Vrata u tradicionalnoj arhitekturi Boke Kotorske i njihova restauracija, Drugo izdanje by Expeditio

Vrata u tradicionalnoj arhitekturi Boke Kotorske Vrata u tradicionalnoj arhitekturi Boke Kotorske i njihova restauracija

i njihova restauracija, Drugo izdanje Izdavači: EXPEDITIO Kotor, Svenska Byggnadsvårdsföreningen Autori: Aleksandra Kapetanović, Calle von Essen, Jasminka Grgurević, Ilija Lalošević Tekst: EXPEDITIO i učesnici 3. radnog kampa restauracije na palati Visković (imena navedena na str. 13);

Materijal iz publikacije Conservation and Design Guidelines for Zanzibar Stone Town (str. 31-34); Fotografije: EXPEDITIO, Stevan Kordić, Bojana Pražić, Kristina Janjetović Crteži: EXPEDITIO; Branislav Kojić, Seoska arhitektura u Kotorskom zalivu (str. 20); Ilija Lalošević (str. 46, 47) Dizajn i priprema za štampu: EXPEDITIO Štampa: Biro Konto, Igalo Titaž: 500 Kotor 2016.

Prvo izdanje publikacije iz 2006. realizovano je u saradnji sa Svenska Byggnadsvårdsföreningen uz podršku SIDA - Swedish International Development Cooperation Agency. Drugo izdanje publikacije iz 2016. realizovano je u okviru projekta “Tradicionalni materijali i tehnike gradnje u Boki Kotorskoj” uz podršku Headley Trust Fondacija.

4 6

I - Volonterski radni kampovi restauracije Volonterski radni kampovi restauracije Saradnja EXPEDITIO i Svenska Byggnadsvårdsföreningen Radni kampovi restauracije u Perastu

9 10 11

II - Vrata Vrata u tradicionalnoj arhitekturi Boke Kotorske Osnovne karakteristike vrata Tipovi vrata

21 22 29

III - Restauracija vrata Uzroci propadanja drvenih vrata Principi restauracije Proces restauracije

37 38 41

Materijali Detalji novih vrata po uzoru na tradicionalna Primjeri neodgovarajućih rješenja

48 52 54

Literatura

Sadržaj Vrata u tradicionalnoj arhitekturi Boke Kotorske i njihova restauracija

Zašto čuvati tradicionalna vrata? O publikaciji

Vrata u tradicionalnoj arhitekturi Boke Kotorske i njihova restauracija

Zašto čuvati tradicionalna vrata ?

da bi omogućilo “igru” svjetlosti i sjenki. Moderni metalni ili plastični prozor je jednostavno ravan i nije dizajniran da bude lijep. Stara vrata često imaju

Prethodni vijek je bio optimističan za sve nove stvari

određene ukrase ili predivne rezbarije. Još jedna

i materijale koji su se pojavljivali. Sa novim mašinama

razlika se ogleda u izgledu materijala kada počnu da

i materijalima život je postao lakši. Ili je bar tako

stare – tradicionalni materijali sa godinama često

izgledalo u početku.

popraviti; ako je neki dio istrulio samo se zamijeni

i dalje izgledaju lijepo, a ponekad postaju čak i ljepši dobijanjem patine. Ali, da li ste ikada vidjeli da nešto od plastike postaje ljepše kako stari? - Istorijski. Oblici, obrasci ili ukrasi na starim vratima su važni da se sačuvaju za budućnost. Oni mogu ispričati mnoge priče i biti svjedočanstvo za buduće generacije. Oni takođe mogu pružiti važna znanja o, na primjer, različitim vrstama spojeva, itd. Ove činjenice mogu biti korisne ne samo prilikom popravke ili izrade novih vrata na tradicionalan način, već i za pružanje informacija važnih za istorijsku nauku. Ponekad je to praćeno i tehničkim razlozima. Stari prozorski kapci omogućavaju podešavanje položaja, tako da možete regulisati količinu svjetlosti koja ulazi u prostoriju.

novim. Međutim, kada se radi o metalnim i plastičnim

- Ekološki. Većina tradicionalnih

prozorima, postavlja se pitanje da li je moguće ili

materijala su uzeti iz prirode i mogu se u nju vratiti bez ikakvih štetnih uticaja. Međutim, savremeni materijali sadrže mnogobrojne različite hemikalije, koje su, pojedinačno ili u međusobnom dejstvu, opasne po zdravlje i prirodu. U Švedskoj sada čak imamo izraz “bolesne kuće”, za kuće koje emisijama iz različitih materijala izazivaju oboljenja kod ljudi koji ih koriste. Još jedan primjer je da je do prije nekoliko godina bilo zabranjeno graditi kuće sa više od 2 sprata

U oblasti Boke Kotorske, kao i u Švedskoj, mo-

derni materijali su zamijenili veliki dio tradicionalnih materijala u gradnji. Tokom XX vijeka broj građevinskih materijala koji se koriste u Švedskoj porastao je sa oko 500 na oko 50 000. To je dovelo do mnogobrojnih problema. Zbog toga je, tokom posljednjih 10-20 godina, upotreba tradicionalmih materijala i tehnika postala ponovo popularna u Švedskoj. Šta je razlog tome? - Tehnički. Tradicionalno, majstori su pažljivo

birali materijale, na primjer drvo za vrata i prozore. U oblasti gdje ja živim postoje prozori iz XVIII vijeka koji su još uvijek u dobrom stanju. Njih je takođe lako

ekonomično popravljati ih, jer ćete najvjerovatnije morati zamijeniti cijeli prozor ili vrata zajedno sa okvirom, što je skupo. Mnoge nove materijale koji se prodaju uz objašnjenje “ne zahtijevaju nikakvo održavanje”, veoma je teško, ili čak nemoguće održavati ili popravljati. - Estetski. Mnogi stari prozori nisu napravljeni samo da propuštaju svjetlost u prostoriju. Drvo je obrađeno i profilisano da bi izgledalo lijepo, i, takođe,

ne postoje. U slučaju požara, metalne grede konstrukcije gube oblik i padaju brže od drvenih greda. Takođe, u slučaju požara, sredinom XX vijeka, ljudi su imali oko 15 minuta da napuste kuću prije nego što bi im život bio ugrožen. Danas to vrijeme iznosi samo oko 3 minuta – a opasnost ne nastupa zbog vatre već zbog dima koji sadrži otrovne gasove iz tekstila i namještaja koji su izrađeni od modernih materijala!

Možda je danas teže naći kvalitetne

tradicionalne materijale ili dobre majstore koji znaju sve tradicionalne tehnike, ali ako ih zahtijevate, vremenom će ih biti sve više. Prije 10-20 godina u Švedskoj je to bilo veoma teško, ali danas ih možemo naći na svakom mjestu.

Zato snažno preporučujem ljudima u Boki da

svoja predivna vrata, prozore, škure, itd. popravljaju na tradicionalan način koristeći tradicionalne materijale. Ili ako su u suviše lošem stanju da naprave nove kopije po tradicionalnim uzorima. Predivne kuće u ovom predivnom kraju to zaslužuju!

Sa Bokom u srcu, želim vam svu sreću u

budućnosti!

Calle von Essen Svenska Byggnadsvårdsföreningen

5 Vrata u tradicionalnoj arhitekturi Boke Kotorske i njihova restauracija

zbog opasnosti od požara. Danas takva ograničenja

Vrata u tradicionalnoj arhitekturi Boke Kotorske i njihova restauracija

O publikaciji

Uz neophodnu edukaciju kroz praksu,

prenošenjem znanja o tradicionalnom načinu izrade i restauracije vrata, vjerujemo da i bilježenje tih Ova publikacija je nastala kao rezultat saradnje

znanja, upotpunjeno identifikovanjem osnovnih

EXPEDITIO i Svenska byggnadsvårdsföreningen - Švedske asocijacije za brigu o nasljeđu, nakon zajednički organizovanih volonterskih radnih kampova restauracije u Perastu.

karakteristika i elemenata tradicionalnih vrata, mogu

pažnju na vrijednost tradicionalnih vrata i njihov

U Boki Kotorskoj, području koje se nalazi

doprinijeti njihovom boljem poznavanju, a samim tim i očuvanju.

