G.E.T. Report 40

Časopis o eno - gastro turizmu

Mjesečnik | Cijena: 45,00 kn; 6 € | Zagreb, Studeni 2017.

Godina izlaženja - tiskano izdanje: I; online izdanje: IV;

Broj 40 30. Studeni 2017.

Vinum bonum, pax in domum

Riječ urednika Završio je još jedan Zagreb VINOcom festival, a to je nekako i završetak vinske godine. Sad slijede domjenci, razne fešte i blagdanski ugođaj.

Godina je bila dobra, napravljena su neka izvanredna vina; naši vinari osvojili su pregršt nagrada na raznim inozemnim natjecanjima i, sve u svemu, bilo je dobro. Mi smo, eto, pokrenuli tiskano izdanje G.E.T. Reporta i to je naišlo na plodno tlo. Podijelili smo, naravno, i naše nagrade Bijeli grozd. Ove godine smo opet bili u Esplanadi, ali dan ranije, dakle dan prije VINOcoma.

Jednostavno, Bijeli grozd je postao dovoljno velik da zaslužuje svoju samostalnu izvedbu, a opet smo htjeli, na neki način, ostati vezani za VINOcom pa se ova solucija nametnula sama od sebe. Ono što nas je posebno obradovalo je činjenica da je opet bila gužva i opet se na dodijeli Bijelog grozda tražila stolica više, što dokazuje da su i vinari i publika prepoznali ovu nagradu i da ona ima svoje značenje i budućnost.

Zašto je ova nagrada bitna? To je jedina nagrada koja definira vinarije kao turističke destinacije, a one su to danas više nego ikad. Vinski ili, ako više volite, eno-gastro turizam postaje jedna od

vodećih turističkih grana.

Pojedine vinarije na našoj obali broje tisuće posjeta u sezoni; sad to moramo iskoristiti i tim gostima pokazati i naše vinarije na kontinentu i tako produžiti sezonu. Upravo ta grana turizma daje nam veliku mogućnost da Hrvatska bude turistička destinacija u cjelini, a ne samo njen obalni dio.

Zato je ova nagrada bitna, jer ukazuje na vinarije koje postaju i turistička središta.

Naravno moram se zahvaliti, neću reći sponzorima, nego našim prijateljima, koji su nam omogućili da još jedna dodjela Bijelog grozda prođe fantastično, a to su: Esplanade Zagreb Hotel, restorani Agava, Bistro Apetit by Marin Rendić, Vinodol i Vuglec breg, tvrtka Adriatic Shells, vinarije Barundić, Stručić i Dine i Staklarna Rogaška.

Do sljedećeg broja, veliki G.E.T.- ovski pozdrav!

Tomislav Stiplošek

G.E.T. Report 3

G.E.T. | 3

Sadržaj Novosti.....................................................6 • Odabrani najbolji sommelieri za 2017.

• Španjolska vina u Zagrebu • Lucija je kraljica • Noviteti u pizzeriji Chello

Manifestacije........................................10 • Vinart nagrade - za postignuća u vinarstvu • Dodijeljene nagrade Bijeli grozd 2017 • Jubilarni, 10. VinDel • 6. Dani Blatske lumblije • Hedonist & Wine • 12. Zagreb VINOcom

Putovanja...............................................34 • Gastronauti zauzeli Kornate • Turistički novinari u Tunisu

Dekantirane misli.................................56 • Preporuči mi vino

Vinske skitnje.......................................58 • Napa Valley - Rutheford, Sv. Helena, Calistoga ili nešto bitnije

Urednikova kolumna / Editor’s column....................................................62 • Jesan ti reka, iz druge bačve!

• Haven’t I told you; from another barrel! (en)

Gastronomija - recepti.......................66 • Bakalar za Badnji dan

Degustacije............................................40 • Mit Bože Metkovića

Preporuke..............................................42 • Ivan Bezek, Janjina

Arhitektura u vinarstvu.....................46 • Frank Gehry - Marques de Riscal

Studentski hedonizam.........................50 • Tajland

Razmisli - kad piješ ne vozi!

Pijte odgovorno!

Konzumiranje alkohola i drugih al­k oholnih pića zabranjeno je osobama mlađim od 18. godina

Impressum G.E.T. Report časopis o eno - gastro turizmu Nakladnik: G.E.T. - udruga za kulturu stola Branimira Gušića 23, 10090 Zagreb Telefon: 092 3355647 E-pošta: admin@get4u.hr Glavni urednik: Tomislav Stiplošek Tehnički urednik: Silvija Munda Suradnici na broju: Tomislav Radić, Otto Barić, Samanta Šubić, Martina Bek, Matej Rotim Priprema, grafička priprema i marketing: Uredništvo Foto: G.E.T. Report, press, promo Naslovnica; foto: Silvija Munda

Odabrani najbolji sommelieri za 2017.

Sommelierska natjecanja duga su i iscrpna testiranja znanja i vještina koja uključuju pismene ispite, pitanja iz struke, praktični dio s posluživanjem, dekantiranjem, slijepa kušanja vina i destilata, ispravljanje vinske karte, sljubljivanje jela i vina, ophođenja s gostima, te rastakanja magnuma.

Neka od regionalnih hrvatskih Prvenstva sommeliera održana su proljetos. Prisjetimo se, pobjednik Prvenstva sommeliera Istre i Kvarnera 2017. je Marko Škarica sommelier u opatijskom restoranu Ariston, a pobjednik Prvenstva sommeliera Dalmacije 2017. je Siniša Lasan, sommelier u dubrovačkom restoranu Proto 06. studenog, u Akademiji vina, u Zagrebu okončano je Prvenstvo sommeliera kontinentalne Hrvatske 2017. Na ovogodišnjem prvenstvu sudjelovalo je 12 natjecatelja iz Zagreba, Karlovca i okolice. Finalisti natjecanja bili su: Ivan Jug i Goran Petrić iz restorana NoelZagreb, te Ivan Greblički iz Vile Zelenjak VentekKumrovec, od kojih je Ivan Jug osvojio najviše bodova i proglašen za najboljeg sommeliera kontinentalne Hrvatske u 2017.

27. i 28. studenog u opatijskom hotelu Ambasador se, u organizaciji Hrvatskog sommelier kluba, održalo 21. Nacionalno prvenstvo sommeliera. Najboljim je proglšen

Filip Savić, Marko Šram, Siniša Lasan

6 | G.E.T.

sommelier Siniša Lasan, zaposlen u dubrovačkom restoranu Proto.

Siniši Lasanu ovo je drugi put da osvaja prvenstvo Hrvatske, nakon 2015. godine. Aktualni je prvak Dalmacije, jedini hrvatski sudac na najvećem svjetskom ocjenjivanju vina Decanter World Wine Awards. Uz svakodnevno učenje i pripreme za Advanced Sommelier diplomu, korak do prestižne titule Master Sommelier, Siniša se intenzivno bavi promicanjem hrvatskih vina u svijetu, organizacijom degustacija, master classa, praktičnih radionica. Na Bijelom grozdu 2017. dodjeljeno mu je posebno priznanje za izniman doprinos u promicanju vinske kulture.

Ovogodišnje prvenstvo, održano pod pokroviteljstvom Ministarstva turizma RH, okupilo je 24 natjecatelja zaposlenih u restoranima i hotelima diljem Hrvatske. U finale, uz Siniša Lasana, plasirali su se i Filip Savić iz rovinjske Maistre (osvojio drugo mjesto) te Marko Šram iz dubrovačkog restorana Nautika. Nagrade finalistima uručili su Franko Lukež i dr. Krešimir Mikinac, predsjednik i voditelj edukacije Hrvatskog sommelier kluba.

Kao ovogodišnjeg pobjednika očekuje ga studijsko putovanje u regiju Champagne, a idućih godinu dana predstavljat će Hrvatsku na međunarodnim natjecanjima, među kojima je i slijedeće Svjetsko prvenstvo. ♦

Španjolska vina u Zagrebu U Zagrebu, u organizaciji Ureda za gospodarstvo i trgovinu pri Veleposlanstvu Španjolske u Zagrebu te španjolskog instituta ICEX – España Exportación e Inversiones, održana je „Vinska radionica španjolskih vina“. Španjolska je premrežena vinskim regijama i ima milijun hektara vinograda, Francuska 790.000 a Italija 690.000.

Kušalo se 16 vina. Na početku, što je ujedno bilo i jedino bijelo vino, poslužen je Sauvignon blanc s područja Rueda. To skladno i ugodno vino puni se u 40 tisuća butelja i plasira po cijeni 3,90 € . Drugo vino bilo je male serije od 3000 boca iz područja Rias Baixsas, sorte Pedral i uz cijenu od 9,50€.

Vino Epilogo 2015. je iz regije La Mancha u kojoj je 22 tisuća vinara i 300 vinarija. To je vino od 65% Tempranilla i 35% Merlota. Fuentespina Seleccion 2014. iz područja Ribera del Duero, tempranillo 100%, odgajano je 16 mjeseci u malim bačvama, a cijena mu je 6,80 €, dok se Arzuga Crianza 2014. iz iste pokrajine trži za 9,95 €.

Posljednjih sedam vina bilo je iz Rioje. Među tim vinima bilo je i Perfume de Sonsierra, od tempranilla, koje se prodaje u četvrtastoj boci pa ne samo po imenu, nego i po opremi, asocira na parfem. To vino, koje je 16 mjeseci provelo u francuskom hrastu, prodaje se po 18€.

Odabir vina za radionicu, koju je vodio Saša Špiranec, dao je dobar presjek španjolskog vinarstva, a kušanje je bilo užitak za sve koji su sudjelovali na radionici; to su bili ljudi iz „vinskog svijeta”, trgovci, sommelieri, ugostitelji i novinari.

Od svih ponuđenih vina, samo su za sada dva na hrvatskom tržištu. Finca Valpiedra Reserva 2010., vino sastavljeno od 92% tempranilla, 3% graciana i 5% maturana tinta od 10,99€, plasira Vrutak, a vino Faustino Gran Reserva 2005. od 88%tempranila, 7% graciana i 5% mazuela, od 9,80€ plasira tvrtka Pago.

U „Vinskom svijetu” sve je veća gužva, svi žele prodati. Vina je na tržištu mnogo, a pobijeđuju najbolji. ♦ Piše: Tomislav Radić

Lucija je kraljica

Lucija Fabek iz Samobora, studentica 4. godine Ekonomskog fakulteta, nova je Vinska kraljica Zagrebačke županije za 2018. godinu. Svečanost krunidbe, popraćena predstavljanjem najboljih vina Zagrebačke županije održana je u hotelu Westin u Zagrebu .

Dvadesetčetverogodišnja Lucija Fabek dolazi iz obitelji koja se generacijama bavi proizvodnjom grožđa i vina te na tradicionalan način po vlastitoj recepturi spravlja aromatizirano vino bermet.

Lentu je novoizabranoj kraljici stavio zamjenik župana Zagrebačke županije Hrvoje Frankić, a krunu je predala dosadašnja Vinska kraljica Lucija Šember.

Lucija Fabek izabrana je za 16. Vinsku kraljicu Zagrebačke županije, a Daniela Uvodić iz Marije Gorice izabrana je za prvu pratilju. ♦ G.E.T. Report 3

G.E.T. | 7

Noviteti u pizzeriji Chello na novoj adresi oduševljavaju novim proizvodima Popularna zagrebačka pizzeria Chello otvorila je vrata na novoj lokaciji, na adresi Kaljska 14 u Španskom.

Osim nove lokacije u toplom obiteljskom prostoru, publici predstavljaju i novitete u ponudi, uživaju gurmani svih generacija.

Piše: Silvija Munda Foto: Julio Frangen, Silvija Munda

8 | G.E.T.

Otvaranje nove lokacije najavljeno je još ovog proljeća; već su tada Glorija i Darijan Katalinić, vlasnici Chella, tražili odgovarajući objekt u kojem će moći pružiti ljudima domaći, topli ugođaj te veću komociju - što se najviše odnosi na obitelji s djecom.

Naravno, nisu zaboravili ni ostale pa su u planu razni tematski dani i večeri gdje će se svatko moći pronaći.

Chello i Chellica, to jest Darijan i Glorija Katalinić, danonoćno smišljaju novitete. Sada publici predstavljaju nekoliko noviteta - jedan od njih je toplo-hladna izvedba pizze, koja zbog tankog tijesta i laganog, ali ukusno kompleksnog nadjeva nije namijenjena dostavi, već isključivo konzumaciji u pizzeriji.

Drugi novitet je njihov spoj pizze i domaće kuhinje. Chello's Kitchen Style pizza pržena je u palminom ulju, a punjena nadjevom iz domaće kuhinje - za početak su u ponudi tri varijante (šunka - sir za najmlađe, juneći ragu i pikantniji gravče na tavče), a u pripremi su nove kombinacije za različite ukuse i druge sezone.

Važno je napomenuti da se tijesto za ovu pizzu priprema na takav način da ne upija masnoću.

Na lokaciji u Kaljskoj 14, u prostoru koji se prostire na 200 m2 u mirnom okruženju, s tri pripadajuće terase od kojih jedna ima i dječje igralište (no o tome više na proljeće) i dovoljan broj parkirnih mjesta, obitelj Katalinić stvorila je topli ugođaj doma. Kako su i sami roditelji petero djece, znaju što je bitno za obiteljski izlazak pa će roditelje obradovati vijest da imaju na raspolaganju dječju sjedalicu, ali i da se u prostoru pizzerije nalaze igraonica za djecu, kutak za dojenje i prostor za presvlačenje beba.

Osim lokacije i uređenja interijera, bračni par Katalinić uložio je i u novu i kvalitetniju aparaturu, što je otvorilo mogućnost zapošljavanja novih ljudi i kvalitetnije izvedbe proizvoda.

Svakako treba napomenuti da pizzeria Chello ponudu nije promijenila, nego samo proširila.

Dakle, svi ljubitelji Chello pizza mogu i dalje uživati u već poznatoj, a kvalitetom sve boljoj ponudi.

Nova adresa nudi nove mogućnosti na samoj G.E.T. Report 3

lokaciji; osim nabrojanih prednosti prostora, tu je izbor pizza koje nisu za dostavu, a izdvajamo i izbor domaćih craft piva te ponudu vina (vino kuće dostupno je na čaše), tako da će i tim dijelom ponude biti zadovoljni gosti različitih ukusa. ♦ G.E.T. | 9

Vinart nagrade - za postignuća u vinarstvu Foto: Morana Popovčić

Vinska scena Hrvatske je bogata, propulzivna i živa. Broj vinskih etiketa na policama trgovina stalno raste, broj vinarija i vinskih trgovaca također, vinske liste u restoranima često nude ozbiljan presjek domaće i svjetske ponude, neprekidno se održavaju degustacije i promocije, aktivno je nekoliko škola i tečajeva za vinsku edukaciju, vinski turizam je u usponu. Za tako dobar trend zaslužni su prije svega pojedinci koji stoje iza pokretanja svih navedenih aktivnosti, a zatim vinarije, udruge, izdavači, znanstvenici i brojni poduzetnici iz svih sfera ekonomije od trgovine do proizvodnje. Ove godine Römerquelle i Vinart su osnovali nagradu za godišnja postignuća gdje će se dodjeljivati titula zaslužnika.

Osnovan je odbor koji se sastoji od podjednakog omjera renomiranih vinskih i gastro novinara, te sommeliera najuglednijih hrvatskih restorana koji su kao predstavnici vinskog tržišta ocijenili koji su to pojedinci čiji su uspjesi osobito pridonijeli razvoju i afirmaciji dobrih vina.

Stoga su u hotelu Sheraton dodijeljene titule zaslužnika odabranim osobama i poduzećima zbog doprinosa u razvoju kulture vina, pokretanju trendova, očuvanju vinske tradicije, afirmaciji umjerenosti konzumacije, poticanju znanosti o vinu, promociji kvalitete vina, kao i zbog drugih djela kojima su zadužili vinsku scenu Hrvatske.

