Ludwig Bauer Patnje Antonije Brabec
-1-
Od istog autora: Zapisi i vremena Nikice SlaviĂŠa Kratka kronika porodice Weber
-2-
Ludwig Bauer
Patnje Antonije Brabec
Fraktura -3-
copyright ∂ Ludwig Bauer i Fraktura, 2008. Sva prava pridræana. Ni jedan dio ovog izdanja ne smije se umnoæavati ili javno reproducirati u bilo kojem obliku bez prethodnog dopuπtenja nakladnika. Sva prava zastupa Fraktura. All rights are represented by Fraktura, Croatia. ISBN 978-953-266-065-4 CIP zapis dostupan u raËunalnom katalogu Nacionalne i sveuËilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 681226
-4-
Patnje Antonije Brabec GMR*
*
Genetski modiďŹ cirani roman.
-5-
Lijepo je i ruæno - isto; biramo tek perspektivu: u nominativu jorgovan miriπe, a smrdi u genitivu. (tekst koji je Martin zapisao u Vesnin spomenar na zavrπetku osmog razreda osnovne πkole)
-6-
Desna strana mozga I.
-7-
-8-
1.
Ansambl se sastojao od klarineta, harmonike, gitare i kontrabasa. Taj kvartet zvali su Jazz. Na plakatima je uvijek pisalo: Svira odliËan Jazz. Nije pisalo ni bend, ni ansambl, ni kvartet, ni grupa. Samo Jazz. Jazz je u pravilu svirao πlagere i valcere. Tvornica je za ovu priliku mogla pribaviti neπto bolje, jer je DIT-ova zabava bila najznaËajniji kulturni dogaaj godine, poslije novogodiπnjeg doËeka, doduπe. Ali upravo se izborom glazbenog ansambla æeljelo pokazati kako je to neπto neinstitucionalno, neπto izvan politike, neπto sasvim, ili gotovo sasvim nesluæbeno, dio spontanog drugarskog æivota, koji je trebao biti pratilac zajedniËkih napora za bolju buduÊnost, veÊu produktivnost i prava radnika. U onoj maksimi osam sati rada, osam sati odmora, osam sati spavanja sve je bilo podjednako znaËajno. Da se netko, sluËajno, a principijelno us protivio principu osamsatnog spavanja, to bi se moæda moglo protumaËiti kao osporavanje prava radnika na diktaturu proletarijata. Isto je bilo s odmorom, ili takozvanim slobodnim vremenom. DIT-ova zabava spadala je svakako u onih osam sati odmora, iako je odmor trebao biti svakodnevan, a Zabava Druπtva inæenjera i tehniËara samo jednom godiπnje. Ali svakako Zabava, kao ni bilo kakav oblik zabave, nije spadala u onu sferu u kojoj su bili smjeπteni sindikalni sastanci, partijski sastanci, sastanci kolegija i sastanci RadniËkog savjeta - πto je sve bila i druπtvena i radna obaveza. Zabava je bila samo druπtvena obaveza, dakle: ni prvenstveno politiËka niti radna, pa ju -9-
je trebalo organizirati istodobno i nesluæbeno, gotovo leæerno, i odgovorno, jer priredba je ipak bila druπtvena, a k tome i obaveza, dakako; konaËno, niπta nije moglo biti sasvim izvan politike i borbe za bolju buduÊnost, ali je to ovaj put valjalo izvesti leæerno, gotovo spontano i svakako neformalno, naprosto: onako nepatvoreno drugarski. Zato je ansambl bio isti onaj koji je svirao u Resto ranu druπtvene prehrane subotom, a bila je tu i pjevaljka, slamnata plavuπa, kriËava glasa, koja se za ovu priliku morala odjenuti dostojanstvenije; zapravo, sasvim suprotno od svog karakteristiËnog stila odijevanja, kojim je u normalnim prilikama privlaËila publiku viπe nego svojim glasom. Sada je imala preveliku