Knjiga od žena, muškaraca, gradova i rastanaka

drugo IZDANJE

Julijana Matanovic´

Knjiga od zˇena, musˇkaraca, gradova i rastanaka

PONUDA OD ZENA.indd 1

11.2.2009 8:44:46

Julijana Matanović KNJIGA OD ŽENA, MUŠKARACA, GRADOVA I RASTANAKA

PONUDA OD ZENA.indd 1

11.2.2009 8:44:46

mala biblioteka knjiga 83

Copyright za hrvatsko izdanje ∂ Mozaik knjiga, 2009.

Urednik Zoran Maljković Nakladnik Mozaik knjiga d.o.o., Zagreb Za nakladnika Alen Bodor Grafički urednik Marko Katičić Oblikovanje naslovnice Marija Morić Ilustracija na naslovnici Shutterstock Lektor i korektor Jakov Lovrić Tisak Tiskara Zelina d.d., Sveti Ivan Zelina, veljača 2009.

ISBN 978-953-14-0468-6 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 692154

Za rad na ovoj knjizi autorica je dobila tromjesečnu potporu Ministarstva kulture RH za poticanje književnog stvaralaštva.

Sva prava pridržana. Ni jedan dio ovoga izdanja ne smije se, ni u cijelosti ni djelomično, reproducirati, pohraniti ili prenositi ni u kojem elektronskom obliku, mehaničkim fotokopiranjem, snima­njem ili dru­ga­čije bez vlasnikova prethodnog dopuštenja.

PONUDA OD ZENA.indd 2

11.2.2009 8:44:46

JULIJANA MATANOVIĆ

KNJIGA OD ŽENA, MUŠKARACA, GRADOVA I RASTANAKA

PONUDA OD ZENA.indd 3

11.2.2009 8:44:46

PONUDA OD ZENA.indd 4

11.2.2009 8:44:46

… od žena

PONUDA OD ZENA.indd 5

11.2.2009 8:44:46

PONUDA OD ZENA.indd 6

11.2.2009 8:44:46

UDARAC U PSIHU

Po priču moraš doputovati«, rekao mi je Luka, prijatelj kojeg nisam vidjela godinama, ali s kojim se, sve to vrijeme, čujem redovito nedjeljom prijepodne. Odnedavno razmjenjujemo poštu koju nazivaju elektronskom. Naše su rečenice još uvijek početničke: bave se meteorološkim prilikama u regijama u kojima živimo, komentiraju nepromišljene poteze vladajuće stranke i prenose obavijesti o bolestima zajedničkih poznanika.

Intimne priče i dalje su ostale pod nadzorom telefonskih žica. ≈Po priču moraš doputovati, po priču moraš doputovati, po priču moraš doputovati…«, pucketalo mi je u ušima. Kao da se jasna naredba i sama preplašila pa rasitnila u desetke slabijih, umiljatijih i tiših. U njegovu autoritativnom glasu osluškivala sam istodobno i želju i nadu susreta. Predobro me je poznavao da u površnom potvrđivanju ≈da, da, bilo bi to pametno« ne bi naslutio neodlučnost. I da na vrijeme ne bi znao primijeniti učinkovite mjere nagovaranja. ≈Ne pametno, draga moja, nego pošteno. Ako ponovno zakoračiš tamo gdje si momke oduševljavala svojim driblinzima, rodit će ti se ideja za pisanje o nogometu. I neće biti prevare. Pa ti više nemaš pojma kakav je tvoj odnos prema svemu. Barem tako misli jedan običan drvni pogonski inženjer prosječne pameti.« Umjesto reče7

PONUDA OD ZENA.indd 7

11.2.2009 8:44:46

nice: ≈Danas bih imala širi osmijeh da sam tih godina dečke driblinzima zavodila, a ne samo oduševljavala«, izgovorila sam: ≈Oprosti, nazvat ću te, zvoni mi mobitel.« Nije mi čak ni zasmetao njegov komentar: ≈Ma muljkaš, lažljivice. Kao i obično, ideš sagnuti glavu.

Do druge prigode. A nosić je sve blatniji. Samo, hoće li ga jednoga dana, kada se na njemu skore slojevi ravnice, imati tko oprati?« Luki sam te nedjelje, prve u mjesecu ožujku, a nakon njegova uobičajenoga pitanja: ≈Čime se sada baviš?« otkrila kako za jedne tiražne dnevne novine pokušavam napisati naručenu priču. ≈Ti? Nisi do sada pisala, osim ono u školi«, bio je začuđen i odmah dodao: ≈I premijerno u društvu s pravim piscima?« ≈Točno. Nekoliko sam puta pričala u redakciji da sam kao osmoškolka igrala nogomet. Sjetili su se toga kad su se dogovarali oko projekta objavljivanja knjige uz svjetsko prvenstvo, znaš ono ∑ knjiga uz novine.

I tako, možda misle, fora, napisat će priču iz života.