Nagrade su dodijeljene u osam kategorija, od kojih se četiri odnose na postignuća trgovaca, četiri na postignuća vinarija, a izabrani su i vinarija i osoba godine. Za odabir u kategoriji trgovaca bili su zaduženi pretežito sommelieri, koji su njihovi najbliži suradnici, a odlučili su sljedeće: webshopom godine proglašen je onaj poduzeća Vivat fina vina, za vinoteku godine izabrana je vinoteka Bornstein, supermarket godine je Vrutak, a titulu veletrgovca godine osvojila je tvrtka Miva & Mohor.

Postignuća vinarija su se nagrađivala prema regionalnoj podjeli, pa je tako za vinariju godine

Dobitnici nagrada za godišnja postignuća u vinarstvu i Saša Špiranec

10 | G.E.T.

Slavonije i Podunavlja izabrana vinarija Jasne Antunović Turk, čija je Graševina Premium 2013. dobila platinastu medalju na ovogodišnjem Decanteru, najvećem svjetskom ocjenjivanju vina.

Vinarija Tomac, čiji je pjenušac Amfora prošle godine uvršten na listu 75 najvažnijih vina na svijetu, je vinarija godine u regiji Bregovita Hrvatska.

Vinar koji je izgradio sasvim novu percepciju pošipa kao sorte te krucijalno utjecao na modernizaciju dalmatinskih bijelih vina, Luka Krajančić, nagrađen je kao vinarija godine u Dalmaciji. Kontinuirana izvrsnost proizvodnje malvazije, terana i muškata, potvrđena dvama IWC trofejima i Decanter platinom, donijela je vinariji Benvenuti, osim nagrade za vinariju godine u Istri, nagradu Römerquelle vinarija godine. Za Römerquelle osobu godine izabran Tomislav Tomac, najzaslužniji za napredak i profiliranje Plešivice kao naše „šampanjske vinske regije“, začetnik trenda „narančastih“ vina iz amfora, te vinar čiji je pjenušac Amfora prošle godine uvršten na Decanterovu listu 75 Stellar Buys.

G.E.T. Report 3

Organizator i pokretač projekta nagrađivanja najzaslužnijih pravnih i fizičkih osoba u vinarstvu Hrvatske je tvrtka Vinart, koja se bavi organizacijom festivala i radionica, izdavanjem vinskih publikacija i osmišljavanjem kampanja. „Sve što radimo za cilj ima unaprijediti kulturu vina, stoga smo i pokrenuli ovaj projekt kako bi najzaslužniji za to bili nagrađeni i trajno zabilježeni.“ rekao je direktor Vinarta Saša Špiranec. ♦

G.E.T. | 11

Dodijeljene nagrade Bijeli grozd 2017

Piše: Silvija Munda Foto: Julio Frangen

U četvrtak, 23. studenoga 2017. godine, u Esplanade Zagreb Hotelu, u svečanoj, ali i prijateljskoj atmosferi, održana je 6. po redu dodjela Bijelog grozda, nagrade vinarijama koje uspješno razvijaju vinski turizam i pojedincima koji svojim aktivnostima doprinose razvoju i promicanju vinske kulture.

Nagradu je 2012. godine utemeljila Udruga za kulturu stola G.E.T., koja se bavi promicanjem eno-gastronomije i razvojem eno-gastro turizma.

Bijeli grozd je nagrada najboljim vinarijama s turističkog aspekta, a utemeljila ju je 2012. godine Udruga za kulturu stola G.E.T., koja se bavi razvojem i promicanjem eno-gastronomije i razvojem vinskog turizma. Danas Bijeli grozd pokriva države regije te se na G.E.T.-ovoj konferenciji o eno-gastro turizmu dodjeljuje Regional Trophy nagrada prema glasovima publike iz cijele regije.

Silvija Munda i Tomislav Stiplošek, koji su osnovali udrugu G.E.T. i prateći Centar za razvoj vinskog turizma, više od deset godina medijski prate eno-gastro scenu regije pa je, među brojnim

12 | G.E.T.

aktivnostima kojima se udruga bavi, vrlo značajan i časopis G.E.T. Report. „Prodaja na vlastitom pragu postala je prioritet vinara, vinski podrumi postali su sastavni dio turističke ponude i veliki čimbenik turizma uopće.

Stoga je misija ovog projekta istaknuti one koji se najviše trude, pohvaliti njihov rad i uspjeh, dati im poticaj za nastavak, a svima ostalima dati poticaj za dodatni trud i razvoj kvalitete sveukupne ponude. To se ne odnosi samo na vinarije, nego na sve one koji svojim djelovanjem na bilo koji način utječu na razvoj i promicanje eno-gastro turizma i kulture stola”, objasnio je Tomislav Stiplošek, predsjednik udruge.

Za najbolje vinarije po svojem mišljenju, glasovalo je i ove godine više od 500 eno-gastro znalaca i putnika. Unutar Hrvatske, rezultati su podijeljeni na četiri regije: Bregovitu Hrvatsku, Dalmaciju, Istru i Kvarner te Slavoniju i Podunavlje. Diplome su dodijeljene i vinarijama iz Slovenije, Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore i Makedonije.

U svečanom tonu u zagrebačkoj Esplanadi dodijeljena su priznanja najboljim vinarijama, u odnosu na ukupno prikupljene bodove, ali i nekoliko posebnih priznanja za doprinos eno-gastro turizmu u Hrvatskoj.

Za podršku zahvaljujemo prijateljima i sponzorima koji su podržali organizaciju: Esplanadi Zagreb i divnom osoblju hotela, restoranima Agava, Bistro Apetit by Marin Rendić, Vinodol i Vuglec breg te tvrtki Adriatic Shells, koji su svojim delicijama oduševili sve goste na dodjeli, vinarijama Barundić, Stručić i Dine, čija su se vina pila i Staklarni Rogaška, koja je svojim čašama ’Armonia’ omogućila da uživanje u tim vinima bude potpuno. Hvala svima koji su dolaskom podržali vinare i naša nastojanja, ali i svim medijima koji će pomoći da se glas o Bijelom grozdu i trudu koji vinari ulažu u razvoj turizma pronese što dalje.

G.E.T. Report 3

Udruga G.E.T. aktivno radi i na promicanju ugostiteljskih zanimanja, pa su na dodjeli sudjelovali i učenici Ugostiteljsko-turističkog učilišta Zagreb, budući konobari. Među brojnim gostima koji su nazočili dodjeli, bio je župan Krapinsko-zagorske županije Željko Kolar te predstavnici turističkih zajednica Grada Zagreba i Grada Jastrebarskog. „Čestitam svim nagrađenima, a posebno ovogodišnjem ukupnom pobjedniku, Vinariji Vuglec Breg, koja je proglašena najboljom vinarijom u Hrvatskoj! Ovo je najnoviji u nizu sjajnih primjera koji potvrđuju kakav ogroman iskorak su napravili zagorski vinari, koji za svoja vina osvajaju nagrade i priznanja i na priznatim inozemnim ocjenjivanjima i festivalima. Izuzetno mi je drago što smo osvojili i prva dva mjesta u kategoriji Bregovita Hrvatska – prvo mjesto Vuglec Breg, a drugo mjesto Vinarija Bolfan. To nam daje dodatan poticaj da kroz mjere promocije ukupne turističke ponude Krapinsko-zagorske županije, na posebno mjesto stavimo i naše sjajne vinare”, rekao je Željko Kolar.

G.E.T. | 13

Dobitnici diploma su: Bregovita Hrvatska

Slavonija i Podunavlje

1) Vinarija Vuglec breg, Škarićevo - Krapina

1) Vinarija Iločki podrumi, Ilok

2) Vinarija Bolfan Vinski Vrh, Hraščina

2) Vinarija Kolar, Suza baranjska

3) Vinarija Kolarić, Hrastje Plešivičko

3) Vinarija Belje, Kneževi Vinogradi

Dalmacija 1) Vinarija Korta Katarina, Orebić, Pelješac 2) Vinarija Saints Hills, Zagruda, Pelješac 3) Vinarija Rizman, Klek (vinogorje Komarna)

Istra i Kvarner 1) Vinarija Meneghetti, Bale 2) Vinarija Boškinac, Novalja 3) Vinarija Kozlović, Momjan

Najbolji u Hrvatskoj Vinarije koje dijele treće mjesto imale su identičan broj bodova po svim parametrima

14 | G.E.T.

1) Vinarija Vuglec breg, Škarićevo - Krapina 2) Vinarija Meneghetti, Bale 3) Vinarija Korta Katarina, Orebić i Vinarija Iločki podrumi, Ilok

Najbolji u Sloveniji: Vinarija Puklavec Family Wines iz Ormoža

Najbolji u Crnoj Gori: Vinarija Plantaže iz Podgorice

Najbolji u Bosni i Hercegovini: Vinarija Vukoje iz Trebinja

Najbolji u Makedoniji: Vinarija Chateau Kamnik iz Skoplja

Najbolji u Srbiji: Vinarija Zvonko Bogdan iz Palića

Dobar Start

Ovo je priznanje čiji je cilj pohvaliti vinarije koje su tek nedavno uvele turističku ponudu ili još nisu, ali planiraju, jer su shvatili koliko je to bitno, a krenule su dobro i s puno entuzijazma. Smatramo da je bitno pokazati im da je njihov rad primijećen i time im dati poticaj da ustraju u tom radu.

Priznanje Dobar Start za 2017. godinu dobila je vinarija Dine iz Blata na otoku Korčuli.

G.E.T. Report 3

G.E.T. | 15

Posebna priznanja Tvrtka Pupitres, posebno priznanje za izniman doprinos u razvoju vinske kulture - ove godine, ali i unazad nekoliko godina, Jelena Šimić Valentić i njena Vinska škola uveli su u vinski svijet veliki broj novih ljubitelja vina. Više od 300 održanih tečajeva itekako pokazuje entuzijazam Jelene Šimić Valentić.

Siniša Lasan, posebno priznanje za izniman doprinos u promicanju vinske kulture - o jednom od naših najboljih sommeliera (aktualnom prvaku Hrvatske), Siniši Lasanu, možemo pričati jako puno, ali izdvojit ćemo samo jednu činjenicu: Siniša je službeni ocjenjivač vina na londonskom ocjenjivanju vina Decanter te samim time postavio je hrvatsku vinsku scenu u svjetske okvire.

16 | G.E.T.

Vlado i Slavica Borošić - posebno priznanje za životno djelo, za izniman doprinos u razvoju i promicanju vinske kulture svi koji su imali čast i privilegiju upoznati bračni par Borošić i provesti s njima neko vrijeme, dobro znaju i čemu pričamo, a reći ćemo samo jednu rečenicu: Vinska scena u Hrvata ili ne bi postojala, ili bi bila znatno drugačija, da nije bilo Vlade i Slavice Borošić.

Opći ciljevi projekta Bijeli grozd su prezentacija i poboljšanje turističke usluge u eno-gastro turizmu. Širenjem Bijelog grozda u države regije, ciljevi projekta se počinju odnositi na podizanje svijesti o važnosti eno-gastro turizma u cijeloj regiji, a ne isključivo i izdvojeno u Hrvatskoj.

G.E.T. Report 3

Šira publika imat će mogućnost odabrati najbolje od najboljih iz svih ovih država, a Bijeli grozd Regional Trophy za sezonu 2017/2018. dodijelit će se na 4. G.E.T. Konferenciji o eno-gastro turizmu, koja će se održati 16. i 17. veljače 2018. godine na Ladanjskom imanju Principovac u Iloku. ♦

G.E.T. | 17

Jubilarni, 10. VinDel Deseti po redu VinDel, festival vina i gastronomije u Mariboru, kao i obično, bio je odličan. Neću reći da je ovaj bio najbolji do sada, jer svaki je po nečemu bio poseban.

U suradnji s Dejanom Baierom i ove smo godine na VinDel vodili desetak hrvatskih novinara. To je vrlo ugodna suradnja koja traje već godinama i trajat će još godinama.

Piše: Tomislav Stiplošek Foto: Silvija Munda

VinDel je, nekako, najsličniji našem VINOcomu i, kao što je to primijetio Aleš Gačnik, to je zato što njihovi organizatori imaju "ono nešto". Malo tko govori da ide na VinDel ili VINOcom; ideš k Baieru ili ideš k Dropuljiću. Ta njihova karizma je ključ uspjeha.

Naravno, obojica su profesionalci, tako da ti festivali jednostavno ne mogu biti loši.

Na moju veliku žalost i ove je godine bilo iznimno malo hrvatskih izlagača. Bila je tu vinarija Vuglec breg pa proizvođači voćnih vina obitelj Raak, mogli ste kušati proizvode od tartufa tvrtke Zigante i bila su tu još vina Korlat, u stvari njihov predstavnik u Sloveniji.

Šteta, jer ovaj festival ima posebnu dušu i, po meni, spada u sam vrh vinskih manifestacija u regiji.

18 | G.E.T.

Svaki naš posjet VinDelu u stvari počinje u Hiži stare trte, jer uvijek se nađe netko novi od kolega, tko još nije bio tama, a priča je više nego zanimljiva, Stara Trta je najstarija živuća loza na svijetu (trta=trs,loza). Stara je više od 450 godina i živi razgranata po zidu kuće koja je nekad bila dio gradskih zidina. Zanimljivo je da ta loza još daje rod. Svake godine se održava Festival stare trte.

Tada dolazi slovenska vinska kraljica, ali i mnogi uglednici iz svijeta. Tom prilikom je i berba te se

svake godine, dobije nevelika količina vina, ali ono se ne može kupiti; pakira se u boce poznatog umjetnika Oskara Kogoja zapremine 2,5 dcl te one predstavljaju dragocjeni protokolarni dar. U kući na kojoj raste Stara trta otvoren je muzej s malom vinotekom u kojem posjetitelji mogu dobro upoznati vinsku povijest Maribora. Sama kuća je zanimljivo uređena - po podu i po stropu protežu se mozaik i vitraj koji simboliziraju rijeku Dravu i Staru trtu. Stara trta ima i svoju himnu. Kako kažu - svi pravi Mariborčani (rođenjem ili srcem) moraju znati himnu Stare trte.

G.E.T. Report 3

G.E.T. | 19

Nakon toga krećemo na VinDel. Zadnje dvije godine održava se u hotelu Draš, u koji se VinDel preselio iz Habakuka. Najveća razlika između VinDela u tim hotelima je u tome što je u Habakuku salon bio "razbacan" po salama hotela i bio je više salonski, dok je tu, u Drašu, sve na jednom mjestu i nekako više ima festivalski štih.

Našlo se tu opet sijaset delicija, od sušenih i dimljenih riba pa Kranjskih kobasica s čilijem, raznih džemova i pekmeza, ulja, ali dva proizvoda su me se posebno dojmila.

Prvo, sladoled od bučinog ulja. Predivno kremozan, izuzetno izbalansiranog okusa, sve u svemu, izuzetan sladoled.

Druga delicija je dimljeno maslinovo ulje Jenko.

Uljna baza je od sorte istarska bjelica, a dimljeno je dimom bukova drveta. Ulje ima fantastičan miris dima; vrlo neobično. Ono što posebno raduje je činjenica da dim, osim mirisno, nimalo ne mijenja sam okus i svojstva ulja, a kada ga dodate u hranu ne prekriva ju svojom snagom, već naprotiv, daje neki poseban, ugodan, dimni štih jelu.

Atmosfera na VinDelu je nešto posebno pozitiva i samo pozitiva. Zašto je to tako? Ima tu više razloga; malih, sitnih, ali bitnih. Recimo, jedna mala stvar su čaše. Dakle, partner VinDela je Staklarna Rogaška i tu su, naravno, predivne čaše, dizajnirane za VinDel i to je mali detalj koji vas čini posebnim i sretnim.

Drugo, ono što u stvari i ne vidimo ili, bolje reći, ne obraćamo na to pažnju; organizacijsko osoblje je divno, ljubazno, nasmijano i spremno riješiti svaki vaš problem. Njihov entuzijazam je toliko zarazan da vas i to čini malo sretnijim.

