Komplet-Dnevnik Pauline P./Pobuna Pauline P. by Mozaik knjiga

sedmo izdanje

Dnevnik Pauline P. Dnevnik Pauline P.indd 1

SANJA POLAK rodila se 5. 11. 1968. godine u zagrebačkom rodilištu u Vinogradskoj ulici. Voli svoj Zagreb i gotovo sve njegove ulice.

Dnevnik Pauline P.

Pohađala je dječji vrtić u Prilazu Đure Deželića, dvije osnovne škole u Bolničkoj ulici i gimnazije u Križanićevoj i Habdelićevoj ulici. Diplomirala je u Savskoj ulici i postala učiteljica razredne nastave. Od 1991. godine učiteljica je u Osnovnoj školi Davorina Trstenjaka u Krčkoj i Savskoj ulici. Stanovala je u Ulici Braće Cvijića i Peruanskoj ulici s mamom Ljerkom, tatom Brankom i sestrom Ivanom. Danas stanuje u Ulici Vincenta iz Kastva sa suprugom Zoranom, kćerima Petrom i Paulinom i psićem Flokijem. Od 1996. godine uređuje časopis za učenike od 1. do 4. razreda Prvi izbor i kao urednica ima radnu sobu u neboderu u Savskoj ulici. Osim navedenih, Sanja Polak voli i sve

59,00 kn ISBN 978-953-14-0061-9

Sanja Polak

P.S. Sanja Polak dobila je za roman Drugi dnevnik Pauline P. nagradu Mato Lovrak (2004.). Za zbirku pripovijedaka Petrica Pričalica nominirana je za međunarodnu nagradu Mali princ (2006.).

P a k u i line P. n v e n D

od iste autorice:

Sanja Polak piše često i puno. Do sada je napisala mnogo scenarija za emisiju Eko eko Hrvatskoga radija, nekoliko scenarija za emisije Dječjeg i obrazovnog programa Hrvatske televizije, nekoliko čitanki i udžbenika za hrvatski jezik i matematiku i četiri knjige za djecu: Dnevnik Pauline P., Drugi dnevnik Pauline P., Petrica Pričalica, Pobuna Pauline P. i Mali Jan ima plan. Često gostuje u knjižnicama i osnovnim školama u različitim ulicama Zagreba i drugih hrvatskih gradova. Djeca, njezini najbolji prijatelji, bez obzira u kojoj se ulici nalaze, vole Sanjine knjige. Nakon čitanja često joj kažu: »Hoćemo još.« Zbog njih će Sanja Polak još dugo voziti, šetati, trčati ili skakutati zagrebačkim ulicama, razmišljati, izmišljati i nakon toga pisati. Ona zna koliko je važno da djeca zavole knjige, čitanje i ulice svoga grada.

SANJA POLAK

ostale zagrebačke ulice kojima se vozi, hoda, skakuće ili trči i razmišlja o čemu će pisati.

Dnevnik Pauline P. 22.1.2009 9:23:37

dnevnik pauline p.qxp

14.3.2007

12:57

Page 4

dnevnik pauline p.qxp

14.3.2007

12:57

Page 1

SANJA POLAK DNEVNIK PAULINE P.

dnevnik pauline p.qxp

14.3.2007

12:57

Page 2

Sanja Polak za mlade Urednik Zoran Maljkovi} Nakladnik Mozaik knjiga d.o.o., Zagreb Za nakladnika Zdravko Kafol Grafi~ki urednik Sre}ko Joli} Oblikovanje naslovnice Marija Mori} Ilustracije [tef Bartoli} Korektor Jakov Lovri} Tisak Denona d.o.o., Zagreb, 2007. ISBN 978-953-14-0061-9 CIP zapis dostupan u ra~unalnom katalogu Nacionalne i sveu~ili{ne knji`nice u Zagrebu pod brojem 629396 .

Sva prava pridr`ana. Ova je knjiga za{ti}ena autorskim pravima i ne smije se ni djelomi~no reproducirati, pohraniti u sustavu za reproduciranje ni prenositi u bilo kojem obliku i na bilo koji na~in bez pismenog dopu{tenja autora i izdava~a.

dnevnik pauline p.qxp

14.3.2007

12:57

Page 3

SANJA POLAK

Dnevnik Pauline P. TRE]E IZDANJE

dnevnik pauline p.qxp

14.3.2007

12:57

Page 4

dnevnik pauline p.qxp

14.3.2007

12:57

Page 5

Lin~ici, Pepiku, Zokiju i Flokiju

dnevnik pauline p.qxp

14.3.2007

12:57

Page 6

dnevnik pauline p.qxp

14.3.2007

12:57

Page 7

RUJAN

Pisat }u dnevnik. Po~injem u rujnu. Zavr{avaju praznici. Po~inje {kola. Ne miri{e vi{e na more. Sve miri{e na novo. Novi u~itelj, nova torba, novi dnevnik. Novo dru`enje s mamom. Deveti mjesec, kao da je prvi!

dnevnik pauline p.qxp

14.3.2007

12:57

Page 8

dnevnik pauline p.qxp

14.3.2007

12:57

Page 9

BEZ MUKE NEMA NAUKE

– More je hladno! – drhturila sam. – Ma, nije! – uvjeravala me »morska« prijateljica Ane koja ìvi u Vodicama, gdje smo i mi ove godine ljetovali. – Paulina, makni se sa sunca! – vikala je mama s golemim, smije{im {e{irom na glavi. Da stvar bude gora, vikala je iz svega glasa, daju}i tako svima do znanja da je ba{ ona, èna s najsmje{nijim {e{irom, moja majka. A lijepo sam joj rekla da sa {e{irom izgleda grozno i da me samo sramoti! Dok je ona tako pani~arila boje}i se svake zrake sunca, moja prijateljica Ane poku{avala ju je smiriti: – Teta, ne}e joj biti ni{ta od malo sunca! Ane ìvi od svog ro|enja u Vodicama. Ne boji se ni sunca ni morske vode. Ane se kupa u moru ve} po~etkom svibnja. Da je samo vidite kako pliva! Pliva bolje od svih srdelica, brancina, {karpina i delfina zajedno. Ovog ljeta, Ane je imala najljep{u bron~anu boju na plaì. Nije se mazala nikakvim kremama. 9

dnevnik pauline p.qxp

SANJA POLAK

14.3.2007

12:57

Page 10

DNEVNIK PAULINE P.

A ja? Ja sam bila blijeda poput svih mlije~nih proizvoda zajedno. Da slu~ajno ne bih potamnjela, mama me svaki dan po pet puta mazala razli~itim kremama. – Pa ovako nikad ne}u pocrnjeti – stenjala sam dok je mama mazala moja le|a, ruke, noge, lice. Kad bi Ane stala pokraj mene, izgledale bismo kao, kao... Znate kako izgleda komad kruha namazan Kinderladom? E, upravo smo tako izgledale. Ja sam bila dio kruha namazan svijetlom, a Ane dio kruha namazan tamnom kremom Kinderlade. Ane je imala brata [imu. I on je izgledao kao tamna krema Kinderlade. I on je plivao bolje od svih morskih riba zajedno. Mogao je preplivati pola Jadranskog mora, a da se uop}e ne umori. Cijeli dan se zezao s de~kima na pla`i i izvodio vratolomne skokove u vodu. – Mali je savr{en! – govorio je moj tata danima iz obli`njeg kafi}a tje{e}i svoje zaboravljeno pliva~ko umije}e gutljajima hladnog piva. Nakon plivanja, vratolomnim skokovima pridru`ila bi se i Ane! To su bili skokovi! Skakala je na noge, na ruke, prsa, glavu, bok, guzu... Zavidno sam je promatrala i cviljela nad svojim »morskim« neznanjem. U trenucima najve}eg 10

dnevnik pauline p.qxp

14.3.2007

DNEVNIK PAULINE P.

