Cantus 152 web by HDS.hr

OPROŠTAJ OD DINE DVORNIKA, VICE VUKOVA, SERGIJA RAINISA I MARIJANA ZUBERA / RAZGOVOR S ANTUNOM TOMISLAVOM ŠABANOM, GLAVNIM TAJNIKOM HDS–a / AUTORSKA VEČER ALFIJA KABILJA / 33. OSORSKE GLAZBENE VEČERI / SPLIT I ŠIBENIK ‘08. / NAGRADE HDS–a / CD IZLOG NOVINE HRVATSKOGA DRUŠTVA SKLADATELJA BROJ 152 LISTOPAD 2008. CIJENA 20 kn

Razgovarao: Davor Hrvoj

a sjednici održanoj 16. rujna Predsjedništvo Hrvatskoga društva skladatelja (HDS) izabralo je Antuna Tomislava Šabana za Glavnog tajnika Društva koji tu dužnost sada obnaša u trećem mandatu, od 2001. godine. Povod razgovoru jest njegov ponovni izbor na ovu odgovornu dužnost.

CANTUS CANTUS

TAJNI KA FAZA

CANTUS

A ntun Tomisla v Šaban ponovno izabran za Gla vnog tajnika Hr vats koga druš t va s kladatelja

U povijesti Društva neki su tajnici dugo obnašali svoje dužnosti i sve ukazuje da je to doprinijelo stabilnosti udruge. Moj prethodnik Ivo Josipović bio je Tajnik HDS–a 14 godina, a i prije njega su neki, primjerice Adalbert Marković, tajnikovali dulje od 10 godina. Od 1967. godine HDS je tako imao svega pet tajnika. Također, smatrao sam da je nastavak mojeg angažmana dobar i za mene i za Društvo jer se radi o vrlo speciﬁčnom poslu u kojemu sam nakon sedam godina dobro uhodan.

CANTUS

Kako to da ste se odlučili kandidirati za još jedan četverogodišnji mandat?

CANTUS

ISSN 1330–4747

Prema Zakonu o udrugama i Statutu HDS–a, najviša instanca Društva jest Skupština, no ona se sastaje načelno jednom godišnje, a tijekom godine Društvom upravlja Predsjedništvo koje je Skupština izabrala. Predsjednik Društva je zapravo predsjedavajući Predsjedništva, osoba koja ima ovlasti zastupati Društvo, te još niz prava određenih Statutom. Sve te instance, uključujući i Predsjednika Društva, jesu nadređene Tajniku. No, temeljna je razlika što je Tajnik profesionalac, plaćen za posao koji radi i od kojeg se očekuje da se svakodnevno njime bavi. Prema Zakonu i Predsjednik i Tajnik zastupaju Društvo i odgovaraju za njegovo poslovanje, no Predsjednik ne obavlja svakodnevne poslove, u načelu se ne bavi problemima kadrovske, administrativne ili tehničke naravi. U praksi nije teško postići konstruktivni suživot Predsjednika i Tajnika. Ja sam ga imao s trojicom predsjednika. (nastavak na str. 3)

CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS

Gdje je u svemu tome Predsjednik Društva? Kakav je položaj Tajnika u odnosu na njega?

CANTUS

CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS

LUKA GUSIĆ

Sve to skupa, sa svim detaljima, spada u nadležnost Glavnoga tajnika Društva.

CANTUS

HDS kao kulturna institucija Ugrubo bih svoje poslove podijelio u tri grupe. Prvo, tu je funkcioniranje same strukovne udruge, sa svojim članovima, zaposlenicima, imovinom i ostalim dobrima. Dakle, svakodnevne obveze i servis članstva, poput izdavanja raznih potvrda, savjetovanja i tehničko–logističke podrške. Drugo, tu je ZAMP, koji doduše ima svoju unutarnju hijerarhiju i autonomiju u svakodnevnom poslovanju, no ta je služba u vlasništvu i pod kontrolom hrvatskih autora. Ona prikuplja naš autorski novac za izvedbe naših djela. ZAMP–om također upravlja Skupština i Predsjedništvo HDS–a, no prva instanca, interface između autora i službe ZAMP–a, jest Glavni tajnik koji u svakodnevnom kontaktu s direktorom i ostalim zaposlenicima ZAMP–a sudjeluje u osmišljavanju poslovne politike i izvještava o tome Predsjedništvo koje upravlja Društvom. A ZAMP je, na naše zadovoljstvo, velik pogon koji godišnje prikuplja preko stotinu milijuna kuna, ima ugovore s desetinama stranih društava iz cijeloga svijeta i zapošljava stotinjak što stalnih što honorarnih djelatnika. I treće, HDS je važna i ugledna kulturna institucija koja promiče hrvatsku glazbu, organizira koncerte i festivale, izdaje knjige, notne partiture i nosače zvuka. Dijelove te kulturne politike HDS–a kreiraju voditelji pojedinih projekata ili vijeća i komisije imenovane za te zadaće, no od Glavnog tajnika se očekuje da bude supervizor svih umjetničkih projekata, da ih međusobno balansira i koordinira, te da nečiju kreativnost ili umjetničke ideje svede u zadane tehničke, vremenske i ﬁnancijske okvire.

CANTUS

Radi se o vrlo širokom i heterogenom poslu, mislim da u Hrvatskoj ne postoji usporedivo radno mjesto. Već u Statutu HDS–a navodi se niz obveza i odgovornosti Glavnog tajnika, a u svakodnevnoj praksi susrećem se s različitim situacijama i problemima.

CANTUS

Što je zadaća Glavnog tajnika HDS–a?

SJEĆANJA

Piše: Višnja Požgaj

Varaždinu je 28. lipnja ove godine u 95. godini života umro profesor Marijan Zuber, jedan od naših najvećih glazbenih pedagoga. Opčinjen glazbom od malih nogu u obitelji u kojoj se muziciralo, učio je kod velikih pedagoga (o. Kamila Kolba, Janka Slogara, Borisa Komarevskog) stekavši široko glazbeno i opće obrazovanje. Put ga je vodio od rodne Lepoglave preko Požege, Zagreba i Čakovca do Beča, gdje je za vrijeme Drugog svjetskog rata surađivao s Lovrom pl. Matačićem, što je, međutim, bilo kobno. Bio je osuđen na smrtnu kaznu zbog »kulturne suradnje s okupatorom«, ali je, srećom, pomilovan i 1948. godine dolazi u Varaždin kao profesor Glazbene škole u kojoj je djelovao do umirovljenja.

Perjanica glazbenog odgoja u Vara dinu U Varaždinu, gradu duge glazbene tradicije, započinje Zuberova neprocjenjiva pedagoška misija koja se sastojala od otkrivanja i njegovanja velikih glazbenih talenata, uzdizanja škole na najvišu razinu kvalitete i od sveopćega doprinosa organizaciji i unapređenju hrvatskoga školstva i glazbene pedagogije. Posebno mu je pri srcu bio odgoj kao osnovni pokretač u formiranju čovjeka od njegove najranije mladosti. Perjanica Glazbene škole u Varaždinu, glasoviti Dječji zbor, koji je osnovao i vodio, postizao je velike uspjehe na brojnim nastupima i turnejama u domovini i inozemstvu — od nastupa u Beogradu pred tadašnjim predsjednikom države Titom do SAD–a za proslavu 80. obljetnice Hrvatske bratske zajednice.

SJEĆANJA

Odlikovanje Danice hrvatske Svojim znanjem, iskustvom i organizacijskim sposobnostima, Marijan Zuber dao je svoj doprinos i Varaždinskim baroknim večerima, koje su i potaknute 1968. godine u okviru proslave 140. obljetnice Glazbene škole. U povodu 80. obljetnice života, predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman, kao pokrovitelj Večeri, uručio je Marijanu Zuberu odlikovanje Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića. Bilo je to samo jedno u nizu uglednih priznanja i nagrada jednom od najomiljenijih pedagoga u povijesti varaždinske Glazbene škole. Marijan Zuber živio je za glazbu i svojom je svestranom stručnom djelatnošću dao trajan i velik doprinos hrvatskoj kulturi i aﬁrmaciji grada Varaždina.

SJEĆANJA SJEĆANJA SJEĆANJA SJEĆANJA SJEĆANJA SJEĆANJA

IVOT ZA GLAZBU

SJEĆANJA

In memoriam prof. M arijanu Zuberu

SJEĆANJA

Davor Hrvoj, urednik

SJEĆANJA

Čitajući novi broj novina Cantus informirajte se o glazbenim priredbama održanima tijekom ovoga ljeta te o novim diskografskim i notnim izdanjima, a donosimo i najave nadolazećih glazbenih događanja. Budite s nama 28. listopada na autorskom koncertu Ljube Stipišića Delmate u zagrebačkoj Preporodnoj dvorani palače Narodnoga doma, od 6. do 9. studenoga na 45. Glazbenoj tribini u Puli, 14. studenoga na Chansonfestu u zagrebačkom Kazalištu Komedija i 20. studenoga na Zagrebfestu u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog.

Piše: Zlatko Gall

SJEĆANJA

zborna je godina i povoda za čestitanje imamo napretek. Antun Tomislav Šaban po treći je put izabran na mjesto Glavnog tajnika Hrvatskoga društva skladatelja te ga u novom četverogodišnjem mandatu očekuju novi izazovi. Koje su njegove zadaće? Što je dosad učinjeno? Kako je unaprijeđeno djelovanje Društva i ZAMP–a? Koja je njihova uloga u međunarodnim odnosima? Je li rad Društva transparentan? Što još treba učiniti? Kako se prilagoditi promjenama? Koji su prioriteti? Odgovore na ta i ostala pitanja vezana uz rad Društva saznajte iz prve ruke — iz razgovora s Antunom Tomislavom Šabanom.

SJEĆANJA

Poš tovani itatelji Cantusa!

Otiš ao je Dino D vornik (S plit, 20. V III . 1964 . — Zagreb, 7. I X . 2008 .)

SJEĆANJA

UVODNIK

SJEĆANJA

BROJ 152, LISTOPAD 2008.

IN MEMORIAM — NIŠTA KONTRA DINA It’s better to burn out than to fade away — Neil Young, Hey Hey, My My (Into the Black)

ako Dina baš nikada nije zanimao opus Neila Younga i trubadura sklonijih tekstu negoli ritmu, zacijelo bi upravo znameniti Youngovi stihovi — za kojima je posegnuo i Kurt Cobain — bili najbolji epitaf hrvatskomu kralju funka. Jer, životu punim plućima, tako drsko drukčijemu od prosjeka, i eruptivnoj glazbi u kojoj je, bez obzira na razmjere nadahnuća, u osnovi uvijek bio furiozni ritam i strast, doista ništa nije bolje pristajalo od youngovske poruke da je bolje sagorjeti negoli izblijedjeti. Čak i kad mu nije išlo, Dino je ostajao svoj, izbjegavajući kompromise koji bi mu zauvijek uzeli ritam i gurnuli ga u humpacumpajuću estradnu maticu.

Simpati an funky Dina sam prvi put čuo u tadašnjoj fronti na Gripama zapazivši, i u novinama pohvalivši, soul/rhythm and blues vokal tadašnjega pjevača prilično dešperatnog benda. Kineski zid došao je tek kasnije kao, diskografski traljavo realizirano, ogledalo strasti braće Dvornik za funkom. Danas, 25 godina kasnije, uvijen u koprenu nostalgije, vinilni prvijenac grupe u kojoj je Dino bio frontmen, a Dean basist, može se činiti simpatičnim i zgodnim funky projektom, no u vrijeme izvornog objavljivanja bio je miljama daleko od gornjeg doma funk produkcije i normativa jednog Georgea Clintona. »Prika sa zidi a« Ipak, loše kritike nisu pokolebale Dina jer,

svima je to 1989. oglasio nastupni samostalni album Ti si mi u mislima, funk za njega nije bio ni tinejdžerska infekcija, ni pomodna trendovska fora, već čista i nepatvorena strast. Album, kojemu je godinu ranije prethodio uspješan debi na Zagrebačkom festivalu skladbom Tebi pripadam, možda nije bio do kraja zakopan kako treba — premda je Luky kao producent zajedno s Dinom odradio sjajan posao — no »ostario« je mnogo bolje od većine tadašnjih razvikanih albuma sezone. Dapače, kao da su godine zaoblile sva problematična mjesta i gruba srastanja, učinivši da se album danas — i to ne samo kad su u pitanju »trajnožareća« Zašto praviš slona od mene, plod suradnje s »prikom sa zidića« Gibom kao tekstopiscem, i naslovni hitoidni broj — s lakoćom može uvrstiti u sâm vrh ukupne produkcije domaće glazbene scene. Udri ja e Kreativni nered, album koji je uslijedio godinu kasnije, bio je još uvjerljiviji. Naslov mu je bio sjajno pogođen, a do danas je ostao i najkraći opis ukupne Dinove karijere, dok su glavni brojevi, poput fascinantnog Udri jače manijače, ploda suradnje s Rambom Amadeusom, zacijelo u vrhu hrvatske pjesmarice devedesetih. Da nije bilo rata, Dinova bi karijera s uporištem na plesnom podiju baš svake diskoteke bivše države krenula nezaustavljivom uzlaznom putanjom. No, ako su krvave godine i drastično kresanje negdašnjega tržišta

Dinu uskratili goleme naklade i rasprodane turneje, posve sigurno nisu utjecale na kreativnost. Autobiografski karakter Na trećem albumu Priroda i društvo, objavljenom 1993., zakoračio je prema ozbiljnijim temama, ali također je pokazao da podjednako sposobno može sklopiti bezgrešne r’n’b–pop stilizacije, poput iznimnog dueta s Josipom Lisac u Rušili smo mostove od sna, te uspješno i pionirski eksperimentirati s techno/house ritmovima. U vrijeme dok se domaća šlageristika priklanjala užasu zvanom »dance« i prostituirala svaki pojam »plesne glazbe«, Dino je objavio Afriku, jedan od najboljih, ali i najutjecajnijih brojeva hrvatske glazbe u devedesetima. Kampanilistička Ništa kontra Splita bila je golem i to ne samo lokalni hit, no u usporedbi s Afrikom, koja je također imala jaku autobiografsku crtu referirajući se i na Deana i na Kineski zid, djelovala je kao drugorazredna poskočica bliža »danceu«, negoli Dinovom »kreativnom neredu«. Autobiografska nota bila je utkana i na sljedećem albumu, Enfant terrible, koji je donio i poigravanja s drukčijim žanrovskim obrascima — dakako, uvijek pročitanima optikom freaka plesnih ritmova. Big Mamma (1999.) i Svicky (2001.) bili su slabiji, posebice u usporedbi s materijalom probranim za sjajni — i s punim pravom Porinom nagrađeni — kompilacijski album Vidi ove pisme: The Best of Dino Dvornik 1988. — 1998. Posljednji album Dvijetisućite nisu bile sklone Dinu, trebalo je završiti novim albumom. Najavljen singlom Hipnotiziran, album »velikoga povratka« trebao je Dina vratiti na scenu, no smrt je stigla prije njegova dovršenja. Bez obzira na kvalitetu albuma koji će, nema sumnje, biti i bez njega zgotovljen, Dinovo je mjesto na (ne samo) hrvatskoj sceni odavno već zacementirano. Svi koji u to možda još sumnjaju neka iznova posegnu za njegovim albumima, poslušaju »one pisme«, ćute njihov ritam i osjete magnetičnu privlačnost neponovljivog Dinova kreativnog nereda...

In memoriam Sergije Rainis (Kotor, 4 . studenoga 1919. — Zagreb, 1. s rpnja 2008 .)

ODLAZAK BARDA HRVATSKE ZBORSKE GLAZBE Piše: Višnja Požgaj

ogat i uspješan život maestra Sergija i pedagog. Tako je prvotni dvogodišnji ugovor Rainisa bio je posvećen vokalnoj umjet- produžen na osamnaest godina. Godine 1982. nosti, dirigiranju i pedagogiji. Umro je vratio se u Zagreb i postao šef–dirigent Zbora nakon kratke i teške bolesti u 89. godini života RTV Zagreb. Tu je ostvario mnogo koncerata i u Zagrebu, gdje je već sa sedamnaest godina velikih projekata poput oratorija Život i spomen postao član Zagrebačkih madrigalista i 1939. slavnih učitelja Svete braće Ćirila i Metoda Božidara imao s njima prvi javni nastup u Dubrovniku. Širole te djela Monteverdija, Verdija i Lukačića. Diplomirao je solo Na tom je mjestu ubrpjevanje na Muzo i umirovljen. Odlazak prvorazrednoga pedagoga zičkoj akademiji u No, njegove aktivnoi dirigenta koji je promičući, uz Zagrebu u razredu sti nisu time prestale. ostalo, i hrvatsku glazbenu profesora Lava Vrbaštinu, ostavio dubok trag banića, a dirigiranje je učio kod Mladepodjednako u Zagrebu i u na Pozaića i Slavka dalekom Portoriku. Zlatića. Utemeljio je Krugovalni zbor, koji je kasnije prerastao u današnji profesionalni Mješoviti zbor HRT–a. Vodio je nekad vrlo popularni Povremeno je Vokalni ansambl Dalmacija, osnovao Vokal- radio s ansamni ansambl Lisinski, pjevao tenorske uloge u blom CollegiKazalištu Komedija i u zagrebačkoj Operi te um pro musica sacra i Zborom ravnao mnogim hrvatskim zborovima. Župne crkve Dobivši preporuke legendarnog voditelja Za- svete Ane u Vogrebačkih solista Antonija Janigra, slavni vio- loskom. Rainis lončelist Pablo Casals poziva Sergija Rainisa je 1997. godiza profesora Konzervatorija i stalnog dirigen- ne proslavio ta Festivala Casals u Portoriku, kamo je otišao 55. obljetnicu 1963., ubrzo stekavši velik ugled kao dirigent u mjet n ič kog Sergije Rainis

djelovanja u Hrvatskom glazbenom zavodu uz ansambl Collegium pro musica sacra uz program duhovne zborske glazbe koja je objedinila hrvatsku baštinu Borisa Papandopula, Pere Gotovca, Vatroslava Lisinskoga i Božidara Širole s latino– američkom iz pera Ariela Ramireza. U program su bile uvrštene i skladbe hrvatskoga orguljaša i skladatelja Anđelka Igreca. Osamdeseti rođendan i šezdesetu obljetnicu umjetničkoga rada proslavio je ne u Hrvatskoj, već u Portoriku, obilježavajući ujedno četrdesetu godišnjicu tamošnjega Konzervatorija na kojemu je predavao gotovo dva desetljeća. Dirigirao je izvedbom Händelova Mesije koja je proglašena koncertom sezone te dobio još jednu ponudu za Verdijev Rekvijem. Sergije Rainis zaokružio je tako svoju karijeru prvorazrednoga pedagoga i dirigenta koji je promičući, uz ostalo, i hrvatsku glazbenu baštinu ostavio dubok trag podjednako u Zagrebu i u dalekom Portoriku.

IZDAVAČI: Hrvatsko društvo skladatelja, Zagreb, Berislavićeva 9, Cantus d.o.o., Zagreb, Baruna Trenka 5 / ZA IZDAVAČE: Antun Tomislav Šaban i Mirjana Matić / UREDNIŠTVO: Marina Ferić Jančić, Jana Haluza, Davor Hrvoj (glavni urednik i urednik fotografije), Maja Sabolić / GRAFIČKO OBLIKOVANJE: Luka Gusić / TISAK: Studio Flyer, Aleja Seljačke bune 7a, 10090 Zagreb / E–mail: cantus@cantus.hr, cijena: 20 kuna (za članove HDS–a besplatno), ISSN 1330–4747

RAZGOVOR RAZGOVOR

A ntun Tomisla v Šaban ponovno izabran za Gla vnog tajnika Hr vats koga druš t va s kladatelja

TAJNI KA FAZA (nastavak s naslovnice)

Razgovarao: Davor Hrvoj Jeste li zadovoljni učinjenim u svom prošlom mandatu? Biste li nešto posebno istakli kao svoju zaslugu? Mislim da imam razloga biti zadovoljan, jer učinjeno je puno. Spomenut ću samo najbitnije. Prvo, mislim da je najveće postignuće što smo u proteklom mandatu primili preko 50 novih redovnih članova, mahom profesionalaca u naponu snage u dobi između 30 i 50 godina. Ne znači to nikakvu inﬂaciju ili sniženje kriterija, naprotiv, pred tri godine Predsjedništvo je donijelo novi Pravilnik o prijemu u članstvo kojim su kriteriji znatno postroženi. Ti ljudi su pokazatelj

DAVOR HRVOJ

RAZGOVOR RAZGOVOR

Sjećam se, tih mračnih dana kad se oblak represije već nadvijao nad proljećare, upitala sam ga: »Vice, što ćemo sad, kako ćemo?« Blago mi je odgovorio: »Svatko prema vlastitoj savjesti.« Danas znamo da je po savjesti odabrao najčasniji, iako i najteži put, životno predanje svojoj domovini.

RAZGOVOR

Konačno, kad je temeljem albuma Bella Italia 1989. godine rekordnih 13 večeri ispunio Lisinski, Vice Vukov osjetio je da se ništa nije promijenilo između njega i ljudi koji ga vole i cijene. Ali uz pjevanje je osjetio i drugi poziv, onaj da bude njihov tribun, predstavnik u Saboru. Zastupničku dužnost obavljao je pedantno i angažirano do svoga posljednjeg radnog dana.

RAZGOVOR

Vukov je uvijek bio borac, još od gimnazijskih dana kad piše sastav toliko nepoćudan tadašnjim profesorima da ga udaljuju iz gimnazije. Godine 1958. u Zagrebu pobjeđuje na natjecanju Prvi pljesak i kao pobjednik dobiva mogućnost nastupiti u Opatiji na najprestižnijem festivalu popularne glazbe. Glas kakav se dotad nije čuo donosi skladbi Miroslava Biroa i Dragutina Britvića Mirno teku rijeke zasluženo prvo mjesto, a Vukova na velika vrata uvodi u povijest popularnih nota. Šezdesetih je godina Vice bio najtrofejniji pjevač tadašnje Jugoslavije, a njegov plemeniti, topli bariton osvaja i međunarodnu scenu: od festivala Eurovizije do Intervizije, MIDEM–a, Rio de Janeira i Tokija (gdje prima i priznanje kao najbolji pjevač). Sedamdesete mu, kao istaknutom sudioniku Hrvatskoga proljeća, donose progon s radijskih i televizijskih valova, brisanje s festivalskih fotograﬁja, zabranjeno mu je javno djelovanje u domovini... Međutim, on tijekom punih osamnaest godina prisilne šutnje ponosno i dostojanstveno sveudilj širi svoje intelektualne obzore.

RAZGOVOR

SJEĆANJA SJEĆANJA SJEĆANJA SJEĆANJA SJEĆANJA SJEĆANJA SJEĆANJA

RAZGOVOR RAZGOVOR

Vice Vukov dobitnik je mnogih nagrada i priznanja: trostruki laureat Studija kao najpopularnije lice televizijskih ekrana, nagrade za životno djelo (Split ‘95. i Zagreb ‘95.), nagrade za izvanredan doprinos hrvatskoj glazbenoj kulturi (Split 2006.); nositelj je državnog odličja Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića (1995.) i Porina za životno djelo (2000.).

RAZGOVOR

ijepe riječi kojima se prisjećamo dragih ljudi u trenucima kada nas napuštaju nekako su slabe danas kad bilježimo još jedan tužan trenutak hrvatske glazbene povijesti. Otišao je Vice... vijest je munjevito prostrujala i premda smo znali da su mu nakon fatalnoga pada na stepenicama Sabora prije nepune tri godine izgledi za preživljavanje neveliki, nadali smo se, vjerovali i željeli da i ovaj put svojom gandijevskom strpljivošću, voljom i čovječnošću nadvlada liječničke prognoze. Vice

RAZGOVOR

Piše: Maja Sabolić

RAZGOVOR

ADIO I HVALA!

RAZGOVOR

V ice Vukov (Šibenik , 3 . kolovoza 1936. – Zagreb, 24 . rujna 2008 .)

SJEĆANJA

BROJ 152, LISTOPAD 2008.

