JERRY D. TWENTIER
POZITIVNA SNAGA
POHVALE
NAUČITI KAKO POHVALOM DOVESTI LJUDE DO USPJEHA KLJUČ JE POSTUPANJA U SVAKODNEVNIM ODNOSIMA.
Pozitivna snaga pohvale
Naslov izvornika
The Positive Power of Praising People Copyright © 1982 Thomas Nelson, Inc., Publisher Copyright © za hrvatsko izdanje Mozaik knjiga, 2009. S engleskoga prevela Ankica Zec Izdavač Mozaik knjiga d.o.o., Zagreb Za izdavača Alen Bodor Urednik Zoran Maljković Grafički urednik Ivica Jandrijević Oblikovanje naslovnice Marko Katičić Korektor Jakov Lovrić Tisak Znanje d.d., Zagreb, rujan 2009. ISBN 978-953-14-0629-1 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 713101.
Sva prava pridržana. Nijedan dio ovoga izdanja ne smije se, ni u cijelosti ni djelomično, reproducirati, pohraniti ili prenositi ni u kojem elektroničkom obliku, mehaničkim fotokopiranjem, snimanjem ili drugačije bez vlasnikova prethodnog dopuštenja.
Pozitivna snaga pohvale Jerry D. Twentier
Mami i tati, jer su mi dali vjeru i usmjerenje, temelje i okvir. Jer, nije li istina da je okvir ono što čini da se čak i najjednostavnija slika doima poput umjetničkog djela? Sretnoj uspomeni na Lucy Twentier koja nas je, tijekom stotina rujana, počastila portretom postojanosti i pohvale!
Za stvaranje ove knjige najveće moje zahvale idu mojim mentorima, mojim junacima, mojim prijateljima. Vi ste ti koji ste promijenili stvari! Kako biste to znali da vam ne kaŞem?
SADRŽAJ
Uvodna riječ Predgovor
11 13
Prvi dio Težite višem standardu življenja Malo više kalorija, molim. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Za vaš život!. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . »Dakle, želite dobiti na lutriji?«. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Korijenje milosrđa i nadgrobni kamen uz koji treba živjeti. . . . . . . . . . . Budite filantrop i s malo sitniša! . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Roba iz druge ruke još je bolja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Kako povećati osobnu moć hvaljenja. . . . . . . . . . . . . . . . . Unutarnji svemir: sljedeća granica! . . . . . . . . . . . . . . . . . .
23 26 29 33 37 42 45 52
Drugi dio Težite višem standardu rukovođenja Promašiti znak za četrdeset pet centimetara. . . . . . . . . . . . 62 Kako trajno usrećiti one tipa »Učinio bih sve za svoga šefa!«. . . . . . . . . . . . . 66 Je li ono što mi želimo uistinu ono što oni žele?. . . . . . . . . 70
10
Sadržaj
»Ako vam ništa ne govorim, znači da dobro radite«. . . . . . 74 Osvojite Nacionalnu nagradu za kvalitetu »prekonoć«. . . . 79 Prisluškivanje u javnim zahodima. . . . . . . . . . . . . . . . . . . 83 Pogodak koji nitko nije vidio . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 87 »To je ono za što mu plaćaju toliki novac!« . . . . . . . . . . . . 91 »Gospodin Sam« i ples havajskih domorodaca (hula) na Wall Streetu. . . . . 94 Imate pravo šutjeti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 99 Pripazite na one crvene! . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 102 Ružičasti ukras poput trofeja na kotačima i druge zlatne zvijezde . . . . . . 106 »Što je potrebno kako bi se ovo mjesto malo više cijenilo?«. . . . . . . . . . . 110 Popis deset pitanja na koja bi svaki direktor morao znati odgovoriti. . . . . . . . 114 Mogu li biti direktor, ali istodobno i čovjek?. . . . . . . . . . 118 Kako ne podleći utjecaju velike pohvale . . . . . . . . . . . . . 123 Sačuvajte za poslije svoju limenku za podmazivanje i staru krpu . . . . . . . . . . . . . . . . 132
Treći dio Težite višem standardu učenja Nema dara kao što je vaše vrijeme! . . . . . . . . . . . . . . . . . »Mogu« ili IQ?. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Je li to samo manija hvaljenja?. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . »Vidi ga se, ali ne čuje?« . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Kako tečno govoriti »jezik roditelja«. . . . . . . . . . . . . . . .
