Svemir - velika ilustrirana enciklopedija by Mozaik knjiga

NASLOVNICA_CRO:naslovnica_CRO

4/17/08

12:13 PM

Page 1

Gledajte zvijezde i uËite od njih! Albert Einstein (1879. ∑ 1955.)

SVEMIR

VELIKA ILUSTRIRANA ENCIKLOPEDIJA

5/19/08

9:03 AM

Page 4

Naslov izvornika UNIVERSE THE DEFINITIVE VISUAL GUIDE ∂ 2005 Dorling Kindersley Limited

Za nakladnika Zdravko Kafol Urednik Vid Jakša OpaËiÊ Prijevod s engleskog Ruer Jeny Lektura Maja MatkoviÊ Priprema za tisak GrafiËki studio Miπ

Predgovor NoÊno nebo oduvijek nas ispunjava uzviπenoπÊu i Ëuenjem. Joπ su u antiËko doba astronomi pokuπavali shvatiti uzorke ≈nepomiËnih zvijezda√ te gibanja Mjeseca i planeta. Razlog je djelomice bio praktiËan, ali imao je i ≈poetskiju√ stranu ∑ pronaÊi naπe mjesto u opÊem poretku stvari. Suvremena je znanost otkrila mnogo veÊi i mnogo sloæeniji svemir nego πto su naπi preci mogli zamisliti. Na Zemlji viπe nema nepoznatih kontinenata. IstraæivaËki izazov proπirio se na svemir. Ljudi su hodali Mjesecom, automatske sonde poslale su fotografije svih planeta, a neki Êe od danas æivuÊih ljudi moæda proπetati Marsom. Zvijezde, uËvrπÊene na ≈nebeskom svodu√, za drevne su narode bile potpuna zagonetka. I za nas su nedostiæno udaljene, ali znamo da brojne sjaje mnogo jaËe od naπega Sunca.Tijekom posljednjih desetak godina saznali smo ono πto se dugo sumnjalo: oko nekih zvijezda, baπ kao i naπeg Sunca, kruæe planeti. Broj se poznatih planetnih sustava veÊ popeo na nekoliko stotina ∑ a u naπoj bi ih galaktici moglo biti milijarda ili viπe. Nalikuje li neki od planeta naπoj Zemlji i ima li na njemu æivota? Moæda inteligentnog æivota? Sve zvijezde vidljive golim okom dio su naπe matiËne galakatike ∑ ustroja toliko velikog da svjetlosti trebaju stotine tisuÊa godina da prijeu s jednog njegova kraja na drugi. Meutim, naπa je galaktika, MlijeËna staza, tek jedna od milijardi vidljivih velikim teleskopima. Te se galaktike meusobno brzo udaljavaju, kao da su sve nastale u Velikom prasku prije 13 ili 14 milijardi godina. Ali ne znamo πto je puklo ni zaπto se to zbilo. Ljepota noÊnog neba zajedniËko je iskustvo naroda svih kultura ∑ doista, rijeË je o neËemu πto dijelimo sa svim naraπtajima joπ od pradavnog doba. Naπa suvremena predodæba ≈kozmiËkog okruæja√ joπ je veliËanstvenija. Astronomi sad Zemlju stavljaju u kozmiËki kontekst. Pokuπavaju shvatiti kako se svemir razvio u svoj svojoj profinjenoj sloæenosti ∑ kako su nastale prve galaktike, zvijezde i planeti te kako su na najmanje jednom planetu atomi naËinili biÊa koja razmiπljaju o svojem podrijetlu. Ova knjiga ljudsko poimanje svemira stavlja u povijesni kontekst te nudi najnovija otkriÊa i teorije. RijeË je o prekrasnom ≈terenskom vodiËu√ naπim svemirskim staniπtem: trebao bi potaÊi i oduπeviti svakoga tko je s Ëuenjem pogledao u zvijezde i poæelio da shvati o Ëemu je, zapravo, rijeË. Uredništvo Ova je promidæbena broπura sloæena iz radne verzije materijala, koji Êe se provjeravati, korigirati i urediti prije objavljivanja u knjizi.

SADRÆAJ

1-2_004-005_CRO.qxd:004-005_CRO

o ovoj knjizi

kratak izlet svemirom

napisao martin rees

uvod πto je svemir?

svemirska prostranstva

nebeski objekti

Materija

zra»enje

Gravitacija, gibanje i staze

prostor i vrijeme

πire∆i svemir

po»etak i zavr©etak svemira

veliki prasak

nestanak tame

æivot u svemiru

sudbina svemira

pogled sa zemlje

nebeska sfera

nebeski ciklusi

gibanje planeta

gibanje zvijezda i zvijeÆa

svjetlA na nebu

promatranja golim okom

promatranja dvogledom

promatranja teleskopom

1-2_004-005_CRO.qxd:004-005_CRO

5/19/08

9:03 AM

istraÆivanje svemira

Page 5

Pluton

drevna astronomija

kuiperov pojas i

rana znanstvena astronomija

Oortov oblak

kopernikanska Revolucija

beskona»ni svemir

oblikovanje prostora

Svemirska astronomija

prve svemirske letjelice

putovanja na mjesec u zemljinoj orbiti dalje od zemlje

106 108

no∆no nebo

206 zvijeÆ–a

328

Asteroidi

208

kometi

214

povijest zvijeÆ–a

330

220

nebeske karte

332

VodiË po zvijeæima

338

Meteori i meteoriti mlije»na staza

224

102

vodi» svemirom sun»ev sustav

204

MjeseËni vodi» nebom

410

mlije»na staza

226

zvijezde

230

sije»anj

414

æivotni ciklusi zvijezda

232

velja»a

420

nastanak zvijezda

236

oæujak

426

zvijezde glavnog niza

246

travanj

432

stare zvijezde

250

svibanj

438 444

upotreba vodi»a

412

114

kraj æivota zvijezda

262

lipanj

povijest Sun»eva sustava

116

vi©estruke zvijezde

270

srpanj

450

sun»eva obitelj

118

kolovoz

456

Sunce

120

Merkur

124

Venera

128

zemlja

138

mjesec

148

Mars

160

Jupiter

promjenljivice

278

zvjezdana jata

284

ekstrasolarni planeti izvan mlije»ne staze

rujan

462

listopad

468

290 studeni

474

prosinac

480

292

Tipovi galaktika

294

176

evolucija galaktika

298

Saturn

186

Aktivne galaktike

Uran

196

Neptun

200

rje»nik

486

310

kazalo

494

Galakti»ka jata

316

zahvale

510

Galakti»ka superjata

324

3-4_006-007_CRO.qxd:006-007_CRO

4/30/08

8:18 AM

Page 6

o ovoj knjizi

O OVOJ KNJIZI

VODI» SVEMIROM

Svemir je podijeljen u tri glavna dijela. UVOD nudi sveobuhvatan pregled osnovnih astronomskih pojmova i zamisli. VODI» SVEMIROM, zatim, obrauje SunËev sustav, MlijeËnu stazu (naπu matiËnu galaktiku) i podruËja svemira izvan nje. NO∆NO NEBO vodiË je nebom za astronome-amatere.

Ovaj se dio knjige usredotoËuje na pojedina podruËja svemira, poËevπi od Sunca prema sve daljim prostranstvima. Podijeljen je u tri dijela koji opisuju SunËev sustav, MlijeËnu stazu i prostor izvan naπe galaktike. U svakom od tih dijelova na uvodnim je stranicama nebeska pojava opÊenito opisana, uz objaπnjenje procesa koji su uzrokovali njezin nastanak. Nakon tih stranica Ëesto slijedi podroban opis stvarnih obiljeæja (primjerice pojedinaËnih zvijezda), obiËno razvrstanih po udaljenosti od Zemlje.

160

161

UVOD U ovom se poglavlju obrauje svemir i astronomija opÊenito. Podijeljeno je u Ëetiri dijela. ©TO JE SVEMIR? opisuje razliËite vrste objekata u svemiru i sile koje upravljaju njihovim ponaπanjem i interakcijama. PO»ETAK I ZAVR©ETAK SVEMIRA obrauje poËetak i povijest svemira, dok nam POGLED SA ZEMLJE objaπnjava što zapravo vidimo kad gledamo nebo. ISTRAÆIVANJE SVEMIRA povijest je ljudskog prouËavanja svemira i putovanja izvan atmosfere naπeg planeta. 28

©TO JE SVEMIR?

Ovaj dio zapoËinje prouËavanjem osnovnih pitanja o veliËini i obliku svemira. Nastavlja se objaπnjavanjem pojmova poput materije i zraËenja, gibanja objekata u svemiru i veze vremena i prostora.

PO»ETAK I ZAVR©ETAK SVEMIRA

Smatra se da je svemir nastao u dogaaju nazvanom Veliki prasak. U ovom se dijelu Veliki prasak podrobno opisuje i usto razmatra kakav je svemir danas, odnosno kako bi mogao zavrπiti svoje postojanje.

U ovom su odjeljku opisana naπa istraæivanja svemira, od otkriÊa drevnih civilizacija do pronalazaka danaπnjih astronoma. Takoer obrauje povijest svemirskih letova s posadom i bez nje.

slika unutarnje grae planeta

glavna slika prikazuje kako planet izgleda iz svemira

ilustracije prikazuju sastav atmosfere svakog planeta

236

MLIJE»NA STAZA

Tema su ovog dijela knjige MlijeËna staza te zvijezde, maglice i planeti koje u njoj nalazimo. Na stranicama poput ovdje prikazanih opisano je kako su nastali ti nebeski objekti.

