne podatke i da li su nam dobro objasnili problem.

Radionica „Ted-Ed analiza“ u školi „Dr Dragiša Ivanović“ - prezentacija

Radionica „Ted-Ed analiza“ u školi „Dr Dragiša Ivanović“

5.12. Četiri stola eko odgovora

Cilj: Uviđanje i rezimiranje ekoloških rješenja i primene istih u praksi; razumijevanje elemenata održivih gradova i škola.

Trajanje: 45-60 minuta

Sadržaj: Uvodna rasprava, pokazno pre davanje, rad na zadatku.

Didaktički i drugi materijal: hameri za prezentaciju, olovke, flomasteri, stikeri, reciklirani materijali, posteri, globus, figurice životinja, saksije, biljke, tekstilne vrećice, sjemena, termometri…

Ambijent: Školsko dvorište

Uzrast: V, VI, VII, VIII razred

Ova radionica može da se radi na nekoliko načina kroz varijaciju na temu i prilagođavanje uzrastu, pa se u istoj mogu akcentovati teme: „Održiva škola”, „Ekološki odgovorna osoba” ili jednostavno integralni pristup nalaženju rješenja za globalne ekološke, klimatske probleme.

U okviru teme „Održive škole”, djeca timski rade, svaki tim dobije poster održive škole (pogledati „Anex” na 83. strani ovog priručnika), i plan svoje škole.

Koristeći se posterom i uputstvima, djeca obilaze školu, školsko dvorište i posmatraju neposrednu blizinu u okviru lokalne zajednice kako bi dobili ideju kako dizajnirati idealnu, energetski održivu školu.

Nakon obilaska škole, ucrtavaju tačke na mapi svoje škole. Umjesto prezentacije, timovi međusobno dijele mape, u cilju razmjenjivanja ideja i diskusije.

Drugi način realizacije eko-odgovora jeste radionica sa integralnim pristupom ekološkim problemima i rješenjima, i prilagođena je svim uzrastima.

U našoj praksi ovu radionicu smo uglavnom održavali napolju. Na dva stola bismo postavili ekološke probleme i ekološka rješenja. Na stolu sa problemima bili bi

Radionica „Četiri stola eko odgovora“ u školi „Maksim Gorki“ – postavka materijala

Zagađena planeta – postavka materijala

posteri koji predstavljaju krčenje šume, zagađen vazduh, zagađeno more i sl. Tu bi bio i globus zatrpan smećem. Na drugom stolu bili bi posteri sa rješenjima, cegeri, višekratne flaše za vodu, papirne i druge ekološke ambalaže i sl. Nakon što zajedno obiđemo i objasnimo oba stola, učenici/e dobijaju različite zadatke, na hameru crtaju ekološke probleme i rješenja za odabranu temu u vezi životne sredine - mora, šumski ekosistemi, život u gradovima, očuvanje resursa...

Završni dio radionice je ostavljen za timsku prezentaciju i diskusiju.

Ovako formatirana radionica je idealna za replikaciju jer je informativna, atraktivna i može se organizovati u okviru nekih širih dešavanja u školi. Predlog je da se povodom Dana planete Zemlje, sa roditeljima, može organizovati radionica na neku od tema. Posebno bi to bilo korisno školama koje su u programu Eko škole. Takođe, ovo je način da se postave neki realni ciljevi i koraci ka održivoj školi.

Radionica

stola

odgovora“

školi

Gorki“

timski

5.13. Kompostiranje

Cilj: Djeca se upoznaju sa vrstama i načinima regulacije otpada, uče kako se regeneriše zemlja i prolaze kroz faze kompostiranja organske materije.

Trajanje: 45 minuta

Sadržaj: Uvodna rasprava o odlaganju otpada, pokazno predavanje.

Didaktički i drugi materijal: uzorci zem lje, voće i povrće, uzorci različitih vrsta otpada (organski i neorganski); različite posude za odlaganje otpada...

Ambijent: Školsko dvorište

Uzrast: od III do VI razreda

Kompostiranje je radionica koja se vezuje sa sortiranje otpada, recikalžu i priču o održivosti/samoodrživosti. Poželjno je da se održi napolju, i da se jedu jabuke tog dana!

Uvodni dio: Učenici dobijaju jabuke i zadatak da ih operu i pojedu. Sjedi se u krugu, napolju, a u sredini su dvije kante za otpad, u jednoj je neorganski otpad (ambalaža od grickalica, plastične flaše, čaše i sl.), a u drugoj organski (karton, lišće, sitne grane).

Središnji dio: Radionica zapravo počinje kada prvo dijete pojede jabuku i bira u koju kantu da ubaci ogrizak. Tek kad većina izabere kantu, odajemo da je tačno rješenje baciti ga u kantu sa lišćem, grančicama i papirom, i započinjemo priču o kompostu.

Kompost ima pet faza, od kojih je prva upravo u kanti sa otpadom biljnog porijekla, druge četiri se nalaze u teglicama. Druga faza je faza u kojoj se javlja buđ, obratimo pažnju na sitne bubice. Pažljivo posmatramo proces, ukoliko djeca imaju svoje baštenske dnevnike mogu ga i opisati tamo (ko želi) ili nacrtati. U trećoj fazi (tegli) su gliste i crvi, koje djeca mogu da drže u rukama, vodeći računa da ih ne povrijede. Posljednja faza je humus, koji kasnije koristimo za sijanje.

