Cantus 158 small by HDS.hr

RAZGOVOR S NENADOM MARČECOM, NOVIM GLAVNIM DIREKTOROM HDS ZAMP–a/LJETNI FESTIVALI IZMEĐU KASTVA I DUBROVNIKA/MEĐUNARODNI USPJESI HRVATSKIH GLAZBENIKA/PANOPTICUN DETONICUM (4.)/ KRAPINA ‘09./HDS NAJAVE/CD IZLOG NOVINE HRVATSKOGA DRUŠTVA SKLADATELJA BROJ 158 LISTOPAD 2009. CIJENA 20 kn ISSN 1330–4747

Piše: dr. sc. Zdenka Weber

CANTUS CANTUS

CANTUS

prevlaci otoka Cresa i Lošinja. Daniel Marušić doživljavao je Osor kao cjelinu izuzetna povijesnog značenja i svojim je intervencijama trajno nastojao već postojećoj ljepoti grada dodati znakovlje koje će ga bitno obilježiti kao grad kulture i glazbe. Tako su djela slavnih hrvatskih kipara Ivana Meštrovića, Frana Kršinića, Vanje Radauša, Marije Ujević i drugih na temu glazbe obogatila glavni trg i pokrajnje ulice kipovima uglednih skladatelja Jakova Gotovca, Stjepana Šuleka i Franje Krežme čineći zna-

I nakon smrti ravnatelja Daniela Marušića festival je zadržao sve osnovne smjernice koje ga tradicionalno definiraju kao jedini hrvatski ljetni festival posvećen stvaralaštvu domaćih skladatelja.

koviti Perivoj skulptura Kiparstvo i glazba. A biste Ivana Brkanovića, Borisa Papandopula, Dore Pejačević, Igora Kuljerića i Stanka Horvata u Aleji hrvatskih skladatelja, radovi Marije Ujević, Kuzme Kovačića, Petra Barišića i Nine Horvat, ukazuju na značajne nacionalne skladatelje kojima su OGV u pojedinim godištima bile posvećene. Doista, Marušićevo iskreno i duboko proživljeno posvećivanje hrvatskim sadržajima, uvjerenje zbog kojega je u prošlom režimu jugoslavenskoga komunizma

bio udaljavan iz sfere javnoga djelovanja, ogleda se u Osoru na svakom koraku. Trajne vizualne dojmove pružaju i slike Križnoga puta u osorskoj Katedrali, danas Crkvi Marijina Uznesenja, u kojoj se održavaju svi koncerti festivala, radovi uglednih hrvatskih slikara nastali također na Marušićev poticaj. (Prema tekstu In memoriam, Daniel Marušić, Zadvarje, 21. rujna 1931. — Zagreb, 26. svibnja 2009., objavljenom u programskoj knjizi ovogodišnjega festivala, autorica dr. sc. Zdenka Weber). (nastavak na str. 3.)

CANTUS

vogodišnje 34. Osorske glazbene večeri (OGV), na kojima je održano osamnaest koncerata od 12. srpnja do 20. kolovoza, po prvi su put protekle bez brižne pažnje svojeg utemeljitelja i ravnatelja Daniela Marušića koji je preminuo u Zagrebu 26. svibnja upravo završivši sve pripreme za festival. Uistinu, rijetko je koji grad, i ne samo u Hrvatskoj, bio više od tri desetljeća oplemenjivan idejama samo jednog čovjeka kao što je to bio Osor, ta prelijepa oaza spokoja na

CANTUS

Snimka s praizvedbe Plača osorskoga Berislava Šipuša: ženski dio Mješovitog zbora Ivan Filipović

CANTUS

cross–press.net

CANTUS

CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS

CANTUS

POTVRÐUJU SVOJU NEOPHODNOST

CANTUS

OSORSKE GLAZBENE VE ERI

CANTUS

Hr vatska glazba na 34 . Osorskim glazbenim ve erima

TRIBINE TRIBINE TRIBINE TRIBINE

ubrovački ogranak Matice hrvatske, u suradnji s Dubrovačkim ljetnim igrama, organizirao je predstavljanje knjige Shakespeareovi soneti u prijevodu pjesnika i akademika Luke Paljetka u okviru jubilarne šezdesete dubrovačke ljetne manifestacije. Predstavljanje je održano 15. srpnja 2009. u prekrasnom klaustru Dominikanskog samostana ispunjenom do posljednjega mjesta. U programu su sudjelovali Luko Paljetak, Ivana Burđelez i Joško Ševo, a u glazbenomu dijelu čembalistica Margita Cetinić i sopranistica Dubravka Hilje koje su izvele klasični repertoar u duhu kasne renesanse, zatim pjevačica Tereza Kesovija koja je praizvela uglazbljeni Shakespeareov sonet br. 40 Sve ljubavi mi, dragi, uzmi, sve... Đele Jusića te šansonijer i skladatelj Darko Matičević koji je praizveo vlastito uglazbljenje Shakespeareova soneta br. 128 O, često, glazbo moja, dok mi sviraš....

Znanstveni kolokvij Ivo Vojnović povodom 80. obljetnice smrti barda hrvatske književnosti održan je 30. kolovoza 2009. u organizaciji Matice hrvatske, ogranak Dubrovnik, te Centra za mediteranske studije Dubrovnik. U okviru simpozija u klaustru Franjevačkog samostana predstavljena su nova izdanja knjiga Ivo Vojnović: Korespondencija I, II, III i Davor Mojaš: Trag Miholjica. U programu su sudjelovali Luko Paljetak, Tonko Maroević, Tihomil Maštrović, Davor Mojaš, Antun Česko i Maro Martinović, a u glazbenomu dijelu ostvarene su dvije praizvedbe djela nastalih prema Vojnovićevim sonetima. Ibrica Jusić izveo je uglazbljeni sonet Miholjice Đele Jusića, a Darko Matičević sonet Januar na vlastitu glazbu. (Davor Hrvoj) Darko Matičević

SJEĆANJA

Spomen–ploča Vilibaldu Čaklecu

OBLJETNICE

očno u ponoć 20. kolovoza 2009., Ibrica Jusić zasvirao je onako kako je desetljećima činio, isprva na skalinama Dominikanaca, a potom onima od Jezuita, slučajnim namjernicima, kao i onima koji ta ponoćna muziciranja smatraju sastavnim dijelom vječne čarolije Du-

brovnika, ispunjavajući stihovima i notama ozračje tople ljetne noći. Ipak, taj je koncert bio poseban jer je njime dubrovački kantautor obilježio punih 45 godina kontinuiranih ponoćnih nastupa. Pod motom Od Shakespearea do sevdaha dotakao se svih svojih glazbenih segmenata, od kazališnih songova preko francuskoga razdoblja, fascinacije

Leonardom Cohenom i vraćanja obiteljskim korijenima. Prepoznatljiv poklisar Dubrovnika sa svojom glazbom i gitarom danas je jedna od rijetkih preostalih glazbenih ikona Grada, pa je uistinu dobro što je Ibričin svečani trenutak svojim kamerama zabilježila i Hrvatska televizija. (M.S.)

OBLJETNICE

Jubilej Skalina — Ibrica Jusi proslavio 45 godina muziciranja

OBLJETNICE OBLJETNICE VIJESTI VIJESTI VIJESTI

rvatsko društvo skladatelja postavilo je spomen–ploču Vilibaldu Čaklecu (1927.–2003.) na kući u kojoj je živio u Novoj Gradiški. U okviru 14. Novogradiškoga ljeta, a u nazočnosti dogradonačelnice dr. sc. Ljepše Rakas Vujčić, predstavnika festivala, brojnih građana uključujući i Čaklecova brata Željka te uz zvuke gradske limene glazbe, Antun Tomislav Šaban, glavni tajnik Hrvatskoga društva skladatelja, otkrio je 21. kolovoza 2009. mramornu spomen ploču na fasadi Ulice slavonskih graničara 14 u pješačkoj zoni strogoga centra grada. Obrativši se prisutnima kratkim govorom, glavni tajnik istaknuo je Čakleca kao školovanog skladatelja zabavne glazbe koji se nadahnjivao hrvatskom narodnom glazbom. Iako Slavonac, Čaklec je majstorski svladao i druge regionalne glazbene stilove, pa je jedan od najnagrađivanijih skladatelja s krapinskoga Festivala kajkavskih popevki. Ansambl Zagrebačkih tamburaša izveo je dvije poznate Čaklecove skladbe ilustriravši na licu mjesta njegov zagorski i slavonski izričaj. Zazvučale su tako pjesme na stihove Drage Britvića Dobro mi došel prijatel i Stavi svjetiljku u prozor za koju je Čaklec 1995. dobio nagradu Porin. Tom je akcijom HDS pridonio kulturnom sadržaju Nove Gradiške istodobno ispunjavajući ulogu očuvanja ostavštine svojih članova i općenito nacionalne glazbene baštine. (D.H.)

