Kako se riješiti umora by Mozaik knjiga

Kako se riješiti umora?

Dr. JOE FITZGIBBON www.mozaik-knjiga.hr

119,00 kn ISBN 978-953-14-0722-9

UČINKOVITA RJEŠENJA PROTIV BOLESTI MODERNOG DOBA

Kako se riješiti umora?

U knjizi ćete naći: • upitnike za lakše prepoznavanje uzroka i tegoba • praktične savjete za pomoć • primjere iz liječničke ordinacije

dr. JOE FITZGIBBON

Jeste li ponekad krajnje iscrpljeni? Toliko ste umorni, da vam se čini da ćete zaspati stojeći? Ne bojte se, niste jedini! Danas se svaki četvrti čovjek žali na stalni umor koji mu zagorčava život. Nažalost, upravo zato što je umor tako česta pojava, može se dogoditi da vas liječnik ne shvati dovoljno ozbiljno iako vam treba stručna pomoć kako biste ustanovili njegove uzroke. U ovoj knjizi dr. Fitzgibbon objašnjava uobičajene uzroke umora i svoje savjete potkrepljuje najnovijim istraživanjima i podacima. Vrlo je važno pritom razlikovati takozvani sindrom kroničnog umora i druge moguće uzroke. A tada treba poduzeti sve da vratimo staru snagu, volju i vedrinu.

UMOR.indd 4

12.3.2010 13:15:16

Dr. Joe Fitzgibbon

Kako se riješiti umora?

UMOR.indd 1

12.3.2010 13:15:16

Feeling Tired All The Time © Dr Joe Fitzgibbon 1993, 2001 © za hrvatsko izdanje Mozaik knjiga, Zagreb, 2010.

Za nakladnika Alen Bodor Urednica Aleksandra Stella Škec S engleskoga prevela Mirjana Paić–Jurinić Korektorica Gordana Licitar Grafički urednik Marko Katičić Ilustracija na naslovnici Shutterstock Tisak Znanje d.d., Zagreb, ožujak 2010. isbn 978-953-14-0722-9

CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 732080. Sva prava pridržana. Ni jedan dio ovoga izdanja ne smije se, ni u cijelosti ni djelomično, reproducirati, pohraniti ili prenositi ni u kojem elektroničkom obliku, mehaničkim fotokopiranjem, snimanjem ili drukčije bez vlasnikova prethodnog dopuštenja.

UMOR.indd 2

12.3.2010 13:15:16

Dr. Joe Fitzgibbon

Kako se riješiti umora? Učinkovita rješenja protiv bolesti modernog doba

UMOR.indd 3

12.3.2010 13:15:16

UMOR.indd 4

12.3.2010 13:15:16

Sadržaj

Predgovor.......................................................................................................................7 Uvod..............................................................................................................................9 1. Dio: UMOR U KONTEKSTU.......................................................................... 11 1. Složeni problem umora...................................................................................13 2. Normalne razine energije ...............................................................................21 2. Dio: Najčešći uzroci umora................................................................. 29 3. Odnos društva prema psihološkom poremećaju .............................................31 4. Stres................................................................................................................35 5. Depresija.........................................................................................................42 6. Tjeskoba, panika i fobija.................................................................................50 7. Histerija i hipohondrija...................................................................................61 8. Umor kao simptom organske bolesti...............................................................65 3. Dio: Zaboravljeni uzroci umora....................................................... 79 9. Normalan san i potrebe za snom.....................................................................81 10. Kronični nedostatak sna................................................................................89 11. Poremećaji spavanja.......................................................................................94 12. Prehrana, raspoloženje i energija..................................................................106 13. Debljina i pretilost......................................................................................113 14. Pothranjenost i manjkava prehrana..............................................................118 15. Alergija i intolerancija na hranu...................................................................129 16. Kofein.........................................................................................................158 17. Hipoglikemija – niski šećer u krvi...............................................................165 18. Istina o kandidi...........................................................................................176 19. Paraziti, bakterije i virusi ............................................................................194 20. Sindrom višestruke osjetljivosti na kemikalije..............................................203 5

UMOR.indd 5

12.3.2010 13:15:17

4. dio: Kronični iscrpljujući umor..................................................... 217 21. Fibromijalgija..............................................................................................219 22. Sindrom kroničnog umora..........................................................................224 23. Sindrom kroničnog umora: od prijepora do konsenzusa . ...........................242 24. Ocjena utjecaja kroničnog umora . .............................................................252 25. Liječenje kroničnog umora . ....................................................................262 5. Dio: Pobijedite umor.............................................................................. 285 26. Na putu do zdravlja.....................................................................................287 Dodatak ...........................................................................................................293

UMOR.indd 6

12.3.2010 13:15:17

Predgovor

Kada sam studirao medicinu, jedan od mojih profesora rekao je nešto

što mi se usjeklo u pamćenje. Rekao je da pedeset posto znanja u medicini za pet godina zastari! Mislio je, naravno, na činjenicu da se medicina stalno razvija i da se u svakom trenutku događaju novi pomaci. To se čini posve očitim, no koliko u tome ima istine postaje mi jasno kad se osvrnem na prvo izdanje ove knjige: počinje se doimati zastarjelom! Toliko se toga dogodilo otkako se prije osam godina prvi put pojavila, napose vezano uz sindrom kroničnog umora. Na primjer, američki Centar za nadzor bolesti izmijenio je 1994. godine definiciju tog sindroma, a britanski Royal Colleges of Physicians, Psychiatrists and General Practitioners objavio je o njemu 1996. zajednički važan izvještaj. Potom je 1999. Irish College of General Practicioners uvrstio kolegij o sindromu kroničnog umora u svoj novi nastavni plan. U međuvremenu se u medicinskoj literaturi pojavilo više od 700 članaka koji se bave sindromom kroničnog umora, a ja sam u sljedećih 8 godina kliničkog iskustva s pacijentima koji se žale na umor stekao nove spoznaje. Došlo je vrijeme da se opet latim olovke i papira. Reakcije na prvo izdanje bile su vrlo ohrabrujuće. Mnogi su rekli da su uživali u jednostavnom i sažetom načinu pisanja. Također, tekst je bilo lako shvatiti. Ovo drugo izdanje sadržava mnoge nove informacije. Dodani su novi dijelovi, a mnogi su drugi prošireni. No, učinjeno je sve da informacije ostanu jednostavne i shvatljive. Nadam se da će biti i vama.

