Priroda Moja prijateljica Priroda ima crne sjajne oči, sjajne kao crni blistavi dragulji. Kosa joj je kao pravo hrastovo deblo, ali meka. Koža joj je istkana od prekrasnog žućkasto-crvenkastog lišća nalik na pačje capice. Odjeća joj je kao u leptira. Ima prekrasnu haljinu od zelena i žuta lišća, elegantnu i profinjenu. No ta haljina nije obična. Ona je skroz kratka ili duga do poda. Kad god bi Priroda učinila dobro djelo ili uljepšala svijet, ta bi haljina sjala i rasla. Sada je već duža od najvećeg polja na svijetu. Priroda ima u kosi vijenac ispleten od kala i tratinčica, a usred vijenca stoji dragulj. Ali ne običan dragulj…Pomoću tog dragulja Priroda uređuje šume, rijeke i čitav svijet. Kada bih ja srela Prirodu, zajedno bismo pošle u šumu. Gledala bih kako uređuje šumu i kako joj dolaze životinje. Rijeke su isušile zbog mnogo sunca zato je Priroda otišla do svih izvora i napunila ih vodom. Kada sam vidjela kako se voda kreće nezamislivom brzinom, pomislila sam da će se naš divan gradić u podnožju šume pretvoriti u jezero. Preplašila sam se i upitala Prirodu zašto je to učinila, a ona mi odgovori: «Suša je velika, gradu treba vode,a i zemlja je suha. Ispravljam svoju pogrešku. Napravila sam previše suše. Voda će uskoro stati, zemlja će je upiti i ništa neće biti potopljeno.» Pomislila sam da je to suludo, ali sam vidjela da se sve odvilo kako je Priroda rekla. Bila sam očarana. Vidjela sam kako joj je haljina postala duža. Životinje su se odmah napile vode, okupale se i uživale kraj rijeke. Rijeka se razilazila u male potočiće koji su žuborili. Drveće se odjednom počelo ljuljati, grmlje je počelo skakutati po šumi, lišće je plesalo na vjetru. Začudila sam se i povikala: „Hej!Što se ovdje događa?“ Priroda mi odgovori: „Stiže zima, a to je vrijeme za moj počinak.“ Upitala sam ponovo ne dajući joj mira: „ Zašto cijelu godinu nisi spavala? I zašto je sve odjednom oživjelo i počelo se zabavljati? “Odgovorila mi je potpuno blago: „Nisam išla spavati jer imam obveze, a sve je oživjelo jer se oprašta. Iduće godine doći će nova stvorenja, a stara će otići u zaborav, ali za neke će zauvijek ostati u sjećanju...Kao naprimjer za mene!“ Naučila sam važnu lekciju. Sve je živo, ništa ne treba uništavati jer to su naši prijatelji…Biljke, životinje…Naša draga Majka Priroda!
Lana Zoretić, 4.a