T. C. Boyle Dr. Seks
∑1∑
Naslov izvornika The Inner Circle ∂ T. Coraghessan Boyle, 2004 All rights reserved ∂ za hrvatsko izdanje Fraktura 2008. ∂ za prijevod Lara Hölbling MatkoviÊ i Fraktura 2008. Sva prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati u bilo kojem obliku bez prethodnog dopuštenja nakladnika. ISBN 978-953-266-057-9
∑2∑
T. Coraghessan Boyle
Dr. Seks prevela s engleskog Lara Hölbling MatkoviÊ
Fraktura ∑3∑
∑4∑
PRVI DIO
ZGRADA BIOLOGIJE
∑ 29 ∑
∑ 30 ∑
1
Bez obzira na moje razmetanje onaj dan u krËmi, moram priznati da sam se pribojavao intervjua, i znam da to smijeπno zvuËi iz mojih usta jer sam do te mjere materijalno pridonio projektu da me nadilaze samo Corcoran i Prok te sam na kraju i samostalno proveo neke dvije tisuÊe intervjua, ali neka se zna, bojao sam se. Ili, moæda je “uplaπen” bolja rijeË. Morate shvatiti da se u ono vrijeme jednostavno nije govorilo o seksu i seksualnosti ∑ nigdje, ni na kakvu forumu ∑ a pogotovo ne u javnoj predavaonici neke sveuËiliπne zgrade. BraËni teËajevi poËeli su se pojavljivati i na drugim fakultetima i sveuËiliπtima u zemlji, uglavnom izriËito kao reakcija na πirenje spolno prenosivih bolesti tridesetih godina, ali ta su predavanja bila bljutava i eufemistiËna, pa obiËnim ljudima, πto se tiËe savjetovanja, πto se tiËe otvorene rasprave oËi u oËi o patologijama i sklonostima, na raspolaganju nije stajalo niπta osim banalnosti mjesnog propovjednika ili sveÊenika. Pa je tako doktor Kinsey, kao πto je ponovio u svome zavrπnom predavanju, provodio pionirski istraæivaËki projekt da opiπe i kvantificira ljudsko seksualno ponaπanje kao naËin otkrivanja onoga πto se veÊ toliko dugo skriva pod velom tabua, praznovjerja i vjerskih zabrana, da bi pruæio podatke onima koji ih trebaju. Apelirao je na nas u publici ∑ uzbuene, narajcane studente znojnih dlanova ∑ da mu pomognemo. Upravo je bio zavrπio s pregle dom teËaja, sumirao svoje komentare o pojedinaËnim varijacijama te opaske o kontroli zaËeÊa (dodajuÊi, gotovo kao naknadnu pomisao, da se ako kondom nema prirodnu vlaænost koju u muπkarca ∑ 31 ∑
stvara izluËevina iz Cowperove ælijezde, slina moæe upotrijebiti kao djelotvoran nadomjestak) i stajao pred nama, æiva izraza lica, ruku sklopljenih na katedri pred sobom. “Apeliram na sve vas”, rekao je, nakon trenutka stanke, “da se javite i date mi svoje pojedinaËne anamneze, jer one su apsolutno presudne za naπe shvaÊanje ljudske seksualnosti.” Svjetlo je bilo priguπeno i jednoliËno, dvorana pregrijana, a u zraku se osjeÊao blag vonj praπine i voska za parket. Vani je prvi snijeg nakratko zabijelio tlo, ali mi smo isto tako mogli biti i u zakljuËanom trezoru. Ljudi su se meπkoljili. Mlada æena ispred mene potajno je gledala na sat. “Ta znamo viπe o seksualnom æivotu Drosophila melanogaster ∑ vinske muπice ∑ nego πto znamo o najuobiËajenijoj svakodnevnoj praksi vlastite vrste”, nastavio je, postojana glasa, oËiju uprtih