OGNJEN SVILIČIĆ Glava velike ribe
GLAVA VELIKE RIBE roman
-1-
-2-
Ognjen SviliÄ?ić
Glava velike ribe
Fraktura
-3-
© Ognjen Sviličić i Fraktura, 2014. Sva prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati u bilo kojem obliku bez prethodnog dopuštenja nakladnika. All rights are represented by Fraktura, Croatia. ISBN 978-953-266-590-1 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 889591
-4-
Z
ovu ga Traktor. Ništa od onoga što vidi i čuje ne dopire do njega. Neki put se probudi po noći i dođe mu da izađe iz kuće, ode u šumu i nestane. Ukratko rečeno, ima poremećaje u ponašanju i pije tablete. Sad sjedi sam u dnevnoj sobi. Gleda televiziju, ne prati, samo gleda slike kako se mijenjaju. Ode do kuhinje, na reže parizera, stavi na kruh. Vrti programe, traži nešto smiješno. Ništa ne može pratit dulje od minute. Ima jedne tablete šta ne smije pit s alkoholom, nikako. Pa popije nekoliko i zaspi pred televizorom, obično uz kviz. Probudi se tek kad počne kasna serija. Pogleda kroz prozor, gleda svjetla u daljini. Farove automobila koji prolaze cestom. Sluša dio neke pjesme koju puštaju iz automobila momci koji pijani idu u disko. Nije odav no bio u disku, misli se. Treba mu netko da priča s njim, žensko, mirisno i toplo. Izađe, a nije smio. Sve zbog žena. Tamo sjedne i uzme pivo. Nije smio alkohol. Sjedio je sam u kutu i škripao zubima. Gledao te cure, dođite meni cure. Ali ništa. E tad je popio još pivo. Razbio glavu bocom, pa još jednom bocom jednom odbojkašu, krvavog su ga tukli na podu. Otad ne ide ni u disko ni u lokal nigdje, a ne pije ni žute tablete s pivom.
-5-
Sjedi uz stol. Maže maslo na kruh. Ima još masla samo. Nestalo novaca. Nedjelja je. Poslijepodne. Vrijeme je prohladno. U zraku je vlaga. Već se počinje mračiti. On ne zna kud bi sa sobom. Nema više gdje. Vrijeme je da ovo okonča. Selo nadomak kuće je tiho. Pada noć. Izađe iz kuće, gleda lijevo-desno i dođe do starog bunara koji je platio njegov otac da se iskopa. Iz bunara izvadi kalašnjikov zamotan u četiri stare krpe. Sjedi za velikim drvenim stolom sam. Ne može se sjetit zašto ovo radi i što da kaže ljudima oko sebe. Oproštajno pismo: Dragi moji, ili tko pronađe ovo pismo… moj život je eto nekako došao kraju. Traktor je sjedio još malo, a potom zgužvao papir. Stisnuo je čvrsto svoj kalašnjikov i probao se prisjetiti ima li čega što je vrijedno sjećanja. Činjenica da ne može napisati ni oproštajno pismo još više ga uvjeri u to da se mora ubiti. Isto kao kad gubite pet nula, a ostalo je još tri minute utakmice. Tako se Traktor osjeća sada, nema nikoga kome bi trebao. Začuje se zvuk automobila koji se parkira pred kućom. Izađe van. Zbunjen, drži kalašnjikov u ruci kao da će pobiti cijeli svijet. Svijet koji ga ne pušta ni da se na miru ubije. – Ko je? – Jebo te ja ko je, spusti tu pušku, jesi poludio? – Andrija? Jesi to ti?