Ovom publikacijom smo htjeli da skrenemo

na UNESCO-voj Listi svjetskog nasljeđa, na

značaj u očuvanju izuzetnog i kompleksnog nasljeđa

tradicionalnim kućama još uvijek je sačuvano dosta

Boke Kotorske, kao i da ukažemo na neophodnost

tradicionalnih vrata, prozora i drugih sekundarnih

njihovog čuvanja, kako restauracije i održavanja

elemenata. Međutim, tokom održavanja ili obnove

tako i izrade novih, korišćenjem tradicionalnih

kuća njima se često ne pridaje dovoljno važnosti.

tehnika i tradicionalnih materijala.

Tradicionalna drvena vrata se često neadekvatno

restauriraju ili se jednostavno zamjenjuju novim,

karakteristike tradicionalnih vrata u Boki Kotorskoj

drvenim, metalnim ili “plastičnim”. Takođe, ne vodi

i smjernice za njihovu restauraciju. Ona može biti

U publikaciji su date samo osnovne

se dovoljno računa ni o adekvatnom održavanju

podsjetnik, kako zanatlijama tako i svima koji na

tradicionalnih vrata, koje je neophodno.

svojim kućama imaju tradicionalna vrata, o tome koje

su vrijednosti vrata i kako ih treba čuvati.

Tokom pripreme volonterskog radnog kampa

restauracije na palati Visković, čija tema je bila “Vrata

u tradicionalnoj arhitekturi Boke”, uvidjeli smo da

mjeri doprinijeti da se sačuvaju tradicionalna vrata

Nadamo se da će ova publikacija makar u nekoj

ne postoji dovoljno podataka, makar ne dostupnih

u Boki, a možda i podstaknuti studioznije bavljenje

u literaturi, o tradicionalnim vratima, prozorima i

ovom i sličnim temama vezanim za tradicionalne

drugim sekundarnim elementima, kao ni o procesu

tehnike i zanate.

njihove izrade i restauracije. Srećom, zanatlije koje znaju tradicionalni način izrade i restauracije vrata još uvijek postoje, iako ih nije jednostavno naći. Postoji opasnost da se znanja, koja su stari majstori imali i prenosili svojim učenicima, polako izgube, jer je sve manje oni koji ih znaju, primjenjuju i prenose, jer ta znanja nisu ostala zabilježena.

EXPEDITIO

I - VOLONTERSKI RADNI KAMPOVI RESTAURACIJE

Vrata u tradicionalnoj arhitekturi Boke Kotorske i njihova restauracija

mogućih, konkretnih, vidova djelovanja nevladinih

Volonterski radni kampovi restauracije

organizcija na polju zaštite kulturnog nasljeđa.

Kroz volonterske radne kampove restauracije

ali i da se učesnici kampa obuče kako da obnove

umnogome se doprinosi očuvanju kulturne

građevine koristeći tradicionalne materijale i tehnike.

baštine. Konkretnim intervencijama zaustavlja

Radionice sprovode različite organizacije i lokalne

se degradacija kulturnih dobara, obučavaju se volonteri da obavljaju intrvencije koristeći tradicionalne materijale i tehnike, a istovremeno,

zajednice, zajedno sa ekspertima iz institucija koje

promovisanjem korišćenja tradicionalnih tehnika i materijala podiže se i svijest o prednostima njihove primjene. Bitno je i da se kampovi uglavnom organizuju na lokalitetima koji imaju javni sadržaj i koji će na taj način biti dostupni široj javnosti i lokalnoj zajednici.

i godina. Objekti na kojima se radi su raznovrsni,

O ovom modelu djelovanja nevladina

čime se pozitivan efekat kampova još više povećao.

organizacija EXPEDITIO je imala prilike da sazna

Često se kao učesnici, ili kao vođe kampova, javljuju i

preko iskustva partnerske organizacije Svenska

eksperti iz službi zaštite spomenika kulture.

byggnadsvårdsföreningen - Švedske asocijacije za brigu o nasljeđu. Švedska asocijacija za brigu o nasljeđu je nevladina organizacija koja broji oko 5000 članova. Jedna od njihovih osnovnih aktivnosti je organizovanje kampova restauracije širom Švedske, a posljednjih godina i u drugim zemljama. Sa kampovima restauracije ova organizacija je počela 1991. godine, po uzoru na slične u Francuskoj, koji postoje od pedesetih godina XX vijeka. U Švedskoj se, posljednjih godina, u prosjeku, organizuje 10 kampova svakog ljeta, kroz koje prođe oko 120 učesnika. Osnovna ideja i cilj ovih kampova je da se, prije svega, zaustavi propadanje kulturnih dobara,

se bave zaštitom nasljeđa i zanatlijama sa iskustvom. Učesnici - volonteri su najčešće različitih profesija a najčešće su zaštićeni spomenici kulture. Dobri rezultati prvih kampova bili su podsticaj lokalnim i državnim kulturnim institucijama u Švedskoj da podrže ovakve projekte, i da se i sami uključe predlažući lokacije na kojima bi se moglo raditi,

9 Vrata u tradicionalnoj arhitekturi Boke Kotorske i njihova restauracija

Volonterski radni kampovi restauracije su jedan od

Vrata u tradicionalnoj arhitekturi Boke Kotorske i njihova restauracija

Saradnja EXPEDITIO i Švedske asocijacije za brigu o nasljeđu

Saradnja između EXPEDITIO i Svenska

byggnadsvårdsföreningen počela je 2001, nakon susreta predstavnika ove dvije organizacije na Europa Nostra Youth Heritage Forum-u, u Piranu u Sloveniji. Već iste godine, dvije članice EXPEDITIO učestvovale su na radnom kampu restauracije koji je Švedska asocijacija za brigu o nasljeđu organizovala na ostrvu Öland u Švedskoj.

Dobar primjer volonterskih radnih kampova koje

organizuje Švedska asocijacija za brigu o nasljeđu, i iskustvo naših članova učešćem u njima, bili su povod da u saradnji sa partnerima iz Švedske pokušamo da ostvarimo nešto slično i na našim prostorima.

Saradnja je pokrenuta, i od 2002, EXPEDITIO i

Švedska asocijacija za brigu o nasljeđu su zajedno organizovali tri volonterska radna kampa restauracije

u Perastu. Na ovim kampovima, koje su organizovali i vodili koordinatori iz obije organizacije, uz zanatlije iz Švedske, učestvovali su volonteri iz Švedske, Crne Gore, Srbije, Bosne i Hercegovine, Slovačke, ...

Prva dva kampa su organizovana na peraškoj

tvrđavi, a treći na palati Visković. Kampovi su organizovani u saradnji sa Društvom prijatelja grada Perasta i Regionalnim zavodom za zaštitu spomenika kulture Kotor. Tokom pripreme i održavanja kampova velika pomoć je dobijena od predstavnika lokalne zajednice, Mjesne zajednice Perast i mnogih Peraštana.

Saradnja sa Švedskom asocijacijom za brigu o

nasljeđu se nastavila se i kroz razmjenu volontera, tako da je do sada 12 volontera EXPEDITIO imalo prilike da učestvuje na radnim kampovima restauracije u Švedskoj.

Raščišćavanje tvrđave sv. Krst u Perastu Tvrđava sv. Krst, Perast, 03 - 14. 11. 2002. Prvi volonterski radni kamp “Raščišćavanje tvrđave

spomenika kulture Kotor, uz pomoć Društva prijatelja

sv. Krst u Perastu” održan je od 03. do 14. novemba

grada Perasta, Mjesne zajednice Perast i mnogih

2002. godine. Na kampu je učestvovalo 14 volontera

Peraštana.

iz Srbije i Crne Gore i Švedske. Ovaj prvi radni kamp

EXPEDITIO i Švedska asocijacija za brigu o nasljeđu,

je podrazumijevao pripremne radove za sanaciju

organizovali su u saradnji sa lokalnom nevladinom

tvrđave, bila je obuka volontera u radu u kamenu

organizacijom Društvo prijatelja grada Perasta.

i drvetu. Uz pomoć eksperta za kamen urađena je

rekonstrukcija jednog stepenika, kamenog stepeništa

Kako je tvrđava bila u veoma zapuštenom stanju

Jedan od ciljeva ovog radnog kampa, koji

i u velikoj mjeri obrasla vegetacijom, prvi korak je

kaštela. Uz instrukcije stolara urađen je projekat,

morao biti raščišćavanje. Za 10 dana, koliko je trajao

izrada i postavljanje drvenog stepeništa u donjem

kamp, uklonjena je sva vegetacija sa zidova tvrđave,

pojasu. Na naknadno probijenom ulazu u tvrđavu

kako bršljan tako i krupnije rastinje i stabla. Sem

izrađena su i postavljena drvena vrata. Postojeća

zidova tvrđave raščišćena je i zona oko nje, uključujući

gvozdena kapija na ulazu u donji odbrambeni pojas

i bistijernu i pristupnu stazu od magistrale do tvrđave.

je očišćena, konzervirana i osposobljen je mehanizam

Dio snimaka postojećeg stanja je provjeren i dorađen.

za zatvaranje. Izradom novih drvenih vrata i osposobljavanjem postojeće kapije omogućena je

Drugi radni kamp

kontrola ulaza u tvrđavu i spriječavanje odnošenja

Pripremni radovi za sanaciju tvrđave

materijala, koje je bilo izraženo posljednjih godina.

