Usnena predaja by Fraktura

Usnena predaja

Suzana MatiÄ&#x2021;

Usnena predaja

Fraktura

© Suzana Matić i Fraktura, 2019. Sva prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati u bilo kojem obliku bez prethodnog dopuštenja nakladnika. All rights are represented by Fraktura, Croatia. ISBN 978-953-358-139-2 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 1025872

Tvoj pogled na mene i moja rijeÄ? tebi ukrĹĄtaju se na ovom mjestu

Na početku govorili smo istim riječima. Jezike spleli. Razumijevali se bez riječi. U Babilon ušli. Zle jezike zamrsili. Još kasnije prestali govoriti različitim jezicima, i različitim tišinama zašutjeli. Vrhunski poligloti smo, jezik pregrizli na kraju.

Kupila sam veliki krevet Visok i čvrst kao kuća Već neko vrijeme ne spavam na podu Na ovaj se krevet moram uspeti, a ne spustiti Podnica mu je visoko, napustila sam patos skroz I taj osjećaj je toliko izniman da mi je sada šteta zaspati Žao mi je kad u snu propustim svoj krevet Pa nekako i opet ne spavam Ali zato sam jako aktivna u njemu Tu jedem voće, pišem poeziju, telefoniram, smijem se Tu primam djecu kada me dođu žicati lovu Pa ih upućujem prema novčaniku, nek si ju izvade sami Samo da ne bih morala silaziti s njega “Carice”, kažu, ali ja se ne dam smetati Napokon i ja imam krevet u kojem mogu stolovati Pronašla sam ga na Ikeinoj stranici Odjel: “Bračni kreveti” Sastavljali su ga dva dana Moj otac, moj sin i moj brat

jučer je moje burno mlađe dijete imalo težak dan “danas mi je bio najteži dan u životu, mama” reklo mi je kroz suze i još je reklo “oboje smo plakali” pa je reklo “meni se lako rasplakati, ali on je plakao treći put u životu” i ponovilo je nekoliko puta “treći put u životu, mama” pa je dršćući reklo “skoro smo prekinuli” ... onda sam joj dugo govorila o životu o ljubavi o vezama o dečkima o slobodi

o slobodi da budeš što jesi da pustiš drugog da bude ono što on jest o ljubavi opet zvučala sam kao da znam o čemu govorim

Kažemo: otkrili smo novu zvijezdu, a u stvari smo tek detektirali svoje neznanje o onom što je prije nas. Onda joj dajemo katološku oznaku: evo je, još jedna recka nama u čast, jer zvučna smo imena jako davno iscrpili, ali samo se jednom ljubi Alfa Centauri i baš nijedna naknadna nomenklatura ne može uniziti tu suštinu. Druge zvijezde bilježimo imenom svoje intimne želje pa neromantično posloženi u gomile kolektivno zurimo u nebo s kojim privatno nemamo ništa, i možda su nam tek mediji tih dana skrenuli pažnju na njega uvijek posebno osjetljivi na zvjezdane padove, a mi – razbacujući se svakom od dvije riječi onda olako kažemo: “Padaju zvijezde”, iako su i termini slaba zemljana oruđa pa ne mogu znati da je i pad let ako za njega koristiš beskraj. A zvijezdama je, rekla bih, posve svejedno.

Tvrdokorne u svojim putanjama i samoći, one nisu osjetile ni one jako nategnute priče, ... lajne, koje smo im davno daljinski vezali oko vrata, natjerujući ih njima u zviježđa, kao ovce u tor, nekim svojim proizvoljnim, a tako geometrijski ravnim linijama zapleta, pa onda iz njih još pokušavali iščitati nešto kao trasu svoje sudbine. Poneki će ih dječak gledati opijeno i zaljubljeno i on će znati najviše o njima jer zna voljeti bez nade. ali i on će jednom naučiti da blistaju samo zato jer sjede negdje u svom dubokom mraku, a neke su čak i ugasle.

za stolom za kojim sad sjedimo ne osjećamo jutarnju glad gledam pred sebe u bijela peciva otvrdnula u košari za kruh svagdašnji ti – u salvetu uredno smotanu u prazni tuljac na mom tanjuru svjestan da me oduvijek kopka šuplja forma praznina omotana u kvadrat platna koje je obećavalo biti nositelj beskrajnog pejzaža ali nema veze ja sam već navikla biti divlji san izbijeljenih diplomata i umjet ću se držati i ovog čudnog protokola neumjesna i od sna neumivena odgurujem se od stola stolica na kojoj sam sjedila ispušta cvilež

kao i ladica s escajgom u koju sam ne gledajući zavukla ruku kao u prorez u stijeni po kojoj sam se nedavno penjala u vis bila je slabe kvalitete krušljiva od sredine naviše izmrvila se samoj sebi pod noge “Hey rock what the matter with you” pjevala je Nina Simone dok sam se s nje spuštala O Sinerman krušljiv ili ne, kamen je nejestiv već dosta dugo s ramena odbacujem onaj od vrste “na srcu” i možda je pravo pitanje čemu kruh svagdašnji u ovim low carb i low profile vremenima ali ja ga sebi nikad nisam postavila jer vječno pothranjena ne slijedim dijete i ne znam izravnati svoj profil premda mogu poštovati ovu proceduru posljednjeg doručka

ne znam da li me gledaš dok pipam naslijepo po ladici u kojoj nema srebrnine uvjeravam se da mi je svejedno jer rezultat je i tako isti naoštrila sam nož za putar jutros i dok sam to radila nije mi uopće sijevnulo da je nož za putar moguće i otopliti