u publiku, “viπe o obiËajima nekog kukca nego o aktivnostima koje se odvijaju u spavaÊim sobama ove zemlje, na kauËevima u dnevnoj sobi i straænjim sjediπtima automobila, kad smo veÊ kod toga, upravo onim aktivnostima koje su dovele do toga da je svatko od nas danas prisutan ovdje u ovoj prostoriji. Ima li to ikakva znanstvenog smisla? Je li to u bilo kojoj mjeri racionalno ili opravdano?” Laura je sjedila kraj mene, odræavajuÊi privid, premda se tijekom toga semestra dobrano zaljubila u Ëlana koπarkaπke momËadi imenom Jim Willard, pa ju je u njegovu druπtvu veÊ dvaput ulovila prodekanica Hoenig, koja je imala istanËan osjeÊaj za razinu temperature ljubavnih veza na fakultetu. Oba puta Laura se uspjela izvuÊi iz toga ∑ Jim je obiteljski prijatelj, zapravo roak, bratiÊ u drugom koljenu, ako Êemo pravo, a ona se samo ponudila da mu pomogne u uËenju jer mu koπarka oduzima toliko vremena ∑ ali prodekanica Hoenig nas je prokuæila. OËito bi se nakostrijeπila kad bismo ulazili, a dala je i neki, prema mome miπljenju posve neprikladan komentar o skoraπnjem vjenËanju, pa sam bjesnio joπ na pola predavanja. U svakom sluËaju, Laura je bila kraj mene, glave pognute nad biljeænicu u svrhu nastavljanja privida da hvata biljeπke, a zapravo je crtkala, risala izduljene likove u haljinama i ∑ 32 ∑
krznima s raskoπnim, perjem ukraπenim πeπirima i barem jedno ustreptalo srce probijeno zalutalom strelicom. Doktor Kinsey je od nas ∑ zbog Ëega je sada apelirao na nas ∑ htio stopostotnu suradnju u dogovaranju privatnih sastanaka s njim kako bismo mu dali svoje seksualne anamneze. U ime znanosti. Sve πto mu povjerimo, zabiljeæit Êe u πiframa i ostati strogo povjerljivo ∑ zapravo, nitko osim njega ne zna kljuË πifre koju je smislio, pa tako nitko ne bi ni mogao otkriti ime koje ide uz odreenu anamnezu. “Moram naglasiti vaænost stopostotne suradnje”, dodao je zasjekavπi zrak ukoËenom rukom, “jer bi bilo πto drugo kompromitiralo statistiËku vjerojatnost. Kad bismo uzimali anamneze samo onih koji nam sami dou, imali bismo vrlo netoËnu sliku o druπtvu opÊenito, ali ako moæemo dokumentirati stopostotne skupine ∑ sve studente dodiplomskoga koji su sada ovdje u dvorani, recimo sve mladiÊe neke bratovπtine, Ëlanstvo kluba Elks, æenskih ogranaka, zatvorenike u Dræavnoj kaznionici u Putnamvillu ∑ onda dobivamo toËnu sliku od vrha do dna.” Zastao je da pogledom preleti preko cijele publike, slijeva nadesno, odozgor nadolje. Obavila nas je neka tiπina. Laura je podigla glavu. “Fino”, reËe on konaËno. “U tu svrhu pravit Êemo raspored termina odmah nakon zavrπetka ovoga predavanja.” Zbog naπe zavjere, Laura i ja smo dobili uzastopne termine, kao buduÊi muæ i æena, premda je Laurina potreba za mnom dotad veÊ presuπila i ciljano me izbjegavala πeÊuÊi po kampusu u visokom druπtvu Jima Willarda, koji je sa svoja 183 centimetra i osamdeset pet kilograma pruæao naπoj koπarkaπkoj momËadi stabilnost pod