Najbolja sam im lektorica, radim kod njih punih osam godina, uštedjet će na honoraru. Barem će tekst biti bez pravopisnih pogrešaka. Šalim se, ne znam. Znam samo da sam ja pristala. Prepotentna i tašta lavica. Nisam mogla odoljeti. Kao da mi je netko, u vrijeme dok provodim najstrožu dijetu, ponudio porciju šnenokli pripremljenih od domaćih jaja. Posegnula bih za zdjelicom, a onda bih se poslije grizla osjećajem krivice.

Sve u svemu, pokvarila bih užitak.« Moj je sugovornik umjesto mene zaključio: ≈Ali bi ipak pojela. Do kraja 8

PONUDA OD ZENA.indd 8

11.2.2009 8:44:46

bi pojela. Polizala bi i dno.« Već se sljedećim upitom: ≈I kako ide pisanje, je li uopće ozbiljno započelo?« vratio na glavnu temu. Priznala sam mu da mi se događa da ne mogu napisati prvu rečenicu, da mi se redovito uvod čini banalnim i da je, što me jako plaši, svako pritisnuto slovo na tipkovnici povezano sa snažnom fizičkom boli u potkoljenicama. Rekla sam mu da se najčešće jako uplašim, da jedva uspijevam pronaći znak kojim ću vratiti bjelinu prostora. Ljepljivim tragom obrisanoga slova premazujem nelagodu i tako sjedim satima. Ne mogu se odvojiti od praznoga ekrana jer mi se čini da neću moći ustati, da su mi neuspjeli pokušaji pojeli snagu hoda. Kad konačno dam naredbu izlaska iz programa, umjesto uobičajenih znakova pojavljuju se šarene nogometne loptice i u sekundi se slože u povike: ≈Ajde Šeki, naprijed Šeki!…« I žagore, galame, podsjećaju na glasove s livade. Poslije nekoliko minuta, složno promukli naglo složno zašute. Monitor se zacrni i počinje sličiti na gol snimljen u noći bez zvijezda. Sve do tog trenutka Luka je pozorno slušao odgovor na svoje pitanje, a onda je moju posljednju rečenicu ispratio smijehom: ≈Daj, daj, drugariceeee…« Preznojila sam se, svjesna da me prekinuo nakon što sam ispjevala patetičnu usporedbu, jednu od onih kakvima sam ispunjavala pobjedničke osnovnoškolske literarne sastavke, nastale u vremenu kada sam generacijske dečke, kao što je i sam rekao, oduševljavala driblinzima. I nastavničkom kolektivu služila kao primjer kojim su dokazivali postojanje omladinske svije9

PONUDA OD ZENA.indd 9

11.2.2009 8:44:46

sti o potrebi istodobnog razvijanja tijela i duha. On se smijao, a ja sam ušutjela. Tada je uskočio s prijedlogom da doputujem. Možda je njime želio spasiti i vlastitu nelagodu? Sentimentalizam uživo Luka je volio daleko više od žičanoga. Rekao je, ponavljam, da po priču moram doputovati. Razljutio me svojom taktičnošću.

Znao je da će pogriješiti kaže li da se po nju moram vratiti. Mudro me lišio mogućnosti svađe i polemiziranja. ≈Ti znaš da ja više nikada neću biti stalna stanovnica našega gradića«, ponavljala sam mu kad god bi servirao neku novu informaciju na temu mjesnoga napretka: onu o obnovi baroknog ljetnikovca, izgradnji novoga naselja, plinifikaciji, osnivanju amaterskog društva na temeljima staroga, uspjesima pjevačkoga zbora, preseljenju nogometnog igrališta i montiranju novih tribina napravljenih po nacrtu onih prijašnjih, drvenih, hrastovih, s kojih smo odgledali sve susrete regionalne lige, sva finala i sva prvomajska natjecanja debelih i mršavih. S nje smo dalekozorima kupljenima na pijaci ∑ na štandu rezerviranom za švercere iz Poljske ∑ jednom prigodom analizirali stražnjice nogometaša zagrebačkoga prvoligaša. Nas pet najmlađih omladinki mjesta povuklo se u zadnji red i već u desetoj minuti radosno i jednoglasno zaključilo kako je najuspješniji i najpopularniji gost, što se na naslovnicama novina smiješi češće od Kiće Slabinca, građen kao daska, za razliku od Zokija, naše lokalne nogometne zvijezde čije su tjelesne stanice nekom ozbiljnom analizom mogle potvrditi da je mladić prije ne10