Tvrđava sv. Krst, Perast, 05 - 18. 10. 2003.

To je bila intervencija koju je EXPEDITIO uočio kao ključnu za zaštitu tvrđave. Nastavljeno je

Nakon uspješno realizovanog prvog radnog kampa,

sa neophodnijim mjerama održavanja tvrđave,

sredstva za nastavak aktivnosti na tvrđavi EXPEDITIO

čišćenjem i skidanjem vegetacije, a izvršena su i

je dobio na javnom konkursu od Skupštine Republike

dodatna arhitektonska snimanja i analize.

Crne Gore. Na kampu je učestvovalo 12 volontera iz Srbije i Crne Gore, Republike Srpske, Slovačke i Švedske, a među njima i eksperti koji su vodili radionice za kamen i drvo. Ovaj kamp organizovan je u saradnji sa Regionalnim zavodom za zaštitu

11 Vrata u tradicionalnoj arhitekturi Boke Kotorske i njihova restauracija

Radni kampovi restauracije u Perastu

Prvi radni kamp

Vrata u tradicionalnoj arhitekturi Boke Kotorske i njihova restauracija

Prvi radni kamp Raščišćavanje tvrđave sv. Krst u Perastu Tvrđava sv. Krst, Perast, 03 - 14. 11. 2002.

Pripremni radovi za sanaciju tvrÄ&#x2018;ave TvrÄ&#x2018;ava sv. Krst, Perast, 05 - 18. 10. 2003.

13 Vrata u tradicionalnoj arhitekturi Boke Kotorske i njihova restauracija

Drugi radni kamp

Vrata u tradicionalnoj arhitekturi Boke Kotorske i njihova restauracija

Treći radni kamp restauracije Vrata u tradicionalnoj arhitekturi Boke Kotorske Palata Visković, Perast, 26.09 - 09.10. 2004.

Agency. Saradnici na projektu su i ovog puta bili: Regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture Kotor, Mjesna zajednica Perast, Muzej grada Perasta i Društvo prijatelja grada Perasta. Velika pomoć tokom realizacije kampa dobijena je od lokalnog

Treći radni kamp restauracije na palati Visković

stanovništva kao i lokalnih institucija i organizacija.

u Perastu, sa temom “Vrata u tradicionalnoj

arhitekturi Boke Kotorske” organizovan je u periodu

odabrana je Palata Visković, jedna od najstarijih

od 26. septembra do 9. oktobra 2004. Učesnici

i naj-slojevitijih cjelina Perasta, u centralnoj zoni

kampa su bili 13 volontera iz: Srbije i Crne Gore,

grada, na jednom od najatraktivnijih mjesta, koja se

Švedske i Bosne. Sponzor ovog kampa bila je SIDA

nalazila u veoma lošem stanju, urušena i zapuštena.

- Swedish International Development Cooperation

Porodica Visković je palatu ustupila Opštini Kotor, u

Kao lokacija za treći radni kamp restauracije

čijem je vlasništvu sada, uz uslov da dio palate i bude memorijalnog karaktera – tako da će ona bez obzira na buduću funkciju imati i sadržaj javnog karaktera. Ovo je bio bitan preduslov jer je praksa koju primjenjuju Švedski partneri da se kampovi realizuju na objektima koji imaju javni sadržaj i koji će na taj način biti dostupni široj javnosti i lokalnoj zajednici. Tema kampa je bila konzervacija i restauracija drvenih vrata. Volonteri su uz instrukcije dva eksperta, stolara iz Švedske, imali priliku da budu upućeni i sami prođu cijeli proces restauracije vrata. Na kampu je urađena restauracija troje vrata: ulaznih vrata palate Visković i dvoje na susjednoj kući Balaban. Cijeli proces opisan je detaljno u ovoj publikaciji.

Uz restauraciju vrata, glavnu aktivnost kampa,

rađena je i rekonstrukcija vrta - đardina ispred lođe palate Visković. Radove na rekonstrukciji vrta su vodili pejzažni arhitekti. Vrt je bio u zapuštenom stanju, neodržavan godinama i potpuno zarastao. Vrt je prvo

kroz pažljivo skidanje nasutih slojeva, analizi izvornog uređenja vrta. Na osnovu sačuvanih ostataka bilo je moguće u potpunosti rekonstruisati oblik vrta. Pronađeni su originalni elementi njegovog uređenja kao i lukovice nekih biljaka koje su u njemu bile zasađene. Nakon analize pristupilo se rekonstrukciji, uz korišćenje pronađenih elemenata uređenja, zasađene su biljke koje su pronađene kao i one koje su karakteristične za Perast. Tokom radova istražene su i dvije manje arheološke sonde, kako bi se sagledali stariji slojevi vrta i njegov razvoj. Na đardinu palate rađena je i konzervacija metalne ograde, koja se nalazi na ogradnom zidu prema putu. Nakon čišćenja ograde, izvršena je analiza bojenih slojeva a zatim je ograda ofarbana bojom pripremljenom na tradicionalni način: miješanjem crnog pigmenta i lanenog ulja.

Značajno je da je radni kamp restauracije

na palati Visković uticao da se pokrenu i druge

aktivnosti na ovoj palati i time ova cjelina makar donekle pomjeri iz stanja potpune zapuštenosti i nebrige. Tokom priprema za radni kamp restauracije uspostavljen je, zbog konsultacija, kontakt sa konzervatorima iz Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture Kotor. Oni su, nakon zajedničkih obilazaka terena, i uvida u veoma loše stanje palate, a naročito lođe i dekorativnog slikarstva u njenom enterijeru, uspjeli da obezbijede sredstva za rekonstrukciju krova lođe. Društvo prijatelja grada Perasta i Mjesna zajednica Perast takođe su nastavili sa aktivnostima na održavanju palate i đardina.

3. radni kamp restauracije: Učesnici: Hanna Domfors, Jasna Jaramazović, Ana Jovović, Marko Aleksić, Nenad Peranović, Ivana Srgota (dio vremena: Lejla Hadžić, Damir Hadžić) Zanatlije: Ulf Hägerö, Stefan Östberg Saradnice: Jelena Franović, Ivana Rašković Konsultanti: Zorica Čubrović, Jasminka Grgurević Koordinatori: Calle von Essen, Bojana Pražić, Aleksandra Kapetanović

15 Vrata u tradicionalnoj arhitekturi Boke Kotorske i njihova restauracija

raščišćen a zatim se pristupilo „vrtnoj arheologiji“,

Vrata u tradicionalnoj arhitekturi Boke Kotorske i njihova restauracija

Ä?ardin palate ViskoviÄ&#x2021;

prije i poslije radova

na kampu

Vrata u tradicionalnoj arhitekturi Boke Kotorske i njihova restauracija

Zašto su VRATA odabrana kao tema ?

Bavljenjem tradicionalnim vratima htjeli smo da skrenemo pažnju na njihovu vrijednost i značaj u očuvanju nasljeđa Boke Kotorske, i da ukažemo na neophodnost njihovog čuvanja, kako restauracije i održavanja tako i izrade novih, korišćenjem tradicionalnih tehnika i tradicionalnih materijala.