koπem. Odvojeno smo otiπli do zgrade Biologije jednog oπtrog, vjetrovitog prosinaËkog popodneva, suhi listovi jurili su po mrtvim Ëupovima travnjaka, stabla su bila ogoljela i jadna i cijelo je sveuËiliπte πmrcalo od iste prehlade. Laura je dobila prvi termin, a kako su intervjui u ono doba prosjeËno trajali neπto viπe od sata, uistinu nije imalo nekog smisla da je otpratim. Pa ipak, veËer prije bio me uhvatio neki strah, pa kad sam naletio na nju i Willarda na knjiæniËnim stubama, tvrdio sam da bismo se ∑ 33 ∑
svejedno trebali pojaviti zajedno, zbog privida ∑ nije mi teπko, ponijet Êu knjige i uËiti dok je ona u Kinseyjevu uredu ∑ ali ona je odmahivala glavom joπ prije nego πto sam dorekao svoje. “To je jako lijepo od tebe, Johne”, rekla je, “lijepo je da se brineπ, zbilja ∑ ali semestar je skoro gotov. ©to nam mogu?” Willard se dræao u pozadini, gledajuÊi me pogledom koji je obiËno Ëuvao za podbacivanje na sredini terena. “Osim toga”, reËe, a zubi joj se otkriju pri suzdræanu osmijehu, “ljudi se i odljubljuju, zar ne? »ak i prodekanica Hoenig mora biti realist ∑ ne moæe oËekivati da baπ sve zaruke izdræe.” Nisam htio popustiti. OsjeÊao sam neπto πto nikad prije toga nisam osjetio, a ne bih to ni znao definirati, ne tada, ne sa znanjem koje mi je bilo dostupno kao osobi koja sam tada bio, ali smijem li reÊi da je njezino lice bilo pravo malo Ëudo u svjetlosti πto se prelijevala s visokoga zaobljenog prozora, da sam se sjeÊao poljup ca u krËmi, osjeÊaja kad bi se pomaknula kraj mene u predavaonici? Smijem li to reÊi i onda to viπe ne spominjati? “A πto je s disciplinskom kaznom?” upitao sam. Posprdno se nasmijala. “Disciplinska kazna? ©aliπ se.” Pogledala je Willarda pa opet mene. “Boli me papak za sve disciplinske kazne ovoga svijeta!” I tako sam u zgradu Biologije otiπao sâm, slijedeÊi blijed trag njezina parfema, uzdignuta ovratnika kaputa da se obranim od vjetra, s hrpom knjiga pod rukom. Zgrada, kao i veÊi dio kampusa, bila je sagraena od ovdaπnjeg πkriljevca. Uzdizala se iz crna zagrljaja stabala poput poniæena hrama, svjetlost iza nje samo πto nije bila isprana s neba, pa nisam mogao a da se ne sjetim kako je drugaËije izgledala u rujnu, kad je bila umotana u razlistale kroπnje. Dok sam se pribliæavao puteljkom, a pod nogama mi je strugalo liπÊe, odjednom sam osjetio oπtar grË napetosti. Nisam joπ poznavao Proka ∑ odnosno znao sam ga samo kao udaljenu i formalnu pojavu na podiju ∑ i bojao sam se πto Êe misliti o meni. Vidite, nije samo Laurina i moja obmana bacala sjenu na cijelu stvar, veÊ i sama moja seksualna povijest. Duboko sam se sramio, sramio se toga tko sam i πto Ëinim te temu seksa nisam nikada ni s kim ∑ 34 ∑