POGLED SA ZEMLJE

Ovaj dio nudi jednostavan model za razumijevanje stalno promjenjiva izgleda neba. Takoer sadræi praktiËne savjete o promatranju nebeskih pojava golim okom, teleskopima i dvogledima.

ISTRAÆIVANJE SVEMIRA

Tema su ovog dijela knjige Sunce i brojna tijela koja oko njega kruæe. U njemu je podrobno opisano osam planeta, asteroidi, kometi i meteori, baπ kao i udaljena podruËja na rubu SunËeva sustava. Za veÊinu su planeta navedena i obiljeæja povrπine te opisi mjeseca koji oko njih kruæe. bojom oznaËeni okvir upuÊuje nas na druge vaæne dijelove knjige

SUN»EV SUSTAV

NO∆NO NEBO

tekst Ovo je poglavlje opisuje zapravo atlas neba. zanimljiva obiljeæja Podijeljeno je u dva dijela. Prvi (ZVIJEÆ–A) vodiË je po 88 podruËja na koje su astronomi podijelili nebo. Sadræi ilustrirane prikaze svih zvijeæa, poËevπi od najsjevernijih i zavrπavajuÊi s najjuænijima. Drugi dio (MJESE»NI VODI» NEBOM) pokazuje kako se izgled neba mijenja iz mjeseca ZVIJEÆ–A u mjesec, s najljepπim i Svako je zvijeæe najvaænijim objektima predstavljeno kartom, dvama lokatorima poloæaja vidljivim tijekom svakog i s jednom ili nekoliko mjeseca, zvjezdanim fotografija. Podrobniji kartama i kartama vodiË tim dijelom naÊi s poloæajima planeta. Êete na str. 332 — 333.

detaljna karta 352

3-4_006-007_CRO.qxd:006-007_CRO

4/30/08

8:20 AM

Page 7

o ovoj knjizi

ISTRAÆIVANJE SVEMIRA

TEMATSKI OKVIRI

U ovakvu se okviru opisuje prouËavanje svemira s povrπine Zemlje ili pomoÊu svemirskih letjelica. Tu Êete naÊi posebno vaæna otkriÊa ili pokuse.

Trima su bojama oznaËeni okviri u kojima se izabrane teme spominju s viπe pojedinosti.Ti se okviri pojavljuju na uvodnim stranicama, ali i uz opise nebeskih objekata. MITOVI I PRI»E

SURADNICI Martin Rees Urednik Robert Dinwiddie ©to je svemir? PoËetak i zavrπetak svemira Pogled sa Zemlje SunËev sustav

ÆIVOTOPIS

Osim πto ih se znanstveno prouËava, nebeski se objekti pojavljuju u mitovima, legendama i narodnoj predaji, πto je tema okvira oznaËenih ovom bojom.

Philip Eales MlijeËna staza

U ovim se okvirima navode æivotopisi poznatih astronoma i pionira svemirskih letova, s opisom njihovih najvaænijih dostignuÊa.

David Hughes Istraæivanje svemira SunËev sustav Iain Nicolson RjeËnik Ian Ridpath NoÊno nebo

ime ili kataloπki broj objekta (oni bez imena oznaËeni su odgovarajuÊim kataloπkim brojem)

Giles Sparrow Istraæivanje svemira Izvan MlijeËne staze

244

245

Pam Spence MlijeËna staza Carole Stott SunËev sustav Kevin Tildsley MlijeËna staza

lokatorska karta prikazuje zvijeæe u kojem se objekt nalazi, kao i njegov poloæaj unutar zvijeæa

osnovne informacije (razlikuju se ovisno o vrsti objekta)

vaæniji objekti prikazani su na dvjema stranicama

302

303

237

OPIS OBJEKATA

U VodiËu svemirom nakon uvodnih stranica obiËno slijede opisi posebno zanimljivih objekata. Primjerice, uvod u nastanak zvijezda (lijevo) popraÊen je opisima stvarnih rodiliπta zvijezda u MlijeËnoj stazi (gore).

tematski okvir (vidi gore)

IZVAN MLIJE»NE STAZE

U ovom su dijelu opisani objekti izvan naπe galaktike, ukljuËujuÊi druge galaktike, jata galaktika i superjata, najveÊe poznate tvorbe u svemiru.

416

lokator sa zvijeæem u kontekstu

417

crteæ figure koju opisuje zvijeæe

GR»KI ALFABET Astronomi neke zvijezde u zvijeæima u redoslijedu njihovih sjajeva oznaËavaju slovima grËkoga alfabeta. Na ta Êete slova naiÊi na nekim kartama u ovoj knjizi.

353

α alfa

β beta

γ δ ε ζ MJESE»NI VODI» NEBOM

U ovom Êete dijelu naÊi po dvije karte za svaki mjesec u godini, za promatraËe na sjevernoj i juænoj polutki. O tome Êete viπe informacija naÊi na str. 412 — 413.

karta na ovoj stranici prikazuje pogled na sjever, s pogledom na jug na suprotnoj stranici

crte na karti prikazuju referentne toËke za promatraËe na razliËitim geografskim πirinama

gama delta epsilon zeta η eta θ theta ι jota κ kapa λ lambda µ mi

ν ni

ξ ksi

ο π ρ σ τ υ φ χ ψ ϖ

omikron pi ro sigma tau ipsilon fi hi psi omega

5-6_022-023_CRO.qxd:022-023 scale of universe_CRO

4/30/08

8:41 AM

Page 22

©to je svemir?

SVEMIRSKA PROSTRANSTVA Nebeski objekti 24 — 27 ŠireÊi svemir 42 — 43 Sudbina svemira 54 — 55 SunËeva obitelj 118 — 119 MlijeËna staza 226 — 229 Izvan MlijeËne staze 292 — 325

dio je neËega veÊeg. Dimenzije Zemlje i njezina mjeseca ljudskome su umu razmjerno lako pojmljive, no veÊ je najbliæa zvijezda nezamislivo daleko, a najudaljenije galaktike joπ su milijardama puta dalje. Kozmolozi, znanstvenici koji prouËavaju veliËinu i grau svemira, za predoËavanje svemirskog prostranstva rabe matematiËke modele. SVE U SVEMIRU

Naπe zvjezdano susjedstvo nalazi se u Orionovu kraku MlijeËne staze, udaljenom oko 26 000 svjetlosnih godina od njezina srediπta.

VELI»INA SVEMIRA

Galaktika NGC 147 Galaktika Andromeda od MlijeËne staze udaljena je 2,65 milijuna svjetlosnih godina.

Galaktika NGC 185

Andromeda I Andromeda II Andromeda III Galaktika Trokut

GalaktiËko srediπte

Kozmolozi moæda nikad neÊe toËno odrediti koliko je svemir velik. Mogao bi biti beskrajan. S druge strane, mogao bi imati konaËan obujam, ali Ëak ni konaËan svemir ne bi imao srediπte ili granice te bi se savio u sebe.Tako bi se, paradoksalno, objekt koji putuje u jednome smjeru naposljetku ponovno pojavio iz suprotnoga smjera. Sigurno je, meutim, da se svemir πiri te da to Ëini od nastanka Velikim praskom prije 13,7 milijardi godina (str. 46). Pokaæe li se da je Alfa konaËan, prouËavanjem uzoraka Kentaura zraËenja preostalih nakon Velikog praska kozmolozi mogu procijeniti Sunce njegovu minimalnu veliËinu. Neke dijelove razdvajaju najmanje deseci milijardi svjetlosnih godina. Kako je svjetlosna godina udaljenost koju svjetlost Sirius prijee u jednoj godini (9,460 bilijuna km), jasno je da je svemir neshvatljivo velik.

5000 svjetlosnih godina

MLIJE»NA STAZA

SunËev sustav i njegovi susjedi djeliÊ su galaktike MlijeËne staze, diska od 200 milijardi zvijezda i nekolicine divovskih oblaka plina i praπine. Promjer MlijeËne staze veÊi je od 100 000 svjetlosnih godina, a u njezinu se srediπtu nalazi golema crna rupa.

Plutonova staza Pojas asteroida 5 svj. godina

Sunce Zemlja

ZVJEZDANO SUSJEDSTVO Zemlja

1 svj. sat

SUN»EV SUSTAV

U V OD

Mjesec oko Zemlje kruæi po malo eliptiËnoj stazi.

0,5 svjetlosnih sekundi

Zemlja i Mjesec dio su SunËeva sustava, koji Ëine naπa zvijezda, Sunce, te svi objekti koji kruæe oko njega, s kometima udaljenim 1,6 svjetlosnih godina. Neptun, posljednji vanjski planet, od Sunca je udaljen 4,5 milijardi km.

Suncu najbliæi zvjezdani sustav, Alfa Kentaura, udaljen je 4,35 svjetlosnih godina ili 40 bilijuna km. Unutar dvadeset svjetlosnih godina od Sunca 79 je zvjezdanih sustava sa 106 zvijezda, ukljuËujuÊi dvojne zvijezde — dvije zvijezde u istome sustavu. Meu njima je i Sirius, najsjajnija zvijezda. Ostale su uglavnom male, tamne, crvene zvijezde.

ZEMLJA I MJESEC

Promjer Zemlje iznosi 12 760 km, a promjer MjeseËeve staze oko Zemlje oko 770 000 km. Svemirskoj sondi poslanoj na Mjesec potrebno je oko dva do tri dana da stigne do njega.

DALEKI OBJEKTI

Crvene mrlje na ovoj slici laænih boja snimljene Hubbleovim teleskopom ubrajamo meu najudaljenije otkrivene objekte. Njihova svjetlost prema nama je poËela putovati prije oko 13 milijardi godina.