Vrata, kao sekundarni elementi na tradicio-

nalnim građevinama, pored praktičnih funkcija koje vrše, važan su segment slojevitog nasljeđa nekog okruženja. Ovi elementi su vrijedni jer nam govore o funkcionalnim zahtjevima i estetskim kriterijumima njihovih graditelja i korisnika, jer su ih izradili vješti

“Vrata su granica. Otvorena simbolišu komunikaciju, strujanje života, dobrodošlicu za goste. Zatvorena su izolacija, simbolišu okupljanje, očuvanje materijalnih vrednosti. Oznaka i slika društvenog položaja i moći. Mesto dočeka i prvog akta gostoprimstva. Ona su neprikosnovena, poštovana, obeležavana. Deo mnemoničkog saopštavanja, element lepog ili ružnog ponašanja. Kroz okićena se stupa u novi život – brak, zbog svega toga oko vrata i ulaza mnoštvo je postupaka.”

lokalni majstori, koristeći praksom potvrđene tehnike i najbolje materijale, jer pokazuju slojevitost i bogatstvo istorije okruženja. Ukoliko se dozvoli da ovi tradicionalni elementi propadnu usljed nebrige, ili da budu uništeni ili uklonjeni lošom popravkom, vrijednost ukupnog ambijenta biće umanjena.

Glasnik etnografskog instituta SANU, knjiga XLIX, »Vrata, vratnice, kapije i ulazi-vekovna potreba organizacije i bezbednosti«, Srebrica Kneževic, Beograd, 2000

II - VRATA

Vrata u tradicionalnoj arhitekturi Boke Kotorske i njihova restauracija

“Stolarija u kućama Kotorskog zaliva rađena je vrlo precizno i od odlične građe. Pored toga je i najsavesnije održavana. Za onoga koji je osetio klimatske prilike u Boki s onim čestim nevremenima, dugim kišnim periodima, i morskim slapom koji u vidu magle nabacuje na kuće južni vetar, ispada kao neka vrsta zagonetke kada vidi u kakvom su dobrom stanju još i sada poneki prozori koji su rađeni pre 150, pa i više godina. Prema usmenom predanju i još uvek živoj tradiciji svi stolarski radovi radili su se u samom mestu.”

(Vinko Đurović, O konstrukcijama kuća od XVI do konca XIX vijeka u Kotorskom zalivu i njihovim graditeljima, Spomenik CIII, SANU, Beograd, 1953, str. 158)

21 Vrata u tradicionalnoj arhitekturi Boke Kotorske i njihova restauracija

Vrata u tradicionalnoj arhitekturi Boke Kotorske

Vrata u tradicionalnoj arhitekturi Boke Kotorske i njihova restauracija

Osnovne karakteristike vrata

Tema ove publikacije su spoljna vrata na kućama u Boki Kotorskoj.

Spoljna vrata razlikuju se po karakteru od

unutrašnjih. Ona su izložena vremenskim uticajima, posebnim funkcionalnim zahtjevima (bezbjednost, izolacija), arhitektonskim i estetskim kriterijumima (naglašenost ulaza, osobenost), zato se razlikuju po veličini, formi, materijalima, konstrukciji i načinu obrade od unutrašnjih.

Spoljna vrata na kući su ulazna vrata kao i vrata

na balkonima i terasama. Takođe, spoljna vrata se nekada nalaze i na kamenom ogradnom zidu dvorišta bokeljskih kuća.

Otvori za vrata sa karakterističnim kamenim okvirima – pragovima utiču na oblik i određuju i dimenzije samih vrata. Otvori mogu biti ravno ili lučno završeni. U Kotoru se javlja i poseban oblik vrata spojenih sa prozorom tzv. “vrata na koljeno” - karakteristična za prostore koji su imali trgovačku namjenu.

Dok su kuće u Boki zidane od lokalnog kamena,

okviri za otvore su rađeni od kamena podesnijeg za obradu koji je dovožen sa hrvatskih ostrva Vrnika i Korčule. Ovi okviri su imali standardizovane mjere,

23 Vrata u tradicionalnoj arhitekturi Boke Kotorske i njihova restauracija

Otvori za vrata

Vrata u tradicionalnoj arhitekturi Boke Kotorske i njihova restauracija

koje su tako određivale i dimenzije samih otvora. Kao

Okov

mjerna jedinica se sve do polovine XIX vijeka koristila

stopa (mletačka stopa 1’= 34,7 cm) koja se dijelila na 12 uncija (1’’= 2,9 cm). Visina spoljnjih vrata najčešće iznosi 191,2 cm (5’6’’) ili 208,6 cm (6’), kod onih sa polukružnim završetkom i više, a širina se kreće od 104,3 cm (3’) do 173,8 cm (5’), što obrazuje najčešće proporcijski odnos otvora 3:2 ili 4:3. Sklop vrata Vrata se sastoje iz rama - dovratnika i pokretnog dijela – krila. Kod spoljnih vrata na tradicionalnim kamenim kućama kameni pragovi koji obrazuju otvor imaju i funkciju dovratnika, na koje se kače krila.

Na drvenim vratima ugrađivale su se razne vrste okova: • nosivi okov: baglame maškulići (na pragovima) • mehanizmi za zatvaranje: reze brave • mehanizmi za dodatnu zaštitu: klavovi baštun ili tres • mehanizam za otvaranje: ručka ručka sa “saltarelom” za podizanje reze

Prema broju krila vrata mogu biti jednokrilna

i dvokrilna. Vrata na tradicionalnim kućama su u početku bila jednokrilna, kasnije su se razvila dvokrilna, koja su sada zastupljenija. U slučaju lučnog portala pojavljuje se iznad krila odvojeni polukružni dio, ali i sama krila mogu nekada biti lučno završena, posebno ukoliko ravno završena ne bi imala dovoljnu visinu.

Kao poseban elemenat sa spoljne strane ponekad se postavlja i zvekir (ili batadur), ili sistemi za zvona.

brava i ručka

ručka sa “saltarelom”

Vrata u tradicionalnoj arhitekturi Boke Kotorske i njihova restauracija

brava sa kvakom

zvekir

Vrata u tradicionalnoj arhitekturi Boke Kotorske i njihova restauracija

Okov je rađen od kvalitetnog, oplemenjenog željeza, tzv. arcal, arcao (od ital. acciaio = čelik). Svojstvo ovakvog okova je da bez bitnije korozije traje na samoj obali mora i po više stotina godina. Maškulići su fiksirani olovom, što je još antički metod, a na taj način se amortizuje eventualna korozija koja može nastati u direktnom konatktu kamena i željeza.

Dodatno obezbjeđenje

Glavna ulazna vrata u kuću, vrata prema vrtu ili na ogradnom zidu često su se višestruko obezbjeđivala od mogućnosti provaljivanja. S unutrašenje strane vrata ponekad može da se nađe i po 3-4 sistema zatvarača: brava, reza, klavovi, baštun (it. bastone), a u nekim slučajevima postavlja se i „pat“. „Pat“ (ven. pato) je snažna četvrtasta greda koja se uvlači u posebno ostavljene rupe u zidu. Postavlja se iza zatvorenih vrata i time dodatno obezbjeđuje cijeli otvor. U Boki se i danas zadržao izraz „zapatat vrata“ za zatvaranje vrata.

baglama maškulić klav pat baštun

klav

dejstva crva, algi, plijesni, gljiva,... što je za ovo podneblje (blizina mora, vjetrovi, kiše, talasi, veliki

U sredini kao što je Boka gdje svakodnevno deluju

procenat vlage u vazduhu) značajno.

morska so, kiša i velika vlažnost, moralo je biti korišćeno dobro drvo. Ranije se za izradu vrata

uglavnom koristio bor i posebno njegova kvalitetna

XX vijeka, bojeni su olovno bijelom i švajnfurtsko

vrsta ariš. Ariš se danas ne može naći pa se uglavnom

zelenom bojom. Djelovi koji su se nalazili u vodi (gaz)

koriste bijeli bor i hrast.

obično su bojeni zeleno. Ove boje su upotrebljavane

Barke i brodovi u Boki, tokom XIX i početkom

jer su postojane, otporne na vazduhu i vlazi i imaju

Vezni elementi

zaštitna svojstva od korozije, crva, algi, gljiva itd.