naËinjao, ni s najbliæim prijateljima, ni sa πkolskim savjetnikom, niti sa stricem (Robertom, oËevim najmlaim bratom), koji se trudio zamijeniti mi mrtva oca dok ga nije ulovilo skitanje, pa je i on nestao. To mi se vrtjelo po glavi i pitao sam se kakve Êe stvari doktor Kinsey æeljeti doznati i hoÊu li se usuditi zamagljivati ∑ ili lagati, jednostavno lagati ∑ kad su se ulazna vrata otvorila i pojavila se Laura. Nosila je taman kaput stegnut remenom, bijele sokne i dvobojne cipele, golih listova na toj hladnoÊi, i izgledala je mala i krhka u okrilju zgrade i velikih teπkih vratnih krila. Zapuhao je vjetar i obje su joj ruke automatski poletjele prema πeπiru, i da u tom trenu nije digla pogled i ugledala me, ne znam, moæda bih se bio jednostavno okrenuo i nestao. No digla je pogled. »udno me pogledala, kao da me ne moæe pravo smjestiti ∑ ili kao da me nekako vidi izvan konteksta. Nisam imao drugog izbora nego nastaviti puteljkom i uz kamene stube, i tada mi se suÊutno nasmijeπila. “Ti si na redu, ha?” upitala je. Zaustavila se na odmoriπtu pridræavajuÊi mi vrata. “©to je pitao?” upitao sam bez daha, preskaËuÊi dvije stube odjednom. Hodnik iza nje bio je prazan. Vidio sam zagasit sjaj linoleumskog poda, svjetla postavljena u razmacima, mraËno stubiπte πto se rastvara poput usta na drugom kraju. “Ma, ne znam”, odgovorila je, a dah joj se poznao na hladnoÊi, “sve.” “Je li pitao za, za nas?” “A-a. Iskreno, mislim da mu je to potpuno svejedno. On je... on zbilja vjeruje u to πto radi i samo æeli da mu se ljudi... moglo bi se reÊi otvore. RijeË je samo o istraæivanju, o nalaæenju prave istine, a on to radi... mislim, nije onako kako bi Ëovjek pomislio. Nije neugodno, uopÊe. Vidjet Êeπ. On te jednostavno opusti.” Nisam znao πto bih na to rekao. Stajala je toËno kraj mene, toliko blizu da sam osjetio blag miris mentola njezine paste za zube, koji se sav izmijeπao s njezinim parfemom i mirisom πampona za kosu. Lice joj je bilo otvoreno i usne razdvojene, ali pogled joj je prolazio mimo mene, kao da oËekuje Jima Willarda ∑ ili samog ∑ 35 ∑
Proka ∑ da se pojavi iza reda stabala preko puta. Jednostavno je zurila, kao da se upravo probudila ∑ ili kao da ju je hipnotizirao neki od onih πarlatana na vaπaru. Vjetar mi je puhao u vrat, a zagrijani zrak u zgradi osjeÊao sam na licu kao dah kakve zvijeri. “Ne hipnotizira te valjda?” Bila je naslonjena na vrata i polako me odmjerila. “Ne, Johne”, rekla je, sada veÊ svisoka, “ne, ne hipnotizira te. Ali sluπaj” ∑ podigla je ruku da zatakne posljednji odbjegli uvojak pod πeπir ∑ “nisam ti nikad zapravo zahvalila za to πto si uËinio ∑ veÊina momaka koje poznajem ne bi ni mrtvi iπli na taj teËaj ∑ zbilja si se pokazao. Hvala. Zbilja.” “Ma”, promrmljao sam, “nema na Ëemu”, i tada ona pusti vrata, ja ih uhvatim jednom rukom i provuËem se u zgradu, dok je ona krenula niza stube. Ured doktora Kinseyja bio je na kraju hodnika na drugom katu. Moj je termin bio posljednji tog dana i hodnici, koji su sat prije brujili od studenata, bili su napuπteni. I administrativno soblje otiπlo je kuÊi, svi uredi i uËionice diljem zgrade bili su zamraËeni ∑ Ëak je i podvornik, izgleda, imao posla