12:57

Page 11

SANJA POLAK

srama i tuge, sjetila sam se u~iteljice i njezinih rije~i – Bez muke nema nauke. Tu sam re~enicu najvi{e mrzila dok je trajala nastava. Kad bi nam ne{to bilo te{ko, u~iteljica je samo »frknula« nosom i govorila nam o radu i zalaganju, o muci i nauci. Ta me izreka po{kakljala usred ljetnih praznika i naredila mi da isku{am njezinu djelotvornost. Zamolila sam Anu i [imu da otvore ljetnu {kolu plivanja i skakanja u vodu. Imenovala sam ih svojim osobnim trenerima. Ujutro sam trenirala plivanje, a poslije podne skokove u vodu. Sedam dana trajala je moja morska {kola. – Paulina, ispravi lijevu ruku! – Daj, ispravi i lijevu nogu! – Ne boj se vode! – Spusti glavu malo ni`e! Plivala sam prsno, le|no, bo~no. Plivala sam bez ruku, bez nogu. Plivala sam i plivala, plivala, plivala... Iako sam ka{ljala zbog progutane vode i osje}ala hladno}u, bila sam uporna. Nisam dopustila da Ane i [ime pomisle kako sam kukavica i mamina maza. – Sko~i na glavu ve} jednom! – vikao je [ime za vrijeme poslijepodnevne nastave skokova u vodu. 11

dnevnik pauline p.qxp

SANJA POLAK

14.3.2007

12:57

Page 12

DNEVNIK PAULINE P.

Nikako da sko~im na tu svoju glupu glavu. Iako sam je stalno gurala u vodu, nikad nije htjela u}i prva. Ljutila sam se, ali i dalje uporno skakala, skakala i skakala. Nakon stotog skoka, osjetila sam da je glava prva u vodi. Napokon se opametila. Glava, mislim. – Jes! – viknula sam izlaze}i iz vode. U `aru treniranja nismo ni primijetili ljude koji su nas po~eli promatrati. Svakim danom bilo ih je sve vi{e. Mama i tata gledali su moje treninge i nesretno kimali glavama. – Ti mali Dalmatinci upropastit }e nam dijete – mrmljali su. – Paulina, izlazi iz vode! Prehladit }e{ se! Pazi! Past }e{! – tr~ala je mama obalom. Nit’ sam se prehladila, nit’ sam pala. Svakim danom bila sam sve bolja. Osje}ala sam se sna`nom i vrlo va`nom. Vodicama se, zahvaljuju}i tati i njegovim prijateljima, pro{irila vijest o mojim uspjesima i o Ani i [imi. Kad sam svladala sve vrste plivanja i skakanja, moji »morski« prijatelji postali su ve} poznati u~itelji vodenih sportova. – [ime, ho}e{ li i mene nau~iti skakati? – pitao je moj tata i namignuo svojim prijateljima 12

dnevnik pauline p.qxp

14.3.2007

12:57

Page 13

dnevnik pauline p.qxp

SANJA POLAK

14.3.2007

12:57

Page 14

DNEVNIK PAULINE P.

kojima je i dalje hladno pivo bilo zanimljivije od vodenih sportova. – Ane, i ja bih èljela plivati kao Paulina! – molila je Anu moja mama koja je napokon skinula svoj {e{ir i pristala da joj pokoja zraka sunca dodirne koù. Tako su Ane i [ime otvorili {kolu i za odrasle. Namu~ili su se s njima vi{e nego sa mnom. Jer, odrasli se uvijek prave najspretniji i najpametniji, a gotovo uvijek ne{to zabrljaju. Morska {kola »Kod Ane i [ime« trajala je cijele ljetne praznike. U podu~avanju je bilo toliko posla da sam krajem ljeta i ja mla|u djecu u~ila plivati. Najbolje je bilo kad su mi dvije bake traìle savjet. Moji mama i tata svakodnevno su trenirali, jer u morskoj {koli nema markiranja. Uza sve treninge, ipak sam bila bolja od njih. Zapravo, kao prvi |ak bila sam i ostala najbolja. To se potvrdilo i na morskim susretima koje smo organizirali prije povratka u Zagreb. Ovo ljeto bilo mi je prekrasno. Zahvaljuju}i [imi i Ani, suncu i moru. Jo{ koji dan i po~inje {kola. Meni bolno nedostaje more. U nosnicama jo{ uvijek osje}am miris mora. Tata je obe}ao da }e me upisati u pliva~ki klub Mladost. 14

dnevnik pauline p.qxp

14.3.2007

DNEVNIK PAULINE P.

12:57

Page 15

SANJA POLAK

Ipak, ne}e biti isto kao na moru. U bazenu, umjesto na more, miri{e na klor. Umjesto Ane i [ime, u~itelji su Ivek i Katica. Svojim dalmatinskim prijateljima {aljem svakodnevno ~etiri zagreba~ke puse i veselim se sljede}em ljetovanju. A ~im po~ne nastava, moram re}i u~iteljici kako joj je re~enica ÂťBez muke nema naukeÂŤ stvarno super!!!

dnevnik pauline p.qxp

14.3.2007

12:57

Page 16

NA PO^ETKU SVE NOVO

Ba{ se veselim po~etku {kole! Ne laèm, ~asna rije~! Samo, molim vas, nemojte to re}i ostalim klincima, jer }e misliti da sam malo po{a{avjela. Nisam po{a{avjela! Zaèljela sam se prijatelja iz razreda. Doru, Nikolinu, Martinu, Luku i Ratka nisam vidjela mjesecima. Naplivala sam se i naskakala u more za cijeli ìvot. I sun~anje mi je dojadilo. I leànje, i gledanje crti}a. Ne}ete vjerovati, ma ne vjerujem ni ja, ali meni se pi{e, ra~una, misli. Jo{ }ete manje vjerovati, ali, zaèljela sam se da me netko malo zagnjavi. Po~ela je nastava i u mojem ìvotu ima mnogo toga novoga. Imam novu torbu, novu pernicu, nove bilje`nice, nove knjige i sve, sve novo. Sve se blista i sjaji. Torba je najljep{a u razredu. Knjige su uredno omotane i miri{u na novo. Od ove jeseni imam i novu u~ionicu na katu. I ona miri{e na novo. U njoj su obojeni zidovi i ula{ten pod. I... gotovo sam zaboravila ono najva`nije! Imam novog u~itelja. To je ipak najve}a novost. 16

dnevnik pauline p.qxp

14.3.2007

DNEVNIK PAULINE P.