SJEĆANJA

Davor Hrvoj, urednik

Hrvatsko društvo skladatelja postavilo spomen–plo u Vilibaldu aklecu

ŽELJKO TUTNJEVIĆ

Donosimo i podatke o mnogobrojnim međunarodnim uspjesima hrvatskih glazbenika, a diskografski izlog uredili smo novim izdanjima. Na posljednjoj stranici pogledajte što sve u nadolazećim mjesecima pripremaju Hrvatsko društvo skladatelja i Cantus d.o.o., o čemu ćemo vas izvijestiti u idućemu broju.

DUBROVAČKE PRAIZVEDBE DJELA ĐELE JUSIĆA I DARKA MATIČEVIĆA

Ibrica Jusić na Skalinama od Jezuita

VESELA UDOVICA onodrama — glazbena komedija Udovica autora libreta Ladislava Prežigala, glazbe Đela Jusića mlađeg i Paule Jusić koja je pripremila stihove songova, režiju i adaptaciju, pretpremijerno je izvedena 31. srpnja u okviru Mljetskoga kulturnog ljeta. Kako stoji na njihovim internetskim stranicama, Paula Jusić vrlo je dobro prenijela na scenu svakodnevne životne situacije priproste žene koja je imala čak četiri muža uz još osmero djece i sedmero unuka. Umjetnica je tu prštavu komediju briljantno interpretirala, mijenjajući boje glasa, »skačući« iz uloge u ulogu, predstavljajući tako čak sedam likova. Predstava je bila popraćena salvama smijeha oduševljene publike u mjesnom Domu kulture. (M.S.)

ADRIA–TON PRODUCTION

Čestitamo Nenadu Marčecu na izboru za glavnoga direktora HDS ZAMP–a, ali i Tomislavu Radočaju koji je tu dužnost uspješno obavljao trinaest godina. Na »duplerici« pročitajte njegov prvi intervju u kojemu otvoreno iznosi svoju poslovnu politiku i komentira aktualna zbivanja u području zaštite autorskih prava.

TRIBINE

Poštovani itatelji Cantusa! rema najavama organizatora, a usprkos teškoj ekonomskoj situaciji koja se odražava i u kulturi, očekuje nas još jedna bogata glazbena sezona. Sudeći prema imenima glazbenika koji će nastupiti u Hrvatskoj, s pravom se nadamo i visokoj razini kvalitete. U očekivanju uzbudljivih koncerata i festivala od kojih neke najavljujemo u ovom broju nudimo vam presjek ljetnih glazbenih događanja s naglaskom na hrvatsko glazbeno stvaralaštvo. Posebice su u tom pogledu bile vrijedne Osorske glazbene večeri koje su i nakon smrti osnivača i ravnatelja Daniela Marušića u koncepciji zadržale hrvatsku glazbu kao osnovu svojega djelovanja, ali i sve veći broj pop i jazz festivala koji se tijekom ljetnih mjeseci održavaju diljem jadranske obale.

TRIBINE

UVODNIK

TRIBINE

BROJ 158, LISTOPAD 2009.

Paula Jusić

IZDAVAČI: Hrvatsko društvo skladatelja, Zagreb, Berislavićeva 9, Cantus d.o.o., Zagreb, Baruna Trenka 5 / ZA IZDAVAČE: Antun Tomislav Šaban i Mirjana Matić / UREDNIŠTVO: Marina Ferić Jančić, Jana Haluza, Davor Hrvoj (glavni urednik i urednik fotografije), Maja Sabolić / GRAFIČKO OBLIKOVANJE: Luka Gusić / TISAK: Studio Flyer, Aleja Seljačke bune 7a, 10090 Zagreb / E–mail: cantus@cantus.hr, cijena: 20 kuna (za članove HDS–a besplatno), ISSN 1330–4747

FESTIVALI

Hr vats ka glaz ba na 34 . Osors kim glaz benim ve erima

OSORSKE GLAZBENE VE ERI POTVRÐUJU SVOJU NEOPHODNOST Piše: dr. sc. Zdenka Weber (nastavak sa str. 1)

Osor kao mjesto afirmacije hrvatske glazbe oš od utemeljenja OGV–a 1976. godine postavio je Daniel Marušić jasnu koncepcijsku osnovu koja je predviđala da svaki solist ili ansambl na svojemu koncertu izvede barem jedno djelo hrvatskog skladatelja. Takvim je polazištem hrvatska glazba svih razdoblja stavljena u ravnopravan kontekst s djelima velikana svjetske glazbene baštine i publika je mogla upoznati skladbe različitih stilskih usmjerenja hrvatskih autora. Uz to je Marušić uveo i kontinuirano poticanje naših skladatelja na pisanje novih djela koja su trajno praizvođena na festivalu. Iz tih je poticaja do danas rezultiralo više od 300 skladbi, uglavnom komornih, ali i opsežnijih vokalno–instrumentalnih partitura. Dakle, upravo zahvaljujući OGV–u izveli su brojni domaći i inozemni glazbenici opsežni korpus hrvatske glazbe, djela koja su za pretežno strane turiste u publici bila neosporiva otkrića, a pretpostavlja se da ih glazbenici i dalje trajno zadržavaju u svojim programima.

Svakako valja istaknuti činjenicu da je ravnatelj Marušić uvijek angažirao ponajbolje hrvatske soliste i ansamble, pa su tako primjerice Pavica Gvozdić, Vladimir Krpan, Tonko Ninić, Darko Petrinjak, Zagrebački kvartet, Zagrebački kvartet saksofona, Zagrebački solisti, Hrvatski komorni orkestar i brojni drugi afirmirani glazbenici činili okosnicu festivala, upozoravajući na visoke interpretativne domete domicilnih umjetnika i općenito visoku razinu hrvatske glazbene kulture. Inozemni glazbenici, kojih kvantitativno uvijek ima manje, uz izvedbe djela hrvatskih skladatelja, osiguravaju i komparativne mogućnosti izvedbenih dosega, kao i nazočnost obogaćujućih koncertnih sadržaja. Posebno mjesto u koncipiranju pojedinoga godišta festivala pripada ideji da svakog ljeta OGV u središte pozornosti stavlja odabranoga hrvatskog skladatelja čiji je opus tada predstavljen u znatnijem opsegu. Boris Papandopulo, Ivan Jarnović, Luka i Antun Sorkočević, Josip Mihovil Stratik, Stjepan Šulek, Ivan Brkanović, Božidar Kunc, Jakov Gotovac, glazbeni barok u Hrvatskoj, Miroslav Miletić, Stanko Horvat i ove godine Josip Hatze i Ruben Radica, imena su i tematske cjeline koje su brojni posjetitelji osorskoga ljetnog glazbenog slavlja mogli ponijeti kao sjećanja sa svojega boravka na Jadranu. A u prijašnjim je godinama ravnatelj Daniel Marušić inicirao i muzikološke skupove posvećene pojedinim skladateljima, što je rezultiralo i publikacijama s tih simpozija. Hrvatskoga pak pratitelja ljetnih ambijentalnih glazbenih svečanosti valja upozoriti na opsežno izdanje koje su u povodu 30. obljetnice festivala objavile OGV; za nakladnika i izbor fotografija potpisao se Daniel Marušić, a publikaciju pod naslovom Arkadija hrvatske glazbe priredila je Dodi Komanov. Ta informativno bogata knjiga nezaobilazan je izvor podataka i glazbenih kritika koje ovjekovječuju postignuća ostvarena u Osoru. Otkako je medijski pokrovitelj festivala dnevnik Vjesnik, budućnost o događajima i umjetničkim rezultatima, uglavnom će se naći u napisima objavljenima u tom dnevnom listu. Uz Vjesnik pozornost OGV–u posvećuje i kulturni tjednik Hrvatsko slovo. U znaku djeda i unuka Uz opću posvetu Danielu Marušiću, čija je fotografija sa stručkom cvijeća bila izložena u crkvi na mjestu na kojemu je on tradicionalno sjedio, ovogodišnje 34. OGV bile su u znaku Josipa Hatzea (1879.–1959.) i Rubena Radice (1931.), djeda i unuka, hrvatskih skladatelja mediteranske glazbenosti. Naime, Hatze i Radica, činjenicom rođenja u mediteranskom okruženju Splita, ponijeli su u život oznake temperamenata južnjačke, karakteristično dalmatinske domišljatosti koja njihovoj glazbi, usprkos svim individualnim razlikama, pridaje oznake izraza mediteranske glazbenosti, kako stoji u uvodnom eseju o skladateljima u programskoj knjizi festivala iz pera autorice ovoga teksta.

