Forum o proučavanju, zaštiti i promociji stećaka

Nekropole Zapadne Hercegovine: Stupanj ugroženosti i smjernice za njihovu zaštitu EDITA VUČIĆ Filozofski fakultet Sveučilišta u Mostaru Na geografskom prostoru zapadne Hercegovine, koji većim dijelom obuhvaća administrativno-teritorijalnu jedinicu Županiju zapadnohercegovačku (gradovi Široki Brijeg i Ljubuški, te općine Posušje i Grude, ukupne površine 1.362,2 km²) provedena su revizijska istraživanja lokaliteta sa stećcima. Rezultat višegodišnjeg terenskog rada jest uvid u distribuciju nekropolâ i usamljenih primjeraka nadgrobnih spomenika, evidentiranje novih, ali i uništenih primjeraka, te objedinjavanje zemljopisnoga prostora zapadne Hercegovine u jednu cjelinu. Evidentirano je više od 180 nekropola sa oko 2100 nadgrobnih spomenika. Iako je prema službenom popisu iz druge polovice 20. stoljeća približno 70.000 evidentiranih srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika, nove spoznaje utemeljene na terenskim istraživanjima na ostalim područjima rasprostranjenosti, upućuju na promjene u brojnom stanju stećaka i nekropola uopće.

Opća slika stanja na terenu takva je da su stećci utonuli, a pojedine nekropole nepovratno uništene ili zatrpane. Analizom i sintezom prikupljenih podataka, došlo se do novih spoznaja koje pokazuju kako nekropole zapadne Hercegovine, svojim položajem u odnosu na prirodni i antropogeni krajolik, dijelom odstupaju od nekropola u široj regiji. Primijećene su sličnosti i razlike u odnosu na ostala područja rasprostranjenosti, od kojih navodimo samo neke primjere. Nekropole su pozicionirane u blizinama riječnih tokova i plodnih polja (Mostarsko blato, Rašanjsko polje, Rakitsko polje, Kočerinsko polje, Mokarsko polje, Ljubuško polje itd.), teško dostupnih područja i arheoloških lokaliteta iz ranijih razdoblja.

Posebnost hercegovačkih nekropola za razliku od cjelokupnog područja rasprostranjenosti jest i tendencija podizanja nadgrobnih spomenika na gomilama, u blizini gradina i nadomak starih komunikacija. Po brojnosti stećaka izdvajaju se općina Posušje i grad Široki Brijeg. Evidentirane su i razlike u kvaliteti obrade, stupnju oštećenosti i reljefnom oblikovanju stećaka. Kvalitetom oblikovanja nadgrobnih spomenika i uglačanosti površina ističu se stećci na nekropolama Širokog Brijega. Na posebnost širokobriješke klesarske škole ukazuju ploče i sanduci većih dimenzija, te podjela gornje plohe spomenika na četiri polja. Ti su utjecaji evidentirani i na nekropolama općina Grude, Posušje, Čitluk i Mostar. Primjećuju se jasne diferencijacije u odabiru motiva i oblikovanju stećaka oblika sljemenjaka evidentiranih na nekropolama Blidinja, koje u umjetničkom smislu gravitiraju utjecajima klesarske škole Imotske i Cetinske krajine te Kupresa. Novija su istraživanja ukazala i na sličnosti u izradi motiva spomenikâ ljubuškog i susjednih područja Ploča, Makarske, Vrgorca, te Imotskog.

U zapadnoj Hercegovini registriran je mnogo manji broj stećaka s natpisom, nego u istočnoj Hercegovini. Naime, u širokobriješkom kraju, uključujući i nekropolu Ledinac, samo su četiri natpisa na kojima su isklesana prezimena obitelji Radivojević, Milošević, Markovič, 23