Radionica „Kompostiranje“ u školi „Radojica Perović“ – četrvta faza komposta – učenik drži glistu

Kompostiranje je radionica koja zahtijeva pripremu i malo dužu organizaciju, ali je i radionica koja otvara prostor za uključivanje lokalne zajednice (ukoliko je u školi neizvodljivo napraviti kompostarijum, onda se uzorci komposta mogu naći kod nekoga ko ima kompostarijum ili posjetiti neko ko ga ima).

Završni dio: Kroz razgovor uviđamo benefite komposta i važnost resursa koji bacamo na otpad - zemlje.

n ZANIMLJIVOST

Ovo je djeci jedna od zanimljivijih radi onica, i šaljivo je zovemo „smrdljiva radionica” jer je jedan od zadataka njuškanje komposta u svim fazama.

Radionica „Kompostiranje“ u školi „Radojica Perović“

5.14. Sijanje

Cilj: Djeca se upoznaju sa zemljom, sjemenima, načinom sijanja i načinom uzgoja biljaka.

Trajanje: 50 minuta

Sadržaj: Pokazna, interaktivna radioni ca kako sijati sjeme i održavati biljke u saksijama.

Didaktički i drugi materijal: čašice, humus, voda, semena, papirići, olovke, selotejp, posude za zemlju...

Ambijent: Školsko dvorište

Uzrast: od III do IX razreda

Uvodni dio: Učenici se upoznaju sa detaljnim planom rada. Edukator/ka pokazuje na koji način punimo čašice humusom, do koje mjere, na koji način tretiramo zemlju, kada stavljamo sjeme i koliko humusa stavljamo preko sjemena. Važno je da instrukcije budu detaljne i ispričane prije nego što se materijal podijeli.

Središnji dio: Učenici su podijeljeni u grupe i svaka grupa puni za sebe posudicu sa humusom. Zatim dobijaju čašice i zadatak da ih napune. Sjeme dobijaju na kraju. Starijoj djeci se mogu dati sjemena, pa da sami biraju, dok je za mlađe bolje da edukator/ka prilazi sa nekoliko različitih sjemena i daju svakome ono koje izabere.

Radionica „Kompostiranje“ u školi „Radojica Perović“ - Njuškanje „smrdljive“ (druge) faze

Prije nego djeca prekriju sjeme humusom, dobro bi bilo da edukator/ka prvo provjeri da li je sve kako treba. Zatim ih zalivaju vodom. Korisno je da svaka grupa ima svoju flašu sa vodom.

Završni dio: Učenici na papiriću upisuju svoje ime i ime biljke koju su posijali, i lijepe na čašicu. Njihov je zadatak da prate i održavaju biljku do klijanja i kasnijeg presađivanja u školsku baštu.

Ova radionica se radi početkom proljeća, dakle, nakon radionica o samoodrživosti i ravnoteži između grada i prirode.

Preporučljivo je je povezati sijanje sa tim radionicama jer je uzgajanje hrane jedan od načina borbe protiv klimatskih promjena i djeci će biti zanimljivije kad uvide širu sliku.

Djeca uvijek imaju nekoliko različitih vrsta sjemena, pa biraju koje bi posijali, ukoliko je moguće idealno je da postoje sjemena o kojima brinu kao tim, i sjemena koje nose kući, a zatim vraćaju u školski vrt. (Preporuka je da to budu krupna sjemena, i ona koja brzo rastu, i lako klijaju: tikvica, suncokret, pasulj, krastavac, bundeva).

Radionica sijanja u školi „Radojica Perović“

Radionica sijanja – odabir sjemena

5.14.1. Igra: „Seed bombs“

Radionica koja može biti zanimljiva, a intersekcionog je karaktera. Može se raditi kao međupredmetna aktivnosti koja povezuje, na primjer premete biologiju i likovnu kulturu.

Poteban je humus, glina, voda i sjeme. Djeca prave od gline zanimljive oblike, u kojima se nalazi sjeme.

Instrukcije za pravljenje „seed bombs”: www.youtube.com (Kindergarden - Seed Bombs)

„Seed bombs“ su osmišljene kako bi se pošumljavali nepristupačni predjeli u prirodi, ideja je da se „bomba” samo baci negdje po prirodi, i da to budu sjemena divljeg cvijeća ili sjemena drveća.

Školski zadaci – zajednički rasad i „Prljanje“ ruku u mekanom humusu

Materijal korišten na radionici sijanja

Formiranje školskog vrta u školi „Radojica Perović“ – rukovanje alatom

Kreiranje školskog vrta

Aktivnosti u bašti su, što smo i očekivali, najzanimljiviji dio rada. Iako na prvi pogled, bašta jeste samo bašta, vrlo brzo smo došli do zaključka da je bašta mjesto gdje, prije svega, uzgajamo ljudske odnose. Aktivnosti u vrtu dolaze i kao dobar test koliko smo usvojili pravila ponašanja iz učionice i koliko smo uspjeli da povežemo djecu da budu jedan tim. Ovo je posebno izazovno ako se radionice organizuju kao dio ekološke sekcije, a ne na nivou odjeljenja.

