Bosanskohercegovački nadgrobni spomenici: stećci MAJA POPOVAC, BORIS TRAPARA Džemal Bijedić University of Mostar, INALCO – Sorbonne Paris Cité University
Uvod – Šta su stećci? Poseban i nedovoljno istražen segment kulturne i historijske baštine srednjovjekovne Bosne je materijalizovan kroz nadgrobne spomenike – stećke. Pored utvrđenih gradova i tvrđava, stećci su spomenici koji ne samo u kvantitativnim, nego i u drugim aspektima određuju status kulturne i historijske baštine, kao jedan od najznačajnijih materijalnih dokaza o autentičnosti i ranoj bosanskohercegovačkoj historiji. Većina ovih monolitičkih spomenika grobne kulture potječe iz perioda od 13. do 16. st. Ne tako davno, za nadgrobne spomenike počeo se koristiti naziv stećak. On potječe od riječi „stojećak“ koja predstavlja metaforu za snagu, ponos i prkos. Drugi manje poznati nazivi za stećak su mramor i mašet (tal. massetto – veliki kamen, ili tur, nadgrobni spomenik palog heroja), a za nekropole stećaka, poznati nazivi su grčko groblje i nemuslimansko groblje. Iako ova imena potječu iz naroda, bez posebnih konkretnih dokaza, brzo su prodrla u naučne tekstove i postali općeprihvaćeni u svim društvenim krugovima. Stećak, kao kameni spomenik može stajati samostalno ili u grupama čineći nekropolu, a karakterističan je za Bosnu i Hercegovinu, Srbiju, Crnu Goru i Dalmatinsku regiju (Hrvatska.) Pojedinačno, stećak kao skulpturalno djelo ima monumentalnu i umjetničku vrijednost. Više stećaka čini nekropolu, grobnu jedinicu s karakteristikama urbanizma i arhitekture koja kao takva predstavlja arhitektonsku baštinu. Među najpoznatijim nekropolama u Bosni i Hercegovini su dvije u Stocu (Radimlja i Boljuni), dvije u Kalinoviku (Gvozno i Čengić bara), nekropole u Konjicu (Biskup), Nevesinje (Kalufi), Rogatica (BorakBurati), Novi Travnik (Maculje), Jablanica (Dugo polje), Bileća (Grebnice – Bunčići), Ljubuški (Bijača), Kladanj (Olovci), Olovo (Mramor - Musići), Goražde (Kučain – Žilići), Trnovo (Umoljani), Sokolac (Luburića Polje), Berković (Potkuk), Šekovići (Bečani), Foča (Mramor – Vrbica) i Kupres (Ravanjska vrata). Današnje stanje većine nekropola je veoma loše. Veliki broj faktora utiče na njihovo propadanje, ali najveći problem predstavlja upravo nebriga i nedostatak svijesti o njihovoj vrijednosti. Stećci su prepoznati kao izuzetno vrijedan dio svjetske baštine i kao takvi su se našli na UNESCO-voj listi spomenika.
Stećak u kontekstu Iako su često istraživani i prebrojani, stećci su sve do danas ostali većinski neistraženi. Trenutno stanje očuvanosti, kako pojedinačnih stećaka tako i nekropola je jako loše. Destrukcija stećaka i njihovo vjekovno korištenje kao jeftin i dostupan građevinski materijal se i dalje nastavlja. Osim toga, mnogo stećaka se često neopravdano premješta sa 31