Moja odluka da budem Tajnik bila je i ostat će kompromis između moje umjetničke strane i ove druge. Pred desetak godina drugačije sam zamišljao svoj život, no nije mi krivo.

koja trošimo iz autorske mase, tako i ona koja dobivamo iz državnog ili iz lokalnih proračuna, te izbijamo argumente svima onima koji iskazuju sumnje u valjanost rada HDS–a. Kako biste ocijenili poslovanje sa ZAMP–om?

zanimanja koji među glazbenicima vlada za članstvo u HDS–u, a ujedno garancija da će, bez obzira na politiku, gospodarstvo i ostale faktore koji određuju sudbinu Hrvatske, HDS biti vitalna i relevantna institucija narednih desetljeća. Smatram da kao jedina strukovna udruga glazbenih kreativaca, HDS ne smije dozvoliti da u Hrvatskoj postoji ijedan profesionalni skladatelj, bez obzira na svoj glazbeni izraz, estetiku ili političko opredjeljenje, koji nije redovni član našega Društva. Sveobuhvatnost na našem strukovnom području također je legitimacija Društva u nastupu prema van, stoga je itekako bitno da svi i dalje radimo na proširenju članstva. Transparentnost poslovanja Tehnološki je također učinjen velik korak naprijed kroz modernizaciju komunikacijske opreme i ulaganje u novi softver. Rezultat je nova baza podataka o članovima, odnosno program koji bilježi niz podataka o svim članovima, sadašnjima i bivšima. Kako se danas većina članova služi e–mailom, uvedena je procedura redovnog obavještavanja, čime se članovi informiraju, ali im se usađuje i osjećaj zajedništva. Povezana s tim je i nova internetska stranica, čija je implementacija vrlo pozitivno odjeknula među članovima, ali i šire. Ista je vrlo informativna s nizom podataka o manifestacijama, članovima i aktivnostima Društva, a redovito je aktualizirana i nadopunjavana. Učinili smo velike pomake i u transparentnosti poslovanja Društva. Zadnje tri godine Predsjedništvo donosi proračun za sve akcije i manifestacije, čime je ujedno stabilizirano ﬁnancijsko poslovanje u području socijalnih i kulturnih aktivnosti. Uz to, već treću godinu zaredom objavljujemo ﬁnancijske podatke kako ZAMP–a, tako i za akcije i manifestacije, prvo ih predstavljamo članovima na Skupštini, a potom i javnosti u vidu tiskanoga godišnjeg izvješća te objavom na internetskim stranicama. Ponosno mogu ustvrditi da time idemo puno dalje od bilo koje slične udruge ili organizacije, opravdavamo kako sredstva

Što se poslovanja ZAMP–a tiče, mislim da je najvažnija poslovna činjenica da je tijekom mojega prošlog mandata prihod povećan za 20%, sa 66 na 79 milijuna kuna. Te se brojke odnose samo na autorska muzička prava, dok je nizom ugovora djelatnost ZAMP–a proširena ili potvrđena u području srodnih prava (izvođačkih i diskografskih), ali i autorskih prava nekih drugih umjetničkih stvaralaca koja se kolektivno ostvaruju. Od tih ugovora posebno ističem novi ugovor s udrugama izvođača i diskografa (HUZIP i ZAPRAF), čime je okončano rivalstvo, odnosno određeni vid natjecanja između autora i nositelja srodnih prava, što je već rezultiralo sinergijom koja je učvrstila tržište i povećala prihode. Sposobnost prilagodbe Također, potpisivanjem ugovora s Društvom hrvatskih ﬁlmskih redatelja, Hrvatskim društvom pisaca i, u najnovije vrijeme, Društvom za zaštitu novinarskih autorskih prava, naš je ZAMP stupio u područje kolektivne zaštite nemuzičkih prava, čime je povećao svoj ﬁnancijski promet i učvrstio poziciju kao najbitnija organizacija zaštite autorskih prava u Hrvatskoj. Kakav je ugled HDS–a na međunarodnom planu? Na međunarodnom planu HDS je stekao status jednog od europskih lidera u području skladateljskih društava. Već na prvom europskom skladateljskom kongresu u Beču 2006. godine predstavnici HDS–a bili su među predavačima, te su izabrani u radnu grupu koja je osmislila i provela projekt udruživanja svih europskih skladateljskih udruga. Ujesen iste godine izabran sam u Upravni odbor European Composers’ Foruma (ECF), krovnog saveza svih europskih skladatelja ozbiljne glazbe, a na drugom Europskom skladateljskom kongresu u Madridu u ožujku 2007. delegati su me izabrali u Upravni odbor ECSA–e (European Composers and Songwriters Alliance), paneuropskog saveza koji je prvi put u povijesti objedinio 180.000 europskih skladatelja. Kako ste to uspjeli ostvariti? Nije mi namjera pripisati sebi sve uspjehe koje je Društvo polučilo proteklih godina, jer su oni rezultat zalaganja i sposobnosti mnogih pojedi-

naca i njihova timskog rada. Ipak bih se usudio reći da je dobar dio toga rezultat moje osobne inicijative. Uz to, trebalo je sve dobre ideje i projekte provesti u djelo, što je uglavnom bila moja zadaća. No moram zahvaliti mnogima na dosadašnjoj uspješnoj suradnji i kreativnom doprinosu poslovanju Društva, bivšem Predsjedniku i Dopredsjedniku, kao i nekim članovima bivšeg saziva Predsjedništva, glavnom i izvršnom direktoru ZAMP–a, te nizu zaposlenika na srednjim i nižim razinama sustava Zaštite, zaposlenicima Matice i Muzičkih materijala, te na kraju velikom broju članova koji su, kada je bilo potrebno, ustali i angažirali se u obrani i izgradnji Društva. Postoji li program, plan ili vizija koju ćete nastojati ostvariti u predstojećem mandatu? Postoji mnogo toga što smatram da se može napraviti bolje, efektivnije ili vremenu i potrebama primjerenije, no nije presudno što ja mislim i želim. HDS postoji zbog svojih članova, a ja sam samo jedan od njih. Većina nas nema druge udruge. Primarna zadaća stručne službe i mene kao njenog čelnog čovjeka jest prepoznati potrebe članstva i graditi sustav koji će te potrebe ispuniti. Taj sustav mora biti utemeljen na vrlo širokoj bazi jer naše je članstvo vrlo raznorodno: generacijski, kulturološki, glazbeno… Sustav mora biti i stabilan, a održavanje ovako velikoga sustava stabilnim danas predstavlja puno veće umijeće nego još pred nekoliko godina. Nakon niza godina prilično jednoličnog i utvrđenog načina funkcioniranja, HDS dolazi u poziciju da mora biti u mogućnosti brzo i učinkovito reagirati na promjene koje dolaze brže nego ikad prije i iz nepredvidivih smjerova. Taj princip prilagodbe odnosi se i na neka temeljna načela poslovanja Društva. Kao što je medicinska deﬁnicija starosti »nesposobnost prilagodbe«, tako bih mogao parafrazirati poslovnu vitalnost u »sposobnost prilagodbe«. Upravo na ta dva pojma mogu temeljiti svoj program razvoja Društva u iduće četiri godine. Ništa spektakularno, no bit će mi izazov kormilariti brodom u tom razdoblju. Hoćete li uz to stići i skladati? Moja odluka da budem Tajnik bila je i ostat će kompromis između moje umjetničke strane i ove druge. Pred desetak godina drugačije sam zamišljao svoj život, no nije mi krivo. Ne pišem mnogo, u prosjeku jedno veće i jedno manje djelo godišnje, možda još pokoji aranžman. Tješim se mišlju da se trenutačno nalazim u »tajničkoj fazi«. No, i ona će jednoga dana završiti, a tada bih se volio vratiti glazbi.

BROJ 152, LISTOPAD 2008.

16. Ve eri A ntuna Dobroni a (Jelsa, 20. s rpnja do 20. kolovoza 2008 .)

Dobronićevim tragom OSVRTI OSVRTI OSVRTI OSVRTI OSVRTI OSVRTI OSVRTI OSVRTI

Piše: Višnja Požgaj

pitoresknoj Jelsi na otoku bački puhački anHvaru, rodnomu gradu sambl je u suradnji s hrvatskoga skladatelja pijanisticom Lanom Antuna Dobronića, održane su Genc izveo Moju tradicionalne 16. Večeri Antuna pjesmu (divertissement Dobronića na najljepšoj rene- za klavir i puhače) sansno–baroknoj pozornici na iz 1924. godine, ali otvorenomu, na mjesnom Trgu i Suitu za puhački sv. Ivana. U mjesec dana po- kvintet Josipa Vrhovnuđeno je petnaest priredbi, od skog. čega osam glazbenih. U ozračju 130. godišnjice skladateljeva ro- Kriza recepcije đenja (1878.–1955.), ove su go- Kvartet Porin preddine na svim koncertima (osim stavio je Dobronićev na onomu Župnoga zbora sv. 5. Gudački kvartet Cecilije iz Jelse) ugledni hrvatski Pjesmu bezbrižnosti i strani umjetnici izvodili barem (1947.), a uz klaripo jedno Dobronićevo djelo. Time se više negoli ranijih godina nastoPod umjetničkim jao predstaviti manje vodstvom poznati i zanemareni muzikologinje Ire opus toga skladatelja, ali i djela drugih hrKarlović i u organizaciji ogranka vatskih autora, maMatice hrvatske Jelsa uz odgojno– hom njegovih, ali i obrazovnu komponentu, Večeri naših suvremenika.

se okreću sustavnom izvođenju

Koncert otvorenja hrvatske umjetničke glazbe. pripao je Zagrebačkim solistima koji su započeli program antologijskom Dobronićevom netisticu Mariju Pavlović izveo je i skladbom Jelšonski tonci (1938.), Kvintet za klarinet i gudački kvartet a u suradnji s bečkim harﬁstom Borisa Papandopula. Završni konLadislavom Paapom izveli su cert službenoga programa priredio skladateljevu Sonatu cantabile e je vokalni ansambl Antifonus pod giocosa za gudače i harfu (1939.). vodstvom Tomislava Fačinija. Na Kraj koncerta začinili su Pin- programu su, između ostaloga, bile taricchianom Borisa Papando- skladbe Filipa Vranjanina (Tri frotupula. Kvartet viola Aleksandra el), Antuna Dobronića (Pjesme ostvaMiloševa imao je na programu rene ljubavi op. 20 za mješoviti zbor Dobronićeve Ugođaje za 4 viole a capella, Željka Brkanovića (Intimni (1941.), a Trio Aurora iz Beo- madrigali), Igora Kuljerića (Gumbeligrada skladbu En famille op. 24 um ruža) i Anđelka Klobučara (Tri za klavirski trio (1921.). Zagre- madrigala).

Ansambl Antifonis

Dva dana nakon službenog zatvaranja festivala uslijedio je novi programski dodatak namijenjen djeci u kojemu su pod nazivom Program+ Male večeri Antuna Dobronića nastupila djeca otočkih i županijskih glazbenih škola. Od Dobronićevih skladbi na programu toga koncerta bile su Dvije grlice iz ciklusa Čudna družba za dječji zbor (1938.) te dvije skladbe iz zbirke Uspomene iz djetinstva i Hrvatski tanec iz zbirke Pučki plesovi za glasovir. Programski okrenute hrvatskoj glazbenoj baštini, ali i današnjemu trenutku obilježenom krizom recepcije klasične glazbe, Večeri ovim edukativno vrijednim programskim dodatkom žele biti podstrek tamošnjim mladim glazbenicima i njihovim roditeljima — budućoj publici — te potpora lokalnoj zajednici u naporima za poboljšanje uvjeta glazbenog obrazo-

vanja mladih na otocima. Upravo zahvaljujući tome, ove godine dotjeran je prostor područne Glazbene škole u Jelsi i stvoreni su bolji uvjeti za nastavu solfeggia, gitare i glasovira. Tako se Večeri pod umjetničkim vodstvom muzikologinje Ire Karlović i u organizaciji ogranka Matice hrvatske Jelsa uz odgojno–obrazovnu komponentu okreću sustavnom izvođenju hrvatske umjetničke glazbe koja u mjestu rođenja Antuna Dobronića, uvaženoga skladatelja takozvanoga nacionalnog smjera, dobivaju svoje pravo mjesto. Podsjetimo da se od prošle godine kada je postavljen u Općinskom domu u Jelsi može pogledati i stalni postav Memorijalne zbirke skladatelja Antuna Dobronića, koji je svojim opusom temeljenim na jelšanskom i hvarskom folkloru zadužio svoj kraj.

OSVRTI

Autors ki koncert pijanista i s kladatelja M ateja M eš trovi a

SKLADATELJSKA DJE JA IGRA (Pre) estoki forte Nakon ﬁlma počeo je koncertni dio programa. Skladbe Freedom of Water, Sjećanje, U kuli dvorca i

Zbog ravnoteže je bio prihvatljiv i (pre)žestoki forte koji bi se u klasičnijem okruženju doimao grubim. Ovdje je to ipak bio dio skladateljskog crossovera koji je omogućio i neke druge speciﬁčnosti izvedbe (udaranje nogom kao »dodavanje štofa« izrazito ritmičnom, koreograﬁji podložnom djelu).

Sve se to čulo i vidjelo na njegovu autorskom koncertu održanom u okviru Tjedna kulture, zabave i športa u mjestu Sveti Križ Začretje 27. kolovoza ove godine. Matej Meštrović i Kristina Bilopavlović sviraju Pink Panthera Meštrović je koncert započeo netipično — ﬁlmom. Film Ljubuška rapsodija, koji su znatiželjnici (doduše, u Child’s Play 123–12–12 nadovezale su se na »vizunešto drugačijem i kraćem izdanju) već mogli alnu glazbu«, pokazujući skladatelja u liku izvođača (pretpremijerno) pogledati u veljači ove godi- koji voli uranjati u impresije glasovira, istražujući i ne na Glazbenoj tribini Hrvatskoga društva onaj zvuk koji proizvodi tijelo instrumenta — žica. skladatelja, nastao je na temelju fotograﬁja Ive Zvučanje je nalazilo ravnotežu između »zabavnijeg« i ležernijeg te »ozbiljnijeg« i zahtjevnijeg.

Premda drugi dio koncerta nije bio posebno naznačen pauzom, prijelaz u novo osjetio se kroz promjenu izvođača i glazbenoga žanra. Pijanistica Kristina Bilopavlović izvela je skladbe iz »ozbiljnijeg« dijela Meštrovićevog opusa, Toccatu i Capriccio Mercuriano. Suradnja pijanistice i skladatelja bila je na razini punog razumijevanja, a to je pokazala i praizvedba skladbe Ples Kobre koju su Kristina i Matej odsvirali četveroručno. Bile su to dvije tehnike koje su se nadopunjavale, jedna smirena, koja poznaje skladbu od rođenja prve note do njezine srži, i druga klasična, vješta, nevjerojatno spretna i precizna. Duet je završio oduševljenim pljeskom i duhovitim dodatkom — Matejevom (ponovno četveroručnom) obradom teme Pink Panther Henryja Mancinija. Doista sjajan koncert — raznolik, izrazito zanimljiv i poticajan. A čini se da je bio poticajan i za sâmoga autora, koji obećava još takvih i sličnih koncerata u budućnosti.

Suradnja pijanistice Kristine Bilopavlović i skladatelja bila je na razini punog razumijevanja, a to je pokazala i praizvedba skladbe Ples Kobre koju su odsvirali četveroručno.

Pervana koje je Meštrović pokrenuo, animirao, montirao, režirao i — uglazbio.

kladatelj i pijanist Matej Meštrović poznat je po potrebi za glazbenim eksperimentima (igra alikvotnim tonovima te osluškivanje zvukova prirode i glasovira mogu se čuti na njegovu albumu Zvuci Velebita). Znakovita je i njegova potreba da svoju glazbu, ako je ikako moguće, vizualizira (u nizu multimedijalnih projekata najvažnije je sudjelovanje na Svjetskoj izložbi EXPO ‘98. u Lisabonu za koje je dobio Nagradu Grada Zagreba).

DRAGUTIN ŠKREBLIN

OSVRTI

Piše: Irena Paulus

OSVRTI

Bob sa sipom U tom povlaštenom društvu, u kojemu glad za nagradama nije nadjačala želju za druženjem uz kulu Cambi u Kaštel Kambelovcu, ove je godine zasjala zvijezda Zlatana Stipišića. On je nekad živio u Berlinu slikajući, no u umjetničkim su genima, naslijeđenima od oca Ljube Delmate, pobijedili oni glazbeni i hrvatskoj glazbi darovali kompletnog autora koji je sposoban napisati i pjesme Šta će meni moja dica reć ili pak Vrime da se pomirim sa svitom. Gibonni je dvije večeri samozatajno sjedio među kaštelanskom publikom pokraj Župne crkve u Kaštel Kambelovcu slušajući kako njegove skladbe izvode iznimno nadarena Lea Dekleva, fantastični zabavljači iz »uskrsle« grupe Zvijezde ili osjećajno pjevaju ženske klape Putalj iz Kaštel Sućurca, tonski uravnotežena Klapa Motovun iz Motovuna i još uvijek moćna Klapa Cambi koja je Gibonnijevim pjesmama podarila novi život. Naravno, taj još uvijek mlađahni kreativac popeo se na pozornicu da bi, vrlo dirnut, s Urbanom izveo Posoljeni zrak i razlivenu tintu, odnosno Činim pravu stvar s Klapom 7 Kaštela, dokazavši i opet da Hrvatska, osim domaćih turbofolk zvijezda koje vole ćevap, ima i autentičnih umjetnika koji uživaju u bobu sa sipom.

OSVRTI

poplavi hrvatskih ljetnih festivala, koja je proteklih mjeseci doživjela dimenzije biblijskoga potopa, jedan je festival iz Kaštela bez suvišnih fanfara proslavio mali jubilej. Uporni su Kaštelani deseti put organizirali Večeri dalmatinske pisme, posvetivši prve dvije večeri opusu Zlatana Stipišića Gibonnija, i tako dokazali da teza o krizi hrvatske zabavne glazbe i nije baš utemeljena. Gibbonijeva velikog i reprezentativnog glazbenog (ali i pjesničkog) opusa uhvatili su se rockeri, jazzeri, izvođači latino glazbe i neizostavne klape. Uostalom, umjetnikov opus snažne mediteranske osobnosti od početka je prisutan u Kaštelima. Tako je Klapa Cambi prve godine festivala izvela Gibonnijeve pjesme Projdi, vilo i Judi, zviri i beštimje. Potom je sljedeće godine dobila i prvu nagradu žirija za obradu Tempere. Obrađivač je bio Rajmir Kraljević, važna osoba u razvoju kaštelanskog festivala koji je bio dobrodošao odmak od kanoniziranog (no i dalje važnoga) omiškog klapskog festivala. Festival u Kaštelima dao je klapskoj pjesmi novi zamah, povezao je s pop standardima, jazzom i globalizacijskim strujanjima etnoglazbe u najširem smislu riječi. Istraživao je bliskost dalmatinske i istarske glazbe, ali i omogućio klapama da pred publikom pjevaju narodne pjesme iz drugih podneblja i svjetske zabavne uspješnice. Skučeno hrvatsko diskografsko tržište obogatio je nizom izdanja, ali je i kulturološki osviješteno predstavio opuse kantautora Tome Bebića i pjesnika Momčila Popadića koji su 2004. i 2005. ponuđeni u programu Čovik od soli.

OSVRTI

Piše: Denis Derk

OSVRTI

GIBONNI, OVIK OD SOLI

OSVRTI

10. V E E RI DA L M ATIN S K E PI S M E , 3 . i 5. s rpnja 2008 .

OSVRTI

FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI

BROJ 152, LISTOPAD 2008.

3 . Dani Josipa Ka š mana u M alom Loš inju i autors ka ve er A lfija Kabilja

Nova opera na vidiku Piše: Davor Schopf Popularni songovi Ove je godine Kašmanove dane obilježio majstorski tečaj za mlade operne pjevače što ga je održao riječki bas Giorgio Surian. On je trenutačno naš najznačajniji operni umjetnik koji trajno djeluje u inozemstvu uz tek (pre)rijetke nastupe u Hrvatskoj. Uglavnom radi u Italiji kao stalni gost milanske Scale, veronske Arene i drugih najznačajnijih opernih kazališta. Održao je tečaj s nekolicinom polaznika koji su priredili dva koncerta, predstavio se na vlastitom koncertu opernih arija i nastupio na završnoj autorskoj večeri Alfija Kabilja zapjevavši u mjuziklu Jalta, Jalta. Eto još jedne sličnosti s velikim Kašmanom! Surian se nije libio zapjevati popularne songove iz Jalte prilazeći im s iskonskim nervom scenskog umjetnika, dok je Kašman došao u Zagreb ostavljajući u Beču blistavu operetnu karijeru. Na programu majstorskoga tečaja bilo je uvježbaNakon desetak mjuzikala, jednog vanje arija iz prve baleta, glazbe za četrdesetak opere Alfija KaGiorgio mlađi, Giorgio stariji, Stefano i Leonora Surian bilja Casanova u filmova i stotinjak televizijskih Istri, koja bi iduće emisija, Kabiljo se prihvatio i opere godine trebala a završetku 3. Dana Josipa Kašmana, Spremno se odrekao uspješne Casanova u Istri za koju je libreto biti postavljena u koji su trajali od 26. do 30. kolovoza pjevačke karijere u Beču da napisao zajedno s Dragom Orlićem. HNK Ivana pl. ove godine, Mali Lošinj odzvanjao je bi Ivanu pl. Zajcu pomogao u Zajca u Rijeci pod zvucima trajno zelenih melodija iz mjuzikla stvaranju hrvatske opere. Od ravnanjem Nade Jalta, Jalta Milana Grgića i Alfija Kabilja u otvorenja zagrebačke Opere Matošević i u režiji izvedbi raspjevane obitelji Surian. Zajčevim Mislavom, u kojemu Krešimira Dolenčića. Nakon desetak mjuzikaje tumačio naslovnu ulogu, bio je jedna od ZajčeKašmanove dane priređuju Pučko otvoreno vih uzdanica, naročito u smislu visoke pjevačke ra- la, jednog baleta, glazbe za četrdesetak filmova i učilište iz Malog Lošinja i Zagrebački operni zine predstava. Kasnije nastupa u milanskoj Scali, stotinjak televizijskih emisija, Kabiljo se prihvatio studio. Njima se njeguje spomen na jednoga na početku prve sezone njujorškog Metropolitana, i opere za koju je libreto napisao zajedno s Dragom od najvećih hrvatskih opernih umjetnika, ba- u Bayreuthu te u nizu drugih svjetskih opernih Orlićem. Kako sâm kaže, on je od ozbiljne glazbe ritona Josipa Kašmana, koji je rođen u Malom kuća. Uz Mattiju Battistinija smatrali su ga najve- prešao u zabavnu, a sada se sve više vraća ozbiljnoj. Lošinju 1850., a umro u Rimu 1925. godine. ćim baritonom toga doba. Dvije predstavljene arije ukazuju na velike zahtjeve

Obiteljski šou Surianova kći Leonora, glumica HNK Ivana pl. Zajca i pjevačica širokih interesa koja je nedavno objavila CD jazz glazbe, tumačila je prije nekoliko godina u svom kazalištu ulogu Nine Filipovne u Jalti. Ovdje je otpjevala Kabiljovu šansonu C’est la vie, podsjećajući na mnoštvo njegovih pjesama zabavne glazbe, i dva songa iz mjuzikla Tko pjeva zlo ne misli. Giorgio Surian izveo je tri solo pjesme Rabelais tripartitus što ih je Kabiljo za njega skladao prije nekoliko godina. Majstorski prijevod Mate Marasa, apartna Kabiljova glazba u vokalnoj dionici i glasoviru te ﬁno pogođen Rabelaisov pripovjedački stil u satiričnom pogledu na užitke i poroke, udruženi s majstorski karakteriziranom interpretacijom Giorgija Suriana, urodili su antologijskim ostvarenjem koje može stati uz bok Ruždjakovim pjesmama Z mojih bregov. Na kraju su se Giorgiju i Leonori kao Griši i Nini pridružila još dva Leonorina brata, Giorgio mlađi i Stefano kao Stenli i Lari, a u ﬁnalu i svi polaznici tečaja. U prirodnim akustičkim uvjetima ljetne pozornice Kina Vladimira Nazora izveli su gotovo sve songove iz Jalte, potvrdivši ih kao evergreene hrvatske glazbe. Ono što je naoko izgledalo teško spojivo postiglo je svrhu. U opuštenoj atmosferi, uz simpatičan obiteljski šou, ali i ozbiljan rad tijekom ljetnog pjevačkog tečaja, uz nastup vrhunskoga opernog basa i nadarene mlade glumice, kroz raznorodnu Kabiljovu glazbu iskazana je počast Josipu Kašmanu.