Kreiranje školske bašte je veliko praktično finale na kraju jednog procesa punog informacija, predavanja, vježbi, igri i diskusija. Bašta je malo školsko carstvo kojim se uređuje i unapređuje školski porstor, koji služi kao model regulacije klime u gradovima i koji sugeriše održive prakse koje se tiču proizvodnje hrane u svijetu.

6.1. Uzdignute leje

Kako će bašta izgledati dosta zavisi od samog školskog dvorišta. Dok neke škole imaju slobodne velike površine, druge nemaju dovoljno „zavučen” prostor, neki imaju prostor samo na krovu (što i dalje ostavlja mogućnost za vrt), u nekim školama problem je dostupnost vode. Idealno, ali ne nužno, je naći sjenovit,

pomalo zavučen kutak, gdje se mogu postaviti uzdignute leje. Praktičnost ovih leja je u tome što se zemlja manje rasipa, lakše prehranjuje, lakše se okopava i manja je mogućnost da će biljke biti zgažene.

Uzdignute leje su karakteristične za urbani prostor, bilo da je u pitanju uređenje tog prostora ili proizvodnja hrane. One vizuelno više odgovaraju ambijentu školskog dvorišta i ostavljaju utisak sređenosti čak i u periodu kada su zapuštene ili kad nije aktivna baštenska sezona.

6.2. Šta sadimo?

Sadnja zavisi od položaja bašte i metoda i tema koje su bile zastupljene u pređašnjem radu. Takođe, nastavnici i đaci mogu odlučiti da li žele vrt sa sezonskim ili višegodišnjim biljkama, ili kombinovano. Obije vrste biljaka ima svoju prednost. Višegodišnje biljke se lakše održavaju i stiče se utisak kontinuiteta u vrtu, dok sa sezonskim biljkama imamo priliku da više djece svake godine uči o njihovom uzgoju, ali i prati procese klijanja, rasta, održavanja.

Najbolje je, u početku, saditi biljke koje tradicionalno lako uspijevaju na našem podneblju: paprika, paradajz, krastavac, suncokret, matičnjak, nana, lavanda,

jagode, patlidžan, petunije, neven, ruzmarin, rukola, blitva, luk, tikvice, bundeva itd.

Ukoliko ima uslova, može se napraviti zelena ograda od ruzmarina, ruža, oleandra, maslina, lovora...

Bitno je naglasiti da su sjemena za bilo koju od nabrojanih biljaka veoma jeftina i da je finansijski lako realizovati ideju školskog vrta.

6.3. Mjesto gdje rastu zdravi, organski ljudi

Pored toga što u bašti sadimo, bašta je i mjesto gdje:

Gradimo ljudske odnose - samo dobrim timskim radom dolazimo do lijepog i uspješnog vrta, a pri tom pazimo jedni na druge i naše lične potrebe.

Učimo o različitostima - svaka biljka zahtijeva posebnu njegu i raste na drugačiji način.

Pričamo o rodnoj ravnopravnosti - dječaci i djevojčice podjednako rade sve u bašti, ne postoji alat koji koriste samo dječaci ili samo djevojčice (iako se dječaci uvijek prvi hvataju za alat).

Dolaze roditelji i učestvuju u procesu učenja njihove djece, ali i doprinose izgradnji ambijenta i škole po mjeri djeteta. Doprinosimo uređenju školskog prostora, stvaramo mikroklimatsku tačku i mjesto za učenje.

Formiranje školskog vrta u školi „Radojica Perović“

6.4. Preporuka za dostizanje održivosti projekta

Vrt treba da bude inicijativa na nivou škole i oblast kojom se škola planski bavi, a to podrazumijeva, prije svega, angažovanost nastavnika. Razlog više da se bašta održava i da je većina koristi, jeste upotreba bašte kao didatkičkog sredstva.

Uključivanje lokalne zajednice i što većeg broja djece smanjiće vandalizam, a onda i bašte imaju više šanse „da prežive”.

Kad djeca aktivno učestvuju u kreiranju školskog okruženja onda i više poštuju taj prostor.

Takođe, uključivanje lokalne zajednice, prije svega roditelja, omogućava da bašta opstane preko ljeta i otvara mogućnost za održavanje aktivnosti u vrtu tokom raspusta, i od septembra (na primjer: povrće i voće se može pakovati u korpice pa prodavati). Važno je da djeca vide rezultate svog rada, bilo u vidu povrća koje beru i nose kući, ili korpica voća koje prodaju pa stavljaju u zajednički budžet.

Izazovi

Ekološko obrazovanje, kao i svako, zahtijeva kontinuitet i praksu, a to će se najbolje ostvariti ako se postavi kao cilj na nivou škole u koji je lokalna zajednica aktivno uključena.

U pravcu unapređenja projekta i implementacije ekološkog obrazovanja u plan i program školskog rada, istakli bismo dva izazova, sa kojima smo se najčešće suočavali.

7.1. Motivacija nastavnog kadra

Ideja, koja je i glavni motiv da uporno radimo na sprovođenju programa „Školska bašta - integralna učionica“, jeste da ekološko obrazovanje postane praksa svake škole, u najširem smislu. To znači da nije bašta cilj po sebi, niti je učenje djece o reciklaži dovoljno, najširi smisao jeste mijenjanje svijesti o ekološkoj praksi kod cijele lokalne zajednice, i to je nešto što škola, kao nosilac obrazovanja i kulture treba, i može da radi.