UMOR.indd 7

12.3.2010 13:15:17

UMOR.indd 8

12.3.2010 13:15:17

Uvod

»Doktore, stalno sam umoran« – to je najčešća pritužba s kojom pa-

cijenti dolaze svojim liječnicima. Potvrdila su to istraživanja provedena u Velikoj Britaniji i SAD-u, u kojima se na umor žalilo 20 posto muškaraca i 30 posto žena. Svi smo mi povremeno umorni, naročito u razdobljima tjelesnog i emocionalnog stresa, i većina se potpuno oporavi, bez ičije pomoći, nakon što nevolje prođu. No kada umor postane kroničan – kada se ujutro osjećamo kao da uopće nismo spavali i jedva ustanemo iz postelje, kada se cijeli dan vučemo i dajemo sve od sebe kako bismo obavili najosnovnije dužnosti – to može biti simptom koji nas muči i iscrpljuje. Normalan društveni život ne dolazi u obzir. Otišli ste k svojem liječniku, ali niste mu mogli pokazati nikakve simptome; mogli ste mu samo reći kako se osjećate, što nije lako ispričati, a kamoli razumjeti. Svi su nalazi normalni i rečeno vam je da je sve u redu. Možda je to sve samo u vašoj glavi! I što s tim? »Morate se više truditi«, kažu, pretpostavljajući da vam samo treba jača motivacija. Poticaj boli. Ipak, jače se trudite, no i dalje nemate prijašnju energiju; ona je sada još samo daleko sjećanje. Zapravo, što se više trudite, to vam je gore. Neki u tom stanju uspijevaju živjeti godinama, pazeći da okolina ne primijeti kako im je zapravo. Drugi se jednostavno više ne mogu pretvarati. Osjećaju se posve izmoždeni. Teško im je obavljati čak i najosnovnije osobne i kućanske zadaće. Neki se potpuno povuku, zatvore se u kuću ili čak zalegnu u krevet. Odnosi postaju napeti dok obitelj i prijatelji nastoje razumjeti ono što ne mogu vidjeti. Zapravo, često misle da izgledate posve dobro. Mnogi koji su tako patili reći će da su izgubili dragocjene godine; 9

UMOR.indd 9

12.3.2010 13:15:17

Kako se riješiti umora?

neki su izgubili posao, drugi brak, a neki su, u trenucima očaja, oduzeli sebi život. Poteškoća s kojom se suočavaju liječnici dobro je sažeta u uvodniku časopisa British Medical Journal. »U medicini nema zahtjevnijeg kliničkog problema nego što je to liječenje klonulosti (umora).« Razlog je to što je posrijedi subjektivan simptom. Ne može se objektivno ustanoviti pregledom ili laboratorijskim pretragama. Liječnik nema od čega krenuti, osim od vaše riječi. Ako vas shvate ozbiljno, mora se uzeti u obzir dug popis mogućih dijagnoza – od po svemu sudeći bezazlenih do zlokobnijih, po život opasnih bolesti. Stres i depresija najčešći su uzroci umora. Iz tog će razloga zauzimati važno mjesto u svakoj uravnoteženoj raspravi na tu temu. No umor ima i mnoga druga objašnjenja, od kojih se neka, unatoč tome što ih je lako istražiti i jednostavno liječiti, rijetko razmatraju. Problem je i to što neki liječnici i dalje niječu postojanje sindroma kroničnog umora. Možda to objašnjava, djelomice barem, zašto se pacijente koji se žale na umor tako brzo i nerazborito otpravi kao depresivne i pod stresom. Najveći teret te uobičajene prakse nose najteže pogođeni pacijenti. »Naravno da sam depresivan«, frustrirano govore, »to je zato što sam vječno umoran.« No pacijenti i dalje ne nailaze na razumijevanje i u očaju se obraćaju svakome tko ponudi makar tračak nade. Sada su krajnje ranjivi i mnogi potroše pravo malo bogatstvo u potrazi za olakšanjem. Ova je knjiga uvod u uobičajene i izlječive uzroke umora. Nadamo se da ćete dobro razumjeti zašto se osjećate tako umorni i shvatiti kako možete sebi pomoći da biste opet živjeli punim plućima, normalnim i zdravim životom.

UMOR.indd 10

12.3.2010 13:15:17

1. Dio

Umor u kontekstu 1. poglavlje: Slo탑eni problem umora 2. poglavlje: Normalne razine energije

UMOR.indd 11

12.3.2010 13:15:17

UMOR.indd 12

12.3.2010 13:15:17

Složeni problem umora

Bilo bi korisno na početku definirati što razumijemo pod umorom i

smjestiti ga u neki kontekst. Umor je simptom, subjektivan osjećaj. Kažemo: »Osjećam se umorno.« Nitko drugi ne može vidjeti naš umor; moramo im opisati kakav je to osjećaj. To je slično kao kada nas nešto boli, kada osjećamo mučninu ili vrtoglavicu – sve su to osjećaji koje drugi ne mogu vidjeti. Znakovi bolesti, na drugoj strani, jesu tjelesna očitovanja bolesti. Oni su objektivni i drugi ih ljudi mogu vidjeti, osobito oni uvježbana oka. Dapače, katkada pacijent ne vidi simptom, on ga samo osjeća. Na primjer, žutica je svakako znak bolesti. Obično znači da nešto nije u redu s vašom jetrom. Mjesta u oku koja bi trebala biti bijela, sada su žuta. Slično tome, osip kod meningitisa, natečeni krajnici u grlu napadnutom streptokokima te crvenilo i suzenje očiju znakovi su koje ljudi vide i koji liječnicima pomažu postaviti dijagnozu. Na žalost, kod umora nema takvih znakova, postoji samo grozan osjećaj. To je prvi razlog zašto ga je tako teško dijagnosticirati. Kada postavljaju dijagnozu, liječnici pomno registriraju vaše simptome (vaše osjećaje). Zatim vas pregledaju radi tjelesnih simptoma i potom, ako je potrebno, nalože pretrage. Ti su medicinski testovi jednostavno još jedan pokušaj da se bolest objektivno ustanovi. Tako bi visok krvni tlak upućivao na dijabetes, a bubrežni kamenac na rendgenskoj snimci objasnio bi bubrežne kolike. Na žalost, laboratorijskih pretraga za dijagnozu ili mjerenje umora nema; u velikoj većini slučajeva rezultati svih pretraga su normalni. To je drugi razlog zašto je umor tako teško dijagnosticirati. 13

UMOR.indd 13

12.3.2010 13:15:17

Kako se riješiti umora?

Treći je razlog ovaj: umor može pratiti praktički svaku bolest. To je uistinu nespecifičan simptom. Dakle, umor je subjektivan simptom bez znakova bolesti: ne može se mjeriti ili potvrditi ispitivanjem i može biti neodvojiv dio svake bolesti koja vam padne na pamet. Da ponovno citiramo iz uvodnika časopisa British Medical Journal, zbog toga je reakcija liječnika na umornoga pacijenta »često frustracija i bespomoćnost, zato što oni poznaju zbunjujuće mnoštvo uzroka, mnoge psihološke čimbenike i činjenicu da je medicina često nemoćna«. Ja mislim da medicina nije tako nemoćna kako je prije bila, no neki su stari stavovi ostali. U svojoj frustraciji i bespomoćnosti, neki su liječnici upali u znanstvenu zamku, u svojevrsnu profesionalnu zonu komfora, da tako kažemo. Ako simptome ne mogu objektivno mjeriti u laboratoriju, skloni su ih zanemariti. Zbog toga će vam možda reći: »S vama je sve u redu.« A naravno, trebali biste čuti: »Naša tehnologija još nije toliko razvijena da bismo mogli objasniti vaše simptome.« No dobro, a sada razmotrimo vaš umor. I počnimo time što ćemo ga staviti u neku vrstu perspektive. Da bismo tu zadaću lakše obavili, predlažem da provedemo hipotetsku anketu jedne cijele zajednice. Vidjet ćete da niste u svojem umoru usamljeni.