Naravno, tu je i vino. Često na tim festivalima više pažnje posvećujemo ljudima, druženju; uvijek sretnemo neke prijatelje koje nismo vidjeli neko vrijeme ili stječemo nove i, u svemu tome, nekako vino dođe u drugi plan, a trebalo bi biti u prvom - ipak je to vinski festival. Na razmišljanje o toj činjenici navela me kolegica Nika Borovac, novinarka portala Pun kufer. Dakle, Nika je ove godine bila prvi puta na VinDelu. Odlučila je predstaviti VinDel kroz 10 vina koje treba probati na ovom vinskom festivalu. Naravno, uslijedilo je pitanje: "Tomice, možeš li me provesti po festivalu i pokazati 10 posebnih vina?" Odgovor je, naravno, bio: "Nema problema!", a tada sam se malo zamislio. Kojih je to deset vina, koje bih ja izdvojio? Veliko pitanje. Počeli smo obilaziti vinare i vrlo brzo sam shvatio da zadatak nije 20 | G.E.T.

nimalo lagan. Taman kad misliš da si posložio u glavi 10 vinara, sjetiš se još jednog, koji isto tako spada u tu grupu pa sve ispočetka. Na kraju smo ipak složili listu 10 najboljih vina. Koja su to? A, to ćete pročitati u Nikinom tekstu. Ja vam mogu samo reći da smo se zadržali dugo kod Valtera Sirka - iznimna paleta vina izražene sortnosti i sklada; vina su mu čista elegancija. Naravno da ne možete raditi listu najboljih u Sloveniji i pritom zaobići Ščureka; tu je suviše bilo što reći - Ščurekova vina su uvijek čisti hedonizam.

Naravno da u tom lutanju nismo mogli izbjeći vinare iz Bizeljskog, tako su se tu našli i Istenić i, naravno, Janez i Zala Šekoranja. Možda će nekima biti nepoznato, ali oduševio nas je i pjenušac vinarije Doppler. I, naravno, vinarija koju ja posebno volim - Movia. Ta mi je, pomalo istraživačka, tura vratila fokus na sama vina. Da, možda je nama, koji se profesionalno bavimo vinom, teško naći nešto novo; većinu toga smo probali, a i sami festivali su postali više mjesta za druženje, nego za kušanje i to je uredu; mislim da tako i treba biti. Postoje radionice i drugi načini za kušanje vina na primjeren način.

Vratimo se mi VinDelu i Dejanu Baieru. Dejan trguje vinima i vinskim priborom, organizira razne manifestacije, ali VinDel je definitivno ono što ga

G.E.T. Report 3

obilježava. Analizu 10 godina VinDela te njegov značaj i usporedbu s drugim festivalima na ovom području, stručno je napravio i prezentirao etnolog dr. Aleš Gačnik. Slažem se sa svakom njegovom riječju. Neću vam sad prenositi cijeli njegov rad, ali sukus svega je da je čovjek ključ svakog projekta; u ovom slučaju to je Dejan Baier. Takva stručna opaska raduje me čak i privatno, jer čovjek koji je tako uspješan vjerojatno pametno bira i partnere, a jedan od partnera mu je i G.E.T. Report.

Sve u svemu, bio je to još jedan "najukusniji dan u godini", kao što to kaže slogan VinDela. Ukusan i dobar... Ma, odličan! Uvijek je lijepo vidjeti stare prijatelje i družiti se s ljudima dobre volje. VinDel je festival po mjeri čovjeka. Ne sumnjam da će trajati i sljedećih deset godina te se nadam da ćemo se družiti svake godine. Naša suradnja će se vjerojatno proširiti, jer naša nagrada Bijeli grozd, nagrada u vinskom turizmu, širi se na susjedne države, a - gdje bi dodijelili nagrade za Sloveniju, ako ne na VinDelu? Vidimo se svakako i sljedeće godine, ali družimo se prije toga i u mjestu ruža – Portorožu na "Rose Code" festival roséa i ruža, u svibnju 2018. - manifestacija je to koju također organiziraju Dejan Baier i njegova ekipa. ♦

G.E.T. | 21

6. Dani Blatske lumblije I ove smo godine krajem listopada posjetili Blato na otoku Korčuli i manifestaciju Dani Lumblije. To je divna priča i svake godine tim povodom provedemo nekoliko vrlo lijepih dana te se već sad veselim sljedećoj.

Piše: Tomislav Stiplošek Foto: Silvija Munda

Naravno, kada smo u Blatu, ne bavimo se samo lumblijom; ima Blato još štošta zanimljivo ponuditi svojim gostima.

Posjetili smo i našeg prijatelja vinara Bačića.

Kad smo stigli, trajala je berba maslina, a ulje od maslina pobranih taj dan imali smo prilike kušati već istu večer.

Nismo uživali u Cetinki, jer je nema. Otkako je na festivalu Dubrovnik FestiWine proglašena vinom koje se najbolje sljubljuje s kamenicom, Cetinke Bačić nema dovoljno. Probali smo zato mlada vina; onako, iz bačve, a to najviše i volim. Mogu reći da će i ova godina biti odlična za Bačiće, jer vina već sada pokazuju veliki potencijal.

22 | G.E.T.

Zlinje, najpoznatija ulica u Blatu, s poznatim drvoredom koji je dug 1 km i drugi je najduži drvored lipa u Europi

Bili smo i kod mladog Jakova Sardelića. Njegova vinarija radi tek nešto više od dvije godine i naći ćete ju pod nazivom Vinarija Dine. Dakle, probali smo vina iz prošle godine; ima vrlo dobru Cetinku i Plavac mali, a Pošip je - senzacionalan. Savjet: potražite ga dok ga još ima, jer vrijedi svake kune.

Ima i odličan Syrah. Uživanje u njegovim vinima na terasi vinarije, osunčanom nekima od zadnjih toplih zraka sunca ove godine, doživljaj je koji ćemo dugo pamtiti.

Biti u Blatu, a ne posjetiti Blato 1902 d.d. bio bi smrtni grijeh. Obavezno treba u njihovoj kušaoni, u centru Blata, popiti kavu za dobro jutro, ali i uživati u njihovim vinima, posebice Merlotu.

Lumbliju kod njih možete probati cijelu godinu.

Ono što posebice raduje jest informacija da blatsku lumbliju od sada možete, kao dio redovne ponude, naći i u njihovom restoranu u Zagrebu, kao i u trgovinama, a uskoro se to očekuje i u Rijeci. Još jedna novost, jako bitna kada je riječ o lumbliji - ove je godine Blato 1902 d.d. po prvi put buteljiralo određenu količinu varenika, tako da

G.E.T. Report 3

je sad i on dostupan široj javnosti, a bez varenika nema ni prave lumblije. Što je varenik?

Varenik je tradicionalni dalmatinski bezalkoholni dodatak jelima, sirup od mošta koji se nekoliko sati kuha lagano, a da ne zavri, kako bi se reducirao u tamni, slatki sirup.

G.E.T. | 23

Kad ogladnite, a zaželite se malo gradskog štiha, odete u Tinel na pizzu; tu nećete pogriješiti. Mi, iz G.E.T. Reporta, volimo jesti lokalno pa, kad god možemo, jedemo u konobi Zlinje. Vlasnica, Katarina Donjerković Baničević, naša je dobra prijateljica i volimo se družiti s njom, ali i kuhinja je odlična. Ovaj smo se put nauživali domaćih lignji i riba iz mora (ne iz Metroa) tako da, kad ste u Blatu, ne morate me niti zvati za savjet - pravac Zlinje i prepustite se osoblju.

Etno kuća Barilo je nezaobilazna destinacija koju svakako morate vidjeti. Nalazi se u samom centru Blata, a u njoj je etno zbirka obitelji Marinović Barilo s velikim brojem uporabnih predmeta običnog čovjeka otoka i mjesta. Šetnja kroz ovaj obiteljski muzej predstavlja šetnju kroz stoljeća života otočana kao i ove obitelji čiji će potomci, koji još tu žive, biti vaši ljubazni domaćini.

Zbirkama svojstvo kulturnog dobra i upisana je u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske Listu zaštićenih kulturnih dobara.

24 | G.E.T.

Što se samog natjecanja u izradi blatske lumblije tiče, ove godine je bila prijavljena rekordna, 51 lumblija, tako da žiri stvarno nije imao lagan posao. Izložba, degustacija i proglašenje najbolje blatske lumblije u 2017. godini održana je u organizaciji Općine Blato, Turističke zajednice općine Blato, Radio Blata i Blatskih fižula ustanove u kulturi, te pod medijskim pokroviteljstvom Radio Blata, u velikoj dvorani Doma kulture u Blatu. Svečanost je, kao i svake godine, bila lijepa i zanimljiva, prepuna dobre energije. Za razliku od mnogih sličnih manifestacija ovdje glavni događaj traje relativno kratko, što možda i nije loše. Tako je završna večer podređena legendi o mladom francuskom vojniku i mladoj Blajki te njihovoj ljubavi (na to ću se još vratiti) i samom natjecanju. Naravno, postoji i nagrada publike pa je tako i publika morala isprobati sve izložene lumblije, a dodatnu okrjepu mogli ste naći na izložbenim prostorima lokalnih vinara i OPG-ova te kupiti lumblije od čije je prodaje novac išao u humanitarne svrhe.

Ovom je prilikom predstavljena i Blatska torta; njena autorica je Kristina Sardelić iz slastičarnice Moja Nadalina, koju je ljubav iz Vela Luke dovela u Blato, a iz ljubavi je i osmislila posebnu tortu posvećenu Blatu.

G.E.T. Report 3

G.E.T. | 25

A eto i rezultata natjecanja u izradi blatske lumblije: Prema odluci stručnog ocjenjivačkog žirija u sastavu: Mirjana Mirošević, Jakica Dragičević, Jelena Šeparović, Marija Protić Sršen i Jelica Novaković prvo mjesto po ocjenjivanju stručnog žirija osvojila je Nedjeljka Sardelić, drugo mjesto Meri Sardelić, a treće mjesto Linda Bačić i Marija Sardelić, dok je i nagradu publike za najbolju blatsku lumbliju u 2017. godini također osvojila Nedjeljka Sardelić.

Da blatska lumblija ima budućnost, pokazali su nam učenici srednje škole Blato; u nedjelju, nakon misnog slavlja, na Plokati u loži održana je tradicionalna degustacija i blagoslov lumblija koju su radili učenici Srednje škole Blato.

Nedjeljka Sardelić, kuharica konobe Zlinje, apsolutna pobjednica natjecanja u izradi blatske lumblije ( i prema ocjeni žirija i prema ocjeni publike)

Vratimo se sad na legendu o Francuzu i mladoj Blajki. Doduše, tu treba krenuti od početka.

Kao prvo, od kada se točno i gdje počela praviti lumblija, vjerojatno je nemoguće točno reći.

Međutim, već šest godina Blaćani, na čelu sa

svojom turističkom zajednicom, iz godine u godinu održavaju Dane Lumblije, tako da je to sada već postao turistički brend. Znam to jer i mi zadnje tri godine dajemo svoj obol toj manifestaciji. Pet godina traje prikupljanje materijala za projekt zaštite blatske lumblije te ih je, eto, ove godine ministarstvo i uzelo u postupak.

Iz tog razloga ove godine su gosti na Danima blatske Lumblije bili članovi Udruge Poljički Soparnik; upravo da bi, kroz prezentaciju o zaštiti Poljičkog soparnika, pomogli Blaćanima u njihovom daljnjim koracima zaštite Lumblije.

Održana je prezentacija na temu: Udruga Poljički soparnik, Omiš – primjer dobre prakse – Poljički soparnik/Poljički zeljanik/Poljički uljenjak (ZOZP), a predavanje je održao veliki knez poljički Petar Rodić, dopredsjednik Udruge Poljički soparnik.

Dakle, Lumblija je postala turistički brend, već unaprijed ima dosta prijava za radionice izrade lumblije iduće sezone, ljudi zovu, raspituju se...

Lumblija je postala prepoznatljiva i to itekako treba iskoristiti u turističke svrhe. TZ Blata se trudi i radi odličnu promociju. Blato 1902 d.d. je na tržište stavilo varenik i lumbliju kroz cijelu godinu,

26 | G.E.T.

isto kao i konoba Zlinje, u kojoj je moguće uvijek dogovoriti radionicu izrade Lumblije. Dakle, ljudi su stvorili kompletan turistički proizvod.

Naravno sada slijedi ključan moment... Legenda o ljubavi mladog francuskog vojnika i mlade Blajke, njihova ljubavna priča koja završava s "ne zaboravi me"... Jesu li se ikad više vidjeli, ne znamo, ali volimo vjerovati u sretan kraj. Priča je divna, ljubavna i budi vjeru u ljude i to je krasno.

Upravo u toj legendi neki su ljudi našli način kako otežati priču oko lumblije. Jer ta legenda, kažu, nije istinita - lumblija se radi od davnih dana - pitamo od kada... E, to se baš i ne zna. Ma, slažem se ja da to možda nije točna priča, slažem se i da se lumblija radila na cijelom otoku, ali je li to dovoljan razlog da se uništava odličan projekt?

G.E.T. Report 3

Vela Luka je itekako poznata po maslinovom ulju, Korčula po Marku Polu, Lumbarda po Grku i da ne nabrajam dalje... Zašto Blato ne bi bilo poznato po Blatskoj lumbliji; turisti imaju povod obići cijeli otok. Moramo pomagati jedni drugima, a ne stavljati si klipove pod noge.

A što se tiče same legende... Recimo ovako: u Motovun se dolazi i zbog Velog Jože, u Modrom jezeru kod Imotskog možete vidjeti vile koje tamo žive, na Kleku plešu vještice, vile i vilenjake u marketinške svrhe koristi i vinarija Bolfan Vinski Vrh... Ili, recimo, Verona, koja temelji svoj turizam na Romeu i Juliji, a to djelo čak nije niti napisao Talijan. Mislim da vam ne moram davati više primjera, a ima ih. Bitno je koliko ljudi može ubuduće bolje živjeti od lumblije, a ne toliko gdje je ona počela živjeti. ♦

G.E.T. | 27

Festival bajni u Opatiji stalni...

Hedonist & Wine

Najveći međunarodni festival vina na Kvarneru

Pod kristalnim lusterima najstarijeg hotela na Jadranu, opatijskog hotela Kvarner, 28-29.

10. 2017. veliki broj ljubitelja vina imalo je prilike degustirati najveća imena hrvatskog i slovenskog vinarstva.

Nakon prvog izdanja Hedonista što drugo ostaje nego samo se Piše: Matej Rotim, nadati da će se festival ustaliti Vinske skitnje u program događanja grada Opatije. Da ta dva dana bura nije divljala terasom najstarijeg hotela u Opatiji (hotel Kvarner), terasa bi bila još više posjećena i zajedno sa Kristalnom dvoranom činila bi neponovljivi ugođaj za sve one koji su se odlučili hedonizirati. Terasa hotela Kvarner i sama Kristalna dvorana su idealno mjesto za ovakav događaj.

Zvučna imena hrvatske i slovenske vinske scene skupila su vrlo prepoznatljiv sastav vinara i valja reći da među izlagačima nije bilo velikih „nepoznanica“. Vrlo respektabilna imena navedene dvije vinske scene začinjene su pokojim izlagačem kojeg tržište tek mora prepoznati, a čije proizvode mora prihvatiti.

Sajam sam posjetio uz društvo koje inače ne po posjećuje takvu vrstu događanja ali upravo zato su mi oni ukazali na manje poznata imena izlagača i na njihove proizvode poput vina od aronije i višnje.

Drugu stvar koju je uočilo moje društvo, i time me malo zateklo, je činjenica da među izlagačima nije bilo niti jednog proizvođača žlahtine.

To je ono što je od sajma zapamtilo moje društvo. Ono što sam ja zapamtio i pamtit ću još dugo je – tuga ! Prije dvije godine lutao sam vinogradima Cote de Nuitsa, došao pred, pa zagazio u Romanee Conti, ali vino iz tog vinograda bilo je ipak preskupo. Na Hedonistu se ukazala prilika da ispunim i tu želju. Između 10 uzoraka koji su trebali ponuditi ljepote među različitostima pinot noira kao sorte, našla se i boca iz Vosne Romanee-a. Od 10 uzoraka samo jedan uzorak nije bio ispravan za kušanje- baš taj is Vosne Romaneea. Na trenutak se pluća stegla, grlo osušilo a oko zasuzilo...i samom Mariu Meštroviću. Nije bio te sreće, a nisam ni ja...

Kako god, zaključak nije sporan. Hedonist je potreban Opatiji i više nego što se to sada da primjetiti. Ovakva jedna bitna turistička destinacija ne smije biti bez festivala ovakvog tipa.

