Ushiti, zamjeranja, opčinjenosti by Fraktura

Tatjana Gromača USHITI, ZAMJERANJA, OPČINJENOSTI

Ushiti, zamjeranja, opčinjenosti

-1-

Od iste autorice u izdanju Frakture: BoĹžanska djeÄ?ica

-2-

Tatjana GromaÄ?a

Ushiti, zamjeranja, opÄ?injenosti

Fraktura -3-

© Tatjana Gromača i Fraktura, 2014. All rights are represented by Fraktura, Croatia Sva prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati u bilo kojem obliku bez prethodnog dopuštenja nakladnika. ISBN 978-953-266-587-1 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 885053

-4-

lišće naneseno vjetrom, između 2004. i 2012. godine

-5-

-6-

Osvajanje prostora

Razbila sam tijelo velikog bika. Uzela sam dugačku drvenu gredu, kojom sam udarala o njegovu tvrdost. Bilo je zastrašujuće, greda nikako nije uspijevala probiti skoreno, skamenjeno tijelo užasnuta bika, moga mučitelja. To što sam činila nisam činila svjesno, drvena greda nije bila dio nikakvoga plana. Gledala sam sebe kako uzimam drvenu gredu i njome udaram o tijelo bika, nisam mogla vjerovati da to činim. Svijet se rasipao, jurio nizbrdo, ravno u provaliju. Udarala sam žešće, ječeći i urlajući od bola koji je njegova tvrdost proizvodila u meni. Urlala sam glasno, posred ulice. Čitav svijet, sve postojano, duge i teške forme izgubile su se, ostali smo samo tvrdoća bika i ja. Udarala sam nogama o asfalt, urlajući, ričući poput bijesnoga lava – Ne! Ne! Ne! Greda je prodirala u žilavo meso bika , mogla sam osjetiti kako njen vrh prolazi pored njegovoga srca. U biku se pojavio strah – strah za vlastiti život. Prvi put svemoćni, veliki bik nije mogao sakriti svoj strah. Ustuknuo je, pokazao slabost.

-7-

Krv je liptala niz mesnate grudi, pune debelih, okoštalih čvorova nerazumijevanja, sebeljublja, uskosti. Sve je bilo probijeno, demoni iz njegova srca prestrašeni. Bik je po stao krotak i pažljiv, promijenio je narav. Pobijedila sam strah od moći bika, pobijedila iluziju da je moguće biti Bog-otac. Bila sam slobodna. Iscrpljena i rastrojena hodala sam ulicama. Stvarnost se širila posvuda oko mene – nisam je mogla više sakupljati, ni primiti u ruke. Sve je bilo rasuto, razbijeno u komadiće. Surova, vulkanska snaga još je tinjala na površini, mumljajući riječi teškog, nerazumljivog jezika, lijeno se mreškajući i pjeneći poput lave koja se polako smiruje nakon strašne erupcije zadivljujućega, moćnoga ludila. Mislila sam na bika. Zasigurno sam i ja za njega, bika, njegova jeziva noćna mora. Slomila sam ga, sada bih ga trebala zagrliti i plakati s njime. Tako sam se i osjećala. Osjećaj trijumfa nestao je, ponovno se pojavio stari jad i grizodušje koje me je grijalo uokolo srca. Suosjećati s njime koji me je mučio, nije li to neobično? Sudjelovati u njegovoj boli, misliti na njegovu tugu i krv. Ja ga, na jedan način, zapravo volim.

-8-

Bog nije mrtav

Ja sam ono što osjećam da jesam. Ne trebam nikoga da mi kaže tko sam. Nema mjerodavnije osobe od mene same da ocijeni tko sam. Ako sam kuhar, bit ću kuhar, sve ću poduzeti da to postanem. Ako sam mesar, to ću i biti, neće me biti stid. Neće me biti stid biti lezbijka, homoseksualac, Židov ili Srbin, ako to jesam. Nema ko misije koja će uzeti moje mjere i reći – mi ocjenjujemo da to nisi ti! Moj život i sve što činim nisu ovdje da bih udo voljila komisiji koja u uglu tiho sabire bodove, nezadovoljno kriveći usne. Nema velikih učitelja, nema strogoga oca. Bog na kojega je mislio Nietzsche možda je mrtav, ali onaj unutar mene je živ. On mi neprestano govori – Ti si to! – i ja svom puninom svoga bića osjećam da to jesam, koliko god ko misiju u uglu to neće radovati. Oni žele, i sve će poduzeti da me prikažu onako kako su nakanili, a nakanili su pri kazati me jedino onakvom kakvom me mogu podnijeti. Žele da padnem, da izgubim “unutarnjeg Boga”, da povjerujem njihovim prijekorima. Tako je, poručuju zadovoljni iz komisije, ti si dobra djevojčica!

