Jasenovac

i. uvod

1

Jasenovac

Ivo Goldstein

JASENOVAC

2

ivo goldstein, jasenovac

i. uvod

3

Ivo Goldstein

Jasenovac

Fraktura

4

ivo goldstein, jasenovac Recenzenti dr. sc. Goran Hutinec, docent dr. sc. Drago Roksandić, red. prof. Đorđe Mihovilović, viši kustos

© Ivo Goldstein i Fraktura, 2018.

Sva prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati u bilo kojem obliku bez prethodnog dopuštenja nakladnika.

All rights are represented by Fraktura, Croatia.

ISBN 978-953-266-987-9 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 1010788

i. uvod

5

Sadržaj Popis karata

9

I. Uvod 1. Predgovor 2. Jasenovac kao povijesna činjenica 3. Izvori i literatura

19 21 25 28

II. Priprema jasenovačkog zločina 4. Izgradnja sustava terora, genocid 5. Uloga Trećega Reicha 6. Vrhunac državnog terora: uspostava logora

41 43 61 74

III. Jasenovac 7. Pet logorskih cjelina – Jasenovac od I do V 8. Strateški položaj logora i njegova obrana 9. Jasenovac I i Jasenovac II 10. Središnji logor: Jasenovac III Ciglana 11. Jasenovac IV – Kožara 12. Jasenovac V – Stara Gradiška 13. Upravljanje logorskim kompleksom 14. Jasenovac kao radni logor, logorske radne grupe

79 81 85 89 98 105 108 114 121

6

ivo goldstein, jasenovac

IV. Suočavanje s jasenovačkim terorom 15. Zašto se ide u Jasenovac 16. Deportacije 17. Dolazak 18. Pljačka

131 133 147 150 154

V. Tko su zatočenici Jasenovca 19. Srbi, Židovi, Romi, Hrvati i drugi 20. Maček, Miškina i masoni

165 167 174

21. Bivši ustaše u logoru – zatočenici ili suučesnici u zločinu?

22. Konfidenti, špijuni i ostali 23. Komunisti 24. Logoraške zajednice i partijska organizacija 25. Trogodišnjaci 26. Logornici 27. Slobodnjaci VI. Mučenje, umiranje, smrt 28. Glad 29. Zdravstvene prilike, tifus i druge bolesti 30. “Na to se navikava ne čovjek, nego logoraš” 31. Nastup: “Logoraš je bio čovjek izabran za umiranje” 32. Smije li se logoraš nadati spasu?

33. Morbidnosti i monstruoznosti 34. Picillijeve peći 35. Malj i kama 36. Smrt 37. Stratišta i grobnice 38. Zločinačka hijerarhija a. Vrh: Ante i Dido b. Jasenovačka četiri M c. Koljači na terenu 39. Banalnost jasenovačkog zla

185 203 218 223 229 232 246 251 253 263 275 306 311 314 329 333 338 360 368 368 385 414 476

i. uvod

7

VII. Kronologija zločina 40. Strahote zime s 1941. na 1942.

41. Međunarodna komisija kao farsa 42. U Jasenovac dolaze tisuće i odmah nestaju 43. Odlazak na rad u Reich 44. Genocid nad Romima 45. Likvidacija logora Đakovo 46. “Dizanje” srpskih sela i kozaračka ofenziva 47. Tragedija djece s Kozare i iz “dignutih” srpskih sela 48. Dno pakla: Logor III C 49. Razmjene s partizanima i puštanja iz logora 50. Privremena smjena Maksa Luburića

491 493 500 505 519 523 537 541 557 567 573 594

VIII. “Mirno razdoblje”: kraj 1942. – travanj 1944.

51. Jesu li došla bolja vremena?

52. Mala Floramye i jasenovački nogomet 53. Kako preživjeti? a. Paketi b. Pisma c. Bijeg

603 605 612 618 618 624 627

IX. Jasenovac i svijet izvan logora 54. Jasenovac i stanje na ratištima 55. Kako logoraši doživljavaju vanjski svijet?

56. Što se o Jasenovcu znalo u NDH i u inozemstvu?