PONUDA OD ZENA.indd 10

11.2.2009 8:44:47

izbrojivo puno godina bio Apolonov nećak. ≈E, cure, cure, sramota, to vas zanima«, zagalamio je drug Mirko, podvornik dječjeg vrtića. Stajao je u redu ispred nas i prisluškivao živahne komentare. ≈A drugovi su na proslavu Kombinata došli o svom trošku. Ukazali nam čast, a vas zanimaju guzice. Vidite kako nam samo puštaju. Našim bilmezima. Prvi put nešto tako čujem.« ≈Pogledaj njegovu«, šapnula mi je predsjednica osnovnoškolske organizacije izviđača. Spustila sam pogled. Štofane plave hlače bile su mu kratke, ali se iz prostora stražnjice moglo izvaditi materijala najmanje za još jednu svečanu suknjicu njegove kćeri jedinice kojoj je šef limenog orkestra predviđao ozbiljnu glazbenu karijeru. Suknjicu je drug Mirko mogao priložiti na oltar stabilizacije o kojoj su posvema istim rečenicama govorili i vlasnici crvenih partijskih knjižica kao i vlasnici naslijeđenih obiteljskih molitvenika. Samo što su prvi ideju napretka i vjere u bolje dane osvježavali herojskim pjesmama, a drugi zazivali milost moleći Očenaš skrušenim glasom utopljenika. Uobičavali smo na istim tim tribinama, kad bi se momci prve momčadi povukli s treninga, isprobavati magičnost filmskih poljubaca. U topli smo sumrak opipavali i mazili nabore vlažne kože i razlijevali čednost. Ona je popunjavala godove na sjedalicama koje su se tom prigodom crvenjele, kao da su ih nekoliko minuta prije toga naši roditelji opunomoćili za primanje stida. * 11

PONUDA OD ZENA.indd 11

11.2.2009 8:44:47

Sljedeće sam nedjelje podigla glavu, obrisala blatni nos, sjela u vlak i otputovala po priču. ≈Osam godina«, odgovorila sam željezničaru koji je stajao na ulaznim vratima prometnog ureda male provincijske postaje i prepoznavši me upitao: ≈Koliko te dugo nije bilo kod kuće?« Nisam se zaustavila, nisam se ljubazno nasmiješila. Žurila sam prema privatnom prenoćištu. Suzdržanošću sam željela kazniti znatiželjnika koji je zaboravio da više nemam kuću, da su moji roditelji, razočarani kćerkinom odlukom o zapošljavanju u velikom gradu, njoj u inat kuću prodali i odselili u južnije i zdravije krajeve. Ponijeli su samo najnužnije osobne stvari.

Na dnu kovčega sakrili su dobro upakiranu nelagodu koju su osjećali pred novinarima poslovnoga glasila domaćega kombinata, prema ljudima koji su njihovu nezahvalnu jedinicu stipendirali i zbog nje zadržavali redaktorsko mjesto punih pet godina, na koliko se rastegla njezina detaljna apsolventura. Tjedan poslije diplomiranja, ona je hladnim dopisom naslovljenim na glavnoga urednika njihovu strpljivost nagradila obaviješću o promjeni odluke. Zapošljavanje u dnevniku velike tradicije pružalo joj je, priznala je, više mogućnosti. U obraćanju nije bilo isprike, nije bilo zahvale. Izostalo je čak i lažno žaljenje. Bračnom paru koji je držao do svoje riječi nije preostalo ništa drugo nego zakašljati pred liječnikom specijalistom, odglumiti strah pred nadolazećom astmom i potražiti spas u životu uz more.

12

PONUDA OD ZENA.indd 12

11.2.2009 8:44:47

*** Luka i ja rođeni smo iste godine i odrasli u istom gradiću: on s jedne, a ja s druge strane željezničke pruge.

Livade s obje strane bile su posve nalik jedna na drugu ili je to bila samo jedna livada pravedno raspodijeljena između njih i nas. Mi s ove strane igrali smo nogomet, a oni s one graničara, mi s ove išli smo u jutarnju, a oni s one u popodnevnu školsku smjenu, mi s ove rjeđe smo posjećivali nedjeljne mise od njih s one stane, mi s ove stanovali smo u udobnijim sobama i pili pola litre svježega mlijeka na dan, za razliku od njih s one, koji su dijelili krevete i radovali se plavom emajliranom lončiću napunjenom toplim čajem skuhanim od lipova cvijeta ubrana s drveta u dvorištu vaktarnice.

U društvu njih, s one strane, bila je samo jedna djevojčica. Zvala se Ivka. Bila je pjegava, visoka i plava.

Nosila je haljine cvjetnih, kariranih, prugastih uzoraka, s puf rukavčićima i bijelim kragnicama. Živjela je s majkom, radnicom u tvornici tanina. Imala je tetku u Italiji koja joj je jedanput u godini, nekoliko dana prije rođendana, slala paket: kilogram karamel bombona i nekoliko svojih haljina izišlih iz mode. Ivkina majka bila je jedina žena s položenim krojačkim tečajem s obje strane. ≈Vjerojatno je u Bagatu specijalizirala prekrajanje«, zlobno su komentirale žene s naše strane pruge. Ivka je haljinu u struku stezala remenom.

I podizala je nekoliko centimetara iznad koljena. Između bijelih dokoljenki i završnog ruba haljinice po13

PONUDA OD ZENA.indd 13

11.2.2009 8:44:47

kazivala su se sitna mršava koljena. U društvu momaka s naše strane pruge bila je također jedna djevojčica.