Barke i brodovi su se u lukama popravljali i

Ranije su se kao vezni elementi koristili kovani

farbali a tom prilikom se ostatak boje ostavljao, davao,

četvorougaoni čavli - “brokve”, uglavnom uvoženi iz

prodavao žiteljima naselja da bi zaštitili stolariju na

Venecije. Kasnije su se počeli koristiti fabrički pravljeni

svojim kućama. Tokom XIX i početkom XX vijeka, uz

ekseri, a zatim i vijci i ljepilo za drvo. Boje

U bokeškim naseljima vrata su bojena bijelom

i zelenom bojom. Upotrebljavne su olovno bijela, cinkovo bijela i švajnfurtsko zelena (emerald zelena) boja. Ove boje dobijale su se miješanjem pigmenata, sitnih nerastvorenih čestica boje, sa lanenim uljem kao vezivom. U Kotoru se stolarija uglavnom bojila zelenom, a u Perastu bijelom bojom.

Zašto ove boje? - Ove boje su bile dostupne; ostajale su prilikom popravki i farbanja barki i brodova i dobijale su se besplatno ili po niskoj cijeni.

- Znalo se za njihovu postojanost na vazduhu i

vlazi, kao i za njihova zaštitna svojstva od agresivnog

27 Vrata u tradicionalnoj arhitekturi Boke Kotorske i njihova restauracija

Vrsta drveta

Vrata u tradicionalnoj arhitekturi Boke Kotorske i njihova restauracija

ove boje za bojenje stolarije, počela se koristiti i

da ima najveću snagu pokrivanja među bijelim

cinkovno bijela koja je našla široku primjenu zbog

pigmentima. Za farbanje stolarije počinje da se

toga što, za razliku od olovno bijele, rad sa cinkovo

koristi uljana boja dobijena miješanjem pigmenata

bijelom nije otrovan. Kako je cinkovo bijela boja

cinkovo bijele, titanovo bijele i lanenog ulja kao

slabe pokrivne moći najčešće se miješala sa olovno

veziva. Ova kombinacija se pokazala dobrom, jer

bijelom ili joj se dodavao neki punilac, kao npr.

je titanovo bijela nadomjestila veliki nedostatak

kreda.

cinkovo bijele, njenu slabu pokrivnu moć.

Tokom prve polovine XX vijeka, po otkriću

Novodobijena bijela boja nije bila otrovna (s njom

titanovo bijele, olovno bijela se sve češće zamje

se moglo raditi i u zatvorenom prostoru), imala je

njuje ovom novom bojom, za koju se pokazalo

veliku pokrivnu moć i bila je postojana na svjetlost.

Najjednostavniji tip vrata nastaje spajanjem par (2-3) vertikalnih daski, koje se sa unutrašnje strane ukrute sa dvije do tri poprečne daske, od kojih jedna može biti i dijagonalno postavljena. „Baglame„ se u ovom slučaju nalaze na poprečnim daskama.

Veza između vertikalnih dasaka ili talpi, kod

najjednostavnijih primjera, može biti samo na sučeljavanje. Kod razvijenijih tipova, veza može biti “na preklop” ili „pero i žlijeb“ koja se ostvaruje pomoću letvica od 8-12 mm. Kod razvijenijeg oblika spajaju se 2-3 talpe, koje se najčešće rezbare. Veza između vertikalnih i poprečnih talpi, u tom slučaju, može da bude tipa „lastin rep“.

Tipovi vrata

29 Vrata u tradicionalnoj arhitekturi Boke Kotorske i njihova restauracija

Prema načinu na koji su konstruisana izdvaja se više tipova vrata.

Vrata u tradicionalnoj arhitekturi Boke Kotorske i njihova restauracija

Ojačavanjem vertikalnih dasaka još jednim slojem, u vidu spojenih horizontalnih dasaka ili okvira, nastaje slijedeći tip vrata.

Sloj sa vertikalnim daskama se najčešće nalazi na

unutrašnjoj strani, a horizontalne daske ili okvir spolja, međutim moguće su i druge kombinacije.

Vrata “fintagrilja” (finta – lažna, griglia – kapak na

prozoru) sastavljena su od dva sloja: unutrašnji sloj od vertikalnih dasaka, a spoljašnji sloj od horizontalnih, profilisanih dasaka sa žlijebom, spojenih kao kod škura (kapaka na prozorima, it. scuro).

Daske kod ovog tipa vrata mogu biti postavljene

horizontalno ili pod uglom.

nekada biti i sa spoljašnje strane, i tada su najčešće različito obrađene (rezbarene). Sloj sa unutrašnje strane, u tom slučaju, može biti ili od spojenih horizontalnih dasaka ili u vidu okvira.

31 Vrata u tradicionalnoj arhitekturi Boke Kotorske i njihova restauracija

Kod vrata sa dva sloja, vertikalne spojene talpe mogu

Vrata u tradicionalnoj arhitekturi Boke Kotorske i njihova restauracija

Vrata sa dva sloja, sa unutrašnje strane mogu imati sloj od vertikalnih ili horizontalnih dasaka, dok spoljašnji sloj može biti rađen u obliku rama, tj. okvira.

Okvir može imati jedno, dva ili tri polja. Polja

mogu biti bez ili sa ispunom. Češće su sa ispunom, “filunzima”, u obliku ploča koje su usađene u žlijebove okvira, i koje mogu biti različito obrađene. Starija rješenja su bez ispune.

Kao poseban tip javljaju se vrata sa okvirom,

vrata čija je osnovna konstrukcija okvir od drvenih

ispune od ploča, “filunzi” usađeni u žlijebove okvira. Ploče ispune mogu biti različito obrađene.

Vrata sa okvirom se najčešće sreću kod

unutrašnjih vrata. Kod spoljnih se ponekad javlja varijanta sa dva sloja, oba sa konstrukcijom sa okvirom.

U novije vrijeme, počela su da se rade vrata

sa okvirom, na kojima se umjesto drvene ispune pojavljuje staklo.

33 Vrata u tradicionalnoj arhitekturi Boke Kotorske i njihova restauracija

talpi, podijeljen na dva ili tri polja, u kojima se nalaze

Vrata u tradicionalnoj arhitekturi Boke Kotorske i njihova restauracija

34 Detalji obrade â&#x20AC;&#x153;filungaâ&#x20AC;?

III - RESTAURACIJA VRATA

Vrata u tradicionalnoj arhitekturi Boke Kotorske i njihova restauracija

može se povezati sa prisustvom vode i vlage.

Čak i kvalitetno drvo postaje podložno

propadanju usljed napada insekata ili razvojem buđi, ukoliko je izloženo dejstvu vlage duži vremenski period. Povremena izloženost vlazi obično ne izaziva probleme, ako se u međuvremenu drvo osuši, ali kada vlaga ostane u drvetu duži period, ona razbija prirodnu otpornost tvrdog drveta, dovodeći do njegovog brzog propadanja.

Dobro obrađenu i očuvanu drvenu građu

ne treba izlagati dejstvu vlage. Ulazak vode je često izazvan oštećenjem drugih konstruktivnih djelova ili nedostataka na samoj građevini ili u okruženju. Na primjer, ukoliko drenažni sistem oko objekta nije adekvatno riješen i voda se često skuplja oko ulaznih vrata, to izaziva ubrzanu degradaciju i truljenje do-njeg dijela vrata.

Prilikom popravke, važno je prvo utvrditi

uzrok koji je doveo do oštećenja i njega otkloniti, a zatim izvršiti popravku oštećenog dijela. Ukoliko se ne obrati pažnja na uzroke, popravljeni dio će veoma brzo ponovo propasti.

U većini slučajeva, dovoljno je samo

popraviti oštećeni originalni detalj, ali u nekim slučajevima, taj originalni detalj može imati neki nedostatak nastao usljed korišćenja. U takvim slučajevima, potrebno je otkloniti nedostatak ili dodatno zaštititi drvo, kako bi moglo da se odupre različitim uticajima.