crnu haljinu, oËito po suenu, pa se Ëinilo kao da je krenula na sprovod nekog uglednika, πto je bilo donekle u skladu s njezinim piskavim vapajima - ...da srce si mi dala u Ëasu tom - a u neskladu s koketnim namigivanjem na neke od subotnjih obo æavatelja, πto joj se omaklo samo tri-Ëetiri puta, pa je, sreÊom, promaklo zakonitim ili buduÊim drugaricama s kojima su njezini oboæavatelji stigli na DIT-ovu zabavu. Antoniji nije promaklo niπta. Sjedila je sama za stolom, jer su obje kolegice s kojima je doπla na zabavu naπle partnere s kojima su neprekidno pocupkivale na plesnom podiju, crvene i znojne, s izrazom radosti na licu, koji je sasvim odgovarao direktivi Proveselite se, drugarice i drugovi, ali je, prema Antonijinom miπljenju, bio sasvim is kren. Bilo je to apsurdno. Bilo je to zaista apsurdno. Sve tri bile su ruæne, Antonija o tome nije imala nikakvih dvojbi, ali je bila sigurna da je od njih tri, tri nelijepe pa zato i slobodne drugarice, to jest, neudane i bez udvaraËa, bar do ove veËeri, ona bila najmanje ruæna. U najmanju ruku, nije bila neukusno odjevena poput njih, iako je znala da je malo tko od prisutnih mogao prepoznati da na sebi ima haljinu kakvu je Grace Kelly imala na slici u
- 10 -
Vogueu od prije tri mjeseca, koju je sama skrojila od talijanske svile, πto je prema njezinim preciznim uputama kupio pomoÊnik komercijalnog direktora na sluæbenom putu u Milano. Da je netko gledao, da je bio u stanju primijetiti, opazio bi profinjenu jednostavnost njezine frizure; ona jedina nije imala na glavi neukusne kovrËice poput ovce ili punu poput istoËnjaËke pagode. Da ju je netko pozvao da pleπe, primijetio bi da je priliËno stasita, posebno u talijanskim cipelama visokih peta koje nikada prije nije obula, pa se zapravo i pribojavala da li bi u njima znala plesati. Ali nitko nije primijetio niπta. Ni njezine pjege koje se nisu dale sasvim prikriti puderom, niti da joj je gornja usna deblja od donje. Nitko je nije ni pogledao. Naravno, nije ni doπla da je gledaju. Bila je zahvalna πto je ne primjeÊuju. Doπla je zato πto je to bila druπtvena obaveza. Bez iluzija da Êe se netko zainteresirati za nju. Bez iluzija da Êe je netko zamoliti za ples. Bez iluzija da Êe ovdje biti neki muπkarac drugaËiji od onih s kojima je radila; bez iluzija da ima drugaËijih muπkaraca. Nije bila lijepa, ali nije bila ni glupa. Ne, doista nije bila glupa. Naivna - moæda, ali glupa nikada. Profesor povijesti nosio je prugast sako i prugastu kravatu i acima je govorio vi. Jedini on govorio je acima vi, a bio je i jedini tko ih nikada nije zvao pogrdnim imenima. Ponekad bi se πalio na raËun svoga velikog nosa, Ëesto je ironiËno izgovarao latinske citate, ali je uvijek ostajao distanciran i dostojanstven. Bio je nizak i sitan, ali se uvijek dræao uspravno, moæda malo previπe isprπen, poput spomenika kakva vojskovoe. Smatrao je da je povijest sve πto se o bilo Ëemu moæe znati. Govorio je da je Ëak i medicina zapravo poznavanje povijesti medicine i primjena onoga do Ëega je ta struka kroz svoju povijest doπla. Isticao je vrijednost klasiËnog obrazovanja koje je, po
- 11 -