I bila je dva mjeseca mlađa, deset centimetara niža i najmanje pet kilograma teža od Ivke. Imala je tamnu i jaku kosu. Majka ju je, vječito žalosna što nije uspjela roditi muškoga potomka, šišala jedanput mjesečno, trimerom, na dvorištu. Kosu je djevojčica prije toga morala oprati sama, šamponom oplemenjenim mirisom jonatanke. ≈To bi bilo kao da si osuđenik na smrt strijeljanjem sam iskopa grob«, uzvraćala je majci polijevajući nasapunjanu glavu mlakom vodom. ≈Ispiri i ne odlajivaj«, naređivala joj je majka i dodavala: ≈Bilo je takvih slučajeva, ako te već zanima. Samo što se u školi o tome ne uči.« Kosa se brzo sušila na žarkom suncu, zahrđala brijačka spravica teško se borila sa žilavim vlasima. Djevojčica je ustajala sa stolice, bježala u ružičnjak, vješto preskačući prepreke. Susjedi koje je dozivala u pomoć ubrzo su prestali glumiti interventne jedinice. Ostajali su u svojim dvorištima, virili preko plotova i smijali se komediji za čije gledanje nisu plaćali ulaznice. Djevojčica je najčešće odijevala traperice kupljene u komisionaru. Mrzila je državne praznike koje je, više zbog svijeta, a manje zbog roditelja, morala provoditi obuvena u lakirane čizmice i sandale.

Voljela je šnenokle, drugaricu iz hrvatskoga, tenisice i nogomet. Obožavala je ljeto, čije je beskonačne dane provodila na livadi. U usporedbi s Ivkom, bila je ružna, neposlušna, muškobanjasta i neprilagođena.

Unatoč jednoglasnim nepovoljnim ocjenama mješta14

PONUDA OD ZENA.indd 14

11.2.2009 8:44:47

na, meni se jako sviđala. Kako i ne bi? Jer, bila sam to ja. Jedini ženski primjerak koji je znao i koji je uživao u vještinama prave muške igre.

I mi s ove i oni s one strane ipak smo imali nešto zajedničko. Nismo nosili satove. Kroz vrijeme su nas vodili vlakovi. Utakmice smo dogovarali u terminu poslije ubrzanoga za Zagreb, na spavanje smo išli poslije polaska virovitičkoga šinobusa, ustajali smo čim bismo čuli zvuk ekspresne Podravke. Naši su bližnji bili ljubomorni na JŽ-ove konduktere, na vlakovođe, na putničke vagone i parne lokomotive. Vidjeli su u njima naše putokaze, uspavanke i dadilje. Uvjeravanje da će se s odrastanjem vrijeme početi ubrzavati doživljavali smo kao prijetnju. Nismo vjerovali u željezničke nesreće i vlakove koji kasne. Znali smo točno procijeniti koliko dugo kompozicija stoji na signalu. I bili smo uvjereni da smo ušli u red odabranih jer su naša igrališta smještena upravo na mjestu koje nam u ljetna poslijepodneva osigurava tranzitnu publiku. ≈Putnici iz vlaka jače mašu nogometašima«, mislili smo mi s ove stane pruge. ≈Putnici kroz Slavoniju navikli su voljeti graničare«, vjerovali su oni s one strane. U poluvremenu, koje smo određivali mi s ove strane pruge, odmarali smo se zajednički, sjedeći u krugu uz šamac. Gledali smo svi u istom smjeru, prema stazi kojom je trebao stići sladoledar Šajo. Činilo nam se da ćemo, kao u onoj radničkoj himni, ≈uzdruženim snagama radnijem brigadama√ ubrzati dolazak očekivanoga gosta.

15

PONUDA OD ZENA.indd 15

11.2.2009 8:44:47

Čim bismo ga opazili, viknuli bismo: ≈Jupppi, stiže!« Na korman dotrajaloga Rogova bicikla Šajo bi okačio tamnoplavu kantu sa sladoledom od vanilije i vikao: ≈Friški sladoled, jedna kugla jedan dinar, jedna kugla jedno jaje!« Trčali bismo mu u susret. I mi s ove i oni s one strane pruge. Prljavim rukama pružali bismo mu kovanicu izvađenu iz maloga stražnjeg džepa glotenih dresova. Mi s ove strane pruge, nogometaši, plaćali smo dinarima, najvažnijom svjetskom valutom onoga doba. Oni s one strane pruge, graničari, nisu se uspijevali odlijepiti od principa robne razmjene. Jedno jaje, jedna kugla. Sladoled bi se iz fišeka počeo cijediti prije nego što bismo ga i prinijeli ustima. ≈Za Šekija dvije kugle«, ponosno bi izgovorio Šajo. Sličio je na direktora tvornice namještaja snimljenog u trenutku kada za lokalnu radiopostaju izjavljuje da se radnički sindikat, na sjednici koja je upravo završila, odrekao polugodišnjega toplog obroka, jednoglasno odlučivši sponzorirati jesenje pripreme mjesnoga nogometnog kluba na Bledu, prirodnom biseru bratske Slovenije. Nakon nekoliko Šajinih donatorskih poteza, ja sam si, priznajem, počela sugerirati da je druga besplatna kuglica sladoleda od vanilije nagovještaj poziva na nedjeljnu matineju, projekciju kaubojca iz posljednjeg reda kina. Drugarici iz hrvatskoga, šnenoklama, tenisicama, nogometu i ljetu prijetila je ozbiljna nadolazeća konkurencija. Navečer bih, legavši u krevet, poslije prolaska šinobusa, prvo proanalizirala neiskorištene kornere, golmanove propuste, nekorektne poteze veznog igrača, vlasti16

