Čovjek koji je lovio vlastitu sjenu by Fraktura

Millennium V. svezak

David Lagercrantz

Ë&#x2021;COVJEK KOJI JE LOVIO VLASTITU SJENU Nastavak serijala Millennium

Stiega Larssona j 1i

Millennium Stieg Larsson, Muškarci koji mrze žene Stieg Larsson, Djevojka koja se igrala vatrom Stieg Larsson, Kule u zraku David Lagercrantz, Što nas ne ubije David Lagercrantz, »ovjek koji je lovio vlastitu sjenu

j 2i

David Lagercrantz

»ovjek koji je lovio vlastitu sjenu preveo sa švedskog Danilo BrozoviÊ

Fraktura j 3i

Naslov izvornika Mannen som sökte sin skugga ∂ David Lagercrantz & Moggliden AB Prvo izdanje Norstedts, Švedska, 2017. Objavljeno prema sporazumu s Norstedts Agency. ∂ za hrvatsko izdanje Fraktura, 2017. ∂ za prijevod Danilo BrozoviÊ i Fraktura, 2017. Sva prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati u bilo kojem obliku bez prethodnog dopuštenja nakladnika. ISBN 978-953-266-899-5 (meki uvez) ISBN 978-953-266-900-8 (tvrdi uvez) CIP zapis dostupan u raËunalnom katalogu Nacionalne i sveuËilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 970645 (tvrdi uvez) i 970643 (meki uvez)

j 4i

1. poglavlje 12. lipnja

Lisbeth Salander vr ac´ala se iz teretane i tuševa kada ju je na hodniku zaustavio šef Ëuvara Alvar Olsen. Zatim se o neËemu raspriËao. Možda se Ëak i malo uzbudio. Divlje je gestikulirao i mahao nekakvim papirima. Ali Lisbeth nije Ëula ni rijeËi. Bilo je 19.30. Pola osam bilo je najgore vrijeme u Flodbergi. Tada bi vani protutnjao teretni vlak, a zidovi bi se zatresli i kljuËevi zazveketali dok je sve mirisalo na znoj i parfem. U zatvoru nije bilo opasnijeg vremena od 19.30. Upravo bi u to doba došlo do najgorih napada, neposredno prije nego što bi se zatvorila vrata Êelija, dok bi buka željeznice i sveopÊi nered prikrivali nasilje. Lisbeth Salander uvijek bi baš u to vrijeme gledala amo-tamo po odjelu, a Fariju Kazi u tom trenutku zasigurno nije ugledala sluËajno. Faria Kazi, koja je sjedila u svojoj Êeliji njoj slijeva, bila je iz Bangladeša i bila je lijepa i mlada. Iako joj je Lisbeth sa svoga mjesta mogla vidjeti samo lice, nije bilo sumnje da su je šamarali. Glava joj se trzala lijevo-desno, a iako šamari nisu bili prejaki, doimali su se gotovo ritualno. Što god da se zbivalo, odvijalo se veÊ duže vrijeme. To se vidjelo po dubini samoga poniženja, a i po njezinoj reakciji. Bilo je jasno da je posrijedi maltretiranje koje se urezalo duboko u njezino biÊe i slomilo joj svaku volju za otporom. Šamare nitko nije pokušavao sprijeËiti, a u njezinu pogledu nije se vidjelo nikakvo iznenaenje, samo tihi, trajni i bolni strah. Faria Kazi živjela je u strahu. Lisbeth je to shvatila tek vidjevši j 9i

