Osvrt na preventivnu konzervaciju stećaka u bosanskohercegovačkim pravno obligatornim i strateškim dokumentima AIDA BIČAKČIĆ Savjetnica za historiju umjetnosti Kulturno naslijeđe je skupina resursa naslijeđenih iz prošlosti koje ljudi, neovisno o vlasništvu, prepoznaju kao odraz i iskaz svojih vrijednosti, vjerovanja, znanja i tradicija koje su u stalnom procesu evoluiranja. Ono podrazumijeva sve aspekte okoline nastale iz međusobnog djelovanja ljudi i mjesta u vremenu. Faro konvencija, Član 2, tačka a (Framework Convention on the Value of Cultural Heritage for Society, 2005, Vijeće Evrope). Bosanskohercegovačka praksa zaštite kulturno-historijskog naslijeđa usmjerava se pravno obligatornim dokumentima kakve su odluke Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika (u nastavku teksta Komisija) i strateškim dokumentima poput nominacijskih dosjea za upis dobara na UNESCO Listu svjetske baštine. Iako terminološka odrednica preventivna konzervacija u ovim dokumentima nije eksplicitno upotrebljena, principi i mjere preventivnog djelovanja na zaštiti kulturnih dobara koja se njima tretiraju jesu propisani i predviđeni. Mjere zaštite na kulturnom naslijeđu, u stručnoj terminologiji obuhvaćene zajedničkim nazivom preventivna konzervacija primjenjuju se u strategijama zaštite pokretnog i nepokretnog naslijeđa uopće. U bosanskohercegovačkoj zaštitarskoj zajednici preventivna konzervacija je uglavnom shvaćena kao tretman onih kulturnih dobara koja se čuvaju u muzejskim zbirkama ili historijskim zgradama. U skladu s definicijom koju koristi Internacionalni komitet muzeja – komitet za konzervaciju (ICOM-CC) termin preventivna konzervacija odnosi se na mjere i aktivnosti usmjerene ka izbjegavanju i umanjenju rizika od propadanja ili potpunog gubitka kulturnog dobra. Ove mjere sprovode se u neposrednom okruženju jednog ili grupe predmeta koje se nastoji očuvati, bez obzira na njihovu starost ili stanje očuvanosti. Preventivna konzervacija podrazumijeva indirektno djelovanje – njenim postupcima se ne djeluje na materijal ili strukturu predmeta niti se njima mijenja njegova pojavnost. Primjeri preventivne konzervacije izdvojeni uz definiciju su odgovarajuće mjere i aktivnosti na registraciji (evidentiranju), čuvanju, rukovanju, pakovanju i transportu, bezbijednosti, upravljanje okruženjem (svjetlo, vlažnost, zagađenje i kontrola štetočina), planovi djelovanja u hitnim slučajevima – elementarne nepogode, ratna destrukcija, kontinuirano obrazovanje osoblja, podizanje svijesti kod javnosti, te usklađenost zakonskog okvira.1 Pitanje preventivne konzervacije veoma je važno za zaštitu kulturnog naslijeđa, s toga su primjeri poduzetih aktivnosti, istraživanja, strategija predmetom brojnih konferencija i naučno-istraživačkih radova.2 Izazovi preventivne konzervacije in situ su brojni i po1 Usp. http://www.icom-cc.org/242/about/terminology-for-conservation/#.Xh8Gh8hKgdU, 15.01.2020. 2 International Institute for Conservation (IIC), 27th Biennial Congress, Preventive Conservation: State of the Art, septembar 2018.
11