U tom pravcu, od izuzetne je važnosti motivisanost nastavnog kadra, kao direktnog prenosioca znanja djeci. Jedan od većih izazova sa kojim smo se sreli prilikom

realizacije programa upravo je motivacija nastavnika da učestvuju u njemu i da budu spona sa školom i lokalnom zajednicom, prije svega roditeljima. S obzirom na to da je ovaj program zamišljen kao niz aktivnosti koje traju cijele godine i da je implementiranje istog vrlo zahtjevno i traži kooperaciju na nivou škole, motivisanje nastavnika da započnu nešto novo treba da krene prije svega od same uprave škole. Pa tako, kao jedan od problema u školskom sistemu naišli smo na problem komunikacije.

U praksi to znači da mi cijele godine boravimo u školi, pravimo bašte, komposte, sijemo, sadimo voćke, uključujemo roditelje, a velika većina osoblja škole ne primjećuje da bašte postoje i nema nikakav odnos prema njima.

7.2. Odnos škole i lokalne zajednice

Uključivanje lokalne zajednice pokazalo se nužnim kako bi školske bašte opstale (posebno preko ljeta kada škola ne radi). Podrška i prisutnost roditelja su veoma važna stavka za uspješnu realizaciju dobre ideje.

Jedan od benefita uključivanja zajednice jeste smanjivanje vandalizma u školi, posebno u školskom dvorištu, sa čim većina škola u Crnoj Gori ima ozbiljnih problema.

Međutim, problem na koji smo naišli jeste upravo nepovjerenje škole prema lokalnoj zajednici i obratno. Da bi ta veza bila uspješna, nužno da postoji dobra komunikacija na nivou cijele škole, jer održive škole nisu posao jednog ili grupe nastavnika već cjelokupnog sistema.

ONLINE TRENING „ŠKOLSKA BAŠTA KAO INTEGRALNA UČIONICA”

Pored priručnika koji držite u rukama, značajan ishod projekta ClimCity je i online trening, nastao sistematizovanjem materijala sa radionice za nastavnike/ce “Školska bašta kao integralna učionica” (14.05.2022. Podgorica).

Trening, koji je trajao preko četiri sata, sažet je u dvosatni video putem koga se nastavnici/e mogu upoznati sa konceptom bašte kao integralne učionice, integrisane nastave, obrazovanja za održivi razvoj, te principa, metodologije rada i pristupa nastavi primjenjenih u okviru naših radionica u podgoričkim školama tokom trajanja ClimCity projekta.

Nadamo se da će, uz ovu knjigu, online trening biti podrška osnaživanju nastavnika/ca i unapređenju njihovih vještina kada su u pitanju aktivnosti djece u školskim baštama i dvorištima.

Online trening pogledajte na www.youtube.com/user/nvoexpeditio

Online trening pogledajte na www.youtube.com/user/nvoexpeditio

Literatura

1. Obrazovanje za održivi razvoj - međupredmetna oblast u predmetnim programima - osnovna škola – Nevena Čabrilo, dr Snežana Grbović, mr Zoran Lalović, R adoje Novović, mr Jasmina Djorđević, mr Sanja Kaluđerović, mr Bogić Gligorović, Milica Radusinović; Zavod za školstvo 2014.

2. Metodološko uputstvo za implementaciju programa: Obrazovanje za održivi razvoj – Nevena Čabrilo, mr Zoran Lalović, Srna Sudar, Mira Vasiljević; Zavod za školstvo, Podgorica, 2015.

3. NAŠA ŠKOLA Metodološki okvir za analizu i unapređivanje kvaliteta predmetnih programa - dr Dragan Bogojević , mr Zoran Lalović, Nevena Čabrilo; Zavod za školstvo, Podgorica, 2008.

4. Uputstvo za sprovođenje međunarodnog programa Eko-škole – Radovan Popović, Nevena Čabrilo, Nataša Perić, Danijela Djilas; Zavod za školstvo, Podgorica, 2016.

5. Neki aspekti savremenog kurikuluma – Nevena Čabrilo, Nataša Perić, Danijela Djilas; Zavod za školstvo, Podgorica, 2014.

6. UNICEF Strategy for Education for Sustainable Development, Economic Commission for Europecep, ac.13/2005/3/rev.1, 23 march 2005.

7. Novi Samerhil – A.S.Nil, Kairos; Sremski Karlovci, 1992.

8. Upijajući um – Marija Montesori; Narodna knjiga, 2013.

9. Obrazovanjem do vrednovanja prostora – C. Ferluga, I. Garofolo, E. Marchigiani, (priručna literatura za nastavnike/ce); Zavod za školstvo, 2009.

10. Nacionalna strategija održivog razvoja do 2030. godine, Ministarstvo održivog razvoja i turizma (MORT); grupa autora: prof. dr. Gordana Djurović, mr Jelena Knežević, doc. dr, Olivera Komar, mr Vladimir Vulić, dr Alesandro Galli, Biljana Gligorić (Podgorica, jul 2016.)