PONUDA OD ZENA.indd 16

11.2.2009 8:44:47

te napadačke pogreške, šupljikavu obranu. A onda bih prešla na dramsku igru samozastrašivanja, napisanu u jednom činu, za dva ženska lica. Mamino, glavno, skida ∑ nakon što je došlo iz nabavke ∑ masku za izlaske, prilazi mom i pita je li istina da se balavica u koju ona ima povjerenja, a još ni mengu nije dobila, spetljala, na koga li je samo, sa Šabanovim sinom? I pita, i prijeti, i brblja, i nastavlja: Tko im je dopustio da otvore slatkaru, sad će ona nazvati sanitarnu inspekciju pa da vide tko će im još žderati njihov napoj od prokislog mlijeka i smrdljivih jaja. I tako si igrokazom, dok prugom klizi noćni ubrzani za Zagreb, bespotrebno kompliciram život. Tek što se malo primirim i odslušam ritmičnu uspavanku sedam vagonskih i jednoga lokomotivnog glasa, iznad mog lica ponovno iznenadno i protiv moje volje zasja mamino i nabrajanje se još žešće nastavlja: ≈Muškara obična, što od tebe drugo i očekivat?! Nogomet, umjesto da vezeš križiće na panami i pobjeđuješ na natjecanjima u ručnim radovima. Sve su curice za Prvi maj u Radničkom domu izložile svoje miljee, samo tvoga nema. Piši Vileru da ti naštampa goblen nogometnog stadiona i jedanaest majmuna na jednoj polovici i još toliko na drugoj. Utakmica debeli i mršavi, to je tebi godišnji izlazak. Još će se kao i ostale počet vucarat po tribinama i dolazit mi kući s crvenim mrljama po vratu. Kud onda sina nisam rodila?

I nisi ni za što nego za slastičarsku snaju. Samo što se kod njih ljeti rinta, a ne skače za loptom!« 17

PONUDA OD ZENA.indd 17

11.2.2009 8:44:47

Bojala sam se mame. Iz tog sam joj osjećaja i pripisivala sve te umjetničke rečenice. ≈Dobar je strah ako ti ga je Bog dao«, uobičavala je govoriti naša prva susjeda. Narodnom mudrošću nadahnjivala se uvijek uz štednjak, pazeći da ručak ne zagori i da stigne na vrijeme. Znala sam da je mama protiv mog igranja nogometa, znala sam da se stidi kad je zaustavljaju na ulici i u lice joj govore: ≈Šteta, gospođo Hodak, šta mala nije muško. Pa ta bi završila u Dinamu. Dakako, zagrebačkom, a ne vinkovačkom…« Ili: ≈Kaže moj sin da je zovu Šeki, ma vala, baš zgodno. Moram je doć gledat u dresu. Ovako na ulici, ne znam, nosi hlače.« Ili: ≈Pričaju da igra u plavom šorcu, neće crveni. Bio bi zgodniji za žensko. Moja je žena sigurna da je to pod utjecajem djeda koji je zglajzo, mislim politički.

Tako pričaju. Izvinite, znam da vam nije lako, vi ste aktivni u Partiji.« Mama je unatoč svemu trpjela moja ljetna istrčavanja na teren. Utakmica se mogla odigrati čak i s dva člana u ekipi, pod uvjetom da sam ja jedan od njih.

Iako nisam bila previše zainteresirana za brižna stanja majčine dušice, pretpostavljala sam da se stara nada da ću među članovima momčadi, s ove strane pruge, odabrati nekog pristojnog dečka s kojim ću krenuti u šetnje po mjestu, poći na omladinski slet ili na izlet u okolna brda. Jer, bio je tu i sin voditelja strojarske smjene, pastorak tajnika škole učenika u privredi, jedinac dotjerane apotekarice, nećak šefa pošte, unuk mjesnog matičara. ≈Nogomet će proći, nestat će skupa 18

PONUDA OD ZENA.indd 18

11.2.2009 8:44:47

s pubertetskim čvorićima«, čula sam kako govori baki na telefon, a onda, u istom tonu, prelazi na diktiranje pravog omjera za spravljanje čokoladne glazure na slastičarskim kremšnitama. ≈Neka se samo ne petlja s onima preko pruge«, zaključivala bi i recept i razgovor.