137 139 144 148 152
Sadržaj
11
Međuljudski odnosi 101 i desetogodišnji profesor. . . . . . Dvanaest poteza kojima možete naslikati portret sretnog djeteta. . . . . . . . . Moraš napisati »domaću zadaću« kako bi dobio KRP (kvocijent roditeljske pohvale) . . . . . . 101 način na koji možete izraziti svoju pohvalu (a da ne izgovorite riječ »Sjajno!«) . . . . . . Je li pohvala mogla izmijeniti povijest? . . . . . . . . . . . . . . Domaća ekipa pobjeđuje. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
157 162 173 175 179 182
Četvri dio Težite višem standardu voljenja Put kojim treba ići, Barbara!. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 192 Kad bi on mogao čuti ono što ona ne može reći . . . . . . . 195 Što učiniti kad je sve što on kaže »Ha?«. . . . . . . . . . . . . . 200 Kad imate dovoljno hrabrosti reći sve najbolje. . . . . . . . . 205 21 novi način na koji možete reći ono već poznato . . . . . 209 Čitaj s mojih usana! . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 211 Kako ga trajno usrećiti i navesti da misli kako je »ono što ima kod kuće mnogo bolje« . . . . . . . . . . . . . . . . . 213 Kako trajno usrećiti nju, koja ga »ne bi mijenjala ni za policu osiguranja vrijednu milijun dolara« . . . . . . 221 Knjiga počinje ovdje. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 230 Pogovor O autoru
233 234
UVODNA RIJEČ
S radnoga stola DENTONA A. COOLEYJA, LIJEČNIKA Tema knjige Jerryja Twentiera može se činiti daleka mojem području rada – kardiovaskularnoj kirurgiji. Međutim, ideja o pohvali kao o »dizanju« podsjeća na drevnu zapovijed »dignite srca« koja se izgovara u vjerskim liturgijama već stoljećima. Vrijednost pohvale priznata je još od biblijskih vremena. U psalmima i mnogim drugim svetim spisima pohvala se povezuje sa zahvalnošću, svetkovinama zahvalnosti i slavljem, a sve to veseli srce. Engleska riječ pohvala izvedena je iz latinske imenice pretium koja znači vrijednost ili cijena. Stvari koje imaju visoku vrijednost ili su vrijedne hvale zovu se dragocjenostima, izraz koji je također izveden iz riječi pretium. Srce se od pamtivijeka smatralo središtem ljudskih osjećaja, pa čak i duše. U potrazi za zdravijim srcem ne možemo si dopustiti umanjivanje ni snage emocija, ni ljekovite moći riječi. U posljednjih deset godina raste broj dokaza da emocionalno stanje utječe na imunološki sustav te da duh i tijelo
14
P o z i t i v n a s n a g a p o h va l e
utječu jedno na drugo, i to onako kako se prije nije moglo ni pretpostaviti. Neki istraživači čak tvrde da osjećaji pospješuju zarastanje rana. Možda će ove spoznaje jednoga dana promijeniti naše gledište prema fiziologiji. U međuvremenu, nema sumnje da je učinkovita komunikacija između mozga i raznih tjelesnih sustava primarni zahtjev za skladno djelovanje tijela. Sigurno je da konstruktivna komunikacija između dvoje ljudskih bića nije ništa manje značajna za dobro osjećanje. Ako se primijeni u praksi, Pozitivna snaga pohvale na ljude poboljšat će naše svakodnevne odnose, a možda čak i krvni tlak. Pohvala je najlakši i najjeftiniji način na koji se možete odužiti svojim zaposlenicima, prijateljima i onima koje volite; način na koji možete održavati moral na visokoj razini te unaprijediti sklad među ljudima. Ja pokrećem osobnu kampanju pohvale aplaudirajući Jerryjevoj knjizi. Njegova je tema jedinstvena, stil vedar, a poruka nezaboravna. Zapravo, ne poznajem nikoga kome ne bi koristilo poslušati njegove savjete. Denton A. Cooley, liječnik, šef kirurgije u Texas Heart Instituteu