11. Eko – škole u Crnoj Gori – Nevena Čabrilo; Zavod za školstvo

12. Emocionalna inteligencija – Danijel Goleman; Nova knjiga, 2014.

13. Koju igru igraš – Erik Bern; Psihopolis institute; Novi Sad, 2017.

14. Pristup inkluzivnoj praksi u vaspitanju i obrzovanju –Šaćira Mešalić, Nada Šakotić, Milena Nikolić; Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Podgorica, 2007.

15. Kako gradimo ŠKOGRAD: Anatomija infrastrukture nade – Jelena Joksimović, Mirjana Utvić, Predrag Milić; Institut za pedagogiju i andragogiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu, Goethe-Institut Beograd, 2019.

16. NLP za decu do 10 godina – Džudi Bratkovijak; Finesa, Beograd

3. FOTONAPONSKI SOLARNI PANELI / Ovo je još jedan od načina za proizvodnju vlastite struje. Solarni paneli pretvaraju sunčevu svjetlost direktno u električnu energiju, i oni funkcionišu čak i kad je oblačno. Proizvedena električna energija može se odmah koristiti, skladištiti u baterije ili prodati nacionalnoj elektromreži.

4. METEO STANICA / Pored toga što je korisna za projekte iz geografije i prirodnih nauka, meteo stanica vam može pomoći da provjerite kako funkcionišu solarni paneli, vjetrenjače i sistemi za sakupljanje kišnice.

5. DIMNJAK ZA BIOMASU / Iako se to ne vidi na posteru, dimnjak je povezan s kotlom na biomasu. Obični školski kotlovi koriste fosilna goriva (ugalj, naftu ili prirodni gas) za grijanje. Sagorijevanjem biomase (drvo, slama, itd.) ne oslobađa se dodatna količina ugljen-dioksida (CO2) u atmosferu kao u slučaju fosilnih goriva, što je ekološki značajno prihvatljivije.

6. SOLARNI PANELI ZA GRIJANJE VODE / Solarni paneli koriste sunčevu energiju za grijanje vode, koja se može koristiti za pranje i u školskoj kantini. Oni funkcionišu čak i kada je oblačno. Upotrebom solarnih panela može se smanjiti račun za grijanje vode, a smanjuje se i zagađenje koje nastaje zbog grijanja na pogon fosilnih goriva. Solarni paneli najbolje funkcionišu u ljetnjim mjesecima, ali čak i tokom zime mogu ugrijati vodu.

7. KORIDORI ZA ŽIVI SVIJET / Žive ograde, površine sa domaćim biljkama, gomile naslaganih drva, livade, itd. stvaraju dom za male životinje. Ove površine, međusobno povezane, stvaraju koridore za životinjski svijet, a oni značajno povećavaju raznolikost života (biodiverzitet), i šanse za preživljavanje životinja, kao i mogućnost njihovog kretanja kako bi pronašle novu teritoriju.

8. KUĆICE ZA PTICE / Škola može pomoći cijeloj zajednici čineći svoj prostor boljim za život biljnog i životinjskog svijeta. Kućice za ptice i slijepe miševe pružaju ovim životinjama dodatne domove i skloništa, pomažući da se poveća stopa njihovog preživljavanja i porast populacije, naročito u gradskim sredinama.

9. UPOTREBA PROSTORA ŠKOLE VAN

RADNOG VREMENA / Korišćenjem škole van radnog vremena lokalna zajednica će dobiti dodatni prostor i biće više uključena u školski život, a aktivnosti u večernjim časovima će smanjiti mogućnosti krađe ili vandalizma.

10. MURALI / ZIDNE SLIKE / Uljepšajte svoje okruženje. Murali mogu imati ekološku poruku, a važno je se naslikaju ekološki neškodljivim bojama!

11. GRAFITI NA ZIDOVIMA / Stvaranjem mogućnosti za umjetnički izraz u javnom prostoru učenici/ce se mogu podstaći da izraze svoju kreativnost, da oslobode nagomilane emocije, a istovremeno se može smanjiti vandalizam.

12. APARATI ZA SUŠENJE RUKU / Više energije se potroši za proizvodnju papirnih ubrusa, za njihov prevoz, pakovanje i odlaganje nakon upotrebe, nego prilikom korišćenja aparata za sušenje ruku.

13. VREMENSKI PODEŠENI PUNJAČI VODE U TOALETIMA / Postavljanjem programatora na sistem za ispiranje toaleta može se uštedjeti voda u školi.

14. UREDJAJ ZA UŠTEDU VODE U VODOKOTLIĆU / Neki od uređaja za štednju vode može se lako postaviti u vodokotlić. Čak i jedna cigla u vodokotliću smanjuje potrošnju vode, a ne utiče na efikasnost toaleta... Zapamtite, na ovaj način ne štedi se samo voda,

već i energija koja je potrebna da bi se voda obradila i pumpama dovela do objekta.

15. RECIKLIRANI TOALETNI PAPIR / Za

recikliranje papira (bilo koje vrste) troši se mnogo manje energije nego za njegovu proizvodnju iznova. Istovremeno se manje papira odlaže na deponije.

16. ČESME KOJE REGULIŠU PROTOK VODE / Česme koje se same gase štede vodu i energiju.

17. ZATVARANJE VRATA / Pored toga što štedi energiju i novac, dobra zaštita od promaje čini prostorije prijatnijim. Važno je zatvarati vrata za sobom jer se time sprečava gubitak toplote.