Umor – hipotetska anketa zajednice Za potrebe argumentacije, uzet ćemo manje mjesto od svojih, recimo, 2000 stanovnika i svakog pripadnika zajednice zamoliti da ispuni upitnik o zdravlju. Prvi i očiti nalaz bio bi ovaj: svi bi izjavili da poznaju osjećaj umora. Rekli bi da je umor općeljudsko iskustvo. No, nas ne zanima taj »normalni umor«. Više nas zanimaju oni koji se osjećaju umorni sve vrijeme ili većinu vremena i čija je kvaliteta života zbog toga znatno manja. Petina muškaraca i trećina žena u anketi priznala bi da pati od te vrste umora. Drugim riječima, oko 500 od tih 2000 ljudi osjećalo bi se u nekim trenucima umorno. Žalosno, no tek jedan od njih pet otišao bi potražiti liječničku pomoć. Drugi bi se s tim borili najbolje što umiju. 14

UMOR.indd 14

12.3.2010 13:15:17

Umor u kontekstu

Vjerojatno k liječniku ne bi otišli oni koji se boje da će njihov umor shvatiti kao sitnicu i da će ih brzo otpraviti. Drugi bi se možda bojali da će im se reći kako su njihovi simptomi umišljeni. Naposljetku, neki neće otići k liječniku zato što vjeruju da im se ne može pomoći. Mora se reći, na našu sramotu, da su ti strahovi i stavovi nastali prvo među liječnicima, a da su pacijenti za njih doznali tek poslije, kroz gorko iskustvo. U svakom slučaju, samo će 100 od naših 500 umornih ljudi završiti kod liječnika. Važno je sjetiti se da se ti pacijenti žale prvenstveno na to da se sve vrijeme osjećaju umorno, drugim riječima, to je prvenstveni razlog zbog kojega odlaze k liječniku. Ubrzo ćete vidjeti zašto je to važno.

Umor – 100 hipotetskih pacijenata Sada ćemo te pacijente pratiti i vidjeti što se s njima događa. Kakvu će dijagnozu na kraju dobiti? Osigurajmo također da dobiju najbolju moguću medicinsku procjenu. Kao što smo prije natuknuli, to bi uključilo detaljnu anamnezu, te potom pregled i odgovarajuće laboratorijske pretrage. Također će biti ispitano njihovo mentalno stanje kako bi se ustanovilo postoje li i kakva obilježja psihološkog poremećaja. Napokon, bude li potrebno, pacijent će biti poslan specijalistu radi drugog mišljenja. Biste li se iznenadili kad biste saznali da će 70 posto naših pacijenata dobiti točnu psihijatrijsku dijagnozu? Depresija je najčešći poremećaj ustanovljen u onih koji se žale na umor. Odmah poslije nje su tjeskoba, panika i razne fobije. Za mnogo manji postotak ustanovljeno je da imaju somatizaciju ili neki drugi psihijatrijski poremećaj. To su specifične dijagnoze; postavljene su na temelju čvrstih dokaza psihijatrijske simptomatologije, i mnogi pacijenti dobro reagiraju na primjereno liječenje. Za većinu su izgledi izvrsni. Manje od 5 posto naših pacijenata dobit će dijagnoze kao što su nizak krvni tlak, oslabljen rad štitnjače ili nešto teže. Ostaje nam punih 25 posto onih koje se ne može svrstati ni u somatsku niti u psihijatrijsku kategoriju. Tako dobivamo, kako ju je nazvao jedan znanstvenik, »nesmanjivu manji15

UMOR.indd 15

12.3.2010 13:15:17

Kako se riješiti umora?

nu« pacijenata čiji umor ne mogu objasniti ni liječnik niti psihijatar. To je ono na što mislimo kada govorimo o kroničnom neobjašnjenom umoru. Za 5 pacijenata iz te skupine moglo bi se ispostaviti da imaju sindrom kroničnog umora; sličan broj imao bi fibromijalgiju (s time povezan poremećaj), a preostali bi dobili prilično nezadovoljavajuću etiketu idiopatskog (nepoznatog uzroka) umora. Nema ničeg proturječnog kad kažemo kako neki pacijenti s neobjašnjenim umorom imaju sindrom kroničnog umora ili fibromijalgiju zato što te bolesti još uvijek ne možemo objasniti. Ipak, dijagnoze su korisne zato što nam omogućuju prepoznati pacijente koji imaju specifičan skup simptoma i ponuditi im neki oblik praktične pomoći kako bi se oporavili. Rezultati našeg istraživanja prikazani su u tablici 1. Vidjet ćete da oni ovoj knjizi daju njezinu osnovnu strukturu. Bavit ćemo se jednom po jednom kategorijom, počevši s psihološkim i psihijatrijskim objašnjenjima umora u dijelu 2(i) i fiziološkim objašnjenjima u dijelu 2(ii). U 4. dijelu knjige bavit ćemo se kroničnim iscrpljujućim umorom nepoznata podrijetla. No prije toga ćemo ispitati uzroke umora koje se može liječiti i koje se često previđa u ocjeni pacijenta koji se žali na umor. Oni se pojavljuju u 3. dijelu pod općim nazivima sna, prehrane, mikroorganizama i kemikalija. Možda su ti zaboravljeni uzroci bili skriveni u skupini onih kojima je rečeno da imaju idiopatski umor. Moramo se stoga sjetiti da umor može ostati idiopatski samo nakon što su ispitane sve druge mogućnosti. Objašnjenje za vaš umor nećemo naći ako ga ne tražimo! Ako niste sigurni da su razmotrene sve druge mogućnosti, nemojte prihvatiti objašnjenje da je posrijedi idiopatski umor.

Umor – slučaj iz stvarnog života Toliko o proučavanjima na uzorku stanovništva, no kako bismo trebali pristupiti vašem konkretnom slučaju? Suočeni smo s toliko mnogo mogućih objašnjenja. No dobro, kao što to u medicini uvijek činimo, počinjemo s poviješću bolesti. Pročitajte sljedeći primjer. On je u mnogome tipičan i, kao što biste i očekivali, u nekim stvarima jedinstven. 16

UMOR.indd 16

12.3.2010 13:15:18

Umor u kontekstu

Tablica 1.

Populacija: 2000

•

Svi će reći da su povremeno umorni.

Od tih 2000

•

500 će se žaliti na priličan umor sve vrijeme ili većinu vremena.

•

400 će se hrvati s umorom najbolje što znaju i

•

izbjegavati liječnike. 100 će potražiti medicinsku pomoć.