57. Katolička crkva i Jasenovac

641 643 649 657 664

X. Prema apokaliptičnom kraju 58. Izaslanstva u Jasenovcu 59. Vratio se Luburić, novi val terora 60. Pripreme za likvidaciju logora 61. Ustanak i proboj 62. Žrtve

707 709 712 723 729 743

8

ivo goldstein, jasenovac

63. O broju Ĺžrtava 64. Epilog

772 798

Kratice 803 Izvori i literatura 807 BiljeĹĄke 833 Kazalo imena 935 O autoru

957

i. uvod

19

I. Uvod

20

ivo goldstein, jasenovac

i. uvod

21

1. Predgovor Jasenovačkim logorskim kompleksom bavim se već dvadesetak godina.

Prvi duži znanstveni tekst o toj temi bilo je poglavlje “Kruna terora: Jasenovac” u knjizi Holokaust u Zagrebu (2001.) koju sam napisao zajedno s ocem Slavkom. Kasnije je tekst dopunjen i proširen u knjizi Jasenovac i Bleiburg nisu isto (2011.) koju smo također zajednički napisali.

Ova je knjiga dijelom zadržala strukturu tih dvaju tekstova, ali s bitnim dopunama i proširenjima – tekst je gotovo deset puta opsežniji.

Već postojeća poglavlja proširena su i reorganizirana, a mnoga su posve nova pridodana. Uzeo sam u obzir i velik broj novih tekstova i cjelovitih izdanja o Jasenovcu, znanstvenoistraživačkih i memoarskih, koji donose nove podatke, ali razmatraju i kontroverzne teze o prirodi logora i njegovoj ulozi. Proučio sam i dosad nepoznate ili malo korištene arhivske fondove i serije. Želio sam predstaviti povijest jasenovačkog logorskog kompleksa u njegovoj cjelovitosti, u mjeri u kojoj je to moguće. Kako se i zašto jedno neveliko mjesto, na obali Save, koje se do ljeta 1941. ni po čemu nije izdvajalo od drugih, pretvorilo u poprište najmasovnijeg zločina i divljaštva? Uz već postojeće pristupe i teme, poput kronološkog pregleda događaja, želio sam otvoriti neke nove: mehanizam zločina – po kojim su kriterijima muškarci, žene i djeca odabirani da odu u logor i da budu likvidirani? Načini ubijanja, logorska svakodnevica, broj

22

ivo goldstein, jasenovac

zatočenika i žrtava. Tko su oni bili? Kako su ubijani? Tko su bili izvršitelji zločina, kakvim su motivima bili rukovođeni?

Prilike u logoru mijenjale su se kako se mijenjao i režim, odnosno kako se teror smanjivao ili intenzivirao. Ovisilo je to o mnogim faktorima: naprimjer o ishodima značajnih vojnih operacija u NDH (Kozara) i inozemstvu (Staljingrad). Ni prehrana nije kroz cijelo vrijeme bila ista, kao ni mogućnosti kontakata s rodbinom i prijateljima. Nacionalni i socijalni sastav u nekim je logorskim sredinama bio različit, i mijenjao se tijekom vremena. Mijenjali su se i zapovjednici logora i njihovi suradnici.1 Kako sam donekle promijenio predmet interesa, bilo je nužno promijeniti i metodu prezentacije: u središtu interesa nije samo slijed događanja u logoru i oko njega, ili mehanizam zločina (što jesu temeljne teme), ili broj žrtava (ali se i o tome, naravno, govori), već umnogome i “povijest iznutra”. Jasenovac i njegove strahote rezultat su djelovanja određenih, konkretnih osoba, kao što su i njegove žrtve ljudi s imenom i prezimenom. Drugim riječima, povijest Jasenovca prvenstveno čine ljudi. Opisivao sam mnoge kolektivne i pojedinačne sudbine, jer se u tim mikropovijesnim fragmentima najslikovitije ogledaju prilike na makroplanu. Ti događaji često izmiču svođenju u ideološko-političke okvire. Puni su neljudskosti, nevjerojatnih brutalnosti, ali i iskazivanja čovječnosti. Znalo se dogoditi da ustaše i logoraši komuniciraju i izmjenjuju misli kao susjedi ili poznanici, ali istovremeno žele i rade jedni drugima sve najgore. I najokrutniji ustaša znao je poštedjeti nekome život iz nekog razloga i pokazati da je barem u jednom trenutku ostao čovjek. Istovremeno bio je to “sistem u kojem je svakom logorašu drugi logoraš mogao biti njegov potencijalni ubojica, u kojima je funkcionirao sistem međusobnog potkazivanja, u kojem je svaki logoraš drugom potencijalno bio opasan”.2 Što je značilo i kako je izgledalo biti žrtva u Jasenovcu ? Kako je, da bi uopće mogao preživjeti, zatočenik morao prestati biti čovjek, a postati – logoraš, dehumanizirano biće koje se vodi životinjskim instink­ tom za preživljavanje, jer mu je jedino to ostalo? Tko je bio jasenovački