Trigla v internacionalni Festival gitare U Kast v u

SNAGA RASNOG PASTUHA Piše: Davor Merkaš

FESTIVALI

njegovih vokalnih dionica: atraktivna arija koloraturnog soprana — arija Dorine u izvedbi Ane Karuza i belkantistički raspjevana ljubavna tenorska arija Stefana u izvedbi Zlatka Jelinčića.

astavski Triglav internacionalni festival gitare već dvanaestu godinu za redom nepokolebljivom ustrajnošću i beskompromisnošću dokazuje odanost svojim idealima: vrhunskoj kvaliteti pomno odabranih glazbenika svjetske reputacije i kristalno jasnom konceptu predstavljanja svih čari, spektra mogućnosti i tajni glazbe instrumenta u fokusu festivala — gitare. Nikad dovršena, monumentalna katedrala iz XVII. stoljeća na kastavskoj Crekvini svojom romantičnom atmosferom antičkih ruševina impresivna je kulisa i pozornica za skoro sve priredbe Kastafskoga kulturnog leta, pa tako i za prva dva ovogodišnja iznimna koncerta Festivala gitare, oba održana 9. srpnja uvečer: prvi, naslovljen Ritmovi Brazila u izvedbi kvarteta pjevačice francuskih korijena Céline Rudolph i Kvarteta Torstena Goodsa, mladoga nadarenog jazz gitarista i pjevača podrijetlom iz Irske.

čeri briljantno pratili proﬁnjeni gitarist Rüdiger Krause, izvrsni bubnjar s diplomom bostonskoga Berkleea Alan Jones i fenomenalni Makedonac Martin Gjakonovski, nesumnjivo jedan od najboljih basista današnje europske jazz scene. Tirkizna gitara Potonja dva glazbenika nastupila su zajedno s impresivnim jazz pijanistom Nijemcem Olafom Polziehnom i kao dio benda nekadašnjega »čuda od djeteta«, a danas proﬁliranog jazz umjetnika dobro znanog u jazz krugovima Europe, Torstena Goodsa. Mladi glazbenik sjajnih glasovnih mogućnosti i uistinu divne boje glasa, na svojoj je tirkiznoj gitari virtuozno odsvirao nekoliko jazz standarda (Goodman Avalon, Coltrane Equinox, Lessard I’ve Never Been in Love) ponudivši ujedno kastavskoj publici i niz svojih originalnih, vrlo dopadljivih i šarmantnih skladbi obojenih tonskim nijansama bluesa, swinga i latino–američkoga jazza.

Céline Rudolph, senzibilna umjetnica koja je, A »što čini muškarca muškarcem?« pitanje je koje od najranije dobi fascinirana brazilskom glaz- su (si) vjerojatno postavljali mnogi prisutni 12. bom, gotovo šamanski ovladala njenom magi- srpnja na sjajnom nedjeljnom koncertu ﬂamenjom: vodila nas je te večeri svojim prekrasnim ko trupe Miguel Sotelo y Grupo pri pogledu na baršunastim, senzualnim glasom u svijet du- virtuoznog plesača Jorgea San Telma. Stoljetna boke tuge, pročišćene, pa opet utjelovljene u tradicija toga španjolskog plesa strasti utjelovljena melankoliji poput one hipersenzibilnih bra- u ovom majstoru pokreta dala je te večeri jedan zilskih napjeva velikih Jobima, Nascimenta od mogućih odgovora: i Powella, zatim silna energija, velika kroz predjele glazsnaga i odrješitost pobe časovitoga mira kreta, ponosno držanje Žestoki i nepojmljivo brzi udarci prekrasnih balada i vatrenost nastupa. potpetica San Telma imali su snagu koji su se izmjeU dvanaestogodišnjoj njivali s plamenim rasnog pastuha, istinsku virilnost i povijesti kastavskoga jezičcima strasti sirovu, arhetipsku muževnu energiju Triglav Festivala gitare sambe. Prateći gostovale su mnoge ﬂa(koju bi danas mnogi bili skloniji glazbu pokretima, menco družine, ali uvitumačiti kao onu blisku koridi, pa Rudolph je pokajek s plesačicama. Ove čak i mačoističku). zala da i glazbu smo godine prvi put intenzivno osjeća imali priliku suočiti se s cijelim bićem, a u muškim plesačem i biti zanimljivoj urbaobogaćeni jednom sponoj brazilskoj rap–glazbi, jazz improvizaci- znajom — nastupi rasnih, uglavnom tamnoputih jama i vokalizama da ima i glasovnu snagu plesačica, njihovi energični pokreti doimali bi se crnih afro–američkih jazz diva. Te su je ve-

Céline Rudolph i Kvartet Torstena Goodsa

maskulino i gotovo da su u sebi imali nešto grubo. To nimalo ne čudi jer je flamenco izvorno ples muškaraca. Ovoga su puta žestoki i nepojmljivo brzi udarci potpetica San Telma imali snagu rasnog pastuha, istinsku virilnost i sirovu, arhetipsku muževnu energiju (koju bi danas mnogi bili skloniju tumačiti kao onu blisku koridi, pa čak i mačoističku). Ipak, uz ekstatičko sviranje na gitari vođe trupe Miguela Sotela i za flamenco toliko karakteristični pjev nalik bolnom jauku vokalnog umjetnika pod pseudonimom Juanillo, te ritamske bravure jednoga od najboljih španjolskih udaraljkaša romskoga podrijetla i već dobrog znanca Kastavljana, Rikarda Espinoze, muževnu moć flamenca doživjeli smo te večeri kao »arhetipsku«, a njeno djelovanje na publiku bilo je poput fantastične adrenalinske injekcije, opijata koji pali krvotok, dobrog naboja koji dugo ostaje u tijelu i čini nas sretnima. Kruna ovogodišnjega Festivala gitare bio je koncert jednoga od najvećih klasičnih gitarista da-

našnjice, Urugvajca Alvara Pierrija, održan 12. srpnja u Crkvi sv. Jelene Križarice. Profesor jedne od najuglednijih katedra gitare na svijetu, one na bečkom Sveučilištu za glazbu, umjetnik kojega gitaristički svijet pamti po maestralnim nastupima s velikanima kao što su Astor Piazzolla ili Leo Brouwer, umjetnik zadivljujućih tonskih i video uradaka za giganta glazbene industrije Deutsche Gramophon Gesellschaft pokazao je da to nije postigao tek slučajno. Pierri u svom »arsenalu« ima nevjerojatnu tonsku paletu gitarskoga zvuka, toliko bogatu da se ponekad čini kako uslijed sviranja ﬁzički promijeni gitaru: kristalno čist ton koji nastaje u ﬁligranskoj igri po žicama njegovih prstiju istovremeno je pun boje i iz njega kao da pršti sok najslađega voća. Pierri je djela Albeniza, da Milana, Paganinija, Poncea i Ginastere interpretirao suvereno i tehnički besprijekorno te zahvalnoj kastavskoj publici omogućio uživanje u gitarskoj glazbi koju neće tako brzo zaboraviti.

Planova i ciljeva imamo podosta, no temeljna akcija koja traje 24 sata na dan zove se choroazia 2020. i u okviru nje treba promatrati cijelu našu djelatnost. Želimo dati poticaj struci, usavršavanju zborovođa, ali i pjevača, da ih bude što više i da u svojim zborskim aktivnostima budu što redovitiji. Uz to, želimo dati poticaj hrvatskom zborskom stvaralaštvu; na tom novom međunarodnom natječaju za nove skladbe neće se dijeliti samo prva nagrada, već ćemo skladateljima dodjeljivati zlatnu, srebrnu i brončanu medalju. Ako se na natječaj prijave tri ili četiri vrhunska zborska djela, šteta je izabrati samo jedno, a druge zanemariti i time nepravedno ocijeniti. Zato ćemo se poslužiti načelom iz sporta, dakle, tu se ne natječu skladbe »jedna protiv druge«, već se sve zajedno natječu za najviše umjetničke dosege. Moći će biti puno više nagrađenih, a svaki kandidat mora prihvatiti da te nagrađene skladbe potom budu objavljene na internetskoj stranici Hrvatske udruge zborovođa i dostupne cijelom svijetu. To je zborski portal koji potiče »ulaz« i »izlaz« zborske glazbe u Hrvatskoj, obraća se svim pjevačima, zborovođama i skladateljima, ali i drugima koje zanima ta vrsta glazbene umjetnosti. To premošćuje probleme glazbenog izdavaštva koje je kod nas vrlo teško ostvariti. Zašto imati prekrasne skladbe naših autora u ladicama kada to možemo ponuditi svijetu? Tako zborovi i zborovođe mogu doći do nekih djela za koje inače uopće ne bi ni znali da postoje.

NI KORAK NAPRIJED, NI KORAK NATRAG

FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI

FESTIVALI

ilo je godina i ljeta kad Festival zabavne glazbe Split i nije bio baš glazbeno središte svijeta, pa bismo, prizivajući tu daleku svijetlu prošlost u kojoj je »sve bilo bajno«, mogli s pristojne vremenske distance ustvrditi da neke godine i nisu bile tako plodne. Baš kao i u životu, ima dobrih dana i dobrih godina. Valjda je to negdje zapisano, određeno, nema svakog dana na trpezi pršuta i torte. Ali Splitski je festival oduvijek bio nešto posebno, čarobno glazbeno mjesto na kojemu se ultimativno tražilo i očekivalo puno dobrih pjesama, puno sjaja i hitova. Kad bi se dogodila sušna godina, krivac se uvijek tražio u »autorskoj krizi« kako bi se opralo neznanje ili nesposobnost organizatora.

Jakša Fiamengo prima nagradu

Prije četiri godine, dolaskom Tomislava Mrduljaša na čelo te važne institucije, očekivao se velik pomak. Splitski festival već je bio klinički mrtav. Prve, 2005. godine pod novim vodstvom disao je vlastitim plućima kroz dobre pjesme, veliki festivalski orkestar, izvođače i autore. Mrduljaš je nedvojbeno imao svoju viziju povratka na dobre stare prokušane staze, ali je »strateška pogreška« bila u pokušaju neprirodne penetracije urbane glazbe u sferu pop–šlageristike. Kako se ta dva svijeta i inače privatno ne ljube — nije sklopljen očekivani brak na kojemu se

insistiralo. Zadnja dva festivalska ljeta, 2007. i ove godine, izostao je natjecateljski dio, pa se Festival sveo na dvije revijalne večeri u kojoj je klapska pjesma s recikliranim splitskim »uspješnicama« uzela jednak dio kolača kao i »nastavljači splitske tradicije«. Po mišljenju autora ovoga teksta na taj je način Split izgubio osnovna obilježja festivala: natjecateljski dio, nagrade… sve u dobroj namjeri, ali i u nužnosti popravljanja već iduće godine (uz vraćanje skupog, ali bitnog orkestra). Treba se odrediti i reći što se traži i u kojemu bi pravcu Festival trebao ići. Miješanjem stilova, odustajanjem od izvornog i prepoznatljivog »splitskog zvuka« Festival bi se mogao utopiti u hrvatsku prosječnost, koja je na veliku žalost, kad je pop–glazba u pitanju, ispod nekog kultiviranog glazbenog prosjeka. Ne samo na Splitu, već i na nekim drugim festivalima. Izgubilo se ono sveto trojedinstvo u glazbi, melodija, harmonija i ritam, pa se u ime nekih »modernih trendova« melodija počela deformirati, nakon toga zasmetala je i harmonija, da bismo dobili samo neartikulirani ritam — sve pod krinkom bjelosvjetskih modernih glazbenih kretanja. Toga, na svu sreću, nije bilo u velikoj mjeri u programu ovogodišnjega Splita, ali isto tako nije bilo ni velikog broja pjesama koje će zaživjeti i ostati, poput nekih iz 2005., pa i 2006. godine. Na završnoj večeri, u subotu 5. srpnja, na splitskim Prokurativama izvedeno je 28 pjesama od kojih bi pristojniju ocjenu mogle dobiti skladbe Još se moje more umirilo nije (Robert Grubišić–Robert Pilepić–Robert Grubišić) u nenadmašnoj izvedbi Đanija Maršana, Za tebe čuvam sebe (Alka Vuica– Alka Vuica–Darko Dimitrov) zahvaljujući vrhunskoj makedonskoj pjevačici Kaliopi, Besida mojih didov (Ivica Badurina–Branko

Slivar–Remi Kazinoti) u izvedbi Tomislava Bralića i Klape Intrade, Zbog tebe (Joško Banov–Nenad Ninčević–Joško Banov) koju je otpjevala Zorica Kondža te pravo autorsko

Retroaktivno, Jelena Rozga dobila je grand prix za izvedbu pjesme Gospe moja koja je prema podacima ZAMP–a bila najizvođenija skladba s prošlogodišnjega Splita.

osvježenje, mlađahni Ivan Huljić s pjesmom Svit ne more znat (Ivan Huljić–Vjekoslava Huljić–Remi Kazinoti) koju je preglasno i nepotrebno naglašenom izvedbom predstavila Doris Dragović. K tome, zanimljiva je bila Šteta duše, šteta tila Mire Buljana s izvrsnim Giulianom uz grupu Viva. I to bi bilo to! Na 48. Festivalu zabavne glazbe nastupili su, između ostalih, Igor Brešan, Dražen Žanko i Magazin. Ipak, Mrduljaš je okupio dobra autorska i pjevačka imena, drži do publike i kad bi toj istoj publici vratio mogućnost da sama odredi glazbene vrijednosti, ne bi mu se moglo puno prigovoriti. Na koncu, Prokurative su bile ponovno pune. I to nešto govori! Najvrednije nagrade koje se dodjeljuju za »izuzetan doprinos hrvatskoj glazbenoj kulturi« pripale su Đorđiju Peruzoviću, Jakši Fiamengu i Oliveru Dragojeviću. Peruzović je oduševio publiku izvevši zajedno sa slovenskom pjevačicom Alenkom Gotar pjesmu Samo ti, pa su mnogi taj duet proglasili duetom snova. Fiamengo zna pisati predivne stihove, ali ne zna pjevati, dok Oliver zna izvrsno pjevati, ali to, nažalost, nije želio učiniti pred publikom koja ga je uzdigla. Šteta. Festival zabavne glazbe Split kreće prema svom velikom jubileju, pedesetoj obljetnici, i dotad bi trebalo napraviti neke suvisle poteze kako bi se u svojoj drugoj mladosti predstavio u najljepšem izdanju.

43 . Festival kajka vs ke popevke — K rapina 2008 ., 12 . i 13 . rujna

Pjesma za navek! Piše: Mišo Doležal

alo je festivala kod nas, pa i u svijetu, koji su uspjeli održati takav kontinuitet kao što je Festival kajkavske popevke prvi put održan daleke 1966. godine. U Krapini su se izredale generacije skladatelja, pjevača, aranžera i glazbenika, napisane su stotine novih skladbi na stihove poznatih i nepoznatih pjesnika. Mijenjali su se direktori, koncepcije, uvaženi gosti, pa čak i ime Festivala. Sada su to Svečanosti kajkavskih popevki, a nama su ostale popevke na našem lepom kajkavskom jeziku kaj zvoniju iz svih zagorskih restorana, zagorskih radio postaja i iz horvatske hiže. Ovogodišnji Tjedan kajkavske kulture obuhvatio je cijeli niz kajkavskog stvaralaštva, no glazbeni dio koji je izveden kao Popevke za navek odavno je prešao granice Krapinske županije. Umjetnički direktor Siniša Leopold priredio nam je večer za pamćenje posegnuvši u bogati fundus Festivala. Uz festivalski orkestar i odličan razglas Marija Mavrina, gledatelji su pjevali zajedno s izvođačima, starim znancima kao što su Radek Brodarec, Đani Stipaničev, Višnja Korbar, Drago Diklić, Ivana Kindl, Elvira Voća, Branko Ovčarić, Arsen Dedić i Gabi Novak, a šećer na kraju bio je nastup Mješovitoga zbora Lado s pjesmama Fala i Vu plavem trnaci u maestralnoj obradi Tomislava Uhlika.

Ni kiša nije spriječila publiku da ispuni dvoranu druge večeri Novoskladanih popevki. Revijalno je izvedeno 20 novih skladbi odabranih natječajem, jer je novi direktor S. Leopold odustao od dodjele nagrada. Izvođači su bili sljedeći: Mirko Bačić i Ivana Božinović, Paula Jusić, Mladen Hitrec i Iva Ranogajec, Adam Končić i Ilirci, Lea Lovrenčić Bulić, Dražen Žanko, Višnja Korbar i Boris Pavlenić uz Kvartet Melos, Ksenija Erker uz kćeri Hanu i Martinu, Miroslav Živković, Antonio Maričević i Ilirci, Lidija Bajuk uz Dječji pjevački kvintet Horvat, Barbara Othman, Boris Ćiro Gašparac, Marija Borić, Dražen Kurilovčan i Ladarice, Mira Vlahović, Jaques Houdek, Kvartet Gubec, Jasna Zlokić, te Ivica Pepelko s Gordanom Ivanjek i ženskom pjevačkom skupinom Kajda. Fest iva lsk im orkestrom dirigirali su Siniša Leopold, Silvije Glojnarić, Viktor Crnek i Đelo Jusić. Iako

su sve pjesme privukle pažnju publike, treba izdvojiti skladbu Bože Potočnika Tugovanka v ječmenom zlatu u izvođenju Ladarica i raspjevanoga Dražena Kurilovčana. Završna večer održana je uz izravni radijski i televizijski prijenos, a prema komentarima i pohvalama publike čini se da je umjetnički direktor Siniša Leopold uspio predstaviti solidan program s kvalitetnim izvođačima, primirivši tenzije domaćina o kojima se ne govori glasno. Tek će vrijeme pokazati koja će pjesma ostati za navek!

ŽELJKO SLUNJSKI

Koje su još pogodnosti Udruge s obzirom na suradnju sa skladateljima?

FESTIVALI

Kako ste došli na ideju stvaranja Hrvatske udruge zborova? Od 1975. kad sam počeo raditi kao asistent maestra Vladimira Kranjčevića u Zboru Ivan Goran Kovačić, postao sam strastveni zborski glazbenik koji je imao ambiciju postati zborovođa. Iz toga je proizašla želja da završim kao učitelj glasa i logoped, dakle, sveobuhvatni vokalni pedagog i umjetnik. Dosad sam mnogo radio, s preko 25 ansambala, od čega osam profesionalnih. Nikada me nije zadovoljavalo postojeće stanje na hrvatskoj zborskoj sceni, stoga je kroz to nezadovoljstvo i istodobno veliku ljubav 2000. nastala moja odluka da nešto »pomaknem« u Hrvatskoj. Te sam godine postao savjetnik za Hrvatsku pri Međunarodnoj federaciji za zborsku glazbu (IFCM) i predstavio Muzičkoj akademiji svoju analizu potrebe za zborovođama u našoj zemlji. Bila je to statistički obrađena studija sa zahtjevom da se na toj visokoškolskoj glazbenoj ustanovi osnuje studij za zborovođe. Kako nisam naišao na odaziv, došao sam na ideju da osnujem Hrvatsku udrugu zborovođa i Školu za zborovođe jer, osim rijetkih, svi smo u tom poslu većinom priučeni. Ja sam po struci glazbeni pedagog, Vladimir Kranjčević je pijanist, Sergije Rainis bio je pjevač, kao i Dinko Fio, jer kod nas dosad to nije bilo moguće studirati. Tako sam uz Udrugu nastojao razviti i školski sustav za zborovođe, najprije kroz Vokalnu akademiju za edukaciju glasa u svim smjerovima, a potom i kroz Školu za zborovođe koja ima tri stupnja, daje diplome i namijenjena je usavršavanju diplomanata. Imao sam je priliku predstaviti u inozemstvu i posvuda je dosad izazvala oduševljenje. Sada je napokon zaživjela i Udruga zborovođa u sklopu koje je prošle godine osnovan Okrugli stol o hrvatskom zboraštvu, a ovoga smo lipnja u suradnji s Maticom hrvatskom organizirali prvo natjecanje muških komornih zborova s natječajem za nove skladbe na koji su se javili i skladatelji iz inozemstva.

FESTIVALI

ranko Starc, skladatelj, dirigent, zborovođa, glazbeni producent i ton–majstor, vlasnik izdavačke kuće Bestmusic i voditelj zbora Kazališta Komedija, nedavno je osnovao Hrvatsku udrugu zborovođa, stručnu udrugu umjetničkih voditelja pjevačkih skupina. Uz potporu svim sadašnjim i budućim članovima, cilj udruge jest poticati i popularizirati hrvatsko zborsko stvaralaštvo te unaprijediti hrvatsko zborsko pjevanje kako bi ono do 2020. godine bilo među vodećima u svijetu (12–godišnji projekt pod nazivom choroazia 2020). Osim što vodi Vokalnu akademiju i pridruženu Školu za zborovođe kao jedinu ustanovu u zemlji za sustavnu izobrazbu zborovođa, Starc je ovoga lipnja pokrenuo i prvo međunarodno natjecanje muških komornih zborova Branko Starc Lipanjski zvuci u Petrinji, u sklopu kojega je otvorio i natječaj za nove skladbe. Sve pojedinosti dostupne su na opsežno opremljenoj internetskim stranicama www.huz.com.hr i www.choralcroatia.com.

FESTIVALI

Razgovarala: Jana Haluza

F E S TI VA L Z A B AV NE GL A Z B E S PLIT ‘ 08 .

Piše: Goran Pelajić

FESTIVALI

POTICAJ ZBORSKOM STVARALAŠTVU

FESTIVALI

Razgovor s B rankom Starcom, os niva em novoutemeljene Hr vats ke udruge z borovo a

FESTIVALI

BROJ 152, LISTOPAD 2008.

FESTIVALI

RAZGOVOR

Lado

BROJ 152, LISTOPAD 2008.