negdje drugdje. Zastao sam kod piÊa ∑ grlo mi se bilo osuπilo ∑ a zatim nastavio hodnikom dok su mi koraci odzvanjali poput pucnjeva u praznoj utrobi zgrade. Bilo je tamo i malo predsoblje, bez prozora i otuæno, a iza njega blago osvijetljena prostorija samog ureda. Vrata su bila otvorena i vidio sam dvije natrpane metalne police za knjige visine sve do stropa, a potom æut bljesak neËega za πto sam pretpostavio da je Kinseyjeva glava pognuta nad stolom u nimbusu æute svjetlo sti, pa sam pokucao na dovratak. Provirio je iza stola da bi vidio do vrata, zatim odmah skoËio na noge. “Milk?” upitao je jureÊi prema meni ispruæene ruke i tako ozaren kao da nikoga na svijetu ne bi radije vidio nego mene. “John Milk?” Rukovali smo se i ja kimnem prtljajuÊi kroza sve one uobiËajene geste pozdravljanja. “Drago mi je”, moæda sam i rekao, ali toliko tiho da bi bilo Ëudno da me Ëuo. “Drago mi je da ste doπli”, kazao je, i dalje mi stiπÊuÊi ruku. ∑ 36 ∑
Stajali smo tako na pragu nekoliko trenutaka i osjetio sam njegovu visinu ∑ barem sto osamdeset centimetara ∑ i Ëisto fiziËku pojavu, misleÊi kako bi sigurno mogao biti konkurencija Jimu Willardu da mu je do toga. “Ali, molim vas, uite”, rekao je, pustio mi ruku i uveo me u ured, gdje mi je pokazao stolac πto je stajao pred njegovim stolom. “Milk”, ponovio je dok sam sjedao a on se ponovo uvlaËio za stol, “prezime je njemaËkog porijekla ∑ izvorno, zar ne?” “Da, u Europi smo joπ bili Milch, moj djed je to dao promijeniti.” “Bilo mu je prenapadno teutonsko, ha? Naravno, nema ËvrπÊih muæeva nego onih dobrog anglogermanskog porijekla ∑ osim moæda ©kota. Moji su ©koti, znate, premda ste to vjerojatno zakljuËili iz mog prezimena... Mogu vas ponuditi cigaretom?” Na stolu preda mnom, poput kakve ærtve paljenice, stajale su netaknute kutije cigareta Ëetiriju raznih marki te pepeljara i upaljaË. Tada joπ nisam znao koliko Prok mrzi puπenje ∑ mislio je da bi ga trebalo zabraniti na svim javnim mjestima, a sigurno i onim najprivatnijim ∑ a ni da nudi cigarete unatoË tome, zajedno sa sokovima, kavom, Ëajem i, na prikladnim mjestima, alkoholom, sve zato da bi tijek intervjua uËinio πto ugodnijim. Viπe od svega æelio je stvoriti onakvu prisnost koja za sobom povlaËi povjeravanje i uistinu je bio nadaren za to ∑ da ljude opusti i potakne da se otvore. Da toga nije bilo, projekt se nikada ne bi bio pokrenuo s mrtve toËke. U svakom sluËaju, odabrao sam marku koju sam najviπe volio, ali si zapravo nisam mogao priuπtiti, zapalio, duboko uvukao melem dima i pustio da me blago strujenje nikotina umiri. Sve to vrijeme Prok mi se sretno smijeπio, najdraæi, najljubazniji Ëovjek na svijetu, i Ëovjek bi pomislio, sudeÊi po njegovu izrazu, da je sam izumio cigarete i posjeduje veÊinski udio u kompaniji Pall Mall. “Nadam se da vam se svidjelo na braËnom teËaju”, kazao je, “i da su se zablude koje ste moæda imali vi i vaπa zaruËnica ∑ zlatna djevojka, kad smo veÊ kod toga, krasna, upravo krasna ∑ sada razjasnile...” ∑ 37 ∑