12:57

Page 17

SANJA POLAK

Novi u~itelj i izgleda kao nov. Odmah sam primijetila da ima nove traperice i nove tenisice. Jako mu dobra stoje. Stalno se smije i fino miri{e na mu{ki parfem. U~itelj je do{ao u novu u~ionicu s gitarom. Pravom pravcatom! Da vidite samo kako mu dobro pristaje! Osim {to mu dobro pristaje, u~itelj zna i dobro svirati na njoj. Cijeli nam je sat svirao. Mi smo pjevali. Tako smo jako pjevali i tako jako zijevali da nas je ~ula cijela {kola. Za vrijeme odmora cijeli se razred pravio va`an. Jer, nije mala stvar imati novog u~itelja u novim trapericama koji zna svirati gitaru. Nakon glazbenoga imali smo likovni. Svi su iz svojih novih i mirisavih torbi izvadili nove flomi}e i nove likovne mape. – Vidim, svi ste bili ovo ljeto na moru. Sigurno ste vidjeli mnogo ribica. Nacrtajte, ovim novim flomi}ima, {to ljep{e ribice. – Smijemo i hobotnice? – pitala je Dora {treberica, koja se odmah pohvalila kako je na otoku Zlarinu ovo ljeto uhvatila dvije. Ona se uvijek mora hvaliti. – Naravno! – rekao je u~itelj. Za novog u~itelja `eljela sam nacrtati najljep{i crte`. Iako ja nisam hvatala hobotnice, od17

dnevnik pauline p.qxp

SANJA POLAK

14.3.2007

12:57

Page 18

DNEVNIK PAULINE P.

lu~ila sam nacrtati jednu. Ako moè Dora, mogu i ja! Ba{ kad sam hobotnici po~ela crtati petu nogu, pozvala me Nikolina. Okrenula sam se da vidim {to me treba i... jao!!! Zaboravila sam dignuti flomi} s papira! Hobotnici sam nacrtala ru`nu, iskrivljenu nogu. Uàsno je izgledala. Uàsno sam se osje}ala. Odjednom sam po~ela i uàsno plakati. To je bila stra{na pogre{ka! To, plakati pred novim u~iteljem! Osramotila sam se ve} prvi dan. Ja i te moje suze! Bila sam bijesna na samu sebe. Bijesna da bih se od bijesa najradije o{amarila, samo da me nisu svi gledali. »Za{to bulje u mene, kad mi se pla~e!« pomislila sam. – Pogrije{ila sam, pogrije{ila. Nacrtala sam uàsnu hobotnicu – mucala sam dok su suze i dalje frcale na sve strane. U~itelj je vidio i ~uo moj pla~. Do{ao je do mene, ~u~nuo, pogladio me po kosi i rekao: – Hobotnica uop}e nije ru`na. Samo je slomila jednu nogu. I ta noga }e biti lijepa kad ozdravi. Aha! Nikolina je pucala od zavisti! Iz njezinog pogleda vidjelo se da bi dala stotinu `vaka}ih guma samo da je njena hobotnica slomila nogu. 18

dnevnik pauline p.qxp

14.3.2007

DNEVNIK PAULINE P.

12:57

Page 19

SANJA POLAK

Aha! To vam je pravi u~itelj! Svakog klinca zna utje{iti. Nakon njegovih rije~i odmah mi je bilo lak{e. I hobotnica mi se ~inila ljep{om. Nisam samo znala kako hobotnici nacrtati gips na slomljenoj nozi. Poslije likovnoga, pozdravili smo se s novim u~iteljem i krenuli ku}i. Ja s novom torbom i knjigama, a moj u~itelj u novim trapericama. Nosio je gitaru i ne{to zvi`dukao. Sve nas je jo{ jednom pozdravio na hodniku. Na putu do ku}e razgovarala sam s Dorom i Nikolinom. I one su bile odu{evljene novim u~iteljem. Na samom ulazu u moje stubi{te ponovo smo ga srele. Novog u~itelja, mislim. Veselo je zatrubio i mahnuo nam iz svojeg bijelog automobila. – Kakav je to auto? – za~u|eno je upitala Dora. – Tako stari auto nisam nikad vidjela! – rekla je Nikolina. – Samo {to se ne raspadne! U~itelj nam ba{ i nije neki, kad se vozi u takvom autu. – Ti si stvarno malo glupa! – viknula sam. Ovo je ve} tre}i put danas da mi je Nikolina »dignula« `ivac. – Pa kaj? Mogao si je kupiti novi auto! – rekla je Nikolina i jo{ me vi{e »raspigala«. 19

dnevnik pauline p.qxp

SANJA POLAK

14.3.2007

12:57

Page 20

DNEVNIK PAULINE P.

– [to ti zna{ o autima i o u~iteljima! Da je htio, sigurno bi si ga i kupio! – branila sam ga. – Mo`da je zaboravio kupiti novi auto. Ili ga nije stigao kupiti! – èljela nas je pomiriti Dora, kojoj su mama i tata rekli da su sva|e ne{to najgore u ìvotu. A Dora uvijek slu{a odrasle! Iako nisam htjela priznati Nikolini, i meni je bilo ào {to u~itelj nema novi automobil. Tada bi na po~etku {kolske godine zaista sve bilo novo! »A mo`da u~itelj ba{ zbog toga namjerno nije kupio novi auto?« razmi{ljala sam kasnije, sjetiv{i se tatinih rije~i kako u ìvotu ni{ta nije savr{eno.

dnevnik pauline p.qxp

14.3.2007

12:57

Page 21

MAMA JE NAJBOLJA IZVAN[KOLSKA AKTIVNOST

U {koli smo pisali sastavak: Kako smo proveli ljetne praznike. Ne znam za{to svake {kolske godine na po~etku moramo pisati jedno te isto. I to ba{ sastavak! – [to se mora nije te{ko! – rekao je veselo u~itelj i bezbri`no {etao po u~ionici, dok smo se mi mu~ili, razmi{ljali, pisali i brisali. »Naravno da njemu nije te{ko, kad se samo {e}e razredom i zvi`du~e. Nek’ ga on onda napi{e kad mu nije te{ko!« mislila sam u sebi. Ne}u valjda naglas! Jedva sam nekako napisala pet re~enica o ljetovanju o kojem se ionako nema {to pisati. Sastavke su ~itali oni koji su se javili, a to su bile, naravno, Nikolina i Dora. Dorin se sastavak jo{ mogao slu{ati, ali Nikolinin... Bolje za~epiti u{i. U~itelj je slu{ao, ~e{kao se iza uha, kimao glavom, tresao rukom i na kraju rekao: 21

dnevnik pauline p.qxp

SANJA POLAK

14.3.2007

12:57

Page 22

DNEVNIK PAULINE P.

– Ne ide vam, dru{tvo moje, ba{ najbolje. Ove godine trebat }emo napisati jo{ puno sastavaka. – Ha, moè{ si mislit! – {apnula mi je Nikolina kojoj se u~itelj svakim danom sve manje svi|ao. Sljede}i sat u~itelj je listao imenik i dnevnik. To je ona zelena, ~arobna, velika knjiga u koju zapisuje {to mi u razredu radimo i kakvi smo. Da mi je bar jednom zaviriti u tu zelenu knjigu! U~itelj u nju stalno ne{to upisuje, a mi ne znamo {to. To mu i nije neka fora! Za{to mi ne smijemo listati imenik i gledati svoje ocjene? – Tako. I to je gotovo. Napisao sam va{a imena u novi imenik. Jo{ samo da upi{em va{e izvan{kolske aktivnosti... »[to? Molim?« – pitala sam se. Za izvan{kolske aktivnosti nisam jo{ ~ula. Dosta sam aktivna u {koli. Za{to se moram aktivirati i izvan nje? Svake godine sve je teè u {koli u kojoj je u~iteljima glavni hobi izmisliti kako {to vi{e zagnjaviti nas u~enike. Kad sam htjela pitati o kakvim je to aktivnostima rije~, ba{ je zazvonilo. – Slatko zvono za kraj nastave – {apnula mi je Nikolina, koja ne moè izdràti ni pet minuta, a da mi ne{to ne {apne. 22

dnevnik pauline p.qxp

14.3.2007

DNEVNIK PAULINE P.