joj lice, a to se poklapalo i s onim što je primijetila i shvatila tih tjedana provedenih u zatvoru. “Tamo”, rekla je i pokazala Farijinu Êeliju. Ali kada se Alvar Olsen okrenuo, zlostavljanje je prestalo, a Lisbeth se odšuljala odande, ušla u svoju Êeliju i zatvorila vrata za sobom. Izvana su se Ëuli glasovi i prigušeni smijeh, kao i teretni vlak koji kao da nikada neÊe prestati tutnjati i tresti se. Ispred nje su se nalazili bijeli umivaonik, uski krevet, polica za knjige i radni stol, a na njemu njezini izraËuni iz kvantne mehanike. Da nastavi s njima ∑ sa svojim pokušajima da deﬁnira kvant nogravitacijsku petlju? Pogledala je svoju ruku. U njoj je držala nešto. Držala je isti onaj papir kojim je Alvar maloprije mahao te je ipak i usprkos svemu bila malËice znatiželjna. Ali na papiru je bila glupost, nekakav test inteligencije i dvije mrlje od kave na vrhu prednjeg lista. Frknula je na to. Mrzila je da je važu i mjere, pa je papir ispustila iz ruke i on se na betonskom podu rasprostro poput lepeze. Na trenutak je posve zaboravila na nj te je opet pomislila na Fariju Kazi. Nije uspjela vidjeti tko ju je šamarao. Ali svejedno je to dobro znala. Jer iako isprva nije marila za atmosferu iza rešetaka, protiv njezine volje uvukli su je u zatvorski život te je malo-pomalo dešifrirala vidljive i nevidljive znakove i shvatila tko zapravo rukovodi odjelom. Odjel je nosio oznaku B, a zvali su ga i sigurnosnim paviljonom. Smatralo ga se najsigurnijim mjestom u kazneno-popravnoj ustanovi, što se posjetitelju ili bilo kome tko bi odjelom ovlaš prošao Ëinilo priliËno toËnim. Nigdje u ovome zatvoru nije bilo toliko Ëuvara, kontrola i rehabilitacijskih programa. No ako bi se zagreblo ispod površine, vrlo brzo uvidjelo bi se da je tamo nešto trulo. »uvari su se pravili Ëvrstima, autoritativnima, pa Ëak i suosjeÊajnima. No zapravo su bili slabiÊi što su izgubili kontrolu i moÊ prepustili neprijatelju, maﬁjašici Benito Andersson i njezinim gorilama. Doduše, Benito se po danu ni po Ëemu nije isticala te se j 10 i

ponašala gotovo poput uzorne zatvorenice. Ali nakon rane veËe re, poslije koje su zatvorenice smjele vježbati ili primati posjete svojih bližnjih, ona bi preuzela kontrolu nad zatvorom. Njezina strahovlada bila je najjaËa upravo nakon što bi se vrata Êelija naveËer zakljuËala. Zatvorenice su vukle jedne druge uokolo po Êelijama, šaputale su se prijetnje i razna obeÊanja, Benito se sa svojom bandom držala na jednoj strani, a njihove žrtve na drugoj. Naravno, to što je Lisbeth Salander bila tamo i što je uopÊe završila u zatvoru bilo je skandalozno. No okolnosti nisu bile na njezinoj strani, a da bude iskrena, ona se protiv njih i nije baš pretjerano strašno borila. Njoj se to sve doimalo poput idiotske digresije u životu te je veÊ dulje razmišljala da joj je posve svejedno nalazi li se u zatvoru ili bilo gdje drugdje. Osudili su je na dvomjeseËnu zatvorsku kaznu zbog povrede sigurnosti raËunalnog sustava i kaznenog djela protiv opÊe sigurnosti, zato što se umiješala u dramu do koje je došlo nakon ubojstva profesora Fransa Baldera. Tada je na svoju ruku sakrila autistiËnog osmogodišnjaka i odbijala suraivati s policijom jer je posve ispravno zakljuËila da istražni policajci u svojim redovima imaju krticu. Nitko nije dvojio da je uËinila pravu stvar i djeËaku spasila život. Glavni državni odvjetnik svejedno je vodio sluËaj vrlo patetiËno te se sud naposljetku priklonio njegovu tumaËenju iako su porotnici mislili drugaËije, a njezina odvjetnica Annika Giannini odradila odliËan posao. Ali buduÊi da Lisbeth Anniki nije mnogo pomagala, nisu imale šanse. Lisbeth je tijekom suenja kiselo šutjela i odbila se žaliti. Samo je htjela da spektakl završi te su je baš kao što je i oËekivala smjestili u Björngärda Gård, ustanovu otvorenog tipa, gdje je dobila priliËnu slobodu. Zatim se doznalo da joj se prijeti, što i nije bilo toliko Ëudno s obzirom na to s kime se zakaËila, pa su je premjestili ovamo na sigurnosni odjel zatvora Flodberga. To i nije bilo toliko Ëudno kao što je zvuËalo. Svakako, smjestili su je na odjel zajedno s najgorim zloËinkama u zemlji, ali j 11 i