Josip Hatze, kao karakteristično melodijski obdareni skladatelj, bio je predstavljen svojim solo pjesmama koje je kao Četiri meditacije za glas i gudački orkestar instrumentirao Ruben Radica (popijevke Na ledini, Lađa u noći, Večernje zvono i Morska vrba u izvrsnoj interpretaciji sopranistice Valentine Fijačko uz Hrvatski komorni orkestar pod ravnanjem Pavla Dešpalja) te s Tri pjesme za tenor i gudače u instrumentaciji Pavla Dešpalja (popijevke Kad mnidijah umrijeti, Majka i Serenada koje je glazbeno uvjerljivo izveo tenor Nikša Radovanović uz Zagrebačke soliste). Hatzeove iskaze proživljene liričnosti u pjesmama Suzi i Imaj sunca pouz- Mješoviti zbor Ivan Filipović i Cantus ansambl uz soliste i dirigenta Berislava Šipuša dano je izvela sopranistica autora), Amanda Ivančića (Simfonija u G–duKlasja Modrušan uz Hrvatsku komornu filhar- ru, Hrvatski barokni ansambl), Vlade Sunka moniju pod ravnanjem Pavla Dešpalja, koji je (Varijacije na dalmatinsku temu, Zagrebački popijevke i znalački instrumentirao. gitaristički kvartet), Marina Rabadana (Three Constellations, Ad gloriam brass), Franje BosanAkademik Ruben Radica, jedan od najznačajnica (Ricercare 44 i 3, Rosario Cicero, renesansna i jih hrvatskih skladatelja 20. stoljeća, neumorni barokna gitara, Mario d’Agosto, renesansna i batragač i vjerni poklonik osvojenih sloboda glazbenoga stvaralaštva, bio je predstavljen uglavnom rokna lutnja, Italija), Luke Sorkočevića (Četvrta djelima iz ranijega razdoblja, 1950–ih godina. simfonija u F–duru, Hrvatska komorna filharIzvrstan poznavatelj svjetske glazbe svojih su- monija pod ravnanjem Pavla Dešpalja), Stanka vremenika, Radica je sigurnom rukom inovato- Horvata (Agitato e giocoso, Pavica Gvozdić, glara ispisao svoj Koncert za komorni orkestar (na sovir), Stjepana Šuleka (Tri trubadurske, Darko svečanom otvorenju 12. srpnja izveo Hrvatski Petrinjak, gitara) Tomasa Cecchinija (Sonata komorni orkestar), Četiri dramatska epigrama za sesta e settima, Laura Vadjon, barokna violina i glasovirski kvintet (Zagrebački kvartet i vrstan Krešimir Has, čembalo) i Ive Mačeka (Trio u pijanist Bruno Vlahek), Četiri studije ustrajnosti h–molu, Romantični, Trio Brahms, Moskva), ovoga je ljeta u svijet izvođenja krenulo i sedam novih djela hrvatskih skladatelja. Praizvedbama su se predstavili Goran Listeš (Tramonto d’estate, op. 14), Danijel Požgaj (6...., Ad gloriam brass), Ivo Josipović (Clavicula za flautu i harfu, Tamara Coha Mandić, flauta i Diana Grubišić Ćiković, harfa), Davor Bobić (Osorska impresija za komorni orkestar, Hrvatska komorna filharmonija), Ruben Radica (Trozvuci, etida za glasovir, Pavica Gvozdić), Nikša Njirić (Petrofonija, Darko Petrinjak, gitara), Sanja Drakulić (Kao ribe u vodi, za violinu i glasovir — Maxim Fedotov i Galina Petrova, Moskva) i Berislav Šipuš (Plač osorski, za soliste, mješoviti zbor i ansambl, Monika Cerovčec, sopran, Martina Gojčeta Silić, mezzosopran, Domagoj Dorotić, tenor, Goran Jurić, bas, Mješoviti zbor Ivan Filipović i Cantus Ansambl pod ravnanjem autora).

Djed i unuk: Josip Hatze i Ruben Radica

(odličan Zagrebački kvartet saksofona) i Varijacije za ﬂautu i jedanaest gudača (nadahnuta ﬂautistica Ana Benić i Zagrebački solisti). Radica se predstavio i praizvedbom, etidom za glasovir Trozvuci koju je posvetio Pavici Gvozdić. Sva su Radičina djela bila izvrsno primljena i publika je dugotrajnim pljeskom dokazivala spontano i oduševljeno prihvaćanje njegove glazbe. Nova djela na putu u svijet Uz već izvođene skladbe Pavla Dešpalja (Passacaglia i fuga za glasovir i gudače, primjerna izvedba Hrvatskoga komornog orkestra i pijanista Dalibora Cikojevića pod ravnanjem autora), Gorana Listeša (Sonata, op. 11 za gitaru u izvedbi autora), Berislava Šipuša (In the Morning You Always Come Back, Hrvatski komorni orkestar pod ravnanjem

Komorna će djela glazbenici, kojima su u većini slučajeva i posvećena, a koji su svoje izvedbe uglavnom posvećivali uspomeni na Daniela Marušića, nedvojbeno zadržati na svojim repertoarima. Jedno od istaknutijih mjesta zauzima Josipovićeva Clavicula, nepretenciozna i duhovita jednostavačna evokacija ﬂautističkih bravura (tremolo, Flätterzunge) i harﬁstičke zvukovnosti (glissanda), koja u svojemu protoku ne otkriva u punini skladateljevu izvanglazbenu asocijativnost (clavicula, lat. ključić, bravica, zbirka molitava i obreda), ali ipak upozorava na magijsku ritualnost spoja dvaju apartnih i milozvučnih instrumenata. Bila su tu i djela Davora Bobića (koje nažalost nisam čula) i Berislava Šipuša, pisana za veće sastave, a veliku je pozornost i dugotrajno odobravanje s usklicima Bravo! doživio Šipušev Plač osorski. Upotpunjena Osorska trilogija Smrću Borisa Papandopula 1991. godine bilo je prekinuto stvaranje Osorske trilogije, od koje je Papandopulo skladao velebni Osorski rekvijem (1977.) i Osorski misterij (1979.), zahtjevna vokalno–instrumentalna djela koja su bila praizvedena na drugim i četvrtim OGV i već tada osvojila

cross–press.net

FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI

BROJ 158, LISTOPAD 2009.

velike simpatije slušatelja. Inicijator, ponovno neumorni Daniel Marušić, predao je prošle godine tekst za treći dio trilogije, Plač puka osorskoga, Berislavu Šipušu i od njega naručio djelo koje uglazbljuje tekstove iz takozvane Osorsko–hvarske pjesmarice iz 1533. godine, a koje je izabrao akademik Nikica Kolumbić. Šipuš je prihvatio izazov da napiše prvo veće vokalno–instrumentalno djelo i odlučio se za realizaciju komornim sredstvima s kvartetom solista, zborom od 16 pjevača i ansamblom s 15 instrumenata. Budući da je konačni libreto izradio sâm, otvorio je mogućnost za nastanak djela koje je izrazito individualno i koje, kako je osobno zapisao, »propitkuje sve bitne postavke i temelje ljudskog bitka i realizacije humanuma«. Rezultat je glazbena freska u trajanju od 40–ak minuta koja od početka solo trube i polifonog tkanja koje nastaje uvođenjem daljnjih instrumenata, izuzetnom ekspresijom i dramaturški pomno razrađenim tijekom glazbe izražava duhovnu tematiku naglašenim nabojem inspirirane glazbenosti. Šipuš je doista muzikalan autor koji vješto niže solističke nastupe soprana–Anjela, mezzosoprana–Gospe, tenora–Isusa i basa–Ivana, kao i zbora–puka, naglašavajući tragiku koja osobite vrhunce doživljava u nastupima tenora–Isusa. Iako mjestimično asketska i izrazito prozračna instrumentacija (dojmljivi duo soprana i harfe), Šipušev Cantus Ansambl otkriva znalački poentirani instrumentalni kolorit i mjesta ekstaze u kojoj su dobrodošli i zvukovi udaraca kamenja u rukama svirača. Zborski a cappella ulomci liričnošću iskaza te zvučni neartikulirani glasovni efekti doprinose cjelokupnosti kontrastnih ugođaja koji osiguravaju protok u inicijalnoj težnji promišljene evokacije tuge i ljudskog plača nad dramom Kristova pribijanja na križ. Završni Amen donosi smiraj i opuštanje glazbe čiju je ritmičku pregnantnost, slobodno shvaćenu disonantnost, ali i sjetu messiaenovske provenijencije publika prepoznala kao uspjelo ostvarenu simbiozu suvremene izražajnosti te autora i izvođače nagradila dugotrajnim pljeskom. Kako je Berislav Šipuš kao vršilac dužnosti preuzeo funkciju umjetničkog ravnatelja osorskog festivala i uz pomoć Martine Turkalj, izvršne ravnateljice iz Malog Lošinja, uspješno proveo već pripremljeni ovogodišnji festival, valja pričekati imenovanje stalnog umjetničkog ravnatelja. U svakom slučaju ne bi smjelo doći do stagnacije niti u jednom od segmenata koji OGV čine doista jedinstvenim ljetnim glazbenim svečanostima u Hrvatskoj s predikatom državnoga festivala. Večeri, koje je s toliko požrtvovnosti i ljubavi desetljećima osmišljavao Daniel Marušić, već su odavno dokazale svoju izuzetnu kvalitetu i nepobitno ih valja nastaviti. Ne treba uopće dopustiti dvojbu da se isti polet aﬁrmiranja hrvatske glazbe u drevnom Osoru neće nastaviti.