i. uvod

23

zločinac? Kako naprimjer shvatiti situaciju u kojoj nedozreo momčić uslijed nagovaranja starijih ili zbog viška popijene rakije postaje zločinac za “našu stvar”? Tekst je ilustriran mnoštvom primjera iz povijesti logora i iskustva “malih” ljudi, kako logoraša tako i krvnika. Mnogo je pojedinačnih biografija i žrtvi i zločinaca, a i onih za koje se ne bi moglo reći jesu li bili zločinac ili žrtva, ili oboje. Često su tek nastojali izvući živu glavu, a radili su to manje-više nespretno ili nesretno. Kroz pojedinačne portrete lakše je shvatiti cjelinu tragedije.

U središtu je interesa zločin. Nekome će se učiniti da u nabrajanju zločina na nekim mjestima ima mnogo ponavljanja. Međutim njihovo ponavljanje, jednako kao i jednolično predočavanje, najbolji je način da čitatelj shvati i osjeti da to nisu bili pojedinačni slučajevi i iznimke, već svakodnevica i svrha postojanja Jasenovca.

U analizama nisam želio a priori moralno vrednovati ljude, a ni njihove postupke, pa ipak, parafrazirao bih Miljenka Jergovića, koji kaže: Auschwitz je bio “strašno i posljednje mjesto”. Jasenovac se od njega razlikovao u malo elemenata.3 U travnju 1941. za mnoge stanovnike NDH nastupa razdoblje koje se iz mnogo razloga može nazvati tragičnim i mračnim. Jasenovac je njegova krajnja posljedica i najteži zločin. Teško ga je razumjeti, još teže objasniti, jer strahote koje su se dogodile u ustaškom logoru Jasenovac čine se u svijesti čovjeka s kraja 20. i početka 21. stoljeća nemogućima i nevjerojatnima. Historičarev racionalan pristup utvrdit će činjenice i slijed događaja, pomoći će razumijevanju okolnosti; čitatelju će preostati da sam sebi pokuša objasniti što se to i zašto dogodilo u Jasenovcu. Miroslav Krleža (1893.–1981.) napisao je 1945. da opisivanje svih strahota koje je prouzročio nacizam “jest tema koja očekuje svog Shakespearea”, 4 da bismo bar približno shvatili dubinu tragedija i težinu katastrofa koje su nas zadesile. Rođen sam trinaest godina nakon završetka Drugoga svjetskoga rata, pa je mojoj generaciji, a još više onima mlađima potrebno na skrupulozan, profesionalan način, bez patetike i politiziranja, s maksimalnim oslanjanjem na faktografiju, prikazati sve strahote jasenovačkog logora u njegovu četverogodišnjem trajanju.

24

ivo goldstein, jasenovac

Na pitanje “Zašto je Jasenovac pakao?” jasenovački logoraš Đorđe Miliša odgovorio je: “Zato, jer nema bola, muke i patnje, koju u njem nije iskusio čovjek.”

Od svih ovih lucidnih dosjetki koje opisuju dijaboličnost Jasenovca, možda je najbolja ova Milka Riffera: “U jasenovačkom logoru sve je bilo moguće. Bio je to logor nemogućih mogućnosti.”5 Erwin Miller zapisao je da su ga, “kad je poslije rata pričao o strahotama Jasenovca, ljudi gledali s nepovjerenjem, kao da su moje ‘priče’ proizvod bujne mašte”.6 Zbog takvih koji su se Milleru čudili odmah poslije rata i koji se čude sve do danas, bilo je potrebno napisati ovu knjigu.