-6-
Brat Andrija sa ženom Vesnom izlazi iz starog audija. – Ivice? Vesna se prepala, ona ne poznaje Traktora tako dobro da bi znala da im neće ništa, vidi samo čovjeka s kalašnjikovom. Njih troje stoje u dvorištu na kojem je hrpa nekakve gvožđurije. Veliko dvorište, njihov pokojni otac ga je ogradio, izgleda kao neki hrđavi dvorac s velikim stablom trešnje u sredini. – Jebote, pusti tu pušku. – Čistio sam. Evo. – Šta ti mene zajebaješ, al me zajebaješ... Dođi vamo. Andrija grli svog brata. Traktoru je još uvijek kalašnjikov u rukama. Njime udara brata po leđima dok ga grli. Neugodno mu je zbog toga. Jadan li sam, majko mila, pomisli Traktor. Prelaze preko dvorišta, tu je ostavljen stari IMT 539, traktor, po kojem je Traktor i dobio na dimak. Zapravo, nadimak su mu seljani nadjenuli zbog toga što se uvijek kretao sporo, poput tog traktora. Tako se kreće i sad. Ulaze u kuću. Tu su hrastova vrata koja se mogu samo dopola otvoriti. Mali hodnik gdje je nekoliko blatnjavih cipela, iznad njih vješalica za kapute. Ulaze u kuhinju. Traktoru je neugodno jer jako smrdi. Njemu ne smrdi jer se navikao, ali po njihovim licima vidi da njima nije ugodno. – Što ne prozračiš malo ovdi? – A evo, evo, sad ću otvorit. Da kavu pristavim, oćete li?
-7-
Na stolu su mu ostali razbacani meci. Šta ću čistit kad sam se mislio metkom u glavu, za koga ću čistit, misli se Traktor, kojeg boga oca. Otkud sam znao da će oni doć. Traktor makne poruku, baci je u smeće. Na stolu su zbilja ostali meci i papir. Andrija samo šmrkne i pogleda u stranu. Na trosjedu je prljavo donje rublje, Vesna skrene pogled s tog rublja na lonac u kojem je davno uvela kućna biljka. Traktor se trudi pospremiti. – Ne treba, ne treba, šta ćeš se sad mučit. – Stavit ću, nije mi problem. Traktor miče prvo metke sa stola. Vesna i dalje šuti. – Ovo sam neke stare metke našao. Andrija gleda po kuhinji. Po zanimanju je inženjer prometa, fine ruke ima. Malo se udebljao otkad je prestao pušit nakon infarkta. Doktor mu je rekao da mu je srce u jako lošem stanju i Andrija se odrekao cigareta. Prije je pušio dvije kutije na dan. Andrija sad razmišlja kako pomoći bratu da unaprijedi kvalitetu života i onda, kad se dosjeti, kaže: – Trebao bi malo oličit, ali inače se dobro drži, to je dobro građeno. Meci ispadnu, prospu se po podu, Andrija se sagne, pomaže kupiti metke. – Moraš pazit s tim, nemoj da neka djeca tu nalete. – Nema ovdi djece, ne brini.
-8-
– Di je kava? Kuhinja je cijela popločana s velikim sivo-smeđim keramičkim pločicama koje je otac donio iz Austrije. Stol na sredini kuhinje je za osam ljudi: oca, majku, dvoje braće i njihove žene i djecu. Ili je barem trebao bit namijenjen njima. Kuhinja je stara, ali uščuvana, sva u drvu. Masne naslage oko ploča od štednjaka. Tamnosmeđe su već postale. Nikad oprane. Vesna gleda, neugodno joj je. Možda se malo i boji. Andrija se ugodno smjestio u sjedalicu s pohabanim jastukom. On počne priču. – Dobro ti to održavaš, jes malo prašnjavo, al ajde. – Hoćete pit rakiju, imam rakije. Želi Traktor biti dobar domaćin. – Ja bi radije sok neki. – A vidi nje, ona bi sok. – A evo, evo, sad ću ja. – Čekaj, gdje ćeš? – Idem do dućana da kupim. – Ma koji sok, ne treba njoj sok, daj Vesna, šta izmišljaš. – Ne treba, ne treba, mogu ja i vode popit. – Nije mi problem. – Neka, sjedni, popit ćemo rakiju. Šta ti ne uključiš telefon, bogati? Slegne ramenima, ne zna što da mu kaže na to. Nema Traktora tko zvati, nije plaćao, pa su ga isključili. Za-