PREDGOVOR
Oštri vjetrovi sivoga prosinca šibali su moj kaput kad sam izašao iz automobila. Pazeći da ne stanem u lokve, s mukom sam koračao prema poštanskom sandučiću. Zimska kiša poput proloma oblaka još je više pokvarila moje već ionako mračno raspoloženje. Nikakav kišobran nije me mogao zaštititi od bujice emocija što je navirala u meni. Nedavni gubitak posla koji je obećavao, financijska kriza i predstojeća rastava braka izvirali su poput prijeteće grmljavinske oluje na obzoru. Otvorivši sandučić, izvadio sam malenu žutu omotnicu na kojoj je bio nepoznat rukopis. Poderavši je, pročitao sam dobrodošle riječi prijateljice: Bog, Jerry! Kladim se da se pitaš zašto Ti pišem, ha? Pa, evo: nedostaješ mi. Nedostaje mi Tvoj smijeh i Tvoj osmijeh… I, kako bi to inače mogao znati, a da ti ne kažem? Odjednom mi se činilo da je lipanj! Zrake ljetnoga dana ugrijale su me iznutra. Osjećao sam kako mi se vraća energija sve do mojih raskvašenih cipela! Netko me je zamijetio! Upravo kad sam se osjećao tako beznačajnim, jedno je ljudsko biće priznalo moju prisutnost. Pročitavši ponovno dragocjenu poruku, nešto novo privuklo mi je pogled. Završna rečenica pobudila je moje zanimanje:
16
P o z i t i v n a s n a g a p o h va l e
Kako bi to inače mogao znati, a da ti ne kažem? Činjenica jest da ne bih znao. Nitko od nas ne može znati kakvi emocionalni dragulji leže zakopani u srcima i mislima drugih – dok ne vidimo ili ne čujemo nešto što ih dokazuje. U ovo brzo, računarsko doba većina nas nastoji ušutkati svoje prave osjećaje. Nije »profesionalno« biti osjećajan. Rijetka prilika u kojoj se priznanja najčešće iskazuju dolazi na kraju karijere ili čak pod kraj života. A to je, na nesreću, prekasno da bi koristila onomu tko ih prima. Nakon dvadesetak godina provedenih u različitim sredinama s različitim međuljudskim odnosima i vezama, neprestano me zaprepašćuje čaroban pozitivni način na koji svatko od nas odgovara na iskreno priznanje i pohvalu – kao i tragične posljedice koje se mogu pojaviti kad zanemarimo izreći svoju pohvalu! Iskreno odobravanje i pohvala rijetki su, ali okrepljujući. U njima je sadržana ljubav, suosjećanje i začuđujuća snaga! A ono što još više začuđuje jest da nikad nije postojala knjiga posvećena samo načelu moći pohvale – do sada! Ma kako ova ideja bila izvrsna, moram priznati da nije izvorna. Prije više od devetnaest stoljeća Krist je poveo tisuće vjernih sljedbenika visoko na planinsko utočište, dajući im posljednje upute prije nego što ih je poslao da šire njegovu poruku. Između ostaloga, Krist je istaknuo temelj svih ljudskih odnosa – i osobnih i profesionalnih – u jednoj kratkoj rečenici: »Stoga, što god želite da ljudi čine vama, činite i vi njima.« Riječi nisu bile namijenjene samo njihovim ušima. Taj sveopći plan koji je zacrtan toga dana nastavlja biti začuđujuće bitan i u našem traganju za višim standardom življenja! Dok su te ideje jedinstvene, lakše mi je reći da načela na kojima se one temelje nisu izvorno moja. Da jesu, još bi
Predgovor
17
i danas bila nedokazana i nedostajala bi im jamstva. Koncepcija pohvale i ljudske interakcije u ovoj knjizi nije samo praktična, snažna i iznimno učinkovita, već je također u skladu s biti Svetoga pisma. A ono je, uvjeren sam, nešto što DOISTA predstavlja jamstvo! Zahvaljujem vama koji razmišljate o poruci ove knjige. Želim da sami otkrijete pozitivno djelovanje pohvale na ljude. Kako bi oni to inače mogli znati ako im ne kažete? Ovo nije samo pitanje. Ovo je odgovor!