Kad joj ne bi bilo drago da se družim s onima preko pruge, kako bi tek reagirala kad bi znala da mi Šajo daje dvije kugle sladoleda za cijenu jedne i kako ja vjerujem da on to čini zbog toga što se, unatoč tome što nikada nisam ušla u njegovu slastičarnicu, zaljubljuje u mene. Pitanje je izazivalo mučninu, drhtavicu i činilo me kreativnom u noćnim reprizama predstave u kojoj sam bila i dramaturg, i redatelj, i sporedna uloga. Drugim riječima, prava antička žrtva.

Moja zamišljena drama o maminim dolascima u moju sobu i stavljanje svih onih nebratskih i nacionalno netolerantnih rečenica u njezina usta naglo je prekinuta. Jednoga popodneva Šajo je, nakon što mi je ponovno dao kuglicu pride, pogledao u Ivkine dokoljenice i rekao: ≈Kako imaš lijepe noge. Najljepše u zavičaju. Bome i šire.« I žlicom promašio kantu sa sladoledom. Prvi put u svojoj nogometnoj karijeri odustala sam od igranja u drugom poluvremenu. ≈Nešto me tjera na povraćanje«, rekla sam suigraču i krenula prema kući. Čula sam ga kako on drugom dječaku govori: ≈Ne vjerujem da ima one stvari. Ne izgleda mi još tako. Nije propupala.« Kad sam ruku stavila na vrata dvorišne kapije, osjetila sam da netko stoji iza mojih leđa. Bio je to Luka. ≈A da prijeđeš k nama, 19

PONUDA OD ZENA.indd 19

11.2.2009 8:44:47

u graničare, to je ljepše za djevojke. Može se igrati u trenirci.« ≈Ne želim«, odgovorila sam mu drsko, skinula šaku s kvake i zakoračila preko ograde.

U spavaćoj sobi mojih roditelja stajala je psiha. Veliko ogledalo bilo je u kutovima ispjeskareno. Motiv bršljana priskrbio mu je otmjenost. Psiha je pripala mojoj majci nakon smrti njezine bake. U jednoj od ukupno tri ladice stajale su heknadele, naprstnjak, drvena gljiva i nekoliko mustri za heklanje. Stvari pokojne vlasnice. Utrčala sam u sobu, zakoračila mirno pred ogledalo i prvi put pogledala u svoje noge. Kako noge mogu biti lijepe? pitala sam se. Doista, lijepo može biti lice, lijepe mogu biti oči, usne pa i zubi, ma i guzica, ali noge, kakve veze imaju noge s ljepotom.

Noge su zato da se njima hoda, trči, vozi bicikl i šuta kožnjak. Šajo je gledao u Ivkine noge, a ona nikada ne igra nogomet, čak ni smiješnog graničara? A ima lijepe noge. Budalaština.

I kao u svakoj priči koja teži razrješenju problema, u tom se trenutku u sobi pojavio moj otac. ≈E, tu si, jedinice moja. Dođi, na televiziji je Šekularac, razgovara s njim onaj srpski spiker, ljubimac moje drage supruge, pa da čuješ.« Pošla sam u dnevnu sobu. Mama je tipkala po dugmićima Rizova prijemnika. ≈Sigurno je opet otišao odašiljač na Papuku«, komentirala je pomalo bijesna, ali je, u odnosu na pojavu u mom igrokazu, sličila na dobru siromašnu kćer kojoj je za 20

PONUDA OD ZENA.indd 20

11.2.2009 8:44:47

potrebe literarne poruke iskipjelo mlijeko nabavljeno za gladnu polubraću i polusestrice. Slika je sniježila. Ipak, moglo se zaključiti da je to jedan od onih reprezentativaca uramljenih na zidu naše dnevne sobe. Mamina je simpatija napuklim glasom spominjala žene koje masovno dolaze na stadion, samo da bi poslije utakmice, posve u transu, gurajući se u dugim redovima, čekale na Šekularčev potpis. ≈Čudi me to«, odgovorio je skromno veliki napadač. Spustivši glavu, nastavio je: ≈Kao da nikada nisu vidjele moje noge.« Mamin glasan smijeh bilo je posljednje što sam čula.

Ne znam ni kako sam došla do svoje sobe i kako sam legla na krevet. Kada sam se probudila, pokraj mene je sjedio otac i tješio me. ≈Ma ne, curice moja, kad kažu da si Šeki, onda misle da dobro igraš, a ne da su ti noge debele i krive.« Toga sam dana počela spoznavati život. Naučila sam što su lijepe ženske noge i zašto bi bilo bolje da se bavim graničarom. Sljedećeg sam jutra doznala da majka planira kupiti hrastovu komodu Admiral, istu onakvu kakvu posjeduje većina s naše strane pruge, i staviti je na mjesto psihe. ≈Psihu ćemo na tavan«, rekla je ocu tijekom jutarnje kave. Govorila je uobičajenim tonom. Bila je sigurna da još spavam. Kako bi bilo divno kada bi to bilo zbog mene, mislila sam.