Suzana Matić rođena je 1970. u Mainzu u Njemačkoj. Odrasla je i školovala se u Zagrebu, gdje je završila Arhitektonski fakultet. Prvu knjigu Samosanacije objavila je 2012. u izdanju Algoritma, 2015. kod istog nakladnika objavljuje knjigu Koliko sam puta okidala s boka, a 2016. u nakladi izdavačke kuće V.B.Z. knjigu poezije Drugojačija. U rujnu 2017. u nakladničkoj kući HENA-COM izašla joj je knjiga kratkih priča Ne naginji se unutra. Samosanacije su 2015. objavljene i u Beogradu, u izdanju Factuma. U Rumunjskoj joj je 2017. u izdanju Editure Pim izašla trojezična zbirka poezije Poezii Alesee. Priče su joj objavljene u Večernjem listu, Zborniku trećeg programa, Književnoj republici, Fantomu slobode te Zborniku gornjogradskog književnog glasnika, a pjesme u časopisima Poezija, Artikulacije i Zarez. Višekratno su čitane u emisijama na Trećem programu Hrvatskoga radija. Tekstovi su joj prevedeni na engleski u časopisima Re lations i Underpass.

191

Autorica zahvaljuje Ministarstvu kulture Republike Hrvatske na dodijeljenoj potpori za poticanje knjiĹževnog stvaralaĹĄtva.

192

SADR ŽA J

Na početku 7 Kupila sam veliki krevet 9 jučer je moje burno mlađe dijete 11 Kažemo: otkrili smo novu zvijezdu, 13 za stolom za kojim sad sjedimo 15 Rekao si: Ovo je za nas 19 Nasukani poslije obilnog grada 21 Moj sin u kuhinji prazni suđericu 23 Razlika između onog što sanjam 25 Ženo, prah si 27 Rekla sam: Onaj dan kad ćeš moje “fališ mi” 29 Nisam se uopće sjetila straha 31 Ova djeca nisu kao ja 33 Nisam se javila kćeri dva dana 35 Dajem si još četrdeset i pet minuta za dovršiti tu pjesmu 39 Ti mi ne vjeruješ, dragi 41 Iza mojih leđa se u dućanu stvorio taj mlađi tip 43 Teoretski 47

193

Posljednji sam pustila Uzela sam jedan nož za bisernice Ti si ribar ohrašćenih ruku, s godovima pod očima Rijetko tko je čuo glasanje žirafa Kći kaže: Zašto su se rastali? Donio si mi cvjetove bagrema Na terasi imam dane otvorenih vrata Korakom, zaveslajem, izronom Na otoku tu i tamo sretnem svog sina nedostaješ mi ovdje Oko glave zuji mi komarac, a već je davno trebao izumrijeti. Nekidan dok sam ti pisala izdao si me, otkucao, razočarao Prijateljica je rekla: Neću više ovako Skinula sam ogledalo Ljetni gostu Sad dok se vraćam Otvaram storyline Wendersovog filma koji upravo traje Ako su gradovi ljudi, a ja svoj Ovaj grad je pun latica i peludi Sva tragika prozora je u tome U ovom su gradu

194

49 51 53 55 57 59 63 67 69 73 75 77 81 83 85 87 91 93 95 97 99 101

Mrijestilišta slatkovodnih riba na pločnicima. 103 Više ne zurim u grlo prošlosti 105 Ne možeš biti u periferiji. Jedino na. 107 petnaestogodišnjakinja se sprema u noćni izlazak 109 Ta djevojčica se probudila u osam ujutro 113 A što ako ti baka nije (kao baka od M.) 115 Moja djeca izmišljaju riječi, ali ne znaju što znači naviti budilicu. 119 Moja je kći jučer ukucala bon za mobitel 121 Bio je i ostao tvrd i neumoljiv, moj otac 125 Kći mi pušta glazbu koju je otkrila 127 Mamu prenem i probudim 129 Kao mater koja kad zaspi pred TV-om 133 Nisam na mamu 135 Da svi dišu ovako kao ja ujutro 137 smjesta 139 Ispisivala sam satima 141 Ja svejedno volim 143 U pola osam ujutro 145 Kad pjesmu jednom snađe ništa 147 Rekla sam da odlazim 149 U planskoj sječi 151 Zagrabila sam snijeg s ruba asfalta 153 Prešao si palcem po utoru vrata izvlačeći iz njega 155

195

Gledala sam tu predstavu drugi put Svi su izbori Vaši, kažu Jer da napokon kažem nešto mrtvoozbiljno Moja prijateljica kaže mi smo zebre. Ta žena koja puši svakog jutra na prozoru ispod kojeg često parkiram I ne dam ničem da me takne Danas sam neko vrijeme išla istim stazama Usnena predaja

157 161 165 169

O jednoj zaplavini ili osobitoj vrsti zagrljenosti Irena Matijašević

185

O autorici

191

196

175 179 181 183

197

Knjiga je objavljena uz financijsku potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

Nakladnik Fraktura, Zaprešić Za nakladnika Sibila Serdarević Urednik Seid Serdarević Korektura Margareta Medjurečan Prijelom Maja Glušić Dizajn naslovnice Petra Milički Godina izdanja 2019., travanj Tisak Gamalux, Zagreb ISBN 978-953-358-139-2 Biblioteka Fraktali, knjiga 29 Certifikat sustava upravljanja kvalitetom u skladu sa zahtjevima norme DIN EN ISO 9001:2015 www.fraktura.hr fraktura@fraktura.hr T: +385 1 335 78 63 F: +385 1 335 83 20

198

199

139,00 kn

200

ISBN 978-953358139-2

9 789533 581392