Prvi dio
Težite višem standardu življenja
Preživljavamo od onoga što dobivamo. Život je ono što dajemo.
CILJEVI OVOGA POGLAVLJA
• Postanite svjesni činjenice da je naša potreba za odobravanjem jednako neophodna kao hrana, zrak i voda! • Živite od onoga što dobivate. Neka vam život bude ono što dajete. • Ulažite u sreću drugih. Darežljivo trošite bogatstva što ih nosite u sebi. • Pronađite dobro i pohvalite ga! • Napišite pohvalu! Neka postoji trag vaše pohvale, zbog trajnog djelovanja. • Širite sve dobre vijesti koje čujete o drugima. • Neka vam ključ uspješne pohvale bude ključ za uspješno življenje.
D
ok smo jednoga listopadskog dana 1983. godine sjedili na sofi u svom malenom stanu, moja je supruga suhoparno spomenula da je upravo nazvala svoga oca u Ohiju. On je upravo letio svojim privatnim zrakoplovom u Houston po nju da je zauvijek odvede. Zbunjen, počeo sam grčevito tražiti rješenje koje bi je navelo da se predomisli. Ne bi li ipak razmislila o pet godina koje smo proveli zajedno? Ne. Sve je bilo gotovo. Sljedećeg dana nas smo se troje dostojanstveno vozili do malena pomoćnog uzletišta u jugoistočnom Houstonu, gdje ih je čekao zrakoplov. Naše je tmurno raspoloženje bilo u skladu sa sivim oblacima iznad nas. Nespretni pokušaji čavrljanja obilježili su posljednje trenutke dok smo utovarivali putne torbe. U posljednjoj, očajničkoj molbi pozvao sam je imenom i bubnuo nepromišljeno: »Što se to s nama dogodilo?« Zureći u mene jasnih očiju, u kojima nije bilo osjećaja, izgovorila je jednu jedinu rečenicu s nedvojbenom sigurnošću: »Jerry, ti me ne trebaš!« Zatim se okrenula, popela se pomoćnim stubama i nestala u unutrašnjosti malenog zrakoplova. Šokiran, zagledao sam se u zrakoplov na uzletištu. Kiša je počela lagano padati dok je zrakoplov napuštao uzletnu stazu, oštro se uspravio pod kutom i nestao u oblacima. »Kroz suze dalje vidimo«, objasnio je lord Byron, »negoli kroz teleskop.« Moja spoznaja postala je bolno jasna
24
P o z i t i v n a s n a g a p o h va l e
dok se zastrašujući odjek njezinih oproštajnih riječi poput kišnih kapi postupno slijegao oko mene. »Ti me ne trebaš!« ponavljao sam s nevjericom. Naravno da sam je trebao! Jesam li joj to ikad rekao? Pa, ne, zapravo nisam! Ali, zašto to ona nije znala? Kako je jednostavno sve trebalo – moglo – biti! Toga mi je dana ona dala pravu lekciju i ja je dijelim s vama. Iskrene, srdačne i zlata vrijedne riječi ljubavi mogu, naime, učvrstiti vašu vezu. Treba samo reći: »Volim te. Trebam te. Važna si mi.« Zašto joj to nisam rekao? Otrgnuta iz udobnosti doma i obitelji, ta mlada dvadesetdvogodišnja nevjesta tražila je sa mnom novi identitet. Zaokupljen vlastitim težnjama i interesima, nisam joj nikad priznao da je ona bitan dio moga života. Zaokupljen vlastitim ciljevima, isključio sam je iz svog života. Od toga dramatičnog trenutka pa sve do sada, bolno i pomnjivo razrađivao sam nov način postupanja s drugima. Nitko od nas ne zna strašnu snagu i djelovanje jedne jedine izjave kojom iznova potvrđujemo svoju ljubav, potrebu i odobravanje drugom ljudskom biću. Kako li je to mala cijena koju treba platiti za učvršćenje svoje veze! Usuđujete li se riskirati živjeti bez nje, makar i samo jedan dan? Na stranicama ove knjige javljat će se izazov težnji za višim standardom življenja, vođenja, učenja i voljenja. Međutim, čeka nas i daleko veća pustolovina. Otkrit ćemo dragocjenu, ali zaboravljenu tajnu koja će preobraziti naše odnose. To je poput zlata! Besplatno je i naše je – kad otkrijemo ključ davanja drugima onoga što oni najviše žele, ali neće nikad tražiti! Otkrijte kako probuditi novu dimenziju ljudskog izražavanja i uzajamnoga djelovanja. Čitajte, usvojite i primijenite ova načela kako biste postigli sretnije, zdravije i uistinu fenomenalne rezultate pri svim svojim ljudskim susretima.
