Ludwig Bauer Zapisi i vremena Nikice SlaviÊa hagiografija
-1-
copyright ∂ Ludwig Bauer i Fraktura, 2007. Sva prava pridræana. Ni jedan dio ovog izdanja ne smije se umnoæavati ili javno reproducirati u bilo kojem obliku bez prethodnog dopuπtenja nakladnika. Sva prava zastupa Fraktura. All rights are represented by Fraktura, Croatia. ISBN 978-953-266-012-8
-2-
Ludwig Bauer
Zapisi i vremena Nikice SlaviÊa hagiografija
Fraktura -3-
-4-
Bolje da Ëovjeka mrze zbog onog πto jest, nego da ga vole zbog onog πto nije. (U svojim zapisima Nikica SlaviÊ pripisuje ovu izreku Andréu Gideu.)
-5-
-6-
Prvi dio Vrijeme posveĂŠenja
- 13 -
- 14 -
1
...I kada bih pokuπao sve te sitne detalje kronoloπki nekako spojiti, od tih kamenËiÊa nastala bi gomila sliËna onim gomilama kamenja koje smo prenaπali s jedne strane otoka na drugi. Ispod tih gomila kamenja kao da je leæala moja psiha, sloboda koju sam svakim danom, svakim donijetim kamenom, baËenim s naæuljanog ramena, sve viπe i dublje zatrpavao. Izdaleka te su gomile liËile na egipatske sfinge iz kojih bi, kada bi ih netko pokuπao otvoriti, kao iz Pandorine kutije izletjelo sve ono zlo koje je njihovim rastom, nastajanjem tu nagomilano. Te gomile kamenja sve su nas jednako pritiskale poput more; one su jedine prkosile olujnom vjetru s Ve lebita... I vaæne i nevaæne istine nerijetko su zakopane kao πto je Nikica, u konkretnom trenutku, doæivio svoju slobodu zakopanom pod hrpom kamenja. Ono πto nazivamo Ëinjenicama postoji u konkretnom i apstraktnom obliku. Ono πto se dogaa jest Ëinjenica u trenutku kada se doga a. Kasnije su Ëinjenice o tom dogaaju - zapisi, sjeÊanja, posljedice. Izmeu 4. listopada i 15. listopada 1582. godine nije se na svijetu, odnosno na svijetu Zapada, niπta dogodilo. Zbog prilagodbe kalendara, ta su dva datuma uslijedila neposredno jedan poslije drugoga: deset dana - 15 -
ispalo je iz ljudske povijesti. Datum roenja, kao i mnoge druge apstrakcije, æivi svojim æivotom i ima svoju vrijednost. Prema zapisanom datumu roenja Ëovjeku se odre uje matiËni broj, odreuje se kada Êe u πkolu, u vojsku, u mirovinu. Ako vjeruje da je taj datum identiËan sa stvarnim datumom njegova roenja, Ëovjek Êe prema njemu oËitavati svoj horoskop u podlisku dnevnih ili tjednih novina. Ali Nikica SlaviÊ nije vjerovao u horoskope. Ho roskopi su pripadali stvarima koje je rado ismijavao. Smatrao je da stvarni dan roenja nema previπe sasvim preciznog utjecaja na Ëovjekov æivot. Vjerojatno je bio u pravu, jer je i starenje, koje bi se s tim datumom najËvrπÊe moglo povezati, razliËito kod razliËitih ljudi, pa iako ide usporedno s vremenom, ide svojom brzinom. On sam dugo je bio mlad, prvenstveno mentalno, pa su ga vrlo mladi ljudi s kojima je dolazio ËeπÊe u doticaj, a s kojima je razgovarao kao sa sebi ravnima i rado se πalio, najËeπÊe voljeli i smatrali prijateljem. Ni slijed dogaaja koji Êe Ëovjeka zahvatiti i ponijeti kao πto snaæan vjetar nosi odbaËenu plastiËnu vreÊicu ili papiriÊ, nema precizne povezanosti s datumom roenja. Onaj vjetar s Velebita koji spominje u svom zapisu, doæivio je Nikica u svojim tridesetim. Moæda je tada imao trideset i πest godina, moæda koju viπe. Ostatak æivota u svojim se zapisima stalno vra Êao na to vrijeme provedeno pod Velebitom. U svojim zapisima nekoliko se puta vraÊao i datumu svog roenja. Smatrao je datum svog roenja dvojbenim, a savjesnost, valjda, nalagala mu je da to izrazi. Govorili su mu da je roen 29. veljaËe 1914. Ne znam pouzdano je li uopÊe bio svjestan da 1914. nije bila prijestupna godina, pa nije imala 29. veljaËe. Nije iskljuËeno da jest. On sam doslovce je zapisao da je roen “jedne prestupne godine 29. veljaËe”. Njegovu su majku bili uvjerili da takav datum roenja donosi nesreÊu, pa je u dogovoru sa æupnikom datum preinaËen u 26. veljaËe. UoËi krπtenja, odnosno - 16 -
upisa u matiËnu knjigu, doæivio je nezgodu: ispao je iz ruku svoje tetke u kanal s prljavom vodom. Odnijeli su ga u obliænji samostan, ali ondje nije bilo druge vode osim posveÊene. Tako su ga prije krπtenja oprali svetom vodom. Fratar je tada rekao: “Ovo Êe biti sveti Ëovik!”