Uzroci propadanja drvenih vrata

37 Vrata u tradicionalnoj arhitekturi Boke Kotorske i njihova restauracija

Većina problema sa propadanjem drvene građe

Vrata u tradicionalnoj arhitekturi Boke Kotorske i njihova restauracija

Principi restauracije

Uvijek nastojati izvršiti popravku drvenih vrata umjesto njihove zamjene

Kada se vrši popravka drvenih vrata, trebaju se imati u vidu ove ključne tačke: 1. Izvršiti procjenu stanja: sposobnost za obavljanje funkcije Kako drvo stari, njegova struktura često postaje

Propadanje ili strukturalno oštećenje često zahvata

hrapava jer su vlakna izložena spoljašnjem dejstvu,

samo jedan dio drvenog elementa. Na primjer, vrata

a prirodno trošenje ostavlja tragove i ožiljke na

mogu biti trula samo u donjem dijelu, koji je pod

njegovoj površini. Ali ova struktura koja je rezultat

većim uticajem vlage, dok ostali djelovi mogu biti

starenja sama po sebi nije razlog za zamjenu stare

savršeno zdravi. U tom slučaju, ponekad je dovoljno

drvene građe. U stvari, ta struktura ili „patina“ je

odsjeći i popraviti dio koji je oštećen ili istrulio,

upravo ono što daje osobenost i vrijednost starim

zadržavajući veći dio originalnog elementa.

vratima. Prilikom vršenja popravke, važno je zadržati što više originalne drvene građe. Odluku da li da zadržite ili zamijenite neki dio drvenih vrata ne treba donositi samo na osnovu izgleda, već na osnovu sposobnosti tog dijela ili elementa da obavlja funkciju za koju je namijenjen.

2. Koristiti sličnu građu Kada se vrši popravka, uvijek koristiti drvenu građu identičnu ili sličnu originalnoj!

Drvo se sastoji iz miliona sitnih ćelija ispunjenih

vlagom. Prilikom izrade drvene građe, drvo se suši i najveći dio vlage iz ćelija isparava. Drvo se skuplja, ali zadržava ćelijsku strukturu, i na osnovu nje, reaguje na dejstva sredine, šireći se i skupljajući u zavisnosti od vlažnosti vazduha.

3. Struktura vlakana

popravka bila efikasna, oštećeni dio treba odsjeći i na njegovo mjesto staviti novi dio, adekvatno

Kada se popravka vrši umetanjem, ili kod popravki

vezan uz pomoć lijepka ili spojnih elemenata.

koje na bilo koji drugi način obuhvataju ugrađivanje

Iako je novi dio pričvršćen uz stari i jedan i drugi

i spajanje novih djelova sa originalnim drvenim

nastavljaju da se kreću u zavisnosti od okruženja.

djelovima, važno je da se pravac vlakana umetnutog

Ako se novi drveni dio puno razlikuje od staroga

dijela poklapa sa pravcem vlakana okolne originalne

u pogledu gustine ili starosti, on će se kretati

građe. Prilikom izrade novih elemenata za stare

različitom brzinom. Usljed toga, spoj između

drvene djelove, pravac vlakana novog elementa mora

dva dijela trpi pritisak i može doći do njegovog

biti isti kao kod originalnog elementa.

propadanja.

Sadžaj vlage: Nova građa obično sadrži između 15% i 18% vlage, dok stara može sadržati samo 7%. Zbog toga, kad god je moguće, za popravku treba koristiti staru građu približno iste starosti, uzetu sa nekog odbačenog starog dijela, ili novu ali dobro osušenu. Kada, na primjer, treba zamijeniti cijeli okvir, može se koristiti nova građa, ali spoj između starog i novog dijela mora dozvoljavati kretanje.

Slična građa: Najbolje je odrediti vrstu drveta od koje je napravljen dio koji zahtijeva popravku, i koristiti istu vrstu za nove djelove. Nije poželjno koristiti meko drvo za poparavku djelova napravljenih od tvrdog drveta. Takva popravka nikada nije uspješna.

Izgled: Treba voditi računa o tome da se obrada novog dijela izvede po uzoru na originalnu tj. da se koriste isti materijali, laneno ulje i boja, i primijeni isti postupak.

39 Vrata u tradicionalnoj arhitekturi Boke Kotorske i njihova restauracija

Važno je to imati u vidu kada vršite popravku. Da bi

Vrata u tradicionalnoj arhitekturi Boke Kotorske i njihova restauracija

4. Karakter spoja Snaga ili čvrstina spoja ne smije ni na koji način biti izmijenjena kao posljedica popravke. Tamo gdje su spojevi originalno ostavljeni otvoreni da bi omogućili kretanje, ili učvršćeni bez lijepka ili mehaničkih učvršćivača, ne smijemo ih „ojačavati“ prilikom popravke dodavanjem lijepka, mehaničkih učvršćivača, kao što su šrafovi, ili bilo kojom drugom metodom. Govoreći uopšteno, treba voditi računa o tome da se naprave spojevi koji nisu previše čvrsti ili snažni, jer je kretanje neizbježno, a ako spoj nije fleksibilan, pritisak se prenosi da drvenu građu, i ako je ona stara i krta može doći do njenog pucanja.

5. Popravka in-situ Popravke na drvenoj građi obično je bolje vršiti in-situ (na licu mjesta), tj. ukoliko je to moguće zadržavajući elemente u originalnom položaju. Razlog tome je što skidanje djelova obično može da izazove dodatna nepotrebna oštećenja. Međutim, ovo je moguće kada su manje popravke u pitanju, ali kada je npr. potrebno zamijeniti određeni dio, uglavnom je potrebno skinuti vrata. U tom slučaju, neophodno je pažljivo ih vratiti u prvobitni položaj.

Proces restauracije drvenih vrata

41 Vrata u tradicionalnoj arhitekturi Boke Kotorske i njihova restauracija

Smjernice za proces restauracije vrata date su na osnovu realizovanih aktivnosti, primijenjenih prilikom restauracije vrata na palati Visković i kući Balaban, tokom III volonterskog radnog kampa restauracije, uz vođenje zanatlija i stolara iz Švedske, kao i konsultacije sa lokalnim zanatlijama.

Vrata u tradicionalnoj arhitekturi Boke Kotorske i njihova restauracija

1. Analize Prije početka bilo kakvih intervencija na vratima neophodno je prvo uraditi detaljnu analizu njihovog stanja, postojećih oštećenja i uzroka tih oštećenja.

Važno je prvo utvrditi uzrok koji je doveo do

oštećenja i njega otkloniti, a zatim vršiti popravku samih vrata. Ukoliko se ne obrati pažnja na uzroke, popravljeni dio će veoma brzo ponovo propasti.

Prilikom pregleda vrata veoma je bitno precizno

utvrditi materijale od kojih su rađena: kao prvo, vrstu drveta od koga su načinjena, zatim, tokom i nakon čišćenja, sve slojeve i sastav boje, kao i upotrijebljene vezivne elemente (eksere - “brokve”, vijke, ljepilo,...).

Da bi se restauracija što kvalitetnije obavila, kao

i da bi se procijenila vrijednost samih vrata, treba analizirati njihov sklop, elemente i detalje i utvrditi tip. Treba pokušati, makar okvirno, ustanoviti starost vrata.

Takođe, treba utvrditi da li su vrata do sada

već bila podvrgnuta nekom vidu konzervacije ili restauracije i procijeniti njenu vrijednost.

Nakon svih analiza potrebno je odrediti

adekvatan pristup i definisati nivo intervencija.

2. Čišćenje Vrata je, prije svega, potrebno očistiti površinski od prašine, vlažnim sunđerom ili eventualno blagim rastvorom deterdženta za sudove. Ostaviti ih da se prosuše, najbolje preko noći.

Šmirglanje Potom se pristupa šmirglanju, grubom i finom i to uvjek u pravcu vlakana. Prvo grubljim šmirgl-papirom (npr. finoće br. 10), a potom finijim (npr. finoće br. 8), od mjesta na kojima se zadržava stara farba, do onih »čistih«, da bi se površina izjednačila i napravila glatka podloga za novi premaz.

Da bi površina bila što ujednačenija preporučuje

se zatvaranje sitnih pukotina i malih rupa koje se javljaju naročito oko spojnih elemenata – eksera i vijaka, prirodnim kitom. Kit je gusta smjesa krede i lanenog ulja. Iskitovana vrata ostaviti da se prosuše makar preko noći, a po potrebi i duže, sve dok kit na dodir ne ostavlja masan trag.

Okov I sav okov koji postoji na vratima potrebno je pažljivo očistiti šmirglanjem i ispitati kojom je bojom izvorno bio premazan.