Malo više kalorija, molim
N
akon što sam uplatio članarinu za članstvo u fitness centru visoke klase, bio sam spreman za svoju početnu vježbu. Odlučan da odbacim one neugodne kilograme nagomilane na trbuhu, uputio sam se u prostoriju za vaganje. Najprije su me poslali u malenu sobu, sličnu liječničkoj ordinaciji. Ovdje je savjetnik priključio elektrode na moje udove, dok su zvuci poput zvonjenja telefona i treperava svjetla plesali po ekranu kompjutora. Nakon nekoliko minuta dobio sam ispis računala s detaljima o svojoj idealnoj težini, ukupnoj tjelesnoj masnoći, brzini metabolizma i broju kalorija koje su potrebne za održavanje sadašnje težine. Preporuka je, naravno, bila da bih trebao manje jesti kako bih smršavio. Naša ljudska potreba za odobravanjem i priznanjem zapanjujuće je slična! Mi zahtijevamo pohvalu na prilično sličan način kao što naše tijelo konzumira kalorije. Osnovne ljudske potrebe organizirane su na dvije osnovne razine. Na prvoj su razini naši nagoni za disanjem, žeđ, glad, seks, odmor, krov nad glavom i zaštita. Kad nemamo kruha, postojimo samo
26
P o z i t i v n a s n a g a p o h va l e
da bismo ga priskrbili. U međuvremenu, naše potrebe za ljubavlju, položajem u društvu i priznanjem bivaju uspavane. Nakon što su potrebe na prvoj razini prilično zadovoljene, počinju se pojavljivati potrebe na drugoj razini: zahtjevi za pripadanjem, prihvaćanjem, prijateljstvom, ljubavlju, odobravanjem, postignućem i samopoštovanjem. Kod većine nas primarne su potrebe više nego zadovoljene. Živimo udobno i jedemo tri obroka na dan – bez obzira na to trebaju li nam ili ne. Upravo su naše sekundarne potrebe te koje često predstavljaju najveći izazov. Brzo shvaćamo da osoba koja pati od nedostatne prehrane nije zdrava. Pomanjkanje odgovarajuće prehrane donosi fizičke teškoće i probleme u ponašanju. Slične posljedice nastaju i kad naše više potrebe nisu zadovoljene. Bez njihova zadovoljenja bolujemo jednako kao i od bolesti. A naša bolest ima za posljedicu negativno ponašanje. Osobe koje su žrtve gladi nastavljaju trošiti kalorije odgovarajućom brzinom kako bi se održale na životu. Kad se iscrpi gorivo koje daje hrana, postupno se počinje trošiti masno tkivo, mišići i nemasno tkivo. U posljednjoj fazi gladovanja upropaštavaju se čak i vitalni organi – u očajničkom pokušaju da se sačuva život. Smrt nastupa tek nakon što je tijelo poduzelo sve napore da se održi na životu. Shvatite da je naša potreba za odobravanjem jednako bitna kao zrak, hrana i voda! Kod većine nas prevladava želja za životom. Ali kad ne uspijemo održati uobičajenu količinu ljudskog priznanja, počinjemo pokazivati znakove tjeskobe, depresije, pa čak i fizičke bolesti.