MEĐUNARODNI USPJESI

MEĐUNARODNI USPJESI MEĐUNARODNI USPJESI

BROJ 158, LISTOPAD 2009.

Violončelisti zagrebačke Muzičke akademije pobjednici Međunarodnoga natjecanja Johannes Brahms

eliko Međunarodno natjecanje mladih glazbenika Johannes Brahms već se šesnaest godina održava u Pörtschachu. Time ovo austrijsko mjesto iskazuje počast velikomu skladatelju koji je u prelijepom ljetovalištu na jezeru Worther stvorio neke od svojih najvelebnijih opusa. Natjecanje se odvijalo u šest disciplina, a Pörtschach je ove godine »preplavilo« preko 280 mladih natjecatelja. Na ovogodišnjemu, upravo završenu natjecanju u disciplini violončela zablistali su studenti zagrebačke Muzičke akademije iz klase profesora Valtera Dešpalja, 21–godišnja Njemica Marie Spaemann i 17–godišnji Nizozemac Bas Jongen. Natjecanje je ove godine privuklo rekordan broj violončelista, njih čak 49, iz mnogih zemalja Europe, Amerike i Azije. Vrlo zahtjevan repertoar pružio je natjecateljima priliku da iskažu svoj virtuozitet, umjetnički domet i sposobnost izvođenja raznih stilova. Žiri sastavljen od uglednih profesora i glazbenika najviše je bodova u sve tri etape dodijelio Marie Spaemann. Osim prve nagrade uručena joj je posebna nagrada Centra Daejeon Culture & Arts — poziv za gostovanje u Južnoj Koreji. Bas Jongen, dobitnik druge nagrade, također je oduševio žiri i publiku te je prema bodovima u sve tri etape bio drugoplasirani. Njemu je pripala posebna nagrada koncertne agencije Interclassica Music Management. (S.H.)

MEĐUNARODNI USPJESI

Novi međunarodni nastupi Nataše Antoniazzo brojnom publikom u obje dvorane, u kojoj su bili i veleposlanici raznih zemalja, za klavirom pratila Sanja Živković. Pijanistica s diplomom Muzičke akademije u Zagrebu, koja već desetak godina djeluje u Madridu, samostalno je predstavila i dio našeg klavirskoga stvaralaštva: dva Valcera, op. 39 Božidara Kunca te ciklus Maštanja, op. 17 Dore Pejačević. Za zajednički dio programa dvije su umjetnice odabrale popijevke Suzi i Majka Josipa Hatzea, Bez Nane i Uspavanka Ivana Brkanovića, A la luna Darka Domitrovića, ciklus Pjesme čeznuća Jakova Gotovca te Lux aeterna Dalibora Bukvića, skladbu koja je na njihovu prošlogodišnjem madridskom nastupu imala svoju svjetsku praizvedbu.

Nataša Antoniazzo

akon što je u studenome prošle godine uspješno predstavila hrvatsko vokalno stvaralaštvo u Madridu, otvorivši svojim nastupom tada upravo pokrenuti ciklus vokalne lirike Voces líricas europeas, mezzosopranistica Nataša Antoniazzo ovoga je ljeta ponovno donijela dio naše

lirike španjolskoj publici. U povodu Dana državnosti, u organizaciji Hrvatskoga veleposlanstva u Španjolskoj, održala je čak dva koncerta — 24. lipnja u Madridu u Kulturnom centru Nicolás Salmerón i 26. lipnja u Barceloni u dvorani Auditorio na tamošnjemu Conservatorio Municipal de Musica. Kao i za prošlogodišnjega nastupa u Madridu, i ovaj je put našu mezzosopranisticu pred

Treba spomenuti i da je uspješnom ovoljetnom pohodu Nataše Antoniazzo u Španjolsku prethodio nastup 22. svibnja u rodnoj joj Puli kada je u sklopu 10. festivala Pulski glazbenici Puli, uz klavirsku pratnju Vesne Ivanović Ocvirk, u Crkvi sv. Franje izvodila zahtjevan izbor duhovnih ostvarenja G. F. Händela, L. van Beethovena, E. Chaussona, M.–A. Charpentiera, C. Francka, A. Stradelle i W. A. Mozarta, između kojih se svakako ističu dva naslova hrvatskih autora — Agnus Dei Ivane Lang i već spomenuta Lux aeterna Dalibora Bukvića, tom prigodom prvi put predstavljena i u Hrvatskoj. (Ana Vidić)

Krešimiru Hercegu Billboardovo priznanje

kladatelj Krešimir Herceg dobio je za dvije vokalne skladbe vrijedna priznanja od svjetski poznatoga glazbenog časopisa Billboard. Na ovogodišnjemu, šesnaestom natječaju Billboard World Song u sâmom vrhu od 1.500 djela odabranih među nekoliko tisuća prispjelih nalaze se i Hercegovi You Love Me Just the Way I Am (autor engleskoga teksta je Boris Majnarić Gromek, aranžmana Stjepan Mihaljinec, izvodi Marija Jurina Spanky) i I’m Giving It All (engleski tekst Marija Jurina, aranžman Josip Cvitanović, pjeva Jacques Houdek). U diplomama se izričito navodi da je ocjenjivački sud odabrao samo najkvalitetnije pjesme koje sudjeluju u izlučnom natjecanju za nagrade. (D.H.) Krešimir Herceg

DAVOR HRVOJ

MEĐUNARODNI USPJESI MEĐUNARODNI USPJESI MEĐUNARODNI USPJESI MEĐUNARODNI

Marie Spaemann

Damir Poša u Beču predstavio novi CD

akon ljetne turneje po Jadranu, u okviru koje je gostovao u Makarskoj, Korčuli, Tučepima, Pločama i na Lastovu, kantautor Damir Poša nastupio je 27. kolovoza 2009. u uglednomu bečkom klubu Tunnel. Tom je prigodom predstavio svoj novi, jedanaesti CD Brodovi su kao ljudi. Vrlo zadovoljan nastupom, Poša će snimku toga koncerta održanoga u suradnji s austrijskim prijateljima, također glazbenicima, uskoro objaviti na CD–u. (D.H.)

Vivian Gjurin i Damir Poša u klubu Tunnel

BROJ 158, LISTOPAD 2009.