i. uvod

25

2. Jasenovac kao povijesna činjenica Na tamnome tlu Dvorane sjećanja u jeruzalemskom Jad Vašemu upisa­ ­na su imena 22 logora i drugih stratišta na kojima se događao Holokaust: Auschwitz, Babyn Jar, Bełżec, Bergen-Belsen, Breendonk, Buchenwald, Chełmno, Dachau, Drancy, Jasenovac, Klooga, Lavov-Janowska, Majdanek, Mauthausen, Ponary, Ravensbrück, Sobibór, Stutthof, Theresienstadt, Transnistria, Treblinka, Westerbork. Organizatori deportacija u te logore, upravitelji logora i organizatori masovnih ubijanja, izvršitelji ili nadziratelji ubijanja na svim tim najvećim stratištima bili su odabrani odredi nacističkih policijskih snaga, pretežno iz redova elitnih SS-postrojbi. Postojala su i dva izuzetka, gdje nije bilo neposredne na­ cističke nazočnosti, nego su sve obavljali domaći ljudi: Guvernerat Transnistria i logor Jasenovac.

Transnistria se zvalo područje između rijeka Dnjestar i Bug (danas podijeljeno između Moldavije i Ukrajine) koje je od ljeta 1941. do početka 1944. bilo pod vlašću Rumunjske (Guvernerat Transnistria), ta­dašnje saveznice Trećega Reicha. Za to vrijeme rumunjske su vlasti samostalno provodile Holokaust nad tamošnjim Židovima i nad Židovima dopremljenima iz današnje Rumunjske, pri čemu je oko 270.000 ljudi izgubilo živote.7 Jasenovac je bio sustav više logora (koji su nosili brojeve od 1 do 5) i ekonomija oko tih pet logora. Iako se u literaturi i zainteresiranoj

26

ivo goldstein, jasenovac

javnosti govori o “Jasenovcu”, primjerenije bi bilo govoriti o “jasenovačkom logorskom sustavu”. Izuzev Transnistrije, Jasenovac je bio najveći logor u okupiranoj Europi za vrijeme Drugog svjetskog rata koji je cijelo vrijeme svog postojanja djelovao bez neposrednog sudjelovanja i upletanja nacističke vojske i policije, a u kojem se masovno ubijalo i umiralo. Nadležnost nad osnivanjem i radom logora imao je RAVSIGUR te, od osnutka u kolovozu 1941., i UNS odnosno Ustaška obrana, vojnič­ ­ki organizirana posebna jedinica u okviru UNS-a. Kada je UNS početkom 1943. ukinut, jasenovački logorski kompleks ostaje pod kontrolom RAVSIGUR-a (kasnije GLAVSIGUR-a).8 Jasenovački sustav logora bio je višenamjenski logor. Ustaškim je vlastima djelomično služio kao sabirni, kažnjenički i radni logor, povremeno i kao tranzitni i zarobljenički logor (izvori jugoslavenske izbjegličke vlade 1943. tvrde kako je “Jasenovac centralni logor kroz koji svaki mora da prođe a onda se upućuje u druge”), ali po svojoj osnov­ noj funkciji i učinku sve četiri godine prvenstveno je bio središnji logor smrti za cijelu NDH.9 Velika većina od oko 120.000 do 130.000 ljudi koji su ušli u jasenovački logorski sustav nije izašla živa. Ubijeno je ili je umrlo od mučenja, bolesti i gladi oko 90.000 zatočenika. Ostali su bili otpremljeni na prisilni rad za ratnu industriju u Reich ili raseljeni po nekim ratom poharanim područjima, neki i zamijenjeni s partizanima za njemačke ili ustaške zarobljenike, a neki – po raznim vezama ili amnestijama – pušteni kućama. Prioritetni karakter Jasenovca kao logora smrti potvrđen je pri kraju rata, kad je u posljednjim tjednima u logoru još bilo oko dvije do tri tisuće živih zatočenika. Nijedan od njih nije pušten, svi su poubijani, osim njih 169 koji su ili pobjegli, ili se sakrili, ili na neki drugi način bili spašeni.10 Veliki dio ljudi koji su ušli u jasenovački logorski sustav nije bio evidentiran prilikom ulaska, nego su vođeni ravno u Gradinu ili na druga stratišta. Radilo se prvenstveno o “ženama, djeci i starcima preko 60 godina” koji su bili raspodijeljeni tobože “za lakši rad”. Na likvidaciju su odvođeni i za rad sposobni muškarci, ako ih je u logoru već po sudu zapovjedništva ionako bilo previše.11 To je bila smišljena praksa i ona dovoljno govori o naravi samog logora.

i. uvod

27

Logorskoj upravi u prvim mjesecima postojanja logora, pa često ni kasnije (tijekom 1942.), nije bilo stalo do evidentiranja, štoviše, bila je protiv njega. Postojanje evidencije značilo bi da se može lako ustanoviti koliko je ljudi ušlo u kompleks, a koliko ih je još na životu. Iz tog bi se broja lako i logično moglo zaključiti kako je prvenstvena funkcija jasenovačkog logorskog kompleksa uništavanje ljudskih života, a ne rad.