Te ž i t e v i š e m s t a n d a r d u ž i v l j e n j a
27
Trajne negativne oblike ponašanja obično zamjećuju brižni prijatelji koji nas mogu ispitivati, izražavati svoju zabrinutost ili ponuditi pomoć. Takvo »maženje« oživljava naš duh i mi se oporavljamo. Bez njih mogli bismo umrijeti u psihičkom smislu, na način koji je prilično sličan fizičkoj smrti zbog gladi. Razmislite malo: što ćete najvjerojatnije učiniti kad se osjećate potišteno? Oprah je jednom priznala: »Kad god sam potištena, posegnem i dotaknem nekoga, baš kao što kaže reklama. Nazovem svoju najbolju prijateljicu!« Većina nas radi to isto. Razgovor s drugim ljudskim bićem pruža nam pažnju, priznanje, toplinu i međusobno djelovanje (interakciju), koje je prijeko potrebno za ponovno oživljavanje našega duha. Baš kao što svaki dan gutamo hranu, na sličan način konzumiramo i pohvalu. Pljesak traje kratko, zatim nam treba novi. Baš kao što se budimo misleći »Što je za doručak?« naš duh traži svoju dnevnu hranu priznanja, neophodnoga za vrednovanje našeg postojanja. »Tri milijarde ljudi na zemlji odlazi svake noći na spavanje gladno, ali četiri milijarde ljudi odlazi svake noći na spavanje gladno jednostavne riječi ohrabrenja i priznanja«, kaže javni govornik Cavett Roberts (Zig Ziglar, Top Perfomance, Revell, 1986.). Je li hranjenje gladnih jedan od vaših prioriteta? Promijenite danas nečiji život zadovoljavajući njegove primarne ili sekundarne potrebe. Dodajte im samo još nekoliko kalorija, molim!
Za vaš život!
K
ad sam majci rekao da bolujem od AIDS-a, rekla mi je: ‘To i zaslužuješ. Zaslužuješ umrijeti’«. prisjeća se jedan štićenik u Bering Care Centru u Houstonu. »Kad prvi put dođu ovamo«, objasnio je, »ljudi su slomljena srca. Sve je u vašem životu nestalo – oduzeta vam je budućnost. I nitko ne shvaća što vi zapravo proživljavate.« Budući da su mi njegovi komentari bili još svježi u sjećanju, očekivao sam tmurno raspoloženje, kao u mrtvačnici, dok sam se približavao Centru Bering Care. »Vjerojatno imaju rođendansku zabavu«, razmišljao sam dok sam ulazio u zgradu ispunjenu zvukovima smijeha i živahna razgovora. Tko bi pomislio da bi to moglo biti sretno mjesto? Bering je mjesto za dnevnu brigu o ljudima koji boluju od AIDS-a. Ovdje nema ničega zbog čega biste mogli biti sretni, točno? Netočno. Živite od onoga što dobivate. Neka vam život bude ono što dajete.
Te ž i t e v i š e m s t a n d a r d u ž i v l j e n j a
29
Pismo moga koordinatora Patricka Richouxa objašnjava uzmah, pozitivno raspoloženje koje prevladava u njegovu Centru: Uvjeren sam da je pohvala ono najvažnije što ovdje činimo za svoje štićenike! Većina njih odbačena je od obitelji, prijatelja i društva jer imaju AIDS. Posljedica je toga da imaju iznimno nisko mišljenje o sebi samima pa to onda izaziva kod većine njih kliničku depresiju. Iznova i iznova vidio sam kako je čak i mala pohvala i odobravanje omogućilo štićenicima koji su izgubili nadu u život napredovanje i postajanje aktivnim volonterima u Centru. U početku ih nikako nismo mogli pridobiti da nam pomažu ni pri najmanjim poslovima – kao što je postavljanje stola ili pranje posuđa. Ali nakon što su dosljedno bili pohvaljivani, oni često sami preuzimaju inicijativu i dobrovoljno se javljaju za pomoć. A to ne mora biti nešto veliko! Već i samo pohvala za njihov trud da dođu u Centar ili primjedba kako danas dobro izgledaju – učinit će čuda. Posljedica je toga da oni ohrabruju druge potištene pacijente da nastave živjeti na pozitivan način!