-9-
pravo nikad nije volio kad bi ga Andrija zivkao. Zato je Traktor prestao plaćat telefon, da ne mora bratu objašnjavat kako je. Nije mogao više govorit: “Dobro sam, kako si ti?” Sad je Andrija došao i zanima ga što je bilo. Konačno ga zanima što je to s njegovim bratom. – Vidim da nisi baš dobro, pa smo došli malo da te obiđemo. Traktor ga pogleda. Nikad prije Andrija nije tako nešto rekao. Gleda ga u oči. On nikad nije imao oči čovjeka kojemu bi drugi čovjek vjerovao. – Zabrinuli smo se, jel tako, Vesna? Vesna šuti, samo kimne. Ima roza hlače i vidi joj se pupak. Sprema nešto po kuhinji. Traži džezvu, skuhala bi kavu. Traktoru odjedanput počnu teći suze niz obraze. – Jesi dobro? Brine se Andrija. – Braco, što ti je? Traktor se sjeća kako su se kao mala djeca igrali s talijanskim pikulama. Andrija mu je poklonio najljepšu. Onda je bio darežljivo dijete. Pikule. Prije pola sata je htio sebi metkom probušit glavu, ali to, naravno, oni ne znaju.
- 10 -
Vesna pita: – Hoćeš vode? Brat donosi vodu. – Živci… Da nije živaca, sve bi lakše bilo, ali nisu to živci, brate Andrija, kakvi živci, misli Traktor. Živci su jedna stvar, ovo je drugo. Da su živci u pitanju, popio bih neku tabletu, sad nemam kud ni sa sobom ni sa vama. Kad je Vesna malo počistila stol, kuća je već počela drugačije mirisati. Kuhinja je odjedanput oživjela. – Malo si se zapustio. Traktor slegne ramenima. Vesna potvrdi tezu svog muža. – Velika je to kuća, za samca. Andrija ga potapša po ruci, zatim mu uzme dlan i stisne ga. – Vidi ga. Šta se ne javiš? – Ma imao sam posla, plijevio sam. – Ma što si plijevio, pa sve ti je zaraslo. Vesna dođe do prozora, gleda. Vani je samo veliko drvo trešnje, oko njega trava. Uistinu je zaraslo. Voda na
- 11 -
štednjaku kipi. Andrija dođe do štednjaka, makne džezv u. – Jeben ti, Vesna, uvijek ti se ovo dogodi. Traktor uzme krpu, briše, ali voda se i dalje razlijeva po ploči od štednjaka, kapljice plešu po vreloj ploči kao da su žive. – Nema veze, neće ništa bit. Krpa je prljava, za njom ostaju tamne fleke. Vesna uzme krpu od Traktora. – Ajoj, pa vidi krpe, kad si ti to oprao? Traktor je pogleda, ne zna što da joj kaže, njene oči su ugasle, čekaju novu priliku, lijepe su, smeđe i velike. – Ja sam ti donijela spužvica za pranje. Andrija iz njihove torbe izvadi vrećicu s namirnicama, voće i povrće. – Donijeli smo ti i nešto voća, ima i sira, svratili smo usput u šoping. Traktor je htio reći nešto tipa “Meni treba pomoć” ili “Ljudi, upravo sam se htio ubiti, a vi mi nudite spužvicu”, ali ne reče ništa nego po običaju sjedne na svoje mjesto. Sve se opet umiri – u njemu i oko njega.
- 12 -
O
gnjen Sviličić rođen je u Splitu 1971. Po zanimanju je filmski redatelj i scenarist, poznat po filmovima Oprosti za kung fu, Armin i Takva su pravila. Njegovi filmovi prikazivani su na festivalima poput Berlina i Venecije i za njih je primio više inozemnih i domaćih nagrada. Vrlo često radi i kao scenarist za druge redatelje, a napisao je i nekoliko rado gledanih domaćih serija. Na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu radi kao profesor i predaje filmski scenarij. Glava velike ribe njegov je prvi roman.
- 141 -
Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske.