2 Svetost moæe podrazumijevati Ëvrsta moralna opredjeljenja i sposobnost ærtvovanja za njih. Svetost podrazumijeva suosjeÊanje, ËistoÊu i muËeniπtvo. Tko zna πto je sve fratar imao na umu. Ako je doista imao na umu takvu svetost, onda je prorekao NikiËine najveÊe kuπnje. Ako je svetost djeteta koje je bilo oprano posveÊenom vodom gledao u tjeπnjem pribliæavanju okrilju svoje crkve - a moæda je baπ tako i bilo - onda je sasvim pogrijeπio. Mo æda je pak tim rijeËima Ëak pokuπao pridobiti dijete za svoju crkvu, ali je tada njegov pokuπaj bio unaprijed odre en kao neuspjeπan. A onda, fratar je to mogao reÊi i sasvim konvencionalno, kao neπto πto se od njega oËekuje, znajuÊi pritom da se u roditeljskoj kuÊi NikiËinoj i njegova i ona druga crkva uzimaju s rezervom.
...Moja se kuÊa nalazi usred grada Knina, toËno izmeu dvije crkve, katoliËke i pravoslavne, i Boæe te saËuvaj u vrijeme jednog ili drugog BoæiÊa biti ondje. Jer kad s jednog zvonika zvona zvone u sla vu BoæiÊa, s drugog zvonika zvono “breca”, kao kad netko umre, jasno, samo iz inata jer nitko ni je umro. To je bio dio suæivota Hrvata i Srba na ovom zametenom, vjerski i nacionalno smetenom prostoru, u krπevitoj dalmatinskoj Zagori. Ali mo ji su Kninjani na to oguglali. Istina, moja je majka, - 17 -
uz blagoslov ge Sinobad-JankoviÊ, koja je bila pravoslavka, i ge Krvavica, koja je bila katolkinja, Ëesto znala izreÊi kletvu: “E, dabogda vam puklo zvono i jednima i dru gima!” I to se dogodilo. Jednoga dana puËe zvono na pravoslavnoj crkvi pa je zvuËalo kao da netko uda ra o praznu kantu, πto je izazivalo smijeh i jednih i drugih. Nije moja majka htjela biti nepravedna ni prema jednoj niti prema drugoj crkvi, ali ovi su jaËe udarali, te im je od toga puklo zvono. Bio je tamo pop kojeg su Kninjani zvali Jo-jo, jer je imao jednu kraÊu nogu pa bi se pri hodu podizao i spu πtao. Tada je Jo-jo, zbog nezgode sa zvonom, uda rio onom svojom duæom nogom crkvenjaka u straænjicu. Moja majka nije mogla biti pristrana veÊ i zbog toga πto je s pravoslavne vjere preπla na bunje vaËku, kako su nas katolike zvali u Kninu i okoli ci. Ali nikad nije zaboravila one rijeËi koje joj je pop Jo-jo bio izrekao, kada joj je, jedva jedvice, dao ispisnicu iz pravoslavne vjere, a zbog udaje: “Evo tebi, Marice, ispisnice, ali ti na rastanku mo gu reÊi: Ideπ iz ubra u smrad!”... U inatu dviju kninskih, krπÊanskih, crkava koje su jedna drugoj htjele pokvariti BoæiÊ, u ratu zvonâ djeËak kojem su pri krπtenju prorekli svetost moæda je nasluÊivao stvarni rat koji Êe dva puta u njegovu æivotu donijeti njegovu rodnom gradu krvavi sukob, divlje meusobno klanje, od 1941. do 1945., pa onda ponovno od 1991. do 1995. U nekoliko navrata u svojim je zapisima pokuπao navesti povijesne razloge koji su svemu tome mogli biti uzrok, ali su od svih njegovih razmatranja, pitanja uvjerljivija od odgovora: - 18 -