-9-

Sada sam u njihovoj vlasti, krotka sam i poslušna. Kao da imam bolest, a oni mi daju lijek od kojega ću ozdraviti. A cilj je da i dalje budem bolesna, jer bolest nam je jedino zdravlje, tako je kazao pjesnik. Cilj je ne imati snage, biti slaba, boležljiva, pristati uglađeno na one iznad sebe. Tada će me gladiti očinskom rukom po glavi tepajući najugodnije riječi poticaja i ohrabrenja. Samo ne smijem vjerovati u sebe, jer to je gotovo kao drskost, poručuju iz komisije, to je samoživost i krajnja egocentričnost, tako oni misle. Dakako da ću za njih i dalje biti ona kakvom me odluče prikazati, koju mogu podnijeti i prožvakati. Ali to nisam ja. Oni to dobro znaju, jer ja sam za njih nepodnošljiva. Zbog toga me i moraju učiniti nekom drugom, da bi me nekako mogli podnijeti, jer podnijeti me nekako moraju, a budući da sam im nepodnošljiva, prikazivanje mene kao neke druge jedini je način da me učine podnošljivom. Stoga im nipošto ne mogu zamjeriti, jer je ionako jedino važno da sam ja upravo ono što osjećam da jesam, a ne ono što oni kažu da jesam. Unatoč tome smatram neophodnom činjenicu da me prikažu onom koja nisam, jer je posve razumljivo da me nekako moraju podnijeti, a budući da sam onakva kakva jesam – nepodnošljiva, s punim su pravom i potrebom prisiljeni nekako me učiniti podnošljivom, jer je to jedini način da nekako i dalje živimo jedni pored drugih, kada su nas već na to osudile nepremostive okolnosti.

- 10 -

Glas bečkog dječaka

Glas i pjevanje opernog pjevača učinili su me oholom. Njegova radost i snaga, njegov polet i optimizam prešli su na mene, učinili su da povjerujem u vlastitu svemoć. Postadoh sigurna i samouvjerena, lepršava kao njegov glas. Poželjeh da moj život bude neprestano takav, da neprestano traje ta Schubertova kompozicija, njen vedri, sigurni ton. Prezreh melankoliju – prezreh sebe, jer umislih da je glas život, da je melodija stvarnost. No taj glas dolazi s nebesa, on nije s ovoga svijeta. Njemu nije dano da pati, da se stropošta dolje, nijem i otežao. Visok i tanak kao najviše stijene, razgovara sa svjetlošću i bogovima. Drzak je i mlad, vječno poletan. I tužnu će melodiju otpjevati sa skrivenom drskošću nekoga tko ima sve, komu je dano da dodirne sve u čemu su ljepota i uživanje. U njemu nema intelekta, jer kako bi inače tako moćno i suludo zavodio, kako bi učinio da povjerujem u stvarnost svijeta oholog i drskog, prekrasnog dječarca? On je bezbožnik koji razgovara s bogovima, i odatle njegova drskost. Učinio je, i čini sve zbog čega bi ga bogovi mogli

- 11 -

kazniti, no oni za to nikada neće smoći snage, jer su pred njim i sami bespomoćni, zadivljeni njegovom ljepotom. On to zna, otud njegova sigurnost vlasnika ovoga i nebeskoga svijeta. On je prije demon nego anđeo, njegova je anđeoska čistoća samo u službi zavođenja, nakon čega vješto prima uzastopno i nesuzdržano divljenje i obožavanje, i od onih koji su bezbroj puta umniji od njega. Svi se predaju, svi bacaju koplja pred njime, napuštaju bojna polja, i bez pameti, upravo tako, bez pameti počinju kao kakvi hramajući i nezgrapni baletani poskakivati šireći ruke, kreveljeći se, u želji da ga oponašajući dosegnu – taj beskrajni, nedostižni glas, tu laž, koja od drugih čini samo budalaste sljedbenike. No to je potrebno, čini se da je potrebno otarasiti se pa meti i mišljenja koji ionako nisu osobita pamet ni osobito mišljenje, da bi se palo u oholost i ludost, da bi se posve izgubilo mjerila i ponovno postalo životinja. Odbaciti suvislost i ravnotežu, zgaziti teško izborenu umjerenost i samokontrolu, s gnušanjem i prezirom odgurnuti disciplinu, zagnjuriti u močvaru raskalašenosti, to je sada moj zadatak, moj zov koji opojan stiže poput vjetra, donesen drskim glasom prekrasno opasnoga, bečkoga dječaka.