Dosadašnje godine bez sličnih festivala su čisti propust u organiziranju i nadopunjavanju turističke ponude ovog važnog turističkog mjesta. ♦

28 | G.E.T.

Zvona usluge d.o.o.

Busovačka 19, 10000 Zagreb www.zvonacatering.hr catering@zvonacatering.hr

Catering priča o nama Svaka obitelj ima priču; naša je s okusom i traje punih 20 godina.

Počela je s članovima naše obitelji, a širila se kroz spremnost da uložimo sav trud u kvalitetu i posebnost onoga što činimo. Upravo ta familijarnost pridonosi pouzdanosti i jako brzom prilagođavanju svakodnevnim izazovima.

Ispričana je kroz više... od 1600 domjenaka godišnje i više od 90.000 posluženih uzvanika godišnje. Svaki put krećemo u osmišljavanje i realizaciju novog zanimljivog eventa, uvijek s istim entuzijazmom otkrivamo - što možemo drugačije, inovativnije, kreativnije. U našem je portfoliu milijun trenutaka za pamćenje.

Iako može izgledati kao svaka druga priča o cateringu... ... ova naša je puno više od toga.

Kako zadovoljiti i zadržati klijenta, nama je osnovna nit vodilja. Danas, nakon 20 godina iskustva - mi smo puno, puno više od cateringa.

Obratite nam se s punim povjerenjem, veselimo se kreirati nove nezaboravne trenutke baš s Vama.

Zvona catering

12. Zagreb VINOcom međunarodni festival vina i kulinarstva

Za nas iz G.E.T. Reporta ovogodišnji VINOcom počeo je dan ranije, u četvrtak. Naime 23. 11. dodijeli smo, po šesti put, nagrade Bijeli grozd. Kao što već svi znate, to je nagrada ili, možemo reći, proglašenje najboljih vinarija u sferi turizma ili, bolje reći, vinskog turizma.

O dobitnicima smo već pisali pa Piše: Tomislav Stiplošek sad nećemo o tome, ali odaziv Foto: Silvija Munda samih vinara, kolega novinara i gostiju bio više nego odličan, tako da ćemo to, nadam se, ponoviti na isti način i sljedeće godine. Pet godina smo Bijeli grozd održavali unutar VINOcoma i vrlo smo zahvalni profesoru Dropuljiću što je prepoznao naš projekt i dao svoj izniman doprinos da izrastemo u ovo što smo danas. Nadamo se da će Bijeli grozd na ovaj način postati „uvodna” manifestacija samog VINOcoma te tako i dalje ostati vezana uz ovaj festival.

No vrijeme je da pišemo i o samom festivalu.

VINOcom je svojevrsno čudo. Svi će mu naći pokoju zamjerku, posebice da je gužva i sijaset sličnih, ali svi će doći na VINOcom i rijetki ga propuštaju. VINOcom ne možemo uspoređivati ni s jednim drugim festivalom u državi, jer on je već pomalo prerastao u kult. Jednostavno, to je najposjećeniji vinski događaj u godini.

30 | G.E.T.

Cijena karte je ove godine bila 200 kuna i to je donekle profiliralo publiku; još uvijek je bilo iznimno puno ljudi, tako da je u pojedinim momentima gužva bila i prevelika. Čini mi se da je ove godine gastro dio bio manji nego inače, ali ovo je ipak vinski festival pa je to sasvim ok. S druge pak strane, radionice su bile možda bolje nego ikad. Svakako treba izdvojiti: 30 godina Château Gruaud-Larosea (kroz 6 legendarnih berbi 1979, 1982, 1989, 1990, 2000, 2009. Srce Médoca, St. Julien apelacija te Bordeaux u najboljem izdanju) te Vertikala Château Latour (veličanstvena Grand Vin vina iz Château Latour iz Médoca, 2004, 2005, 2006, 2007, 2008.).

Neke radionice koje smo posjetili: Engleski pjenušci, nova Champagne?

Radionicu je vodio Mario Tomeković, naš sommelier iz Londona kojeg ste mogli upoznati kroz emotivno pismo objavljeno u prošlom broju G.E.T. Reporta. Bila je to iznimna prilika na jednom mjestu usporedno kušati selekciju engleskih pjenušaca, reprezentativnih uzoraka iz južno-engleskih okruga Dorset, Hampshire, Sussex i Kent, usporedno s uzorkom jedne od ponajboljih Champagne kuća Charles-Heidsieck.

Također, da vidimo kako stoji naša regija, našli se ovdje pjenušac Luna istarske vinarije Domaine Koquelicot i Gourmet rose penina vinarije Istenič iz Bizeljskog.

Pogodno tlo na kojem se do srednjeg vijeka uspješno uzgajala vinova loza, nove klimatske promjene i vizionarska upornost pionira proizvodnje engleskih pjenušaca pokazuju dojmljive rezultate. Uz sadnju velikih šampanjskih sorti u vinograde te uz sve bogatije iskustvo podrumarstva, tradicionalne metode proizvodnje pjenušaca obećavaju perspektivnu i uzbudljivu budućnost.

Enjingi, crni Enjingi Ivan Enjingi i Ivo Kozarčanin proveli su nas kroz povijest crnog Venja. Kušali smo sortna vina koji su sastojci crnog Venja (frankovku, cabernet sauvignon, crni pinot, zweigelt); tako smo se vratili malo u povijest uz zweigelt iz 2012., 1994. i 1985., crni pinot, merlot i cabernet sauvignon iz 2003. (sastojci crnog Venja 2003.), ali i crno Venje 2009. , koje je još uvijek u tanku te frankovku, crni pinot i cabernet sauvignon iz berbe 2015., sastojke crnog Venja 2015. Našao se tu i vinjak iz 1984. godine, a prezentaciju su pratili sirevi zadružne Mljekare BiZ

G.E.T. Report 3

te Enjingijevi domaći suhomesnati proizvodi.

Radionica je pokazala veličinu crnog Venja i njegovog kreatora, Ivana Enjingija te važnost poštovanja prema prirodi, a završila je bijelim vinom - Graševinom kasne berbe iz 2015. - kao najavom radionice na VINOcomu 2018. godine.

G.E.T. | 31

25 godina revije svijet u čaši Prva hrvatska revija za vino, kulturu jela, pića i turizam Svijet u čaši, na Martinje ove godine, navršila je punih 25 godina neprekinutog izlaženja.

Jubilej je obilježen tradicijskim Ateljeom okusa i novim izdanjem revije br. 156. Svečanost u povodu jubileja je održana za vrijeme festivala. Uz osovinu Mladen Horić, Željko Suhadolnik i Marko Čolić, u protokolarnom dijelu uz mikrofon, a poslije i kroz druženje našli su se i Ljudevit Grgurić Grga s Hrvatske televizije te popularni pjevač vedrih nota Krunoslav Kićo Slabinac.

Izlagači Eh, da, izlagači... Pa možemo reći da je više od devedeset posto svih relevantnih hrvatskih vinara bilo prisutno, kao i ono ponajbolje iz regije.

Da sad ne nabrajam vinare i njihova vina, jer za to nema mjesta, reći ću tek da je stvarno bilo za kušati fantastičnih vina, što je dokaz kako je vinska scena u Hrvatskoj postala itekako dobra i konkurentna. Ipak, trebalo bi izdvojiti barem nešto što mi se posebno svidjelo na ovogodišnjem VINOcomu. Pa recimo ovako... Mislim da posebnu pažnju zaslužuje linija crnih vina vinarije Kamnik (tu skoro da su bez prave konkurencije). Posebno treba izdvojiti vina Bodren Borisa Drenškog, koji je još uvijek moj apsolutni favorit kada su predikatna vina u pitanju. Zatim, recimo, liker od lješnjaka tvrtke Primores - to je nešto što me izulo iz cipela, to morate probati. Otkriće je bila kombinacija slane čokolade Solane Nin i likera od kupine OPG-a Radić; prvo uzmete komadić čokolade, pustite da se rastopi u ustima, a potom popijete gutljaj likera - rezultat je zanimljiva i dugotrajna okusna senzacija. Bilo je tu još nekih odličnih vina, recimo Chardonnay koji su zajedno radili Alan Bibich i Rudolf Štefan za potrebe restorana Pelegrini;

32 | G.E.T.

stvarno odlično vino. Zatim, recimo, Ocu, vinarije Boškinac (vino posvećeno ocu Borisa Šuljića) i da ne nabrajam dalje, jer ih stvarno ne mogu sve nabrojiti.

Kada pišem o vinskim festivalima, obično to bude recenzija festivala po segmentima, ali za VINOcom to ne radim; ne zato što je VINOcom loš, naprotiv, već kao što rekoh, taj festival je postao kult ili, kao što danas vole moderno reći, to je must be mjesto - tu jednostavno morate biti.

Zašto je to tako? Za to ima više razloga.

Jedan od razloga je što je to prvi pravi ozbiljni vinski festival u Hrvata i svi uz njega vežu neke emocije. To je jednostavno tako, ovaj festival ima „ono nešto”; to vam je prva ljubav.

Sljedeći razlog je svakako mjesto održavanja - to je posebna priča; da radimo anketu na VINOcomu 90% ljudi bi vam reklo da je prostor u Esplanadi premali, da fali zraka i svašta nešto, a na sljedeće pitanje, da li da maknemo VINOcom iz Esplanade, 90% ljudi bi vam reklo: „Ni slučajno, Esplanada je nešto posebno!” To je fenomen tog festivala.

Treba znati kako je nastao hotel Esplanade. Dakle Zagreb je bio jedna od stanica poznatog vlaka Orient Express, ali tadašnja bogata klijentela, koja je putovala tim vlakom, nije imala u Zagrebu adekvatan luksuzni smještaj i tada se je započela

gradnja Esplanade, koja je i dan danas pojam luksuza i hotelijerske kvalitete. I to je jedan od razloga uspjeha VINOcoma.

Svakako jedan od razloga je i vrijeme održavanja. To je zadnji vikend u studenom i obično početak Adventa (ove godine je slučajno datumski ispao nešto ranije), tako da smo svi već praznički raspoloženi. Nekako VINOcom označuje početak prazničkog raspoloženja, veselja i blagostanja pa to daje neku posebnu atmosferu i energiju. Na vrlo suptilan način, VINOcom je posložen tako da u prvom planu nisu ni vinari, ni organizatori, ni mediji, već gosti, to jest kupci koji kupuju vino, ali to je napravljeno tako suptilno i nježno da to ne smeta ni vinarima ni medijima, jer je organizacija VINOcoma posložena tako da imate osjećaj da je organizator to posložio baš tako samo za vas.

pokoje iznenađenje u organizaciji, jer ne valja se opustiti, uvijek treba težiti boljem i uvijek uvoditi neke male promijene, ali profesor to zna bolje nego ja, tako da ne brinem oko toga.

Na kraju, pitanje: Zašto je VINOcom središnja vinska manifestacija? Zato što se godina mjeri od Slapnice do Slapnice, a VINOcom je u sredini.

Pozdrav svima i vidimo se na Zagreb VINOcomu 2018.! ♦

Da, to je najveći festival u regiji, ali daje izniman dojam personaliziranosti - i to je jedan od razloga uspjeha ovog festivala. Izlagači koji dođu na VINOcom rijetko prestanu dolaziti; jednostavno kao da se stvara neka veza između njih i organizatora i to traje te naravno i to doprinosi uspjehu festivala.

Publika... O, da - i stara i nova publika, to je posebna ljubav. VINOcom je posebno mjesto za svakog vinoljupca. Tu se počinje učiti o vinu i tu se završava. VINOcom itekako ima svoju publiku i to je naravno veliki razlog uspjeha ovog festivala.

Organizacija... E, to je posebna priča. Svatko tu radi svoj posao i rade ga dobro. Međutim, bez profesora Ivana Dropuljića taj festival ne bi bio to što jest. On je to ljepilo koje sve prije navedeno drži na okupu. Jer, kao što on i sam kaže: ili si vinski čovjek ili nisi, a VINOcom je za vinske ljude.

Nadam se da će nam sljedeći VINOcom donijeti G.E.T. Report 3

G.E.T. | 33

Gastronauti zauzeli Kornate Gastronauti su uplovili u Tisno te zauzeli Murter, Kornate i Nacionalni park Krka.

Klub Gastronaut okuplja vlasnike hotela, restorana, turističke djelatnike, vinare i turističke novinare.

Gastronomske teme okupljanja bile su: • • • Piše: Tomislav Radić Foto: Darko Stipaničev

•

Grahorice i more (chef Robert Marenjak, hotel Borovnik), Kornatski krš i podmorje u modernoj gastronomiji (restoran Fešta), Otočni dnevnik soli, vjetra i sunca - hrana pripremljena primjenom tradicijskih tehnika čuvanja i pripreme ribe (chef Vjeko Bašić, restoran Boba) i Pivac i teletina pod pekom (restoran Krka Belvedere).

Gastronautski pohod počeo je kušanjem maslinova ulja Jadrija Olive Gardena sa začinskim biljem koje raste na imanju, uz Dukatove sireve Sirela Pašnjak i Mali gorski te Plavac 2016 PZ Kuna. Član Gastronauta Dane Slamić ove je godine nakon preuređenja pretvorio hotel Borovnik u Tisnom u hotel s četiri zvjezdice, a glavni chef restorana hotela postao je dugogodišnji Gastronaut i poznati kuhar Robert Marenjak, koji je pripremio edukacijsku večeru na temu Grahorica i more.

34 | G.E.T.

Nakon pjenušca Slamić poslužena su jela i vina: • • • • • •

Krema od boba i inćuna / Čačin san – kupaža lokalnih sorti 2016, Slamić/, Kapesanta na podlozi od orza / Rose 2015, Slamić/, File jadranske ribe na posteljice od leće / Plavina 2015, Sladić/, Brujet od lignje jadranske ribe leće i orza / Lasin 2015, Sladić/, Ragu od sipe i boba / Babić 2013, Slamić/ i Kruške alla Borovnik / Shiraz 2013, Slamić/.

Inače, Tisno povezuje kopno i otok Murter i idealno je mjesto za smještaj prilikom posjeta nacionalnim parkovima Kornati i Krka te parku prirode Vransko jezero i ugostiteljima iz okolice koji nose titulu Restauranta Croatica.

G.E.T. Report 3

G.E.T. | 35

U restoranu Fešta na Kornatima, na temu "Kornatski krš i podmorje u modernoj gastronomiji", pila su se vina PZ Svirča.

Gastronauti su kušali jela: Pašteta od kozica, Pašteta od sipe, Tapenada ovogodišnjih maslina, Svježi sir sa suhom pomidorom i motarom, Brudet hobotnice kuhan na sirutki, Dimljeni rižoto od kornatske janjetine, Jadranski škampi s njokima od slanutka, Lignje u prošeku i kadulji i Savijača od mišancije i račića.

Vina PZ Svirče pila su se ne samo u Fešti, nego i na brodu prema Kornatima.

36 | G.E.T.

Kušalo se: • bijelo vino napravljeno od Pošipa, Bogdanuše, Trebljana, Toskona i Prča, berba 2016. s 11,6% alkohola, • Bogdanuša 11,6, 2016., • Opolo od Plavca s terasa, 12%, 2015., • Pošip 12%, 2016. i • Pošip vrhunski 13%, 2015.

• Plavac mali reserva 2010 s 14% alk.

• Plavac mali Ivan Dolac 2010. s 14% alkohola.

Plavac Ivan Dolac jedno je od najboljih hrvatskih crvenih vina. Proizvede ga se 40 tisuća boca godišnje, koliko i Mediterana, koji je također plavac mali, samo s drugog položaja. Vina PZ Svirče izvoze se posredstvom Badela 1862 u više zemalja, a zanimljivo je da se dva put godišnje šalju dvije palete vina i u Kanadu.

U restoranu Boba na Murteru, na temu "Otočni dnevnik soli, vjetra i sunca", hrana je pripremljena primjenom tradicijskih tehnika čuvanja i pripreme ribe. Nakon Cherry brandy, San Michele, Sladić poslužena su jela:

• • • • • •

Namaz od slanih srdela/ Žlahtina ZWS 2016.