MEĐUNARODNI USPJESI

MEĐUNARODNI USPJESI MEĐUNARODNI USPJESI MEĐUNARODNI USPJESI MEĐUNARODNI USPJESI MEĐUNARODNI USPJESI MEĐUNARODNI USPJESI MEĐUNARODNI USPJESI

Pobjednica M e unarodnoga pijanisti kog natjecanja u Clevelandu i dobitnica Nagrade A rturo B enedetti Michelangeli

Novi uspjesi Martine Filjak u svijetu glazbe Piše: Bojana Plećaš Kalebota

izu uspjeha u svojoj uglednoj međunarodnoj karijeri, pijanistica Martina Filjak dodala je dosad najveći, prvu nagradu na 18. Međunarodnom pijanističkom natjecanju u Clevelandu na kojemu su se natjecala 32 pijanista iz 14 zemalja. Nakon završnice, u kojoj je izvela Drugi koncert za klavir i orkestar Sergeja Rahmanjinova uz Clevelandski simfonijski orkestar pod ravnanjem Jahje Linga, Martina Filjak proglašena je pobjednicom. Iza sebe je ostavila Ukrajinca s kanadskom adresom Dmitrija Levkoviča, Williama Youna iz Koreje i Evgenija Brahmana iz Rusije. Izvedbu drugoga stavka Adagio američki je glazbeni kritičar Zachary Lewis proglasio vrhuncem njezina nastupa ističući »nevjerojatnu lakoću koja izvire iz dugih, neprekinutih fraza, čarobnoga vodstva i usklađenosti s orkestrom«. Uz novčanu nagradu u iznosu od pedeset tisuća dolara, mlada je umjetnica tijekom iduće tri koncertne sezone dobila pedesetak angažmana u SAD–u, Europi i Portoriku vrijednih stotinjak tisuća dolara, dvije godine usluga uglednih koncertnih agencija te snimanje nosača zvuka za tvrtku Naxos na američkom trži-

štu. Posebno mjesto među osvojenim angažmanima pripada njujorškom gostovanju u Dvorani Zankel, drugoj po veličini i važnosti u okviru glasovitoga Carnegie Halla, 1. prosinca ove godine. Pripale su joj i posebne nagrade za izvedbe Beethovenove sonate i suvremene skladbe Luciana Beria, a pobjednicom ju je proglasio i žiri sastavljen od osmero učenika klavira u dobi od 12 do 17 godina. Još jedna potvrda kvalitete Nakon uzbudljivoga ljeta, Martini Filjak dodijeljeno je još jedno priznanje, Nagrada Arturo Benedetti Michelangeli na Pijanističkoj akademiji u Appianu. Riječ je o festivalu nadahnutom majstorskim tečajem koji je u tom južnotirolskom gradu pedesetih godina prošloga stoljeća održavao legendarni pijanist Arturo Benedetti Michelangeli. U tom je razdoblju Michelangeli, poznat po velikodušnosti prema mladim umjetnicima, predavao na Konzervatoriju u Bolzanu, a živio je u Appianu u dvorcu Paschbach. Pijanistički festival u Appianu nastavlja se na tradiciju njegovih majstorskih tečajeva, a u njegovu je ovogodišnjem programu uz hrvatsku glazbenicu sudjelovalo pet pozvanih pijanista koji su počeli graditi međunarodnu karijeru: Nareh Arghamanyan,

Inozemna gostovanja orguljaša Marija Perestegija

rvatski orguljaš Mario Perestegi solističkim je koncertom u Katedrali u Bruxellesu 7. srpnja otvorio ljetnu koncertnu sezonu na Međunarodnom orguljaškom festivalu 2009. godine. Glazbenik je na jednima od najljepših modernih orgulja u Europi, sagrađenima 2000., uz djela Bacha, Mendelssohna, Francka i Widora izveo dvije izvrsno prihvaćene skladbe hrvatskih skladatelja, Fantaziju i fugu u f–molu Albe Vidakovića i II. sonatu Anđelka Klobučara. Koncertu je prisustvovalo petstotinjak posjetitelja, među kojima su bili Boris Grgić, veleposlanik Republike Hrvatske u Bruxellesu, savjetnica za kulturu Martina Borovac te brojni veleposlanici i diplomati u Kraljevini Belgiji. Bio je to drugi koncert Marija Perestegija u Bruxellesu nakon nastupa u Dominikanskoj crkvi 2005. godine. Ovomu je gostovanju prethodila izvedba na velikim Walckerovim orguljama u Katedrali u Rigi početkom lipnja, a krajem srpnja Perestegi je održao dva koncerta u Rusiji, u Moskvi i Sočiju. (B.P.K.)

pobjednica Međunarodnoga pijanističkog natjecanja u Montrealu, Vitalij Pisarenko, pobjednik Natjecanja Franz Liszt u Utrechtu, Konstantin Shamray, pobjednik Natjecanja u Sydneyu i Ye-

oleum Son, dobitnica druge nagrade na ovogodišnjemu Natjecanju Van Cliburn. Svi su pijanisti održali recitale, a o dobitniku nagrade glasačkim je listićima odlučivala publika koja je najboljom

proglasila upravo Martinu Filjak. Uz novčanu nagradu od 5.000 eura, naša je uspješna pijanistica imala čast odsvirati završni koncert na povijesnome Michelangelijevu klaviru.

Martina Filjak uz Clevelandski orkestar pod ravnanjem Jahje Linga

Međunarodni uspjeh dirigentice Marije Ramljak

Još jedan uspjeh mladih hrvatskih violončelista

rvatska dirigentica Marija Ramljak dobitnica je treće nagrade na 12. međunarodnom dirigentskom majstorskom seminaru i natjecanju maestra Michaela Dittricha, učenika legendarnih dirigenata Hansa Swarowskog i Carla Marie Giulinija. Na natjecanju održanom od 21. do 31. kolovoza 2009. u Budimpešti sudjelovalo je 14 natjecatelja iz Argentine, Australije, Austrije, Francuske, Grčke, Hrvatske, Italije, Japana, Južne Koreje, Njemačke i Rusije, među kojima i četiri dirigentice. Prva nagrada pripala je Harisu Iliadisu iz Grčke, druga Myungu Keunu Leeju iz Južne Koreje, a Marija Ramljak, uz treću nagradu, osvojila je priznanje Dunavskog simfonijskog orkestra i maestra Ditttricha za najljepšu dirigentsku interpretaciju. Umjetnica se dirigiranjem počela baviti još u srednjoj školi kada je izvodila skladbe svojega profesora Ivana Lea Anića. Tijekom studija bila je stipendistica Zaklade Lovro & Lilly Matačić, a svoj najnoviji uspjeh, osim radu, pripisuje i kvalitetnoj komunikaciji s orkestrom. (B.P.K.)

sječki violončelist Hrvoje Hrešć, petnaestogodišnji učenik prof. Dobrile Berković–Magdalenić na Glazbenom učilištu Elly Bašić u Zagrebu, osvojio je prvu nagradu na Međunarodnom gudačkom natjecanju Saulius Sondeckis u Litvi. Na natjecanju održanom od 6. do 11. lipnja sudjelovala su 63 violinista i violončelista iz Austrije, Estonije, Hrvatske, Letonije, Litve, Rusije i Ukrajine. U kategoriji violine prva je nagrada pripala Varvari Kutsenko, studentici moskovskoga Konzervatorija Čajkovski. (B.P.K.)

Druga nagrada gitaristu Srđanu Bulatu na Međunarodnom natjecanju Francisco Tarrega u Benicassimu

Mario Perestegi Marija Ramljak

ladi gitarist Srđan Bulat, student pete godine gitare na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi prof. Darka Petrinjaka, osvojio je drugu nagradu na 43. Međunarodnom natjecanju Francisco Tarrega održanom od 28. kolovoza do 4. rujna 2009. u španjolskomu gradu Benicassimu. Na jednome od najprestižnijih međunarodnih gitarističkih natjecanja, čije je ovogodišnje izdanje osobito značajno zbog obilježavanja stote obljetnice smrti španjolskoga skladatelja i gitarista Francisca Tarrege, Bulat je nastupio u konkurenciji od 27 gitarista iz 15 zemalja. Nakon dva izlučna kruga, u završnici natjecanja nastupilo je četvero ﬁnalista, koje je odabrao žiri na čelu s Albertom Ponceom, uz pratnju Orkestra Valencijske opere. Naš mladi gitarist tom je prigodom izveo Tarregin Capricho arabe i Tedescov Koncert za gitaru i orkestar koji je svirao i prošle godine u ﬁnalu Natjecanja Michele Pittaluga u Alessandriji gdje je osvojio treću nagradu. (B.P.K.)

BROJ 158, LISTOPAD 2009.

MEGA KONCERT KONTRA REGULA U SPOMEN NA BORISA I DINU DVORNIKA ontra regula naziv je spektakla što ga je uz Glazbenu mladež Splita i obitelj Dvornik podržao i Grad Split. Svekolika splitska i ostala javnost željela se odužiti glazbeniku Dinu Dvorniku i glumcu Borisu Dvorniku koncertom, a ideja da to bude 9. srpnja pokazala se prihvatljivom.