Od tih 500 • Od tih 100

Od 70 s psihijatrijskom dijagnozom

Od 25 s neobjašnjenim umorom

• •

70 će dobiti psihijatrijsku dijagnozu i bit će im dobro uz liječenje. 5 će imati fiziološki poremećaj, primjerice anemiju. 25 će osjećati umor koji se ne da objasniti.

• • •

40 će imati depresiju. 25 će imati tjeskobu, paniku ili neku fobiju. 5 će imati histeriju ili neki s njom povezan poremećaj.

• • •

1-5 će imati sindrom kroničnog umora 1-5 će imati fibromijalgiju Ostali će dobiti dijagnozu idiopatskog umora.

Primjer Allison je 20-godišnja studentica i više ne živi s roditeljima. Privlačna je, inteligentna i elokventna, da biste pomislili kako ima sve što treba. Premda se to po njoj ne bi reklo, zapravo nije baš dobro. Žali se na stalni umor, a osobito je iscrpljena poslije tjelesne aktivnosti. Čak i stvari o kojima uglavnom ne razmišljamo, kao što je penjanje stubama ili hvatanje bilješki na predavanjima, postale su joj teške. Problemi su počeli iznenada, prije koje 4 godine. Jednoga jutra, po povratku sa svakodnevnog plivanja, osjećala se iznimno umorno. Poslije nekoliko dana bilo je očito da se stanje ne popravlja pa je otišla k liječniku; on nije ništa našao, pa joj je sredio odlazak u bolnicu. Proveli su sve moguće pretrage, no uz iznimku jednog nejasnog rezultata, koji je donekle otvorio mogućnost virusne infekcije, nisu ništa pokazale. Potom su je poslali k psihijatru, koji je propisao antidepresive, no

UMOR.indd 17

12.3.2010 13:15:18

Kako se riješiti umora?

prestala ih je uzimati zbog neugodnih nuspojava. Allison je izgubila godinu, no kada se naposljetku vratila učenju, dobila je dovoljno dobre ocjene da osigura mjesto na prirodoslovnom fakultetu. Premda je imala i razmjerno dobrih razdoblja, Allison se nije nikada potpuno oporavila. Daje sve od sebe da završi godinu na kojoj je sada, no pamćenje i koncentracija su sada narušeni. Problem joj zadaje zaboravljivost i za sebe kaže da je »smušena« u mišljenju. U novije se vrijeme njen umor pogoršao i zbog toga je propustila nekoliko predavanja. Već sada je starija od kolega na godini, a čini se da će opet morati zaostati. Ne iznenađuje što je potištena i plačljiva. Kada smo joj postavili još pitanja, priznala je da ima i mnoge druge simptome: lupanje srca, predmenstrualnu napetost, bolne menstruacije, sindrom osjetljivog želuca, bolove u mišićima, čireve u ustima, zatvor, česte upale grla i česte prehlade. Također opisuje epizode u kojima se osjeća »slabo i drhtavo«; te napadaje privremeno ublaži čokolada ili nešto drugo s mnogo šećera (za što spremno priznaje ovisnost). Tu lošu prehranu nadopunjuje svaki dan litrom mlijeka i s desetak šalica kave. Ima dobar tek i stabilnu tjelesnu težinu, ne puši i ne pije, i nikada nije uzimala ilegalne droge. Prije je bila živahna djevojka koja je uživala u normalnim aktivnostima tinejdžerskih godina, a sada se sve to promijenilo. Imala je dečka, no on je otišao. Izgubio je strpljenje. Ona se osjeća krivom zbog svoje bolesti, zbog toga što se ne može izvući iz te grozne situacije i dosta joj je života u kojem je svi sažalijevaju. Njezina je obitelj zabrinuta. Nemaju pojma što se događa i hoće li ta noćna mora ikada završiti. Allison i oni koji je vole mnogo su propatili. Nisu sami u svojem jadu. Niti ste vi. Nema sumnje da ste ovdje prepoznali neke od svojih simptoma. Dok budete čitali analizu koja slijedi, počet ćete shvaćati neke stvari kojima ćete moći objasniti svoj vlastiti umor.

Analiza Osim nekih pojedinosti koje su izmijenjene kako bi se zaštitio njezin identitet, ovo je na žalost istinita priča. Na prvi pogled možda se čini kao izgubljen slučaj, ali nije. Pogledamo li pomnije njezinu prošlost, naći ćemo 18

UMOR.indd 18

12.3.2010 13:15:18

Umor u kontekstu

određen broj mogućih objašnjenja za njezin umor, od kojih se neka, mora se reći, uopće nisu razmatrala. Pritom ćemo joj moći ponuditi – prvi put uopće – realnu nadu u ozdravljenje. Za početak naše potrage morali bismo se vratiti na početak, u dane i tjedne prije nego što su se njeni simptomi prvi put pojavili. Ispostavlja se da je tada bila pod prilično velikim stresom. Pripremala se za važan ispit koji će odrediti njezinu buduću karijeru. Možda je osjećala da je pod pretjeranim pritiskom, pritiskom obitelji ili pritiskom na samu sebe, da postigne akademski uspjeh. Kada je prvi put došla k meni, ponovno su je očekivali ispiti – ne bi bilo pametno odbaciti to kao puku slučajnost. Takva vrsta stresa može brzo dovesti do prave depresije, a jedna od glavnih pritužbi onih koji su u depresiji jest osjećaj kroničnog umora. Psihijatar kod kojeg je prvo bila mislio je da je u depresiji. Možda je i bila, a možda je još uvijek. Doista mnogo plače, neuredno spava i nikada nije dokraja popila kuru antidepresiva, ali – i to je vrlo veliko »ali« – je li depresija uzrok njezinih simptoma ili je njihov rezultat? Na drugoj strani, moguće je da sve njezine nevolje proistječu iz toga što loše spava. Znamo da nedostatak sna snažno utječe na tijelo i mozak i da će neminovno izazvati umor. Ona doista prilično kasno liježe i prošlo je već dugo otkako je redovito spavala zdravim, okrepljujućim snom. Sljedeća stvar koju bismo trebali razmotriti jest mogućnost virusne infekcije. Sjetit ćete se da je ta mogućnost bila iznijeta u ranoj fazi njezine bolesti. Virus se katkada može skrivati u mišićnim (i drugim) stanicama, gdje ga godinama ne otkriju ni obrambeni sustav niti laboratorijske pretrage. Isto tako, neki virusi poremećuju funkciju stanica prije nego što ih obrambeni sustav napadne, a taj poremećaj može trajati dugo nakon što je virus pobijeđen. Time bi se mogli objasniti njezin umor, bol u mišićima, iscrpljenost nakon tjelesne aktivnosti, česte upale grla i prehlade. Njezini napadaji osjećaja »slabosti i drhtavice« otvaraju još jednu mogućnost, reaktivnu hipoglikemiju (niska razina šećera u krvi). Na to upućuje to što žudi za slatkim. Zbog slatkoga razina šećera u krvi dramatično raste i premda joj to daje energiju, ona traje kratko. Kada šećer u krvi poslije ponovno padne, to se događa tako naglo da uzrokuje slabost, drhtanje i 19