12:57

Page 23

SANJA POLAK

U~itelj je na kraju rekao: – O tome }emo sutra. Razmislite, ~ime se `elite baviti izvan {kole. Izvan{kolske aktivnosti mu~ile su me do ru~ka na koji su, slu~ajno, bili pozvani i baka Ljerka i djed Branko, teta Ivana i moj omiljeni ujo Kre{o. Odlu~ila sam svoju najmiliju obitelj pitati {to misli o izvan{kolskim aktivnostima. – Mama, trebala bih izabrati neku izvan{kolsku aktivnost – zapo~ela sam razgovor pri prvoj `lici prevru}e juhe od povr}a. Mrzim juhe od povr}a! Mama je cmoknula i rekla: – Paaa... – Ne po~inji re~enicu s paaa... – prekinula sam je. – Ne ispravljaj starije od sebe! – prekinuo je mene tata. – Paaa – krenula je ponovo mama – bilo bi dobro da napokon po~ne{ svirati glasovir. To sam ja oduvijek `eljela. – Sva{ta! Pa da poblesavi od crnih i bijelih tipki! – rekla je baka. – Najbolje je da krene{ na balet. Tvoja mama je tako divno izgledala u baletnom kostimu i papu~icama. Trebala je postati prava balerina, ali se zaljubila u tvog tatu. 23

dnevnik pauline p.qxp

SANJA POLAK

14.3.2007

12:57

Page 24

DNEVNIK PAULINE P.

– Od baleta i umjetnosti danas se ne ìvi, ljudi moji! – pametovao je ujo Kre{o. – Zaboravili ste na strane jezike. Koliko stranih jezika govori{, toliko vrijedi{. Kak’ bih ja putovao svijetom da ne znam strane jezike? – Pa ne}e mi k}i cijelu mladost {trebati jezike kao ti! Daj se pogledaj! Sav si zafrkan! To ti je od {trebanja – galamio je tata na uju i lupao `licom po punom tanjuru juhe od povr}a. – Tenis je prava stvar! Ako Paulina pi{e lijevom rukom, i teniski reket bi dràla lijevom. Ljevoruke tenisa~ice su danas na cijeni. Pogledaj Ivu Majoli. Tenisom je zaradila novce za cijelu obitelj. – Kakav sport! Paulina je umjetni~ka du{a kao ja! – rekla je moja teta Ivana mije{aju}i juhu da joj se brè ohladi. – Ja sam oduvijek èljela biti glumica. Ne bi bilo lo{e upisati Paulinu na satove glume. – O kakvoj ti glumi trabunja{? – pitao je djed Branko koji se jedini veselio juhi od povr}a. – Zna{ kak’ su danas opasna vremena. Mislim da bi Paulina trebala i}i na treninge karatea. Vidi{ da su danas svi poludjeli. Huligana koliko voli{. Puna ih je »Crna kronika«. Bilo je tu razgovora i o plivanju, zagreba~kim dje~jim zborovima, likovnim radionicama i tako redom. Razgovor koji se vodio uz juhu bio 24

dnevnik pauline p.qxp

14.3.2007

DNEVNIK PAULINE P.

12:57

Page 25

SANJA POLAK

je jako glup. I juha je bila glupa. Nju sam pojela na silu! @mire}ki! Pri svakom zalogaju zami{ljala sam da gutam sladoled od lje{njaka. Dok sam jela meso s krumpirom i kasnije kola~ od jagoda razmi{ljala sam o svemu {to smo razgovarali. Na kraju ru~ka shvatila sam da te izvan{kolske aktivnosti nisu za Paulinu kakva sam ja, jer... Ako mi kupe glasovir, s njega }u stalno morati brisati pra{inu. Sviranje da i ne spominjem. Imam dug vrat i u baletnom kostimu izgledala bih kao ìrafa. @irafe su lijepe samo u zoolo{kom vrtu. Strane jezike ve} u~im gledaju}i televiziju. ûjem tamo i engleski i njema~ki i talijanski i {panjolski. Teniski reket izgubila bih nakon prvog sata. [to mogu kad sam zaboravljiva i izgubljiva. â&#x20AC;&#x201C; Zapravo, izvan{kolske aktivnosti uop}e me ne zanimaju â&#x20AC;&#x201C; priznala sam samoj sebi. To me pomalo razo~aralo znaju}i da }e Dora sutra sigurno u~itelju izdiktirati bar pet aktivnosti. Ali, nisu svi kâ&#x20AC;&#x2122;o Dora! Poslije podne, u parku, srela sam Martinu. Odmah sam je àlosna upitala koju je ona izvan{kolsku aktivnost izabrala. 25

dnevnik pauline p.qxp

SANJA POLAK

14.3.2007

12:57

Page 26

DNEVNIK PAULINE P.

– Nikoju! – »pravogovorno nepravilno« odgovorila mi je. – Izvan{kolske aktivnosti imam ja svaki dan doma sa svojom mamom. Ponedjeljkom i ~etvrtkom igramo se zajedno u parku, srijedom i petkom {e}emo gradom, utorkom idemo u kino, a vikendom na izlete. To mi se jako svidjelo. Vi{e nisam bila àlosna. Ho}u i ja takve izvan{kolske aktivnosti. Odmah sam se sjetila kako to ostvariti: – Martina, moè li tvoja mama pozvati moju na kavu? Bilo bi dobro da to bude ponedjeljkom ili ~etvrtkom prije va{eg odlaska u park. – Nema frke! – frknula je Martina koja zaista zna razveseliti tu`nu prijateljicu. Odlu~ila sam! Moja izvan{kolska aktivnost bit }e od sada druènje s mamom. Ionako se malo s njom druìm. Zahvaljuju}i Martini izabrala sam svoju izvan{kolsku aktivnost. Nju }u ponosno sutra re}i u~itelju i to ovako: – Mama je moja izvan{kolska aktivnost. Kad god sam slobodna, druìm se s njom! A u~itelj neka u svoju tajanstvenu zelenu knjigu, koju svi nazivamo imenik, napi{e {to god èli! Ionako mi to ne moèmo i ne smijemo pro~itati!

dnevnik pauline p.qxp

14.3.2007

12:57

Page 27

LISTOPAD

Deseti mjesec po redu. Li{}e pada na sve strane. Skupljam li{}e i jo{ {to{ta drugo. Osim li{}a, pada i ki{a. Miri{e na kruh i pecivo. I na moju ro|endansku tortu. I na kremaste kola~e!

dnevnik pauline p.qxp

14.3.2007

12:57

Page 28

dnevnik pauline p.qxp

14.3.2007

12:57

Page 29

KRUH ILI KREMASTI KOLA^I

Ponekad doma}e zada}e na{eg u~itelja znaju biti smije{ne. Smije{no je kad doma}u zada}u, osim nas dobiju i na{i roditelji. Jo{ je smje{nije kad oni tu zada}u ne znaju napraviti, a najsmje{nije kad nam to i priznaju. Tako je bilo neki dan u mojoj ku}i. U~itelj nam je toga dana pri~ao o kruhu. Govorio nam je sve ono {to smo mi odavno nau~ili kad nas je mama slala u pekarnicu. Silno se trudio pa ga nitko nije `elio prekinuti rije~ima: – U~itelju, sve to ve} znamo! Bolje da on nama pri~a o kruhu nego mi njemu o imenicama i glagolima. Na kraju nastave u~itelj je rekao: – Danas }e zada}u dobiti va{e mame. Neka za sutra ispeku kruh! – Moja }e mama ispe}i kiflice – obavijestila je u~itelja Dora. Pih, ona uvijek mora biti ne{to posebno! – A moja poga~ice – javila se Nikolina koja uvijek mora opona{ati Doru. 29

sedmo izdanje

Dnevnik Pauline P. Dnevnik Pauline P.indd 1

SANJA POLAK rodila se 5. 11. 1968. godine u zagrebačkom rodilištu u Vinogradskoj ulici. Voli svoj Zagreb i gotovo sve njegove ulice.