njemu, davalo ne samo najbolji temelj svakom znanju nego i temelj razvoju istinski vrijedne liËnosti. Zar se nisu u antiËko doba cijenili ideali i osobine karaktera koje su bile iznad danaπnjih mjerila? Zar nije tada ljudska Ëast uzdizana iznad svakog materijalnog probitka? O, kako smo mi danas samouvjereni, kako si laskamo da smo napredniji od svega πto je bilo prije nas, a kako smo daleko od ideala antike!... Takvi pogledi nisu bili baπ u skladu s udæbenikom povijesti prema kojem se ljudsko druπtvo stalno razvijalo prema buduÊem, tek tada idealnom druπtvu jednakih. Antonija je moæda bila jedina koja je shvaÊala da profesor povijesti - zvali su ga Prugasti - svojim komentarima veliËa druπtvo koje je prema udæbeniku bilo najnepravednije druπtvo u povijesti, robovlasniËko druπtvo. Ali Antonija je uvijek shvaÊala viπe od ostalih. Antonija je uvijek znala viπe od ostalih. Zato su je profesori cijenili. Hajde, Pjegice, objasni ovome tupanu πto je to die scwache Dekli nation! Cijenili su je i aci. Pegi, daπ mi prepisati zadaÊu? Pegi, sljedeÊi sat sjedi iza mene. ©aptat Êeπ mi zemljopis. ©etajuÊi po suprotnoj strani razreda, Prugasti je neoËekivano uoËio kako Antonija ispisuje krupnim slovima na listovima biljeænice odgovarajuÊe godine tako da ih uËenica koja je iza nje odgovarala da ispravi negativnu ocjenu, moæe proËitati. Prugasti je zastao i izgovorio oπtro Sjednite, a zatim je straπno pocrvenio. Pocrvenjela je i Antonija. Kad je zavrπio sat, Prugasti ju je pozvao u hodnik. Stavio joj je ruku na rame. Tada je odjednom shvatila da je nizak, gotovo kao i ona. - Zar vi mislite da je to dostojno vas? - rekao je Prugasti i gledao ju je oËima vlaænim od uzbuenja. Slegnula je ramenima, osjeÊajuÊi toplinu njegovog dlana. IspriËala je to naveËer majci, koja ju je sluπala s podijeljenom paænjom: pravila je πtrukle od sira za sutraπnji - 12 -
ruËak. Majka je svake veËeri pripremala ruËak za sutraπnji dan jer je s posla dolazila tek poslije tri. - Znaπ onu poslovicu: Pomozi sirotu na svoju sramotu? - rekla je majka, presijecajuÊi πtrukle ivicom tanjura. - Pomozi si sam pa Êe ti i Bog pomoÊi - dodala je. - To bi one morale misliti. Lijenom ugodi, sebi naπkodi. Kada su se sreli, nekoliko dana kasnije, u jesenjem sutonu, dok se ona vraÊala iz Gradske knjiænice s knjigama u naruËju - uvijek je nosila knjige u naruËju, nikada u torbi - on ju je prvi pozdravio, πto je bilo jednako neobiËno kao i ono njegovo vi kojim je oslovljavao ake, a zatim je zastao pred njom. - Meni je jako æao - rekla je Antonija. - IspriËavam se. Nisam bila svjesna da je to... - Nije znala kako bi to artikulirala. RijeË neËasno bila je prejaka. Svi su svima πaptali i pomagali prilikom odgovaranja. Osim toga, nije htjela upotrijebiti tu rijeË za sebe. - ShvaÊam - rekao je Prugasti. - Ali to je loπe shvaÊena solidarnost. Time im ne pomaæete. Time ih podupirete u tome da ostanu neznalice. Time podupirete i tuu lijenost. - Meni je jako æao - ponovila je Antonija. - Vidim da puno Ëitate - rekao je Prugasti. - Pa, dosta, koliko stignem. - Dajte da vidim. Marcel Proust! Nije li to preozbiljno za vas? - Ne znam. VeÊ odavno Ëitam Prousta. Uostalom, imam πesnaest godina. Zaπto mislite da bi to moralo biti preozbiljno za mene? - Zapravo, ne mislim. Proust je opÊenito preozbiljan, ali za vas moæda i nije. Kad mislite proËitati sve te knjige? - Ovaj tjedan. Do petka. - Tako brzo Ëitate! - rekao je Prugasti. - Da vam pomognem odnijeti knjige do kuÊe? - 13 -