43 Vrata u tradicionalnoj arhitekturi Boke Kotorske i njihova restauracija

Skidanje stare farbe Stara farba struže se odgovarajućim alatom - špahlom (ili rašketom) uvjek u pravcu vlakana drveta, samo dok se lako skida, jer je staro drvo vlažno i meko i može biti oštećeno alatom za struganje. Stara farba koja je očuvana i dobro priliježe za drvo, poželjno je da ostane kao postojeći i zaštitni sloj.

Vrata u tradicionalnoj arhitekturi Boke Kotorske i njihova restauracija

3. Zamjena oštećenih djelova

drveta kao postojeće. Ukoliko nije moguće naći istu vrstu drveta, sasvim je zadovoljavajuće ono

Najdelikatniji dio posla odnosi se na oštećene i trule

koje je slično po fizičkim i mehaničkim karakteri-

djelove vrata za koje je ustanovljeno da ih je potrebno

stikama. Ovakvo novo, kvalitetno drvo nikada

zamijeniti novim.

ne treba dodatno štititi, naročito ne nekom sintetičkom zaštitom, jer se time samo narušava

Izbor drveta za zamjenu Za nove djelove treba odabrati kvalitetno, masivno, puno, »masno« drvo sa pravim vlaknima i bez tamnih čvorova. Najbolje je da bude ista vrsta

prirodan proces protoka vode i vlage, drvo ne može da »diše«. Na spoju dva nova elementa ne preporučuje se nikakav premaz, čak ni tanak sloj boje jer drvo najbolje »radi na kontakt« kada je »čisto«.

Odstranjivanje oštećenih djelova Kod odstranjivanja oštećenih djelova treba se rukovoditi sa nekoliko jednostavnih pravila: nastojati da se izjedna odvoji oštećeni dio, ili iz dvatri veća djela, nikako ne usitnjavati, ne komadati na veliki broj manjih djelova, koje je nemoguće potom pravilno uklopiti jer svaki element »radi« za sebe. Praćenjem ovog zahtjeva, smanjuje se spojna površina i omogućava se vratima da nakon kompletne restauracije ponovo rade kao cjelina.

Kada se jednom odredi i ucrta dio koji treba

da se odstrani, slijedi sječenje. Uvek treba sjeći pod uglom od 45 ili 30 stepeni, kako frontalno gledano tako i u presjeku. Tako se voda ne zadržava u spoju i najkraćim putem napušta vrata.

Novi djelovi treba da što tačnije priliježu

uz kose spojnice i da prate pružanje vlakana. Poželjno je da su tako »skrojeni« da formiraju »ram« (naročito ako su u dnu vrata) pa samim tim dodatno učvršćuju konstrukciju.

Pitanje je odluke hoće li se u konstrukciji koristiti

ekseri ili vijci. Može se rukovoditi time šta je korišćeno prilikom izrade samih vrata. Ukoliko su korišćeni ekseri, tada se bez mnogo oklijevanja mogu primijeniti isti i u procesu restauracije. Ali, ako su korišćeni vijci treba biti obazriv. Oni su odlični za konstrukciju, kada se postave nemoguće je rastaviti spojene elemente bez kidanja i ne probijaju obje strane, tako da su vizuelno prihvatljiviji. Međutim, kada se upotrijebe, spojni elementi se ne mogu lako rastaviti, zato što, veoma često, stara farba ispuni usjeke glave vijaka i tako otežava njihovo odvrtanje šrafcigerom. Zbog toga, prilikom farbanja treba obratiti pažnju da što manje farbe ostane na vijcima. Problem koji se javlja kod restauracije jeste što se stari dio ne može lako odvojiti i zamijeniti novim, pa se stoga češće pribjegava ekserima.

Drveni klinovi se koriste kod vrata sa okvirima. Na

taj način moguće je lako rastaviti različite djelove vrata jednostavnim izvlačenjem klina. Ukoliko klinovi istrule ili se, iz nekog razloga, oštete treba ih zamijeniti, kako bi spoj i dalje ostao čvrst. Prilikom popravke, kod ovih spojeva ne treba koristiti lijepak, jer se kasnije djelovi ne mogu rastaviti.

45 Vrata u tradicionalnoj arhitekturi Boke Kotorske i njihova restauracija

Spojni elementi Ekseri i vijci doprinose trajnosti vrata bez okvira, kako novih tako i restauriranih. Kontakt drveta i metala pod različitim atmosferskim uticajima jeste mjesto početka truljenja. Stoga bi trebalo izabrati metalne eksere/ vijke obložene zaštitnim antikorozivim sredstvom i biti umjeren u njihovom korišćenju. Što veći broj spoja različitih materijala, to veći broj potencijalnih oštećenja!

Vrata u tradicionalnoj arhitekturi Boke Kotorske i njihova restauracija

4. Farbanje Nakon svih završenih faza vrata su spremna za tretman bojom.

Danas u prodaji postoji veliki izbor farbi, a mnoge

od njih su napravljene od »plastičnih« komponenti (lateks, aktil, itd.). Sa ovim »plastičnim« farbama je lako raditi, brzo se suše, a poslije farbanja četka se lako pere koristeći samo vodu. Međitim, ne treba koristiti »plastičnu« farbu za farbanje vrata, a posebno ne ulaznih! A razlog je taj što »plastična« farba ne prodire potpuno u drvo, stvara se samo površinski sloj i poslije izvjesnog vremena pojavljuju sitne pukotine, koje propuštaju vodu u drvo, ali ne omogućavaju njen izlazak iz drveta. To dovodi do ponovnog ubrzanog propadanja vrata, prozora ili drugih spoljašnjih drvenih djelova.

Treba uvijek koristiti tradicionalnu uljanu farbu,

napravljenu od lalenog ulja i pigmenta boje, koja omogućava vratima da »dišu«, i da ispuste vlagu ukoliko slučajno uđe u drvo.

Ako se ne mogu naći sastojci za pripremu

tradicionalne farbe, onda bar treba koristiti gotovu uljanu farbu, po mogućnosti sa što više lanenog ulja a što manje dodataka, kao što je alkid. Razlog je taj što alkid čini farbu tvrđom, i starenjem ona puca i otpada u manjim ili većim komadima. Farba sa čistim lalenim uljem mnogo je glatkija, zbog čega bolje prati kretanje drveta, skuplja se kad je drvo suvo ili širi kad je vlažno.

Tradicionalna bijela uljana farba jeste smjesa

bijelog pigmenta – ranije se koristio olovni, a danas cink i titanium oksid - i lanenog ulja.

uopšte ne koristite. Poželjno je dodati i titanijum

veoma maloj količini ulja i pažljivo miješa kako bi

bijelu (oko 50% pigmenta) kako bi se dobila dobra

se svako zrnce boje rastvorilo u ulju. Zatim treba

moć pokrivanja. Nanosi se u tankom premazu u

postepeno dodavati ulje, dok se ne postigne

pravcu vlakana, a tamo gdje je staro drvo izbrazdano

odgovarajuća gustina, odnos oko 50/50 pigmenta

može se preći četkom par puta poprečno da svi

i ulja, u zavisnosti od vrste pigmenta i ulja koji se

djelovi prime podjednaku količinu boje.

koriste.

mogu biti vraćena u ležište i bojena na licu mjesta par

Najčešće se farba u tri sloja, tri »ruke«: prvi –

Treći i završni sloj je najgušća mješavina. Vrata

zaštitni i dva sloja boje.

dana poslije prvog sloja boje, odnosno ukoliko boja

Zaštitni sloj se pravi samo od pigmenta i lanenog ulja. Drvetu nisu potrebna nikakva dodatna hemijska sredstva ili drugi aditivi. Smjesa za zaštitni sloj treba da bude tečnija, »rjeđa«, od smjese za druga dva sloja, kako bi prodrla duboko u drvo.

pod prstima ne ostavlja vlažan, masan trag.

Rijetka smjesa – malo praha i puno ulja dovoljna

je zaštita jer ulje duboko prodire u drvo, popunjava šupljine, a cink oksid uništava mikroorganizme i štiti drvo od pojave novih. Da bi bila rjeđa, smjesi se dodaje oko 30% rastvarača kao što je terpentin. Nanošenje prvog sloja vrši se u svim pravcima da bi se pore dobro natopile. Međutim, kada se farba lanenim uljem, treba se truditi da premaz bude što tanji, jer ako je previše debeo neće se osušiti – lanenom ulju je potreban kiseonik iz vazduha da bi se dobro osušilo.