Dnevnik Pauline P.

59,00 kn ISBN 978-953-14-0061-9

Sanja Polak

P.S. Sanja Polak dobila je za roman Drugi dnevnik Pauline P. nagradu Mato Lovrak (2004.). Za zbirku pripovijedaka Petrica Pričalica nominirana je za međunarodnu nagradu Mali princ (2006.).

P a k u i line P. n v e n D

od iste autorice:

SANJA POLAK

ostale zagrebačke ulice kojima se vozi, hoda, skakuće ili trči i razmišlja o čemu će pisati.

Dnevnik Pauline P. 22.1.2009 9:23:37

četvrto izdanje

Pobuna Pauline P. Pobuna Pauline P.indd 1

SANJA POLAK rodila se 5. 11. 1968. godine u zagrebačkom rodilištu u Vinogradskoj ulici. Voli svoj Zagreb i gotovo sve njegove ulice. Pohađala je dječji vrtić u Prilazu Đure Deželića,

Pobuna Pauline P.

dvije osnovne škole u Bolničkoj ulici i gimnazije u Križanićevoj i Habdelićevoj ulici. Diplomirala je u Savskoj ulici i postala učiteljica razredne nastave. Od 1991. godine učiteljica je u Osnovnoj školi Davorina Trstenjaka u Krčkoj i Savskoj ulici. Stanovala je u Ulici Braće Cvijića i Peruanskoj ulici s mamom Ljerkom, tatom Brankom i sestrom Ivanom. Danas stanuje u Ulici Vincenta iz Kastva sa suprugom Zoranom, kćerima Petrom i Paulinom i psićem Flokijem. Od 1996. godine uređuje časopis za učenike od 1. do 4. razreda Prvi izbor i kao urednica ima radnu sobu u neboderu u Savskoj ulici. Osim navedenih, Sanja Polak voli i sve

59,00 kn

ISBN 978-953-14-0180-7

Sanja Polak

P.S. Sanja Polak dobila je za roman Drugi dnevnik Pauline P. nagradu Mato Lovrak (2004.). Za zbirku pripovijedaka Petrica Pričalica nominirana je za međunarodnu nagradu Mali princ (2006.).

P a a u n line P. u b o P

od iste autorice:

SANJA POLAK

ostale zagrebačke ulice kojima se vozi, hoda, skakuće ili trči i razmišlja o čemu će pisati.

Pobuna Pauline P. 22.1.2009 9:32:11

Sanja Polak

Pobuna Pauline p.

Urednik Zoran Maljković Nakladnik Mozaik knjiga d.o.o., Zagreb Za nakladnika Alen Bodor Grafički urednik Marko Katičić Oblikovanje naslovnice Marija Morić Ilustracije Stjepan Bartolić Korektor Srđan Boban Lektor Jakov Lovrić Tisak Tiskara Zelina d.d., Sv. Ivan Zelina, siječanj 2009. ISBN 978-953-14-0180-7 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 645682

Sva prava pridržana. Ni jedan dio ovoga izdanja ne smije se, ni u cijelosti ni djelomično, reproducirati, pohraniti ili prenositi ni u kojem elektronskom obliku, mehaničkim fotokopiranjem, snimanjem ili drugačije bez vlasnikova prethodnog dopuštenja.

SANJA POLAK

Pobuna Pauline P. Ä?etvrto izdanje

Onima koji Ä?uju molitve moje.

SADRŽAJ

VIDI, DNEVNIK!

NENORMALNO NORMALNO

BEZ PRAVOG POLJUPCA

ŠOPING

BAŠ VOLIM ŠKOLU

MINI MATURALAC S MAMAMA

ZALJUBLJENI PAR

NIKADA DOVOLJNO DOBRO

SRETAN ROĐENDAN

TREBAJU MI NOVCI

SVETI NIKOLA DOISTA POSTOJI

109

BOŽIĆNI DAROVI

118

SRETNA NOVA GODINA

128

ZIMSKE RADOSTI

137

HNOS – VUČE NAS ZA NOS

147

PROBLEMATIČNI PRIŠTEVI

155

ŠUBI, DUBI, DUBI, BIJELI SU MI ZUBI

163

NIŠTA BEZ TELEFONA

172

UKINITE LEKTIRU

183

BRZO ČITANJE

194

PEČAT DUHA SVETOGA

202

ZABRANJENO PUŠENJE

215

NESRETNO SRETNA

223

NE MOGU VIŠE

232

SAMO DA JOŠ OVO NAPIŠEM

243

VIDI, DNEVNIK!

Prije početka nove školske godine u našem stanu sve mora biti pospremljeno. Sve, baš sve! Tijekom cijeloga godišnjeg odmora mama razmišlja što u kući valja oprati, popraviti, obrisati, preseliti, presložiti… Svi normalni ljudi ne razmišljaju o poslu na godišnjem. Odmaraju se od njega. Ali moja mama ne! Njoj godišnji služi kako bi smislila nove poslove i u tome uživa. Kad se samo sjetim kako se blaženo smješkala na plaži sanjareći što sve treba napraviti kad se vrati u Zagreb. Pisala je čak i podsjetnik! Čim smo se vratili s mora, mama se primila posla. Premještala je, namještala, slagala. Prala je i brisala. Stvarno je bila dosadna s tim pospremanjem. A onda je trećeg dana pospremanja uletjela u moju sobu i postavila najgluplje moguće pitanje: – Kad ćeš mi malo pomoći? 11

Sanja Polak

Pobuna Pauline P.

– Sutra – odgovorila sam birajući postere koje ću zalijepiti na zid. – E, danas ćeš – cijuknula je, zakolutala očima i zakrenula bokovima. – Što radiš? – Gledam koje ću postere zalijepiti na zid. – Na zid? Pa svježe je obojan! Ne dolazi u obzir. – Onda ću ih zalijepiti na ormare. – Jesi li poludjela? Spremaj postere i dođi mi pomoći. – Ne da mi se. – E, dat će ti se – rekla je i otišla u dnevni boravak kako bi iz njega viknula: – Dođi po ove kutije. – Evo! – odgovorila sam i dalje birajući postere. Mislila sam da će zaboraviti na mene i pustiti me na miru. Odabrala sam četiri postera, odložila ih na stol, bacila se na krevet i počela brojiti madeže na lijevoj nozi. Kad sam stigla do dvanaestog, ponovno sam čula: – Paulina! – Evo! Na lijevoj nozi imala sam šesnaest madeža. – Paulina! – viknula je ponovno. – Evo! – viknula sam i nastavila brojiti. A onda je ušla, bolje reći – uletjela. Bjesnije od našega ravnatelja škole zaurlala je: – Dosta mi je više te tvoje evologije! 12

Sanja Polak

Pobuna Pauline P.