POGLED SA ZEMLJE

Galaktika MlijeËna staza sloæeni je trodimenzionalan ustroj, ali iz naπeg se kuta doima kao dvodimenzionalna nebeska vrpca (gore).

5-6_022-023_CRO.qxd:022-023 scale of universe_CRO

4/30/08

8:42 AM

Page 23

SVEMIRSKA PROSTRANSTVA

LOKALNA SKUPINA GALAKTIKA

MlijeËna staza dio je grozda galaktika polumjera 10 milijuna svjetlosnih godina nazvanog Lokalna skupina. Sastoji se od 46 galaktika, od kojih je samo jedna — Andromeda — veÊa od MlijeËne staze. Ostale su uglavnom male (patuljaste) galaktike.

DALEKO JATO GALAKTIKA

LOKALNO SUPERJATO

Golemo jato galaktika Abell 2218 (lijevo) udaljeno je viπe od 2 milijarde svjetlosnih godina.

Lokalna skupina galaktika, zajedno s nekim obliænjim nakupinama galaktika, poput divovskog jata u Djevici, dio je golemog ustroja koji zovemo superjato u Djevici. Promjera je 100 milijuna svjetlosnih godina i (ubrojimo li patuljaste galaktike) sadræi desetke tisuÊa galaktika.

USTROJ U VELIKOME MJERILU

Superjata galaktika gomilaju se u Ëvorove ili tvore vlakna odijeljena velikim prazninama koja mogu biti duga milijardama svjetlosnih godina. U najveÊim je mjerilima, meutim, gustoÊa galaktika u svemiru, a time i vidljive tvari, jednolika.

Patuljasta galaktika u Malom medvjedu MlijeËna staza

250 000 svj. godina Lav A

10 milijuna svjetlosnih godina

VIDLJIVI SVEMIR Premda svemir nema rubova i moæda je beskonaËan, dio o kojem znanstvenici imaju spoznaje ograniËen je i konaËan. Nazivamo ga vidljivim svemirom, a rijeË je o kuglastom prostoru oko Zemlje iz Ëijih je dijelova od poËetka 100 milijuna svemira svjetlost mogla stiÊi do nas. Granicu koja taj svj. godina prostor dijeli od ostatka svemira nazivamo kozmiËki svjetlosni obzor. Svjetlost koja dopire do Zemlje s objekta koji je vrlo blizu tom obzoru sigurno putuje veÊinu æivota svemira, dakle pribliæno 13,7 milijardi godina. Kako bi dosegnula Zemlju, ta je svjetlost morala prijeÊi udaljenost od oko 13,7 milijardi svjetlosnih godina.Tu udaljenost moæemo nazvati ≈pogledom unatrag√ ili ≈vremenom putovanja PodruËje Planet X vidljivo s svjetlosti√ izmeu Zemlje oba planeta i udaljenog objekta. Zemlja Prava je udaljenost, meutim, mnogo veÊa jer se od odlaska svjetlosti koja dopire do Zemlje objekt zbog πirenja svemira joπ udaljio (str. 43).

OD MATI»NOG PLANETA DO SUPERJATA

PREKLAPAJU∆I VIDLJIVI SVEMIRI Svemir vidljiv s planeta X

Svemir vidljiv sa Zemlje

Zemljin kozmiËki svjetlosni obzor (rub vidljivog svemira)

Svemir je ustrojen hijerarhijski. Zemlja je dio SunËeva sustava, smjeπtena u MlijeËnoj stazi, koja je dio Lokalne skupine. Lokalna skupina samo je dio jednog od milijuna superjata galaktika koja se vidljivim svemirom proteæu u obliku ploha i vlakana.

U V OD

Zemlja i planet X — zamiπljeni planet s inteligentnim æivotom, udaljen desecima milijardi svjetlosnih godina — imali bi razliËite vidljive svemire. Oni bi se moæda preklapali, kao na ovoj slici, a moæda i ne bi.

076-077_CRO:076-077_CRO

4/30/08

8:47 AM

Page 76

pogled sa zemlje

PROMATRANJA TELESKOPOM

TERENSKI TELESKOP

astronomski instrumenti ∑ umjetne oËi za hvatanje i izoπtravanje mnogo veÊe koliËine svjetlosti od ljudskog oka, dovodeÊi tako objekte slaba sjaja u djelokrug naπeg vida. Ima ih vrlo razliËitih ∑ najjednostavniji su se malo razvili od onih prije Ëetiri stoljeÊa, a najbolji amaterski ureaji nude odliËnu optiku i raËunalni nadzor koji su do prije samo nekoliko godina sebi mogli priuπtiti samo profesionalci.

34 — 35 Preko spektra

Refraktor s ekvatorijalnom montaæom na Ëvrstom tronoπcu idealan je za prevoæenje automobilom i brzo postavljanje u prirodi.

TELESKOPI SU GLAVNI

59 Nebeske koordinate Galilejeva otkriÊa 88 Newtonov zrcalni teleskop 89 Napredak instrumenata 91 Nebeske karte 332 — 337 MjeseËni vodiË nebom 410 — 485

upadna svjetlost ispravljaËka leÊa

upadna svjetlost

KONSTRUKCIJE TELESKOPA

skupljena svjetlost

Svrha je teleskopa skupljanje svjetlosti dalekih objekata, njezino fokusiranje i zatim poveÊavanje. Dva su osnovna traæilac naËina da se to postigne, uporabom leÊe ili konkavnog zrcala. LeÊa lomi upadnu svjetlost i usmjerava je prema æariπtu sa svoje straænje strane. Zakrivljeno zrcalo reflektira svjetlost prema æariπtu sa svoje prednje azimutna montaæa strane. I leÊe i zrcala fokusiraju samo zrake svjetlosti koje dolaze æariπte gotovo usporedno ali su, nasreÊu, svi astronomski objekti dovoljno daleko da je baπ tako. Kad okular pod pravim kutom — izoπtrava se pomicanjem skupljena svjetlost proe kroz okularske cijevi æariπte, poËinje se rasprπivati, ali je tu hvata okular koji zrake ponovno REFRAKTORSKI TELESKOP usmjerava usporedno, usput poveÊavajuÊi Refraktori su duge cijevi s jednom stvorenu sliku. S obzirom na to da se zrake svjetlosti ili nekoliko objektivskih leÊa na prednjem kraju (vidi prolaskom kroz æariπte kriæaju, slika u okularu okvir dolje) i okularom obiËno je obrnuta. RazliËita naËela rada teleskopa na straænjem. s leÊama (refraktora) i zrcalima (reflektrora) nameÊu potrebu za razliËitim konstrukcijama. glavno (objektivsko) zrcalo

konveksno sekundarno zrcalo objektiv traæilac

konkavno glavno zrcalo

okular ekvatorijalna ≈klinasta« montaæa

okular

upadna svjetlost

sekundarno zrcalo lagana cijev Dobsonova azimutna montaæa

NJUTNOVSKI REFLEKTORSKI TELESKOP

MONTAÆE NaËin postavljanja teleskopa uvelike utjeËe na njegov rad. NajËeπÊe vrste montaæa su azimutna ∑ koja instrumentu omoguÊuje pomicanje po visini (gore i dolje) i azimutu (usporedo s obzorom) ∑ i ekvatorijalna, kod koje se pomicanje teleskopa usklauje s nebeskom koordinatnom mreæom rektascenzije i deklinacije (str. 59). Azimutne je montaæe jednostavno postaviti, no buduÊi da objekti na nebu stalno mijenjaju visinu i azimut, potrebno je stalno usklaivanje obiju koordinata. Ekvatorijalne su montaæe teæe i potrebno je viπe vremena da ih se namjesti, ali kad ih se usmjeri prema nebeskom polu, korisniku slijeenje nebeskih objekata omoguÊuju pomicanjem oko samo jedne osi.

EKVATORIJALNA MONTAÆA

UVOD

AZIMUTNA MONTAÆA

Dobra azimutna montaæa ima zupËaste letve koje omoguÊuju namjeπtanje smjera teleskopa bez potrebe za diranjem cijevi i potresanja slike u okularu. Veliki reflektori nerijetko se postavljaju na vrlo jednostavnu Dobsonovu inaËicu azimutne montaæe.

okretanje po visini

zupËasta letva

okretanje po azimutu

Kod ekvatorijalne montaæe teleskop se moæe naÊi u vrlo neobiËnim poloæajima, pa je obiËno uravnoteæen teπkim protuutegom. Kad je os montaæe usmjerena prema nebeskom polu, teleskop se moæe pomicati samo po visini i rektascenziji. Satni mehanizam slijedi vrtnju neba.

Kod ove se omiljene konstrukcije svjetlost s glavnog zrcala ravnim sekundarnim zrcalom reflektira boËno. Tu stiæe u æariπte i poveÊava je okular.

okretanje po deklinaciji

os usporedna s nebeskom osi okretanje po rektascenziji protuuteg

SCHMIDT-CASSEGRAINOV TELESKOP

U ovoj kompaktnoj zrcalnoj konstrukciji svjetlost sa sekundarnog zrcala do okulara stiæe kroz rupu u glavnom zrcalu. Viπestrukim zrcaljenjem smanjuje se duljina cijevi teleskopa. ISTRAÆIVANJE SVEMIRA

PRVI REFRAKTORI Prvi su teleskopi bili refraktori, a smatra se da ih je 1608. izumio nizozemski optiËar Hans Lippershey. Njegovu su konstrukciju kopirali astronomi tog doba, meu njima i Galilei. Zbog vrlo jednostavnog objektiva svjetlost razliËitih boja lomila se razliËito, pa je slika imala obojene rubove. Mnogi kasniji refraktori, nazvani akromati, imali su ispravljaËku leÊu.