Splitske Bačvice kao koncertni podij bile su pun pogodak. More, ljeto i noć uz dobre glazbenike i Dinine pjesme u izvedbama Nine Badrić, Josipe Lisac, Gibonnija, Davora Gopca, Deana Dvornika, Nene Belana, Las Balkani-

OSVRTI

OSVRTI OSVRTI OSVRTI OSVRTI

eras i drugih ponudile su puno toga i u novom izvođačkom ruhu, a ono je u nekim slučajevima bilo vrlo blisko izvorniku — premda je to gotovo nemoguće kad je u pitanju autorska i izvođačka osobnost kakav je bio Dino Dvornik. Neki su osporavali naziv manifestacije Kontra regula, koji bi u slobodnijem prijevodu trebao značiti da se ide mimo zakona, mimo utvrđenih pravila. Možda bi bolji naziv bio kontra kurenta, to jest vjetru, struji usprkos — ali to je gotovo nebitno jer sagledavajući Dininu glazbenu ostavštinu lako je ustvrditi da

je njegova pjesma počivala na čvrstim glazbenim temeljima, emocijama i melodijama koje će u idućim ljetima imati nesumnjivo evergrinsko obilježje. Potrebno je samo iznaći pravu izvođačku formulu da i nakon Dine bude Dino. Pa i kontra regula! Čini se da je glazba Dine Dvornika dobila i nove poklonike. Bačvice prepune mladosti stasale zadnjih nekoliko godina, ali i one koja je suvremenik kralja funka, dale bi naslutiti novi glazbeni đir koji će se svake godine u isto vrijeme na istom mjestu okupljati oko imena Dine

Dvornika uz istinsku glazbu koju je najljepše slušati u kupaćem kostimu. Brojna je publika iz Zagreba, Osijeka, Rijeke, Dubrovnika i drugih hrvatskih mjesta popunila najpoznatiju splitsku plažu uživajući uz glazbu. Hoće li to od iduće godine biti festival s međunarodnim obilježjima ili će imati lokalni kolorit sada i nije toliko važno jer prije svega treba podržati manifestaciju koja bi uz glazbenu mogla imati i turističku važnost. (Goran Pelaić)

Nagrada Orlando gitaristima Zoranu Duki u i Maroju Br i u radicionalne Nagrade Orlando za umjetničke dosege u ostvarenju programa Dubrovačkih ljetnih igara uručene su 26. kolovoza u vrtu Radio Dubrovnika. Prema jednoglasnoj odluci ocjenjivačkoga suda u sastavu Mario Polzer (predsjednik), Sanja Dražić i Vladimir First, koji je odlučivao o priznanjima za najbolje umjetničko ostvarenje u glazbenomu dijelu programa jubilarnih šezdesetih Dubrovačkih ljetnih igara, Nagrada Orlando pripala je istaknutim umjetnicima, gitaristima Maroju Brčiću i Zoranu Dukiću za koncert održan u atriju Kneževa dvora 25. srpnja 2009. s djelima Scarlattija, Padovca, Mendelssohna, Duartea, Granadosa i Albeniza. Nagradu je umjetnicima uručio glavni ravnatelj HRT–a Vanja Sutlić najavivši još uspješniju suradnju festivala i Hrvatske radiotelevizije. (B.P.K.)

Zoran Dukić i Maroje Brčić u dubrovačkom Atriju Kneževa dvora

Dječji festival Mali Split 2009. evetnaesto izdanje dječjega festivala Mali Split 2009. održano je već tradicionalno 5. srpnja 2009. na istoj pozornici Prokurativa na kojoj se tri dana ranije pod vedrim nebom odvijao Splitski festival zabavne glazbe. Mali solisti i zborovi iz gotovo cijele Hrvatske izveli su dvadesetdvije nove pjesme pred prepunim gledalištem. Moto ovogodišnjega festivala glasio je Stop nasilju nad djecom.

Izvođači su bili podijeljeni u dvije kategorije, do 12. i do 16. godina te su uz pratnju kostimiranih plesnih skupina oduševili mahom mlađu publiku. Uz mnogo vedrih pjesama u disko aranžmanima i u dobrim vokalnim izvedbama solista žiriju je bilo teško odabrati najbolje. Zagrebački predstavnici, Dječji zbor Loptice sa solisticom Karlom Stipaničev (5), dobio je velik pljesak za pjesmu Tko ne zna plivati?, ali je u prvoj grupi, prema izboru žirija i glasova publike, ipak pobijedila skladba Splite volin te autora Jovice Škare–Kadujara u izvođenju grupe More, dok je u kategoriji starije dobne skupine najboljom proglašena balada Dal me čuje Duje Mikija Štajnera u izvedbi Karoline Kekez.

Karla i Đani Stipaničev

Dječji zbor Srdelice koji je pratio većinu skladbi te njegov osnivač i voditelj Jovica Škaro, ujedno organizator i umjetnički direktor festivala Mali Split, ljetos su proslavili 30 godina djelovanja. Pobjednici su dobili plakete Hrvatskoga društva skladatelja i Zlatnu pticu, a svi ostali priznanja, dok je Karli Stipaničev kao najboljemu izvođaču uručena Zlatna ribica, što je ganutoga tatu Đanija gotovo više radovalo nego vlastita pobjeda na Splitskom festivalu dan ranije. (Mišo Doležal)

NAGRADE NAGRADE NAGRADE NAGRADE NAGRADE NAGRADE NAGRADE

FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI NAGRADE NAGRADE NAGRADE NAGRADE NAGRADE NAGRADE NAGRADE

Dino Dvornik

Dodijeljene nagrade Judita i Umjetnik naroda moga za najbolja umjetnička ostvarenja na 55. Splitskom ljetu agrada Judita za najbolje umjetničko ostvarenje u glazbenomu dijelu programu 55. Splitskoga ljeta dodijeljena je 14. kolovoza 2009. u Galeriji Meštrović ansamblu opere Don Carlos Giuseppea Verdija, održane na Peristilu 30. srpnja i 1. kolovoza u režiji Petra Selema pod ravnanjem Ivana Repušića. O tome je odlučilo stručno povjerenstvo u sastavu Joško Čelan, Nila Kuzmanić Svete i Joško Prijić. Nagradom Umjetnik naroda moga nagrađena je Katarina Livljanić, ugledna muzikologinja i profesorica srednjovjekovne glazbe na Sveučilištu Sorbonne u Parizu, za doprinos očuvanju i obradi hrvatske srednjovjekovne crkvene i glagoljaške glazbene baštine te za njezino suvremeno izvođenje i predstavljanje diljem svijeta. Novoustanovljenu nagradu, nazvanu prema jednom od najznačajnijih ranih Meštrovićevih radova, dodjeljuju Muzeji Ivana Meštrovića u povodu obilježavanja umjetnikova rođendana. O ovogodišnjoj dobitnici nagrade, Kamene knjige s glagoljskim natpisom (s Meštrovićeve Povijesti Hrvata) odlučilo je stručno povjerenstvo u sastavu Joško Belamarić, povjesničar umjetnosti i pročelnik Konzervatorskog odjela u Splitu, Andro Krstulović Opara, povjesničar umjetnosti, ravnatelj Muzeja Ivana Meštrovića i predsjednik Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske u Splitu (ujedno predsjednik povjerenstva), Branimir Pofuk, glazbeni publicist, Dalibor Stošić, akademski kipar i izvanredni profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu te Hrvoje Vojković, predsjednik Uprave Croatia osiguranja d.d. (B.P.K.)

BROJ 158, LISTOPAD 2009.

FESTIVALI

Glaz bene ve eri u Svetom Donatu

DVIJE VEČERI HRVATSKE GLAZBE D

va su koncerta na ovogodišnjim Glazbenim večerima u Svetom Donatu bila posvećena hrvatskomu glazbenom stvaralaštvu. Prvi je bio proslava 75. rođendana maestra Pavla Dešpalja upriličeno 13. srpnja u Crkvi svetog Donata. Nastupio je uz Hrvatski komorni orkestar i soliste Valentinu Fijačko i Dalibora Cikojevića te izveo djela Rubena Radice, Josipa Hatzea i vlastita.