UMOR.indd 19

12.3.2010 13:15:18

Kako se riješiti umora?

umor. Fluktuacije razine šećera dodatno pogoršava prevelika količina kofeina koji pije i koji možda i sam pridonosi umoru. To što veoma voli mlijeko, također može biti značajno. Pacijenti s netolerancijom na neku hranu mogu postati neobično ovisni upravo o namirnicama koje je izazivaju. Mogućnost da je uzrok umora zapravo »alergijski«, uvelike se povećavaju kada postoje i drugi mogući simptomi netolerancije na hranu. Tako sindrom osjetljivog želuca, čirevi u ustima i probavne smetnje mogu izazvati loše reakcije na hranu. Uza sve to, njezina je prehrana nutritivno manjkava. Ne opskrbljuje je bitnim vitaminima i mineralima koji su potrebni za dobro zdravlje i energiju. Napokon – a to je bojazan koju često iznose oni koji imaju neobjašnjive simptome – moguće je da je njezin liječnik previdio neku ozbiljnu bolest ili se ona nije još potpuno manifestirala. U svakom slučaju, što god bio pravi uzrok njezina umora, sada se mora nositi s dodatnim faktorima koji moraju imati skupni učinak. Odlazak od kuće, prekid veze, pritisak ispita, gubitak društvenog života ili razmišljanje o tome može li se nositi s budućnošću, samo će pogoršati umor. Kao što vidite, umor može biti složena dilema. On je simptom s kojim je teško živjeti. On sprečava uživanje u životu, otežava normalno funkcioniranje, unosi napetost u odnose, slabi potencijale i koči ambicije. Da bi se došlo do njegova korijena, u ovom kao i u bilo kojem drugom slučaju, bit će potreban odlučan i mučan napor. Uključivat će razmatranje problema, ne samo iz jednog nego iz mnogih kutova, uzimajući u obzir svaki mogući utjecaj. Bude li do ičega dovelo, dovest će do strpljive analize.

UMOR.indd 20

12.3.2010 13:15:18

Normalne razine energije

Prije nego što iole dublje zaronimo u različite uzroke umora, treba-

li bismo kratko razmotriti takozvane »normalne« razine energije. U našoj smo uvodnoj anketi ustanovili da 1500 ljudi u zajednici koja ih broji 2000 izjavljuje kako se ne osjećaju sve vrijeme umorni. Tih 75 posto ljudi vjerojatno ima razmjerno dobru kondiciju i zdravlje. No koliko se dobro osjećaju? Da vidimo. Možemo ih zamoliti da ocijene razinu svoje energije. Za tu potrebu ćemo svakom od njih dati jednostavnu vizualnu ljestvicu. Izgleda otprilike ovako: 1/2/3/4/5/6/7/8/9/10 Na toj ljestvici • ocjena 10 predstavlja osjećaj da smo »apsolutno puni« energije • ocjena 1 je osjećaj »apsolutne izmoždenosti« • ocjene od 2-9 predstavljaju različite razine energije između prve i posljednje ocjene.

U nadi da ćemo dobiti pravu sliku, zamolit ćemo naše ispitanike da na taj način ocijene svoje razine energije u određeno vrijeme 6 puta na dan i to za 7 dana uzastopce. Na kraju tjedna prikupit ćemo sve podatke i unijeti ih u grafikon. Evo što bismo ustanovili:

UMOR.indd 21

12.3.2010 13:15:18

Kako se riješiti umora?

Grafikon 1. Razine energije zdravih ljudi tijekom tipičnog dana

Apsolutno pun energije

10 9

Mnogo energije

8 7

Dobra razina energije

6 5

Malo energije

4 3 2

Apsolutno bez energije

1 8 h 10 h 12 h 14 h 16 h 18 h 22 h

Iz ovoga grafikona možemo doznati nekoliko stvari o razinama energije naših zdravih prijatelja: 1. 2. 3. 4.

Razine energije očito fluktuiraju tijekom dana. Razmjerno su dobre u prijepodnevnim satima. Najviše su u podne (ili malo prije i poslije). Postupno se smanjuju kako odmiče popodne.

Dvadeset posto zdravih ljudi ima drugi vrhunac energije između 20 i 22 sata navečer. Radi se većinom o učenicima – trebali bi u njoj uživati dok mogu! Na grafikonu nije prikazano jedno zapažanje – da mnogi zdravi ljudi doživljavaju prolazan pad energije u rano popodne; neki su otkrili da se mogu othrvati šalicom kave. No, kao što ćete vidjeti u 16. poglavlju, do tog pada energije uopće ne bi došlo da su izbjegavali kofein! U međuvremenu, jeste li primijetili da je najveća prosječna ocjena tek 70 posto i da se veći dio dana provodi ispod optimalnih razina energije? Vrlo zanimljivo! Ti su nam ljudi priopćili da se ne osjećaju umorno, ali da baš ni ne pršte 22

UMOR.indd 22

12.3.2010 13:15:18

Umor u kontekstu

od snage. Zapravo, vrlo ćemo rijetko sresti nekoga tko je uvijek pun energije. Prema tome, čini se da su zdravi pojedinci zadovoljni dokle god imaju dovoljno energije da relativno lako obave svoje osnovne zadaće. A to nas dovodi k još jednom konceptu, naime, k percepciji napora.

Percepcija napora Već smo ustanovili da je osjećaj umora subjektivan doživljaj. Obratimo li sada pozornost na osjećaj snage – suprotnost umoru – prvo što moramo reći jest da je to također subjektivan doživljaj. Naravno, sa znanstvenoga gledišta, jasno nam je da se energija definira kao sposobnost za rad i da se može mjeriti džulima. U 13. poglavlju vidjet ćete da se energetski sadržaj različite hrane također može točno izmjeriti (u kalorijama). No kada se radi o osjećaju zadovoljstva i krepkosti, pojam energije je teže definirati. Bilo bi najbolje reći da je to percepcija lakoće kojom možemo obavljati svoje uobičajene aktivnosti. Ljudi koji osjećaju da im u životu ništa nije teško obavljaju različite dužnosti, uživaju u razonodi i ne žale se na umor. Njihova je percepcija napora niska; oni imaju mnogo energije. Umorni ljudi, s druge strane, imaju raznoliku percepciju napora. Neki uspijevaju razmjerno dobro obavljati svoje poslove, svoje »obavezne likove«. No, uvijek postoji neka cijena. Moraju se na to nagovarati, moraju sami sebe motivirati i čak se svjesno prisiljavati da obave ono što se mora obaviti. Više ne sudjeluju u aktivnostima koje su sada za njih luksuz, kao što su hobiji ili društveni život. Drugi, koji su u težem stanju, jednostavno ne mogu smoći snagu potrebnu čak i za najosnovnije dnevne zadaće. Dat ću vam jedan primjer toga. Kada zdravi ljudi stanu u podnožje stubišta, podignu pogled, vide nekoliko stuba i popnu se dvije po dvije; oni koji pate od kroničnog iscrpljujućeg umora pogledaju, vide Mount Everest i uzdahnu. Pa odakle potječe naša percepcija napora? Gdje je naše osjetilo za energiju? U mozgu imamo centar za disanje, centar za govor i za motoriku, senzorni korteks i čak centar za užitak. A imamo li onda i centar za energiju? Ne. U mozgu ne postoji nikakav centar za energiju. Percepcija energije je 23