Nakladnik Fraktura, Zaprešić Za nakladnika Sibila Serdarević Glavni urednik Seid Serdarević Urednik Roman Simić Bodrožić Lektura i korektura Antonija Vidović Prijelom Maja Glušić Dizajn naslovnice Roko Crnić Godina izdanja 2014., studeni (prvo izdanje) Tisak Znanje, Zagreb ISBN 978-953-266-590-1 www.fraktura.hr fraktura@fraktura.hr T: +385 1 335 78 63 F: +385 1 335 83 20
- 142 -
Čitajte još u izdanju Frakture
Patrick Modiano Mali Dragulj s francuskog prevela Latica Bilopavlović Vuković Neven Orhel Iskra Javier Cercas Anatomija jedne pobune sa španjolskog prevela Silvana Roglić Sami Michael Aida s hebrejskog prevela Laila Šprajc Kjell Westö Privid 1938. sa švedskog prevela Željka Černok Aleksandar Prokopiev Čovječuljak s makedonskog preveo Borislav Pavlovski Semezdin Mehmedinović Knjiga prozorâ Francesca Melandri Viši od mora s talijanskog prevela Ana Badurina Zoran Pilić Nema slonova u Meksiku Mathias Énard Zona s francuskog prevela Ivana Šojat-Kuči
- 143 -
Neda Miranda Blažević-Krietzman Jednoga zovu Traktor, bio Potres je branitelj, sad više ne zna što
John Banville je. Drugi mu je brat, njegovo je božanstvo Novac. Treća, Svjetlost iz davnine između njih, bratova je žena; ona čeka, a između točaka s engleskog prevela Mia Pervan toga trokuta, na jednoj od zagrebačkih periferija, nešto Lawrence Norfolk će se sigurno i dogoditi. Gozba Johna Saturnalla s engleskogGlava prevela Mirna Čubranić Svojim prvim romanom velike ribe Ognjen Sviličić Marica čega Bodrožićsmo zavoljeli njegove izvrsno radi isto ono zbog Balada opretvara zvjezdanom moru lmove: pronalazi likove, ih u ljude i pred njima s njemačkog prevela Anda Bukvić ne zatvara oči. Mjesto je radnje Hrvatska, vrijeme sasvim Aleš Debeljak sigurno danas, a ono što Sviličić u njima vidi, ono što Balkansko brvno naposljetku prepoznajemo i Jagna samiPogačnik dok nad njegovim sa slovenskog prevela junacima strepimo, smijemo se i očajavamo – netko je Chil Rajchman Ja sam posljednji Židov vrlo nalik na nas. s francuskog prevela je Mirna Baletić Jer Glava velike ribe jedan odHerman onih romana koji se ne Cees Nooteboom događaju nekome drugome. Upečatljivim prizorima i Pisma Posejdonu uvjerljivim portretima, diskretnim humorom te jezikom koji s nizozemskog preveo Radovan Lučić je i književni i lmski Sviličić nam pokazuje svijet omeđen Chris Womersley krhotinama rata i ratama kredita, osvijetljen sjajem tržnih Shrvan s engleskog prevela Iva centara i TV-ekrana na kojima seKarabaić pjeva i pleše, plače i Witold Gombrowicz psuje... život previše poznat da bi bio tuđi. Posmrtna autobiografija Dok piše o tome koliko smo se promijenili i tko smo postali, s poljskog preveo Mladen Martić dok premjerava koliko je daleko čovjek od čovjeka, a Kari Hotakainen Domovina od Tržnoga Centra, autor je samo naizgled Riječ Božja neprisutan, samo naizgled bezBoris suda. Taj ćemo sud zacijelo s finskog preveo Vidović tumačiti kojekako, ali zaZsuzsa što god Bánkda se odlučimo, u vezi s Vedri dani onim što ga podcrtava neće biti zabune: a to je Sviličićev s njemačkog prevela Latica Bilopavlović Vuković autorski potpis – ljudskost i želja da razumije.
Ova i druga naša izdanja potražite na www.fraktura.hr 99,00 kn
- 144 www.fraktura.hr