GALILEJEVI TELESKOPI

Ovi instrumenti iz 1630-ih Ëuvaju se u Znanstvenom muzeju u Firenci.

076-077_CRO:076-077_CRO

4/30/08

8:47 AM

Page 77

OTVOR I POVE∆ANJE

VELIKI OTVOR

Dva glavna Ëimbenika utjeËu na sliku u okularu teleskopa ∑ otvor i poveÊanje. Otvor je promjer glavnog zrcala ili objektivske leÊe teleskopa. Otvor je teleskopa povezan s njegovom ≈svjetlosnom moÊi√ ∑ koliËinom svjetlosti koju moæe skupiti. PodvostruËenje otvora uËetverostruËuje svjetlosnu moÊ, pa se teleskopom mogu vidjeti objekti slabijeg sjaja. PoveÊanje je ograniËeno otvorom, ali ga nadzire okular. PoveÊanje okulara odreuje njegova æariπna duljina ∑ udaljenost na kojoj izoπtrava usporedne zrake svjetlosti. Okulari manjih æariπnih duljina daju veÊe poveÊanje. Objektivske leÊe i glavna zrcala teleskopa takoer imaju æariπnu daljinu, a njezinim dijeljenjem sa æariπnom duljinom okulara dobivamo ukupno poveÊanje te kombinacije. Konstrukcija okulara takoer utjeËe na to koliko neba njime vidimo ∑ to je tzv. vidno polje.

USPOREDBA OKULARA

7-mm NAGLEROV OKULAR

7-mm PLÖSSLOV OKULAR

Na ove dvije fotografije vidimo otvoreno zvjezdano jato NGC 884 kroz isti teleskop, ali s razliËitim 7-mm okularima. Naglerova konstrukcija ima vrlo πiroko vidno polje. Plösslovi okulari su ËeπÊi, a vidno im je polje mnogo uæe.

OPTI»KI TRAÆILAC

Ova je snimka M35 naËinjena teleskopom s objektivom promjera 50 mm. Svjetlosna mu je moÊ otprilike 50 puta veÊa nego ljudskog oka, a zvijezde se vide do otprilike magnitude 11,0.

Ova vrsta traæioca LED-om i zrcalima sluæi za projiciranje crvene toËke u nebo, toËno pokazujuÊi kamo je usmjeren teleskop.

REFLEKSNI TRAÆILAC

Ovaj ureaj zrcalima na sliku neba projicira osvijetljene krugove. Promjeri krugova odgovaraju razliËitim vidnim poljima.

UVOD

Objekt u srediπtu nitnog kriæa traæioca morao bi se vidjeti okularom glavnog teleskopa — ili barem u okularu malog poveÊanja.

MALI OTVOR

TRAÆILAC S CRVENOM TO»KOM

TRAÆIOCI Traæilac je sljedeÊi vaæan dio svakog teleskopa. »ak i na najmanjim poveÊanjima vidno je polje okulara teleskopa toliko usko da je teπko pronaÊi æeljeni nebeski objekt, a jednostavnim usmjeravanjem teleskopa prema traæenom mjestu na nebu vrlo je teπko pronaÊi izabrani objekt.Traæilac se na teleskop postavlja sa strane tako da su im osi usporedne. NajËeπÊe je rijeË o teleskopima malog poveÊanja s pomagalom za ciljanje (≈ciljnikom√), obiËno nitnim kriæem. Druge vrste sliku ciljnika projiciraju na nepoveÊanu sliku neba, toËno pokazujuÊi kamo je instrument usmjeren.

Ova je snimka M35 uz isto poveÊanje naËinjena teleskopom s objektivom promjera 100 mm. Svjetlosna mu je moÊ 200 puta veÊa od ljudskog oka, odnosno Ëetiri puta veÊa od 50-mm teleskopa dolje. Zvijezde su vidljive do otprilike magnitude 12,5.

128-129_CRO.qxd:128-129_CRO.qxd

128

5/19/08

8:54 AM

Page 128

venera

VENERA Zemljin unutraπnji susjed. Dva su planeta gotovo jednaka 64 — 65 Gibanje planeta veliËinom i graom, ali rijeË je o posve razliËitim 108 — 109 Dalje od Zemlje svjetovima.Veneru stalno zastire pokrivaË gustih 118 — 119 SunËeva obitelj oblaka. Pod njima je turoban, beæivotan, bezvodan planet povrπine toplije od bilo kojeg drugog u SunËevu sustavu. Radarska istraæivanja pokazuju da Venerin krajolik oblikuje uglavnom vulkanizam. 36 — 37 Gravitacija, gibanje i staze

VENERA JE DRUGI PLANET OD SUNCA, prvi

STAZA Venerina staza najmanje je eliptiËna od svih planeta. Gotovo je savrπena kruænica, pa je razlika izmeu afela i perihela vrlo mala. Za jedan obilazak oko Sunca Veneri trebaju 224,7 zemaljskih dana. Oko svoje se osi, meutim, vrti iznimno polako, pa joj jedan dan traje 243 zemaljska dana; dakle, dulji je od Venerine godine. Meutim, vrijeme izmeu dva izlaska Sunca iznosi 117 zemaljskih dana. Razlog je tome Ëinjenica da tijekom vrtnje planet napreduje po stazi, pa se svaka toËka na povrπini prema Suncu okrene svakih 117 zemaljskih dana.Venerina spora vrtnja takoer je okrenuta u smjeru suprotnom od veÊine ostalih planeta. Zbog gotovo posve ROTACIJA I STAZA kruæne staze i vrlo malog nagiba osi vrtnje, Venera je nagnuta za pri obilasku Sunca na Veneri nema godiπnjih 177,4°. To znaËi da je od okomice otklonjena doba.Venerina se staza nalazi unutar Zemljine, samo 2,6°. Zbog toga a svakih nas otprilike 19 mjeseci pretekne se tijekom obilaska oko i proe izmeu nas i Sunca. Pri tom bliskom Sunca nijedna polutka susretu Venera je samo stotinjak puta dalje ni polovi ne nagnu od Mjeseca. znatnije prema Suncu.

oko svoje se osi okrene za 243 zemaljska dana juæni pol

PERIHEL 107,5 mil. km

AFEL 108,9 mil. km

Sunce os od okomice nagnuta za 2,6˚

Sunce obie za 224,7 zemaljskih dana

planet je nagnut za 177,4˚, pa mu je sjeverni pol okrenut nadolje

S U N » E V S U S TAV

GRA–A Venera je jedan od Ëetiri terestriËka planeta, a graom je najsliËnija Zemlji. RijeË je o stjenovitom planetu samo malo manjem od naπeg, takoer manje mase. SliËnost s veliËinom i masom Zemlje navela je znanstvenike da zakljuËe kako su joj unutarnja graa, veliËina jezgre i debljina plaπta takoer sliËni zemaljskima. Zbog toga se smatra da Venerina metalna jezgra ima krut unutarnji i rastaljeni vanjski dio, baπ poput Zemljine jezgre. Za razliku od naπeg planeta,Venera nema zamjetljivo magnetsko polje. Planet se u usporedbi sa Zemljom okreÊe vrlo sporo, presporo da doe do kruæenja tvari u rastaljenoj jezgri potrebnog za stvaranje magnetskog polja.Venerina unutraπnja toplina ∑ stvorena rano u mladosti planeta te od radioaktivnog raspada u plaπtu ∑ kroz koru izlazi provoenjem i vulkanizmom. Toplina tali materijal plaπta, pa na povrπinu izbija magma.

silikatna kora

stjenoviti plaπt

vanjski dio jezgre od rastaljenog æeljeza i nikla

kruti unutarnji dio jezgre od æeljeza i nikla

UNUTRA©NJOST VENERE

Venera je od istog materijala kao i Zemlja nastala prije oko 4,5 milijardi godina, a graa joj je uvelike sliËna naπem planetu. Velik je dio jezgre krut, a toËna veliËina rastaljenog dijela zasad nije poznata.

128-129_CRO.qxd:128-129_CRO.qxd

5/19/08

8:55 AM

Page 129

129

venera STRA©NA LJEPOTA

Venerini debeli, neprozirni oblaci Ëine planet vrlo sjajnim, pa izdaleka izgleda privlaËnim i lijepim, πto je i razlogom zbog kojeg su ga Rimljani nazvali imenom boæice ljubavi i ljepote. Izbliza, meutim, stanje je posve drukËije; na ovom planetu Ëovjek ne moæe preæivjeti.

podaci o veneri

PROSJE»NA UDALJENOST OD SUNCA

PERIOD ROTACIJE

108,2 milijuna km

243 zemaljska dana

POVR©INSKA TEMPERATURA

PERIOD REVOLUCIJE (DULJINA GODINE)

464°C

224,7 zemaljskih dana

PROMJER

12 104 km

OBUJAM (ZEMLJA = 1) BROJ MJESECA

MASA (ZEMLJA = 1)

0,86

0,82

GRAVITACIJA NA EKVATORU (ZEMLJA = 1)

0,9

USPOREDBA VELI»INE ZEMLJA

PROMATRANJE

VENERA

Venera je najsjajniji planet na zemaljskom nebu, a sjajem je nadmaπuju samo Sunce i Mjesec. NajveÊa joj magnituda iznosi -4,7. Vidimo je na ranom veËernjem ili jutarnjem nebu.