VISOKI DOMETI HRVATSKE GLAZBE Piše: dr. sc. Zdenka Weber

nastavljanju vrijedne inicijative osnivača i trajnog ravnatelja ljetnoga državnog festivala Osorskih glazbenih večeri (OGV), redatelja Daniela Marušića, da na svakom koncertu bude (pra)izvedeno djelo hrvatskog skladatelja, ovogodišnje 33. izdanje glazbenoga slavlja u sunčanom Osoru nije nimalo posustalo. Na svakom od 20 koncerata koji su održani na parne datume od 12. srpnja do 20. kolovoza bila su zastupljena ostvarenja hrvatskih skladatelja, njih čak 29, u rasponu od skladbi iz bogate baštine, primjerice Vinka Jelića, Ivana Mane Jarnovića, Amanda Ivančića, Gabriela Uspera, Tomasa Cecchinija, Gabriela Pulitija i Ivana Padovca, do vrijednih, pretežno komorno–glazbenih djela Brune Bjelinskog, Ive Mačeka, Borisa Papandopula, Anđelka Klobučara, Antuna Dobronića, Miroslava Miletića, Berislava Šipuša i Dore Pejačević.

certe i ostvaruju ravnopravnost glazbenih izričaja. Mnoštvo praizvedbi Iz srpanjskih koncertnih večeri valja istaknuti vrlo uspjele praizvedbe skladbe Potonulo sidro za gitaru solo Srećka Bradića, u interpretaciji Istvána Römera, te novog djela Sanje Drakulić Sweet Dreams za violinu i glasovir koje su tumačili ugledni ruski umjetnici Maksim

Horvatu u ast Daljnja osobitost OGV–a, jedinoga ljetnog festivala koji sustavno njeguje predstavljanje hrvatske glazbe, posvećivanje je svakog izdanja jednom majstoru hrvatske glazbe te je ovoga ljeta u središtu pozornosti bila ostavština akademika Stanka Horvata (1930.–2006.). Prigodom svečanog otvorenja 12. srpnja otkrivena je u Aleji hrvatskih velikana u Osoru, šetalištu koje prolaznicima predstavlja skulpture i poprsja niza uglednih hrvatskih skladatelja, bista skladatelja, rad njegove kćeri, akademske slikarice Nine Horvat, koja se prvi put ogledala u području kiparstva i koja je izradila vjerni lik svojega oca. U nastojanju oko izvođenja što većeg broja Horvatovih skladbi glazbenici su se odlučili za sljedeća djela: Hrvatski komorni orkestar pod ravnanjem Berislava Šipuša izveo je Notturno za gudače, pijanistica Pavica Gvozdić uključila je u svoj program ciklus De diebus furoris, Zagrebački solisti s baritonom Davorom Radićem izveli su Crne pjesme za bariton i gudače, članovi Zagrebačkoga kvarteta, Goran Končar, Davor Philips, Hrvoje Philips i Martin Jordan, posvetili su se interpretaciji QuarOvogodišnje 33. Osorske glazbene tetta, poljski pijanist Mavečeri nastavile su predstavljati Zagrebački kvartet na 33. OGV rek Drewnowski odabrao praizvedbe, prve suvremene je glasovirsku minijaturu izvedbe i ponovljene izvedbe djela Ben misurato, a Zagrebački hrvatskih skladatelja, a u središtu kvartet saksofona u sastaFedotov i Galina Petrova. Drugoga dana mjeseca kovu Dragan Sremec, Goran lovoza praizvedbu je doživjela skladba Saše Bastaleca pozornosti bila je ostavština Merčep, Saša Nestorović K’Bogu sad za dvojac harmonika, koju je izveo ACCO akademika Stanka Horvata. i Matjaž Drevenšek, poDUO u sastavu Ivana Levak Vaupotić i Miran Vauponovno je predstavio skladtić. Saša Bastalec, i sâm profesor harmonike na Glazbu Rocambole, koju je autor benoj školi u Varaždinu, izuzetno je iskusan u tretiraposvetio njihovu sastavu. nju harmonikaške zvukovnosti i ispisao je nadahnute Iako je riječ o glazbi 20. stoljeća koja svojom izrazitom dra- varijacije na izraelski napjev. U traženju djela za svoj sastav, ACCO matičnošću i oslobođenom disonancom zacijelo nije u fokusu DUO obradio je i praizveo Dva plesa iz Istre Ive Lhotke Kalinskog, zanimanja uglavnom inozemnih turista okupljenih u osorskoj iskazujući svoju virtuoznost. Ivo Josipović bio je zastupljen praizvedKatedrali, Horvatov glazbeni jezik potvrdio je svoju izvornu bom za sopran i gitaristički kvartet djela Samba per voce e chitarre, komunikativnost pobuđujući kod slušatelja spontani prijem i ra- inačice njegove antologijske Sambe za gudače, koju su u punini sklazumijevanje. U navedenim primjerima, kao uostalom i u cijeloj dateljeve inventivnosti i u sjajnoj obradi Ante Čaglja izveli članovi koncepciji uključivanja hrvatske glazbene tvorbe u programe s Zagrebačkoga gitarističkog kvarteta, Tomislav Vasilj, Krunoslav djelima proslavljenih svjetskih skladatelja, potvrđeno je da djela Pehar, Melita Ivković i Mak Grgić zajedno s vrsnom sopranisticom naših autora naglašeno konkurentno ulaze u sve rasporede kon- Klasjom Modrušan. Skladatelj Miroslav Miletić bio je zastupljen s

uzički informativni centar Koncertne direkcije Zagreb objavio je motete Ivana Šibenčanina (1640.–1705.) koje su priredili studenti muzikologije Muzičke akademije u Zagrebu i Minijature za violinu i glasovir Dore Pejačević čiji je priređivač Radovan Lorković. U notnom izdanju Ivana Šibenčanina po prvi su put predstavljeni moteti Laudate pueri, Dominum i Dedit abyssus vocem na koje je prvi upozorio Peter Leech pronašavši ih u York Minster Library, no još uvijek nije razjašnjeno radi li se o autografu ili rukopisu. Transkripcije su izrađene u okviru Seminara iz povijesti hrvatske glazbe na Odsjeku za muzikologiju Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu pod vodstvom profesora Ennija Stipčevića. Ivan Šibenčanin je glazbenik hrvatskoga podrijetla koji je u drugoj polovici 17. stoljeća djelovao u inozemstvu, a svojedobno je bio najpoznatiji kao skladatelj opera. Po povratku u Italiju, skladao je tri opere čija glazba nije sačuvana, ali postoje tiskana libreta. Iz skladateljeva opusa danas su dostupne samo četiri vokalno–instrumentalne skladbe na duhovne tekstove sačuvane u rukopisu.

Izdanje Minijature za violinu i glasovir Dore Pejačević u redakciji Radovana Lorkovića sastavljeno je od pet minijatura za navedene instrumente koja obuhvaćaju sva razdoblja skladateljičina stvaralaštva, od najranijih djevojačkih pokušaja preko salonskih prigodnih skladbi do posljednjih dviju minijatura, Elegije i Meditacije. Iako tehnički nisu pretjerano zahtjevne, minijature svojim glazbenim sadržajem iziskuju zrelog interpreta. Još je jedno MIC–ovo izdanje predstavljeno u okviru manifestacije Dorino ljeto u Korčuli. Promocija knjige Dora Pejačević akademkinje Koraljke Kos priređena je 19. kolovoza u Gradskoj vijećnici. Potom je održan koncert Matije Dedića naslovljen Improvizacije na Dorinu temu u Crkvi svetog Marka. (Bojana Plećaš Kalebota)

tri ostvarenja. Njegovu Sonatinu izveli su gosti, švicarska violinistica Armène Stakian i argentinski gitarist Miguel Charosky, dok je A. Stakian izvela i Kroatesku za violinu solo. Miletićev folklorno inspirirani glazbeni jezik i skladateljsko iskustvo potvrdili su zanimanje inozemnih glazbenika koji su ta djela uvrstili i na svoj novi CD. Posebnu je pak pozornost privukla praizvedba Miletićeva Epitafa za Pepina, skladbe za violu i gudački ansambl (izvrsni violist Frances-

co Squarcia i Hrvatska komorna ﬁlharmonija pod ravnanjem Pavla Dešpalja). Glazbeno sjećanje na dragog preminulog prijatelja Giuseppea Pepina Squarciu potaklo je Miletića na skladanje tužaljke karakteristične atmosfere u kojoj violi pripada uloga iznošenja žalobnog pjeva koji nalazi izravan put do slušateljeve osjećajnosti. Miletić tek u srednjem dijelu donosi razdraganiji ugođaj, koji izvanglazbenim poimanjem treba evocirati osobu vedra duha. Bravura viole (Miletićevo veliko iskustvo violista!) i sjetna ugođajnost gudača upućuju na iskrena sjećanja skladatelja koji glazbom donosi vlastiti doživljaj, ujedno poticaj za nastanak ovoga, u cjelini, uspjelog djela. 33. Osorske glazbene večeri ostvarene su sudjelovanjem elite hrvatskih izvođača o čijim je vrsnim dometima bilo izvješćivano u dnevnom tisku. Tako na kraju ostaje tek napomena da nedostaje bolja povezanost OGV–a s Hrvatskim društvom skladatelja koje bi, u plasmanu djela svojih članova, u ovom festivalu moglo vidjeti svoj veći interes.

etvrti ansonfest, festival akavske šansone

rogram Kastavskog kulturnog leta i ove je godine završio koncertom posvećenim ljubiteljima šansone i čakavskoga jezičnog izričaja. U svojemu četvrtom izdanju manifestacija je zadržala proﬁl zacrtan prošle godine, pa je tako izvedeno osamnaest skladbi odabranih na natječaju. Među njima su podijeljene četiri nagrade: za stihove, interpretaciju, skladbu i miljenicu publike. Posebnost Čansonfesta jest pisanje na čakavske tekstove sjevernojadranske čakavštine, ali manifestacija je autorski ljetos prešla granice Istarske i Primorsko–goranske županije, pa su se na Crekvini okušali i neki zagrebački kantautori. Drugu godinu zaredom najbolju je skladbu u cjelini napisao i otpjevao Bruno Krajcar (Dragi kamen), najavljujući tako na najbolji način završetak svoga velikog projekta, albuma uglazbljenih stihova Mate Balote. Dobitnica nagrade za najbolji tekst (Molitva) jest Ljubica Bestulić–Stanković, a zvijezda večeri bio je festivalski debitant Daniel Načinović, inače poznati pjesnik, esejist, novinar, prevoditelj, slikar, glazbenik, a sada i kantautor koji je oduševio publiku interpretacijom vlastite skladbe Va Opatije/ In Abbazia, pa mu je uz nagradu za najbolju interpretaciju pripala i tradicionalna nagrada publike. (M. S.) BRANKO KUKURIN

Nova izdanja MIC–a: Ivan Šiben anin i Dora Peja evi

FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI

VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI

FESTIVALI

33 . Osors ke glaz bene ve eri

Bruno Krajcar izvodi Dragi kamen

NAGRADE HRVATSKOGA DRUŠTVA SKLADATELJA ZA 2007. GODINU

Nagrada Boris Papandopulo za autorsko stvaralaštvo u podru ju ozbiljne glazbe dodjeljuje se skladatelju Davoru Bobi u za folklorni balet s pjevanjem Veronika Desini ka. Nagrada Vatroslav Lisinski za doprinos hrvatskom glazbenom stvaralaštvu (pojedinci, organizacije, zajednice) dodjeljuje se gitaristu Darku Petrinjaku za notno izdanje sabranih djela skladateljâ Vjekoslava i Rudolfa Fumi a te za koncert odr an tim povodom u Hrvatskom glazbenom zavodu. Nagrada Josip Andreis za glazbenu publicistiku i muzikologiju dodjeljuje se ravnopravno nakladni kim izdanjima Mladen Pozai , ivot i djelo autorice dr. sc. Marije Riman te Ivan Luka i autora dr. sc. Ennia Stip evi a. Nagrada Milivoj Körbler za autorsko stvaralaštvo u podru ju popularne glazbe dodjeljuje se kantautoru Bruni Krajcaru za glazbeno–poetski hommage Mati Baloti Zvuci dragog kamena. Nagrada Miroslav Sedak Ben i za autorsko stvaralaštvo u podru ju jazza dodjeljuje se Miri Kadoi u za skladbu Monster in the Garden. Nagrada Franjo Ksaver Kuha za autorsko stvaralaštvo na temeljima tradicijske glazbe dodjeljuje se skladatelju i melografu Ljubi Stipiši u Delmati za ukupni doprinos promicanju hrvatske pu ke baštine.

Nagrada Franjo Ksaver Kuha za 2007. Skladatelj i melograf Ljubo Stipišić Delmata — seban doprinos u promicanju hrvatske pučke gl baštine

Nagrada Boris Papandopulo za 2007. Skladatelj Davor Bobić — folklorni balet s pjevanjem Veronika Desinićka, prema hrvatskoj narodnoj legendi

L Podijeljena na više cjelina kako bi sintetički obuhvatila život i djelo Mladena Pozaića, monograﬁja nudi raskošan dokumentarni prikaz s nizom podataka koji upotpunjuju sliku jedne snažne osobnosti nacionalne glazbene kulture prošloga stoljeća, do pojave ove knjige svrstavane u sjenu kruga manjkavo poznatih hrvatskih skladatelja u dijaspori.

olklorni balet s pjevanjem Veronika Desinićka skladatelja Davora Bobića doživio je premijeru u ožujku prošle godine u varaždinskom Hrvatskom narodnom kazalištu, a par dana potom prikazan je u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog. Sadržaj praizvedena scenskog djela, čiji je koreograf Dinko Bogdanić, temeljen je na povijesnim dokumentima i narodnoj predaji o ljubavi pučanke Veronike i plemića Fridrika, sina grofa Hermana II Celjskog, posjednika Velikoga Tabora gdje je Veronika tragično izgubila život.

Odabirom baletnog libreta te plesnih interpreta, članova Ansambla Lado, skladatelj je odredio ﬁzionomiju glazbene strukture djela koje osobno smatra završnim opusom svoje nacionalne trilogije u koju je svrstao ranija ostvarenja, oratorij Kralj Tomislav i Vukovarski requiem. Balet u pet slika Veronika Desinićka uporište nalazi u arhetipskoj melodici koja se određenim suvremenim postupcima amalgamira u zvukovnu, pa onda plesnu i vizualnu umjetničku interpretaciju skladatelju bliske pučke baštine. Klasični žanr baleta upotpunjen je folklornim i vokalnim značajkama koje rustikalno i neposredno ističu osnovni tematski poticaj cijeloga djela. Kolorizam partiture, uz klasični instrumentarij, prate tradicijska glazbala te skupina udaraljki, čime je postignuta hotimična povezanost tradicije s modernijim skladateljskim postupcima. Glazbeni rukopis Veronike Desinićke na svoj način elegantno odaje počast slavnim predšasnicima nacionalne povijesti baletnih partitura čije je izvorište počivalo na značajkama narodnog melosa. Citatno prisutna tek mjestimice, ta melodika pokreće scensku radnju i slijedi poetsko nadahnuće neosporno romantičnoga narodnog mita čiju scensku privlačnost nadopunjuju stvarni povijesni likovi. Gledajući opus u kontekstu dinamične suvremene glazbene scene, on je, na svoj način, temom i skladateljskom gestom u protekloj godini obogatio nestandarni dio suvremenoga hrvatskog baletnog repertoara. Nagrada Josip Andreis za 2007. Dr. sc. Marija Riman — knjiga Mladen Pozaić, život i djelo Dr. sc. Ennio Stipčević — knjiga Ivan Lukačić

agrada se dodjeljuje ravnopravno nakladničkim izdanjima Mladen Pozaić, život i djelo te Ivan Lukačić koje su dr. sc. Marija Riman i dr. sc. Ennio Stipčević, svaki u duhu vlastitih muzikoloških specijalnosti, posvetili istaknutim osobama hrvatske glazbe 20. i 17. stoljeća. Opsežno istraživanje autorice Marije Riman o životu i umjetničkom djelovanju Mladena Pozajića (Županja, 1905. — Zagreb, 1979.), skladatelja, dirigenta, pedagoga i pijanista, trajalo je više od dva desetljeća, a rezultat je monograﬁja od 606 stranica objavljena 2007. u nakladi riječke izdavačke kuće Adamić. Taj istaknuti glazbenik kojemu pripada značajno mjesto na hrvatskoj, nadasve zagrebačkoj kulturnoj sceni, napustio je Zagreb 1945. kada ga, stjecajem političkih okolnosti također napuštaju i Lovro Matačić, Boris Papandopulo te drugi, nastavio je raditi i djelovati u Sarajevu. Do tada je, u razdoblju između dva svjetska rata vrlo intenzivno i plodotvorno sudjelovao u osnivanju novih ansambala koje je vodio s neponovljivim uspjehom, ali i institucija, i danas temelja našega glazbenog života. U svojoj sveobuhvatnosti, knjiga je izvor dragocjenih podataka o umjetniku te o vremenu u kojemu je stvarao.

Ivan Lukačić, hrvatsko–englesko izdanje s DVD–om dr. sc. Ennia Stipčevića, također je posljedak višegodišnje autorove muzikološke posvećenosti šibenskom baroknom majstoru. Knjigu je protekle godine objavio Muzički informativni centar Koncertne direkcije Zagreb, dok je dokumentarni ﬁlm, nastao prema scenariju istoga autora, ranije izdanje šibenske Glazbene škole Ivana Lukačića. Proširujući nekadašnja istraživanja muzikologa Dragana Plamenca, dr. sc. Stipčević slijedi životni i stvaralački put Ivana Lukačića (oko 1585. — 1648.) te njegovu čuvenu zbirku moteta Sacrae cantiones iz 1620., objavljenu u Veneciji, tadašnjem velikom europskom duhovnom središtu. Vrijeme u kojemu je majstor djelovao dokumentirano je mnogim kontekstualnim podacima iz glazbene i opće povijesti te povijesti umjetnosti, kao i slikovnim prilozima. Važnost Lukačićeva stvaralaštva, skladatelja kojemu se danas navršava 360 godina od smrti, u knjizi je iznesena komunikativnim jezikom. Znanstvene spoznaje nude se na vješt način i onome krugu ljubitelja koji hrvatsku glazbenu kulturu i njezine spomeničke vrijednosti sada može doživjeti kao nadasve zanimljivo čitateljsko štivo. Nagrada Vatroslav Lisinski za 2007. Gitarist Darko Petrinjak — notno izdanje sabranih djela za gitaru skladateljâ Vjekoslava i Rudolfa Fumića te koncert održan tim povodom u Hrvatskom glazbenom zavodu

ao istaknuti gitarist i član Zagrebačkog gitarskog trija, Darko Petrinjak primjer je istinskoga prom ic ate lja suvremene hrvatske glazbe. Osobno je potaknuo nastanak niza novih djela koje je praizveo solistički ili uz matični ansambl ili kao gost drugih hrvatskih komornih sastava, a također i trajno zabilježio na nosačima zvuka ili studijskim snimkama. Među njima su skladbe Stanka Horvata, Brune Bjelinskog, Anđelka Klobučara, Stjepana Šuleka, Frane Paraća, Marka Ruždjaka, Zorana Juranića, Miroslava Miletića i mnogih drugih. Napisao je na stotine transkripcija za jednu i više gitara, sve sa ciljem povećanja repertoarnog opsega za »njegovo« glazbalo, a koncertnu literaturu unatrag par godina obogatio je nekolicinom notnih izdanja čiji je bio urednik, notograf, graﬁčki urednik, pa i nakladnik. Nakon umjetnikova antologijskog prvog izdanja sveukupnih popijevaka uz gitaru Ivana Padovca koje je objavilo Hrvatsko muzikološko društvo, Darko Petrinjak sada je posegnuo za stvaralaštvom braće Fumić, najznačajnijih hrvatskih gitarista tridesetih i četrdesetih godina 20. stoljeća. Istražujući njihovu skladateljsku ostavštinu, kao i sačuvane snimke nastale na nekadašnjem Radio Zagrebu, sakupio je rukopise njihovih izvornih skladbi i zanimljivih obrada za gitaru solo te je ove romantično nadahnute koncertne minijature sabrao u cjelinu i u vlastitoj nakladi objavio prošle godine kao prvo suvremeno izdanje njihovih djela. Na koncertu održanom u svibnju 2007. u Hrvatskom glazbenom zavodu, kada je izveo neke od tih opusa, Darko Petrinjak, uz promociju izdanja, odao je počast velikoj obljetnici prvoga hrvatskog cjelovečernjeg gitarskog recitala koji je 1947. u istoj dvorani, također u svibnju, ali prije 60 godina priredio upravo jedan od braće Fumić, gitarist Rudolf. Darko Petrinjak time je simbolično zatvorio još jedan krug svoje iskrene odanosti instrumentu i hrvatskoj glazbi za gitaru.

aureat novoutemeljene nagrade koja se p dodjeljuje jest Ljubo Stipišić Delmata, telj, melograf i obrađivač čiji su stručni a i kreativni prinos duboko ugrađeni u suvremeni tak obnove nacionalne pučke glazbene baštine. odnos prema tradiciji kao živoj građi sa svim lo obilježjima i posebnostima koji stalno podsje vitalnost korijena narodne kulture, aﬁrmiraju autora koji je svoje djelo gradio na pouzdanim rima i na temeljima tradicijske glazbe. Njegov

de i nastanak novih pjesama počivaju na dvosm raznorodnosti zavičajne mediteranske kulture dalmatinska klapska pjesma i stariji slojevi na crkvenih, posebno glagoljaških napjeva. Ta etnološka zvučna građa i umijeće njezina tum kroz ukupno djelo Ljube Stipišića Delmate dož je kao doslovni preporod u aﬁrmaciji i promociji čija su izvorišta baštinski zasadi. Zahvaljujući vu odnosu prema osobitostima zavičajne kult pokreće niz manifestacija, kao i notnih, publici te diskografskih izdanja, čime gradi čvrsti pro očuvanje narodne glazbe i njezine primijenjene mene srodnice. Oblikujući vlastiti leksik, ne samo kao skladate i kao pjesnik kroz dugogodišnja terenska istra i stotine zabilježenih svjetovnih i sakralnih n dalmatinskih otoka, priobalja i zaleđa, stvorio visokih estetskih kriterija. Njegovo plodno, sv djelovanje sa svim obilježjima pravih umjetničk jednosti i stvaralačke dosljednosti otvorilo je d raﬁnirani put prema regionalnom etnomuziko blagu kojim danas s uspjehom kroče novi sklad naraštaji da bi dalje nastavili stvarati na temelji dicijske glazbe. Nagrada Miroslav Sedak — Ben i za 2 Miro Kadoić za skladbu Monster in the Garden

adnjih se godina Miro Kadoić proﬁlir značajan jazz glazbenik koji većinom vlastite skladbe, čime se uvrstio među hrvatske jazz skladatelje današnjice. Ulaže pu

FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI

mačenja življena i glazbe autoroure, on ističkih ostor za e suvre-

edanaeste večeri šansona u Šibeniku, u svojemu tradicionalnom terminu prvoga vikenda po blagdanu Velike Gospe, pred publiku su izišle s novim, lijepim odličjima, Nagradom Grada Šibenika i već četvrtim Porinom za najbolji festivalski album. A kako ni ljetos danima prije festivala nije bilo niti jedne raspoložive ulaznice, razvidno je da su te dvije večeri kulturni događaj ne samo mjeseca, nego i mnogo više. Ne mijenjajući dobitnu formulu, umjetnički direktor Dušan Šarac odabrao je za večer starih skladbi dvadesetak osvježenih glazbenih sjećanja, uvrstivši u taj revijalni program i stihove Jakše Fiamenga Pape, posvećene pokojnome Borisu Dvorniku koje je uglazbio i otpjevao sin Dean. Doduše, »zalutala« je tu i Jabuka s novog Geginog albuma, ali kad je taj mladić u kombinacijama, sve je moguće. Tedi se vra a ku i Uz Festivalski orkestar, kojim je i ove godine ravnao Alan Bjelinski, Večer novih skladbi donijela je 22 melodije u borbi za jednu od trinaest nagrada. Kao nikada prije, ocjene su se zaustavile na samo tri pjesme, što, međutim, ne znači da su one bile i jedine valjane te subotnje noći. Zabilježili smo najprije Helenu Bastić kao najbolju debitanticu, dok su Pivači KUD–a Cambi donijeli najbolju interpretaciju trećenagrađenoj i po publici i po stručnome žiriju Ne more mi bit (P. Kozomara–P.Kozomara–R.Kazinoti). Najizvođeniji šansonijer u kontinuitetu od 2003. do 2007. godine jest Neno Belan, a i prošlogodišnja pobjednica Rijeka snova bila je najizvođenija na radio postajama. Stručni žiri mu je ovogodišnju skladbu Zar više nema nas, koju je izveo u duetu Tedi Spalato s Massimom, podigao do

MEĐUNARODNI USPJESI

elj, nego aživanja napjeva je opus vestrano kih vridrukčiji, ološkom dateljski ma tra-

drugog mjesta, aranžeru Ivi Popeskiću jednoglasno dodijelio priznanje za najbolji aranžman, a publika im je dala najviše svojih glasova i pljeska. Ipak, najradosniji se svome domu vraća Tedi Spalato. Njegova Zaplakala pisma, na nagrađene stihove Branka Slivara, druga je po glasovima publike i prva po prosudbi stručnog žirija. K tome, Tedi je zasluženo primio još jedan kipić –Šansonijera za najbolje kantautorsko djelo. Iznimka pravila Prvi put, uoči trinaeste skladbe, ljetni je pljusak prekinuo živo izvođenje na tridesetak minuta, ali jedva da je itko napustio gledalište na Trgu Republike Hrvatske. Direktor Branko Viljac može biti zadovoljan. Uspio je — nakon nepunih 40 godina — u konkurenciju dovesti kultnu grupu Mi u izvornoj postavi, u spoju rokerskog iskustva i glazbene sadašnjosti Ivane Prgin koja nikako da svoje ambicije predstavi i vlastitim albumom. Valja reći da, iako među predstavljenim radovima i nisu baš sve pjesme bile šansone, nisu baš

Šibenski festival čini iznimku pravila da je takav vid glazbene ponude danas zastario i nezanimljiv. sve bile ni dalmatinske (jer već nekoliko godina šibenski se festival namjerno okreće i drugim bazenima Mediterana, kao što je riječki) ipak u konačnici uvijek ispliva prava vrijednost. A kad skladatelji svoje najbolje skladbe čuvaju upravo za šibensku premijeru, kad završna večer uspijeva osigurati izravan prijenos i na Hrvatskoj televiziji i Hrvatskom radiju, kad ni nakon jedanaestoga izdanja nema zavađenih niti skandala (pa tako ni naslovnica u žutom tisku), onda moramo priznati: Šibenski festival čini iznimku pravila da je takav vid glazbene ponude danas zastario i nezanimljiv. Ranije spomenuta priznanja, uz ovogodišnjih 200 izvođača, od kojih je šest debitanata zalog su i putokaz toj iznimci.