UMOR.indd 23

12.3.2010 13:15:18

Kako se riješiti umora?

krajnji proizvod nekoliko čimbenika koji djeluju jedan na drugi, a svi su jednako važni. Možemo ih podijeliti na dvije vrste – fiziološke (tijelo) i psihološke (um). Naša tijela mogu biti u osnovi zdrava ili bolesna, u kondiciji ili slaba, dobro uhranjena ili pothranjena itd. Ukupan zbroj svega toga činit će naš fiziološki status, a on će sa svoje strane odrediti kakve se poruke šalju našem svjesnom mozgu. Osjećat ćemo se dobro ili loše, ili nešto između toga. No, na te osjećaje utječu i tumače ih drugi čimbenici, naime naš psihološki ustroj i naša društvena okolina. O psihološkim utjecajima na našu percepciju napora/energije mnogo smo doznali iz područja psihologije sporta. Razmišljajte o tome ovako: atletičar pretrči utrku na 1500 metara za 3 minute 48 sekunda i 58 stotinka. Kaže kako je krenuo iz sve snage, dao je sve od sebe i nije mogao trčati brže. A zašto nije? Što ga je spriječilo da tu istu udaljenost prijeđe sekundu brže, ili čak desetinku sekunde brže? Umornima se to pitanje može učiniti banalno, no vrhunski bi atletičari rado saznali odgovor. Svi oni dobro znaju da o medaljama odlučuju djelići sekunde. Očito, odgovor na to pitanje ima mnogo veze s tjelesnom sposobnošću i spremom, ali to nipošto nije sve: percepcija napora koji je u to uključen. Još dok je bio u svlačionici, naš je atletičar anticipirao količinu napora koja će se od njega tražiti za pobjedu, i u utrku je ušao s određenom dozom samouvjerenosti i/ili zabrinutosti. Kada je na zvuk starterova pištolja krenuo, znao je da mora istrčati svih 1500 metara. Morao je odrediti svoj ritam, sačuvati energiju, a istodobno je potrošiti. Morao je razmišljati i o taktici. Treba li se suočiti s brzim finišerom? Treba li nametnuti tempo ili ostati s grupom? Morao je unaprijed imati plan igre, no što će se dogoditi njegovu samopouzdanju ako neki protivnik rano krene naprijed? Što da učini, da se drži njega ili da ostane iza? Usto, možda je naš trkač svjestan da ga trener reprezentacije promatra, nadajući se mjestu u momčadi. Kao što možete vidjeti, u igri su mnogi različiti utjecaji, i unutarnji i vanjski. Psiholozi ih nazivaju osobnim odnosno situacijskim čimbenicima, i uvjeravaju nas da naša osobnost do 80 posto određuje percepciju napora. Nije li to zapanjujuće? Ustanovili su da ekstrovertirane, samouvjerene i poslom preopterećene osobe, koje imaju osjećaj da vladaju svojom 24

UMOR.indd 24

12.3.2010 13:15:18

Umor u kontekstu

situacijom i koje umanjuju osjećaj napora, imaju nisku percepciju napora. To je takozvani A tip ličnosti. One potiskuju osjećaj umora, imaju svijest o vremenu i često moraju imati nadzor nad svojom okolinom. Sebi ne mogu dopustiti da osjećaju umor zato što bi se to kosilo s njihovom potrebom za kontrolom. No, za to plaćaju visoku cijenu jer znaju biti teški i pod povećanim su rizikom od srčane bolesti. Obratno, oni koji su introvertirani, pasivni i nedovoljno samouvjereni, koji osjećaju da ih okolnosti kontroliraju a ne da oni drže konce u rukama, imaju više percepcije umora. Sjetite se da ovdje govorimo o ljudima koji su u izvrsnoj formi, ne samo o umornima. Vratimo se načas našem atletičaru. Što bi se od njega tražilo kako bi trčao desetinku sekunde brže? To možemo matematički izračunati: morao bi povećati napor za manje od 0,05 posto – razlika nije velika, ali je primjetna. Sada će, kad bude trenirao, nastojati to povećanje postići. Zanimljiva je ta »jedva primjetna razlika, i to ne samo za atletičare. Kad god se bavimo nekom tjelesnom aktivnošću, kao što je hodanje po tekućoj vrpci, svjesni smo, barem do neke mjere, napora koji je potreban za održavanje tempa. No psiholog sporta mogao bi vrlo postupno povećati brzinu tekuće vrpce a da nam to ne kaže i mi ne bismo zamijetili razliku. Brzina bi se potom mogla povećavati za po nekoliko sekunda prije nego što bismo percipirali povećani napor. To je značenje »jedva primjetne razlike«. Za vrlo umorne ljude to znači da i oni mogu povećavati svoju učinkovitost sitnim promjenama a da sebi pritom ne učine nikakvu štetu, i ti se postupni pomaci u aktivnosti mogu i dalje lagano povećavati. Time ćemo se malo podrobnije baviti u 25. poglavlju.

Razine energije u umoru Što je dakle s umornima? Što se događa s njihovom percepcijom napora? Da bismo saznali, mogli bismo ih zamoliti da popune onaj isti grafikon energije, služeći se istim ocjenama i vremenskim okvirom. Evo što bismo ustanovili: 25

UMOR.indd 25

12.3.2010 13:15:18

Kako se riješiti umora?

Grafikon 2. Razine energije umornih pacijenata tijekom tipičnog dana

Apsolutno pun energije

10 9

Mnogo energije

8 7

Dobra razina energije

6 5

Malo energije

4 3 2

Apsolutno bez energije

1 8 h 10 h 12 h 14 h 16 h 18 h 22 h

Očekivano, umorni pacijenti imaju niže razine energije od normalnih. Nadalje, kod njih 75 posto energija znatno pada poslije podne. To su oni koji se moraju vući kroz dan sa sve manjim rezervama energije. Navečer su već posve iscrpljeni i mogu samo još leći. Iz ovoga grafikona može se dobiti još nekoliko uvida: 1. Pacijenti s kroničnim umorom također doživljavaju promjene razine energije tijekom dana. 2. Najbolji su im sati obično od sredine prijepodneva do podneva. 3. Najviše energije imaju u podne (ili oko podneva). Ti su nalazi važni za pojedince koji pate od umora. Kao prvo, vrlo se rijetko nalazi pacijent koji je potpuno nesposoban sve vrijeme. Čak i vrlo bolesne osobe imaju u nekom dijelu dana malo predaha. Možda se cijeli dan osjećaju umorno, no postoji, da tako kažemo, jedan prozorčić mogućnosti tijekom kojega mogu obaviti barem neke svoje obveze i druge aktivnosti (više o tome u 25. poglavlju). Kad smo već kod toga, htio bih reći nešto drugo o prirodi umora. Umor je često »središnji«, a ne »periferni« simptom. Da objasnim. Središnji u 26