Zdjelarević wine selection /, Carpaccio i tartar od tuna /Chardonnay ZWS 2016. /, Trilja od kamena na saur / Maraština Premium 2015, Sladić/, Taglialoni s butargom od šampjera / Pošip de lux 2015, PZ Svirče/, Brudet od tramakane pasovine kuhan na trinogama /Ivan Dolac 2010, PZ Svirče/ i Kolač od rogača / Muškat Brutal reserva ZWS 2009/.

Članovi kluba Gastronaut organiziraju nekoliko studijskih putovanja godišnje kako bi vidjeli kako njihovi kolege iz raznih dijelova Hrvatske pripremaju hranu, kako su organizirani hoteli, kako se uslužuje u restoranu i sljubljuje vina s raznim jelima. ♦

U Nacionalnom parku Slapovi Krke u restoranu Krka Belvedere na temu "Pivac i teletina pod pekom" služilo se: Kruh ispod peke s drniškim pršutom, pancetom i sirom i goveđi carppaccio/ Malvazija ZWS 2015./, Pivac i teletina ispod peke s pečenim krumpirom i kiselim kupusom /Plavac 2016, PZ Svirče/ i Čokoladna torta u kombinaciji sa Panacottom / Plavac delux 2010, PZ Svirče/.

G.E.T. Report 3

G.E.T. | 37

Turistički novinari u Tunisu U Tunisu je održan 59. kongres Svjetske organizacije turističkih novinara FIJET (Federation Internationale des Journalistes et Ecrivains du Tourism).

Sudjelovalo je 105 predstavnika 21 države. Tema kongresa bila je "Održivi razvoj u turizmu".

Hrvatska je bila zastupljena s 18 predstavnika, među kojima su Piše: Tomislav Radić bile i potpredsjednica Svjetske Foto: Angela Radić organizacije Tina Čubrilo, Generalna tajnica Marijana Rebić i članica Predsjedništva Karin Mimica koja je i predsjednica Zbora turističkih novinara Hrvatskog novinarskog društva. Predsjednik FIJET-a je Tunižanin Tijani Haddad koji je bio i ministar turizma te države, koja ima velike turističke kapacitete, ali se još uvijek nije potpuno oporavila nakon terorističkog napada na turiste prije dvije godine. Inače, Tunis je država koja na sjeveru i na istoku graniči sa Sredozemnim morem. Na zapadu ima granicu s Alžirom (965 km), a na jugoistoku s Libijom (459 km). Ime

države dolazi od imena njezina glavnog grada, Tunisa, koji se nalazi na sjeveru zemlje. Četrdeset posto teritorija zemlje pokriva saharska pustinja, a ostatak je vrlo plodan. Taj prostor kolijevka je kartaške civilizacije te poslije žitnica Rimskog imperija. U Tunisu danas živi 98 posto muslimana i tek jedan posto kršćana.

Radni dio kongresa održan je u glavnom gradu Tunisu, a nakon toga, sudionici kongresa posjetili su brojne znamenitosti i turistička odredišta, među ostalim i Sidi Bou Said i, dakako, jedno od najpoznatijih ljetovališta Hammamet koji svojim plažama i brojnim hotelima privlači turiste iz cijelog svijeta.

Kairuan (Keruan) je 150 km južno od glavnoga grada Tunisa i 50 km zapadno od, također značajnog turističkog grada, Soussa na obali Sredozemnog mora. Kairuan je inače poznat kao "četvrti sveti grad islama" i njegovo staro središte je 1988. godine upisano na UNESCO popis mjesta svjetske baštine u Africi.

Muzej Habiba Bourguibe koji se nalazi u njegovom rodnom gradu Monastiru impozantan je mauzolej prvom predsjedniku Tunisa nakon

38 | G.E.T.

rušenja monarhije. Habib Bourguiba je rođen 1903. godine, a umro je 2000. godine, u 96. godini života. Posljednjih 13 godina života proveo je u kućnom pritvoru u Monastiru nakon što ga je 1987. godine svrgnuo Ben Ali. Tunis je zemlja kroz koju su u 3000 godina postojanja prolazili i njome vladali Feničani, Rimljani, Bizantinci, Španjolci, Turci i Francuzi.

Bio je francuska kolonija do 1956. godine, a drugi jezik u Tunisu zbog toga je francuski. Monastir privlači brojne Francuze koji dolaze, ne samo na ljetovanje, već tu provode svoje umirovljeničke godine, a mnogi i kupuju nekretnine. Zbog zemljopisne blizine Tunis je često odredište hrvatskih turista, a aranžmani za poznato odredište Hammamet vrlo su pristupačni, posebno nakon pokolja u muzeju Bardo i pada turističkog prometa.

Kartagu su izgradili Feničani, osvojili Rimljani i preuzeli Arapi u želji da unište kršćanstvo koje je uzelo maha. Na obroncima srušenog grada nalazi se predsjednička palača. Kartaga je poznata i kao grad Hanibala, vojskovođe koji je na slonovima krenuo na Rim i gotovo ga osvojio. I ovdje legenda kaže da su guske počele gakati kada je Hanibal bio Ante portas (pred vratima). Rimljani su za osvetu sravnili Kartagu sa zemljom. Današnji ostaci Kartage su dio grada kojeg su kasnije, stotinu godina nakon uništenja, sagradili sami Rimljani.

Djerbe je multietničko jer je na otoku , osim muslimana, i židovska zajednica s tradicijom od 2.500 godina, dok su doseljenici s Malte katolici.

Otok Djerba jedino je područje u Tunisu u kojem je još uvijek u upotrebi berberski jezik.

Još je mnogo mjesta koja u Tunisu treba posjetiti, među kojima su i grad Mahdia, El Djem u kojem je najveći rimski amfiteatar u Africi, Sfax i Sousse.

Zbog svojih turističkih privlačnosti, Tunis je i bio odabran za održavanje Svjetskog kongresa turističkih novinara. ♦

Djerba je otok u mediteranskom zaljevu Gabès, na jugu Tunisa. Sa širinom od 26 i dužinom od 27 km, ukupne površine 514 km2, najveći je otok sjeverne Afrike. Ima 140.000 stanovnika, najviše u glavnom gradu Houmt Souku, koji ima 65.000 stanovnika te je pozicioniran na 110 km istočno od Gabèsa i na 250 km južno od Sfaxa. Stanovništvo G.E.T. Report 3

G.E.T. | 39

Mit Bože Metkovića Molunat, divan komadić kugle zemaljske.

More zapljuskuje obalu stvarajući divnu simfoniju zvukova, mi sjedimo u hladu terase, pomalo je vruće, ali ljeto je pa tako i treba, a i osvježavamo se dobro ohlađenim Cabernet sauvignonom i vrijeme polako curi. Ako vam nešto ne štima u Piše: Tomislav Stiplošek ovim rečenicama prije, u pravu Foto: Silvija Munda ste, ne štima vam, naravno, priča o dobro ohlađenom Cabernetu; ali stvarno je bio ohlađen i bio je dobar. No hajdemo, polako, redom. Vinariju Bože Metkovića, mislim da ne trebamo posebno predstavljati; o njemu smo već pisali pa ako netko nije čuo za Božu, zavirite malo u arhivu G.E.T. Reporta na našem webu i lako čete naći. Ono zbog čega smo se ovo ljeto ponovo zaputili u Molunat je nova linije Božinih crvenih (crnih) vina.

Manje-više svi znamo kako se proizvode crvena vina, posebice ona bolja... malo maceracije, fermentacija, odležavanje u drvenim bačvama, punjenje u boce pa još malo odležavanja i tako prođu 2-3 pa i 4 godine dok to vino ne stigne na naš stol, da bi mi u njemu uživali. Naravno, poslužujemo ga na sobnoj temperaturi. To je uglavnom ono što svi znamo i čega se pridržavamo. Međutim, Božo Metković je krenuo drugim smjerom. U stvari on uvijek iskušava nešto

40 | G.E.T.

drugačije i novo. Malvasia dubrovačka, koja mu je okosnica podruma, odlično je vino koje se bez problema prodaje. Da, sad će neki reći lako je to prodati u Dubrovniku, ali nije to baš tako; danas proizvod koji nije dobar ne prolazi nigdje. Okušao se on i u pjenušcima i nje to uopće ispalo loše; baš naprotiv, a ipak treba uzeti u obzir da pričamo o pjenušcu s krajnjeg juga Dalmacije.

No vratimo se mi njegovoj novoj paleti crvenih vina.

Za ta vina Božo tvrdi da je našao rješenje kako maksimalno skratiti vrijeme potrebno za odležavanje; laički rečeno, vino koje je odležavalo,

primjerice, šest mjeseci, imat će sve karakteristike vina koje je odležavalo, recimo, dvije godine. Koji je način te proizvodnje, nismo doznali, što je sasvim logično ako pretpostavimo da je to nešto na čemu se mogu zaraditi lijepi novci.

Probao sam cijelu paletu vina o kojoj Božo priča i utisci su da stvar nije u nikakvim "kemijama" ili slično; naime vina imaju izraženu sortnost, lako otkrivate svako vino koje pijete. Vina su stilski slična, ali to se događa u svim vinarijama; vinar ima svoj stil i to se osjeti u vinu - to je, u stvari, vinareva osobnost. Organoleptički, vina su bez mana, lijepo izbalansirana, lijepog tijela, ne premoćnog, ali to i je stvar stila. Vina dugo traju u ustima; imaju dobar after, što bi rekli. Međutim sva ta vina imaju i izraženu svježinu, što nikako nije karakteristika takvih vina s ovog područja. Da, sva smo vina pili prilično jako ohlađena, ali to im nije smetalo da zadrže gore navedena svojstva.

Moram priznati da je to bio pomalo neobičan

osjećaj. Postoje određene navike u vinskom svijetu ili, bolje reći, pravila kojih se držimo. A ljudi kao ljudi, teško prihvaćaju nove stvari. Moji utisci o vinu stoje kako sam ih i napisao. Jesam u pravu ili nisam, pokazat će vrijeme. Je li Božo na pragu revolucije, također će pokazati vrijeme.

U stvari pokazat će publika koja pije vino. Mi smo pili hladna crvena vina na terasi njegovog restorana u Molunatu i nije bilo loše. Neobično da, ali loše ne. Hoće li to publika prihvatiti, to je veliko pitanje. Trebat će tu puno prezentacija i opet je pitanje hoće li uspjeti. Pitanje je i kako će to prihvatiti kolege vinari, jer to je nešto što ruši sve dosadašnje vinske postulate. Mada, s druge strane, može donijeti i velike novce. U svakom slučaju, Božo Metković je napravio nešto drugačije. Sad su na potezu publika i vinski kritičari. Najveći problem je u tome što takav način proizvodnje vina mijenja tradiciju, a vinarstvo se temelji na tradiciji. U svakom slučaju, probajte vina, probajte nešto drugačije; tko zna, možda vam se svidi.

Ja ću cijelu tu paletu vina probati još jednom, kod kuče, u miru; čisto da ne bih bio pod utjecajem Bože, mora i Molunata pa ću tada donijeti svoj sud. Kakav god on bio, samo je moj; vi donesite svoj, jer nismo svi isti ni mi, a nisu ni vina. ez obzira kako završila cijela ova priča, Molunat je mjesto gdje ću uvijek rado doći. Restoran Monika u istom tom Molunatu je mjesto gdje se jede fenomenalan biftek i još bolja riba. Naravno, pije se Božino vino.

Svakako se vidimo i sljedeće ljeto! Tko zna, možda nam Božo sprema nešto novo. A svi koji bi htjeli kušati vina o kojima sam pisao, najbolje da ga potražite u Molunatu, jer tamo ćete uz to vino dobiti posebnu energiju i ekspresiju. ♦

G.E.T. Report 3

G.E.T. | 41

Ivan Bezek, Janjina Kada pričamo o Pelješcu kao vinskom carstvu, tada nam prvo na pamet padaju Dingač i Postup.

Oni malo upućeniji, već znaju da treba obratiti i pozornost na Potomje i Ponikve i u pravu su, sve su to velika vinska mjesta. Međutim, kad krećemo iz Stona prema unutrašnjosti Pelješca, cesta nas vodi kroz malo mjesto imenom Janjina. E, to će vrlo brzo postati mjesto u kojem će se vinski znalci obavezno zaustavljati.

Piše: Tomislav Stiplošek Foto: Silvija Munda

42 | G.E.T.

Tu smo otkrili mladu i malu, ali fantastičnu vinariju Bezek.

Kao i kod većine vinarija s Pelješca, obitelj Bezek bavi se vinovom lozom oduvijek; to je jednostavno u krvi ljudima iz tog kraja. Prije se više prodavalo grožđe, a vino se radilo onako, za sebe i tek nešto malo za prodaju. Kako smo se približavali današnjim vremenima, tako je i vino postajalo sve bitniji čimbenik u njihovom životu. Već

je Ivanov otac postavio dobre temelje za buduću vinariju, no s Ivanom kreče nova era vinarije Bezek.

Ivan Bezek školovani je enolog, što je, naravno, jako bitno jer je od mladih dana znao što hoće u životu. Nije izabrao baš najlakši put, ali zasad mu ide jako dobro. Ono što je još bitnije, Ivan je mlad i ambiciozan čovjek s velikim znanjem, pomalo samozatajan, treba vam puno dok se otvori i počne pričati o svojim idejama i željama. Tada polako shvaćate svu njegovu razigranost i želju za istraživanjem kada je vino u pitanju.

Ivan čvrsto stoji na zemlji. Možda malo i prečvrsto. Možda bi si trebao dozvoliti malo više one pozitivne arogancije, kada je njegov rad u pitanju. Vina Bezek tek će krenuti na neka natjecanja, dug je još put pred njima, ali siguran sam da će doći jako daleko i visoko.

Kada obiđete jako puno vinara, kao ja i razgovarate s njima, naučite prepoznati nekog tko će napraviti velika vina i veliki brend. Što bi rekao moj prijatelj profesor Dropulić - ili si vinski čovjek ili nisi; to se brzo vidi, a Ivan je definitivno vinski čovjek.

Dok smo razgovarali o vinu i njegovom životu, kušali smo vina Bezek.

Prvo smo probali Rukatac. Dakle, jedno od najboljih bijelih vina Dalmacije. Vino je predivno posloženo, fino, pitko ne prejakih alkohola.

Predivnih nota agruma i u nosu i na okusu, ali ono što je fantastično, vino ima predivnu kiselinu, a to fali većini dalmatinskih bijelih vina. Vino je predivno svježe, a opet, punog tijela. Ćutite u njemu Dalmaciju, a njegova svježina vas nosi u zemlju užitaka. Definitivno jedno od boljih vina koje smo pili ove godine.To je, naravno, buteljirani rukatac.

Ima Ivan i rukatac kao otvoreno vino i to ćete vino naći kod mnogih lokalnih ugostitelja kao vino kuće.

Ono nije u rangu onog buteljiranog, ali je vrlo, vrlo blizu.

Naći čete u njihovoj ponudi još i rose od plavca i naravno, plavac.

G.E.T. Report 3

Rose je sasvim dobar, onako, školski odrađen, možda za moj ukus malo preintenzivne boje, ali to su već detalji.

Plavac... E, da, to je posebna priča. Naime, ovo nije Dingač, niti su Ponikve. Ovo je Janjina. Tu loza zahtijeva više pažnje i njege, ali ako znate što radite, može dati iznimno dobre rezultate. Dakle, Plavac mu je moćan, punog okusa, izrazito sortan, prepoznajete ga na prvu. No brzo uviđate razliku;

G.E.T. | 43

nema one visoke koncentracije tanina, vino je puno i moćno, ali fino ispeglano, blago vam miluje nepce. Ivan se tu dosta igra s drvom. Koristi nešto barriquea, ali više većih bačvi i to se osjeti u vinu.

Osjećate punoću vina i njegovu snagu, a u isto vrijeme je blago i pitko. Plavac baš po mom ukusu.

No da, da vam otkrijem i najveći razlog mojeg dolaska kod Bezekovih. To je, naime, pjenušac i, po svim mojim saznanjima, iznimno dobar. Na žalost, nisam ga probao; rasprodano je bilo sve.

U stvari, bila je još jedna jedina boca i uz malo nagovaranja vjerojatno bi ju Ivan otvorio, ali to bi već bilo bezobrazno s moje strane, tako da se na pjenušac vraćamo čim sljedeći bude spreman.