Josip Hatze predstavlja sinonim za solo pjesmu koja počiva na kasnoromantičkoj tonalitetnosti u hrvatskoj glazbi, umjetnik lirske i senzibilne prirode koji je pažljivo osluškivao previranja verističke opere te se istodobno opajao ljepotom naše narodne pjesme. No, drukčiji, manje znani Hatze pokazao je 1901. godine radikalnost u djelu Četiri meditacije za glas i orkestar na stihove Rikarda Katalinića Jeretova, Christiana Morgensterna i Jovana Dučića koje je sopranistica Valentina Fijačko ovom prigodom tumačila, izmamivši velik pljesak i odobravanje publike u prepunom Donatu. Radikalnost će Hatze ipak napustiti i vratiti se korijenima, no nastavit će je njegov unuk Ruben Radica koji se već zarana opredijelio za glazbena strujanja svoga vremena. Godine 1956. ispitu iz kompozicije na Muzičkoj akademiji u Zagrebu pristupili su jedan za drugim kolege Ruben Radica i Pavle Dešpalj. Radica je pripremio Koncert za komorni orkestar, a Dešpalj Passacagliu i fugu za glasovir i gudače. S obzirom da su na ispitu zadovoljili, dapače dobili i pohvale, obje su skladbe 21. prosinca iste godine zaslužile svoju praizvedbu na kojoj je gudačima Simfonijskog orkestra Radiotelevizije Zagreb ravnao Antonio Janigro. Dešpaljeva Passacaglia za gudače i orkestar svih je ovih godine postala jedno od njegovih najizvođenijih djela, a Radičin studentski uradak vrijedan dokument rane stvaralačke faze. Stoga su se skladbe ovoga ljeta, 53 godine nakon prve izvedbe, našle na istom koncertnom programu 49. Glazbenih večeri u čast njihovu osnivaču, ali obilježavajući i 25. obljetnicu rada Hrvatskoga

komornog orkestra. Drugi koncert koji je slavio hrvatsku glazbu bio je projekt Dalmatica Katarine Livljanić i Joška Ćalete koji su vodili ansambli Dialogos i Kantaduri u vješto osmišljenu programu sastavljenom od latinskih (izveo Dialogos) i tradicionalnih napjeva (izveli Kantaduri) hrvatskoga obalnog, otočkog i brdskog područja. Takvo se pjevanje prenosilo usmenim putem s koljena na koljeno, što je i razlog njegove bliske povezanosti sa svjetovnim pučkim pjevanjem na ovim prostorima. Rimokatoličko bogoslužje i crkveno pjevanje, od srednjega vijeka do danas, osim na latinskom, izvodi se i na narodnom (staroslavenskom i hrvatskom) jeziku. Pučki crkveni pjevači iz toga područja stoljećima su miješali pučku svjetovnu glazbu i gregorijanske melodije, stvorivši tako mnoštvo glazbenih stilova i lokalnih napjeva. Napjevi s otokâ Raba, Hvara ili iz Zagvozda te staro pjevanje iz zadarskoga zaleđa i neretvanske doline bili su najarhaičniji dio programa, dok su ostali napjevi po svojoj harmoničnosti slični današnjim, temperiranim načinima pjevanja. Najstarije pjesme s našega područja uz koje su se svetkovale različite svetkovine, uz koje se slavio Bog i Majka Božja, obilježavao Veliki tjedan, slavili Uskrs ili Božić, izolirane iz svojega izvornika i obrađene za ovaj sastav trudom Katarine Livljanić i Joška Ćalete, stvaraju jedinstvenu sliku i doživljaj glazbenoga blaga koje imamo zahvaljujući ovakvim projektima i inicijativama.

VLADIMIR IVANOV

FESTIVALI

Piše: Dina Bušić

Valentina Fijačko

FESTIVALI

Piše: Dalibor Paulik

Opet je zvonel kaj U

okviru tradicionalnoga Tjedna kajkavske kulture, koji je održan od 5. do 12. rujna u Krapini pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture Republike Hrvatske, a obuhvaća brojne kulturne sadržaje (izložbe, koncerte, dječje svečanosti, recital kajkavske poezije, znanstveni skup), po četrdesetčetvrti put odzvanjale su kajkavske popevke, zaštitni znak ove najznačajnije jesenske manifestacije Hrvatskoga zagorja. Dva koncerta, od kojih se subotnji mogao po-

gledati u izravnom prijenosu na Prvom programu HRT–a, održana su pod pokroviteljstvom Sabora Republike Hrvatske, a u organizaciji Društva za kajkavsko kulturno stvaralaštvo te svih relevantnih struktura grada Krapine i Krapinsko–zagorske županije. U petak je organiziran koncert pod nazivom Popevke za navek, a podsjetio nas je na zagorske evergreene, niz zabavnih i koncertnih popevki koje traju godinama na koncertima, u programima radijskih i televizijskih postaja. Uz nekoliko popevki koje su nas vratile u godine uspješnica Vice Vukova te obilježile Krapinski

festival, čuli smo niz popularnih skladbi poput Hrvatski kraj, Zemla je ova tkana od zlata, Zagorje moje zeleno, Jesi videl, Imam ga rada, Da sem ti z lasimna zvezala roke, Moj maček ima rascufana vuha, Kaj nam pak moreju, Još vanjkuši na te dišiju, Stiha povedaj mi mati... u izvedbama znanih imena kao što su Vera Svoboda, Tomislav Borić, Elvira Voća, Dražen Čuček, Ksenija Erker, Jasna Zlokić, Minea, Adam Končić i Melosi, Višnja Korbar, Kvartet Gubec, Zorica Kondža i Tereza Kesovija, a posebnost je bila izvedba niza popevki u novom ruhu. Publici su se primjerice svidjele interpretacije Ivane Kindl (Paljetkova Fala) i legendarne koncertne popevke Zvon zvoni Marije Radić, koju je 1972. otpjevao Krunoslav Cigoj, a ove godine tenor Tvrtko Stipić.

Minea

ZOPRAN GREGUREK

FESTIVALI

Festival kajka vs ke popevke 2009.

FESTIVALI

Kantaduri izvode projekt Dalmaticu u Crkvi Sv. Donata

Širok spektar popevki Za subotnji koncert, nazvan Nove popevke, odabrane su 22 nove skladbe Krapini znanih autora kao što su Slavomir Cvija, Adela Dobrić Jelača, Branko Ovčarić, Viktor Crnek, Hrvoje Hegedušić, Rozika Othman, Nenad Kukovačec, Dražen Žanko, Tomislav Uhlik, Željko Fočić, Dalibor Paulik, Arsen Dedić, Roman Gross, Ivica Pepelko i Adalbert Turner Juci te nove snage: Marko Tomasović, Đelo Jusić ml., Toni Eterović i Olja Dešić, koje su nadahnuli stihovi Drage Britvića, Radovana Novine, Ladislava Prežigala, Bernarde Despot, Rajka Stilinovića, Ane Lojen, Tanje Baran, Krešimira Butkovića, Dragutina Domjanića, Voje Šiljka, Ane Bešenić i Milivoja Pašičeka, ujedno scenarista priredbe. Uz Festivalski orkestar HRT–a i dirigente Tomislava Uhlika, Sašu Britvića, Sinišu Leopolda i Viktora Crneka u izvedbama su sudjelovali Iva Ranoga-

jec i Mladen Hitrec i Viline, Antonio Maričević i Ilirci, Minea, obitelj Stašić, Paula Jusić, obitelj Hegedušić, Miroslav Živković, Barbara Othman, Saša Lozar, Marija Borić i Luka Bulić, Dražen Žanko, Maja Miklaužić i prijatelji, Adam Končić i Allegro, Višnja Korbar i Boris Pavlenić, Boris Ćiro Gašparac i Klapa Bistrica, Danijela Pintarić, Lukrecija Brešković i Mirko Bačić, Davor Dretar Drele, Ivica Pepelko i Gordana Ivanjek (dobitnici nagrade za najizvođeniju pjesmu 2008. Svi sme mi kajkavci), Kvartet Gubec te Đani Stipaničev. Ugođaju raznorodnih novih popevki od početne, lokalno obojene Krapina moja živi Marije Jurinjak, živih i duhovitih (Susedova Marica, Muzikaši igrajte, Ja našla bum mlajšega, Zagorec je lepo biti, Štef i Bara, Mi četiri al’ fakini), baladnih (Još čuvam senje, Da se vrnem, Navek budi z menom, Jabuka), domoljubnih i tematskih (Predragi kaj, Rodil nam se Zagorec, Kranjčićev znamen, Bumo kitili bora), koncertnih (Čez trnje rož dišečih, Još si lepa kak roža) do posljednje, ljubavne Zlato moje, rožo bela pomogli su i aranžmani Zorana Markulja, Stjepana Mihaljinca, Bože Potočnika, Stipice Kalogjere, Igora Savina, Tomislava Uhlika, Zlatko Dvoržaka, Arsena Dedića, Romana Grossa i Siniše Lepolda, umjetničkog ravnatelja Festivala. Voditelji programa bili su Petka Coner i Mario Sedmak. Festival nažalost nije tiskao diskografsko izdanje novih popevki, pa se nadamo što skorijemu objavljivanju izvedbi uživo kako bi se omogućilo pjesmama da žive u programima dvorana i radijskih postaja. Time bi bila ispunjena namjera organizatora da njeguje pisanu i pjevanu kajkavsku riječ jer to ovaj speciﬁčni glazbeni i jezični idiom svakako zavređuje.