18. ENERGETSKI EFIKASNE SIJALICE / Štedljive sijalice koriste samo 20% energije koju troše obične sijalice. One se otplate za samo 6 mjeseci i mogu uštedjeti do 99eu tokom svog životnog vijeka.

19. KOMPJUTERI / Standardni ekran koristi oko jedne trećine energije koju potroši mikrotalasna pećnica uključena na najjače. Novi, ultra tanki, ravni ekrani troše mnogo manje energije. Ne ostavljajte kompjutere uključene kad ih ne koristite. Koristite podešavanje za uštedu energije na vašem kompjuteru. Svoj stari kompjuter predajte firmi koja se bavi recikliranjem kompjutera.

20. RECIKLIRANJE PAPIRA / Recikliranjem papira smanjuje se broj drveća koje je potrebno posjeći da bi se napravila papirna kaša i troši se manje energije nego kad se papir pravi.

21. EFIKASNA UPOTREBA PAPIRA / Recikliranje papira je dobro, ali je njegova efikasna upotreba još bolja! Trudite se da papir koristite na obje strane. Postavite jednu ladicu za sakupljanje korišćenog papira. Možda od njega možete napraviti blokčiće za pisanje?

22. DEKING / Vodootporna drvena građa je višenamjenski i održiv materijal, ukoliko se kupi od sertifikovanih proizvođača. Mogu se takođe naći daske za platformu izrađene od reciklirane plastike – one bi trebalo da traju nekoliko stotina godina!

23. BIOLOŠKO PREČIŠĆAVANJE / Zasadi trske i drugih biljnih vrsta se mogu koristiti za preradu otpadnih voda. Ukoliko je moguće, poželjno je ovaj sistem primijeniti na terenu oko škole kao model za prečišćavanje prljave vode iz kuhinje/ umivaonika i stvaranje novog staništa.

24. IGRA U HLADOVINI / Važno je obezbijediti hladovinu na igralištu. Na posteru je dat primjer konstrukcije od vrbe, a hladovinu mogu pružiti i kućice za igru, sjenice, pergole, i naravno, drveće.

25. POVRŠINA OD RECIKLIRANIH GUMA / Ova fleksibilna površina štiti od udara i ogrebotina, a takođe doprinosi smanjenju deponija guma.

26. RECIKLIRANI ASFALT / Reciklirani asfalt se može nabaviti od proizvođača asfalta. Recikliranjem asfalta štedi se ne samo energija potrebna za njegovu proizvodnju, već se smanjuje i količina otpada koji se odlaže na deponije.

27. PRISTUP ZA SVE / Potrebno je svaki prostor učiniti pristupačnim osobama sa invaliditetom.

28. IGRALIŠTE / Uz malo maštovitosti i veoma malo ulaganja možete pretvoriti dosadne spoljašnje površine, obično prekrivene asfaltom, u izazovne, stimulativne i zabavne površine za igru. Na ovaj način učenje se može preseliti napolje i podstaći edukativne igre.

29. BILJKE ZA PROIZVODNJU ENERGIJE / Npr. preradom suncokreta može se proizvesti biodizel (zamjena za dizel), a miskantus (slonova trava ili kineska trska) se koristi za

proizvodnju biomase od koje se dobija toplota. (Vidjeti opis i ilustraciju br. 5)

30. GAJENJE BILJAKA U KONTEJNERIMA / Možete uzgajati raznovrsno voće, povrće i bilje u kontejnerima svuda oko škole. Ovo je dobar način za uzgajanje biljaka onda kad nema puno prostora ili kad ima mnogo betonskih/asfaltnih površina. Povezivanjem kontejnera na sistem za zalivanje kap po kap štedi se vrijeme, energija i voda. Osim toga, time se povećava i mogućnost preživljavanja biljaka tokom dugog ljetnjeg raspusta.

31. MJESTA ZA DRUŽENJE / Dobro je na prostoru škole napraviti bar jedno mirno mjesto, koristeći održive materijale, gdje učenici/ce mogu sjesti ako žele da na miru popričaju ili da se udalje od buke igrališta.

32. TRIM STAZA, MJESTA ZA AVANTURU I UKLJUČIVANJE ZAJEDNICE / Trim staze se mogu koristiti za igru, u sklopu nastave fizičkog obrazovanja, a može ih koristiti i zajednica nakon završetka školskih časova. Sprave za vježbanje možete kupiti gotove ili ih napraviti od već korišćenih ili recikliranih materijala.

33. UČIONICE NA OTVORENOM / Učionice na otvorenom mogu biti osvježavajuća i stimulativna mjesta za učenike/ce i nastavnike/ ce. Jednostavno dizajnirane, mogu se koristiti na raznosvrsne načine, kao pozornica/mjesto za performanse, sjedjenje tokom odmora, igranje raznih igara, itd.

34. NAGRADE / Postoje nagrade i priznanja za održive i eko-škole. Ukoliko vaša škola dobije takvu nagradu, stavite je na mjesto gdje je svi mogu vidjeti. To može podstaći ljude da razmišljaju šta mogu sami uraditi da bi živjeli održivije.