Vjerujem da je pjenušac odličan, jer vino od kojeg ga radi je odlično, a postoje još neke male tajne oko tog pjenušca. Ima jedna ideja koju ja pričam dalmatinskim vinarima već neko vrijeme, ali Ivan je na nju došao sam i u toj sitnici se u potpunosti slažemo. Ne, neću vam otkriti o čemu se radi; o tome više kad probamo pjenušac. Nekako imam osjećaj da ćemo o tome morati pisati.

44 | G.E.T.

U kušaoni odmah do podruma možete dobiti, naravno, pršuta, sira i odličnih slanih inćuna i srdela. Tu će vas najčešće dočekati Ivanova sestra, Antonia Perković. Ona je, naime, u nedostatku posla na Pelješcu otišla za Zagreb, gdje se i udala. Međutim, život često piše čudne priče pa su se tako ona i njen suprug, opet iz egzistencijalnih razloga, vratili na Pelješac. To je vjerojatno i dobro, jer vinarstvo je ipak obiteljska priča.

Shvatili su Bezeki i to da je vinski turizam najunosnija zarada, kada je vino u pitanju. Tako da veliki dio svoje proizvodnje prodaju kroz kušaonu koja je, pomalo, postala i mala. Tako da su na katu iste kuće grade kušaonu koja će moći primiti autobus ljudi. Bit će to lijepa, funkcionalna, kušaona s divnom terasom.

Korak po korak i bit će ovo, uskoro, vrlo ozbiljna obiteljska vinarija. Ono što njima sada treba jest malo marketinga; trebaju im ljudi da prošire vijest

o kvaliteti njihova vina, a kvaliteta je neupitna.

Moraju otiči na par festivala, predstaviti se ljudima, sve drugo imaju... I ostati takvi, skromni, kakvi jesu i, naravno, ne raditi kompromise kada je kvaliteta u pitanju; no koliko sam ih ja upoznao, tu neće biti problema. Bezeki su divni ljudi koji proizvode odlična vina i, kad ste na Pelješcu, obavezno put Janjine kod Bezekovih, na čašu vina i koji zalogaj, a kad probate, ostat ćete dulje... vjerujte mi. Koji Rukatac ima, ljudi moji, pa to nije moguće! ♦

G.E.T. Report 3

G.E.T. | 45

Arhitektura u vinarstvu

Frank Gehry - Marques de Riscal O vinariji Marques de Riscal sam pisao u digitalnom G.E.T. Reportu prije nekoliko mjeseci, no ova nova, tiskana forma mi daje mogućnost da malo produbim temu.

Za vinoljupce, a čitatelji G.E.T. Reporta su uglavnom tipični predstavnici te grupe, Rioja je, naravno, pojam. Predivna visoravan zaštićena od vjetrova sa sjevera i zapada, s idealnom klimom i dovoljnom količinom vlage, već je tisućljećima predestinirana za uzgoj vinove loze. Posjedi i količine grožđa su veliki pa samim time rastu i ambicije vlasnika.

Tekst i foto: Otto Barić

46 | G.E.T.

Vinarija Marques de Riscal osnovana je sredinom 19. stoljeća, a vlasnici su bili izdavači velikih dnevnih novina koji su svoje bogatstvo oplodili i u vinskom biznisu.

Ova vinarija je najveća "bodega" u Rioji i od 1858. godine je uvijek bila predvodnik novih trendova.

Kao prvi su uveli klasične bačve od francuskog hrasta, prvi su počeli saditi cabernet sauvignon uz tipični tempranillo i prvi su pozvali jednog od

G.E.T. Report 3

najvažnijih arhitekata današnjice Franka Gehryja da projektira novu upravnu zgradu vinarije.

Gehry, predvodnik dekonstrukcije u arhitekturi, sjajni vizionar, ali i sjajni analitičar stvorio je ikonu koja do danas još nije nadmašena u svom izričaju.

G.E.T. | 47

Valovite trodimenzionalne krivulje simboliziraju i lozu i vinograde a svojim koloritom asociraju na vino i opremu boce; crvena, srebrna i zlatna su elementi koji se nalaze na svakoj boci.

Novi objekt je uklopljen u postojeću strukturu, a novonastali podrumi su proširili kapacitete skladištenja boca pa se odluka vlasnika, da po završetku, prenamijene projektiranu upravnu zgradu u vrhunski hotel i "visitor center" sa sjajnom gastronomskom ponudom, pokazala iznimno uspješnom.

48 | G.E.T.

Vinarija Marques de Riscal je za mene vjerojatno najsvjetliji primjer vrhunske arhitekture u vinarstvu i moja preporuka za svakog eno-gastro fana. ♌

G.E.T. Report 3

G.E.T. | 49

Studenski hedonizam

Tajland dio 2. - nastavak iz prošlog broja

Tekst i foto: Samanta Šubić

Dočekali još jedno jutro na Tajlandu. Naš jedini pravi plan je bio da nemamo plan. Znali smo, otprilike, što želimo posjetiti i kako doći do tamo. Ono što nas je veselilo je da sami možemo odlučiti koliko se želimo zadržati na nekom mjestu. 3 dana Bangkoka i sivila nam je bilo sasvim dovoljno.

Karata za noćni vlak više nije bilo pa smo morali kupiti karte za avion ili bus. Odlučili smo se za bus. Ručali smo u Bangkoku, napravili još jedan đir po gradu i uzeli taksi do autobusnog kolodvora.

Taksist je bio stari Tajlanđanin koji, začudo, iznad volana drži samo 3 do 4 Buddhe; u svim ostalim taksijima iznad volana se nalazi cijelo svetište s puno Buddha. U Bangkoku smo susretali puno Europljana i Amerikanaca, ali stigavši na kolodvor, nismo sreli nikog „našeg”. Izgleda da turisti zaobilaze buseve u širokom luku, tako da smo

se sada po prvi puta osjećali kao manjina među Tajlanđanima.

Food court je bio bogat tajlandskom kuhinjom, koja zbog velike vrućine i mirisa koji su se širili tim dijelom, nije bila ni malo privlačna. Dočekali smo naš bus. I to ne bilo kakav - VIP Bus. Na kat. Kakvo iznenađenje! Za nekih stotinjak kuna dobili smo 13-satnu vožnju u busu s klimom, WIFI-om, wc-om... Uz to smo dobili sokić, vodu, kolač i tijekom jednog stajanja obrok na koji nismo otišli zbog nesporazuma. No najbolje što ovaj bus nudi je sjedeće mjesto; može se staviti u poluležeći položaj i još imaš jedan metar praznog prostora ispred sebe. Plus dekica i jastučić. Iako Tajland možda kasni za zapadnim zemljama u većini stvari, u ovom slučaju je napredniji tisuću svjetlosnih godina od jedne male Hrvatske. Ne znam jeste li shvatili do sad, ali ja sam oduševljena prijevoznim sredstvima u Tajlandu... nemojte zamjeriti. Dečko mi se zbog toga neprestano smije. Evo još uvijek, mjesec i pol nakon povratka u Hrvatsku.

Noć je mirno protekla. Pokušavala sam se stiskati sa svojim boyfrendom u trenucima kad mi je postalo hladno, no bezuspješno, jer smo bili udaljeni desetak cm. Tako da me hladnoća razbudila; već oko pola 5 ujutro sam virila kroz prozor i dočekivala prve zrake sunčeka. I prve znakove Phuketa. I dočekala ih.

Bilo je prekrasno. Otočić se već budio. Ljudi su kretali svojim poslovima, većina na skuterima.

Samo su projurivali pokraj nas. U njihovom prometu ne vrijede nikakva pravila. Vozi koliko ide, dok ide. Kad smo izašli iz busa, uslijedila je uobičajena navala taksista na nas. Projuri smo kroz tu skupinu ljudi... a za nama je odzvanjalo: „Taxi? Taxi? Where you go?” ( čitajte tajlandskim engleskim, a u slučaju da ne znate, može i poslužiti ruski engleski. Ili zamislite kako bi to izgovorio Ray s naših velikih ekrana. Za bolji doživljaj. Isplati se.)

Našli smo svoj mali kutak, sjeli i podružili se s

50 | G.E.T.

našim prijateljom TripAdvisorom. Stvarno super stvar na putovanjima. Samo sat vremena nam je trebalo da odlučimo da želimo otići nekoliko dana na Kata beach.

Cjenkali smo se za taksi i dobili, za 450 bahti, 40 minutnu vožnju kombijem po otoku.

Jeftini luksuz. Iste cifre smo kasnije plaćali za vožnje u resort tuk-tukovima kad bi se vraćali iz izlaska. Taj dio možemo nazvati skupi luksuz.

Stigli na odredište. Smjestili se u jako lijepu sobu, drugi red do plaže. S prekrasnim pogledom i balkonom... Iako umorni, brzo smo obukli kupaće i pobjegli na plažu. Prvi susret s plažom. Amazing! Šum valova, prekrasna, duga, pješčana plaža, sunce koje prži, blagi povjetarac. Kao da nas je netko umetnuo u razglednicu. Ili film. Ili superkul video kakav smo gledali po društvenim mrežama.

Cijeli dan smo tamo proveli boreći se s valovima.

Osmislili smo super igrice i osjećali se kao mala djeca. Kako je dan odmicao kraju, tako je na plažu dolazilo sve više i više ljudi da bi prisustvovali jednom od najljepših zalazaka sunca...

Odlučili smo večerati u restoranu na plaži. „Pala” je jedna pizza i piletina s rižom i ananasom u ananasu. Oba su jela bila jako ukusna,ali i dosta skupa. No nije nam ni malo žao, jer je taj dio večeri bio odlučujući za naše putovanje. No, to još tada nismo znali.

Sljedeći dan je ležerno prošao. Mr.Tee nam je predložio da posjetimo Karon beach. Tamo je bilo još manje ljudi i još krasnija plaža od prethodne.

Smjestili sm se u hlad i kupali, opet, cijeli dan. Iako smo se ovaj puta mazuckali s kremama, završili smo prepečeni kao mamina purica iz rola. Samo fale mlinci.

Šetajući prema našoj sobici, ugledala sam natpis „Ticket for FULL MOON PARTY. Buy here.” Ušli smo u mali agencijski prostor i dočekao nas je simpatični Mr. Tee. Raspitali smo se za karte i dogovorili da ćemo ići s njegovom ekipom koji su također turisti. Uz to, dogovorili smo se i za cugu sutradan.

Došli smo u sobu, zaspali kao bebe.

G.E.T. Report 3

G.E.T. | 51

Večer smo dočekali s Mr. Teeom i njegovom ekipicom. Svi su bili dragi, pozitivni ljudi...i malo stariji od nas. Većina samo desetak godina.

Proveli smo večer u Patong Beach klubovima igrajući beer pong. Sve je vrvjelo turistima i ladyboyevima.

Ne moram ni pričati kako je završilo, s obzirom na to da se sljedeće jutro nismo mogli probuditi na izlet. Nešto smo morali nadoplatiti jer je to jutro transfer došao po nas. Pokušali smo i na kraju krajeva uspjeli otići do plaže, sa svom opremom koju resort nudi za plažu. 5 minuta je bilo dovoljno za zaključak da danas nije dan za borbu s valovima. Pobjegli smo u sobu s najosnovnijim stvarima... klima i voda. Najbolji prijatelji tog dana.

Navečer nas je čekao Full Moon Party. Na uzlazu dobiješ jedan bucket (plastična kantica + alkohol koji izabereš). Tajlanđani imaju jako fin alkohol.

Nemam pojma kako se zove to piće koje sam pila, ali ima okus zelene jabuke. Iznimno pitko i jako alkoholno piće. Probali smo i konjak s cimetom; puno je ukusniji od našeg. No da se vratim na party; odlučili smo da ovu večer nećemo piti pa smo donirali 2 bucketa ekipi. Nismo željeli još jednom propustiti isti izlet.

DJ-evi su bili odlični. Ekipa odlična. Bilo je i starih i mladih, svih nacionalnosti. A mi smo

52 | G.E.T.

naletjeli, ni više ni manje, nego na hrvatske Bosance koji žive u Australiji. Bilo je lijepo popričati s nekim na voljenom hrvatskom.

Počelo je jako kišiti i, nakon 2 h jakog pljuska, odlučili smo otići odmoriti ta 3 sata prije izleta. Tek smo zatvorili oči u našoj sobici i već smo ih morali otvoriti.

Ovog dana smo čak 10 min prije dogovorenog vremena čekali ispred hotela. Stigli smo do luke i krenuli trajektom do James Bond otoka. Prošetali smo nacionalnim parkom, uslikali se i krenuli do sljedećeg otoka gdje smo kanuirali sa simpatičnim stričekom koji nas je odveo u špilju unutar koje se nalazi laguna. Mi smo bili jedini sretnici koji smo smjeli preroniti u mračnoj špilji dio koji vodi do lagune. Plašljiva Semi se nije usudila, ali je Max uz nekoliko ogrebotina doživio to prekrasno iskustvo. Čak smo kasnije smjeli skočiti sa stijena.

Jedini! Hehe. Max je napravio salto pa je zaradio

pljesak ljudi koji su bili pokraj nas. Voda je bila modro-tirkizna i topla. Na trenutke je kišilo pa je kupanje u toploj vodi godilo. Posjetili smo i špilju gdje smo iskusili apsolutni mrak i vožnju ispod stotine šišmiša. Uslijedilo je i zajedničko kupanje i skakanje s broda kojim smo stigli. Baš smo se zabavili.

Ručali smo na brodiću i krenuli natrag. Uslijedila je mirna večer s našom ekipicom. Tad smo odlučili da sutra idemo na Phi Phi island.

Nakon posljednjeg romantičnog doručka na našem balkonu, napravili smo check out i krenuli na trajekt. Za samo nekoliko sati bili smo na novom otočiću i bili spremni za nove avanture.

Uvečer su ulice bile pune turista željnih zabave.

Tako su uslijedila nova formiranja timova za beer pong. Premjestili smo se u Reggae bar gdje smo navijali za naše prijatelje kad su se borili u ringu.

Bilo je zabavno. 3 runde puta 3 minute. Nagrada je bucket. Ja se nisam usudila iako su me zvali nekoliko puta. A Max je malo previše popio za odmjeravanje snaga s bilo kim.

Sljedeći dan smo rentali osobnog vozača s brodicom, koji nas je odveo do tajnovitih, bajkovitih plaža i do Monkey beacha. Bilo je presuper pa smo se nas dvoje vratili sami sljedeći dan na Monkey beach. A bome smo se vratili i u našu Katu beach, iako nam je plan bio otići do Koh Samuija i od tamo se vratiti u Bangkok.

Htjeli smo se odmoriti od odmora još tih nekoliko dana koliko nam je ostalo na otocima. Oboje nas je uhvatila visoka temperatura. Kupili smo hrpu slatkiša i proveli dan u sobi. Navečer smo rentali skuter za neke male novce i otišli do Weekend Phuket Town Marketa. Kupili smo hrpu stvari,

G.E.T. Report 3

G.E.T. | 53

opet za malo kuna i večerali u Chalong Buffet.

Ova večera je možda i pobjednik svih restorana u kojima smo bili. Dobiješ svoju malu peć i pečeš što god želiš, a izbor je stvarno velik i što je najbitnije, sve je svježe. Najviše smo kuhali škampe. Probali smo i školjkice, lignje, ribse, svinjetinu u umaku od sezama, losos... svašta nešto. I za kraj smo papali sladoled; jako dobra kopija Ledo sladoleda.

Zadnji dan na otoku, a mi smo još uvijek bolesni.

Nismo htjeli da nam propadne dan pa smo otišli do Big Buddhe koji se nalazi na vrhu brda. Jako je kišilo. Promočili smo cijeli. Šmrkavi, bubani, ubrzo smo pobjegli natrag u sobu. I danas nam je još uvijek žao što nismo mogli više uživati pri posjeti Big Buddhi.

Let je bio super. Za sat i pol smo ponovno bili u Bangkoku. Ovog puta smo uzeli bus do Khao San Roada gdje smo se željeli smjestiti. I stvarno je upalilo. Uspjeli smo. Lokalnim busom smo stigli na odredište. Što je najbolje, za nekih 10 kn po osobi (taxi bi bio stotinjak kuna).