ona se nije bunila. Stalno je bila okružena Ëuvarima, a Ëinjenica je bila i da na odjelu veÊ godinama nije bilo prijavljeno nikakvo maltretiranje ili nasilje nad zatvorenicama. Osoblje je Ëak bilo u stanju pokazati i impresivnu statistiku rehabilitiranih kriminalki, no ta je statistika potjecala iz doba prije dolaska Benito Andersson. Lisbeth su veÊ na poËetku doËekale provokacije, što je takoer nije pretjerano iznenadilo. Ipak je bila vrlo poznata zatvorenica, znana i iz medija, ali i putem razmjene informacija u podzemlju. Benito joj je osobno prije nekoliko dana tutnula u ruku papiriÊ s porukom: Prijateljica ili ne? No taj je papiriÊ Lisbeth bacila za manje od minute ∑ najviše zato što joj je bilo potrebno pedeset osam sekunda da proËita poruku. Nije marila za igre moÊi ni za prijateljske saveze. UsredotoËila se na gledanje i uËenje, a nedavno je nauËila i više nego dovoljno. Sada je staklastim pogledom zurila u svoju policu na kojoj su stajali radovi iz teorije kvantnih polja, a koje je posebno naruËila prije nego što je otišla na odsluženje kazne. U garderobi s lijeve strane nalazila su se dva odijela s oznakom Uprave za zatvorski sustav, nešto donjeg rublja i dva para tenisica. Na zidovima nije visjelo ništa, nikakve fotograﬁje ni bilo što što bi je podsjeÊalo na život na slobodi. Unutarnje ureenje u Êeliji zanimalo ju je jednako kao i kod kuÊe u Fiskargatanu. U hodniku su poËeli zatvarati vrata Êelija, što bi nju obiËno oslobaalo. Kada bi zvuci zamrli, a odjel utihnuo, Lisbeth bi se udubila u svoju matematiku ∑ u svoja nastojanja da pomiri kvant nu mehaniku i teoriju relativnosti ∑ te bi zaboravila na vanjski svijet. No te je veËeri bilo drugaËije. Bila je razdražena, i to ne samo zbog zlostavljanja Farije Kazi ili posvemašnje korupcije u zatvoru. Bilo je to zbog posjeta Holgera Palmgrena otprije šest dana. On joj je bio skrbnik kada je pravni sustav smatrao da nije sposobna brinuti se sama o sebi. Posjet je bio prava mala drama.

j 12 i

Holger inaËe nikada nije izlazio iz svoga doma te je posve ovisio o njegovateljima i asistentima koji su se brinuli o njemu u njegovu stanu na Liljeholmenu. No uporno je zahtijevao da doe, pa su ga ovamo dovezli sanitetom i uvezli na njegovim invalidskim kolicima dok je soptao u masku s kisikom. Svejedno joj je bilo drago. Holger i ona razgovarali su o dobrim starim vremenima, a Holger se raznježio i postao sentimentalan. Lisbeth je zasmetalo samo jedno. Holger joj je rekao da ga je posjetila žena po imenu Maj-Britt Torell, tajnica klinike za djeËju psihijatriju St. Stefan, gdje je Lisbeth boravila kao dijete. Žena je o Lisbeth Ëitala u novinama te mu je dala dokumente koje je smatrala vrlo zanimljivima. No Holger je tvrdio da su to bili samo spisi dobro im poznatoga tipa u kojima je pisalo da su Lisbeth u klinici vezivali za krevet i prema njoj se opÊenito odnosili vrlo loše. “Ništa što bi ti trebala vidjeti”, rekao joj je. U spisima je ipak moralo biti barem neËeg novog jer kada ju je Holger priupitao o tetovaži zmaja, a ona mu ispriËala o gospoi s plamteÊim madežom, rekao je: “Nije li ona iz Registra?” “Molim?” “Iz Registra za studije genetike i okoline u Uppsali? »ini mi se da sam to negdje proËitao.” “Vjerojatno u tim novim spisima”, rekla je ona. “Misliš?” odgovorio je on. “A možda mi se samo zamutilo u glavi.” Možda mu se samo zamutilo u glavi. Holger je ostario. No Lisbeth je podatak svejedno zapamtila. Grizlo ju je to dok je poslijepodnevima u teretani udarala boksaËku krušku i dok je jutrima radila u keramiËkoj radionici, a grizlo ju je i u ovome trenutku dok je stajala u svojoj Êeliji i ponovno gledala u pod. I test inteligencije što se prosuo po podu kao da se promijenio, kao da više nije bio ravnodušan, veÊ je upuÊivao na to o Ëemu su ona i Holger bili razgovarali, a Lisbeth na trenutak nije shvaÊala zašto. Ali potom se sjetila da joj je i žena s madežom davala da