ugljikov dioksid 96,5%

ATMOSFERA

duπik i plinovi u tragovima 3,5%

SASTAV ATMOSFERE

Uz ugljikov dioksid i duπik,

Venerina atmosfera bogata ugljikovim u Venerinoj atmosferi nalazimo dioksidom od tla se proteæe do visine i tragove drugih plinova, primjerice vodene pare, sumpornog dioksida od oko 80 km. U njoj nalazimo tri prepoznatljiva sloja oblaka. Najniæi je i argona. ujedno najguπÊi i sadræi velike kapi sumporne kiseline. U srednjem je sloju manje kapi, a u najviπem su kapi vrlo sitne. Blizu tla atmosfera se giba vrlo sporo i okreÊe u skladu s vrtnjom planeta. Na veÊim visinama, u oblaËnim dijelovima atmosfere, jaki vjetrovi puπu prema zapadu. Oblaci Veneru obiu jednom u Ëetiri zemaljska dana.VeÊinu SunËeve svjetlosti zrcale natrag u svemir, pa je rijeË o tmurnom planetu prevladavajuÊe naranËaste boje. PodruËje oko ekvatora prima viπe topline od polova, ali povrπinska temperatura vrlo je ujednaËena i iznosi oko 464°C, a i razlike izmeu dana i noÊi su malene. PoËetna razlika uzrokuje visinske vjetrove koji toplinu do polarnih podruËja odvode u jednoj velikoj cirkulacijskoj Êeliji. Zbog toga Venera nema promjenjivih vremenskih prilika. oko 80 posto SunËeve svjetlosti se reflektira

sloj oblaka na visinama izmeu 45 i 70 km

reflektirana svjetlost znaËi da je oblake lako vidjeti

debeli slojevi oblaka sumporne kiseline spreËavaju prolazak veÊeg dijela SunËeve svjetlosti

ugljikov dioksid u atmosferi zarobljava toplinu

do stjenovita tla stiæe 20 posto SunËeve svjetlosti

SREDNJI SLOJ OBLAKA

Na ovoj infracrvenoj slici Venere toplina se iz donjeg sloja atmosfere probija kroz oblake sumporne kiseline. Boje prikazuju relativnu prozirnost srednjeg sloja oblaka: bijelo i crveno su tanki oblaci, a crno i plavo debeli.

STAKLENI»KI U»INAK

Debeli slojevi Venerinih oblaka zarobljavaju toplinu i pomaæu poveÊanju povrπinske temperature, baπ kao πto to u stakleniku Ëini staklo. Do povrπine stigne samo 20 posto SunËeve svjetlosti. Kad stigne do tla, zagrijava stijene. Iz njih se izraËuje u obliku infracrvena zraËenja, ali ne moæe pobjeÊi pa pridonosi daljnjem procesu zagrijavanja.

S U N » E V S U S TAV

ugljikov dioksid apsorbira infracrveno zraËenje, pa ono ne bjeæi u svemir

232-233_CRO.qxd:232-233_CRO

232

5/19/08

8:59 AM

Page 232

æivotni ciklusi zvijezda

ÆIVOTNI CIKLUSI ZVIJEZDA se pod djelovanjem gravitacije oblaci meuzvjezdanog plina poËnu saæimati (vidi str. 236 ∑ 237).Tijekom æivota zvijezde prolaze kroz nekoliko faza, a njihov slijed i trajanje ovise samo o masi zvijezde. U tim fazama u zvijezdama nastaju razliËiti kemijski elementi, πto takoer ovisi o masi zvijezde. Kad zvijezda dosegne posljednje faze svog æivota, materijal od kojeg je graena odbacuje u meuzvjezdani prostor, obogaÊujuÊi ga tvarima od kojih Êe nastati buduÊi naraπtaji zvijezda.

ZVIJEZDE NASTAJU KAD

230 — 231 Zvijezde Nastanak zvijezda 236 — 237 Zvijezde glavnog niza 246 — 247 Stare zvijezde 250 — 251 Kraj života zvijezda 262 — 263 Ekstrasolarni planeti 290 — 291

oblaci se poËinju saæimati

FAZE ÆIVOTA

U susjedstvu maglice NGC 3603 nalazimo zvijezde u svim dobima æivota, od ≈trudnih« tamnih maglica i stupova vodika do jata mladih zvijezda, a tu je i crvena zvijezda na kraju svog æivota. omotaË od plina i praπine

protozvijezda

OBLACI SE PO»INJU SAÆIMATI

NASTANAK PROTOZVIJEZDA

POVE∆ANJE TLAKA I TEMPERATURE

Zvijezde nastaju od hladnih meuzvjezdanih oblaka. ©to je oblak hladniji, manje je otporan na gravitacijsko uruπavanje. Oblaci su uglavnom graeni od vodika. Na niskim temperaturama vodik stvara molekule (molekularni vodik).

Ako je oblak dovoljno masivan i ako nastane gravitacijski poremeÊaj, poËet Êe se saæimati. Pritom se poËne raspadati na manje dijelove razliËitih veliËina i masa. Ti fragmentirani dijelovi oblaka postaju protozvijezde.

Protozvijezda se nastavlja saæimati, a temperatura i tlak u srediπtu rastu. Porast temperature i tlaka ovisi o veliËini fragmenta — πto mu je masa veÊa, temperatura i tlak bit Êe veÊi.

zvijezda

M L I J E » N A S TA ZA

nuklearnim reakcijama u zvijezdama nastaju teæi elementi

tijekom æivota zvijezda odbacuje materijal

gubitak mase nastajuÊe zvijezde oblaci se kondenziraju u zvijezde molekularni oblak

plin i Ëestice praπine sa zvijezda skupljaju se u golemim meuzvjezdanim molekularnim oblacima

RECEPT ZA ZVIJEZDE Osnovne sastojke zvijezda nalazimo u hladnim oblacima graenim uglavnom od molekula vodika. Za prve faze nastanka odgovorni su gravitacijski poremeÊaji, primjerice zbog prolaska nekog objekta, udarnog vala supernove ili saæimanja jednog od valova gustoÊe u galaktici.Ako je oblak dovoljno masivan, saæet Êe se u protozvijezdu, koja daljnjom kontrakcijom u jezgri zapoËne nuklearne reakcije.To je trenutak raanja zvijezde. Tijekom æivota zvijezda pretvara vodik u helij i niz teæih elemenata, πto ovisi o njezinoj masi.Taj materijal postupno bjeæi u svemir, sve dok zvijezda STALNI CIKLUS ne potroπi sve gorivo i poËne se Zvijezde nastaju od materijala uruπavati. Kod zvijezde velike odbaËenog s prethodnog mase to znaËi eksploziju naraπtaja zvijezda, a smrt supernove koja dobar dio masivnih zvijezda moæe potaknuti raanje novih. preostale tvari rasprπi u svemir.

SME–I PATULJAK

Kad protozvijezda ima masu manju od 0,08 SunËeve, tlak i temperatura u srediπtu ne porastu joj dovoljno za pokretanje nuklearnih reakcija. Te protozvijezde postaju smei patuljci.

232-233_CRO.qxd:232-233_CRO

5/19/08

9:00 AM

Page 233

233

supernova evolucijski put zvijezde velike mase

ZVJEZDANA EVOLUCIJA Ako su dovoljno masivne, nove zvijezde prelaze na glavni niz, na kojem Êe se zadræati veÊinu svog æivota. Kad potroπe vodik u svojim jezgrama, pomiËu se s glavnog niza i postaju crveni divovi ili superdivovi. Kojim Êe putom poÊi u odrasloj fazi, ovisi samo o njihovoj masi. Kad se zbog izgaranja goriva u atmosferi zvijezda πiri, ili uruπi kad posve potroπi gorivo, prelazi preko podruËja desno od glavnog niza na Hertzsprung-Russellovom (H-R) dijagramu (vidi str. 230), nazvanog pojas nestabilnosti. ©to je zvijezda masivnija, to Êe se viπe puta πiriti i saæimati. Zvijezde vrlo velike mase kao supernove eksplodirat Êe u podruËju superdivova H-R dijagrama, a one manje mase pri uruπavanju u bijele patuljke ponovno Êe prijeÊi preko glavnog niza. Kako su mali i vruÊi, bijeli su patuljci u donjem lijevom kutu dijagrama H-R. Hlaenjem se pomiËu nadesno, naposljetku postajuÊi hladni crni patuljci. Neutronskih zvijezda i crnih rupa na dijagramu H-R nema jer se ne uklapaju u relaciju masa-sjaj koju ODRASLE ZVIJEZDE taj prikaz predstavlja. Putove odraslih zvijezda

planetna maglica

crveni div

evolucijski put zvijezde manje mase plavi div velike mase

uruπavajuÊa zvijezda male mase postaje bijeli patuljak

zvijezda sliËna Suncu male mase I N

bijeli patuljak

crveni patuljak SJAJ

jaki zvjezdani vjetrovi

na putovanju prema smrti moæemo iscrtati na dijagramu H-R. Kako starenjem postaju veÊe i hladnije, pomiËu se nadesno i pretvaraju u crvene divove ili superdivove. Kad potroπe gorivo u svojim atmosferama, uruπe se i pomiËu nalijevo.

crveni superdiv

POVR©INSKA TEMPERATURA

cirkumzvjezdani disk

ZVJEZDANA ADOLESCENCIJA

ZVIJEZDA DOLAZI NA GLAVNI NIZ

NASTANAK KRUÆE∆IH PLANETA

SaæimajuÊi plin protozvijezde poËinje se okretati i nastavkom saæimanja ubrzava, stvarajuÊi disk zvjezdanog materijala. Prije prelaska na glavni niz protozvijezda nije stabilna, pa se katkad brzo okreÊe i otpuhuje mnogo materijala.

Kod protozvijezda s masom od oko 0,08 SunËevih masa tlak i temperatura dovoljno se poveÊaju za zapoËinjanje nuklearnih reakcija. Tlak uravnoteæuje gravitaciju, pa protozvijezda postaje prava zvijezda.