- Ne! - rekla je Antonija, besmisleno oπtro. To je bila sasvim neuobiËajena ponuda. Neπto πto nije spadalo u odnose profesora i aka. - Ne, hvala, druæe profesore. SljedeÊeg petka opet su se sreli pred knjiænicom. Opet je provjerio njezin tovar knjiga. - Balzac je zapravo sjajan - rekao je Prugasti. - Bio je vrlo mudar, knjige su mu prepune mudrosti, a istodobno znao je biti tako romantiËan. Jeste li Ëitali Ljiljan u dolu? Te veËeri otpratio ju je do kuÊe. Ispalo je to sluËajno, iπli su istim pravcem, a njega je zanimalo πto ona misli o knjigama koje Ëita. - Volim dobre zavrπetke - rekla je Antonija. - Cijenim Zolu, ali mi je muËan. Sve je to tako straπno. - Straπno u knjigama ponekad nas zaπtiÊuje od onog straπnog u æivotu - rekao je profesor. Antonija nije razumjela na πto misli, ali osjetila je ugodnu toplinu: on joj se obraÊao kao sebi ravnoj. Opet su se susreli nekoliko puta, a onda joj je on pre dloæio da proËita Pobunu anela Anatolea Francea. Imao je neko staro izdanje koje nisu imali u knjiænici. Tada su veÊ bili prijatelji, pa je ona poπla k njemu bez krzmanja. Vani je bilo hladno, zemlja je u gradskom parku bila smrznuta, i to je Ëovjeka tjeralo da se skloni nekamo u zatvoreni prostor. On se spotakao na drvenim stepenicama i poËeo se ispriËavati zbog toga. To je bilo Ëudno; ispriËavao se gorljivo kao da je napravio neoprostiv prijestup. Kada su uπli, skinuo joj je kaput, a onda je pojurio kuhati Ëaj. »inilo se da je zaboravio na knjigu. U Ëaju je bilo ruma. Antonija je poznavala miris iz maminih kolaËa, a i okus jako zaslaenog Ëaja bio je sliËan. Uzeo je njezinu ruku i poljubio je. Htjela se nasmijati, ali je shvatila da bi to bilo nezgodno. - Vi ste tako pametni - rekao je Prugasti. Zatim joj je joπ nekoliko puta poljubio ruku, a onda usne. - 14 -
Antonija se ukoËila. To je, dakle, bilo ono, onaj trenutak. OsjeÊala je da se stidi. Ona se nije znala ljubiti. I bila je sasvim svjesna svega, a Ëinilo joj se da to nije u redu. Takvo neπto trebalo je biti poput ugodne nesvjestice, ili poput sna. Nije znala πto se u takvim prilikama radi. Shvatila je da joj raskapËa haljinu i da to radi nespretno. Zar su svi muπkarci tako nespretni? I zaπto mu se tresu ruke? Moæda bi se trebala sama raskopËati? Sve je to bilo tako neoËekivano. Zar se to uvijek tako dogaa? Kada joj je pokuπao skinuti raskopËanu haljinu s ramena, posluπno je ustala. Zavukao je ruku pod njezin kombine i u gaÊice. Tada se ponovno zastidjela. Njezin kombine bio je zakrpan na nekoliko mjesta. Osjetila je kako crveni i zgrabila je haljinu. - Jesu li to vaπi klasiËni ideali? - rekla je oπtro, navla ËeÊi rukave haljine. - Zar vam se ne Ëini da sam ja premlada? Ja imam πesnaest godina! - ©esnaest godina! Premlada! - promuklo je uzviknuo profesor. - Znate li koliko je godina imala Danteova Beatrice? Ili Margareta iz