Skrenuo sam pogled ∑ πto je bila pogreπka, jer jedno od njegovih glavnih pravila bilo je da ispitanika stalno treba gledati u oËi, kao prvi pokazatelj iskrenosti. Rekao sam neπto neutralno. Ili, bolje reËeno, promrmljao neπto πto je bilo i neutralno i neËujno. “Nemojte se bojati, Milk, ovdje nitko ne grize ∑ a ni kaænjava, a ja sam itekako svjestan toga da razni dovitljivi studenti ulaze u, nazovimo to spretne veze da bi zadovoljili prodekanicu Hoenig i druge samozvane moralne Ëuvare SveuËiliπta i zajednice.” Otresao sam cigaretu u pepeljaru, gledajuÊi pad savrπena valjka blijeda pepela, pa ga pogledao u oËi. Istoga trena osjetio sam kako mi lice gori, ta poznata izdaja. “Oprostite, profesore”, rekao sam. Nestrpljivo je odmahnuo. “Nemojte se ispriËavati, Milk, nemate zaπto. Ja æelim dati informacije ljudima koji ih trebaju, a kad bi ovisilo samo o meni i nikome drugome, ne bi bilo nikakvih ograniËenja za pohaanje tih predavanja. No priËajte mi o sebi ∑ koliko vam je godina?” “Dvadeset jedna.” “Datum roenja?” “Drugi listopada 1918.” “Jeste li starosjedilac Indiane, mislim roeni ovdje?” “U Michigan Cityju.” “A vaπi roditelji?” “Majka je tamo uËiteljica. Moj otac je mrtav. Stradao je u nesreÊi na jezeru ∑ to jest, zapravo, nitko zapravo ne zna πto se dogodilo. Nije bilo ∑ nisu uspjeli pronaÊi tijelo.” Prok ni u jednom trenutku nije skrenuo pogled s mene, ali je pravio biljeπke na listu papira koji je leæao na stolu pred njim. Nisam ni znao da je intervju zapravo veÊ bio poËeo, ali je sada zastao da mi izrazi suÊut. Upitao me koliko mi je bilo godina u vrijeme oËeve smrti ∑ bilo mi je devet, πkola joπ nije pravo bila ni zavrπila, a otac je poludio za jedrenjem, cijelu zimu i joπ debelo u proljeÊe brusio je i lakirao brod, pa ga je porinuo i ja sam samo mislio na duge obasjane dane pred nama kad Êemo nesputano ∑ 38 ∑
broditi na valovima kao Bog koji je stvorio vodu i Sin koji je doπao da po njoj hoda ∑ a onda je Prok rekao da se i on morao snaÊi bez oca koji bi ga savjetovao, to jest barem od vremena kad je otiπao na fakultet i oslobodio se zaguπljivog oËeva utjecaja. Otac je za njega predviao æivot inæenjera ∑ mogu li to zamisliti? ∑ ali on osobno viπe je volio biologiju. Biologija je njegova strast. Pa je onako usput mahnuo prema natrpanu uredu iza sebe i silnim policama nabodenih kukaca u pliticama. “Jeste li znali”, dodao je, “da sam otkrio πesnaest vrsta fitofagnih πiπkarica?” Smijuljio se. “Da je bilo po mom ocu, danas nitko ne bi znao za njih.” OËi su mu se sjajile. “Jadna stvorenjca.” Naπ razgovor ∑ a to je upravo bilo to ∑ razvio je neku vlastitu logiku i ritam. To je bilo upravo nevjerojatno. ©to smo dulje razgovarali, a bilo je to gotovo kao da razgovarate sa samim sobom ili da se povjeravate obiteljskom lijeËniku u Ëetiri oka, to se viπe Ëinilo da toËno zna πto mislim ili osjeÊam. Nije bilo