- 12 -

Čovjek s dugačkom bradom

Bio je taj čovjek s dugačkom, sijedom bradom. Dopirala mu je do ispod prsiju, negdje do sredine grudnoga koša, ravno ispod srca se je završavao njen čvor. Zimi, nosio je vunenu kapu crne boje, kakve nose klošari i ribari, također i čistači ulica, i poneki student. Okvir od naočala bio mu je u obliku malih okruglih okvira, poput onih kakve je nosio John Lennon. Moguće da je pripadao toj generaciji, nešto kao post hippie intelektualac, slobodan umjetnik koji pluta ulicama, vukući za sobom drvena kolica, na kojima stoje naslagane kartonske kutije prepune starih knjiga. Taj je čovjek bio mršav, vjerojatno isušen od alkohola i cigareta. Sa suhim tijelom, stanjenim poput drvene plo če, mogao je plesati posve drugačije. Osobito onda kada svi napuste noćni klub, kada ostanu samo redari, i sakupljači praznih boca. Tada bih ga viđala, ponekad, u malom crnom prsluku, s okruglim, starinskim satom koji viri iz gornjeg džepa, s kojega se poput malog konopca, spušta srebrni lanac. U napuštenom, praznom tunelu usred grada, nalazio se je antikvarijat koji je držao čovjek s dugačkom bradom. Taj tunel očito nikome nije trebao, zbog toga je on - 13 -

mogao biti tamo. Njegov ga je društveni položaj smještao u rang šišmiša, zajedno s likovnim monografijama koje je ondje prodavao zalutalim licima, zajedno s malim skulpturama, slikama, gramofonskim pločama. S redovima i redovima knjiga, koji su se neprestano povećavali. Taj je tunel bio rijetko mjesto na koje je imalo smisla doći. Bilo je vlažno, smrdjelo je na plijesan, ali bilo je razloga da se ode tamo, i kopa po tim stvarima, po smeću. Tamo sam nailazila na jako vrijedne stvari, po vrlo niskoj, smiješno niskoj cijeni. Najčešće su to bile knjige, koje su ondje stajale mjesecima, dok ne bih došla i pronašla ih. Brechtova poezija, Michel Foucault, Maurice Blanchot, Mrožekove drame, Ezsenberger, Brodski, Artaud…

- 14 -

Tatjana Gromača rođena je 1971. u Sisku, gdje je završila osnovnu školu i gimnaziju. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu završila je studij komparativne književnosti i studij filozofije. Prvu knjigu objavljuje 2000., Nešto nije u redu?, poezija, Meandar, Zagreb. Iste godine odlazi živjeti u Istru, počinje raditi za legendarni splitski tjednik Feral Tribune, gdje ostaje do gašenja novina 2009. , pišući autorske reportaže, oglede o knjigama i tekstove s područja umjetnosti, kulture, društva... Nakon gašenja Ferala počinje raditi za riječki Novi list. Kratak roman Crnac, Durieux, Zagreb, objavila je 2004. Izbor reportažnih zapisa iz Ferala objavila je u knjizi Bijele vrane – Priče iz Istre, Profil, Zagreb, 2005. Godine 2012. izašao je roman Božanska dječica, Fraktura, Zaprešić. Ta je knjiga dobila godišnju nagradu Republike Hrvatske za književno stvaralaštvo Vladimir Nazor, kao i nagradu za roman godine Jutarnjeg lista. Knjige su joj prevedene na brojne jezike – njemački, češki, poljski, slovenski, bugarski i makedonski. Dobitnica je stipendije Berlinske akademije umjetnosti za knji - 137 -

ževni rad, kao i nekih drugih stipendija. Po tekstu knjige Crnac Hrvatsko narodno kazalište u Rijeci postavilo je predstavu 2009. (režiser Tomi Janežić). Predstava je do bila nekoliko godišnjih kazališnih nagrada u Hrvatskoj. Supruga je Radenka Vadanjela, također pisca, i mama djevojčice Marte. Živi u Puli.