LIRA I JOSIP KAPLAN NA OLIMPIJADI ZBOROVA

2007. rao kao izvodi vodeće no trustarskijoj od svih zbirki poezije. Dio pjesama Krajcar je briljantno izveo sâm uz klavir na koncertu u okviru 44. Glazbene tribine u Puli u studenom 2007. godine, no odlučio je svoj ciklus dodatno obogatiti. Prikupio je suradnike: pjevače, svirače, aranžere, recitatore iz istarske i primorske regije, ali i šire, te im podijelio zadatke da prerade, otpjevaju ili na drugi način izvedu i obogate po jednu od njegovih pjesama. Takav osebujni ciklus, povezan genijalnim Balotinim tekstovima i originalnom Krajcarovom glazbom polako raste, šireći krug suradnika, da bi u skoroj budućnosti bio objavljen na nosaču zvuka. Projekt Zvuci dragog kamena, uz svoju glazbenu vrijednost, predstavlja i put revitalizacije pjesničke baštine i njezina približavanja novim naraštajima, zbog čega se ovom nagradom Bruni Krajcaru želi ukazati i na obvezu današnjih generacija prema brizi za vlastito nasljeđe.

otovo 20 000 pjevača iz cijeloga svijeta i gotovo 500 svjetskih zborova sudjelovalo je na najvećem svjetskom natjecanju zborova, Petim svjetskim zborskim igrama održanima u Grazu od 9. do 19. srpnja, pokazavši svoje vokalno glazbeno umijeće u 28 kategorija. Pod motom organizatora Musica Mundi: Pjevanje spaja narode, Graz je ove godine ugostio i članice Ženske vokalne skupine Lira koja se natjecala u jednoj od najzahtjevnijih i najkonkurentnijih kategorija klasične glazbe, kategoriji duhovne glazbe. Pod umjetničkim vodstvom Doris Kovačić, Lira je nastupila u konkurenciji 53 zbora iz cijeloga svijeta izvevši skladbe Zajca, Vidakovića, Constantinija i Mendelssohna uz klavirsku pratnju Eve Frančišković. Međunarodni stručni sud dodijelio je zboru brončanu plaketu kao sastavu s najvišim prosječnim zbrojem bodova u toj kategoriji. Pod vodstvom Doris Kovačić u Graz je na Olimpijadu zborova otputovao i Josip Kaplan, mješoviti pjevački zbor mladih iz Rijeke koji se natjecao u kategoriji mješovitih zborova mladih. Međunarodni žiri nagradio je Zbor srebrnom plaketom, a ansambl je osvojenim priznanjem obilježio uspješno dvogodišnje postojanje. (B. P. K.)

ANA VIDOVI NA FESTIVALU GITARE U DUBLINU MEĐUNARODNI USPJESI

mjernoj . To su arodnih

aktualnoj situaciji nestašice kvalitetnih tekstova za uglazbljivanje, hrvatski skladatelji pronalaze zlatni rudnik u pjesničkoj baštini. Prije četrdesetak godina spojem takvih kvalitetnih tekstova i tadašnje zabavne glazbe nastala je hrvatska šansona. A danas? Iako je šansonijerska praksa ponešto zapostavljena, rezultati spoja vrhunskoga teksta i dobre glazbe utoliko su originalniji. Pogotovo kada glazba nije uobičajenoga, šlagerskog stila, već zanimljiv spoj elemenata bluesa i onoga što se generalizirano naziva latin s jedne i istarskoga melosa s druge strane. O 110. obljetnici rođenja istarskoga pjesnika Mate Balote njegov 75 godina mlađi zemljak Bruno Krajcar uglazbio je dio njegove kultne zbirke Dragi kamen, objavljene 1938. godine. Glazba neobične originalnosti, ali prepoznatljivo istarskoga podneblja, kako i pristoji naji-

SUGLASJE PUBLIKE I STRUKE

rvatska gitaristica međunarodnoga ugleda Ana Vidović nastupila je 5. srpnja na Festivalu gitare u dublinskoj Nacionalnoj galeriji. Prvo gostovanje »hrvatskoga gitarističkog fenomena«, kako je Anu Vidović opisao umjetnički ravnatelj Festivala Alec O’Leary, u Irskoj dočekano je s oduševljenjem. Mlada je umjetnica gitaru počela svirati u dobi od 5 godina, a s 13 je postala najmlađa studentica na Muzičkoj akademiji u Zagrebu studirajući u klasi profesora Istvána Römera. Školovanje je nastavila u Baltimoreu (SAD), a tijekom dosadašnje karijere osvojila je impresivan broj nagrada na međunarodnim natjecanjima diljem svijeta, od kojih se ističu prve nagrade na Međunarodnom gitarističkom natjecanju u Bathu (Velika Britanija), na natjecanjima Fernando Sor u Rimu (Italija) i Francisco Tarrega u Benicasimu (Španjolskoj).

HRVATSKI BAROKNI ANSAMBL U BOLZANU Nakon nastupa na ovogodišnjim Dubrovačkim ljetnim igrama, Festivalu Brežice, Festivalu Wurz i Osorskim glazbenim večerima te gostovanja u talijanskoj Pisi, u Osijeku i Zaprešiću, Hrvatski barokni ansambl nastavio je nizati uspjehe. Tako je 31. kolovoza održao vrlo zapaženi koncert na zatvaranju jednoga od najvećih talijanskih festivala, onoga u Bolzanu. Na festivalu na kojemu su sudjelovale glazbene zvijezde poput Sir Colina Davisa, Grigorija Sokolova, Alfreda Brendela, Orkestra mladih Europe i drugih, Hrvatski barokni ansambl predstavio se reprezentativnim programom hrvatskih i talijanskih baroknih majstora, naslovljenim S obje strane Jadrana, koji je, između ostalih, uključivao skladbe Gabriela Pulitija, Tomasa Cecchinija, Vinka Jelića i Ivana Lukačića. (B. P. K.)

MARKO BARIŠIĆ

Nagrada Milivoj Körbler za 2007. Bruno Krajcar za glazbeno–poetski hommage Mati Baloti Zvuci dragog kamena

FESTIVALI

Skladba Monster in the Garden odaje Kadoićev skladateljski stil, no s ponešto etničkih primjesa. Vješto se smjenjuju komponirani i improvizirani dijelovi, čime se svi glazbenici kvarteta prezentiraju kao vrsni solisti. Skladatelj dokazuje zrelost i ne forsira soﬁsticirane glazbene postupke, već pušta da glazba teče, u čemu neskriveno uživa i on sâm i njegovi glazbeni partneri. Djelo na taj način postaje primjer uspjele skladbe koja komunicira kako s nestručnim slušateljem kojega će privući njezina životnost kada je čuje na radiju, tako i sa stručnim kritičarom koji će vrednovati njezinu melodiku, odnos komponiranog i improviziranog ili odličnu međusobnu uigranost glazbenika.

Piše: Maja Sabolić

FESTIVALI

Tijekom 2007. godine dvaput je nastupio na festivalima Hrvatskoga društva skladatelja, na Proljetnoj reviji jazza s velikom formacijom, a na Međunarodnim danima jazza s kvartetom. Oba puta izvedena je skladba Monster in the Garden. S kvartetom je prošle godine snimio materijal za nosač zvuka koji je 2008. godine objavio Aquarius Records, naslovivši ga također Monster in the Garden prema najupečatljivijem djelu na albumu.

FESTIVALI

prvi put skladaautoritet i trenuNjegov okalnim ćaju na ga kao m izvove obra-

DA L M ATIN S K A ŠA N SON A Š IB E NIK

FESTIVALI

da i pažnje u izvedbe svojih djela, tako da je 2002. osnovao Mirokado ansambl promjenljivog sastava, od kvarteta do big banda, kako bi izvodio vlastita djela u različitim aranžmanima i inačicama.

FESTIVALI

. — polazbene

FESTIVALI

BROJ 152, LISTOPAD 2008.

PRIMJER FESTIVALA SUVREMENE GLAZBE U iš ekivanju 25. M uzi kog biennala Zagreb donosimo pregled jednog š tokholms kog festivala sli nog profila

Piše: Marta Blažanović

nogi se posjetitelji prošloga Muzičkog biennala Zagreb vjerojatno još uvijek mogu sjetiti odličnih švedskih projekata predstavljenih na festivalu. Zahvaljujući toj uspješnoj suradnji i ostvarenim kontaktima, ove sam godine imala priliku vidjeti kako to rade Šveđani u ulozi domaćina i organizatora festivala Stockholm New Music. Moguće su usporedbe s Biennalom zbog određenih koncepcijskih sličnosti. I oni su imali središnjega gosta skladatelja — Helmuta Lachenmanna, zatim četiri i više koncerata dnevno, no tijekom »samo« osam dana, te ponešto neformalniji dio programa, koji se većinom održavao u kasnijim večernjim satima u Fylkingenu, društvu za stvaranje i promicanje nove glazbe i intermedijalne umjetnosti. Na prvi pogled, festival se nije činio tako velikim, pogotovo zato što je organizacijski pogon bio gotovo nevidljiv. No, broj umjetnika, ansambala i institucija uključenih u manifestaciju te raznovrsnost koncertnih prostora i publike, kao i njezin broj, dokazali su suprotno.

FESTIVALI

FESTIVALI SJEĆANJA

SJEĆANJA SJEĆANJA SJEĆANJA SJEĆANJA SJEĆANJA SJEĆANJA SJEĆANJA

FESTIVALI

Su eljavanje tradicije i suvremenosti Temom ovogodišnjega festivala, Tradition in transition, njegov je umjetnički direktor, renomirani gitarist Magnus Andersson, želio problematizirati odnos tradicije i suvremenosti u sadašnjem globaliziranom i mehaniziranom društvu. Crta tradicije na različite se načine protezala svim dijelovima festivalskog programa, ponekad na vrlo zanimljiv način, ali na trenutke i ne naročito uspješno. Koncept je često realiziran tako da bi se na programu jednoga koncerta uz suvremene skladatelje ili avangardiste 20. stoljeća mogao naći i Haydn, Bach ili Schumann. No, tradicija je, primjerice, predstavljena i kroz glazbu skladatelja koji svoj nacionalni i kulturni identitet pokušavaju unijeti u vlastito skladateljsko pismo (Saed Haddad), kroz djela sazdana na načelu suočavanja tradicije i suvremenosti (na primjer Klaus Huber Lamentationes sacrae et profanae ad Responsoria Iesualdi) ili kroz dirljivu instalaciju Moonstruck Erika Büngera na temu gluhoga Beethovena. Helmut Lachenmann, kao središnja ličnost i gost festivala, predstavljao je primjer izrazito kritičkog odnosa prema tradiciji, koji bitno karakterizira njegovo skladateljstvo. Izvedbe njegovih skladbi za solističke instrumente, komorne sastave i simfonijski orkestar pripadaju u same vrhunce festivala.

Zvu na imena U programu je mjesto našlo i nekoliko popratnih događanja koja su se odvijala u ne–koncertnim prostorima i dobrim dijelom privukli ne– festivalsku publiku. Najveće takvo događanje, orkestralna instalacija za Moderni muzej u Stockholmu Benedicta Masona realizirana za uobičajenoga radnog vremena te ustanove, uključivao je sve muzejske prostore i čitav Simfonijski orkestar Švedskoga radija. S druge strane, posebno »udobni« bili su popodnevni koncerti u Rönnellovom antikvarijatu koji su se nadovezivali na čitanja poezije i proze te time također pružili gostoprimstvo dijelom i ne–festivalskoj publici. Neki od tih koncerata bili su »ozbiljniji«, na primjer koncerti Rohana de Sarama ili odličnih solista norveškog ansambla Asamisimasa s izvedbama djela Helmuta Lachenmanna, a neki i malo alternativniji, poput koncerta neobične Josephine Foster s osebujnim interpretacijama Schumannovih Lieder, improvizacije Elliotta Sharpa na gitari i Elie Khouryja na oudu ili spoj bizarne poezije i smiješne glazbe Chrisa Newmana. Festival je vrvio poznatim imenima kao što su, između ostalih, Klangforum Wien s Johannesom Kalitzkeom, Scanner, Kvartet Arditti, Sylvano Busotti i Nicholas Isherwood, a službeno je završio koncertom s djelima Helmuta Lachenmanna i Saeda Haddada u izvedbi KammarensembleNa u Štokholmskoj koncertnoj dvorani. Međutim, još do 16 sati sljedećega dana trajao je 24–satni dron, projekt švedskog umjetnika Joachima Nordwalla inspiriran djelom La Montea Younga Draw a straight line and follow it. Dron je trajao puna 24 sata, a održavalo ga je 12 umjetnika iz sâmog vrha skandinavske scene eksperimentalne elektronike dva puta po jedan sat u razmaku od 12 sati. Stockholm New Music ove je godine održan po osmi put. Festivalska povijest seže tek u 1990. godinu; do 1999. održavan je svake treće godine, zatim je ponovno organiziran 2003., pa 2005. i 2006. te 2008. godine. »Problem« festivala leži u činjenici da nema vlastiti proračun ni infrastrukturu. Velik dio programa realiziran je u suradnji s drugim institucijama i koncertnim prostorima tako da oni u cijelosti preuzimaju projekte i ﬁnancijski i produkcijski, dok se za preostali dio programa brine Rikskonserter. Takav sustav velikim dijelom uvjetuje festivalski program, koji onda sasvim ovisi o umjetničkom direktoru i spremnosti partnera da preuzmu svoje obveze. Zato ovogodišnji festivalski program nije uključivao scenska djela, a zbog takvoga je sustava i budućnost svakog novog izdanja festivala neizvjesna.

Z A M EO IH VJETA R — 6. dio Pod vornici na M uzi koj akademiji u Zagrebu

MAKS PETRETI I NASLJEDNICI Piše: Dubravko Detoni

akon Drugoga svjetskog rata oko portirske se gajbe odjedanput počeo vrtjeti i svemu se iskreno diviti Maks Petretić, bliski rođak biskupa Petretića. I kao što stablo skuplja na vlastitu tijelu recke ili godove, znakovite žigove prohujala vremena, tako se i pouzdani čuvar ustanove i studentski dušobrižnik Maks postupno prometnuo od mršava i bljedunjavo–ispijena mladića u naslagama sala dostojanstveno otromboljena starca. No, pritom nije nimalo smanjio svoj velikobratski nadzor i fanatičnu brigu nad studentsko–profesorskom pastvom i svime što se događa u njezinoj bližoj ili daljoj okolici. (U tome pogledu Maks je pomalo podsjećao na legendarnoga Liberata, dalekovidno nazvanoga Slobo, iz susjedne Srednje glazbene škole Vatroslava Lisinskoga, koji je također neumoljivom strogošću vladao svime oko sebe, pa čak upravljao i ljubavnim usmjerenjima profesora i učenika, što je jednoga lijepo–ružnoga dana vjerojatno dozlogrdilo njegovoj nervoznoj i brzopletoj ženi, pa je u očaju nenadano odlučila skratiti put od tavana do prizemlja ne upotrebljavajući pritom stube.) U svojoj velikoj, gotovo vjerničkoj odanosti profesorskim autoritetima Maks se slijepo držao njihovih zapovijedi, pa je tako i došlo do revolucionarna sukoba na ljevici sa svemoćnim Stjepanom Šulekom kojemu — do krajnjih granica poštujući naredbu aktualnoga pročelnika Klavirskog odjela — nije htio dati ključ od sobe s dva glasovira kako bi se isprobala Passacaglia gore natpisana autora, pri čemu je došlo do gušenja, hrvanja, krike– vike, razbijanja stakla na portirskoj kabini i općega urnebesa s konačnim ultimatumom

slavnoga maestra: »Ili on ili ja!!!«. No, tadašnji dekan Muzičke akademije, mudri i istočnjački strpljivi Milo Cipra, svojom je nadmoćnom inteligencijom i plemenitom diplomatičnošću uspio zataškati aferu i zadržati u službi oba dragocjena suradnika. Maks je svoju neraskidivu vezu s crkvom i svetipetarskim ključevima uspio dokazati i u sukobu s profesorom dirigiranja Jovanom Šajnovićem (jednim od rijetkih diplomanata na čak tri odjela škole: ona dirigiranja, kompozicije i glasovira), kojemu je također odbio dati nekakav ukleti ključ, a na Šajnovićev histeričan sopranski vrisak: »Znate li vi tko sam ja?!«, Maks je savršeno mirnim glasom odvratio: »A znate li vi tko je biskup Petretić?!«. Vrbovanje nevjernika Kao u ruskoj babuški tu se još nižu serije sve manjih ali ne i nevažnijih podvorničkih osobnosti. Tu je, među ostalima, stari, bezimeni, čini se pomalo slaboumni Inspektor Clouzot koji se nije odvajao od stolca u porti — pa su među studentima počele dubokoumne akademske rasprave o tome na koji on način obavlja neke sasvim ljudske ﬁziološke potrebe — a svoj je (ubrzo i izgubljeni) posao shvatio kao zadaću da isključivo sjedi u kabini i na poziv podiže telefonsku slušalicu, ali je bez odziva odmah i munjevito spušta. Tu je zatim krupni i energični Rifet Zrnić, pa veliki vjernik Božo koji je zgradu HGZ–a, čini se, bio zamijenio s Katedralom, pa se posvetio luđačkom dijeljenju religioznih katoličkih prospekata i manijakalnom vrbovanju dotadašnjih nevjernika. Bivši stolar Albin Tomašić ušao je u povijest Muzičke akademije jer je iskazao nečuvenu odvažnost i drskost te nazvao kući mladoga zbornog asistenta,

poslije poznatoga europskog dirigenta, rekavši mu nabusito: »Vi niste toliko stari da bi vas već dva sata moralo čekati sto mladih ljudi!«. Gdje su sada svi ti, mladi ili stari ljudi? Gdje su uzročnici njihovih briga i nevolja? Sjeća li se itko razloga za neke prosvjede, svađe, sukobe, za viku ili prevratničku šutnju? Gdje su zapisi s rasporedima sati, gdje su opomene, ispitni zapisnici, indeksi, diplome? Gdje su svi oni dragocjeni, nenadoknadivi ključevi? Gdje su najbolji, a gdje najgori studenti? (O nastavnicima i profesorima da se i ne pita.) Uostalom, već odavno naviru novi i nama starima nepoznati portiri i domari. Njihovi nasljednici Darko Rosandić iz Muzičke akademije ili Berislav Vertl iz HGZ–a sigurno nisu imali pojma tko je to ložio, nosio, prevrtao, slagao, psovao, trčao, čuvao, padao, galamio, svađao se i tukao, mirio, prijateljevao, očijukao ili bijesno šutio prije njih. Nesvjesni svega toga, oni i ne sluteći — na neki novi no zapravo uvijek isti, stari način — već uzimaju zalet pa polako ali nezaustavljivo ulaze u legendu i vječnost.

MIREK

FESTIVALI

S TOC K HOL M NE W MUS IC — Tradition in transition, 16. — 23 . velja e 2008 .

Nagradu Hrvatskoga društva skladatelja za najkreativniju obradu Runjićeve pjesme uručio je dr. Ivo Josipović Nenadu Borgudanu i zagrebačkoj skupini Detour za Picaferaj

PREMALO STOLACA U KAŠTELU!

BODULSKA BALADA ILI KAKO VRATITI IVOT NA OTOKE Piše: Maja Sabolić

Za uspjeh Orkestra zaslužan je, prije svega, Mihail Hohlov, svestrani glazbenik najvišega ranga, jedan od vodećih svjetskih dirigenata, ujedno pijanist i pedagog. Odabrao je program koji nije nimalo »dječji«, znalački ga pripremivši u svega pet dana, što je bez sumnje potvrdio koncert održan 17. kolovoza u grožnjanskomu Kaštelu. Zanimanje publike bilo je toliko da su organizatori prije početka koncerta nekoliko puta donosili dodatne stolce! Koncert je svečano započeo Preludijem iz Holberg suite Edvarda Griega. Nakon toga je izveden Vivaldijev Koncert za gitaru u D–duru u kojemu je ulogu solista sjajno odigrao šesnaestogodišnji Juraj Majstorović iz Zagreba. Sljedeći je solist bio violončelist Nikolaj Šugajev iz Moskve, laureat mnogih natjecanja, koji je majstorski odsvirao Paganinijevu Moses Fantaziju (Bravurozne varijacije na jednoj žici na Rossinijevu temu). Zatim se JMJO spretno uhvatio ukoštac s dramaturški zahtjevnim i moćnim djelom — Gudačkim kvartetom u c–molu U spomen žrtvama fašizma i ratova Dmitrija Šostakoviča. Da njihov repertoar obuhvaća i najnovija djela suvremene hrvatske glazbe, pokazala je skladba Sanje Drakulić Licem u lice, izvedena s posebnim uzbuđenjem i nabojem. Završna skladba večeri bila je Montijev Czardas u izvedbi Marigone Qerkezi, petnaestogodišnje flautistice osebujna talenta iz Prištine. Kao dodatak Orkestar je predstavio još jednu izvrsnu solisticu, flautisticu Dunju Stojić iz Zagreba koja je s lakoćom odsvirala efektnu skladbu Hora staccato rumunjskoga skladatelja Grigorașa Dinicua.

Upravo tu kultnu pjesmu Splita i Dalmacije odabrao je Branimir Lambaša, direktor projekta Večeri otočkih nota kao egidu pod kojom će se glazbom i pjesmom okupljati hrvatski glazbenici slaveći naše otoke, pronoseći otočki glazbeni val, ali istovremeno i obogaćujući tanku kulturnu ponudu upravo na tim dislociranim odredištima. Prvi takav susret održao se 25. srpnja u samom središtu Zlarina, povijesnoga grada koralja i koraljara. Glazbeni producent Toni Eterović okupio je devet izvođača, od Dade Topića i Nene Belana do Marijana Bana i Gege, preko Kopita, Cime i Tambooa do Lee Dekleve i Tonija Jankovića. Okupljeno stanovništvo i brojni turisti s velikim su zadovoljstvom popratili sve izvedbe, a kada su, po završenom koncertu, Neno Belan i Marijan Ban mlade nastavili zabavljati do ranih jutarnjih sati, jednoglasno je zaključeno da je priredba izuzetno uspjela, dovela više stotina namjernika te da je treba zadržati i idućih godina, ali i proširiti paralelnim programima: od oživljavanja procesa obrade koralja do pjesničkih radionica. Bodulska balada ne bi trebala biti natjecateljskog karaktera, pa za nju, u prijateljskoj atmosferi, po mogućnosti uz žmul vina i pjat frigane ribe, zasigurno ima mjesta u glazbenoj, ali i turističkoj ljetnoj ponudi.

Zadivljena i oduševljena publika dugim je pljeskom i uzvicima Bravo! zahvaljivala nakon svake odsvirane skladbe. Ansambl je nakon toga održao još četiri koncerta: u Ližnjanu 19., Bujama 20., Fažani 21. i u Pazinu 22. kolovoza. (H. Mešković) Dado Topić

HRVATSKI AUTORI NA EPIDAURUS FESTIVALU Istaknuti hrvatski gitarist Viktor Vidović nastupio je 3. rujna u klaustru Franjevačkog samostana u Cavtatu povodom održavanja Epidaurus festivala. Drugi dio koncerta u cijelosti je posvetio hrvatskom glazbenom stvaralaštvu izvevši Suitu za gitaru Nella Milottija, skladbu Ombra Branke Grakalić u vlastitoj obradi za gitaru, zatim vlastitu skladbu Istarski diptih i Tri hrvatska plesa Borisa Papandopula. (B. P. K.)