UMOR.indd 26

12.3.2010 13:15:19

Umor u kontekstu

ovom kontekstu odnosi se na središnji živčani sustav, točnije na mozak. Periferno se odnosi na sve drugo, točnije na mišiće naših udova. Uostalom, oni nam služe za obavljanje funkcionalnih aktivnosti svakodnevnog života. Istraživanja mišićne funkcije pacijenata s kroničnim umorom govore da su njihovi mišići u osnovi zdravi! Mora se priznati, nisu u kondiciji, no formalne su ocjene mišićne snage često normalne. Kad smo već kod toga, smatra se da se umorni mišići ne grče do svojeg maksimuma te da mišićna aktivnost vodi do neprikladne biokemijske i srčane reakcije pacijenta s problemom umora. To upućuje na središnju interferenciju s mišićnom funkcijom. Iskazali smo počast važnosti utjecaja psihologije na našu percepciju napora (i umora) i o tome ćemo opširno govoriti u sljedećem odjeljku; no središnja interferencija o kojoj ovdje govorimo mnogo je više od pitanja psihologije ili motivacije. Molim vas da shvatite ovo: kod osobe koja pati od umora događa se bitna promjena u svakodnevnom radu mozga. Jednostavno rečeno, automatske funkcije o kojima uopće ne razmišljamo (kao što je trčanje uza stube) više se ne obavljaju automatski i s lakoćom. Sada se te aktivnosti moraju svjesno obavljati. Drugim riječima, umorni pacijent postaje svjestan nesvjesne aktivnosti. To je razlog povećanog osjećaja napora koji doživljavaju umorni ljudi. Zanimljivo je primijetiti da svi ljudi (zdravi, umorni i vrlo umorni) doživljavaju tijekom dana promjene u razini energije. Jednako je zanimljivo promatrati povezanost između energije i raspoloženja. Ako bismo svoje zdrave ispitanike zamolili da svoje raspoloženje ocijene kao »dobro«, »osrednje« ili »loše« vezano za razine energije, otkrili bismo da se dobro raspoloženje poklapa s višim razinama energije. Umorni bi pacijenti potvrdili to podudaranje. No ni u jednoj niti u drugoj skupini ne bismo ustanovili vezu između lošeg raspoloženja i manjka energije. Znam da je to pomalo zamršeno, no vjerujte mi, to je dokaz za fiziološku (a ne psihološku) osnovicu tih dvaju različitih ljudskih iskustava. To je vezano uz naš »unutarnji tjelesni sat« – naš biološki ritam. I na kraju, što se s percepcijom napora događa kod onih koji osjećaju da su se potpuno ili gotovo potpuno izliječili od umora? Očekivano, oni 27

UMOR.indd 27

12.3.2010 13:15:19

Kako se riješiti umora?

imaju više razine energije od onih koji još uvijek pate od umora. No, iznenađuje da su unatoč očitom zadovoljstvu svojim napretkom neki od njih i dalje ispod normalne razine, to jest, i dalje imaju visoku percepciju napora. To je još jedan dokaz da je kronični umor prvenstveno poremećaj u našoj percepciji napora. On ukazuje na to da je najteže pogođenim pacijentima teško osloboditi se ostataka te percepcije, čak i ako im je u svakom drugom pogledu bolje. Rješenje za tu dilemu nudi se u 25. poglavlju.

UMOR.indd 28

12.3.2010 13:15:19

2. Dio

Najčešći uzroci umora PSIHOLOŠKA I PSIHIJATRIJSKA OBJAŠNJENJA UMORA 3. poglavlje: Odnos društva prema psihološkom poremećaju 4. poglavlje: Stres 5. poglavlje: Depresija 6. poglavlje: Tjeskoba, panika i fobija 7. poglavlje: Histerija i hipohondrija

TJELESNA OBJAŠNJENJA UMORA 8. poglavlje: Umor kao simptom organske bolesti

UMOR.indd 29

12.3.2010 13:15:19

UMOR.indd 30

12.3.2010 13:15:19

Odnos društva prema psihološkom poremećaju

U prvom poglavlju pratili smo 100 hipotetskih pacijenata koji se najviše

žale na kronični umor. Vidjeli smo da će njih 70 posto na kraju i ispravno dobiti psihijatrijsku dijagnozu. Počevši od najčešćeg prema rjeđim ustanovljenim problemima, to su bili depresija, tjeskoba, panika, fobija i somatizacija. S obzirom na to da su tako važni u ocjeni umora, u ovom ćemo dijelu ispitati svaku od njih. Govorit ćemo i o stresu, koji se tako često povezuje s depresijom. No prije nego što uđemo u pojedinosti, izrecimo pitanje na koje bismo svi htjeli znati odgovor. Kako pacijenti koji se žale na umor mogu završiti sa psihijatrijskom dijagnozom? Jasno smo rekli da se žale na umor; traže da im se pomogne zbog umora, a ne zbog depresije ili tjeskobe. Također, nisu se žalili na neki fobičan strah. Dobro, s pravom ćete pitati, o čemu se radi? Za to postoji nekoliko mogućih objašnjenja. Prvo, umor može biti prikriveni preteča depresije. Drugim riječima, on je možda jedino što pacijent osjeća na početku bolesti zvane depresija. Ti pacijenti ne pokušavaju sakriti da su u depresivnom raspoloženju. Zapravo, reći će nam da se ne osjećaju depresivno – ne još. S vremenom, međutim, postajat će sve lošije raspoloženi. Evo što se događa. Kemijske tvari (neurotransmiteri) u mozgu koje su odgovorne za raspoloženje također sudjeluju u našem osjećaju »energije«. Ako tih kemijskih tvari nema dovoljno, pacijent se počinje osjećati umorno i moguće je da ne osjeća nikakav drugi simptom. Kako njihove razine padaju, raspoloženje počinje splašnjavati i naposljetku će se očitovati sva istaknuta obilježja depresije kao bolesti. 31

UMOR.indd 31

12.3.2010 13:15:19

Kako se riješiti umora?