Papali smo na ulici. Tog dana sam probala najbolji smoothie ikad; miješano voće, roze boje.

Nemam pojma koje voće je unutra, ali znam da je jaaaako ukusno! Pri povratku u hotel, uzela sam još jedan. Nek’ se nađe.

Imali smo dogovoreni transfer do aerodroma pa smo ubrzo pošli. Oprostili smo se od raja na zemlji i našeg prijatelja Mr. Teeja za kojeg se nadamo da ćemo ga ponovno sresti.

54 | G.E.T.

Ostatak s dana proveli smo u njihovom najstarijem zoološkom. Nekad davno pripadao je kralju, no onda ga je kralj odlučio otvoriti za javnost. Vidjeli smo puno životinja kojih nema u našem, zagrebačkom. Kao, na primjer, mravojed, albino jelen, koala, pingvini... Malo smo se izgubili tražeći klokane pa ih na kraju nismo ni našli.

Zadnjih nekoliko sati u Bangkoku je bilo napeto.

Potrošili smo sve bahte koje smo imali sa sobom.

Pokušavali smo dobrih 15 min podići novce na bankomatu, a „striček” bankomat nikako nije htio primiti karticu. Hvala Bogu, na kraju smo uspjeli.

Odlučili smo se vratiti na aerodrom busom za koji sam nekad davno pročitala da vozi, a nemamo pojma gdje i kad. Malo smo se raspitali i saznali da je stanica nedaleko hotela. Trčećim korakom smo, s potrganim koferom i putnom torbom stigli točno na vrijeme!

I opraštali se lagano s našim putovanjem.

I Bangkokom.

Možda i jesmo bili malo tužni što naš odmor

G.E.T. Report 3

završava i što zatvaramo ovo poglavlje našeg života. No za knjigu o Tajlandu ostavili smo puno praznih stranica, jer znamo da ćemo ih jednom ispuniti novim avanturama. Možda ćemo se već sutra vratiti. Možda jednom, kada budemo imali klince, a možda kad budemo stari i sijedi... Ne znamo to, ali znamo da ćemo se vratiti. Tko jednom dođe tamo, sigurno se vraća.

Tako i mi. Obećavamo.♦

G.E.T. | 55

Dekantirane misli

Preporuči mi vino Sigurno vam se svima dogodilo da vas poznanici ili prijatelji u novom društvu predstavljaju uz rečenicu "Ovo je Leo, on vam je stručnjak za nuklearnu fiziku/ hodanje na štulama/ beatboxing/...". Pri tom predstavljanju, često objekt u rečenici bude neki od vaših zanimljivih hobija. Ljude to Piše: Martina Bek, zaintrigira i razgovor krene u tom mag. oec. i WSET l3 smjeru. Smijete se i hihoćete uz Foto: Silvija Munda čašicu nekog finog pića, a za koji sat možda padne i neki beatbox freestyle. No to nije ono o čemu sam htjela pisati.

Ta riječ, stručnjak, u zadnje je vrijeme puno dobila na značaju... kao da je vaše znanje o bilo čemu irelevantno ako ga ne možeš potkrijepiti izrazom “stručnjak za...“. Zašto? Ne znam, ali događa mi se osobno da, kod PR-a ili nekog drugog vida osobnog marketinga, s novinarske strane dolaze upiti zašto ne smiju napisati da sam sommelier; "Sve je to isto", kažu oni. Ali nije... U Hrvatskoj sam završila globalno priznatu edukaciju Wine and Spirits Education Trust, levele 1, 2 i 3; sve uz pohvalnicu za dobar rezultat na testovima.

Uložila sam nekoliko tisuća kuna i nekoliko tisuća sati u svoju edukaciju, ali ne, dragi ljudi, nisam sommelier. Sommelier je osoba koja služi i preporučuje vino u restoranu / wine baru te isto sljubljuje s jelovnikom. Sommelieri trebaju imati velika dodatna znanja koje ja nemam (pogotovo kada je servis u pitanju), informacije o proizvodnji vina, pratiti trendove u industriji, trebaju znati stručno poslužiti i kušati vino te prepoznati u kojem je stanju – ponekad vino zbog različitih utjecaja nije pogodno za konzumaciju i to ovisi od butelje do butelje, svaka ima svoj zasebni život.

Također, dobar sommelier zna osluškivati gosta i preporučiti mu vino koje će se izvrsno sljubiti uz njegov izbor hrane za tu večer, ali i uz osobne afinitete. Odlična kombinacija hrane i vina za jednog gosta, može značiti tek osrednju senzaciju za drugog.

56 | G.E.T.

I sada se vraćam na onu situaciju "Bok ekipo, ovo je Martina, ona vam je vrhunski stručnjak za vina." - pa dobro, to bi i bio približan prijevod moje WSET level 3 diplome, ali službenog prijevoda još nema, jer smo valjda premalo tržište, s malim brojem studenata. Ljudima je to intrigantno i često nema smisla objašnjavati razliku WSET level 3 vs. sommelier. No ja sam sasvim sretna s time da sam "napredni vinski entuzijast i vinoljubac" te me često upamte i po ostalim, vrlo neobičnim, hobijima.

Volim što svojim malenim znanjem i tek laganim grebanjem po površini vinskog svijeta, često mogu pomoći ljudima u situaciji kada kupuju vino za profesora, dragog doktora, pjenušac za novopečenog tatu ili buteljicu za večeru.

Nekad ide brzo, a nekad se i pomalo namučimo, ali gotovo uvijek nađemo baš tu perfektnu kombinaciju.

Ono najbitnije u ovoj kolumni slijedi niže.

Smjernice za VAS koji tražite preporuku - što trebate osvijestiti i koje informacije pružiti za što bolji odabir te posebne bočice ili više njih: •

Koliko butelja trebate (1 posebnu za poklon, 1 za cijelu večer ili 2-3 za različita jela pa uz svako nešto drugo, itd.)

•

Koliki vam je ukupni budžet (ili budžet po butelji; npr. za veliko i posebno slavlje, isplati se uložiti u neko malo skuplje pjenušavo vino pa kompenzirati na ostalima)

•

Zatim klasika: pjenušavo ili mirno /crveno, bijelo, rose (ili pak nešto treće: orange, fortificirano, ispod floora, passito...)

G.E.T. Report 3

•

Ako će vino ići uz hranu; kakav je tip hrane, ima li začina koji dominiraju, hoće li jedno vino biti služeno uz više sljedova hrane ili samo uz jedno specifično jelo? Koje? Opća smjernica je da vino prilagođavamo hrani.

•

Te zadnje i najbitnije: tko će ga piti s vama?

Koja vina vole ti ljudi; znate li neko vino koje je njima ili baš vama bilo izvrsno pa da se nađe nešto na tom tragu?

Ukratko, to je to i vjerujte mi, čak i ako znate samo pola od ovih svih nabrojanih natuknica, ne treba vam nikakav stručnjak, ekspert, Dr. Mr. Sc. Dipl.ing., WSET, HSK, sommelier itd. Dovoljan vam je jedan vinski entuzijast kojem će to biti izazov i uložit će svu svoju strast i čast što ste upravo njega/nju odabrali da vam pomogne u tako "kompleksnom zadatku". Vjerujte, butelja (ili više njih) koju donesete, bit će apsolutno savršena za vaše druženje, jer (It's just wine!) puno veći doprinos savršenom druženju bit će vaš smiješak kada netko proba vašu buteljicu i uz lagani osmijeh kaže nešto u stilu „This is really, really awesome!“. I jest, stvarno jest... But it's just wine!

Kontaš li, lega moj? ;) ♦ G.E.T. | 57

Vinske skitnje:

Napa Valley - Rutheford, Sv. Helena, Calistoga ili nešto bitnije Highway to wine-Route 29

Prvih nekoliko puta kada bih prolazio rutom 29, nisam niti primijetio da bih ušao ili izašao iz Rutheforda. Nije to ništa čudno, jer mali znakić bordo podloge i bijelih slova, nekoliko metara od Grgich Hills Estate nije niti približno dostojan ukazati putnicima kamo su došli. Rutherford nije po ničemu Tekst i foto: Matej Rotim, drugačiji od ranije opisanih Vinske skitnje perjanica doline Nape. Skup vinarija poslaganih uz glavnu autocestu 29, s mnoštvom posjeda do kojih vode

58 | G.E.T.

uređeni kolnici koji se nalaze između drvoreda maslina ili pak palmi. Tek sad vidim koliko je neobična kombinacija, a još kada bih dodao čemprese bilo bi još zanimljivije, ali ne mogu se sjetiti da sam ih negdje vidio.

Rutheford je počeo postizati svoju slavu onog trenutka kada su se na jednom dijelu rutherfordske zemlje susreli novac i znanje. Tada, novčano dobro potkovan i s ambicijama u vinarstvu, Robert Hills je tražio vrsnog enologa s kojim će pokušati izgraditi svoju vinsku ambiciju. U tom trenutku nije mogao pronaći veću zvijezdu među enolozima od omalenog Mikea Grgicha koji je godinu dana

ranije Americi i Napi Valley pribavio najveću pobjedu u svijetu vina i ocjenjivanja kada je usred Francuske svojim chardonnayem potukao do tada božanstvene Francuze. Njih dvojica su našli zajednički jezik i 1977. godine zabili prve lopate u dio zemlje gdje će niknuti jedna od najpoznatijih vinarija na svijetu. Nije ovo pretjerivanje.

Grgich Hills Estate je mitsko mjesto. „Mitsko” je izlizani epitet, možda tekstu bolje odgovara jednostavnija riječ – posebno mjesto! I jest, nema tu ničega mitskog, sva ta silina prepoznatljivosti počiva na stvarnim događajima i likovima, na stvarnom trudu i predanosti viziji, na stvarnim nedaćama i milovanjima sreće u pojedinim trenutcima. Prelistavajući kataloge, nisam našao ništa toliko zanimljivije u Rutherfordu, barem meni, od Grgich Hills Estatea.

Na dan posjeta vinariji, krenuo sam najranije moguće iz Valleya. Rekli su mi drugi vinari iz Oakvillea da Mike ponekad zna navratiti u vinariju, ali samo u jutarnjim satima. Ni M od Mikea; najbliže Mikeu što sam došao, bilo je kad sam zagrlio kartonsku inačicu Mikea u punoj njegovoj veličini, koja služi za fotografiranje. Zamislite da dođete kod Krauthakera, a tamo kartonski Vlado i kartonski brkovi. Ja sam za. Kako god, Mikea nisam uhvatio, ali sam na knap uhvatio vođeni obilazak vinarije. Nisam naglašavao da sam iz Hrvatske, radnici su me ubacili,opet, nećete vjerovati, u grupu Japanaca/Kineza/Korejaca.

Njih 40 na jednoj strani, a ja sam na drugoj.

Proizvodni pogon, arhiva vina, hodnik s odličjima i fotografijama položaja, degustacijska sala mala i degustacijska sala velika, gift shop. Tako je nekako bio redoslijed. Točilo se, nije se pitalo.

Cijeli obilazak je svrsishodan.

G.E.T. Report 3

Gospođa koja je zadnjih 10 godina uz Mikea, prepričava što god ju upitate i to je prednost kada ste tamo. Na fotografiji iz 1977. Gdje Mike i Hills po prvi puta zabijaju lopate na mjesto gdje im je današnja vinarija, stoji košara s 4 boce vina u njoj i jednom bocom pored nje. Kod tog detalja postoji simbolika koju je vodič ispričao, ali ja sam ju potpuno zaboravio.

Mike je napravio veliku stvar u svijetu vina, postao je vječni vinski vitez nakon Pariške presude, o njemu je sniman film (doduše, Mike ga ne priznaje), a vinarija mu je garantirano među 5 najpoznatijih u svijetu. Sve to nema šanse da zaključite ako uđete u vinariju, a da prije toga niste sve te iste činjenice pročitali. Da ste „pali s Marsa” i došli u Grgich Hills Estate, jedino bi mogli zaključiti kako je to jedna fina, tipična Napa Valley vinarija, s pokojim hrvatskim obilježjem, uz vrlo rijetko obilježje Pariške presude. Jedino što bi vas moglo zbuniti i da pomislite kako se ipak radi o jednoj od top 5 vinarija na svijetu, jest kartonski prikaz Mikea - temelja Grgich Hills Esteta.

G.E.T. | 59

Cijeli daljnji tekst bi mi izgubio smisao kada bih vam išao u detalje opisivati gdje sam sve bio i što sam radio. Nema smisla da vam kažem da sam bio u Castello di Amorosa ili Chateau Montelene, da sam prevrtao po brojnim degustacijskim salama Sv.Helene, da sam omalenu Calistogu 10 puta propješačio i prevrnuo 2-3 restorana i nekoliko degustacijskih sala. I nema mi smisla da vam pišem da mi je sve to bilo za pamćenje. Svi možete googlati. Neću vam to pisati. U sljedećim redovima teksta je ona suština Nape, ono što je meni ostalo najpamtljivije sada, nakon 3 mjeseca i što ću, vjerojatno, pamtiti još jako dugo.

Napa je vraški skupa, ali ako čovjek dovoljno popije, onda ima volje tumarati autoputom 29 dok ga sreća ne pomazi pa naleti na vinariju Heitz Cellars. Ogroman drveni šank, prekrasan kamin i mali pinch koji se grije uz vatru. I onda ti u jednom trenutku pribranosti na oči izađe detalj na degustacijskoj listi - Cabernet sauvignon iz 1998.

Pogledaš cijenu, padneš na dupe, ali svejedno kažeš - toči. Na izlasku opet padneš na dupe kad ti domaćin kaže da je sve bilo besplatno. Tako je, u Napi postoji nekoliko vinarija u kojima je degustacija besplatna, a imate priliku kušati tako dobre stvari. Ovo „nekoliko” vinarija neka ostane zadatak nekome drugome da otkrije ostale; ja sam otkrio Heitz Cellars.

Amerikanci su napravili vinski show od Nape i dobro ga naplaćuju. Dobro ga naplaćuju, jer imaju za to i temelje. Jedna građevina poput Opus Onea zaslužuje degustaciju od 50 dolara po uzorku, jer kad stanete ispred tog vinskog hrama imate osjećaj da ste privilegirani što ju uopće smijete gledati, a kamoli unutra ući i kušati vino za „samo” 50 dolara. Na kojem nivou je vinska tradicija u Francuskoj, na istom nivou je vinska arhitektura u Napi.

Amerikancima su Francuzi i dalje veliki uzor!

Može učenik pobijediti učitelja i više puta, ali respect uvijek ostaje! Čim sam ušao u Yountville, prvo što sam primijetio je bila karakteristična velika crvena građevina - bouchon! Tada sam pomislio da se nikada neću riješiti Burgundije na vinskim putovanjima i da će ona svugdje umiješati svoje prste. Vidjet ćemo kako je dalje, ali Amerikanci obožavaju Francuze. Cijeli Chateau Montelene je nastao pod utjecajem zaljubljenosti starog Tubbsa u Burgundiju i Bordeaux.

Napu je teško doživjeti bez auta. Uf, koliko sam vremena izgubio truckajući se linijom 11 i 29 da bi se iz Valleya prebacio u Sv. Helenu ili Calistogu.

Svaki dan najmanje 3 sata u jednom pravcu. Da, tako je, nije baš najbolja opcija, ali druga opcija je da platite smještaj bliže. Oni koji mogu. Za 40 dolara svaka je kompanija spremna iznajmiti vrlo urednu limuzinu tipa Hyundaija ili Toyote s kojom ćete u jednom pravom i aktivnom danu vidjeti više nego u 5 dana autobusom / pješice.

Uzmite u obzir ovaj savjet, ako zbog ničega, onda zbog činjenice da one skrivene dijelove Nape sigurno nećete dohvatiti ako nemate auto, a ti skriveni dijelovi su vrlo zanimljivi. Skrenite na Zinfandel road i vozite u brdo. Nakon 15 min vožnje kroz šumu i dalje ćete nailaziti na posjede koji su milijunske nekretnine, lijepe, skrovite i tajanstvene, a sagrađene doslovno u samim vinogradima, vidjet ćete dolinu vinograda, a još ako ste tamo u suton, onda ćete i napraviti fotografije s kojima će te se dičiti.