MEĐUNARODNI USPJESI MEĐUNARODNI USPJESI

Od 9. do 23. kolovoza u Grožnjanu je djelovao Jeunesses Musicales Junior Orchestra (JMJO) pod pokroviteljstvom Međunarodnog dobrotvornog fonda Vladimira Spivakova iz Moskve i Hrvatske glazbene mladeži. Budući da se tečaj JMJO prošle godine, kada je i započeo s radom, pokazao vrlo uspješnim, ove je godine Orkestar bio još aktivniji, imao više solista, izvodio opsežniji repertoar, nastupao na sedam koncerata u Istri, a činili su ga mladi glazbenici iz pet zemalja: Hrvatske, Rusije, Italije, Kosova i SAD–a.

Prije 43 godine imala sam sreću uživo slušati Bodulsku baladu (Ivica Bašić–Stjepan Benzon) na tada petim Melodijama Jadrana i oduševiti se novim imenom, Karmen Matijašević. Anonimna Splićanka kasnije je, doduše, odustala od pjevačke karijere, ali se djeci i unucima može hvaliti da je kao debitantica imala veći uspjeh od Vice Vukova, iako joj kao dokaz može služiti samo usmena predaja tada nazočnih, jer glazbeni zapis nikada nije prenijela na ploču.

op. 28 Božidara Kunca, Narodna suita Josipa ŠtolODR AN 5. FESTIVAL cera Slavenskog i Fantazija za violinu i klavir Borisa Papandopula. (B. P. K.) KOMORNE GLAZBE PRAIZVEDBA U RAVNOJ GORI Od 5. do 7. rujna ove godine održan je peti Festival PARTITE ZA VIOLINU komorne glazbe u Ravnoj Gori, između ostaloga, posvećen hrvatskom skladatelju Željku Brkanovi- I VIOLU ANÐELKA ću. Na tri koncerta, održana u Domu kulture Ravna Gora, nastupili su pijanistica Nada Majnarić, violinisti KLOBU ARA Anđelko Krpan i Werner Hink te gosti, pijanistica Doris Mihaljević, trubljač Tomislav Poljančić i bajanist Hrvoje Štimac. Uz Sonetne minijature za klavir Željka Brkanovića, koje je na prvom koncertu izvela pijanistica Nada Majnarić, koncert violinista Anđelka Krpana i Nade Majnarić bio je u cijelosti posvećen djelima hrvatskih skladatelja, pa su se tako na programu našle Sonata za violinu i klavir, Proljetna, op. 26 Dore Pejačević, Tri kompozicije za violinu i klavir,

Violinist Anđelko Krpan i violist Marko Genero održali su 11. rujna na Sceni Amadeo u dvorani Muzeja Mimara koncert na kojemu su, uz djela Ivana Jarnovića i drugih, praizveli Partitu za violinu i violu Anđelka Klobučara iz 2007. godine. Tom je prigodom predstavljen i njihov novi nosač zvuka s djelima Mozarta i Jarnovića u izdanju Croatia Recordsa iz 2008. godine. (B. P. K.)

MEĐUNARODNI USPJESI

Koncert Jeunes ses M usicales Junior Orc hestra u Gro njanu

MEĐUNARODNI USPJESI

rošle su već četiri godine otkako nas je napustio jedan od najviše nagrađivanih i najproduktivnijih autora hrvatske popularne glazbe, Zdenko Runjić. Želeći dokazati bezvremenost njegovih skladbi, a napisao ih je više od sedam stotina, kći mu Ivana i supruga Vedrana pokrenule su manifestaciju na kojoj — iz godine u godinu — petnaestak istaknutih imena, pretežno »mlade garde«, iščitava Zdenkove uspješnice na drugačiji način. Razumljivo, sve bi išlo mnogo teže da Ivaninu ideju nisu razumjeli, podržali i prihvatili se suradnje Alan Bjelinski i Ante Gelo, pa su tako 30. kolovoza još jednom te pjesme dobile — uz primjeren scenski okvir — i odgovarajuće glazbeno ruho. Ruka režisera Krešimira Dolenčića nije se dovoljno osjetila, osobito u voditeljskim intervencijama (Zrinka Cvitešić i Goran Navojec), ali jedinstvena lakoća Runjićeve melodije ipak je »zarazila« gotovo sve izvođače. U blagoj retro–jazzy–reggae atmosferi, uz Revijski orkestar Skalinada pjesmama su vješto brodili Detour, Tamara Obrovac, Ivana Starčević, Saša Lozar, Marko Tolja, Kristijan Beluhan, Jacques Houdek i Darko Rundek. Nešto slabije su se snašli Lea Dekleva i Marija Husar, ali i slovenska gošća Nuška Drašček. Međutim, valja istaknuti instrumentalne obrade Matije Dedića i Zagrebačkog gitarističkog kvarteta. Vehementnim nastupom Vedrana Mlikote u Nadalini na kraju koncerta posebno je bilo zadovoljno gledalište koje je pomalo blazirano pratilo program u kojemu nisu prevladavali dalmatinski izvođači. (B.M.)

MEĐUNARODNI USPJESI

GALEB, PICAFERAJ, MAGDALENA, NADALINA… TO JE MOGAO SAMO ZDENKO

MEĐUNARODNI USPJESI

et vrto izdanje Runji evih ve eri zablistalo na cars kome Peristilu

MEĐUNARODNI USPJESI

VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI

BROJ 152, LISTOPAD 2008.

P elica M aja B rune Bjelins koga u dje joj iz vedbi u V illac hu

Iz bogatog svijeta pjeva a– kukaca Piše: Davor Merkaš

ahvaljujući uglednom skladatelju i direktoru jednoga od najvećih austrijskih festivala Carinthischer Sommer, dr. Thomasu Danielu Schleeu, antologijsko

S koliko su strasti, predanosti i ozbiljnosti, ali i dostignute perfekcije u samoj izvedbi opere učenici glazbenih škola austrijske pokrajine Koruške oživjeli sudbinu male, slatke i hrabre pčele svjedoče i napisi u austrijskim novinama.

djelo hrvatske glazbene scene za djecu, opera–bajka Pčelica Maja Brune Bjelinskoga, na tekst njemačkoga književnika Waldemara Bonselsa, s velikim je uspjehom izvedena 20. i 22. srpnja u Villachu u tamošnjemu Kongresnom centru. Ono fascinantno u Schleeovoj zamisli, sina dugogodišnjega direktora svjetski poznate bečke nakladničke kuće Universal Edition, Alfreda Schleea, dobroga prijatelja i velikog štovatelja djela hrvatskog skladatelja, jest da cijelu operu izvedu djeca! S koliko su strasti, predanosti i ozbiljnosti, ali i dostignute perfekcije u samoj izvedbi opere učenici glazbenih škola austrijske pokrajine Koruške oživjeli sudbinu male, slatke i hrabre pčele svjedoče i napisi u austrijskim novinama (Kronen Zeitung, Kleine Zeitung). Oni nam dočaravaju atmosferu samih predstava — kritičarka Kronen Zeitunga Frieda Stank govori o »velikom uspjehu«, o »divnim, intonativno kristalno čistim dječjim glasovima«, a Barbara Einhauer opisuje sjajnu atmosferu na prvoj izvedbi kada su mališani u publici zabrinuto skakali sa sjedala kada bi se njihova Maja našla u opasnosti. Atraktivna scenograﬁja puna jarkih boja cvjetnog polja, maštoviti šareni kostimi (mnogobrojne bube i bubice, voden–cvjetovi, ali i nimalo simpatični pauk) s ogromne livade, te atraktivni, gotovo akrobatski letovi pčelice Maje i ostalih protagonista na čeličnom užetu tijekom kojih su besprijekorno pjevali u gotovo nemogućim, »astronautskim« pozicijama, fascinirali su velike i potpuno opčinili male posjetitelje opere. Pjeva i–kukci Thomas Daniel Schlee za predstavu je odabrao sjajnu umjetničku ekipu, glazbeni voditelj opere bio je Stephan Kühne, režiser Stpehan Bruckmeier, kostimografkinje Christina Pfeifhofer i Nadja Kugler, koreografkinja Sylvia Prokop, a koordinaciju čitavoga projekta potpisuje Barbara Ladstätter, direktorica svih glazbenih škola Koruške. U velikom, ali prema riječima kritičara, sjajno pripremljenom ansamblu posebno su se istakli pjevači, Iris Holzer kao Maja, a iz bogatoga svijeta pjevača–kukaca Walter Schneider i Petra Schnabl–Kuglitsch, koju kritičari apostroﬁraju kao impresivnu glumicu i pjevačicu u ulozi »strašnoga« pauka. U koordinaciji i realizaciji ovoga zapaženog i izuzetno uspješnog predstavljanja hrvatske glazbe u Europi, remek–djela Brune Bjelinskog — koje je nesumnjivo i jedno od najboljih u svom žanru u svjetskoj glazbenoj literaturi uopće — posredovanjem u pripremi partiture i pripremi promidžbenih materijala pomogao je i Muzički informativni centar Koncertne direkcije Zagreb, kao i skladateljeva supruga, agilna gospođa Ljerka Bjelinski. Treba sa žaljenjem još jednom ustvrditi da i za ovo, kao i za mnoga druga djela hrvatske glazbene literature velike umjetničke vrijednosti, ne postoji tiskana partitura niti orkestralni materijali koji bi omogućili izvedbe ove fantastične dječje opere širom svijeta. Može li sljedeće godine kada slavimo veliku obljetnicu, stogodišnjicu rođenja Brune Bjelinskog, ova situacija biti ispravljena? Nadajmo se potvrdnom odgovoru, jer vrhunska kvaliteta i sasvim posebno antologijsko mjesto Pčelice Maje u hrvatskoj i svjetskoj glazbenoj literaturi za djecu to svakako zaslužuju.

BROJ 152, LISTOPAD 2008.

Podsjetimo da je skladatelj i violist Miroslav Miletić (Sisak, 1925.) završio studij violine kod profesora Ivana Pinkave na Muzičkoj akademiji u Zagrebu 1953., a kompoziciju je učio privatno u Zagrebu, Pragu i Hilversumu. Bio je violist nekadašnjeg Simfonijskog orkestra RTV Zagreb i Zagrebačke filharmonije, profesor na Muzičkoj školi Pavao Markovac u Zagrebu, a važno je i osnivanje Gudačkoga kvarteta Pro Arte kojim se, gostujući u zemlji i inozemstvu, posvetio promicanju suvremene glazbe, osobito hrvatskih skladatelja. Uz Vjesnikovu Nagradu Josip Štolcer Slavenski (2002.), ističu se i inozemna priznanja Zlatni lav u Veneciji za filmsku glazbu (1960.) i dvije zlatne medalje u Vercelliju (1966.). Njegov je skladateljski opus brojan, sadrži glazbeno–scenska djela (opera Hasanaginica, spjevoigra Turci pod Siskom, glazbena drama Karolina Suhodolska, baleti Vizije i Snovi slijepih, mjuzikli AGM i Šegrt Hlapić), kantate, vokalna, orkestralna i koncertantna djela (uglavnom za violinu, violu, gitaru, gudače i slično), ali i golem broj komornih ostvarenja ponajviše skladanih za instrumente koje i sâm svira, a ta se djela potvrđuju na glazbenim podijima u zemlji i inozemstvu. Može se reći da Miletićev glazbeni rukopis obilježava jednostavnost, slušljivost i komunikativnost proizišla iz njegove reproduktivne prakse i pedagoškog rada. Stoga ne čudi zanimanje za stvaralaštvo namijenjeno najmlađima. Prvi dječji televizijski balet Djeca plešu (koreografkinja Silvija Hercigonja) seže u 1957. godinu, a četiri glazbena broja prerađuje u Suitu za glasovir (reprint–izdanje Hrvatsko društvo skladatelja, 1984., redakcija Ranka Filjaka). Inače, izdavač Bèrben već treći put poseže za Miletićevim djelima. Prvo su objavili Sonatinu za violinu i gitaru, autorovu najizvođeniju skladbu (snimljena na 7 CD–ova u Europi), a potom Consort trio za 3 gitare, dok je ovogodišnje izdanje, Children’s Corner u redakciji gitarista Ante Čaglja. Dječji kutić sadrži četiri kratke skladbe, zapravo impresije raznorodna karaktera. To su motorični, osebujni Roboti (Les robots), zatim živahni i razigrani Pilići (Les Poussins), graciozni i nježni Valcer snježne pahuljice (Valse du flocon de neige) i duhovita Klokan polka (Kongourou polka). Za očekivati je da će ove gitarističke minijature postati rado izvođeno glazbeno štivo za mlade umjetnike, ponajprije zahvaljujući jednostavnosti i mašti skladatelja.

Dje ji zbor Pahuljice

Školska priča

Damir Poša

Ljubica Kolari –Dumi

Brodovi su kao ljudi

Rijeko, grade djetinjstva sretnog

Fanatik /Dinaton

C roatia Records

rije dvadeset i četiri godine u Zagrebu je osnovan Dječji zbor Pahuljice koji je snimio već 11 nosača zvuka (Kako živi Antuntun, Junaci crtani, Prva ljubav, 20 godina sreće...), surađuje s brojnim skladateljima, tekstopiscima i aranžerima (Alan Bjelinski, Ismet Kurtović, Hrvoje Dusper, Marin Bukmir, Vladimir Kočiš–Zec, Leonardo Baksa– Čeči, Adalbert Turner–Juci...), nastupa ne samo u koncertnim dvoranama i na festivalima, već i u kazalištima. Naime, zadnji umjetnički projekt ansambla jest dječji mjuzikl Školska priča nastao prema zamisli Ivančice Matković–Kezele (izveden u novom prostoru Zagrebačkoga kazališta lutaka u Zagrebu i u Hrvatskom narodnom kazalištu u Varaždinu), a pod pokroviteljstvom Zagrebačkoga kazališta lutaka koje obilježava 60. godišnjicu djelovanja. Glazbeni materijali snimljeni su u studiju Plavi ﬁlm, glazbeni producenti su Toni Lović i Robert Boldižar (ujedno sviraju klavijature i violinu), a umjetnička je voditeljica (čak i glumi u predstavi) Ivančica Matković–Kezele. Ovaj dječji mjuzikl, što govori i njegov naslov Školska priča, vezan je uz početak školske godine kada mali prvašići doživljavaju svoj prvi susret sa školskom knjigom i odgojno–obrazovnim procesom, pa je otuda i pomno izabran libreto. Napisala ga je Tea Odobašić čiji stvaralački opus za djecu (pjesme, predstave, mjuzikli, Radio 5+) jasno govori o autorici koja poznaje dječji svijet i koja je godinama, kao prosvjetna djelatnica, bila usko vezana za nastavni proces. Glazbenu nadgradnju stihovima Tee Odobašić daju glazba Roberta Boldižara i aranžmani Tonija Lovića.

Na CD–u se nalazi devet pjesama, od kojih se neke pojavljuju i u obliku matrice za vježbu, takozvana domaća zadaća, što je prikladno za glazbene radionice u školama. Pjesmarica započinje pjesmom Ja sam đak prvak u country stilu. Raspjevana je šlagerski napravljena Veselim se školi, obje sa solističkom dionicom uz dječji zbor, dok je treća pjesma živa i plesna, zborska Đaci veseljaci. Rockerska je Moja nova torba, duhovita je i razigrana pjesma Upoznavanje koja nabrajanjem dječjih imena priziva zajedništvo, dok ritmična Pusti me, mama govori o dilemi prvašića da se vrate kući umjesto da ostanu u školi. Sedma skladba na CD–u Ocjene nosi poruku da je znanje važno, a svojevrsna brojalica s učenjem slova jest Abeceda zanimanja. Pokretna završna pjesma Škola nosi vrijednu poruku. Pjesme mjuzikla Školska priča tako postaju speciﬁčan prijatelj djeci u danima njihova prvog susreta sa školom, rastanka s bezbrižnim djetinjstvom i razdoblja njihova odrastanja.

ijetki su nakladnički projekti koji predstavljaju kantautore i šansonijere jer su takvi najčešće označeni kao nekomercijalna izdanja. Stoga kantautorski CD Brodovi su kao ljudi Damira Poše u izdanju Fanatika i Dinatona zavređuje pozornost tim više jer je njegov jedanaesti nosač zvuka izbor iz stvaralačkog opusa autora koji je više od dvadeset godina posvećen autorskoj pjesmi. Novi projekt sadrži 11 pjesama kojima je Poša kompletni autor glazbe i tekstova te izvođač uz suradnju glazbenika poput Ismeta Kurtovića, Zele Lipovače, Jurice Grosingera, Frane Vlahovića –Kića i Željka Miloša, a kao producenti i aranžeri pojavljuju se Jurica Grosinger, Frane Vlahović — Kić, Željko Miloš i Muc Softić.

Poša stvara osobni stil kojim već godinama djeluje u našoj sredini, prkoseći vremenu i nadolazećim komercijalnim stilskim usmjerenjima popularne glazbe. Studijski album sadrži pjesme različita ugođaja, ali istog autorskog rukopisa. Kroz sve pjesme provlače se teme ljubavi, boemstva, putovanja, lutanja, prolaska vremena i stalnih upita. Među njima nalazimo već otprije poznate u akustičnoj varijanti, a sada studijski aranžirane pjesme (Sad te tražim, Čovik s juga), ritmički upravo šlagerski čiste (Pokaži mi put, Sada znam, Da li je to kraj), instrumentalnu varijantu pjesme Sad te tražim, te angažiranu Putnik sa Zagrebfesta 2006. u kojoj poručuje »putnik sam bio danju i noću, lutalica cesta i gradova«. Na albumu su i studijske akustične varijante sljedećih pjesama, Priča (o prolaznosti), Drž’ se zida (angažirane o nemogućnosti promjene zbog ljudske sklonosti kompromisu) i autobiografske Brodovi su kao ljudi u kojoj kantautor kaže »brodovi su kao ljudi / kao more kad ih valja / oni imaju svoje luke / kojima moraju poć’«. Najveća vrijednost Pošina izraza jest poruka pjevača samotnika, putnika i tragača, čiji je izbor pjesma koja bježi od glamura. On ne traži da bude slavljen pod blještavim svjetlom estradne pozornice, on bježi u intimu, naprosto želi da ga se čuje u buci svijeta punog besmisla. Ovaj novi album ipak pokazuje i namjeru autora da bude slušljiv i da se »otvori« široj publici, ne napuštajući opor i osobni pjevački izraz, kojemu ipak najbolje odgovara pratnja akustične gitare i usne harmonike u stilu rock–balade.

Adria Records Grubiš i

oista je malo diskografskih izdanja koja na odgovarajući način predstavljaju pjesnički izraz što uz svoju glazbenost nosi i zamjetnu literarnu vrijednost. Ljubica Kolarić–Dumić, pjesnikinja i spisateljica, već 25 godina razveseljuje djecu svojim stihovima i brojnim knjigama, a radove joj često uglazbljuju priznati skladatelji. Grad Rijeka višestruko joj je zahvalio proteklih godina, a ove godine i osebujnom večeri u dvorani Hrvatskoga kulturnog doma u Rijeci (koncert je vodio popularni Šajeta) kada su njezine stihove pjevala djeca brojnih zborova iz Primorsko–goranske županije. Na CD–u su 24 skladbe (izdane i u notnoj pjesmarici) koje izvode Torretta pri Osnovnoj glazbenoj školi Aleksandra Jug–Matić iz Rijeke (voditeljica Suzana Matušan), Zbor djece i mladih KUD–a Ante Kamenar (voditelj Anton Mario Kamenar), Zvona Viškova (voditeljica Tea Jurčić), Male tratinčice pri Osnovnoj glazbenoj školi Aleksandra Jug–Matić iz Rijeke (voditeljica Tea Miličević), Dječji zbor Halubajčići (voditeljica Tea Jurčić), Dječji zbor Tratinčice pri Osnovnoj glazbenoj školi Aleksandra Jug– Matić (voditeljica Suzana Matušan) i Vežički tići iz Rijeke (voditeljica Natalija Banov). Uz djecu i voditelje zborova značajan je doprinos snimatelja i glazbenih producenata Roberta Grubišića, Nikole Kovačića, Antona Maria Kamenara i Aleksandra Valenčića. Urednica izdanja jest skladateljica Doris Kovačić, a glazbeni producent Robert Grubišić. Projekt odiše inventivnošću, kvalitetom glazbene produkcije i velikim trudom u radu s djecom, što potvrđuje da su zborovi riječkog područja na samom vrhu stvaralaštva popularne dječje pjesme.

Teško je u pjesmarici naći lošiju pjesmu i produkciju, no treba istaknuti naslovnu, široko raspjevanu, upravo himničnu Rijeko, moj grade (Natalija Banov), pokretnu Riječki karneval (službenu himnu dječje karnevalske povorke autorice Natalije Banov), tematske skladbe Badnju noć Doris Kovačić i Betlehemsko sveto svjetlo doajena Ljube Kuntarića te tipično dječje Male čuvare mora Doris Kovačić, Plavi val Natalije Banov, Ja se mraka ne bojim Doris Kovačić, osebujnu Vatra nije dječja igra iste autorice, koju uz dječji zbor izvodi i vokalna grupa E.N.I., te literarno kvalitetne pjesme sa znanim likovima iz bajki (Ružno pače, Bambi i Šuma Striborova Doris Kovačić). Ovaj projekt potvrđuje da kvalitetna popularna dječja pjesma uz male izvođače, skladatelje i aranžere traži i literarno vrijedne tekstove koji su važan čimbenik odgoja djece. Tako Ljubica Kolarić — Dumić djeci poklanja svoju maštu u kojoj čak i mrak postaje prijatelj zahvaljujući čarobnim riječima pjesnikinje.

CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG

isu česta izdanja naših skladatelja za inozemne nakladnike, pa je tim više vrijedno zabilježiti da talijanski Bèrben Edizioni musicali iz Ancone ove godine javnosti predstavlja Children’s Corner per chitarra istaknutoga hrvatskog skladatelja Miroslava Miletića.

CD IZLOG

Piše: dr. sc. Dalibor Paulik

CD izlog Dalibora Paulika CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG

Children’s Corner Miroslava Miletića u izdanju Bèrben Edizioni musicali iz Ancone

CD IZLOG

NAKLADNIŠTVO

NAKLADNIŠTVO NAKLADNIŠTVO NAKLADNIŠTVO NAKLADNIŠTVO NAKLADNIŠTVO NAKLADNIŠTVO NAKLADNIŠTVO NAKLADNIŠTVO NAKLADNIŠTVO NAKLADNIŠTVO NAKLADNIŠTVO

BROJ 152, LISTOPAD 2008.