35. KANCELARIJSKA OPREMA OD RECIKLIRANIH MATERIJALA / Veći dio kancelarijske opreme se pravi od plastike, za čiju proizvodnju se troši puno energije i koja se ne razgrađuje. Kupovinom reciklirane plastike održava se cirkulacija plastike, troši se manje energije nego za proizvodnju nove i smanjuje se količina plastike koja se odlaže na deponije. S obzirom da se za proizvodnju stvari od recikliranih materijala troši manje energije, svaki put kad KUPITE RECIKLIRANI proizvod štedite energiju.

36. PRAVEDNA TRGOVINA (FAIR TRADE) / Kupovinom proizvoda koji imaju oznaku „fair trade” (pravedna trgovina), kao što su sok od narandže, čokolada, kafa i čaj, omogućava se da proizvođači budu pošteno plaćeni za svoj rad, tako da mogu izdržavati sebe i svoju zajednicu na odgovarajudi način.

37. SJECKALICA ZA PAPIR / Privatne dokumente koji se ne mogu ponovo koristiti treba isjeći kako bi se iskoristili za reciklažu ili proizvodnju papira.

38. FOTOKOPIR APARAT / Fotokopir aparat troši puno energije. Kad radi može potrošiti preko 1 Kw stuje. Čak i kad ne radi troši puno energije, zato ga uvijek gasite ako mislite da se neće koristiti u narednih 5 minuta ili više. I trudite se da koristite dvostrano kopiranje kad god je to moguće.

39. DJAČKI ORMARIĆI / Djački ormarići obezbjeđuju prostor za spremanje knjiga, torbi i kaputa. Na taj način štedi se prostor u učionici, a učenicima/ama je lakše da pješke ili biciklom idu u školu i kući.

40. ELEKTRIČNA BROJILA / Redovno očitavanje brojila je korisno da bi se vodila evidencija o potrošnji i izračunalo koliko je vaša škola energetski efikasna. Lak pristup brojilu čini očitavanje jednostavnijim.

41. TERMOSTATI NA RADIJATORIMA / Često u školi (kao i u stanovima) jedan termostat reguliše cijeli sistem za grijanje. Postavljanjem termostata na svaki radijator, prostorije se mogu odvojeno kontrolisati, a radijatori isključiti ako se prostorija neće koristiti duže vrijeme.

42. ODRŽIVA PRODAVNICA / Kooperativno preduzeće, kojim upravljaju i koje vode učenici/ ce, može osnovati održivu prodavnicu. U nastavku je navedeno šest primjera šta takva prodavnica može da sadrži:

43. PUNJAČI ZA BATERIJE / Čak i obične baterije se mogu puniti iz pomoć specijalnog punjača. Punjenje baterija znači da se one neće baciti na deponiju; baterije su odlične za aparate koji troše malo energije, a punjenje je jeftinije nego kupovina novih baterija.

44. ŠTAND ZA KORIŠĆENE KNJIGE / Štedi drveće i novac.

45. KORPA ZA KORIŠĆENU GARDEROBU /

Tvojoj košulji ništa ne fali osim što je okraćala? Skoro nova košulja može izgledati jednako dobro kao potpuno nova, a ujedno se smanjuju štetni uticaji na životnu sredinu.

46. POLITIKA ETIČKE KUPOVINE / Možete pokazati cijeloj školi šta znači politika etičke kupovine. Da li prodavnica prodaje proizvode sa oznakom „pravedna trgovina” (fair trade), lokalno proizvedene, sa što manje pakovanja?

47. ZDRAVI LOKALNI PROIZVODI / Neka vaše tijelo bude zdravo! U idealnom slučaju, trebalo bi jesti 5 komada voća i povrća dnevno.

48. PRODAVNICA ZA RAZMJENU / Razmijenite sa drugima stvari koje su vam dosadile.

49. KANTINA / Dogovorite se sa lokalnim poljoprivrednicima, proizvođačima i dobavljačima da vam dostavljaju svježe

sezonske proizvode. Kupovina hrane iz lokalnog okruženja pomaže vašoj lokalnoj ekonomiji i ujedno se smanjuje zagađenje usljed transporta.

50. PROIZVODI ZA ČIŠĆENJE / Neke od hemikalija koje se koriste za čišćenje su veoma opasne i one završavaju u rijekama i morima, nanoseći štetu živom svijetu. Sada je moguće naći proizvode koji se u vodi razlažu na ekološki neškodljive supstance.

51. KORIŠĆENJE POSUĐA I ESCAJGA ZA VIŠEKRATNU UPOTREBU / Važno je da se u školi koristi posuđe i escajg za višekratnu upotrebu. Tanjiri i escajg za jednokratnu upotrebu su ogromno rasipanje sirovina potrebnih za njihovu proizvodnju, izvor zagađenja i bacanje novca.

52. KANTA ZA KOMPOSTIRANJE / Skoro sva svježa vegetacija može se staviti u posebno napravljenu kantu, gdje de se razgrađivati i praviti kompost, koji se zatim može koristiti za uzgajanje usjeva u školskoj bašti.

53. MAŠINA ZA PRANJE SUDJA / Pod uslovom da se koristi na pravilan način mašina za pranje suđa troši manje vode i energije nego prilikom ručnog pranja. Koristite biorazgradive deterdžente. Otvaranjem vrata nakon pranja da se suđe samo osuši može se uštedjeti energija.