Goetheova Fausta? Ili majka Imbre Tkalca kada ga je rodila, kada je rodila jednog od najveÊih hrvatskih umova devetnaestog stoljeÊa? Prema svima njima vi ste veÊ u sasvim ozbiljnim godinama. - I to je dovoljno da me svlaËite? - Ne, to nije dovoljno. I to nije razlog! Vi ste spomenuli godine i ja sam vam rekao πto one znaËe. Vi niste svjesni svoga uzrasta. - Mislim da je naËin... ovaj naËin, na koji ste mi po kuπali stvoriti svijest... o mome uzrastu, priliËno Ëudan. Zapravo, nedostojan. - Nemojte biti ciniËni. Moæda sam pogrijeπio, ali ne toliko da bi bilo potrebno da me vrijeate. Ja uopÊe nisam namjeravao govoriti o uzrastu. To ste spomenuli vi. Meni je to nebitno. Ja vas doæivljavam kao ljudsko biÊe, ne kao biÊe odreenog uzrasta. Vi ste pametni i zato me privlaËi- 15 -
te. Meni je æao πto je sve to tako ispalo. U krajnjoj liniji, i ja sam joπ sasvim mlad, i uopÊe nemam iskustva u ovakvim situacijama. IspriËavam se. Mene je naprosto vodila strast... Ali nikako animalna strast, ako ste to pomislili... Ja vas poπtujem, ja vas volim, ja sam se u vas zaljubio, Pjegice. - Zovem se Antonija. - Znam, zaboga, sasvim dobro znam kako se zovete, ali intimno vas zovem nadimkom... Zar je vama sve to strano? Zar niste nikada osjetili ljubavnu strast? Zar sve one knjige koje Ëitate nisu ispunjene time? Jeste li razumjeli Goetheova Werthera? Jeste li suosjeÊali s njime? Jeste li uopÊe proËitali Patnje mladog Werthera? - Druæe profesore, rekla bih da nije pravi trenutak za raspravu o mojoj lektiri - rekla je Antonija i bila je odjednom ponosna πto je pronaπla tako elegantnu i oπtru frazu koja ju je odmah uËinila nadmoÊnom. Ona uopÊe nije bila ærtva. Ona je bila samo naivna i na trenutak oslabjela joj je paænja, prisutnost duha. Ali ona je svoju prisutnost duha vratila, a on, Prugasti, on je u afektu, ruke mu joπ uvijek drhte kao u trenutku kada je otkapËao njenu haljinu. Skupila je svoje knjige i poπla je prema vratima. Sutradan je posudila u Gradskoj knjiænici knjigu Patnje mladog Werthera - i nije ju nikada vratila. U zamjenu za izgubljenu knjigu dala je knjiænici roman Kako se kalio Ëelik, koji je dobila u nekom od prethodnih razreda za odliËan uspjeh i vladanje. Patnje mladog Werthera nosila je otada uvijek sa sobom. To je bila jedna od dviju knjiga od kojih se nikada nije odvajala. Druga je knjiga bila izbor iz Tolstojevih proza. Tolstoja je razumjela i mogla se iden tificirati s mnogo Ëime πto je ondje naπla, ali Patnje mladog Werthera ostale su zagonetkom. Ondje se mogla iden tificirati samo sa zanosom prema valceru. Ali Goethe, autor Fausta, Ëinio joj se suviπe ozbiljnim i mudrim da bi se mogla pomiriti s miπlju da su Patnje mladog Werthera - 16 -