Kad zvijezda stigne na glavni niz i postane stabilna, disk preostalog materijala poËinje se hladiti. Sniæavanjem temperature iz njega se kondenziraju elementi i meusobno sljepljuju. VeÊe grudice privlaËe manje, sve dok nakupine ne postanu veliËine planeta.

NASTANAK PLANETNOG SUSTAVA VeÊina mladih zvijezda, osim onih u bliskim dvojnim sustavima, okruæena je ostacima materijala od kojih su nastale.Vrtnja i zvjezdani vjetrovi nerijetko taj materijal oko svojeg ekvatora oblikuju u razmjerno tanak disk. Isprva je materijal u disku vruÊ, ali prelaskom zvijezde na glavni niz poËinje se hladiti. Smanjivanjem temperature, ovisno o temperaturi, iz njega se kondenziraju razliËiti elementi. Unutar diska elementi mogu postojati u razliËitim stanjima. PoveÊavanjem udaljenosti od zvijezde, primjerice, voda Êe se iz plinovitog stanja postupno pretvarati u led. SiÊuπne kondenzirane Ëestice stalno se sljepljuju i sve viπe rastu. One koje najbræe rastu, gravitacijski privlaËe druge, pa joπ viπe narastu, ali se u prvim, vrlo dinamiËnim fazama nastanka planetnog sustava mogu Ëestim sudarima s drugim Ëesticama ponovno razlomiti. Naposljetku, kad se disk ohladi i okolina postane mirnija, neke Ëestice dovoljno narastu da ih moæemo smatrati planetezimalima ∑ zamecima planeta. Ostaci izvornog diska od kojih ne nastanu planeti ovisno Êe se o njihovoj udaljenosti od roditeljske zvijezde pretvoriti u asteroide ili komete. Atmosfere nastaju od plina privuËenog iz cirkumzvjezdanog diska, plinova izbaËenog s planeta ili osloboenog u sudarima s kometima.

CIRKUMZVJEZDANI DISK

Unutar diska oko zvijezde AB KoËijaπa Ëvorovi materijala upozoravaju na prve faze nastanka planetnog sustava. Taj uzvrtloæeni disk zvjezdanog materijala oko 30 puta veÊi je od SunËeva sustava.

298-299_CRO:298-299 Galaxy Evolution_CRO

298

4/30/08

9:10 AM

Page 298

evolucija galaktika

EVOLUCIJA GALAKTIKA desetljeÊima je zbunjivao astronome. Danas 50 — 51 Nestanak tame teleskopima prouËavamo galaktike 294 — 297 Tipovi galaktika udaljene milijardama svjetlosnih Aktivne galaktike 310 — 311 godina kako bismo otkrili GalaktiËka jata 316 — 317 njihovu mladost. Svjetlost koja GalaktiËka superjata 324 — 325 nam od njih stiæe krenula je u vrijeme kad je svemir bio nov.Takvi nam pogledi otkrivaju mnoπtvo nepravilnih galaktika, silovite sudare i snaænu aktivnost. Astronomi danas prihvaÊaju nov model æivota i razvoja galaktika. 22 — 23 Svemirska prostranstva

NASTANAK GALAKTIKA

RASPODJELA GALAKTIKA Kako astronomi vide samo ≈snimku√ evolucije svake galaktike, æivotnu priËu galaktika moraju rekonstruirati promatrajuÊi mnogo objekata i otkriti uzorke koji galaktike moæda povezuju u prostoru i vremenu. Kad je rijeË o prostoru, velike eliptiËne galaktike nalazimo samo u masivnim galaktiËkim jatima ∑ a najveÊe u samome srediπtu najveÊih jata. Dakle, razvoj eliptiËnog ustroja ovisi o blizini drugih galaktika. Govorimo li o vremenu, broj velikih nepravilnih galaktika bio je mnogo veÊi bliæe Velikom prasku, s viπe spiralnih i manje eliptiËnih.To nam govori da se nepravilne galaktike najprije pretvaraju u spiralne i naposljetku u eliptiËne galaktike.

DREVNE NEPRAVILNE

Ovaj detalj Hubbleova ≈Dubokog polja« prikazuje mnoπtvo nepravilnih modrih ≈protogalaktika« (u okviriÊima) u vrlo dalekom, tj. vrlo mladom svemiru.

MLADA GALAKTIKA

Zwicky 18 je zagonetna nepravilna galaktika u bliskom svemiru. U njoj nema starih zvijezda, pa je moæda stara samo 500 milijuna godina (MlijeËna staza je 10 puta starija). Moæda sliËi prvim galaktikama.

I Z VA N M L I J E » N E S TA Z E

NASTANAK GALAKTIKA Sve donedavno postojale su dvije opreËne teorije nastanka galaktika: u prvoj su se galaktike kondenzirale iz golemih vrpca materije (razvoj ≈odozgo√) i naposljetku stvorile zvijezde, a u drugoj su zvijezde najprije stvorile male skupine i postupno se pretvarale u veÊe ustroje, galaktike i, zatim, galaktiËka jata (razvoj ≈odozdo√). U oba je sluËaja kljuËnu ulogu imala tamna materija. Baπ kao i danas, tamna je materija uvelike nadmaπivala koliËinu obiËne. Je li bila vruÊa i brza ili hladna i razmjerno spora? U modelima s vruÊom tamnom materijom najprije nastaju veliki ustroji iz kojih se postupno kondenziraju galaktike.To je u suprotnosti s promatranjima koja stalno pronalaze dokaze o postojanju prvih zvijezda i galaktiËkih crnih rupa vrlo brzo nakon Velikog praska. Danas se Ëini vjerojatnim da su galaktike nastale mjeπavinom razvoja zvijezda i sporijeg nastanka velikih ustroja, djelomice pogonjenog gravitacijom hladne tamne materije. RA»UNALNI MODEL RA–ANJA GALAKTIKE

Gornji niz slika ove raËunalne simulacije prikazuje nastanak velikih galaktiËkih lanaca i jata, a u donjem golema eliptiËna galaktika nastaje sudarima i stapanjima.

1 1,5 MILIJARDI GODINA

2 2,6 MILIJARDI GODINA

3 5 MILIJARDI GODINA

4 7,4 MILIJARDI GODINA

Kad je svemir bio deset puta mlai nego danas, materija se gomilala u niti (na vrhu). U njima su nastajale protogalaktike (dolje).

U najveÊem mjerilu (na vrhu), niti materije sve su bolje definirane. U malom mjerilu male nepravilne protogalaktike stapaju se u veÊe (na dnu).

Niti materije postaju galaktiËki lanci (na vrhu), u kojima od nepravilnih elemenata nastaju zrele galaktike, ukljuËujuÊi i eliptiËne (na dnu).

U nitima materije sve je viπe materijala (na vrhu). Sad postoje i zrela galaktiËka jata s golemim eliptiËnim galaktikama (na dnu).

298-299_CRO:298-299 Galaxy Evolution_CRO

4/30/08

9:10 AM

Page 299

299

evolucija galaktika SAMO OKRZNU∆E

Galaktike NGC 2207 i IC 2163 izobliËio je bliski susret. NGC 2207, s lijeve strane, iz manje je galaktike istrgla dugaËak lanac zvijezda. Silovita zbivanja poput ovog kljuËan su sastojak evolucije galaktika.

SUDARI GALAKTIKA U odnosu na veliËinu, galaktike su u prostoru rasporeene mnogo guπÊe od zvijezda u njima, pa su siloviti susreti meu njima vrlo Ëesti.Tijekom sudara oblaci se plina galaktika saæimaju, πto potiËe nastanak zvijezda. Oblaci se pritom mogu toliko zagrijati da iz galaktike ≈ispare√ zbog velikog poveÊanja tlaka u njima. Zvijezde se, nasuprot tome, sudaraju vrlo rijetko. Vrlo su malene prema razmacima koji ih razdvajaju, pa se mimoilaze poput Ëlanova stupajuÊih orkestara. Meutim, gravitacija moæe otrgnuti cijele spiralne krakove. RaËunalni modeli sudara galaktika nedavno su povezani s opaæanjima ranog svemira kad su sudari bili ËeπÊi.Ta istraæivanja nameÊu zakljuËak da su meugalaktiËke interakcije odgovorne za promjenu galaktike iz jednog tipa u drugi tijekom milijardi godina.

SKRIVENA AKTIVNOST

NeobiËna dvoreæanjska galaktika Arp 220 mjesto je eksplozije raanja zvijezda potaknutog meugalaktiËkim sudarom, vidljivim samo u infracrvenom svjetlu. Takvih svijetlih infracrvenih galaktika otkrivamo sve viπe, pa se nameÊe zakljuËak da su sudari ËeπÊi nego πto se nekoÊ mislilo. gusti pozadinski plin

EVOLUCIJA STAPANJEM

SPIRALNA (NGC 3370) spiralna galaktika nastaje od eliptiËne (ili male nepravilne) galaktike

PRA©NA ELIPTI»NA (NGC 1316)

STAPAJU∆I MODEL

Po danaπnjim spoznajama, stapanjima nastaju eliptiËne galaktike, ali upadni ih plin moæe pomladiti, stvarajuÊi nove diskove i krakove u kojima nastaju zvijezde. NaËin razvoja galaktike ovisi o vremenu izmeu stapanja i koliËini pozadinskog plina. OpÊeniti trend je nastanak velikih eliptiËnih galaktika siromaπnih plinom.