Ovaj sloj suši se do tri dana u stabilnim uslovima,

i ne duže od dvije nedjelje, jer novi sloj boje treba da bude »prihvaćen« od sloja podloge. Zatim, obradite površinu finim šmirgl papirom, ukoliko želite da bude glatka.

Drugi sloj boje treba da bude gušći od zaštitnog,

zato treba koristiti manju količinu rastvarača, samo oko 10%, ili ga, zavisno od gustine lanenog ulja,

47 Vrata u tradicionalnoj arhitekturi Boke Kotorske i njihova restauracija

Farba se pravi tako što se prvo rastvori pigment u

Vrata u tradicionalnoj arhitekturi Boke Kotorske i njihova restauracija

Materijali

Laneno ulje Laneno ulje je sušivo ulje dobijeno ekstrakcijom sjemenki lana. Boljeg kvaliteta je laneno ulje koje se dobija od sjemnki uzgajanih u hladnijim područjima, jer ima bolja svojstva oksidacije i sušivosti. Takođe, kvalitetnije je ulje koje se dobije hladnim presovanjem, od onog dobijenog toplim presovanjem. Laneno ulje se čuva u bezbojnim bocama, na suvom i svijetlom mjestu, jer u mraku mijenja ton. Nakon proizvodnje ulje mora da odstoji minimum pola godine do godinu prije upotrebe. Laneno ulje prepoznaje se tako što utrljano u dlan miriše na sijeno.

Pigmenti

Olovno bijela Olovno bijela je najstarija na vještački način dobijena bijela boja, koja se koristila još prije nove ere. Ona ima veliki stepen pokrivnosti, a osušeni premaz je homogen, elastičan i trajan. Na vazduhu i svjetlu posivi, a u nezračenim i tamnim prostorijama postaje nakon određenog vremena blijedo žute boje, dok vezana uljem postojana je na svjetlosti i vlazi. Olovno bijela je otrovna boja i prilikom rada sa njom treba biti obazriv. Ranije se upotrebljavala za zaštitu od korozije, i to na brodovima, a imala je veliku primjenu i u štamparskim tehnikama. Danas se upotrebljava samo u uljanim tehnikama. Cinkovo bijela Cinkovo bijela je cink oksid, vještački dobijen mineralni pigment slabe pokrivne moći (lazuran). Cink je otkriven 1721. godine, a proizvodnja cinkovog oksida počela je 1782. godine kao dodatak olovno bijeloj. Između 1890 i 1930, ova boja je smatrana najkvalitetnijom bijelom bojom. Kasnija istraživanja pokazala su njene nedostatke, kao npr. neotpornost na vlagu i krtost.

Cinkovo bijela je postojana na svjetlosti ali

pigment nije zaštićen od vlage čak ni uljanim omotačem. Sa uljem gradi krt i tvrd premaz koji lako puca poslije sušenja. Cinkovo bijela je slabije pokrivne moći od olovno bijele, sporije se suši i osjetljiva je na vlagu. Za razliku od olovno bijele nije otrovna i zato je imala široku primjenu.

Gdje je moguće naći pigmente i laneno ulje:

pomiješa sa uljem i ostavi 12 sati, a zatim doda još odgovarajuća količina suvog pigmenta.

Titanovo bijela Titanovo bijela je anorganski pigment, smjesa titan dioksida i barijevog sulfata. Način pripreme titanovo bijele pronađen je 30-ih godina XX vijeka. Titanovo bijela ima najveću snagu pokrivanja među bijelim pigmentima, ima fino zrno neujednačenog oblika što doprinosi glatkoći i sjaju pripremljene boje. Postojana je prema dejstvu svjetlosti, naročito sa dodatkom 5% cink oksida, i kao takva, dobro prima ulja i lakove. Švajnfurtsko zelena Švajnfurtsko zelena je po hemijskom sastavu spoj bakra, arsena i sirćetne kiseline. Ovaj vještački mineralni pigment, žive boje, zeleno-plavičastog tona, otkriven je 1814. god. u Švajnfurtu (Schweinfurt). Švajnfurtsko zelena ima dobru pokrivnu moć, ali je neotporna na svjetlost i toplotu i troši veliku količinu ulja kao veziva (preko 60%). Ovo je veoma toksična boja. Zbog toksičnosti i tamnjenja u kontaktu sa drugim pigmentima danas se ne upotrebljava. Koristi se jedino kao boja za čamce, i to u zaštitnom smislu. Njen ton danas je zamijenjen sintetičkim organskim bojama, i često dolazi na tržište pod istim imenom.

U Srbiji i Crnoj Gori može se naći kvalitetno laleno ulje domaće proizvodnje, mi smo koristili laneno ulje proizvođača »Zvezda«. Nekad je teško naći tradicionalne pigmente koji su se koristili u Boki. Bijele pigmente smo našli u Beogradu, ali sigurno ih je moguće naći u Hrvatskoj i Italiji, i trgovcima iz Boke vjerovatno ne bi bilo teško da ih dobave ukoliko bi postojalo interesovanje.

49 Vrata u tradicionalnoj arhitekturi Boke Kotorske i njihova restauracija

Preporučuje se da se, prilikom pripreme, boja

Vrata u tradicionalnoj arhitekturi Boke Kotorske i njihova restauracija

50 Vrata

palate ViskoviÄ&#x2021; i kuÄ&#x2021;e

Balaban prije radova na

restauraciji

palate ViskoviÄ&#x2021; i kuÄ&#x2021;e

Balaban nakon restauracije Vrata u tradicionalnoj arhitekturi Boke Kotorske i njihova restauracija

Vrata

Vrata u tradicionalnoj arhitekturi Boke Kotorske i njihova restauracija

Detalji novih vrata po uzoru na tradicionalna

Vrata u tradicionalnoj arhitekturi Boke Kotorske i njihova restauracija

Primjeri neodgovarajuÄ&#x2021;ih rjeĹĄenja

Eloksirana vrata umjesto drvenih

Vrata u tradicionalnoj arhitekturi Boke Kotorske i njihova restauracija

Neadekvatne boje 55

Vrata u tradicionalnoj arhitekturi Boke Kotorske i njihova restauracija

Literatura

Vinko Đurović, O konstrukcijama kuća od XVI do konca XIX vijeka u Kotorskom zalivu i njihovim graditeljima, Spomenik CIII, SANU, Beograd, 1953. Milan Zloković, Građanska arhitektura u Boki Kotorskoj u doba mletačke vlasti, Spomenik CIII, SANU, Beograd, 1953. Branislav Kojić, Seoska arhitektura u Kotorskom zalivu, Spomenik CIII, SANU, Beograd, 1953. A. Freudenreich, Narod gradi na ogoljenom krasu, ZagrebBeograd, 1962. Zoran Petrović, Selo i seoska kuća u Boki Kotorskoj, Zbornik Arhitektonskog fakulteta u Beogradu III, 1956-57. Ivan Zdravković, Drvena vrata u našoj narodnoj arhitekturi, Starine Crne Gore III-IV, Cetinje, 1965/6. Srebrica Knežević, Vrata, vratnice, kapije i ulazi -vekovna potreba organizacije i bezbednosti, Glasnik etnografskog instituta SANU, knjiga XLIX, Beograd, 2000. Conservation and Design Guidelines for Zanzibar Stone Town, UNESCO and The Aga Khan Trust for Culture Ivo Fressl, Slikarska tehnologija, Zagreb, 1996. Metka Kraihher-Hozo, Metode slikanja i materijali, Sarajevo, 1991 Namanja Brkić, Tehnologija slikarstva, vajarstva i ikonografije, Beograd, 1973

Vrata u tradicionalnoj arhitekturi Boke Kotorske i njihova restauracija

EXPEDITIO Centar za održivi prostorni razvoj Pošt. fah 85, 85330 Kotor, Crna Gora t + 381 (0)32 302 520 f + 381 (0)32 302 521 office@expeditio.org www.expeditio.org

Svenska Byggnadsvårdsföreningen Box 6442 113 82 Stockholm, Sweden t + 08-30 37 85, 08-30 67 85 f + 08-30 87 99 kansli@byggnadsvard.se www.byggnadsvard.se