Rugala mi se: – Evooo! Evooo! Bila je smiješna. Nenašminkana, nenamirisana, nepočešljana… Imala je na sebi bakine smeđe kratke hlače, tatinu široku majicu, a na glavi kariranu maramu. I dalje je urlala: – Nema evo! Kreni! Ne mogu sve sama! Krenula sam u dnevnu sobu po te njezine kutije. – I? Kamo ću s tim? – pitala sam nezainteresirano. – Odnesi ih u svoju sobu. Popni se na stolac i spremi ih na najvišu policu svog ormara. – Ali, to nisu moje kutije. – Naše su! U drugim ormarima nema mjesta. – Onda ih baci! – Ne budi bezobrazna. – Pa što će kutije koje nisu moje raditi u mojoj sobi, na mojoj polici, u mom ormaru? – Ma, što je tebi? Ništa nije tvoje! Hajde, nosi te kutije i šuti. Nosila sam kutije, a mama je zvocala: – Pa, daj se požuri. Vučeš se ko puž. – Sve, baš sve moram sama. – Pa kako to nosiš? Sve će ti ispasti! – Kako si ti nespretna! – Pa kako je to dižeš? 13

Sanja Polak

Pobuna Pauline P.

– Daj, pazi malo… Ma, najradije bih joj te kutije bacila u glavu, tako mi je išla na živce. Počne me gnjaviti kad god je uhvati panika i kad joj se više ne da pospremati. Niti sam htjela pospremati niti mi je to bilo važno. Ako su njoj važne te kutije, neka ih sama nosi. – Jesi? – viknula je iz dnevnog boravka. – Sad još treba obrisati sve knjige i spremiti ih na police. Požuri! Obrisati sve knjige?! Pa mi ih u dnevnom boravku imamo tristo devedeset četiri! Baš sam ih jučer prebrojila čekajući da me nazove Dora pa da šmugnem van. – Pomoći ćeš mi brisati knjige. Pola ti, pola ja… – Neću! Ne da mi se! – pobunila sam se držeći kutiju u ruci. – E, dat će ti se! Inače nema van! E, na to poludim. Na to kad me ucjenjuje! Bila sam izvan sebe. Stajala sam na stolici s kutijom u ruci. U meni je vrištalo: »Poobuuuna!« I? Svom snagom tresnula sam kutiju na pod. Traaas! Kutija se otvorila, a stvari iz nje su se na sve strane razletjele. 14

Sanja Polak

Pobuna Pauline P.

Stajala sam na stolici i čula mamu: – Paulina! Pa, ne mogu vjerovati. Spasio me telefon koji je upravo zazvonio. Umjesto prema meni, mama je pojurila prema telefonu. Ja sam skočila sa stolice i stala skupljati stvari po podu. Bilo je tu starih fotografija, razglednica, pisama, figurica… Same neke gluposti. Bila je i jedna bilježnica. Bijele tvrde korice, veliki format… Otvorila sam je. Bila je ispisana debeljuškatim rukopisom. Bila je izlijepljena papirićima, sličicama, crtežima, porukama… Bio je to mamin dnevnik! Njega sam na brzinu šuknula u treću ladicu svojega pisaćeg stola, stvari pokupila u kutiju, popela se na stolicu i odložila kutiju u ormar. Potom sam sišla sa stolice, odšetala do mame koja je završila razgovor i rekla: – Ma daj, mama! Sutra ćemo brisati knjige. – Dobro! – rekla je iznenađujuće pomirljivo. – Dubravka me pozvala na kavu, a ti možeš van. Nisam otišla van. Otišla sam u svoju sobu, izvadila bijelu bilježnicu iz treće ladice pisaćeg stola, otvorila je i počela čitati. 15

Sanja Polak

Pobuna Pauline P.

Čitala sam, čitala, čitala… Bilo je uzbudljivo, smiješno, tužno… Otkrivala sam mamu na potpuno nov način. Nikad mi do sada nije pričala o svom odrastanju… Kad sam pročitala dnevnik, osjetila sam olakšanje. I ona se ponašala malo čudno. Ponekad i više nego čudno. Postala mi je bliža i slađa… Mamin dnevnik potaknuo me je da ponovno i ja počnem pisati što mi se događa. Dnevnik ću čuvati u posebnoj kutiji. Čuvat ću ga dugo, dugo. Najmanje dvadeset pet godina, kao moja mama. Kolovoz, 2007. Iz mamina dnevnika Dragi dnevniče! Zovem se Sanja i idem u osmi razred. Sve cure iz mog razreda već pišu dnevnik. Zato ga sad počinjem pisati i ja. Od danas ćemo se često družiti. Pisat ću što mi se događa. Ukrašavat ću te sličicama iz Brava. Od proljeća redovito kupujem svaki broj. Šteta što je pisan na njemačkom pa ga ne mogu čitati. Ali, ima odličan fotostrip! Ima i puno slika i postera. Sličice ću lijepiti na tvoje stranice, a postere na zidove svoje sobe. Već sam dva zida oblijepila. Jedva čekam 17

Sanja Polak

Pobuna Pauline P.

da i ostala dva oblijepim šarenim posterima i prekrijem glupe tepete s cvjetićima, za koje mama kaže da su preslatke. Meni su očajne! Kolovoz, 1982.

NENORMALNO NORMALNO

S nestrpljenjem sam očekivala putovanje u Vodice. Tamo sam se trebala sastati sa starim prijateljima, Anom i Šimom. S njima sam učila plivati prije četiri godine. I bilo mi je super. – Bit će mi i sada! – veselo sam pjevuckala spremajući stvari u kovčeg. Čim sam stigla u Vodice, mobitelom sam se javila Ani: – Bog! Stigla sam. – Bog, Paulina. – Vidimo se danas? – Može! Nađemo se na rivi. Svaku večer sam tamo s ekipom. Kad sam stigla na rivu, pratio me miris mamina novog parfema koji sam skrivečki špricnula s jedne i druge strane vrata. Anu sam jedva prepoznala. Krenula je veselo prema meni. – Bog Lina! – pozdravila me je i poljubila u obraz. – Nisi se baš puno promijenila. 19

Sanja Polak

Pobuna Pauline P.

– Bog Ane! – pozdravila sam i osjetila nelagodu. – Ti si se baš puno promijenila! Ljudi moji! Ana je izgledala kao da mi je mama! Od glave, na kojoj je bilo puno šminke i gela za kosu, do peta, koje su bile uzdignute visokim štiklama, Ana je izgledala potpuno nenormalno. Dok sam se čudila njezinu izgledu i razmišljala što bih joj dalje rekla da ne zvuči suviše glupo, do nas je došao neki tip, čini mi se, puno stariji od nas. Na crnoj kosi sjajili su mu se svijetli pramenovi, ispod bijele majice nazirali su se poprilični mišići. Oko pasa vidjela sam privezanu maramu koja mu je pridržavala na nekoliko mjesta poderane traperice. Između prstiju lijeve ruke držao je zapaljenu cigaretu, a desnom je rukom zagrlio moju prijateljicu Anu. – ‘Ko je ova mala, ha? – promrmljao je. – Frano, ovo je Paulina iz Zagreba. – A, vidi je! Mlađa je od tebe, ha? Bog, Paulina. »O, joj! Zar izgledam mlađe? Zar izgledam puno mlađe?« vrištalo je u meni, ali nije izlazilo iz usta. Došlo mi je da pobjegnem glavom bez obzira. Skoro sam krenula… – Ma koga ja to vidim? – čula sam glas iza sebe. Okrenula sam se i vidjela ogromnog dečka. Pogledala sam malo bolje i prepoznala Šimu. 20

Sanja Polak

Pobuna Pauline P.