- 138 -

Sadržaj

Osvajanje prostora

Bog nije mrtav

Glas bečkog dječaka

Čovjek s dugačkom bradom

Grad nestajanja

Balthusova slika

Često 22 Utvare 23 Žena pored raspela

Čovjek žlundra

Razgolićenja 30 Zimski vrtovi

Moj filistar

Porodilja 36 Nisam Bog

Odnosi 40 Mi 42 Manipulator 44 Ples leptira

U iščekivanju

- 139 -

Mladi dani

Noćas smo spavali u otključanoj kući

Sladoled 55 Male smrti

Poljoprivredno dobro Topolovac

Traganje za osi

Kuća na groblju

Ludilo 65 Ubrzo 69 Sanjarija o moru

Odustajanje 74 Ogledalo 81 Austrija 83 Koncert 87 Mima 89 Nesporazum 92 Sestra milosrdnica

Sin Afrike

Klinika 99 Kiparev zamak

102

Sunce 105 Kućni bogovi

107

Škola 109 Tijelo i duh plesača

110

Savska ulica

111

Čekanje bebe

113

Slike mladenačkog života

115

- 140 -

Tajnovito 118 Karlstadt 120 Onaj koji opisuje

122

Seks 124 Glas 126 Moj mu탑

128

Sjenke dalekih predaka

132

O autorici

137

- 141 -

Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske i Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i šport Grada Zagreba.

Nakladnik Fraktura, Zaprešić Za nakladnika Sibila Serdarević Urednik Seid Serdarević Lektura i korektura Margareta Medjurečan Prijelom Maja Glušić Dizajn naslovnice Roko Crnić Godina izdanja 2014., studeni (prvo izdanje) Tisak Znanje, Zagreb ISBN 978-953-266-587-1 www.fraktura.hr fraktura@fraktura.hr T: +385 1 335 78 63 F: +385 1 335 83 20

- 142 -

Čitajte još u izdanju Frakture

Patrick Modiano Mali Dragulj s francuskog prevela Latica Bilopavlović Vuković Neven Orhel Iskra Javier Cercas Anatomija jedne pobune sa španjolskog prevela Silvana Roglić Sami Michael Aida s hebrejskog prevela Laila Šprajc Kjell Westö Privid 1938. sa švedskog prevela Željka Černok Aleksandar Prokopiev Čovječuljak s makedonskog preveo Borislav Pavlovski Semezdin Mehmedinović Knjiga prozorâ Francesca Melandri Viši od mora s talijanskog prevela Ana Badurina Zoran Pilić Nema slonova u Meksiku - 143 -

Mathias Énard Zona zamjeranja, opčinjenosti nova je knjiga s francuskog prevela Ivana Šojat-Kuči

Ushiti, jedne od najvažnijih suvremenih spisateljica Tatjane Gromače u Neda Miranda Blažević-Krietzman kojoj ona kroz bljeskove sjećanja Potres i opise događaja ili samo pojedinih malih slika stvara čitave mikrokozmose. Ova John Banville Svjetlost iz davnine knjiga nevjerojatno točno i precizno briše granice između s engleskog prevela Mia Pervan poezije, proze i lozoje. Zapisi u novoj Gromačinoj knjizi Lawrence Norfolk zahtijevaju iznimno pažljiva čitatelja, Gozba Johna Saturnallaistinskog promatrača, s engleskog prevela Mirna Čubranić spremnog da se u ovome ludom vremenu zaustavi, udahne Marica Bodrožić i zajedno s autoricom otputuje kroz poetsko u metazičko. Balada o zvjezdanom moru

Ushiti, zamjeranja, opčinjenosti otkrivaju s njemačkog prevela Anda Bukvić spisateljicu koja se ne libi suočiti s najtežim izazovima, koja jednako kao Aleš Debeljak Balkansko brvno što je bez straha i prepuna snage ispisivala mučna stanja, sa slovenskog prevela Jagna Pogačnik sada ispisuje svoje misli i svoje poticaje, ponekad sasvim Chil Rajchman male, ali upravo oni pokazuju svijet u njegovoj punini, bez Ja sam posljednji Židov s francuskog prevela Mirna Herman ikakvih zadrški, te iznova dokazujuBaletić kako najbolji i Cees Nooteboom najuniverzalniji tekstovi nastaju ispisivanjem maloga, Pisma Posejdonu intimnog svijeta. s nizozemskog preveo Radovan Lučić Chris Womersley Shrvan s engleskog prevela Iva Karabaić Witold Gombrowicz Posmrtna autobiografija s poljskog preveo Mladen Martić

Ova i druga naša izdanja potražite na www.fraktura.hr

- 144 -