54. STAKLENIK / Staklenici se mogu koristiti za uzgajanje različitog povrća i drugih biljaka tokom cijele godine. Mogu takođe služiti za održavanje nastave iz određenih predmeta i kao mirno mjesto za relaksaciju.

55. PROIZVODNJA HRANE / Zašto ne biste koristili dio školskog zemljišta za proizvodnju povrća? Tako će se promovisati zdrava ishrana, a koristiće i za nastavu iz prirodnih nauka. Povezivanje biljaka na sistem za zalivanje kap po kap može biti korisno tokom raspusta i vikenda.

56. SAKUPLJANJE KIŠNICE / Kišnica se može sakupljati i koristiti za zalivanje kontejnera sa povrćem, bilja i drveća koje se nalazi oko škole.

57. KUVALO ZA VODU / Važno je da znate da možete uštedjeti struju ako prokuvate tačno onoliko vode koliko vam je potrebno (i ako je to samo jedna šoljica).

58. OSTAVE ZA BICIKLA / Ostave su važne za one koji koriste bicikla i trebalo bi da se u dovoljnom broju nalaze blizu škole.

59. ELEKTRIČNA BICIKLA I MJESTA ZA PUNJENJE / Električna bicikla su pogodna za brdovita područja.

60. ZAJEDNIČKI PUT DO ŠKOLE BICIKLOM

/ Zbog saobraćajnih uslova put do škole biciklom je ponekad težak. Zajednička vožnja, predvođena starijom osobom, može biti rješenje za ovaj problem.

61. DOLAZAK AUTOBUSOM / Javni prevoz je održivi vid saobraćaja. Zatražite od lokalne uprave da se autobusko stajalište postavi blizu ulaza u školu.

62. ZAJEDNIČKO PJEŠAČENJE DO ŠKOLE

/ Kao i zajednički put biciklom, zajedničko pješačenje, predvođeno starijom osobom, je siguran, društven i pouzdan način dolaska u školu.

63. NATKRIVENA MJESTA ZA SJEDJENJE

/ Smještena u blizini škole, učiniće boravak napolju prijatnijim i mogućim čak i po kišnom vremenu!

64. RECIKLAŽNA TAČKA / Potrudimo se da reciklaža bude laka! Nemojte sakrivati kante za reciklažu, obojte ih u svijetle boje i postavite na mjesto gdje im se može lako pristupiti!

65. GALERIJA NA OTVORENOM / Moderna

djela lokalnih umjetnika i različitih grupa iz zajednice mogu uključiti reciklirane i već korišćene materijale. Ona promovišu lokalni talenat i uljepšavaju školu.

66. EKOLOŠKA POLITIKA ŠKOLE / Upoznajte sve sa ekološkom politikom svoje škole!

Roditelji i učenici/ce treba da vide kako je sprovodite, to pokazuje da podučavate svojim primjerom.

67. MALE ŽIVOTINJE / Male životinje oko škole pomažu održavanje živog svijeta. Njima je potrebno osušeno drveće i mjesto za život.

68. ZAJEDNIČKO KORIŠĆENJE AUTA / Na taj način štedi se novac za gorivo, vrijeme i troškovi popravke. Smanjuje se zagađenje i saobraćajne gužve. Možda možete uvesti kao politiku škole da nijedno auto ne može doći u školu sa manje od tri putnika?

69. ODRŽIV SAOBRAĆAJ / Probajte da se pridržavate politike održivog saobraćaja i van škole. Koristite javni prevoz, pješačite ili dijelite auto sa drugima kad god je to moguće.

70. FRIŽIDER / Kada kupujete novi frižider ili zamrzivač kupite onaj klase A. Brišite zavojnice na zadnjoj strani frižidera svakih šest mjeseci (ili češće) da bi bio efikasan. Frižider bi trebalo da bude pun, ili popunite prazan prostor folijom sa vazdušnim mjehurićima da rashlađen vazduh ne bi izlazio kad se vrata otvore.

71. ZEMLJIŠTE / Zdravo zemljište znači zdrave biljke. Dobra organska đubriva, sredstva za obogaćivanje zemljišta i kompost dodaju se svake godine da bi se proizvele jake i zdrave biljke. Odsustvo pesticida osigurava zdravlje biodiverziteta u školskom dvorištu.

Priručnik „Školska bašta kao integralna učionica” rezultat je višegodišnjeg kreiranja i prilagođavanja istoimenog edukativnog programa oprobanog u praksi. Ovaj program su aktivisti NVO Eco Logic realizovali u radu sa djecom, u želji da im na razumljiv i zanimljiv način, kroz aktivnosti u školskim dvorištima, približe ekološke prakse i izazove.

Priručnik je prvenstveno namijenjen nastavnom kadru osnovnih škola, ali i edukatorima zainteresovanim za koncept neformalnog obrazovanja, cjeloživotnog učenja, ekologiju i njenu praktičnu primjenu.

Priručnik bi trebalo koristiti kao neku vrstu vodiča i prilagoditi okolnostima u kojima rade nestavnici/e i edukatori/e. Želja autora je da knjiga posluži kao smjernica za dalje razvijanje koncepta korišćenja školskih bašti, ali i polazna tačka za sakupljanje nove građe iz ove oblasti.