j 13 i

rješava razliËite testove. To bi uvijek završavalo svaom i metežom, a naposljetku i njezinim bijegom u noÊ kada je imala samo šest godina. No u njezinu sjeÊanju najvažniji ipak nisu bili ni testovi ni bijeg. Najvažnija je bila sumnja što je još tada poËela rasti u njoj, sumnja da je u njezinu djetinjstvu postojalo nešto bitno što ona nije razumjela te je sada shvatila da o tome mora saznati više. Naravno, uskoro Êe biti na slobodi, pa Êe moÊi raditi što hoÊe. No takoer je znala i da šefa Ëuvara Alvara Olsena drže u šaci. Nije ovo bilo prvi put da je okrenuo lea prilikom zlostavljanja. Odjel kojim je rukovodio, a koji je bio na ponos i diku Uprave za zatvorski sustav, moralno je propadao, a Lisbeth se zato zapitala ne bi li joj Alvar Olsen mogao pomoÊi da se domogne onoga što nitko ovdje nije smio imati ∑ internetske veze. Osluškivala je hodnik. A tamo su mrmljali Ëas ljubazne rijeËi, Ëas psovke, lupali vratima i zveckali kljuËevima te su odjekivali koraci što su se gubili u daljini. Potom je sve utihnulo. Samo je ventilacija zujala, što nije znaËilo i da je radila. Bilo je nesnosno zagušljivo. Lisbeth Salander pogledala je u pod i u test inteli gencije te pomislila na Fariju Kazi, na Benito i na Alvara Olsena, a zatim i na gospou koja je na vratu imala madež u obliku plamena. Sagnula se, pokupila papire, sjela za stol i požurila odgovoriti na pitanja. Kada je završila, pozvonila je na srebrnkasti interkom na ËeliËnim vratima. Alvar Olsen javio se nervozno i tek nakon nekog vremena. Rekla mu je da mora odmah s njim razgovarati. “Vrlo je važno”, naglasila je.

j 14 i

j 364 i

Nakladnik Fraktura, ZaprešiÊ Za nakladnika Sibila SerdareviÊ Glavni urednik Seid SerdareviÊ Urednica Iva KarabaiÊ Lektura i korektura Margareta MedjureËan Prijelom Maja GlušiÊ Dizajn naslovnice Vedran Klemens Godina izdanja 2017., rujan Tisak Feroproms, Zagreb ISBN 978-953-266-899-5 (meki uvez) ISBN 978-953-266-900-8 (tvrdi uvez) Certiﬁkat sustava upravljanja kvalitetom u skladu sa zahtjevima norme DIN EN ISO 9001:2015 www.fraktura.hr fraktura@fraktura.hr T: +385 1 335 78 63 F: +385 1 335 83 20 nazovi s mobitela

335

j 366 i

j 367 i

isbeth Salander služi dvomjesečnu zatvorsku kaznu u ženskom zatvoru jer je spašavala dječaka od pogibelji. Odbila je reći bilo što u svoju obranu, imajući na umu mnogo važnije stvari.

Mikael Blomkvist posjećuje ju svakoga tjedna bez obzira na to što je zatvor daleko, a tragovi koje otkriva čine mu se kao odlična reportaža za Millennium. Za Lisbeth bi oni pak mogli otključati duboko skrivene tajne s kojima se mora suočiti. Lisbeth će se i u zatvoru sukobiti kada bude potrebno zaštititi slabije, bez obzira na cijenu koju će pritom platiti. No probuđene uspomene tjeraju je da traga za istinom koja se krije iza jedne slike iz djetinjstva – žene s plamenim znakom na vratu koji izgleda kao da ga je ostavio zmaj. U Čovjeku koji je lovio vlastitu sjenu, petoj knjizi u serijalu Millennium, Lisbeth Salander, najsnažnija heroina 21. stoljeća i nepobjediva hakerica, i beskompromisni novinar Mikael Blomkvist rasvijetlit će sjene iz prošlosti koje dotiču mračno srce najdubljih problema suvremenog društva i pomoći Lisbeth da konačno shvati samu sebe.

Nastavak serijala Millennium

Stiega Larssona 149,00 kn

j 368 i ISBN ISBN978-953266899-5 978-953266899-5