SENA MUSTAJBAŠIĆ

BIĆE,

BIĆE...

Sena Mustajbašić BIĆE, BIĆE…

PREDGOVOR

Tekst “Biće, biće…” je napisan i izveden prvi put na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu kao moj diplomski rad. U predstavi su igrali: Nada Pani (majka), Saša Petrović (Velija), Izudin Bajrović (Jure) i ja sam igrala Merimu. Na jesen te godine, Senad Bašić je preuzeo ulogu Velije. Za diplomski rad glumci obično izaberu tekst i postave predstavu, ali mene je professor Boro Stjepanović ohrabrio da napišem predstavu baziranu na liku Merime i na tome sam mu zauvijek zahvalna.

Tekst “Biće, biće…” je nastao iz monologa o usamljenoj ženi koja je otišla za mužem u Njemačku. U vrijeme kada sam pisala tekst, nisam mogla ni zamisliti da će se predstava tako dugo igrati i biti popularna iz generacije u generaciju. Neizmjerno mi je drago da sam na neki način usrećila ljude. Mnoga imena su likovima data onako kako su mi padali na pamet ljudi iz moga komšiluku ili familije. Neki od njih su slučajno “nagrđeni” pa sam u ovom izdanju promijenila neka imena i nadam se oprostu.

Predstavu smo igrali više od stotinu puta prije rata, kako na sceni Obala tako i na gostovanjima u BiH, Hrvatskoj i Njemačkoj. Bilo je to zlatno doba naše Akademije i Sarajeva 80-tih godina. Sve predstave imaju svoje priče i anegdote pa evo nekih prisjećanja vezanih za ovu predstavu:

U predstavi se jede pita koju frišku kupimo u “Kuli” na čarsiji. Čim pita “odradi svoje” i naša Nevzeta je iznese iza kulisa, tamo čekaju “gladni” student da jedu.

Drugi glumci su tražili da dopišem lik i za njih, pa su nam jednom na scenu ušli Atko Glamočak i Haris Burina kao Jurini prijatelji.

Nakon proba, profesor Boro bi nam rekao šta još treba da se uradi i popravi, a pokojna Nada Pani bi uvijek rekla “biće, biće” i tako smo predstavu nazvali “Biće, biće…”.

Drago mi je da se predstava još igra u raznim profesionalnim,

amaterskim pozorištima i školama i ja sam spremna podržati one koji mi se obrate za dozvolu korištenja teksta I za pomoć. Osjetljiva sam na izmjene teksta i molim da se tekst, naslov i imena likova ne mijenjaju bez moje saglasnosti.

Zahvalna sam MESS-u na štampanju ovoga originalnog teksta koji će, nadam se, biti dostupan svima onima koji žele da igraju.

Vaša,

Sena Mustajbašić

LICA:

MERIMA VELIJA MAJKA

JURE

SCENE:

1. Priprema 2. Prosidba 3. Polazak 4. Baraka 5. Idila 6. Pjesma 7. Drekavica 8. Odšteta 9. Jutro 10. Računi 11. Sama 12. Povratak 13. Biro 14. Kraj

IZ RECENZIJE DRAME „MRAKUŠA“, PRVE OBJAVLJENE DRAME AUTORICE SENE MUSTAJBAŠIĆ:

Dramski pisac Sena Mustajbašić srodna je sarajevskoj scenarističkoj školi i njenim najboljim predstavama – Abdulahu Sidranu i Ranku Božiću, no ona, kao čovjek pozorišne prakse i pozorišnog obrazovanja, jednostavne replike, situacije, dramskog lika, radnje, zna u većoj mjeri da sublimira, pa time nalazi srodnike u Osbornu, Ortonu, Mileru i cijeloj školi anglosaksonskog dramskog opredjeljenja, zaključno sa Samom Šepardom. Iz leksički i mentalitetski prepoznatljivih situacija u „Biće, biće…“ razvija se jedno tragičko uopštavanja u kome drama, iz jednostavnog svakodnevnog razgovora, uzrasta do završne scene u kojoj se dva glavna lika, Velija i Merima, pojavljuju u jednoj simbolističkoj, meterlinkovskoj slici koja gledaocu na nov način osvjetljava sva prethodna, naizgled banalno realistička zbivanja. Na sličan način u „Mrakuši“ bašlarovski funkcioniše metafora kuće koja sve dnevno, prepoznatljivo i autentično povezuje u smisao osnovne ljudske nesreće: čežnje nikad ne mogu da se ostvare, ma koliko ciljevi nisko bili postavljeni.

Svojevremeno jedan je kritičar napisao da Pol Zindel, autor izvanredne drame „Djelovanje gama zraka na čudovišne nevene“ (uspješno izvedene u Kamernom teatru 55, 1974. godine) treba da pronađe svoju veliku temu. Imena kritičara se ne sjećam, a drama Pola Zindela doživjela je brojna izvođenja na mnogim svjetskim scenama. U dvije svoje napisane drame, Sena Mustajbašić je pronašla sebe kao dramskog pisca, a za neostvarenost ljudskih nadanja ona sama ne može biti odgovorna. A to je njena velika tema i ne vjerujem da je srećna što ju je otkrila.

Slavko Milanović

O AUTORICI

Sena Mustajbašić Qutob je rođena 1962. u Doboju. Studirala je na Filozofskom fakultet u Sarajevu, na Odsjeku za jugoslovensku književnost i jezik te na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu, na Odsjeku za glumu. Nakon odlaska u Ameriku, radi u prosvjeti i završava MD Leadership in Education na North American University. Kada je u pitanju njena glumačka karijera, od 1987. do 1992. godine je radila u Narodnom pozorište u Mostaru. Nakon toga je dvije godine bila zaposlena u kazališutu “Marin Držić” u Dubrovniku, od 1992. do 1994. Također je igrala i u Narodnom pozorištu u Sarajevu, Kamernom Teatru 55 te Otvorenoj sceni “Obala”. Napisala je dvije drame, od kojih je“Mrakuša”, izdata 1990. i igrana u Kamerrnom Teatru, te dramu “Biće, biće…” koju je napisala za svoj diplomski ispit iz glume 1987. godine. U Zenici je 1990. dobila nagradu za najbolje autorsko djelu za dramu “Biće, biće…”. Osim toga, na Akademiji je 1987. godine proglašena studenticom godine, a 1991. godine je na Festivalu MESS dobila nagradu za najbolju mladu glumicu. Igrala je u filmovima „Kuduz“ i „Hamburg Altona“. Trenutno živi i radi u Hjustonu, Amerika.