Još jedan razlog za prikrivanje psihijatrijske bolesti u obliku umora jest u tome što mi kao društvo još uvijek nerado izražavamo naše psihološke probleme. To osobito vrijedi za muškarce. Mnogo nam je lakše razgovarati o svojim tjelesnim boljkama, a neki se time čak hvastaju! Lakše nam je reći »Umoran sam« nego priznati »Tužan sam i plačljiv«. Liječniku ćemo rado reći za tjelesne tegobe, dok ćemo psihološke probleme zaobilaziti. Ironija je što nas često tjelesni simptomi sprečavaju da dobijemo psihološku pomoć koja nam je zapravo potrebna. Još uvijek mislimo da je psihička bolest znak slabosti, neka vrsta našeg neuspjeha. Nije, a ja se nadam da će to postati itekako jasno iz teksta u ovom poglavlju. To je važno za sve nas zato što stres i depresija – i način na koji se s njima nosimo – imaju dalekosežne posljedice po zdravlje. Zajedno čine najčešće uzroke umora te potiču nastanak velikog broja drugih tjelesnih i mentalnih simptoma. Primjer Margaret je 38-godišnja kućanica, koja me je zamolila da je posjetim kod kuće zato što nije imala snage doći u ordinaciju. Žalila se na posvemašnju slabost i prethodnih pet tjedana uglavnom je bila vezana uz postelju. Izgledala je neuredno i kuća je bila zapuštena. »Nemam ni atoma snage u tijelu«, rekla je dok se vukla hodnikom prema svojoj spavaćoj sobi. Držala se prilično dobro dok nedavno nije dobila gripu. No, nije time htjela reći da je prije toga bila posve zdrava. Zapravo, već se dugo nije dobro osjećala. Njezini su problemi prvi put počeli kojih dvanaest godina prije, sa simptomima sindroma osjetljivog želuca: napuhnutim trbuhom i bolnim grčevima, nakon kojih bi slijedio proljev. Kratko poslije toga imala je prvu od mnogih svojih »žutih minuta« i od tada nadalje nije imala snage. Idućih nekoliko godina često je imala upalu sinusa i infekcije mokraćnog sustava. Liječila ih je antibioticima. Liječnik joj je u jednoj fazi propisao tonik kako bi joj pokušao dati malo energije, no uzalud. Zbog umora i bolova u mišićima koji su je otada mučili morala je napustiti posao. Misli da bi je ionako bili otpustili zato što se više nije mogla nositi s radnim obvezama. U tom trenutku je njezin muž neočekivano dobio otkaz i postala je vrlo depresivna. Osjećala se sve tjeskobnije i razdražljivije, i povremeno ju je obuzimao osjećaj prijeteće nesreće. Taj je osjećaj redovito prerastao u prave napadaje panike

UMOR.indd 32

12.3.2010 13:15:19

Najčešći uzroci umora

(vidjeti 6. poglavlje). Iako se smatrala sretno udanom, ona i muž imali su određene poteškoće u seksualnom životu koje nikada nisu adekvatno riješili. Očito, slučaj je vrlo kompliciran. Uzrok osjetljivosti želuca je u barem 70 posto slučajeva intolerancija hrane, no također je mogu pogoršati psihološki uzroci. Godinama je imala stalne infekcije i sada ima neka obilježja postinfekcijske slabosti. Omaglice i napadaji panike su znakovi tjeskobe; ima velik psihoseksualni problem i nesumnjivo je potištena. Za bilo kakvo poboljšanje njezina stanja, bit će potrebno liječiti sve te čimbenike. Margaret je trebalo neko vrijeme da sebi prizna kako joj je potrebna psihološka pomoć. Bilo joj je mnogo jednostavnije misliti da je »samo tjelesno bolesna« i o svojim je brojnim tjelesnim problemima rado nadugo i naširoko govorila. Kada je napokon otišla psihijatru, stanje joj se doista popravilo. Sada je mnogo bolje nego pri prvom posjetu, iako je još mnogo toga čeka.

Margaretin odnos prema psihološkim aspektima bolesti nipošto nije jedinstven. Općenito, ljudi nerado prihvaćaju bilo koju dijagnozu koja je makar izdaleka psihološke ili psihijatrijske prirode. Dobro se sjećam kako je o tome pričao moj profesor psihijatrije na medicinskom fakultetu. Znao je prepričavati slučaj koji je bio najbolji primjer njegova iskustva. Jedne je večeri izišao van s dvojicom kolega liječnika. Pacijenti koje su sretali, veselo su se javljali toj dvojici: »Drago mi je, g. Vješti Kirurže. Otkako ste mi izvadili kamen iz žučnjaka, nisam ni podrignuo!« i »Kako ste dr. Pametni Liječniče? Otkad ste mi dali onaj inhalator, dišem savršeno«. Jadni psihijatar nije imao to zadovoljstvo. Iako je u gomili prepoznao neke svoje pacijente, svi su gledali na drugu stranu. Nitko mu nije prišao i rekao mu da je njegov liječnik. Ne radi se o tome da su bili nezahvalni, naprotiv, vrlo su ga cijenili, no zahvalnost su radije izražavali u četiri oka u ordinaciji gdje ih, kako su se nadali, nitko neće vidjeti pri dolasku i odlasku. Stigma koja prati duševnu bolest i druge psihološke teškoće kao da proistječe iz pogubnog vrijednosnog suda koji glasi otprilike ovako: sigurno si vrlo slaba osoba ako to ne možeš sam riješiti i moraš tražiti pomoć psihijatra. Takav stav moramo potpuno odbaciti i od njega se distancirati. Činjenice govore da će svaki sedmi čovjek u nekom trenutku u životu potražiti 33

UMOR.indd 33

12.3.2010 13:15:19

Kako se riješiti umora?

pomoć bilo psihijatra ili psihologa. Mnogo će ih više potražiti psihološku pomoć od svojeg obiteljskog liječnika. To je mnogo ljudi, a nedvojbeno ima i drugih koji bi od toga imali korist, no nikada se ne očituju. Previše se boje što će drugi misliti. Hoće li njihovi prijatelji reći da su slabići ili će smatrati da su pomalo ludi? Zapravo, oni kojima treba pomoć za psihološke probleme obični su ljudi kao vi i ja. Možda su bili prekomjerno pritisnuti depresijom ili nekom drugom psihološkom poteškoćom, no umjesto da sjede i trpe, žele nešto poduzeti. Tražeći stručnu pomoć, preuzimaju punu odgovornost za sebe. Oni iskorištavaju svoju slobodu izbora da se suoče s istinom, riješe relevantne probleme i razviju se u cjelovita ljudska bića. Oni nipošto nisu slabi, oni su upravo jaki ljudi koji žele ozdraviti i za to su spremni platiti cijenu. Kada se radi o takvoj hrabrosti i odlučnosti, prema tome treba samo gajiti poštovanje i divljenje. Spremnost da prihvatimo svoje ljudske slabosti pomoći će nam da shvatimo svoje stresove i priznamo osjećaje bez straha od osude. Također, tako ćemo lakše suosjećati s onima oko nas koji još pate.

UMOR.indd 34

12.3.2010 13:15:19

UMOR.indd 298

12.3.2010 13:15:45

Kako se riješiti umora?

Dr. JOE FITZGIBBON www.mozaik-knjiga.hr

119,00 kn ISBN 978-953-14-0722-9

UČINKOVITA RJEŠENJA PROTIV BOLESTI MODERNOG DOBA

Kako se riješiti umora?

U knjizi ćete naći: • upitnike za lakše prepoznavanje uzroka i tegoba • praktične savjete za pomoć • primjere iz liječničke ordinacije

dr. JOE FITZGIBBON