“Zaπto je to tako bilo? Gdje je uzrok gotovo fanatiËne mrænje izmeu dvije vjere na tako malom prostoru, Ëemu sam svjedok bio i ja?” KuÊa koju Nikica spominje, kuÊa izmeu dviju crkava, bogata trgovaËka kuÊa, gotovo palaËa, koja se svojim moÊnim kamenim zidovima odupirala prolaæenju vremena, a razmjerno malim prozorima, s teπkim drvenim πku rama, prkosila buri s Dinare, stradala je 1995. Prilikom oslobaanja Knina 1995. godine od srpskih pobunjenika, koji su ondje neko vrijeme stanovali, hrvatski su je vojnici gaali minobacaËem. Projektil je proπao kroz krov i sve katove do podruma.
3
...Stajali smo u stroju, spremni za “radnu akciju”, uz uobiËajeno uzvikivanje parola: “Za Tita, za Par tiju” itd. Vani je bilo jako oblaËno, pred kiπu, onu jesensku. Meni je to bila veÊ treÊa jesen. Sobni, sav razbaruπen - valjda se upravo probudio - naredi rukovodiocu radova da me za danas izdvoji iz stro ja za rad, jer da moram poÊi kod isljednika (?). To mi je bilo Ëudno, jer ja se nisam, prema logorskom “poslovniku” prijavio za raport isljedniku, kako se to zvalo. Zapravo, nisam imao πto raportirati, od nosno reÊi isljedniku, a niti on meni. Znam samo da veÊ viπe od tri mjeseca nisam traæio da idem na raport, jer tada bih morao imati kod sebe neke napisane prijave “protiv neprijatelja”, a ja to nisam imao, jer neprijatelja nisam vidio, a niti ih je bilo... Iako je majka Aureliusa Augustinusa bila uvjerena krπÊan ka, on nije bio krπten nakon roenja, nego je pristao na - 19 -
krπtenje tek u onoj dobi u kojem je Krist dospio na svoj kriæ. U meuvremenu bio je manihejac, sljedbenik materijalistiËkog dualizma, zatim neoplatonist. »etiri godine poslije krπtenja postao je sveÊenik, a pet godina kasnije biskup. ZahvaljujuÊi svom djelovanju, zabiljeæen je kao jedan od prvih teologa zapadne crkve, da bi u njoj ostao slavljen kao sveti Augustin, a njegova djela Ispovijedi i Boæji grad predstavljaju temelje te grane ranoga krπÊanstva. U Ispovijedima on biljeæi svoju nemirnu mladost i svoje konverzije. Valjda je prerogativ svetosti, kao i mladosti, neslaganje sa svime oko sebe, neslaganje i sa samim sobom, ali viπe od svega - neslaganje s konvencijama; neslaganje sa svime s Ëime se prosjeËan Ëovjek slaæe uz kiseo osmijeh na licu ili u sebi. Jesu li sveci buntovnici? Jesu li buntovnici sveci? Pred kraj æivota Nikica SlaviÊ napisao je samom sebi Nadgrobni govor, “koji moæe proËitati bilo koji vjernik”. Tamo, uz ostalo stoji:
...Pobjegao je s prve svete priËesti, jer mu se smuËi lo od toga πto fra Nikola svima gura u usta svetu hostiju sa ista dva prsta... Isto je to uËinio i na svetoj krizmi, jer mu se smuËilo da biπkupu ljubi prsten koji je prije toga neka æena bila stavila sebi u usta. Mati ga je poslala da u crkvi bude glavni mini strant, onaj u sredini, koji dræi kandilo. I πto je on uËinio? Kad god bi pop rekao ono “Dominus vo biscum”, on bi promrmljao svoje: “Aki baki, po ljubi baki di kaki.” Kada je to sveÊenik kasnije doznao, dao mu je jedinicu iz vjeronauka, pa da Nikica ne padne godinu, bez obzira πto su mu dru ge ocjene bile petice i Ëetvorke, otac je NikiËin cr kvi poklonio srednje zvono, a to je i inaËe morao - 20 -