Srbi, Romi i Židovi bili su ubijani svi, bez razlike – po genocidnom planu, zbog svoje rase, nacionalne ili vjerske pripadnosti. O genocidu počinjenom u Jasenovcu najbolje svjedoči broj ubijenih Roma – po danas važećem popisu žrtava u JUSP-u Jasenovac, ubijeno je 5688 muškaraca, 4877 žena i 5608 djece do četrnaest godina starosti. Među Srbima je osjetno više muškaraca (21.738) negoli žena (13.206), ali je broj ubijenih žena gotovo istovjetan s brojem ubijene djece (12.683), što opet svjedoči o genocidu. A razlog što je u Jasenovcu više ubijeno Srba negoli Srpkinja jest u tome da su u nekim situacijama u logor deportirani samo muškarci, a u nekima čitave obitelji. Osim toga u nekim masovnim pokoljima u srpskim selima, poput onih u Suvaji, Bubnju, Osredku i Prkosu, stradavali su pretežno žene, djeca i stariji muškarci, jer su mlađi muškarci pobjegli. Broj ubijenih Židovki (3753) i njihove djece (1601) osjetno je manji od broja ubijenih Židova (7762) samo zato što su židovske žene i djeca, osim u jasenovačkom logorskom kompleksu, ubijani i u Đakovu i Auschwitzu. No ukupni podaci o stradalim zagrebačkim Židovima svjedoče još konkretnije o genocidu i njegovim razmjerima: na uzorku od 2454 osobe, popisane s prezimenima od A do K, nalazi se 51,8% muškaraca i 48,2% žena.12 Dakle cilj je bio uništiti čitave obitelji, muškarce, žene i djecu.

Hrvati, Muslimani-Bošnjaci i svi ostali stradavali su kao protivnici ili nepodobnici po kriterijima ustaškog režima.

934

x. prema apokaliptiÄ?nom kraju

i. uvod

957

O autoru Ivo Goldstein (1958.), historičar i diplomat, zaposlen je od 1980. na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje je napredovao do zvanja redovnog profesora u trajnom zvanju (2007.).

U prvom dijelu karijere bavio se bizantologijom i hrvatskom poviješ­ ­ć u srednjega vijeka, ponajprije ranim srednjim vijekom, kao i poviješću Židova u Hrvatskoj, a od sredine devedesetih i različitim aspektima hrvatske povijesti 20. stoljeća.

Bio je na tri duža studijska boravka (stipendije) u inozemstvu: 1981./1982. u Parizu, na Ecole des Hautes Etudes en sciences sociales, 1987./1988. u Ateni i 2011. na Imre Kertész Kolleg Friedrich Schiller Universitäta u Jeni.

Bio je predsjednik Savjeta Filozofskog fakulteta, pročelnik Odsjeka za povijest i predstojnik Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta, osnivač je i prvi predsjednik Hrvatskog bizantološkog društva, osnivač studija judaistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, prvi predstojnik katedre te osnivač i prvi ravnatelj Instituta Moses Mendelssohn pri Filozofskom fakultetu u Zagrebu (2012.).

Goldsteinov bogati opus sastoji se od dvadesetak knjiga i dvjestotinjak znanstvenih i stručnih radova objavljenih u zemlji i inozemstvu.

O hrvatskom srednjem vijeku, posebno s obzirom na bizantsku komponentu hrvatske povijesti, objavio je knjige Bizant na Jadranu 6-9.

958

ivo goldstein, jasenovac

stoljeće (Zagreb, 1992.), Hrvatski rani srednji vijek (Zagreb, 1995.) i Hrvati, hrvatske zemlje i Bizant (Zagreb, 2003.).

Hrvatska povijest (2003.) imala je po tri hrvatska i engleska izdanja te slovensko i albansko.