– E, bog! – promucala sam. – Pa, nisi se puno promijenila? – rekao je krenuvši poljubiti me u obraz. – Pa, nisam! – promrmljala sam i odmaknula se kako bih izbjegla njegov poljubac. – Ovo je Ivona, moja nova cura – predstavio je Šime neku čupavu, plavu, malo nižu od njega. – Opa! Imaš i curu?! – upitno sam uzviknula. – Hodamo četiri dana. Znaš, i ona je iz Zagreba. – A-ha! – samo sam promumljala. – Ivona je stara ko mi… Ali, furamo se da imamo sedamnaest – zacerekao se Šime, zagrlio Ivonu i okrenuo mi leđa. I još je prišapnuo Ivoni, dobro sam čula: – Ej, i ona ima trinaest, ali izgleda ko da joj je deset. »Ooo, oooo! Uuu, uuuu!« tulila sam u sebi. »Kaaakaaav gluuupaaan!« Trebala sam se pobuniti. Trebala sam mu reći da izgleda kao klinac iz vrtića. Ali, nisam. Umjesto toga promrmljala sam: – Ha, ništa! Idem ja sad – promrmljala sam. – A kamo ćeš, tek si došla? – pitala me Ana. – Eh, moram… – slegnula sam ramenima i krenula svojim putem. 21

Sanja Polak

Pobuna Pauline P.

Kamo? Pa doma! U apartman, mislim. Odmah sam shvatila da Ana, Šime i ja više nismo sretan trio. Viđala sam ih tijekom ljetovanja u različitim pozama. Šime je ljubio Ivonu u usta. Ivona je sjedila u Šiminu krilu. Ana je grlila Franu. Ležala je na njegovoj ispruženoj nozi. Frane je škakljao Ani leđa. Ana je mrsila Franinu kosu. Mislim, ono, neee… Ja bi ih tu i tamo pozdravila i pobjegla glavom bez obzira. Razočarano sam tragala za novim prijateljima. Ali, bezuspješno. Zajedno s nama, na ljetovanje je stiglo i nekoliko maminih i tatinih prijatelja. Svaka obitelj imala je djecu vrtićke dobi. Svi su bili jako slatki i dosadni svojim umornim roditeljima. Jedne večeri starci su htjeli malo na rivu. – Bez djece, molim! – rekao je tata. – Lako je tebi kad ti je Lina velika – rekao je striček Franjo. – Mi nemamo kome ostaviti blizance – potužila se teta Dijana. – Ni mi nemamo kamo s djecom – potužile su se ostale mamine prijateljice. 22

Sanja Polak

Pobuna Pauline P.

– Ma, ne idemo mi nikamo – rekao je stiček Željko, oko kojeg su trčali trogodišnja Mia i dvogodišnji Sven. – Samo vi idite! Ja ću ih sve čuvati – nisam vjerovala da sam takvo što mogla izgovoriti. Nisu čekali da ponovim glupost koju sam maločas izjavila. Uglas su viknuli: – Odlično! Vraćamo se oko ponoći. Čuvala sam sedam predškolaca. Bili su poput sedam patuljaka. Prema tome, mogla sam biti Snjeguljica. Samo u mojoj priči nije bilo princa. Šteta! Patuljici su bili poslušni. Svi su zaspali s voljom i na vrijeme. Ja sam slušala glazbu s MP4 i razmišljala o svojoj dosadnoj sudbini. Odrasli su se vratili nešto prije ponoći. Odlučili su se još malo podružiti na terasi našeg apartmana. – Hvala ti Linice – cmokala me u obraz teta Dijana. – Spasila si nas – tapšao me je po ramenu striček Franjo. – Možeš li ih i sutra pričuvati? – pitala je teta Lidija. – Pa, stani malo! Nije Lina dadilja – pobunio se Željko, Lidijin muž. – A kako bi bilo da je zaposlimo kao dadilju? – nastavila je Lidija. – Platit ćemo joj. Njoj to dobro ide, 23

Sanja Polak

Pobuna Pauline P.

zaradit će džeparac, a i nama će biti lakše. Evo, trideset kuna po satu. »Trideset kuna po satu? Dnevno osam sati, osam puta trideset… Hej, pa to je lova! Dnevno zaradim za jedne cipele, ili tenisice, ili majicu… Vauuu«, misli su mi strujale glavom. – Može – ozbiljno sam odgovorila i veselila se lako zarađenim novcima. Jer, meni je s klincima bilo super. Tako sam za deset dana zaradila dvije i pol tisuće kuna. Bila sam više nego sretna i zadovoljna. Svi su me hvalili na povratku kući. I tapšali po ramenu. I ljubili i grlili i zahvaljivali mi. – Zbog tebe, ovo je bilo nezaboravno ljetovanje. – Puno si nam pomogla. – Lina je zakon. A onda sam od Lidije čula i ono što mi nije bilo baš po volji: – Blago tebi. Imaš tako dragu i normalnu kćer. Ima skoro četrnaest, a savršeno je normalna. Nisam više mogla slušati priče o svojoj normalnosti. Žudila sam za nečim nenormalnim u svom životu. I to, pod hitno! Ne želim više biti normalna. To stvarno nije normalno. 24

Sanja Polak

Pobuna Pauline P.

Želim uzbuđenje, rizik, hrabrost i ludost. Želim poput Ane i Šime svima pokazati da sam odrasla. Dobro, ne baš odrasla, ali barem poluodrasla. A meni je sve tako dosadno. I sve mi je tako normalno. Bez veze! U svojoj dosadnoj normalnosti tješile su me jedino zarađene kune. Njih sam spremila u Didley kutijicu za olovke i odlučila prestati biti dobra i normalna. Kolovoz, 2006. Iz mamina dnevnika Ovo ljeto bilo je ludo i nezaboravno. A samo zato jer sam na more krenula bez mame i tate. Mislila sam da će mi biti puno teže nagovoriti ih da me puste samu. Zapravo, ne samu. Bilo nas je osamnaest. Deset cura i osam dečki. I svi smo spavali pod jednim velikim šatorom u Velom Lošinju. Svi su bili stariji od mene. To mi je bilo super! Čuvali su me, mazili i pazili. Jedino mi je u početku išlo na živce što me zovu Mala. Ali i na to sam se brzo priviknula. Naučila sam puno o muško-ženskim odnosima. Hehe! Dobro, ja nisam imala baš nekog dečka, ali učila sam gledajući. I naplesala sam se kao nikad u životu. I svi su govorili: – Mala super čaga! 25

Sanja Polak

Pobuna Pauline P.