Richoux mudro shvaća kako pohvala snažno djeluje na svakoga. Ona uzdiže! Pohvala stiže do putova kojima medicina ne može putovati. Mijenjanjem stavova i izgradnjom samopoštovanja pohvala oživljava nade u duhu. S obnovljenom željom za životom, životni se vijek Richouxovih pacijenata produžuje. Obnoviti nečiju vjeru u sebe samoga znači učiniti čudo! Dok ova knjiga stavlja u središte zanimanja pohvalu u situacijama vođenja, učenja i voljenja, nijedna aktivnost nije tako osnovna kao življenje. Već pri rođenju, nakon dugoga i teškog dolaženja na svjetlo dana, maženje nas uvjerava da će
30
P o z i t i v n a s n a g a p o h va l e
život u hladnom i grubom svijetu biti dobar. Ljudsko uvjeravanje dalo nam je život tada – baš kao što ga daje i sada! Izvanredna, neobjašnjiva, gotovo tajanstvena reakcija javlja se u ljudskom duhu pod utjecajem moći pohvale. Ona prenosi ljekoviti melem, ublažava ranjene emocije te ponovno oživljava usamljene, potištene i snuždene. Od rođenja do smrti, pohvala je uvijek primjerena, uvijek potrebna, uvijek dobrodošla – i sigurno uvijek izaziva pozitivne posljedice. Lako je postati toliko zaokupljen zarađivanjem za život da zanemarimo živjeti život. Nesebično davanje sebe samih drugima stvara ona bogata iskustva koja čine život. Vježbajte svoju moć hvaljenja kako biste preobrazili živote i prilike drugih. Dok preživljavamo s onim što dobivamo (imamo), posegnimo za novom dimenzijom ljudskog izražavanja živeći život davanjem.
»Dakle, želite dobiti na lutriji?«
O
h, moj Bože. Oh, moj Bože!« dahtao je Leslie stišćući u ruci pobjednički listić lutrije Wisconsin. »Bilo mi je teško uvjeriti Colleen da ne zbijam šalu s njom. Pokušala je provjeriti brojeve i na posljetku je morala zgrabiti listić iz moje ruke jer sam se tresao.« Kakav je osjećaj osvojiti glavni zgoditak na lutriji? Leslie Robins, srednjoškolski profesor iz Wisconsina, trebao bi to znati. On i njegova zaručnica osvojili su rekordnih sto jedanaest milijuna dolara, neto-dobitak koji predstavlja najveću svotu koju je pojedinačni igrač ikad dobio u povijesti američke lutrije. Usprkos rekordnom dobitku, Leslie Robins učinio je nešto što su mnogi smatrali neobičnom odlukom. Odabrao je nastaviti raditi kao profesor, s godišnjom zaradom od 30.000 dolara. Zašto je to učinio, kad je mogao uživati u svemu što se novcem može kupiti? »Možda će to nekima zvučati otrcano«, objasnio je Robins dok se prisjećao pisama zahvale koja je dobio od svojih bivših učenika. »Ta pisma nikakva količina novca ne može zamijeniti!« izjavio je.