Obimna Hrvatska 1918-2008. (Zagreb, 2008.) na početku je pregled/ sinteza hrvatske povijesti 20. stoljeća. Slijedila su proširena i dopunjena izdanja pojedinih dijelova te knjige.

O povijesti Židova u Hrvatskoj napisao je Holokaust u Zagrebu (sa Slavkom Goldsteinom, 2001., američko izdanje 2015.) te knjigr Židovi u Zagrebu 1918-1941 (2004.) i Zagreb 1941-1945 (2011.). Preveo je i prilozima te komentarom opremio traktat Theodora Herzla Židovska država (2011.), temeljni programatski tekst cionističkog pokreta.

Sa Slavkom Goldsteinom objavio je knjigu Jasenovac i Bleiburg nisu isto (2011.) i knjigu Tito (2015.; slijedilo je slovensko i srpsko izdanje).

S Vladimirom Anićem autor je Rječnika stranih riječi (1999.) te suautor Hrvatskog enciklopedijskog rječnika (2002.).

Goldstein je bio veleposlanik Republike Hrvatske u Francuskoj i pri UNESCO-u (2013.–2017.).

Urednik je većeg broja izdanja Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Židovske općine Zagreb, Židovske zajednice Bet Israel i Novog Libera.

Dobitnik je Nagrade grada Zagreba 2005. godine za ukupni znanstvenoistraživački doprinos te posebno za knjigu Židovi u Zagrebu 1918-1941. Odlikovan je 2007. godine Redom Danice hrvatske s likom Ruđera Boškovića za ukupni znanstveni doprinos.

i. uvod

959

960

ivo goldstein, jasenovac

Nakladnici Fraktura Javna ustanova Spomen-područje Jasenovac Za nakladnike Sibila Serdarević Ivo Pejaković Glavni urednik Seid Serdarević Urednik Vuk Perišić Karte Tomislav Kaniški Fotografije – izbor i potpisi Đorđe Mihovilović Kazalo imena Iva Karabaić Lektura i korektura Margareta Medjurečan Prijelom Fraktura Dizajn naslovnice Iva Babaja Na naslovnici Boris Bućan, bez naziva, akrilik na platnu, 140 x 140 cm Godina izdanja 2018., studeni Tisak Feroproms, Zagreb ISBN 978-953-266-987-9 Biblioteka Platforma, knjiga 69

Certifikat sustava upravljanja kvalitetom u skladu sa zahtjevima norme DIN EN ISO 9001:2015

www.fraktura.hr fraktura@fraktura.hr T: +385 1 335 78 63 F: +385 1 335 83 20

i. uvod

961

962

ivo goldstein, jasenovac

Monografija Jasenovac Ive Goldsteina nastala je u vremenu u kojem je povijesni revizionizam u punom zamahu. Nacionalisti, ovisno o provenijenciji, ustraju u tvrdnji da Jasenovac nije bio logor smrti, štoviše, posežu za izmišljotinom da je tek 1945. postao stratište, dok se, s druge strane, broj jasenovačkih žrtava morbidno uvećava preko svake mjere. Mnogi će stoga knjigu Jasenovac Ive Goldsteina doživjeti kao polemiku s revizionističkim ispadima. Ona to nije iz dva osnovna razloga. Prvo, revizionizam – neovisno o tome pokušava li negirati zločinačku narav ustaškog režima ili čitav jedan narod pokušava stigmatizirati kao zločinački – polemike nije dostojan.

Drugo, i važnije, ovo je prva prava znanstvena monografija o jednom od najstrašnijih mučilišta i gubilišta Drugog svjetskog rata.

Utemeljena je na obilju arhivske građe i pisana akribično, odgovorno, bez ideoloških predrasuda, zadnjih namjera i politikantskih motiva. No znanstvena objektivnost ne može i ne smije dokinuti moralni stav autora, niti može – osobito kada je riječ o strahotnom nacifašističkom nasrtaju koji je čovječanstvo doživjelo u Drugom svjetskom ratu – dokinuti empatiju prema žrtvama tog nasrtaja.

Utoliko Jasenovac Ive Goldsteina nije samo fenomenologija nepojmljivih ljudskih patnji i posrnuća, nego i primjer harmonične uravnoteženosti znanstvenih i moralnih imperativa.

299,00 kn ISBN 978-953266987-9

9 789532 669879

www.fraktura.hr

Biblioteka Platforma