uËiniti jer mu je tako, prema imovnom stanju, i pripadalo... Imovno stanje i crkva u NikiËinim se zapisima u pravilu prepleÊu:
...Trgovac Joso Krpan odlazi u crkvu na veliku misu. On inaËe svake nedjelje ide na malu misu, ali ovo je u njegovoj svijesti veliki i oËekivani dan i zato treba biti prisutan na velikoj misi. Jer, na toj velikoj misi na BoæiÊ, svake se godine s oltara Ëita tko je i πto poklonio crkvi, a sigurno Êe se spome nuti i njegovo ime, jer on uvijek crkvi za BoæiÊ neπto pokloni. Takav je to obiËaj... I moj pok. otac je poklonio crkvi zvono (ono πto se zove “srednje”), a majka je poklonila jedan lijepi bosanski Êilim “za pred oltar”, iako sam je ja pokuπao od toga odvra titi, jer mi je bilo æao Êilima. “Osim toga”, rekoh joj tada, “taj su Êilim tkali Bosanci, a oni su mu slimani, pa kud Êeπ taj turski Êilim pred katoliËki oltar kad njihov Muhamed nije volio naπeg Isusa.” Kako to nije pomoglo, ja sam morao odnijeti Êilim i predati ga fra Nikoli, ali sam i njemu opet napomenuo da je to “muslimanski Êilim i da ne znam, smije li to baπ pred oltar”. On mi je na to autoritativno odgovorio: “Niπta, sinko dragi, Bog sve prima!”
- 21 -
»uvanju tog plamiËka, traËka nade i vjere u Ëovjeka, Nikica je posvetio najveÊi dio svog æivota. Po tome bio je razliËit od veÊine drugih ljudi; po tome bio je svetac. Njegova supruga Tereza zapisala je: Tek kad je moj suprug Nikica SlaviÊ umro, postala sam svjesna neprocjenjivog gubitka najboljeg Ëovjeka kojeg sam ikada upoznala, a kojeg sam imala za svoga æivotnog suputnika. Sve πto je imalo veze s NikiËinim skautskim æivotom Tereza je poklonila ©kolskome muzeju u Zagrebu. Moæda Êe uspomena na njega biti tako najadekvatnije saËuvana, uspomena na jednog od prvih hrvatskih skauta, koji je od djeËaËkih dana slijedio viteπke ideale, tako uzviπene i Ëiste da su veÊ i u Cervantesovo vrijeme bili anakroniËni. Nikica SlaviÊ umro je 31. prosinca 2001. godine, na isti onaj dan kada su ga na Golom otoku tjerali da iz mora, πibanog ledenom burom, stojeÊi gol u vodi, vadi pijesak rukama. Na njegovu grobu u Kninu stoji natpis: “Na groblju Êe izniÊi cvijeÊe za daleko neko pokoljenje.”
- 196 -
Sadræaj
Predgovor .................................................................... 7 Prvi dio Vrijeme posveÊenja ...................................................... 13 Drugi dio Vrijeme iskuπenja ........................................................ 67 TreÊi dio Vrijeme zapisivanja .................................................... 133
- 197 -
Nakladnik Fraktura, ZapreπiÊ Za nakladnika Sibila SerdareviÊ Urednik Seid SerdareviÊ Lektura i korektura Margareta MedjureËan GrafiËka urednica Maja GlušiÊ Dizajn i prijelom Fraktura Tisak Grafomark, Zagreb Godina izdanja 2007., travanj (prvo izdanje) ISBN 978-953-266-012-8 CIP zapis dostupan u raËunalnom katalogu Nacionalne i sveuËilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 629730
www.fraktura.hr E-mail: fraktura@fraktura.hr Tel: +385 1 335 78 63; Fax: +385 1 335 83 20
- 198 -
- 199 -
ISBN 978-953266012-8
9 789532 660128
- 200 -