Na trenutke sam željela povjerovati kako iznenadnom kupnjom mama želi kazniti psihu zbog njezine iskrenosti. ≈Ići će na tavan, mora osjetiti posljedice zbog činjenice da je mojoj miljenici, u osjetljivom život21

PONUDA OD ZENA.indd 21

11.2.2009 8:44:47

nom razdoblju, posvjedočila posjedovanje Šekularčevih potkoljenica.« Ali to je, nažalost, bio dio mojega novog igrokaza sa samo jednom rečenicom prologa: ≈Sad ćete gledati predstavu u kojoj se glavna junakinja rukovodi parolom: Od odluke do realizacije, najkraćim mogućim putem.« Kombi s natpisom U službene svrhe parkirao se na kolnom ulazu kuće Hodak samo nekoliko sati nakon što sam čula maminu odluku oko osvježenja intimnog interijera. U minutama pred psihino putovanje na tavan, u najopremljeniji prostor našeg doma, odložila sam na nju mokar plavi lahor sapun i lavor napunjen mlakom vodom. Podigla sam na njezinu mramornu površinu prvo jednu pa onda drugu nogu. Tatinom britvicom prešla sam po koži. ≈O, Bože, što ja još neću doživjeti od tebe!« kriknula je mama ušavši u sobu u pratnji dvojice jakih susjeda nosača. ≈Izvinite, a sad marš odavde da to odnesemo. I pokupi sve to sa sobom«, bijesno je prosiktala. ≈Ali, mama, ja…« Nije mi dopustila da završim rečenicu. ≈Ne odlajivaj opet!« zaustavila je raspravu u svom tonu. I bolje, ionako nisam znala što bih joj rekla. Sljedeće sam nedjelje zaigrala bolje nego ikad. Broj zabijenih golova u protivničku mrežu mogao se mjeriti samo s brojem Šajinih sladolednih kuglica od vanilije u punoj plavoj kanti. ≈Nemam lijepe noge kao Ivka, ne bih ni voljela da imam već kad ih nemam, ali sam uspješna kao Šekularac«, tim sam se riječima, nakon završene utakmice, obratila psihi. Na nju se već spustio deblji sloj tavan22

PONUDA OD ZENA.indd 22

11.2.2009 8:44:48

ske prašine. Na mjestima gdje se zraka sunca uspjela probiti kroz biber crijep, prašina je svjetlucala. Skakala sam pred otpisanim komadom namještaja, plazila jezik dojučerašnjoj otmjenoj stanarki roditeljske spavaće sobe. U jednom sam trenutku s poda podigla loptu i desnom je rukom bacila na njezin desni kut urešen bršljanom. Kristalno staklo je krcnulo. ≈A što bi tek bilo da igram graničara i da gađam Ivku«, cinično sam nastavila monolog. Psiha je tom prigodom navukla lice moje majke. I malo se nakrenula, kao da stoji na Šekularčevim, a ne na svojim nogama. U takvom je položaju dočekala novu nogometnu sezonu.

Ivka je nastavila mijenjati šarene haljine. Sve sam je rjeđe primjećivala u publici. I s ove i s one strane pruge. Luka je početkom osmoga razreda prestao igrati graničara. Redovito je promatrao nogometaše s naše strane pruge. Prva mjesečnica stigla mi je kao dar za četrnaesti rođendan. Osjećala sam se loše, a susjede su govorile: ≈Grčevi će proć kad se udaš.« Na prijepodnevnim kavama, ritualno ispijanima u našoj kuhinji, meni su posvećivale svoje duge razgovore. ≈Da bi jednoga dana našla dečka trebala bi prestati s tim prokletim nogometom«, započinjala je moja mama glumeći opuštenost. ≈Obećaj mi da ćeš mi ispraviti i stanjiti noge koje si ti rodila i koje sam naslijedila od tvoga ćaće, e onda ću s tim zaključiti«, odgovarala sam joj. ≈Na koga je samo, odlajiva kao da živi s onu stranu pruge«, komentirala je kuma koja me držala na krštenju, ali je 23

PONUDA OD ZENA.indd 23

11.2.2009 8:44:48

i pored te činjenice davala neskrivenu potporu mojoj mami. ≈Malo se previše druži s onim malim Lukom, unukom pijanog Gabike s vaktarnice«, nastavljala je. ≈Samo mi još to treba, petljanje s takvom familijom«, rekla bi samosažaljivo majka i prstima lijeve ruke brižno prošla kroz frišku kaniranu ondulaciju. ≈Prestat ću igrati kad ja to odlučim«, uzvraćala sam drsko i odlazila, kao i obično, u svoje sklonište, noseći porculansku šalicu s izblijedjelim likom Crvenkapice zalutale u šumi. Vrata bih prvo zalupila, a poslije nekoliko sekundi, dolazeći do njih na prstima, lagano ih odškrinula. Kroz uski prostor šuljale su se rečenice ozbiljnih žena zaboravljenih u kuhinji. Prvi glas je ispuštao: ≈A što joj otac kaže na to?« i gurao se s drugim. ≈Isti je kao i ona. Čak je uramio sliku reprezentacije i objesio je u primaću sobu. Na mjesto Maršala. Sad moram krečit, jer je Tito bio većeg formata od svih njih skupa.