Volio bih vam dati neki pečat na kraju teksta koji će vam biti zadnja vodilja u doživljaju same destinacije. Kažem, smatram da vas ne bih puno usrećio kada bih vam pisao koliko degustacijskih sala ima Castello di Amorosa, da je sagrađen po uzoru na toskanski dvorac, da je prepun

60 | G.E.T.

Kad tim „mišićima” dodate utjecaj Francuske, a ima ga ohoho, onda stvarno ne znate što bi mislili.

Fotografija koja najbolje dopisuje ovaj sudar svjetova prikazuje bijeli terenac širokih guma ispred tipičnog francuskog Bouchona. Dojam je malo nejasan, pomiješan. Dojam je kao da u klupskim prostorijama Dinama nađete pokoji trofej Hajduka.

Ali ne smeta vam to, Bože moj, tako je kako je.

turista i da imate osjećaj kao da ste u vinskom Disneylandu. Također, ne znam bi li vam se svidjelo da vam pišem kako je Chateau Montelene prekrasna replika francuskog dvorca, da je okružen bajkovitim malim jezercem i šetnicom, da je njihova priča posvećena 90% Pariškoj presudi i pobijedi njihovog vina, koji je omaleni Hrvat napravio igrom slučaja, jer eto, te godine Cab nije dobro rodio.

Ono što vam želim prenijeti od Nape jest ono u čemu sam ja uživao i po čemu ću je ja pamtiti.

Pamtit ću je po „mišićima”!!! To je mjesto nastalo na snazi američkog kapitala, viziji i sposobnosti razvoja poslovanja. Njihova vinska arhitektura je čisti odraz „novčanih mišića” financijske snage.

Opus One je vinsko čudo nad čudima, nikakva tradicija ne može stvoriti tog vinskog gorostasa u kojeg možeš buljiti 15 min bez prestanka.

Njihova najpoznatija sorta, ona po kojoj su najprepoznatljiviji i s kojom se najviše diče cabernet sauvignon, radi se na snagu. Sam po sebi ni nije neka „light” sorta, ali kad ju probate u Napi, onda vidite što je težina vinskih alkohola i tanina.

G.E.T. Report 3

Napa slovi za najpoznatiju svjetsku vinsku regiju i da je tako, mogao bi potvrditi svatko tko je prošao pored poznatog velikog znaka „Napa Valley welcome to this most famous wine growing region” i vidio redove koji čekaju na fotkanje s - pazite - znakom!

Je li tako, procijenite sami! Meni je Napa ostavila jako lijepe uspomene pa čak i neka sitna prijateljstva. Ostavila mi je osjećaj upornosti da podnesem sate i sate truckanja po autobusnim linijama kako bih uopće došao do prvih vinograda i butelja; ostavila mi je onaj osjećaj kad sam prvi put vidio Opus One; sate i sate tumaranja među vinarijama pod utjecajem Caba i Chardonnaya; kuharski „show“ u bistro Jeanty; uspomene na jednodnevno, bez stajanja, vozikanje njenim vinogradima; uspomenu na smiješnog Mattea iz Trevisa s još smješnijim engleskim naglaskom; ostavila mi je fotografije s kartonskim Mikeom i posjet toj čuvenoj vinariji. Ostavila je još puno toga, ali najbitnije - pokazala je da vino može biti veliki okidač i razlog za putovanje. Netko putuje da bi ispijao Cuba libre na plaži, meni ja draže prevrtati po vinarijama, a onda s osjećajem sreće pustiti da te cesta uzme pod svoje i pokaže zahvalnost neočekivanim događajima koje pamtiš, ali o njima ne pišeš previše. ♦ G.E.T. | 61

„Jesan ti reka, iz druge bačve!”

Sjedimo tako, moj prijatelj Miljac i ja, društvo nam, naravno, pravi jedan sasvim solidan plavac i po tko zna koji put, prepričavamo dogodovštine iz naših vinskih lutanja.

Bilo je tu kojekakvih događaja.

Recimo samo da i nije baš sve za javnost, a nekih se, bogami, Piše: Tomislav Stiplošek događaja i ne sjećamo. Bar ne u potpunosti. Jer u nekim teškim trenucima razni su plavci ipak postajali dominantniji i onda se iz alfa mužjaka pretvaraš u olfo mužjaka, tako da je možda i bolje da se svega ne sjećamo.

No dobro, da se mi vratimo na glavnu temu priče.

To o čemu pričam u ovom tekstu nekad je bilo uobičajeno bez obzira u kojem se dijelu Hrvatske nalazili, a na moju veliku žalost i dan-danas možemo to ponegdje čuti.

Ok, veliki vinari (pritom ne mislim samo na količinu) - oni si tu rečenicu ne dozvoljavaju. A rečenica o kojoj pričamo, glasi ovako: „Jesan ti reka, iz druge bačve!“ Možete promijeniti naglasak

62 | G.E.T.

i dijalekt, ali tema ostaje ista. Radi se, naravno, o tome da, kad prvi put obično dođete u neku konobu, klet, ili nešto slično, gazda vas, naravno, nudi domaćim vinom, najboljim na svijetu, a jeftinim, uz puno priče i hvale za svoj proizvod.

Kad vam ga konačno stave u čašu, a vi ga puni nade, željno probate, shvaćate da je to što pijete iznimno loše. Tada postoje dva scenarija. U stvari, tri.

Scenarij broj jedan Niste vinski čovjek. U stvari, više volite pivo, a ovo vino koje su vam dali baš ne valja. Ali, vi ne znate da to nije vino kakvo bi trebalo biti, niste sigurni da li se buniti ili ne, plaćate tu jednu čašu i odlazite negdje potražiti jedno dobro ohlađeno pivo.

Financijski, oštećeni ste za jednu malu sumu, ali posljedice su, u stvari, velike. Jer, vi ste sada još sigurniji da vino više uopće ne pijete.

Scenarij broj dva Ipak znate nešto o vinu i shvaćate da to što ste dobili nije ono što ste tražili, što su vam ponudili,

ali eto, da se ne prepirete, jer ipak niste baš znalac, plaćate tu jednu čašu i nikom ništa.

Tu je više na gubitku onaj koji vas poslužuje, jer vi u njegov lokal više nećete doći.

A zašto oni to i dalje tako rade? Zato što ima previše takvih kakvi ste vi, a oni se vode motom o kojem se pisao u jednom prijašnjem tekstu - ***eš gosta koji se vrati!

Scenarij broj tri Znate dovoljno o vinu. Možda niste školovani sommelier, ali imate podosta podrumskih utakmica u nogama, a to puno znači. I naravno - žalite se na vino. počnete gazdi očitavati bukvicu, on brzo shvaća da znate o čemu pričate i tada dolazi spasonosna rečenica.

Okreće se prema mlađahnom konobaru i izdere se iz sveg glasa: „Mali, iz koje si bačve točio?

A jesan ti reka iz one druge!“ I stvarno, dolazi drugo vino, osjetno bolje od onog koje su vam na početku dali.

Iz iskustva znam da uvijek postoji i treća bačva. E, tu je tek vino kakvo stvarno želite, ali za to morate biti, ili jako bezobrazni, ili prijatelj s gazdom.

G.E.T. Report 3

Problem je u tome - zašto uopće postoji „nekoliko vrsti“ bačvi? Ili su sve loše i to ćete shvatiti kad nećete imati gostiju pa ćete vjerojatno napraviti bolje, ili su sve dobre i svi uživamo. A ova priča, „Jesan ti reka, iz druge bačve“, znači da gazda točno zna koje vino je dobro, a koje loše pa kad vidi novog gosta daje mu ono loše pa ako prođe - prođe. To je nešto što gosti, posebice stranci, ne razumiju. Zamislite, ljudi pomisle da ih gazda želi prevariti. Ne kažem ja da su oni u pravu, spominjem to čisto da umirim savjest. U stvari, potražit ću mišljenje nekog pravnika.

Da, ta rečenica, „Jesan ti reka, iz druge bačve“, pratila je Miljca i mene na mnogim putovanjima.

Na sreću, danas sve rjeđe čujemo tu rečenicu, ali ju ipak čujemo. I upravo iz tog razloga i Miljac i ja kod kuće držimo isključivo buteljirana vina da nas ne bi vrag naveo na grijeh i da ne bi jedan drugom počeli vikati: „A stari, jesan ti reka, iz druge bačve!“ ♦

G.E.T. | 63

„Haven’t I told you; from another barrel!“ So, my friend Miljac and me sat down and for umpteenth time retell adventures from our wine wanderings, accompanied, of course by one solid Plavac wine.

There were all kinds of happenings. Let’s say not all are for public and some events, my God we really do not remember.

Text Tomislav Stiplošek At least not completely, because in some difficult moments different kinds of Plavac, however, became more dominant and then you would turn from alfa male to „a la“ male so that’s why it’s probably better that we don’t remember everything.

Well, let’s get back to the main topic of the story.

What I am talking about in this article once was common regardless in which part of Croatia you’re at and to my great regret even today we can hear it somewhere.

Ok, big winemakers (and by that I do not only mean amount)-they do not allow that sentence.

And the sentence we’re talking about, goes like this: „Haven’t I told you, from another barrel!“ You

64 | G.E.T.

can change the accent and the dialect but the topic remains the same. Of course, it’s about when you usually come to a tavern, vineyard house or similar and the proprietor, of course, offers you his homemade wine, the best one in the whole world and cheap, with lots of talks and praise for their product. When they finally pour it into your glass and you, full of hope, eagerly taste it, you understand what you’re drinking is actually extremely bad. Then there are two scenarios.

Actually, three.

Scenario number one You’re not a wine man. As a matter of fact, you prefer beer and this wine they offered you is not so good. But you don’t know that this is not the wine as it should be, you’re not sure whether to revolt or not, you pay for that one glass and go somewhere to seek for a well-chilled beer. Financially, you’re impaired for a small sum, but the consequences are in fact big, because now you’re certain that you don’t drink wine any longer.

Scenario number two Nevertheless, you know something about wine

and understand that what you got wasn’t what you asked for, what they offered you, but not to make a fuss about it because you’re not a specialist, you pay for that one glass, who cares. The one who serves you is at a bigger loss because you will never come to his tavern again.

But why do they keep doing this? Because there’s just too many those like you and they go by a motto which I wrote about in one of the previous articles - **ck the guest who comes back!

Scenario number three You know enough about wine. Maybe you’re not a trained sommelier, but you have quite a lot of cellar match in your legs, and that means a lot.

And of course-you complain about that wine. You start to dress down the proprietor, he understands quickly that you know what you’re talking about and then comes the saving phrase. He turns towards the youngish waiter and shouts out loud: „Kid, which barrel did you fill from? I told you from another one!“ And really, another wine is coming, significantly better than the one they served you previously.

I know from my experience that there’s always the third barrel. Well, there’s the wine you really want but to get it you either need to be extremely rude or friends with the proprietor. The problem is - why are there „few variants “ of barrels at all?

Either all are poor and you’re about to realise that when you have no guests so you’re probably

G.E.T. Report 3

going to make better ones, either all are good and everyone enjoys. And this story „Haven’t I told you, from another barrel“ means that proprietor knows exactly which wine is good and which is bad so when he sees a new guest, he gives him the bad one so if it passes -it passes. That is something that guests, especially foreigners, do not understand. Imagine, people think that proprietor is trying to fool them. I am not saying that they’re right, I’m mentioning it to calm my conscience. As a matter of fact, I’ll seek a legal advice.

Yes, that sentence, „Haven’t I told you, from another barrel!“, followed Miljac and me on many travels. Luckily, nowadays we rarely hear that sentence, but we still hear it. And for that very reason, both Miljac and I keep exclusively bottled wines at home-so that the devil wouldn’t lead us to sin and that we wouldn’t shout out loud to each other: „Buddy, haven’t I told you; from another barrel!“ ♦

G.E.T. | 65

Bakalar za Badnji dan Često možemo čuti ili pročitati kako je riba višestruko korisna i zdrava namirnica, kao i da bi se na našim stolovima trebala naći češće nego li se u prosjeku nalazi. To i jest istina. No u ovo doba godine riba je ipak česti gost u našim jelovnicima.

I to, srećom, ne isključivo vezano samo uz vjerske blagdane. Još od srednjeg vijeka, u Europi je vrlo cijenjen bakalar, naročito sušen i soljen, a tradicija pripremanja ove ribe ukorijenila se i na ovim našim, balkanskim prostorima.

Ljubav prema ovoj izuzetnoj norveškoj ribi i domaćoj, majčinoj, kuhinji, stalna ulaganja i istraživanja primjene bakalara u tradicionalnoj kuhinji, briga o zadovoljstvu kupaca, partnerski

odnosi s manjim trgovcima, trgovačkim lancima i grupacijama, obiteljska i profesionalna toplina u poslu i stvaranju proizvoda vrhunske kvalitete ključni su elementi poslovanja obitelji Stefanov, koja kroz svoj brand Baccalà della mamma želi svakom istinskom gurmanu ponuditi tradicionalan, ali u isto vrijeme i jedinstven i originalan doživljaj za nepce.

Zato svima koji žele tradicionalan, ali u isto vrijeme i jedinstven i originalan obrok, donosimo nekoliko recepata iz mamine kuhinje obitelji Stefanov.

Tradicionalni bakalar na bijelo Priprema: Suhi bakalar se dobro istuče batićem ili tučkom te ostavi močiti u vodi 24 sata (prema potrebi zamijenite vodu). Kad postane savitljiv stavi ga se kuhati dok mu meso i kost u sredini ne omekšaju, kuhani bakalar se očisti od kostiju i crne kožice. Očišćeno meso bakalara se začini sa soli, paprom i češnjakom, te se počinje tuči tučkom u posudi uz postepeno dodavanje biljnog ili po želji maslinovog ulja toliko dugo dok ne postane kao pire uz vidljiva vlakna i komadiće bakalara.

Može se posluživati kao samostalno jelo koje se maže na kruh (preporuka: fete kruha prepržiti sa obje strane u tavi na malo maslinovog ulja). U Istri je običaj posluživati ga uz pasutice, zelje ili palentu.

Pržene (pohane) okruglice od bakalara u sezamu Sastojci za 4 osobe: 300 g Baccalà della mamma - Bakalara na bijelo, 2 jaja, brašno, krušne mrvice, sezamove sjemenke, ulje za prženje .

Priprema: Od bakalara na bijelo žličicom napravite okruglice koje ćete prvo uvaljati u brašno, zatim istučena jaja pa u mrvice, a zatim ponovite postupak - ponovo uvaljate u brašno pa u istučeno jaje i na kraju u sezamove sjemenke. Tako pripremljene okruglice od bakalara ispržite u većoj količini vrelog ulja. Pržite ih dok ne dobiju zlatno žutu boju. Ocijedite ih, osušite na upijajućem kuhinjskom papiru te poslužite na listovima salate. Mogu se konzumirati i tople i hladne.

66 | G.E.T.

Šugo od bakalara sa palentom Sastojci za 4 osobe: suhi norveški bakalar 200 g, 250 g pasirane rajčice, 250 g komadića rajčice, 1 dcl vina, glavica luka, komadić češnjaka, sol, papar, peršin, 200 g palente, maslinovo ulje.

Priprema: Suhi bakalar dobro se istuče batićem ili tučkom te ostavi namakati u vodi 24 sata (po potrebi treba zamijeniti vodu). Kad postane savitljiv, stavi se kuhati 2 sata dok mu meso i kost u sredini ne omekšaju. Kuhani bakalar zatim se očisti od kostiju i crne kožice. Voda od kuhanja bakalara sačuva se i koristi kao temeljac za podlijevanje. Luk se isjecka i poprži na maslinovu ulju dok ne dobije zlatnožutu boju. Doda se kosani češnjak, koji se također lagano poprži, a zatim i kuhani i očišćeni bakalar koji se miješanjem usitni, te pasirana rajčica, komadi rajčice, vino, sol, papar i temeljac po potrebi. Sve se skupa promiješa i ostavi kuhati još sat vremena uz lagano miješanje.

Na kraju se začini peršinom.

Sa strane posebno skuhate palentu i poslužite

uz šugo od bakalara.

Možete koristiti i gotovi šugo od bakalara Baccalà della mamma koji se samo podgrije i posluži uz palentu. ♦