ELIPTI»NA (M87)

I Z VA N M L I J E » N E S TA Z E

Danas najomiljeniji model evolucije galaktika smatra da se one mijenjaju nizom sudara i interakcija. KljuËni je element teorije stalno smanjivanje koliËine slobodnog vodika u meugalaktiËkom spiralne se prostoru zbog apsorpcije u galaktike. galaktike stapaju U rano doba, kad je plina bilo mnogo, u eliptiËnu prve su nastale male nepravilne i eliptiËne galaktike. Kako su u sebe privlaËile sve pozadinski plin viπe materijala i katkad se stapale, razvile su unutarnji ustroj i postale spiralne. Pri stapanju spiralnih galaktika, plin novi disk od upadnog plina se iz diskova oslobaa, a zvijezde prelaze u kaotiËne staze ∑ nastaje eliptiËna galaktika. Ima li dovoljno pomlaena spiralna meugalaktiËkog vodika, on pada u galaktika s mladim eliptiËnu galaktiku i stvara novi disk zvijezdama u krakovima plinovitog i praπnog materijala koji moæe razviti vlastite spiralne krakove. Do tog malo pozadinskog plina trenutka iz izvorne spiralne galaktike preostale su samo stare crvene i æute zvijezde, πto objaπnjava prevlast starih crvenih i æutih zvijezda u srediπtima starih spiralnih galaktika. U podruËjima u kojima se moglo zbiti mnogo takvih dogaaja (primjerice u starim i gustim galaktiËkim jatima), raspoloæivog je plina sve manje, pa su sve galaktike naposljetku eliptiËne i postupno se stapaju u joπ veÊe sustave poput cD galaktika (vidi str. 316).

378-379_CRO:378-379-Hydra_CRO

378

4/30/08

9:17 AM

Page 378

zvijeæ–a

HYDRA

MITOVI I PRI»E

Vodena zmija

HERAKLO I HIDRA

REDOSLIJED VELI»INE

NAJSJAJNIJA ZVIJEZDA

Alfard (α) 2,0 LAT. GENITIV KRATICA

Hydrae

Hya

NAJVI©E NA NEBU U 22:00

VeljaËa — lipanj POTPUNO VIDLJIVO

54°S — 83°J

Hidra je bila zmija s devet glava, od kojih je jedna bila besmrtna, a æivjela je u moËvari blizu grada Lerne, odakle je izlazila i uniπtavala æito i stoku. U svojoj ju je drugoj zadaÊi Heraklo morao ubiti. Iz brloga ju je istjerao plamenim strelicama i zatim joj odsjekao glavu po glavu, zavrπavajuÊi s besmrtnom glavom koju je zakopao ispod stijene.

SMRTONOSNI UDARCI

Vodena zmija predstavlja mnogoglavo Ëudoviπte, Hidru, s kojim se Heraklo (Herkul) borio u svojoj drugoj zadaÊi (vidi okvir desno).Tijekom borbe Hidri se pridruæio rak, ali ga je Heraklo zdrobio nogom; na nebu ga predstavlja istoimeno zvijeæe. Premda je Hidra imala devet glava, na nebu je prikazana samo s jednom ∑ vjerojatno onom besmrtnom. To je zvijeæe najveÊe na nebu i od svoje se glave, juæno od Raka, neposredno iznad nebeskog ekvatora, viπe od Ëetvrtine opsega neba proteæe do repa na juænoj polutki izmeu Vage i Kentaura. Usprkos veliËini, to se zvijeæe istiËe samo skupinom od πest zvijezda skromna sjaja, koje tvore glavu vodene zmije. POSEBNA OBILJEÆJA Najsjajnija zvijezda u Vodenoj zmiji je Alfard, ili Alfa (α) Vodene zmije, 2. magnitude. Alfard znaËi ≈osamljena√, πto dobro opisuje njezin poloæaj na inaËe pustom dijelu nebeskog svoda. Taj naranËasti div jedina je zvijezda u tom zvijeæu sjajnija od magnitude 3,0. Udaljena je oko 175 svjetlosnih godina. Epsilon (ε) Vodene zmije je bliska dvojna zvijezda s komponentama kontrastnih boja, razluËivih teleskopom otvora najmanje 75 mm i pod velikim poveÊanjem.

Na ovoj skulpturi François-Josepha Bosija (1768. — 1845.), izloæenoj u vrtu palaËe Tuileries u Parizu, Heraklo se bori s Hidrom.

Æuta i modra komponenta su magnitude 3,4 i 6,7, a obiu se za otprilike tisuÊu godina. M48 je otvoreno zvjezdano jato na granici s Jednorogom. Od nas je udaljeno gotovo 2000 svjetlosnih godina. M48 ima veÊi prividni promjer od punoga Mjeseca, a lako se vidi dvogledom ili malim teleskopom. Posve je razliËito od kuglastog jata M68 (vidi str. 289), koje promatrano dvogledom ili malim teleskopom izgleda poput malo zamuÊene zvijezde. M83 je spiralna galaktika smjeπtena blizu repa Vodene zmije, a od Zemlje je udaljena oko 15 milijuna svjetlosnih godina. U vidnom polju malog teleskopa nalikuje izduljenom oblaËku, dok joj instrumenti veÊeg otvora otkrivaju spiralni ustroj i zamjetljivu srediπnju ≈preËku√, vjerojatno sliËnu onoj za koju se smatra da postoji preko srediπta naπe galaktike. Planetna maglica nazvana Jupiterov duh, s oznakom NGC 3242, nalazi se blizu zvijezde Mi (µ) Vodene zmije, u srediπnjem dijelu njezina tijela.

DUGA»KA ZMIJA 2

Glava Vodene zmije, na desnoj strani ove fotografije, nalazi se juæno od Raka (i, na ovom pogledu, Jupiterova diska), dok joj je vrh repa daleko nalijevo.

-20°

NO∆NO NEBO

JUPITEROV DUH 54

VAGA

Promatrana malim teleskopom, planetna maglica NGC 3242 izgleda poput sablasnog, modrozelenog oblaËka, otprilike veliËine Jupitera — po kojem je i dobila ime.

54 58 -30°

M83 54

Ova prekrasna spiralna galaktika koju gledamo suËelice nalazi se na granici Vodene zmije i Kentaura. M83 ima srediπnju ≈preËku« od zvijezda i plina, a neki je nazivaju Juænom vjetrenjaËom.

378-379_CRO:378-379-Hydra_CRO

4/30/08

9:18 AM

Page 379

379

8h 10 h Regulus

RAK

10°

LAV

0 0

˚ SEKSTANT

M48

11 h Alfard -10°

VR»

13 h

U U

6 12

NGC 3242

VODENA ZMIJA

14 h

GAVRAN KRMA R M68

KOMPAS M83

K KENTAUR

VODENA ZMIJA

NO∆NO NEBO

SISALJKA

408-409_CRO:408-409_CRO

408

4/30/08

9:34 AM

Page 408

zvijeÆa

PAVO

Paun REDOSLIJED VELI»INE

NAJSJAJNIJA ZVIJEZDA

Paun (α) 1,9 LAT. GENITIV KRATICA

Pavonis

Pav

NAJVI©E NA NEBU U 22:00

Srpanj — rujan POTPUNO VIDLJIVO

15° — 90°J

Paun je jedno od dalekih juænih zvijeæa koje su potkraj 16. stoljeÊa u uporabu uveli nizozemski navigatori-astronomi Pieter Dirkszoon Keyser i Frederick de Houtman (vidi str. 400). Predstavlja pauna iz jugoistoËne Azije,

kojeg su nizozemski istraæivaËi vidjeli na svojim putovanjima. U novije doba najsjajnija je zvijezda u zvijeæu, Alfa (α) Pauna 2. magnitude, takoer prozvana Paun. U grËkoj mitologiji paun je bio sveta ptica Here, Zeusove supruge, koja je zrakom letjela kolima koje su vukle te ptice. Baπ je Hera nakon jedne Zeusove ljubavne avanture s Io na paunov rep stavila prepoznatljive oznake. Premda je Zeus preruπio Io u bijelu kravu, Hera je posumnjala da neπto nije u redu, pa je stookog Argusa zaduæila da pripazi na junicu. Suprug joj se osvetio πaljuÊi sina Hermesa da oslobodi Io. Kako bi prevario Argusa, Hermes mu je priËao priËe i svirao na svojoj fruli sve dok se straæareve oËi nisu poËele zatvarati. Kad je Argus naposljetku zaspao, Hermes mu je odrezao glavu i oslobodio Io. U spomen na

Argusa Hera je na paunov rep stavila njegove oËi. Zvijeæe Paun nalazi se na rubu MlijeËne staze juæno od Strijelca, pokraj joπ jedne egzotiËne ptice, Tukana.

prividnog promjera punog Mjeseca. Teleskop s otvorom od 75 mm razluËit Êe neke od njegovih najsjajnijih zvijezda. Veliku spiralnu galaktiku NGC 6744 gledamo gotovo suËelice. U malim i srednjim teleskopima vidimo je kao eliptiËni magliËasti oblaËak. NGC 6744 od nas je udaljena oko 30 milijuna svjetlosnih godina.

POSEBNA OBILJEÆJA Kapa (κ) Pauna jedna je od sjajnijih cefeida. Njezine promjene, izmeu magnituda 3,9 i 4,8 svakih 9,1 dana, mogu se pratiti golim okom. Ksi (ξ) Pauna dvojna je zvijezda s komponentama nejednaka sjaja ∑ 4. i 8. magnitude. Slabiju je zvijezdu teπko prepoznati teleskopima vrlo malog otvora, jer je bljesak sjajnijeg susjeda nadjaËa. NGC 6752 jedno je od najveÊih i najsjajnijih kuglastih jata na nebu. Na samoj je granici vidljivosti golim okom, ali ga se lako pronalazi dvogledom. Pokriva otprilike polovicu

NGC 6744 54

Ova je krasna preËkasta spiralna galaktika u Paunu lijep objekt za promatranje malim teleskopima. Kad bismo je promatrali izvana, i MlijeËna bi staza mogla ovako izgledati.