Ostao porub na zidu. A nemam više ugašenog kreča.« Poslije kraće stanke, prvi bi glas ∑ pomalo zadihano ∑ nastavljao razgovor: ≈Imaš pravo, vidjela sam, ne pašu im dresovi. Nipošto ne idu uz mebl, a i kao da je slika oštećena. Jedan fudbaler umjesto nogu ima mrlju.« Glupača, pomislila sam, ona je išla u sobu provjeriti.

Nisam to izgovorila glasno. Strahovala sam da i moje riječi ne bi poželjele išetati kroz mali prolaz. ≈To je moj namjerno napravio. Prolio tintu Šekularcu po nogama, zbog male, kad je već svi zafrkavaju da ima njegove noge.« 24

PONUDA OD ZENA.indd 24

11.2.2009 8:44:48

Moja je bol ponovno zalupila vrata. Više ih nisam čula. Mama je zasigurno, u skladu s vlastitim navikama i običajima, sve pokušala smireno pojasniti. Pred svojim se drugaricama samo ljubazno i mazno upitala: ≈Otkud propuh kad je sve zatvoreno. A i prozori su novi. Iz Delnica. Dihtaju bez greške.« Unatoč njezinoj ljubaznosti, kumin je muž već sljedećeg dana za kartaškim stolom Vajdine birtije, pozivajući se na sigurne izvore informacija, uvjeravao pijano društvo kako je maloga ženskoga Šekija zapravo napravio veliki Šekularac, samo što se drug Hodak pretvara da ne vidi.

Na opravdano pitanje najmanje čokiranoga: ≈A kad se to moglo dogoditi?« kum je promrsio: ≈Ziher… mislim, kad je Hodakica… mislim… bila šefica afežeja i malo-malo… mislim… hodočastila u… u Beograd…

I… i… noćila u… Moskvi… hotelu… Jasna vam je… mislim… situacija?« Odluku o povlačenju iz nogometa donijela sam na Praznik rada. Ne zbog toga što sam, posjetivši izložbu ručnih radova, bila ljubomorna na ponovno pohvaljene leakrilne miljeiće svojih školskih kolegica, nego zbog toga što sam na povratku vidjela svoju ekipu kako, i to bez moga znanja, sjedi u centru, pred Šabanovom slatkarom. Dečki čije su se frizure, nalaštene čičkovim uljem, prelijevale po poslijepodnevnom suncu šepurili su se u društvu krhkih vezilja. Još je samo, da ugođaj bude potpun, nedostajalo razmjenjivanje mustri za početnike. Sin Šajo, odjeven u bijelu uštirkanu 25

PONUDA OD ZENA.indd 25

11.2.2009 8:44:48

JULIJANA MATANOVIC

Knjiga od zˇena, musˇkaraca, gradova i rastanaka

K

oliko godina treba proći da bi se razumjela davno izrečena rečenica, koliko emocionalnih prepreka preskočiti da bi se čuo plač djeteta, koliko obiteljskih priča sakriti da bi se uopće moglo živjeti, koliko puta preseljavati da bi se opipala sreća, koliko satova promijeniti da bi se umrlo na vrijeme, samo su neke od tema ove knjige pripovijesti i priča Julijane Matanović. Dvanaest njih, razdijeljene u cjeline o ženama, muškarcima, gradovima i rastancima, ujedinjene su veznim nitima, tako da priče mogu preseljavati iz bloka u blok a da se pri tome ništa ne gubi na točnosti njihova situiranja. Neovisno sadrže li četiri ili trideset stranica u svima njima nalazimo brojne detalje, osjećamo drhtavost atmosfere i prepoznajemo bogatstvo emocija pa nam se nakon čitanja svake pojedine čini kao da smo pročitali veliki roman.

Knjigom od muškaraca, žena, gradova i rastanaka Julijana Matanović odlučila se vratiti stilu pripovijedanja koji ju je učinio slavnom i jednom od najčitanijih suvremenih hrvatskih književnica. Upravo će zato duh njezinih najpopularnijih knjiga Zašto sam vam lagala i Bilješka o piscu stalno lebdjeti nad mislima čitatelja ove knjige i vratiti ge ne samo u vrijeme otkrivanja ljepote rukopisa ove nesvakidašnje spisateljice već i u vlastiti život i to ne samo ovaj danas i ovdje već i onaj koji je davno iza njega.

ISBN 978-953-14-0468-6

99,00 kn