doista onoliko isprazne kako ih je neprestano doæivlja vala. Ne, nije bila nikada glupa, a nije bila viπe ni naivna. Bar nije bila previπe naivna. Ona zaista nije od ove veËeri niπta oËekivala. Dakako, rado bi zaplesala valcer - a bilo je sigurno da Êe Jazz uglavnom svirati valcere - ali nije mogla prihvatiti ono πto je iπlo uz to. Da, rado bi zaplesala valcer, ali ne u zagrljaju nepoznatog muπkarca, ili nekog tko joj nije neËim blizak, a ovdje joj nije bio blizak nitko. Istina, dala je saπiti haljinu po vlastitom kroju i napravila je frizuru, ali nije time namjeravala nikoga impresionirati. Jednostavno nije htjela izgledati kao sve te koze kojima je DIT-ova zabava bila povod da pokaæu razgoliÊene grudi, neukusne haljine i grozomorne frizure, inspirirane sta rim brojevima Ëasopisa Grazia iz frizeraja, i ubace se u zagrljaj muπkaraca u crnom ili tamnoplavom odijelu, pa da se u tom zagrljaju znoje od sreÊe. Ona je haljinu nabavila zbog sebe. I cipele takoer. Voljela je lijepe cipele. Iako je sve to bilo gotovo deplasirano, i lijepe cipele, i ekskluzivna haljina, i decentna frizura, u tom opÊem odsustvu ukusa i stila. Mirna i Ankica dovele su svoje kavalire za stol, a oni su se blesavo smjeπkali, umjesto da se predstave ili pozdrave. Smatrali su valjda da se veÊ poznaju, jer su se morali negdje vidjeti u Tvornici... Da, sjetila se, doista su se veÊ sreli, bar ovog visokog vidjela je veÊ jednom. Bilo je to na ovogodiπnjoj proslavi Prvog maja. Tip ju je gurnuo da je gotovo pala, a umjesto isprike progunao je mrzovoljno Pazite, drugarice i nastavio se radovati Prazniku rada. Ili je to bilo u πpaliru koji je doËekivao Titovu πtafetu? - Zaπto sjedite ovdje sami? - upitao ju je onaj niæi. - Trebali biste plesati. Ovako vam je dosadno. Mogli ste iskoristi πansu kada je bilo Drugarice biraju. Bila je to netaktiËna aluzija na to kako nju nitko ne bi - 17 -
zamolio za ples. A pri tome je blesan mislio kako je taktiËan jer iskazuje drugarsku brigu za drugaricu svoje simpatije. Na stol su donijeli komade odojka i francusku salatu koja je plivala u majonezi. Ona nije voljela ni odojka niti majonezu. - Ovo se smije i rukama - rekao je onaj visoki i razjapio je Ëeljusti prema svinjskim rebarcima u svojoj desnici tako jako da se gotovo ugrizao za prst. Antonija je popila Ëaπu vina. Ispila ju je na iskap. Vino je bilo hladno i slatko. Njezin susjed kimnuo je sa simpati jom. Moæda bi neπto i rekao da mu usta nisu bila prepunjena hranom. Masnom rukom dohvatio je bocu i natoËio Antonijinu Ëaπu. Antonija je primijetila kako je nekoliko kapi svinjske masti kapnulo s njegovih prstiju na stolnjak, ali ni jedna u njezinu Ëaπu. Imala je sreÊu. - Hvala - rekla je i ispila. Dvije Ëaπe vina na prazan æeludac! A kada je u mikrofon zacvilila pjevaljka, pred njom je veÊ bila i treÊa Ëaπa. Trenutak se kolebala, ali je onda posegnula za njom. Bila je sama za stolom kada se pojavio mladiÊ, muπkarac kojeg nikad prije nije vidjela. Na trenutak je pomislila da je konobar, ali nije imao sigurnost konobara. Naklonio se i nasmijeπio. Promrmljao je neπto πto nije razumjela - glazba je tutnjala Ëa-Ëa-Ëa, ali je pretpostavila da bi mogao biti poziv na ples. - Hvala, ali ja ne pleπem - rekla je. - Ni ja ne pleπem - rekao je on. - Ali ja sam vas upravo pitao zaπto ne pleπete. Nasmijala se. - Ne znam smijem li biti iskrena? Ustvari, malo sam se napila, pa se bojim da ne bih bila sasvim sigurna na nogama. - Meni izgledate sasvim trijezni, ali ako se tako ne osjeÊate, predlaæem da izaemo na balkon. Evo, prihvatite se za moju ruku. Tako Êete biti sigurniji.