NGC 6752 54

Lijepo kuglasto jato NGC 6752 zbog svojeg poloæaja daleko na jugu nije naroËito poznato. Sjajna zvijezda, desno od njega u prednjem planu, dio je naπe galaktike.

20 h

21 h

19 h 18 h

STRIJELAC

TELESKOP

INDIJANAC OLTAR

NGC 6752

1 ϕ2 ϕ ρ

—60

γ TUKAN

λ NGC 6744

δ PAUN

NO∆NO NEBO

—70

˚ OKTANT

PAUN

Nebeski Paun πiri svoj rep po juænome nebu, baπ kao πto to njegov svjetovni uzor Ëini kad pokuπava privuÊi æenku.

ξ π

η JUÆNI TROKUT

408-409_CRO:408-409_CRO

4/30/08

9:34 AM

Page 409

zvijeÆ–A

409

OCTANS

Oktant REDOSLIJED VELI»INE

NAJSJAJNIJA ZVIJEZDA

Ni (ν) 3,8 LAT. GENITIV KRATICA

Octantis

Oct

Listopad POTPUNO VIDLJIVO

0° — 90°J

U tom zvijeæu, isprva poznatom i kao Octans Nautica (NautiËki oktant) ili Octans Hadleianus (Hadleyjev oktant), nalazi se juæni nebeski pol. Zamislio ga je u 18. stoljeÊu francuski astronom Nicolas Louis de Lacaille (vidi str. 406). PodruËje neba u kojem se Oktant nalazi priliËno je pusto. Juænom je nebeskom polu najbliæa golim okom vidljiva zvijezda Sigma (σ) Oktanta. Kako joj magnituda iznosi samo 5,4, nije posebno dojmljiva. Zbog djelovanja precesije (vidi str. 60) poloæaji se nebeskih polova stalno mijenjaju.

Zbog toga se juæni nebeski pol od Sigme udaljava prema zvijeæu Kameleona. U tom dijelu neba takoer nema sjajnih zvijezda, pa Êe podruËje juænog nebeskog pola ostati pusto iduÊih 1500 godina, kad Êe pol biti malo viπe od stupnja udaljen od Delte (δ) Kameleona, zvijezde 4. magnitude. Oktant predstavlja istoimeni navigacijski instrument za pronalaæenje poloæaja (vidi okvir desno). Izumio ga je engleski konstruktor navigacijskih ureaja John Hadley (1682. ∑ 1744.). POSEBNA OBILJEÆJA Lambda (λ) Oktanta je dvojna zvijezda koju razluËuju veÊ mali teleskopi. Komponente su joj 5. i 7. magnitude. TRAGOVI JUÆNIH ZVIJEZDA 2

Zakrivljeni tragovi zvijezda, vrtnjom Zemlje iscrtani na ovoj fotografiji duge ekspozicije, naglaπavaju pustoπ podruËja oko juænoga nebeskog pola.

PAUN

23 h 0h

—70

ν OKTANT

˚ θ

HIDRA —80

JUÆNI TROKUT

OKTANT

15 h

RAJSKA PTICA

14 h

σ 3h

δ —90

13 h

NAVIGACIJA 12 h

11 h

STOL 6h

10 h

KAMELEON 8h

ISTRAÆIVANJE SVEMIRA

Britanski matematiËar John Hadley 1731. naËinio je ureaj nazvan dvostruko reflektirajuÊi oktant. Navigator je obzor promatrao teleskopom, a pokretni je krak podeπavao sve dok se slika Sunca ili zvijezde na njemu ne bi poklopila s pogledom na obzor. Tada se na skali oËitavala visina Sunca ili zvijezde, pa je navigator mogao odrediti geografsku πirinu na kojoj se nalazi.

OKTANT

NA POLU 2

Zvijeæa Oktanta Ëini mali broj zvijezda slaba sjaja. Juæni nebeski pol, na ovoj fotografiji lijevo od srediπta, ne oznaËava nijedna zvijezda.

NO∆NO NEBO

Ovaj oktant od drva i mjedi naËinila je bostonska tvrtka Browning. Lûk je u kasnijim konstrukcijama s osmine kruga poveÊan na πestinu, pa je oktant postao danaπnji sekstant.

ZAPAD BE A

M 51

U L M1 01

R M AL

IR A

ZM AJ

DVJ ED

IM E

Vega

A Miz ar

VE L I KA KO LA M81

Polaris

SJEVER

b ne De

ÆIR

S JE V

Planetna maglica

POGLED NA SJEVER

Difuzna maglica

G 4

N 88

A©

lla pe Ca

»IJ

60°S

A 9

20°S

40°S

ORIJENTACIJA Obzori

1. rujna 15. rujna

Zeniti

60°S

15. kolovoza

1. kolovoza

15. srpnja

Datum

40°S

20:00

21:00

22:00

23:00

ponoÊ

Standardno vrijeme

VRIJEME PROMATRANJA

Z GA PE

ME D ED

RIS

Kuglasto jato

DALEKI OBJEKTI Galaktika

Otv. jato

SJEVERNO NEBO Promj. zvijezda

9 M3

KIN VE



LIK

LO VA PS »K I I

LI L

BE RI

Z A P

NA ER A EV SJ RUN K

R O

us ur ct Ar

NI 2

Ekliptika

Ljetno vrijeme

01:00

ponoÊ

23:00

22:00

21:00

20°S

ISTOK

RE 1

KOLOVOZ 0

MAGNITUDE ZVIJEZDA -1

AN E

3 M3

31 M

ED OM DR N A

ER ©T U 52 M

ICA A EJ

PL EJ AD

K BI

O T IS

NO∆NO NEBO

Page 458 9:45 AM 4/30/08 458-459_CRO.qxd:458-459_cro

458

ISTOK F EN IK S

IS T

al ha ut

Fo m

J U G

NO∆NO NEBO

-1

MAGNITUDE ZVIJEZDA 3

KOLOVOZ

KIT KI

V 5



IBA

ÆD

ÆN 0

ROS

IN DI

KOP

MIK

PAUN

JUG

STRIJELAC

M55

ORAO

LICA

Promj. zvijezda

Galaktika

Kuglasto jato

DALEKI OBJEKTI

Otv. jato

Difuzna maglica

M69

M25

Planetna maglica

TELESK

Obzori

60°S

40°S

AC 12

20°S

N Zeniti

R KO

s re

9 a M1 Ant 2 M6

S NO

IJO

la au Sh

ORIJENTACIJA

OLT

M28

M21

M16 M17 M18 M23 M24

REP E J ZMI

JUÆNA A KRUN

M54

M22

©TIT

M26

M11

LISI

RA LI

POGLED NA JUG

IPTIK A

STRE Altair

EKL

JANA

ireo Alb

SJEVERNO NEBO

ÆD

UL ER K

60°S

IJE ZM VA

C ZE

RI AZ

G PE

D 40°S

Jug

20°S

Sjever

Ekliptika

gibanje zvijezda

9:45 AM

A VIC

DJ E

4/30/08

458-459_CRO.qxd:458-459_cro Page 459

459

ZAPAD

vrhunske fotke_CRO.qxd:vrhunske fotke_cro

5/19/08

9:54 AM

Page 460

KAMENA ZAGONETKA Svrha Stonehengea, prikazanog ovdje u predve~erje zimskog suncostaja, i dalje je tajna. Mo`da je slu`io kao mjesto {tovanja Sunca ili neba, a mo`da je bio divovski astronomski kalendar.

VRHUNSKE F PROCES NASTANKA U maglici NGC 2467 nalazimo zvijezde u razli~itim fazama nastanka. Dolje lijevo vrlo je mlada zvijezda koja se upravo osloba|a svoje zametne kukuljice plina. Gore lijevo, zagrijan brojnim novim vru}im zvijezdama, zid svijetlog plina postupno isparava. Tamni pojasevi pra{ine u sredi{tu skrivaju dijelove maglice u kojima vjerojatno nastaju zvijezde.

KOZMI^KI USTROJ Ova slika u la`nim bojama, na~injena od ~etiriju fotografija u razli~itim dijelovima infracrvenog spektra, otkriva vi{e od 300 novoro|enih zvijezda u maglici RCW 49. Najstarije su joj zvijezde u sredi{tu obojene modro, pramenovi plina zeleno, a pra{naste niti ru`i~asto.

vrhunske fotke_CRO.qxd:vrhunske fotke_cro

5/19/08

9:55 AM

Page 461

GALAKTI^KI SUSJEDI Na ovoj fotografiji Andromedine galaktike i njezinih dvaju bliskih susjeda, patuljaste elipti~ne galaktike M32 (gore lijevo) i M11 (dolje), na svijetloj pozadini dobro se vide tamni pojasevi pra{ine.

FOTOGRAFIJE MARS Mars je najudaljeniji od ~etiriju stjenovitih planeta. Zbog svoje hr|avocrvene boje nazvan Crvenim planetom, ime je dobio po rimskome bogu rata. Njegova raznolika povr{inska obilje`ja obuhva}aju duboke kanjone i najvi{e vulkane u Sun~evu sustavu. Premda je Mars danas suh planet, mno{tvo je dokaza koji govore da je njegovom povr{inom neko} tekla voda.

NASLOVNICA_CRO:naslovnica_CRO

4/17/08

12:13 PM

Page 1

Gledajte zvijezde i uËite od njih! Albert Einstein (1879. ∑ 1955.)

SVEMIR

VELIKA ILUSTRIRANA ENCIKLOPEDIJA