Undertango 2 / Astor Piazzolla Roc co& partner he Best of Astor Piazzolla. I najbolje od Petera Soavea uz Gudački kvartet Rucner. Dva albuma s po dvije priče, prvi CD s 11 različitih vrsta tanga, a onda drugi CD s Five Tango Sensations. Sinteza i analiza tanga kroz skladbe, mali kompendij svega što je tradicija ovoga mističnog plesa koji je najviše nategnuo raspoloživa ljudska raspoloženja od očaja i crne dešperacije do časti, ponosa, straha, nježnosti ili do lirske ljubavi. Danas se gotovo i nema što reći o valceru, ali tu je zato tango da mu se približimo kroz neočekivano zanimljivu boju bandoneona Petera Soavea. Katkad kao da svira uz čitav filharmonijski korpus, pa onda opet zaštuca sa strane kao napušteno štene. Tango između visoke i niske umjetnosti, za svakoga i nikoga, sâm u sebi potpun, a opet potpuno eksponiran, gotovo poput ekscentrične gospođe koja uvijek ima nešto novo za reći o istim, vječno istim, ljudskim tugama i radostima. No, za tango treba imati jedan poseban osjećaj za ritam koji kao da potječe od kucanja srca, koji zaboravlja na korake, noge i pod, na tlo po kojemu se kreće, ritam koji je sav negdje ploveći u sredini, u prostoru krčme, ulice, dima, sumraka, noćnih svjetala — i tako bi se moglo alla Lorca o nueñdu pričati do sutra. Svakako, glazba je ta koja ima nešto za reći kroz tango. I to je Astoru Piazzolli osiguralo trajno mjesto u glazbenoj povijesti i stvaralaštvu, jer je dosegnuo umjetnost te glazbe i dokučio je, što vlastitom svirkom, što skladanjem. Težak zadatak za svakoga tko voli slobodu. Tango zarobljava, njegova je ritmička osnovica nepovrediva i u toj stezi jedan gudački kvartet pokušava izraziti sve zarobljeno u Piazzollinoj glazbi. I taj gudački kvartet to vrlo uspješno radi već godinama, a ovo je najzrelije i najsnažnije postignuće u glazbenoj sferi, takoreći nanovo otkriven akordeon kroz bandoneon, kao da pariških šansonijerskih predgrađa nikada i nije bilo. Ovaj put harmoničica priča sama, glasom oporim i tugaljivo zategnutim poput Edith Piaf. Obrade skladbi za gudački kvartet maestralno pokrivaju sve slojeve harmonija kojima ekspresionistički jarko bojaju to vruće argentinsko nebo. Bilo u Hrvatskom glazbenom zavodu ili u Studiju Rocco&partner. Svatko tko voli glazbu svim svojim srcem prima njihove izvedbe Piazzollinih skladbi, izravno, bez posrednika. Pravo je čudo, zapravo, koliko je tango zahvalna tema kad joj se priđe s prave strane, moderne, kao filmskoj glazbi u smislu da glazba za film prvenstveno vodi računa o emocionalnom i ritmičkom dojmu. I unatoč svakom jadu i nevolji nezaustavljivo vuče naprijed. Taj drive udarnih filmskih tema izuzetno leži gudačima Kvarteta Rucner, oni se sa Soaveom razumiju na nekom svom posebnom jeziku. Davor Rocco, sa svojim iskustvom skladatelja za scenu i film, udahnuo je ovim snimkama onaj čarobni kontekst koji dočarava mjesto »ovdje i nigdje i svugdje«, s dozama jeke i zaobljenih kadenci koje odaju iskusnoga majstora. Ručni rad i za notnim i za tonskim pultom. A što se izgleda tiče, izgleda da je čarolija tanga prešla i na dizajnera jer je Sanja Rocco ovim albumom »vatrometalno« (molim da me ispričate za ovu kovanicu, ali ako pogledate naslovnicu, sjetite je se) pogodila u srž onoga što plamti u glazbi tanga. Likovnjaci su nas u zadnje vrijeme razmazili svojim domišljatim i sve elegantnijim rješenjima za omote, ali bitno je da omot surađuje sa svojim sadržajem, a ovaj je njegov sastavni dio.

POPUT GRGURA NINSKOG Cantus / HRT

kladateljima koji po prvi put umjetnički obrade latentni nacionalni arhetip i oblikuju ga u glazbeni trajni oblik pripada slična zasluga kao i izumiteljima pisma. Tek se nakon njih društvena zajednica može koristiti vlastitim konvencijama za umjetničku i kulturnu komunikaciju. Ivan Brkanović je moguće najsnažniji primjer takvog skladatelja koji je Hrvatska ikada imala. Preuzeo je na sebe zadatak, koliko težak, toliko i poseban, poput Grgura Ninskog velik i važan, ali s lakoćom i ljubavlju, s predanošću, ne toliko cilju, koliko sâmom skladateljskom putu te posebne naravi. Bokeljska krajina i Konavle, čiji je vokalni izraz stasao uznosit i tvrd poput kamena Meštrovićevih spomenika, imaju u zborskim skladbama Ivana Brkanovića i vlastiti spomenik isklesan od glasa koji uvijek izvire odnekud kao organski dio žestokog i bujnog krškog krajolika i poput ponornice nakratko uvire u dubinu kamenih gudura i ponovno izranja hladan i svjež iz obnovljenog izvora. Tako je Brkanović doživljavao pjesme voljenoga kraja i opjevao ih u svojemu klasičnom Bokeljskom kolu i Konavoskom pirovanju ranih tridesetih godina prošloga stoljeća. Na albumu su predstavljeni zborovi nastali i deset godina kasnije, tijekom burnih godina Drugoga svjetskog rata: ciklus spjevan za sina Željka, Deset popijevaka za djecu malu kao Željko, te čuveni triptih Krijes planine iz 1942. godine. Djelo klasične vokalne literature s tri pjesme: nade, čežnje i radosti, nadahnulo je i druge skladatelje svojom oporom snagom i odvažnom primjenom akcentuacije, koja nekako uvijek podsjeća na grub i zamašan korak gorštaka po gudurama. A opet, u homofonom slogu, Brkanović postiže solemnost i sjaj najvećih djela sakralne glazbe.

Vrsni dirigent zborske glazbe Vladimir Kranjčević ovdje je tumač dviju skladbi, Bokeljskoga kola i Krijesa planine, a izvedbom drugih dviju, Ličke suite i Deset popijevaka, ravnaju ništa manje znani zborovođe Slavko Zlatić i Sergije Rainis. Arhaični ton Brkanovićeva stila, posebno dojmljiv u operi Ekvinocij, moguć je u savezu s nečim arhetipsko arhaičnim u samih pjevača, jer teško je zamisliti ne–slavenski zbor koji s podjednakom sigurnošću i pouzdanošću izvodi Brkanovićeve zborske skladbe onako kako to zdušno pjevaju mješoviti zborovi Hrvatskoga radija — dakako, iz različitih razdoblja svojega postojanja i djelovanja.

Hrvatski suvremeni skladatelji/Nikša Njiri

VRIJEDNI TRADICIONALIST HDS / Cantus

natoč vedroj naravi skladatelja, njegova komorna glazba na ovomu albumu uglavnom je sumorna i sjetna, u najboljem slučaju elegična s disonantnim diskursom u harmonijama kao motivom trajnoga nemira. Krhke strukture kao kontekst ﬁnih lirskih melodijskih linija pletu stil i ozračje subjektivnog intimističkog doživljavanja. S povjerenjem u

skladateljsku tehniku i metodički pristupajući oblikovanju svake glazbene forme, Njirić je kao marljivi tradicionalist ostvario bogat i raznovrstan opus. Djelujući u vremenu nakon Drugoga svjetskog rata, premda temeljit učenik još temeljitije škole Krste Odaka, instrumentalne i intimističke forme bile su enklava za pojedinca koji želi umjetnički prenijeti svoje svjetoviđenje, ne pristajući pritom na konformističke oblike masovne, onodobne tobožnje proleterske stvaralačke proizvodnje. Prvenstvena je odlika Njirićeva komornog izričaja visoka razina kvalitete skladateljskog rada, nikada ne zastajkuje ili površno tretira teksturu, njegove su ideje u potpunosti jasno izrečene, svaka glazbena fraza dorađena i precizno artikulirana. Odabir skladbi na albumu pokriva razdoblje od 60–ih godina 20. stoljeća do danas, počevši s lijepim Japanskim minijaturama za bariton i klavir te ponešto sličnom skladbom namijenjenom klarinetu uz klavir iz 1961. godine. Tu je melodika sasvim jednostavna i jasna, uporna u nekonformizmu i otporna na utjecaje, što će ostati i tijekom avangardnih 70–ih i 80–ih u skladbama namijenjenima klavirskom triju, gudačima i gudačkom kvartetu, opet klarinetu, rogu i orguljama. U nepunih sat vremena tonskih zapisa upoznajemo sedam komornih skladbi Nikše Njirića. Kao izvođači Njirićevih skladbi ovdje se pojavljuju sve legende hrvatske glazbene scene, od Vladimira Ruždjaka, Anđelka Klobučara, Zagrebačkih solista, Gudačkog kvarteta Pro Arte, Zagrebačkog klavirskog trija i Darka Lukića do glazbenika čestih na Tribinama u Opatiji, Josipa Tonžetića, Valerije Mezdjić, te ponovno Kvarteta Pro Arte i Prerada Detičeka. Njirić očito puno zna, pa puno toga i može zahvatiti i ostvariti se u brojnim formama. Njemu je glazbeni jezik kakav je naslijedio bio dostatan za iskazivanje glazbenih ideja i nije odlazio u tragalačke vode avangarde, već je orao brazde na već osvojenu tlu. Takvi su skladatelji oni koji održavaju tradiciju i opstanak glazbe, često je običavao reći Stanko Horvat za sebe i svoju skladateljsku orijentaciju, jer kada bi svi skladatelji bili prethodnica, tko bi išao za njima da preore zasijano. Stalna prisutnost na glazbenoj sceni i uporna izdržljivost u stilu i radu čine Njirića pripadnikom Horvatova »staleža orača«.

Zagreba ki duo kontrabasista

Mimi Marjanović Gonski i Žorž Draušnik Takec hi, Kaufmann, Seletkovi , Šaban, Soga TUTICO Clas sic

va nas lijepo oblikovana edicija tvrtke Tutico vraća u najbolja vremena prvih Biennala, kada smo zajedno sa skladateljima i izvođačima, dovoljno odvažnima i dovoljno znatiželjnima za avanturu novoga zvuka, kretali u potragu za novim zvukom, novim doživljajem i često se s takvog putovanja vraćali uz pregršt doista novih iskustava. Žorž Draušnik i Mimi Marjanović Gonski zasigurno ne bi osnivali duo (prvih pultova u zagrebačkim orkestrima Opere i Filharmonije) da nisu bili i sami željni ovakvih avantura. Dakako da su pritom i poticali skladatelje na rad i time ostvarivali nova djela obogaćujući i literaturu za vlastite instrumente i hrvatsku suvremenu glazbenu scenu. Djelomice je to zasluga noviteta samog sastava dvaju kontrabasa koja je stavila u pogon svježe skladateljske koncepcije, pa je rezultat i zanimljiv i kvalitetan, kako autorski, tako i interpretativno. Uz pomoć magnetofonske vrpce, snimljenih fragmenata govorenja,

deklamacije i raznih tehničkih inovacija, album je prepun reminiscencija na avangardu Reicha, Kagela i Takemitsua. To je znak da se modernistička uzašašća ne bi trebala tako olako ispuštati iz prakse i inertno se prepuštati kolotečini samo stoga jer su, ruku na srce, zahtjevnija, barem u smislu umjetničke mašte i kreativnosti. Još od vremena Stockhausenovih Himni slušatelja već dugo u glazbi ništa ne može tako približiti onom svojstvu dobre književnosti da sa svakim novim tonom postavlja virtualno pitanje: »A što slijedi?« kao ovaj album. Posve netipično za dopadljive snimke, izdanje započinje skladbom Diacorpus Japanke Yuke Takechi koja traje više od četvrt sata, ali zato izvrsno vrši ulogu uvertire i prologa u svijet zvuka kakav želi predstavljati. Landscape with Figures jest dadaistički kolaž na temu regija u novoj sintezi europskih naroda i uključuje govorenje Gunde König, glumice vješte u eksperimentiranju. Premda se naslov referira na sliku Claudea Moneta, teško da će izbrisati sjećanje na novovjeki Pejsaž iz dramske književnosti, onaj »s argonautima« Heinera Müllera. No, izgleda da se u zadnjih deset godina izgubila i strast za putovanjem koja ih je karakterizirala i svela tek na likove, to jest ﬁgure. Krešimir Seletković svojom skladbom Rebus također napušta svirku na glazbalu uobičajenim načinom, on ga koristi kao cjelinu sa svim mogućnostima koje korpus glazbala može dati, sa živama, drvetom, taktom izraženim izravno, lupkanjem, onomatopejski dočaravajući tapkanje plesača po kamenu neke obalne svečanosti, izmjenjujući se sa šturom, skicoznom melodijskom proznom izjavom, povezujući sve to ritmom koji zaziva organsko kretanje. Skladba Antuna Tomislava Šabana Sedma simfonija in la (za Žorža i Mimija) već naslovom govori o posveti dvojcu za kontrabasom iz Zagreba, a napisana 1998. godine, ujedno je i najstarija skladba na albumu. Pomalo se s ovom skladbom naslućuje neki novi urod prve avangarde. Ova takozvana simfonija zapravo je prpošna piccola commedia dell’arte u kojoj se dva vještaka nadmudruju, svaki sa svojom rutinom i efektima. Bez pobjednika na kraju. Album zaključuje skladba skladana za duo 2000., s obećavajućim naslovom Svadbeni plesovi dvojice starih gudača, iz pera »stimm« kolege, japanskoga kontrabasista i dirigenta Daisukea Soge. Šećer na kraju, jer ova skladba plasira kontrabasiste kao vrsne zabavljače i autoironijski se poigrava s pučkim ritmičko–melodijskim obrascima. Osim što su predstavili svoj najnoviji rad i aktivnosti u duu, Zagrebački duo kontrabasista ovim je albumom ostvario svjež i kvalitetan doprinos suvremenoj glazbi, takoreći krijumčareći avangardu kroz dobru zabavu.

CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG

Peter Soave & Rucner String Quartet

Ivan Brkanovi : Zborske skladbe 1932. — 1943.

CD IZLOG

CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG

CD izlog Đurđe Otržan

DVA ALBUMA MILKA KELEMENA

Milko Kelemen

Portrait of a Composer

mantno i žovijalno, s uspjehom i uvijek je nešto iz toga izašlo. Izašao je Biennale na koncu konca. On je bio taj koji je Zagrebu i Hrvatskoj otvorio vrata svijeta i više ih nitko nije mogao zatvoriti. I svaka njegova nesmotrenost prolazi, jer u vodama avangarde nema autoriteta koji bi dijelio ocjene, nagrađivao postignuto i kažnjavao krive kontrapunkte. Stoga, Kelemenova blizanačka duhovitost da bude kormilar dviju strana očituje se i u izgledu knjižice jednoga od CD–ova (drugi je strogi šenbergovsko–cezarski poluportret kao na rimskim kovanicama), gdje je prva strana mondrianovska koloristička apstrakcija koja sugerira da je autor pripadnik moderne i avangarde, a na stražnjoj sličici, onaj jupiterovski žovijalan slijepi putnik svih brodova: nasmijani Milko na krmi nečijega broda na plavome moru sa slamnatim šeširom s koje se spuštaju palmini listovi poput paukovih nožica. Da nije bio takav, neuhvatljiv ni za glavu ni za rep, i da je doista bio šenbergovsko–cezarski diktator, ništa od našega Biennala ne bi bilo, a bogme niti ova dva CD–a mutnoga porijekla (postavlja se pitanje tko je otkupio snimke od HRT–a i slično). Ovako, eppur si muove.

Grammafone

jezik uvijek prepoznatljiv, dedićevski. To je jezik autora koji jednostavno ne može »izaći iz svoje lirske kože«. On se u toj koži dobro osjeća, i to toliko dobro da i najveću dramatiku izražava na svoj način: lirski — a opet, uvjerljivo i ﬁlmski smisleno. I uvijek uspijeva stvoriti hitove.

CD izlog Davora Hrvoja

Saša Nestorovi i Veljko Glodi

CD izlog Irene Paulus

The Cool Jazz Duo Orfej

D Milko Kelemen

Archetypon, Nonet, Compose, Inﬁnity Grammafone

Arsen Dedi

Za kino i TV C roatia Records

slučaju ove dvije facete istoga portreta Milka Kelemena nije baš otprve jasno iz kojega diskografskog miljea potječu; nije ni Cantus ni DGG, naravno, ali kod edicija ove vrste otprilike znamo koje etikete možemo očekivati, a ova je što opskurna, što nepotpuna. Na prvi se pogled nameće zaključak da su CD–blizanci zapravo portret nekog njemačkog komponista avangarde i darmštatske škole, što je točno, ali tek se uvidom u šture podatke pojašnjava da je autor iz Podravske Slatine. Za Europu nedovoljno, za Hrvate nejasno. Na albumima jesu, doduše, sve same snimke načinjene u Njemačkoj s njemačkim i svjetskim umjetnicima i ansamblima: Siegfriedom Palmom, Kvartetom Melos te dirigentima Arturom Tamayom, Ernestom Bourom, Helmutom Franzom i Heinzom Mendeom, ali je i jedna jedina snimka sa Simfonijskim orkestrom Hrvatske radiotelevizije (SO HRT) pod ravnanjem Nikše Bareze. No, potonja je, prvo, označena kao RTV Orchestra, a trebala bi biti HRT Symphony Orchestra, koji je to već više od sedamnaest godina, dakle od 1991., a dotična snimka Archetypona ostvarena je 1996., pa je svakako bilo vremena da se taj podatak nauči, a drugo: svaki producent iz bijeloga svijeta ima pravo na ime i prezime, dok je Balance engineer ovdje, kao jedini Hrvat na ploči, zastupljen riječcom Krivić. Ili je Joško Krivić globalno poznat kao producent Glazbene proizvodnje HRT–a ili je šlamperaj, kad smo već kod purgerskoga njemačkog, svakako neugodan i iritantan način prakse zemlje u kojoj je dotična Slatina. Snimke, dakako, dobro poznajemo. Većinu smo tih skladbi čuli na Biennalima i oko istoga festivala, svaka je Kelemenova skladba bila u pravilu praizvedena najprije u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog sa SO HRT–a, a fragmente Apokaliptike, ma kako je po najnovijoj verziji pisali, čuli smo u svim krojevima i izdanjima, od Revelina do ovih albuma. Kelemen si je uvijek davao za pravo koristiti se svakom mogućom slobodom i nagovarati druge na to, no sâm je i prečesto zapadao u konformizam obično kasneći za trendom, pa se brzo resetirajući da ne »zakasni na vlak«. Radio je to šar-

nema Odjel jazza, burnim pljeskom nagradili glazbenike i izmamili tri dodatka. Bio je to jedan od poticaja za njihovo češće koncertiranje u zadnjih nekoliko godina. Naime, osim na hrvatskim jazz i ostalim festivalima i u muzejskim prostorima, također su nastupali u Rusiji i Mađarskoj, a prošle su godine snimili ovaj CD. No, ostaje pitanje hoće li jazzistički uspjeh dvojice klasičara dati barem malen poticaj promjeni u sustavu školovanja glazbenika i omogućiti im da u Hrvatskoj konačno steknu obrazovanje u području jazza.

slijed sveopće »suše« domaćih izdanja filmske glazbe na kompaktnom disku, iskreno me razveselio najnoviji album Arsena Dedića objavljen samo nekoliko mjeseci nakon iznimno uspjelog albuma Rebus. Nosač zvuka naslovljen Za kino i TV podsjeća na ono što je bilo i govori o onome što je sada — ukratko, to je sažetak Dedićeva bavljenja glazbom za film i televiziju (kako i sâm naslov kaže). Tako se, okupljene na jednom mjestu, mogu slušati teme iz njegovih vječnih partitura: Glembajevi, Povratak Katarine Kožul, U registraturi, Rabuzin, Donator... Prvi dio albuma zapravo je reizdanje nekadašnjeg LP–a Muzika za film i TV, koji je u svoje vrijeme daleko nadmašio diskografsku percepciju filmske glazbe idući ukorak s tek probuđenim svjetskim zanimanjem publike za posjedovanjem filmske glazbene podloge na nosaču zvuka.

U tom je kontekstu Za kino i TV bila obveza Arsena Dedića, dobitnika prošlogodišnje Nagrade Vladimir Nazor za životno djelo upravo u području filmske glazbe. Uz toliki broj filmskih partitura (i to za filmove različitih žanrova, različitih financijskih mogućnosti i različitih izvođačkih sastava), od njega se očekivao novi soundtrack. Neću posebno isticati vrhunsku opremu albuma, nego ono što se na njemu može čuti. Uz već objavljene zvučne slike partitura, ovaj CD donosi glazbu iz TV serije Prosjaci i sinovi (i to naslovni motiv koji je za Big Band HRT–a obradio Miljenko Prohaska), nekoliko brojeva iz dječjeg filma Tajna starog tavana, nekoliko brojeva iz dokumentarne TV serije Jedrima oko svijeta, naslovnu temu iz filma Pont neuf, glavnu temu iz filma Druga strana O. Wellesa, song iz filma Trumbetaš (jedinu pjesmu na cijelom albumu koju je, naravno, otpjevao sâm autor), nekoliko brojeva iz najnovijega filma Belle epoque ili Posljednji valcer u Sarajevu te naslovni motiv televizijske serije Punom parom. Premda je glazbenih brojeva vrlo mnogo (37 je zavidan broj čak i za soundtrack — no, to pokazuje autorovu zaljubljenost u materijal), CD je stilski jedinstven, a skladateljev je glazbeni

uo sastavljen od klavirista i saksofonista iznimno je rijetka, iako ne i nepoznata kombinacija u jazzu. Neki od zapaženijih primjera iz povijesti jazza jesu duo klavirista Davea Brubecka i alt saksofonista Paula Desmonda, klavirista Mala Waldrona i sopran saksofonista Stevea Laciea, ali i klavirista Alana Broadbenta i alt saksofonista Garyja Fostera koji se zagrebačkoj publici predstavio 2004. na Proljetnoj reviji jazza u Maloj dvorani Vatroslava Lisinskog. No, to su tek povremene suradnje koje su rezultirale koncertima i snimljenim albumima, ali ne i repertoarom namijenjenom upravo takvoj postavi, već posebnom pristupu sviranja standarda. U novije doba u Hrvatskoj uspješno djeluju takve kombinacije; primjerice, duo pijanista Igora Savina i sopran saksofonista Željka Kovačevića koji svira i snima na području crossover, sakralne i etno–jazz glazbe. Zapažen je duo što ga čine hrvatski, klasično obrazovani glazbenici, s poštovanja vrijednim jazzističkim iskustvom, profesori na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji, klavirist Veljko Glodić koji je jazzističku naobrazbu stekao u SAD–u i saksofonist Saša Nestorović koji tijekom cjelokupne karijere plovi jazz vodama. Oni s povremenim prekidima sviraju već osamnaest godina, a izvedbu u toj zahtjevnoj formaciji promišljaju na drukčiji način. Osim drukčije reharmonizacije vrlo popularnog evergreena Summertime Georgea Gershwina, sklonost prema suvremenijem jazz izričaju pokazali su uvrstivši na album vlastite izvedbe djela onih glazbenika koji su odigrali značajnu ulogu u njihovu glazbenom razvoju: Vierd Blues trubača Milesa Davisa, Very Early pijanista Billa Evansa i Giant Steps saksofonista Johna Coltranea. Bez velikih udaljavanja od tog miljea, suvremenoga jazza, Glodić je za duo skladao šest djela, La boite du jazz, Hanged Man, Sanja’s Dance, Holly Lady, Some Distant Memories i Balkan Blues. Skladbe odaju vještinu klasičara koji osjeća jazz, posebice bebop, a nisu mu strani ni drugi elementi koje često vežemo uz jazz — latino, funky, blues, tradicijska glazba... Poštovatelji cool jazz škole i djela klavirista Lenniea Tristana i alt saksofonista Leea Konitza, Glodić i Nestorović dinamičnim izvedbama osebujna zvuka pozivaju slušatelja na pažljivo slušanje, angažiraju njegov intelekt, ali i osjećaje, posebice one lirski prirode. Iskazujući nevjerojatno zajedništvo, precizni su u unisonim dionicama, razigrani u solima, nestašni u promjenama tempa, sjajno komuniciraju izazivajući jedan drugoga na glazbeni razgovor, disciplinirani su i poticajni u pratnji. Dok je uloga pijanista kao pratećega glazbenika u ovakvoj formaciji razumljiva, u pratnji se u nekim izvedbama javlja i Nestorović, a zahvaljujući dugogodišnjem djelovanju u Zagrebačkom kvartetu saksofona, čini to sjajno. Godine 2005. ovaj je duo održao zanimljive nastupe, između ostalih, i interaktivni jazz koncert u dvorani Muzičke akademije u Zagrebu. Tom su prigodom, uz izvedbe spomenutih skladbi, imali kratka izlaganja o osnovnim značajkama jazza te pojedinih jazz djela. Oduševljeni izvedbama, brojni su okupljeni studenti Muzičke akademije, koja još uvijek

Labyrinth

Labyrinth Dallas Records

akon dvogodišnjega zajedničkog djelovanja, gitarist Dalibor Matošević–Pipo, kontrabasist i bas gitarist Luka Veselinović i bubnjar Marko Matošević objavili su svoj prvi album. Iako se samozatajni i skromni glazbenici u tekstu na omotnici albuma gotovo ispričavaju na neiskustvu, ono se, kako navode, očituje u procesu snimanja u studiju, ali nikako i u prezentaciji glazbe. Naime, iako se radi o mlađem naraštaju hrvatskih jazzista, zamisao i realizacija odaju zrele glazbenike. Iskustvo su stjecali svirajući s raznim hrvatskim jazz i estradnim zvijezdama, a stalni su članovi prateće skupine Massima Savića koji, između ostaloga, ima sklonosti i prema jazzu. Izvedbe su stilski ujednačene, što je rijedak slučaj kod mladih glazbenika koji nerijetko u prvom predstavljanju javnosti žele pokazati sve vještine koje su dotad stekli, ne razmišljajući o tome da, žele li ostvariti ozbiljno glazbeno djelo, skladbe na albumu trebaju činiti zaokruženu cjelinu. U takav pristup sjajno su se uklopili gosti, iskusniji instrumentalisti, tenor i sopran saksofonist Saša Nestorović koji svira u svim izvedbama, dok se izmjenjuju klaviristi Matija Dedić i mlađi, ali već nagrađivani, Kristian Terzić. U spoju s gostujućim glazbenicima njihov je mladenački polet rezultirao smislenim, uigranim i dinamičnim izvedbama u kojima su svi iskazali i zavidno solističko umijeće. Osim kao vješti svirači, improvizatori, predstavili su se i kao zreli skladatelji. Naime, sve su skladbe i aranžmani na albumu Labyrinth autorski. Badminton, Complex, Cigla, 87 i Gaebletz potpisuju Dalibor i Marko Matošević te Veselinović, Alexandra Dalibor Matošević, a U — Bot Veselinović. Kroz njih dokazuju poznavanje povijesti jazza, ali i kretanja na suvremenoj jazz sceni obilježenoj oslobađanjem od robovanja stilskim značajkama. Stoga njihove izvedbe donose spoj bebopa i fusiona, akustičnog i električnog zvuka, nagovještaja rocka i ﬂamenca, te drugih elemenata koje su skladno uklopili u svoj suvremeni glazbeni jezik.