32
P o z i t i v n a s n a g a p o h va l e
Kad bih bar ja mogao dobiti višemilijunski dolarski zgoditak na lutriji! Ili dobiti onaj poziv od Eda McMahona! Svi maštamo o načinima i sredstvima kako postati bogatiji. SJAJNE VIJESTI! Bogatiji ste nego što ste ikad sanjali! Bogatiji ste nego svi dobitnici lutrije zajedno. Imate izvore kakve Ed McMahon i njegovi kladioničari ne mogu nikad ponuditi! Svatko je od nas obdaren bankom s neograničenim fondovima iz kojih možemo davati i davati i – nastaviti davati. »Valuta« stoji na raspolaganju za kupovinu onoga što dolari ne mogu kupiti. A onaj koji troši još je bogatiji nego prije trošenja. Kakva je to valuta? To je dar koji je Leslie Robins proglasio vrjednijim od svoje nagrade od sto jedanaest milijuna dolara! To je nagrada koju Louise Peattie naziva »zlatnim novčićem« pohvale (Good Housekeeping, listopad 1950.). Provjerite sada svoje džepove! Prekopajte duboko po svojoj duši kako biste otkrili pune džepove spremne za udovoljavanje željama drugih. Zveckajte i prisjetite se novčića u toj valuti, koje ste dobili. Kakav je osjećaj kad ljudi zamjećuju i dive se vašem marljivom radu i trudu? Ne razmišljate o primanju plaće, pa ipak se osjećate isplaćenim! Uložite u sreću drugih! Trošite darežljivo bogatstva koja imate u sebi! Svaki ljudski susret pruža izazov za primjenu vaše moći odobravanja. Stavite se u ulogu neke druge osobe samo na nekoliko trenutaka. Odjednom osjećate novo razumijevanje i empatiju. U tom trenutku vaš odgovor postaje prirodan. Poneseni sponom ljudskosti, nešto se zbiva između vas
Te ž i t e v i š e m s t a n d a r d u ž i v l j e n j a
33
dvoje, polagano uzvisujući oba sudionika. Što je to? Zlatni novčić snage pohvale! U grubim i surovim danima kalifornijske zlatne groznice 1849. godine, popularna članica glumačke družine Lotta Crabtree pjevala je i plesala obasjana svjetlošću logorske vatre kako bi zabavila umorne rudare. Zahvalni slušatelji često su bacali grude čistog zlata pred njezine noge! Kad umjetnici danas nastupaju, mi im na profinjeniji način odajemo priznanje. Pa ipak, to je još uvijek sjajan odgovor. Usporedbe radi, većina nas igra daleko monotonije uloge u životu. Programirani smo tako da ne očekujemo nikakav pljesak za svoj skromni doprinos. Pa ipak željno zgrabimo »zlatni novčić« kad ga bace prema nama! Svatko od nas žudi za pohvalom, često neprimjetno tražeći komplimente. Zašto to činimo? Svakome od nas važno je da se osjećamo vrijednima u očima drugih. Očekujemo da će nam pohvala omogućiti da osjetimo žar njihova odobravanja. A ona to najčešće i čini. U prosinačkom izdanju Redbooka iz 1985. godine, Ellen McGrath, doktorica filozofije, izjavljuje: Poštovanje je jedna od osnovnih ljudskih potreba. Potrebno nam je biti poznat, priznat i vrijedan. To je ono što nam je pokriće. Kad napravimo prvi korak, vozimo svoj prvi bicikl, pojedemo grašak iz svog tanjura, očekujemo da se netko divi našem postignuću. To odobravanje ili pohvalu trebamo i kad sami postanemo ti koji poslužuju grašak ili nekoga podučavaju voziti bicikl. Pohvala uzdiže naš duh, izgrađuje naše samopoštovanje i čini da se dobro osjećamo – vezano za sebe same i ljude koje volimo.
Jerry D. Twentier vrlo nam jasno objašnjava: •
kako iskoristiti živo djelovanje koje pohvala ima na ljude
•
kako uspostaviti kontakt s drugim ljudima
•
kako prepoznati pozitivnu povratnu informaciju
•
kako napredovati i iskoristiti svoje mogućnosti na najbolji način
Pozitivna snaga pohvale pozitivna je, ohrabrujuća i iznimno korisna knjiga. Ona će nam pomoći da postanemo sretniji, ali i nešto mnogo važnije – kako da usrećimo druge ljude.
www.mozaik-knjiga.hr
149,00 kn
ISBN 978-953-14-0629-1
9 789531 406291