- 18 -
O piscu
Ludwig Bauer rodio se 1941. u Sisku. Diplomirao je slavistiku u Zagrebu, a πkolovanje nastavio u Bratislavi i Pragu. Bavio se prevoenjem struËnih djela (meu njima je i prvi prijevod knjige o kibernetici na hrvatskom jeziku - J. Bober: »ovjek, stroj, druπtvo, Zagreb, 1967.) i beletristike; bio je profesor i uËitelj u Zagrebu, Londonu i Washingtonu, glavni urednik izdavaËke kuÊe (Globus, Zagreb) i knjiæevnog Ëasopisa (Naπa knjiga, Zagreb), analitiËar javnoga mnijenja i propagandist, profesionalni vozaË, scenarist (epizode crtanih filmova Profesor Baltazar; Televizija UN), istraæivaË interkulturnih pitanja i kolumnist; na engleskom je napisao Pregled aktivnosti Meu narodne agencije za atomsku energiju, BeË, 1996. Prire ivao je i ureivao razliËite knjige (ukljuËujuÊi antologije i izbore πkolske lektire), pisao predgovore, kritike, recenzije i prikaze. Prvu prozu objavio je kao gimnazijalac, na Radiju Zagreb krajem pedesetih, a 1973. dobio je za prvu tiskanu priËu tada uglednu Politikinu nagradu. Objavio je više uspješnica za djecu: ParnjaËa Colombi na, 1979., Poliglot i pas, 1988., Tri medvjeda i gitara, od 1991. Ëak devet izdanja; Ronilac bisera, 2000., Istina o gusarskom kapetanu Karvasu, 2001., Vjeπtica Liza Hain burπka, 2002., Vila Zelenog jezera, 2003., Morski igrokazi, 2005., Bajkoviti igrokazi, 2005., Krava voli lava (s M. Radnichom), 2005., Maske do daske (s M. Radni chom), 2006., ali je posebno ugledan kao romanopisac, - 255 -
autor romana Trag u travi, 1984., Trik, 1985., Dokaz da je zemlja okrugla, 1987., Kratka kronika porodice Weber, 1990., Biserje za Karolinu, 1997., Partitura za Ëarobnu frulu, 1999., Prevoenje lirske poezije - Romanetto Buffo, 2002., Don Juanova velika ljubav i mali balkanski rat, 2003., Zapisi i vremena Nikice SlaviÊa, 2007.
- 256 -
SadrĹžaj
Desna strana mozga I. Lijeva strana mozga I. Interludij Desna strana mozga II. Lijeva strana mozga II. Patnje Antonije Brabec, drama O piscu
- 257 -
7 61 107 113 163 209 255
Nakladnik Fraktura, ZapreπiÊ Za nakladnika Sibila SerdareviÊ Urednik Seid SerdareviÊ Korektura Margareta MedjureËan GrafiËka urednica Maja GlušiÊ Dizajn i prijelom Fraktura Tisak Grafomark, Zagreb Godina izdanja 2008., studeni (prvo izdanje) ISBN 978-953-266-065-4 Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske www.fraktura.hr fraktura@fraktura.hr T: +385 1 335 78 63 F: +385 1 335 83 20
- 258 -
- 259 -
ISBN 978-953266065-4
-0 6 5 4 9 7 89 5 260 32 66