CD IZLOG

CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG

CD izlog Đurđe Otržan

CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG

BROJ 152, LISTOPAD 2008.

Gracia

Marko Ramljak & The Band

Darko Rundek

Čovik i po

Krv nije voda

Rebaltadura

C roatia Records

M agic M usic/Dancing Bear

Dallas Records

Balade Petrice Kerempuha

čestale reprize serija u kojima je glumio jedan od najvećih protagonista hrvatskoga glumišta Boris Dvornik uvijek potaknu potražnju za popularnim napjevima kao što su Naše malo misto ili Oj, čoviče iz serije »Čovik i po«. Stoga i ne čudi realizacija CD–a koji osim navedenih pjesama sadrži i dalmatinski megahit Nadalina (premda je posrijedi duet s Oliverom, većina slušatelja ovu pjesmu povezuje s Borisom Dvornikom) i baladu iz ﬁlma »Roko i Cicibela« Ča je život vengo fantažija koja je znana upravo i iz Oliverova repertoara. Te su snimke tako pridodane zapisima s jedinog albuma Borisa Dvornika na kojemu pjesme potpisuju Zdenko Runjić i Jakša Fiamengo.

Osim toga, kompilacija donosi i suradnju s oba sina — Deanom i Dinom, kao i pjesmu sa Splita ‘77. Ništa se promijenilo nije. Boris Dvornik koji na svojim pjesmama »repa« u stilu Roka Prča radi to besprijekorno, pa iz tih pjesama izbijaju sav dalmatinski šarm i njegova neuništiva energija. Isto se nešto manje osjeti u skladbama kad Dvornik pjeva (ili barem pokušava pjevati) na dalmatinskom narječju, dok su pjesme na štokavštini dijametralno suprotne njegovoj pojavnosti. No, Čovik i po jest izdanje koje je nedostajalo našoj diskograﬁji, jer u Hrvatskoj ni prije ni poslije nije bilo glumca koji je otpjevao dva nacionalna evergreena.

ovratnički album Gracije u najmanju je ruku neuobičajen, što se vidi već iz laibachovsko–thompsonovskog ovitka: posrijedi je, zapravo, kutija koja osim diska i popratne knjižice sadrži i medaljon koji je blagoslovio velečasni Sudac. Arhaični vizualni motivi, od staroga hrvatskog grba preko reprodukcije slike Otona Ivekovića do citata Brune Bušića, Graciju dovodi u područje kamo je rijetko zalazila — domoljubne pjesme povijesne tematike. Na albumu Cvijet s juga zanimljiva pjesma H.O.T. bila je posvećena nastojanju da se očuvaju mali jezici koji počinju odumirati. Devet godina kasnije, Gracia inicijalnu ideju razrađuje nastojanjem da se opjeva ljubav prema domovini. Dakle, sve ono što radi Thompson, ali umjesto hard rocka glazbena je podloga ovog albuma pop u autorskoj viziji Jurice Popovića. Sve to rezultira jednim od rijetkih konceptualnih izdanja u nas i najambicioznijim Gracijinim albumom čiji je možda glavni problem što ne djeluje u skladu sa svojim ovitkom nego, zapravo, zvuči kao klasična Gracia sa znakovitijim stihovljem. S druge strane, trud uložen u ovaj album neće ostati nezamijećen, uz čupavu pernicu grupe Flare, ovo je najistaknutiji ovitak na hrvatskomu tržištu, konceptualni albumi također su rijetkost, a i nije uobičajeno da se religiozno–domovinske pjesme baš ubacuju u formu standardne pop–pjesme. Stoga Krv nije voda predstavlja istinski novum na diskografskom tržištu, premda su ambiciozni stihovi više primjereni čitanki iz povijesti negoli suvremenu pjesništvu.

rugi album violinista Marka Ramljaka stiže četiri godine nakon objave prvijenca na kojemu je, zapravo, izašao iz sjene pratećega Gibonnijeva glazbenika, ali se ujedno oslobodio bremena negdašnjeg mu benda Secret Life s kojim je njegovao određene obrasce irske glazbe. Premda mu je suradnja s Gibonnijem dala zamah i očekivalo se da će ga svaki izvođač zvati na snimanje albuma, kao što zovu Matiju Dedića, to se nije dogodilo. Upravo obratno. Matija je došao dati potporu intimnijem pristupu Marka Ramljaka, ali istodobno i razrađenijemu, jer ovoga puta iza njega stoji precizan prateći bend. Rebaltadura predstavlja njegovo viđenje fusiona uz primjese irskih glazbenih motiva, pa zajedno rezultira osobnim gledanjem na world music. Pritom nije nevažno napomenuti da — suprotno očekivanjima — Marko Ramljak nije autor cjelokupnog materijala, nego u dvije pjesme sudjeluje Nino Nimac, dok je jedna obrada pjesme Mambo For Ruth kontrabasista Charlieja Hadena. Izvrsna sviračka ekipa koja prati Marka Ramljaka znalački je ugodila zvuk albuma, a upravo instrumentalna međuigra svih članova benda (a ne očekivana »violinizacija« materijala) najupečatljivija je kvaliteta ovog albuma.

M enart

remda je početkom devedesetih na tržište izašlo desetak soundtrackova s glazbom iz hrvatskih ﬁlmova, njihova nekomercijalnost, bez obzira na popularnost autora (na primjer Rajko Dujmić, Zrinko Tutić…) ipak nije razvila trend. S kazališnom glazbom situacija je još gora. Svojedobno je Gibonni radio glazbu za jednu predstavu u stilu Pink Floyda, ali danas ni to ne bi prošlo komercijalno rešeto. Ipak, Balade Petrice Kerempuha u izvedbi Teatra Ulysses i glazba Darka Rundeka predstavljaju svojevrsni kuriozum, pa će zacijelo imati pobornike i izvan hridina Brijuna gdje se predstava izvodi. Rundeku nije bilo teško realizirati glazbu. Iz pjesme Zima grupe Haustor (koju je napisao Srđan Sacher, a nalazi se na jednome od najboljih hrvatskih singlova) Rundek crpi osnovicu oko koje okreće cijelu zvučnu sliku predstave. Među izvođačima je, dakako, Rade Šerbedžija te Maja Posavec, pjevačica skupine Detour. Posrijedi je vjerno glazbeno oblikovanje ne samo predstave, nego i književnoga predloška.

Songkillers

Sve je drugo igra Aquarius Records Razni izvo a i Florijan

Arijel M enart

lorijan je, uz Detour i Headoneast, treća frakcija Yammata (nešto poput Monaca, Electronica i Other Two, bendova nastalih iz New Ordera), što zacijelo dovodi do zabune kod slušatelja: nijedan od njih nije aﬁrmiran, svi zvuče otprilike jednako, poklonici lounge glazbe sretni su što uz nju vrsno prianjaju i hrvatske riječi, dok će oni drugi zaključiti kako je riječ o predosadnoj glazbi za metroseksualce i PR agencije koje će ih zbiti na božićne kompilacije velikih korporacija.

Istina je negdje između te dvije krajnosti, a Florijan (u kojemu pjeva Ivana Babić, originalna pjevačica Yammata) svoje stvaralaštvo temelji na autorstvu Luke Milasa koji je na jedinom albumu Yammata Plan B napisao skladu Vidim sami. Nježna glazba kojoj možemo prikrpati naziv easy listening zaista je nepretenciozno lounge štivo koje dobro funkcionira kao zvučna kulisa. Za nešto pretencioznije vjerojatno će trebati stisnuti malo gasa i dodati malo basa. Zasad i dalje najupečatljivije pjesme Yammata potpisuje Saša Ljiljak, a njegova članska iskaznica vezana je uz bend Headoneast.

Haustor

Klape Remixed

The Ultimate Collection

Dancing Bear

C roatia Records

ompilacija u kojoj se spaja a capella klapsko pjevanje i elektronička nadgradnja doima se u startu kao kombinacija koja bi autohtone hrvatske napjeve mogla s jedne strane podignuti na višu razinu, a s druge možda efektno ubaciti na inozemno etno–tržište. Dobar je primjer Gibonnijeva pjesma Dobro jutro, tugo u interpretaciji Klape Cambi (u originalu je izvodi Oliver Dragojević), koja je doživjela house remix. Isto tako, projekt Lado Elektro, u kojemu je Hrvoje Crnić Boxer nadgradio napjeve Ansambla Lado, rezultirao je jednim od ponajboljih albuma na ovomu tržištu. Projekt Klape Remixed objedinjuje napjeve klapa Crikvenica, Ragusavecchia, Grdelin, Uzorita, Kampanel i Mirakul u remiksevima domaćih i stranih DJ–a. Rezultati nisu tako sjajni kao što bi se očekivalo, jednostavno zato što je dio remiksera vokalne interpretacije iskoristio tek kao podlogu za svoje loopove, ne ulazeći, zapravo, u tkivo uglavnom tradicionalnih napjeva.

olekcija pop–rock kompilacija objedinjena pod imenom The Ultimate Collection osim low–budget pristupa donosi i korektan pregled karijera najvećih izvođača s ovih prostora. Premda je posrijedi tek nova ambalaža s poboljšanim zvučnim efektima, u kolekciji ipak ima jedan izuzetak. Posrijedi je kompilacija grupe Haustor, a izuzetak je zbog toga što je na CD–u ponovno izdan tek jedan njihov album, objavljena je kompilacija i posthumni album uživo. The Ultimate Collection ima devet pjesama više od kompilacije 1981.1984.1985.1988, no od toga su četiri s prvog albuma, kao i pjesma sa singlova Zima i Pogled u BB pridodane CD reizdanju nastupnog albuma. Kako je kompilacija izašla prije 13 godina, a album Haustor na CD–u prije 11 godina, ova kompilacija, zapravo, sjajno osvježava sjećanje na jedan od ponajboljih bendova s ovih prostora. Nadam se da je to samo uvod u reizdanje sva četiri albuma, jer sljedeće godine navršit će se četvrt stoljeća od objave najboljega ex–Yu albuma — Treći svijet koji nikad nije izašao na CD–u (barem ne službeno), pa bi prigodni box–set tim povodom bio i više nego dobrodošao.

Klape Remixed svakako zaslužuje podršku kao projekt, no realizacija je ovoga puta na razini proizvoljne kompilacije upitne kvalitete, a ne zaokružene cjeline.

reći solo–album Željka Banića pod trademarkom Songkillersa deﬁnitivno je njegov najzaokruženiji rad. Osim ujednačenosti materijala, vezivno tkivo albuma predstavljaju određene funk i disco stilizacije, kao što je to slučaj u glavnoj pjesmi albuma Srce nevjerno. Bas–linija i gitarska razrada znatno se oslanjaju na stvaranje grupe Delegation, a osjećaju se i prateći vokali Dine Dvornika. Da je Dvornik otpjevao ovu pjesmu, ona bi nesumnjivo bila njegov povratnički hit, ovako je šteta što Banić nije do kraja iscrpio njezin velik potencijal (na primjer pjesma vapi za produljenom verzijom i remiksima). Dino Dvornik i Ivanka Mazurkijević su Banićevi vokalni suigrači u dvije pjesme, što svakako daje novu kvalitetu ovom izdanju, premda bi, na primjer, uz Banićev glas odlično odgovarao i neki manje dubok ženski vokal. Da nije nekih budalastih tekstova kao što je, na primjer, u pjesmi Leteći šampion, album bi bio dotjeraniji, no i ovako predstavlja ugodno iznenađenje.

CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG

Boris Dvornik

CD IZLOG

CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG

CD izlog Bojana Mušćeta

NAJAVE

Petak, 24. 10. 2008. Martin Reiter ALMA featuring Ana Paula da Silva (A/BRA) Martin Reiter (A) — klavir, keyboards, Ana Paula da Silva (BRA) — vokal, udaraljke, Fabio Hess (BRA) — gitara, Martin Eberle (A) — krilnica, Jojo Lackner (A) — bas, Peter Kronreif (A) — bubnjevi

NAJAVE

DJABE featuring Mihály Dresch (H) Ferenc Kovács — truba, violina, Zoltán Kovács — klavir, klavijature, Attila Égerházi — gitara, Tamás Barabás — bas gitara, Szilárd Banai — bubnjevi Poseban gost: Mihály Dresch — saksofoni

NAJAVE

etvrtak, 23. 10. 2008. Jure Pukl New York Connection (SLO / SAD) Aruan Ortiz — klavir, Matt Brewer — bas, Tyshawn Sorey — bubnjevi

NAJAVE

Solistica: Martina Gojčeta, mezzosopran

21.30 Circolo

Viktorija Čop: Pulsations** Bogdan Gagić: L’ été de nuit**, četiri pjesme za alt i 7 instrumenata, stihovi Yvesa Bonnefryja Mladen Tarbuk: Sjećanja na Vis*

DOBAR GLAS DALEKO SE UJE Zagrebački gitaristički kvartet, Klasja Modrušan

18.00 Velika dvorana Doma hrvatskih branitelja

IZ RADIONICE CANTUS ANSAMBLA

20.00 Velika dvorana Doma hrvatskih branitelja

VELIKE PARTITURE BRANIMIRA SAKA A I FRANE PARA A Orkestar opere HNK Ivana pl. Zajca, Rijeka, dirigentica Nada Matošević

PETAK, 7. XI. 10.30 Hotel Histria

Promocija novih izdanja Cantusa 12.00 Circolo

Preporodna dvorana palače Narodnoga doma u 20 sati

Tamara Jurkić Sviben, klavir

14. studenoga 2008. u Kazalištu Komedija u 20 sati

Žiga Hirschler: Tri bizareske Ivana Lang: Suita op.13 Frano Đurović: Ne baš uspavanka / Not Really a Lullaby Božidar Kunc: II. sonata u Es-duru, op. 27

NAJAVE NAJAVE NAJAVE NAJAVE NAJAVE NAJAVE

Zagrebački solisti

Cantus Ansambl, dirigent Berislav Šipuš

Ivan Lukačić (1584.–1648.): Izbor iz zbirke Sacrae cantiones Ante Knešaurek: Quam pulchra es* Josip Magdić: Otče naš — glagoljski*, motet za mješoviti zbor Dalibor Bukvić: Kyrie* Sanja Drakulić: motet*

ETVRTAK, 6. XI.

Utorak, 28. listopada 2008.

CHANSONFEST

Tomislav Uhlik: Quartetto concertante Željko Brkanović: Pjesmarica Adalbert Marković: Tri osorske impresije Krešimir Seletković: Quick suita Miroslav Miletić: Suite du burbon Ivo Josipović: Samba per voce e chitarre* SUBOTA, 8. XI. 12.00 Circolo

ISTARSKI GLAZBENICI VAM PREDSTAVLJAJU II IIgor Kuljerić: Silbenski tanac za klavir četveroručno Đeni Dekleva-Radaković: Danze capricciose za klavir četveroručno Klavirski duo: Aleksandra Santin Golojka i Jadranka Celić Branko Okmaca: Dijalog za flautu i alt flautu Nataša Dragun, flauta i Samanta Stell, alt flauta Igor Kuljerić: Toccata za vibrafon i klavir Vedran Vojnić, vibrafon i Elda Krajcar Percan, klavir Massimo Brajković: Il gabbiano del farro* za harmoniku solo Đeni Dekleva-Radaković: Suoni dell vento* za harmoniku solo Borut Zagoranski, harmonika Dubravko Palanović: Preludij* za klavir četveroručno Bruno Vlahek: Sonata* za klavir četveroručno Dubravko Detoni: L’Horlogerie, za klavir četveroručno (1982.) Klavirski duo: Nikola Kos i Robert Batelić

Antun Tomislav Šaban: Partita za gudače* Davor Bobić: Simfoneta* Josip Magdić: Pastoralne varijacije* Ivan Božičević: Cascades classiques* Nikša Njirić: DEA, ADÉ!* 21.30 Circolo

S ONU STRANU JAZZA Elvis Stanić, gitare i Joe Kaplowitz (SAD), klavir

NEDJELJA, 9. XI. 12.00 Dvorana Kaštela, Grožnjan

POSEBNI SASTAVI Acoustic Project: Renata Penezić, flauta, Branko Mihanović, oboa, Ivana Cvetkovski, harmonika / bajan, Mario Čopor, klavir, Marko Mihajlović, udaraljke, Dubravko Palanović, kontrabas

Ivan Božičević: Pebbles* za flautu, obou, kontrabas i klavir Marko Ruždjak: Incontro* za obou i drvene udaraljke Željko Brkanović: Per quattro* za flautu, obou, kontrabas i klavir Massimo Brajković: Duel trio* za flautu, kontrabas i klavir Frano Đurović: Nahvao 2* Miljenko Prohaska: Millardon, suita za 5 instrumenata (flauta, oboa, bajan, udaraljke, kontrabas)

NAJAVE

NAJAVE PUNIM JEDRIMA

ISTARSKI GLAZBENICI VAM PREDSTAVLJAJU I

Nastupaju: Mješoviti zbor Ansambla LADO, Mješoviti zbor INA, Klapa Nostalgija, Klapa Cesarice i Klapa Grdelin

20.00 Crkva svetog Franje

Zbor HRT–a, dirigent Tonči Bilić

Branimir Sakač: Simfonija o mrtvom vojniku (1951.) Frano Parać : Opera Judita — odabrani prizori (2000.) Frano Parać: Simfonija (1992./’93.)

Ljubo Stipišić Delmata, prvi dobitnik novoutemeljene Nagrade Franjo Ksaver Kuhač Hrvatskoga društva skladatelja

Branimir Pofuk, Maja Stanetti, Dalibor Davidović, Berislav Šipuš

20.00 Circolo

www.jazz.hr

AUTORSKI KONCERT

Branimir Pofuk, Đurđa Otržan, Iva Lovrec, Ivana Kocelj, Antun Tomislav Šaban

Tribina: SUVREMENA OZBILJNA GLAZBA U MEDIJIMA II — KRITIKA

SACRAE CANTIONES

Solisti: Terezija Kusanović, mezzosopran (udovica Judita) i Ivica Čikeš, bas (vojskovođa Oloferne)

www.lisinski.hr

Tribina: SUVREMENA OZBILJNA GLAZBA U MEDIJIMA I — RADIOTELEVIZIJA

16.30 Hitel Histria

NAJAVE

6. — 9. XI. 2008.

16.30 Hotel Histria

NAJAVE

45. GLAZBENA TRIBINA PULA

Roditi / Ignatzek / Rasinfosse Trio (BRA/D/B) Claudio Roditi — truba, krilnica, Klaus Ignatzek — klavir, Jean–Louis Rasinfosse — bas

Povodom obilje avanja 80. godina ro enja

NAJAVE

www.jazz.hr www.lisinski.hr

NAJAVE

Jon Faddis Quartet (SAD) Jon Faddis — truba, David Hazeltine — klavir, Todd Coolman — bas, Dion Parson — bubnjevi

etvrtak, 23. 4. 2009. Simfonijski orkestar i Big Band HRT–a U suradnji s Muzičkim biennalom Zagreb

NAJAVE

Srijeda, 22. 10. 2008. Uz 85. rođendan Aleksandra Bubanovića

Subota, 6. 3. 2009. Yaron Herman Trio (Francuska/Izrael/SAD) Yaron Herman — klavir, Matt Brewer — kontrabas, Gerald Cleaver — bubnjevi

NAJAVE

Utorak, 21. 10. 2008. Big band HRT–a i Jon Faddis: Dizzy’s Birthday

Dobitnik Europske nagrade za jazz 2008.: Han Bennink Trio (NL) Joachim Badenhorst — klarinet, Simon Toldam Rosengren — klavir, Han Bennink — bubnjevi

NAJAVE

Mala dvorana Vatroslava Lisinskog, 20 sati

Utorak, 17. 2. 2009.

NAJAVE

21. — 24. LISTOPADA 2008.

NAJAVE

Hrvoje Hegedušić, voditelj Zagrebfesta

Srijeda, 17. 12. 2008. Kenny Werner Quintet (SAD) David Sanchez — saksofoni, Randy Brecker — truba, Kenny Werner — klavir, Scott Colley — kontrabas, Antonio Sanchez — bubnjevi

NAJAVE

Sve festivalske pjesme objavit će se na CD–u u izdanju Cantusa u suradnji s diskografskim nakladnikom Croatia Records.

Utorak, 7. 10. 2008. Enrico Rava Quintet (Italija) Enrico Rava — truba, Gianluca Petrella — trombon, Andrea Pozza — klavir, Rosario Bonaccorso — kontrabas, Roberto Gatto — bubnjevi

NAJAVE

U okviru festivala, a u čast 70. obljetnice života Arsena Dedića bit će izveden i kraći glazbeni program kada će se poznatom skladatelju, kantautoru i pjesniku uručiti posebno priznanje, Plaketa Hrvatskoga društva skladatelja.

18. MEÐUNARODNI DANI JAZZA

NAJAVE

izvo a Marina Gradić Čarobna frula Hana Hegedušić Vladimir Kočiš Zec Ivo Amulić Lidija Bačić Danijela Pintarić Darko Kalogjera Garcia Sebastijan Popović Veliki odmor Mijo Lešina

Mala dvorana Vatroslava Lisinskog, 20 sati

NAJAVE

NAJAVE NAJAVE

glazba/tekst Mirko Šenkovski/Mirko Šenkovski Marijan Milić/Marijan Milić Marija Klasiček/Marija Klasiček Vladimir Kočiš Zec/L.Baksa Čeči Miho Marušić/Miho Marušić Marko Tomasović/Mario Šimunović Josip Cvitanović/Donald Kupčinec Darko Kalogjera/Senka Laginja Zoran Mišolongin/Zoran Mišolongin Danijel Popović/Željko Pavičić Emanuel Milković/Emanuel Milković Mario Fiedler/Mario Fiedler

NAJAVE

Sezona 2008./2009.

NAJAVE

naslov Kako da te prebolim Hrvata ima Ni sad Od srca do srca Bože, daj mi snage Kiša Sanjam te Kaplja ljubavi Nisam više s njom A lipe, jablani, breze Ljubav je more Samo da si tu

JAZZ CIKLUS LISINSKI / HDS

NAJAVE

NAJAVE NAJAVE

Zaključen je odabir pjesama koje će biti predstavljene na koncertu 20. studenoga 2008. u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog. Komisija je radila u sastavu Mišo Doležal, Ante Pecotić, Muc Softić i Hrvoje Hegedušić, a od 66 prispjelih radova odabrano je sljedećih 12 skladbi:

NAJAVE

55. ZAGREBFEST 2008.

NAJAVE

BROJ 152, LISTOPAD 2008.

Organizator zadržava pravo izmjene programa.