Nužnost(i) u postupcima sprovođenja analiza likovnih i ikonografskih vrijednosti stećaka u njihovoj parcijalnoj i cjelovitoj re/valorizaciji EMA MAZRAK Akademija likovnih umjetnosti Sarajevo Temeljne likovne i ikonografske analize stećaka, naših najreprezentativnijih srednjovjekovnih spomenika, sprovedene su 70-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća. Postupno su se dopunjavale ili reinterpretirale kroz studije malog broja naučnika čiji je predmet bio upravo ovakva vrsta istraživanja. S obzirom na brojnost stećaka „ukrasni motivi“ su se tipološki klasificirali u nekoliko dobro poznatih sekcija – socijalnih i religioznih simbola, figuralnih predstava i ornamentalnih motiva, kao i na grupu koja podrazumijeva one neklasificirane. U okviru, pak, ovih dosta široko zacrtanih kategorija, u tematskom smislu su se vršile dalje podjele koje iz današnje vizure ne smijemo prihvatati kategorički, jer se nerijetko uz motive „jedne grupe“ nalaze i oni iz „druge“ ili „treće“, pa stoga i njihova interpretacija zna biti daleko složenija prevazilazeći ove klasifikacione okvire. Putem iščitavanja optičkih simbola i njihove međusobne interakcije, kao i otkrivanja značenja pojedinih motiva, okvirno su se sistematizirale figuralne, simbolične, arhitektonske, floralne i geometrijske predodžbe na stećcima, a također je i parcijalno provedena analiza klesarskih radionica, tj. problema atribucije rada skulptora i/ili radionice. Zaključujemo da se sustavnija istraživanja nisu nastavila u većem obimu u posljednje tri decenije, a svjedoci smo pokušaja valorizacije stećaka u evropskom i svjetskom kulturološkom i umjetničkom kontekstu, što je zaista pohvalno. Premda priroda istraživanja stećaka zahtijeva multidisciplinarnost, rezultati pojedinih analiza, svakako dragocjeni, ipak nisu dovoljni u potpunom i cjelovitom sagledavanju stećka kao takvog, a nerijetko se susrećemo upravo sa rezultatima proučavanja stećaka iz samo jednog ugla. Dakle, u sadašnjici je, uprkos svim rezultatima, spornim ostalo serioznije sagledavanje i valoriziranje ovog jedinstvenog fenomena u cjelini. Ikonografske analize i ikonološke interpretacije su, i pored velikog truda i opsežnih studija pojedinih autora/ica koji su se bavili ovim problemima, ipak različite, a nekada i u potpunosti izostavljene. Postavljamo si po automatizmu onda sljedeća pitanja: kako i na koji način se danas predstavljaju stećci, ako zapravo nismo ni sigurni šta je na njima klesano? Da li je prizor sakralni ili profani? Da li se ljudska figura može shvatiti kao portret pokojnika ili kao prikaz nekog sveca? U kojem je slučaju jedno, a u kojem drugo? Koje je značenje svih tih figuralnih, simboličkih i neidentificiranih motiva koji se prepliću? Odgovore naravno možemo ponuditi, ali u ovom trenutku ne sa sigurnošću, možda samo za određeni broj kompozicija. U tim prosudbama vrlo je važno poznavati historiju umjetnosti šireg prostornog pojasa, zatim kontinuitet pojavnosti određenog motiva, kao i cjelovitu sliku srednjovjekovlja na ovom prostoru. Svaki od predstavljenih motiva na stećcima može se komparativnim analizama povezati sa umjetnošću zapada ili istoka, međutim u finalnoj interpretaciji od presudnog je značaja upravo podneblje na kojem su nastali, a ono podrazumijeva složeni splet različitih umjetničkih impulsa sintetiziranih unutar također slo-
49