VeÄ?eri su bile prekrasne. Ili smo plesali u disku ili sjedili na plaĹži i pjevali uz gitare. Mami, naravno, nisam rekla da smo iĹĄli spavati tek pred jutro. Poludjela bi da zna! Kolovoz, 1982.

BEZ PRAVOG POLJUPCA

Deset dana prije početka nastave konačno sam vidjela svoje prijateljice. Dora, Nikolina, Karla i Ana čekale su me u parku pokraj crvenog tobogana. Čim smo se vidjele, počele smo jedna drugoj pričati kako nam je bilo na ljetnim praznicima. Dora je ljeto provela u Novom Vinodolskom. Nije joj bila baš neka idila… U vikendici je ljetovala i cijela njezina obitelj i svojta. – Ne morate vjerovati, ali jedno jutro sam brojila osobe koje izlaze iz kuće na terasu. Bilo nas je dvadeset troje! – Dvadeset troje?! – nismo vjerovale. – Stvarno! Kuća ima deset kreveta. Ostali su spavali na ležaljkama, luftićima, u vrećama za spavanje. Stric Franjo i ujak Joža spavali su na balkonu. Kino, kažem vam. – Fakat, kino – potvrdile smo. – Zato me uopće nije bilo doma. Dane sam provodila kod frendice Nine, koja je bila sama u kući s mamom. Nina je fakat bila u bedu. Prije ljeta, tata ih je ostavio i otišao novoj ženi. 27

Sanja Polak

Pobuna Pauline P.

– Stvarno?! – Najstvarnije. I mama joj je bila ful u bedu. Stalno je plakala. Tješila sam Ninu. Rekla je da mrzi sve dečke, zapravo sve muškarce i da se nikad neće udati. Zato sam joj tajila da furam s Ivanom. – Kojim Ivanom? – pitala sam. – Ivanom iz Prečkog. Ima vikendicu pokraj naše. – Stvarno ste furali? – Pa valjda. E, i poljubili smo se. Onako, za pravo! – Nemoj mi samo to reći – zakolutala sam očima i zavidjela joj na novom iskustvu. A onda je počela pričati Nikolina. Pričala je kao navijena: – Joj, curke, ovo ljeto prevalili smo tisuće kilometara. Prvo sam bila na viksi, onda na jedrenju, onda mala šetnjica po europskim metropolama. Bili smo i na moru kod tatinih prijatelja. Da samo znate kako velike i lijepe kuće imaju… Nije se gasila, a Dora, Martina i ja osjećale smo se baš jadno. Nikolina je bila puna doživljaja. Tijekom ljeta promijenila je tri dečka. Sa svima se ljubila i svima je ona prva rekla: – Oprosti, ali ne zanimaš me više… I dalje je brbljala: 28

Sanja Polak

Pobuna Pauline P.

– Čujte, curke, važno je biti transparentan. Prije početka svake veze posebno naglasim kako ne želim patiti. Mama mi je rekla da je najvažnije voljeti sebe. – Pa vidi se da voliš sebe – rekla je Dora. – A vi? Zar ne volite sebe? – pitala je Nikolina. – Pa, važnije ste mi vi, frendice – rekla sam ja. – Pa da! Važnije je da me drugi vole. Dečki, na primjer – dodala je Karla. – Ili, važnije mi je što će dečki misliti o meni – dodala je i Ana. – Ma, lažete! Ne usudite se priznati da ste sebi najvažnije. – Usudimo se priznati, ali imamo malo obzira i prema drugima. O. K.?! – živčano sam se pobunila. – O. K. Onda i dalje budite obzirne i nesretne. Moram ići… – A kamo ćeš? – Doma! Sutra me mama vodi u Graz pa se moram spremiti za put. Treba mi nova jesenska kolekcija. Mislim da ću rasturiti H&M. – Joooj, blago tebi. Mogu s tobom? Ma, zezam se… – zajapurila se Ana. – Nema mjesta u autu. Idu i neke mamine frendice. 29

Sanja Polak

Pobuna Pauline P.

Nikolina je odjurila, samouvjereno i otkačeno kao i uvijek. Zavidno i živčano zurila sam za njom. Pih, i ona se ljubila. Željela sam biti poput nje. Ali, to nikom ne bih priznala. Zato sam rekla: – Hvala Bogu da je otišla. Baš mi ide na živce. Strašno se pravi važna. – Pa, ima i čime – rekla je Ana. – Zar je ti braniš? – nisam mogla doći k sebi. – Ma, ne branim je. Samo, željela bih biti poput nje. Željela bih imati njezin izgled, njezine starce, njezin stan, njezin auto. Njoj je sve super – iskreno je priznala Ana. I njoj sam zavidjela. Ona uvijek ima petlje reći što misli. I baš je briga što će ostali misliti o tome. Nas četiri ostale smo i dalje u parku. Došao je red da i ja kažem kako mi je bilo. Što da im kažem? Petljala sam ni sama ne znajući kako: – Pa, meni je bilo dobro. U Vodicama ništa novo. Ane i Šime, plaža, mamini i tatini prijatelji… Na kraju sam se ipak pohvalila zarađenim novcima. – Isuse, pa to je dobra lovica – rekla je Dora. – Eh, da je meni toliko… – Meni bi bilo dosta i pola – rekla je Ana i počela pričati o svom ljetovanju, tako da je meni laknulo. 30

Sanja Polak

Pobuna Pauline P.

– Ja sam vam se, cure, dvostruko zaljubila. – Kako, dvostruko? – Čekajte, čut ćete! Prvo sam skoro prohodala s Tonijem iz Osijeka. Bila sam na Korčuli u jednoj uvalici koja se zove Brna. Kad smo stigli, skoro sam uvenula od razočaranja. Par kućica, jedan dućan, jedan kafić i hotelčić. Misla sam da ću umrijeti od dosade. – I onda? – Onda sam tako tri dana venula… – I onda? – Onda sam se upoznala sa Silvijom, koja me je upoznala s Martom. Marta me upoznala s Krunom. Ne, ne, mislim da me je upoznala s Davorkom, koja me upoznala s Krunom… – Ma daj, skrati. – Pa, evo. Toni je Krunin najbolji prijatelj. – I onda? – I onda smo se kupali i sunčali, skakali s mola… – I onda? – I onda me je Toni pozvao na večer van i sigurno bi me pitao za furanje, ali je tog poslijepodneva morao hitno otputovati… Obećao mi je da će mi se javiti. Kad je Toni otišao, mislim, on to ne zna, ja sam se nastavila zezati s Krunom. 31

četvrto izdanje

Pobuna Pauline P. Pobuna Pauline P.indd 1

SANJA POLAK rodila se 5. 11. 1968. godine u zagrebačkom rodilištu u Vinogradskoj ulici. Voli svoj Zagreb i gotovo sve njegove ulice. Pohađala je dječji vrtić u Prilazu Đure Deželića,

Pobuna Pauline P.

59,00 kn

ISBN 978-953-14-0180-7

Sanja Polak

P.S. Sanja Polak dobila je za roman Drugi dnevnik Pauline P. nagradu Mato Lovrak (2004.). Za zbirku pripovijedaka Petrica Pričalica nominirana je za međunarodnu nagradu Mali princ (2006.).

P a a u n line P. u b o P

od iste autorice:

SANJA POLAK

ostale zagrebačke ulice kojima se vozi, hoda, skakuće ili trči i razmišlja o čemu će pisati.

Pobuna Pauline P. 22.1.2009 9:32:11