posrijedi samo to da je bio majstor svoga posla, veÊ ste se osjeÊali kao da uistinu i iskreno suosjeÊa, kao da se ako se vaπe srce lomi, lomi i njegovo. ©to nas vodi pravom sadræaju toga razgovora: moja seksualna anamneza. Razgovarali smo moæda petnaest minuta prije nego πto se pojavilo prvo pitanje, neupadljivo, kao da mu naboj nije nimalo drugaËiji od pitanja o roditeljima ili odgoju. Razgovarali smo o djeci s kojom sam se igrao kao djeËak i ja sam se izgubio u nostalgiËnom prisjeÊanju, lica, mjesta i imena lelujala su mi glavom poput gaze, i tada doktor Kinsey najblaæim, najneutralnijim tonom upita: “U kojoj ste dobi prvi put postali svjesni anatomskih razlika izmeu djevojËica i djeËaka?” “Ne znam. Rano valjda. Pet godina? ©est?” “Je li bilo golotinje u vaπem domu kad ste bili dijete? Kod vaπih roditelja ili kod vas?” Zastao sam naËas, pokuπavajuÊi se prisjetiti. “Ne”, rekao sam, “ne, mislim da nije.” “Jesu li vas roditelji tjerali da se obuËete kad biste se pojavili goli?” ∑ 39 ∑
“Da. Ali i to je sigurno bilo vrlo rano, vjerojatno kad su mi bile dvije ili tri. Ili ne, kasnije. Jednom se dogodilo ∑ mora da mi je bilo pet godina, barem pet, jer je to bilo prije nego πto smo se preselili u kuÊu u Viπnjinoj ∑ bilo je vruÊe, kupao sam se s majkom na jezeru, izaπao sam iz vode i skinuo mokre kupaÊe gaÊice. Naljutila se na mene i sjeÊam se da nisam znao zaπto.” “Jesu li vas ukorili?” “Da.” “Tjelesno kaznili?” “Sigurno. I to ne prvi put.” “U kojim su vas joπ prilikama tako kaznili?” Svako pitanje slijedilo je logiËno iz prethodnoga i sva su bila kao iz automatske puπke: Ëim bi Prok dobio i pribiljeæio odgovor, veÊ bi se bacao na sljedeÊe, a ipak ni u jednom trenu niste imali osjeÊaj da ste na ispitivanju, veÊ kao da sudjelujete u teËnom razgovoru koji se bavi najËarobnijom temom na svijetu ∑ vama. Pitanja su uvijek bila formulirana tako da urode najpreciznijim ∑ i najjasnijim ∑ odgovorom. Pitanje dakle nije glasilo: “Jeste li kad masturbirali?” veÊ “Kad ste prvi put masturbirali?” i “Koliko vam je bilo godina kad ste prvi put vidjeli nago spolovilo pripadnika vlastitog spola? Drugog spola?” U meuvremenu, dok je ispitanik stario kroz sjeÊanje, pitanja su sve viπe zadirala u seksualnu praksu, kreÊuÊi se u rasponu od relativno bezopasnih upita za prikupljanje podataka (“Koliko vam je bilo kad ste dobili prve stidne dlake?”) i izraËuna visine i teæine te kojom se rukom koristite do “Kad ste imali prvi snoπaj?” Nos mi je curio ∑ i ja sam dobio onu prehladu πto je dræala cijelo sveuËiliπte u πaci ∑ puπio sam Ëetvrtu cigaretu i bio posve nesvjestan toga gdje sam ili Ëak tko sam u trenutku kad se pojavilo ovo posljednje pitanje. Doktor Kinsey je prouËavao moju reakciju, moje lice, pogled mu je postojano izdræavao moj, olovku je dræao spremnu nad listom. U redu je, kao da je govorio, πto god bio odgovor, sve je u redu. Moæeπ mi se povjeriti. ©toviπe: Moraπ mi se povjeriti.
∑ 40 ∑
O AUTORU
T. Coraghessan Boyle, ameriËki romanopisac, roen je 2. prosinca 1948. u Peekskillu u dræavi New York. Diplomirao je engleski jezik i povijest na Dræavnom sveuËiliπtu New York u Potsdamu 1968., magistrirao 1974. zavrπivπi Iowa Writers’ Workshop te doktorirao britansku knjiæevnost 19. stoljeÊa 1977. Od 1978. Ëlan je Odsjeka za engleski jezik na SveuËiliπtu Southern California. Autor je devetnaest romana i knjiga kratkih priËa. Mnogi Boyleovi romani i kratke priËe istraæuju baby boom generaciju, njezine æelje, veselja i ovisnosti. Boyleove teme, poput Ëesto uzaludnih napora muπkoga junaka i privlaËnosti antijunaka, zaËinjene su okrutnom satirom, humorom i magiËnim realizmom. Zbog mijeπanja humora i socijalnih tema usporeivan je s Markom Twainom. Objavio je sljedeÊe romane: World’s End (1987., dobitnik nagrade Pen/Faulkner), The Road to Wellville (1993.), The Tortilla Curtain (1995., dobitnik francuske nagrade Prix Medicis), After the Plague (2001.), Drop City (2003.), The Inner Circle (2004.), Tooth and Claw (2005.) i Talk Talk (2006.). Jedan je od najistaknutijih ameriËkih pisaca kratkih priËa, koje je objavio u zbirkama Descent of Man (1979.), Greasy Lake (1985.), If the River was Whiskey (1989.) i Without a Hero (1994.). Kratke priËe redovito objavljuje u vodeÊim ameriËkim Ëasopisima kao πto su The New Yorker, Harper’s, Esquire magazine, The Atlantic Monthly, Playboy, The Paris Review, GQ, Antaeus, Granta i McSweeney’s. Dobitnik je brojnih nagrada: PEN/Malamud Prize, PEN/West Literary Prize, Zlatne medalje Commonwealtha za knjiæevnost, ∑ 435 ∑
nagrade Nacionalne akademije za umjetnost i knjiæevnost te Ëak πest Nagrada O. Henry za kratku prozu. Djela su mu prevedena na viπe od trideset svjetskih jezika.
∑ 436 ∑
O PREVODITELJICI
Lara Hölbling MatkoviÊ roena je 1968. u Londonu. KlasiËnu gimnaziju zavrπila je u Zagrebu. Godine 1992. diplomirala je engleski i njemaËki jezik i knjiæevnost na Filozofskom fakultetu SveuËiliπta u Zagrebu. Nekoliko godina radila je u πkoli, na televiziji i u kazaliπtu, a od poËetka devedesetih godina profesionalno se bavi prevoenjem. Od 1997. Ëlanica je Druπtva hrvatskih knjiæevnih prevodilaca i od 2004. Upravnog odbora DHKP-a. Prevodi kazaliπne drame (Stoppard, Auburn, McDonagh, Hare, LaBute, Thomas, Stephenson...), prozu (Tyler, Kingsolver, Steinbeck, Ephron...), knjiæevnoteorijske tekstove (Mamet, Carlson, Pfister...), popularnoznanstvene knjige (Henk, Estés, Hite...) te djeËju knjiæevnost (Babbitt, diCamillo, Henkes...). Autorica je knjige Moj prvi hrvatski rjeËnik: za djecu i odrasle, za koju je 2005. dobila nagradu Kiklop za najbolju djeËju knjigu. Dobitnica je Godiπnje nagrade Druπtva hrvatskih knjiæevnih prevodilaca za 2006. za prijevod knjige Elizabetinska slika svijeta, objavljene u nizu Putokazi nakladniËke kuÊe ArTresor. Odnedavna je urednica u nakladniËkoj kuÊi Novi liber.
∑ 437 ∑
∑ 438 ∑
SADRŽAJ
PROLOG
BLOOMINGTON, INDIANA 11
PRVI DIO
ZGRADA BIOLOGIJE 29
DRUGI DIO
ZGRADA WYLIE 253
EPILOG
BLOOMINGTON, INDIANA 427
O AUTORU 435
O PREVODITELJICI 437
∑ 439 ∑
Nakladnik Fraktura, ZapreπiÊ Za nakladnika Sibila SerdareviÊ Urednik Seid SerdareviÊ Lektura i korektura Margareta MedjureËan GrafiËka urednica Maja GlušiÊ Dizajn i prijelom Fraktura Fotografija na naslovnici ∂Hulton-Deutsch Collection/CORBIS Tisak Grafomark, Zagreb Godina izdanja 2008., srpanj (prvo izdanje) ISBN 978-953-266-057-9 CIP zapis dostupan u raËunalnom katalogu Nacionalne i sveuËilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 672753 Svjetski bestseleri knjiga 10
www.fraktura.hr E-mail: fraktura@fraktura.hr Tel: +385 1 335 78 63; Fax: +385 1 335 83 20
∑ 440 ∑
∑ 441 ∑
∑ 442 ∑