BROJ 158, LISTOPAD 2009.

RAZGOVORI

Razgovor s Nenadom M ar ecom, novoizabranim gla vnim direk torom HDS Z A M P – a

HDS ZAMP SPREMNO E DO Razgovarala: Marina Ferić Jančić

RAZGOVORI

lužbu ZAMP Hrvatskoga društva skladatelja tijekom zadnjih trinaest godina pratio je streloviti razvoj u kojemu je mnogostruko povećan obuhvat korisnika glazbenih djela u javnosti, a koji je obilježen rastom ukupno prikupljenih naknada, kao i razvojem kvalitete usluge koju HDS ZAMP pruža autorima. Danas je HDS ZAMP vodeći u regiji, raspolaže odličnim kadrom mladih stručnjaka koji pomno promatraju sva zbivanja iz svojega područja rada te se stalno usavršavaju. Uz takav kadar Služba se lako može nositi sa sve dinamičnijim poslovanjem čiji ritam diktira stalni i ubrzani razvoj digitalnih tehnologija i širenje tržišta glazbene ponude te stalno stvaranje novih oblika iskorištavanja glazbenih djela. Tomislav Radočaj, dosadašnji glavni direktor HDS ZAMP–a ocijenio je da stižu neka nova vremena i da je nakon trinaest godina došlo vrijeme za mlađeg i svježijeg borca. Prihvativši u srpnju ove godine njegovu odluku o povlačenju s mjesta glavnoga direktora Službe ZAMP, Predsjedništvo HDS–a raspisalo je Natječaj i odabirom između ponuđenih prijava kandidata na sjednici Predsjedništva održanoj 1. rujna 2009. godine jednoglasno je za glavnog direktora HDS ZAMP–a izabran dosadašnji izvršni direktor Nenad Marčec.

Jasna vizija budu nosti Nenad Marčec zadnjih jedanaest godina radi u Službi ZAMP, a svoj je rad započeo kao voditelj Odjela percepcije. Uz praktične ideje za poboljšanje radnoga procesa i neumoran rad vrlo je brzo ustrojio sistematičnost općeg poslovanja, redeﬁnirao rad poslovnica (Rijeka, Split, Zagreb, Osijek) čime su one postale operativne jedinice, izgradio prvu zastupničku mrežu te uveo sistematizaciju obrade podataka. Sve je to rezultiralo zavidnim unapređenjem rada Odjela i poslovanja Službe. Povećan je obuhvat korisnika, a time je i otvoren put razvoju i napredovanju poslovanja što se u konačnici očituje kroz ﬁnancijske pokazatelje. Takvim unapređenjem rada i uz jasnu viziju budućnosti poslovanja, sve više šireći svoj interes i svoj angažman i na druge segmente poslovanja, zasluženo 2000. godine postaje zamjenik direktora HDS ZAMP–a te kasnije i izvršni direktor. Otada i kao bliski suradnik dosadašnjega glavnog direktora, a i vlastitom inicijativom s pozicije izvršnoga direktora, izgrađuje HDS ZAMP i podiže razinu poslovanja do današnje koja se, osim kroz rezultate naplate, očituje i u činjenici da je HDS ZAMP vodeće društvo u regiji, a u kategorizaciji CISAC–a, krovne udruge svih društava za kolektivno ostvarivanje prava, svrstan je u najvišu kategoriju razvijenih društva. Povod razgovoru Imenovanje novoga glavnog direktora HDS ZAMP–a svakako je povod razgovoru, pri čemu nam je želja članove Društva pobliže upoznati s vizijom poslovanje službe u narednom razdoblju, ali i pokušati doznati kakav će biti ishod ove turbulentne godine. Zadaća nam je kao službenomu glasniku članova istražiti razvoj kvalitete usluga koje im HDS ZAMP nudi, isto kao što nam je i zadaća članove uputiti i potaknuti da se aktivnije uključe u promicanje vlastitih prava te da i svojim javnim nastupima pruže ovoj službi, koja se bespoštedno bori za autore i njihova prava, uistinu potrebnu javnu potporu. Predsjedništvo HDS–a jednoglasno vas je izabralo za novog glavnog direktora HDS ZAMP–a. Slobodno možemo reći da su Vam autori, imajući u vidu i Vaša dosadašnja poslovna dostignuća te rezultate rada, s punim povjerenjem povjerili vođenje Službe ZAMP. Možete li ukratko iznijeti svoju viziju zaštite prava autora glazbenih djela u vremenu koje dolazi? Kao prvo moram reći da mi je posebna čast što sam izabran na tako odgovornu funkciju i što mi je Predsjedništvo HDS–a iskazalo povjerenje da ću na najbolji mogući način voditi

ovu Službu kroz sve ono što nam budućnost donosi. Očekujem da će u ovo turbulentno vrijeme i tijekom razdoblja vrtoglavog razvoja digitalnih tehnologija trebati puno strpljenja, truda i naporna rada kako bi se promijenila svijest korisnika, nadležnih tijela, medija, službi i građana o važnosti autorsko–pravne zaštite koja je autorima ujedno jedina mogućnost da od vlastita rada, uloženog znanja, talenta i vremena zarade honorar. I relativno novija događanja oko takozvanog Akcijskog plana za spas hrvatskog turizma pokazala su koliko je duboko to nepoznavanje prava autora i neprepoznavanja glazbe kao intelektualnog vlasništva koje je sasvim jednako svim ostalim oblicima privatnoga vlasništva. Osim toga, mlade generacije sve ranije ovladavaju mogućnostima koje pruža digitalizacija, sve češće i više preuzimaju zaštićena autorska djela, obrađuju ih ili prerađuju. Sva inozemna istraživanja pokazuju taj trend, ali ukazuju i na činjenicu da mladi takve stvari rade bez ikakve svijesti da je to nešto što bi na bilo koji način naštetilo autorima djela ili ih uvrijedilo, a pogotovo da to ne rade s namjerom da oštete ili uvrijede glazbenike koje cijene i čiju glazbu vole. To je pravi pokazatelj od kolike je važnosti (već danas, a pogotovo u budućnosti) da se u školske programe od osnovne škole ugradi program edukacije o intelektualnom vlasništvu i autorskom pravu. Rad na edukaciji o autorskom pravu i njegovoj zaštiti jedno je od prvih polja na kojemu će HDS ZAMP u narednom razdoblju uložiti više truda. Upravo smo s tim ciljem s našim sestrinskim finskim društvom TEOSTO dogovorili da nam bez naknade ustupe svoj program edukacije o autorskom pravu u osnovnim školama (kao i sve materijale za predavače) koji je odnedavno kao obvezatno prihvatilo i finsko Ministarstvo nadležno za obrazovanje. Vjerujemo da će i naše Ministarstvo znanosti prepoznati važnost ovakve edukacije. Internetska eksploatacija glazbe Nadalje, posebnu pažnju kod moderne zaštite autorskih prava treba posvetiti internetu i novim tehnologijama. Radi se o velikom i vrlo perspektivnom tržišnom segmentu eksploatacije autorskih djela (internetski radio, glazbeni internetski servisi, mobilna televizija, podcasti, pozadinska glazba na internetskim stranicama, IPTV — Internet protocol televizija koja se kod nas najviše manifestira kroz MaxTV uslugu, pa i digitalni jukeboxi i drugi oblici digitalizacije glazbe kako bi se ona što jednostavnije koristila u poslovnim prostorima). Ovi oblici iskorištavanja glazbe razvijaju se izrazito brzo i njihov je udio na tržištu svakim danom sve veći u odnosu na danas klasične oblike iskorištavanja glazbe. Takav razvoj uz stalno prisutno ubrzanje određuje dinamičnost poslovanja HDS ZAMP–a. Uz stalno stručno usavršavanje djelatnika i obuku o novim načinima iskorištavanja glazbenih djela potrebno je uložiti još puno truda i znanja kako bi se ovo područje na pravi način i u pravo vrijeme pravno reguliralo. Korisnici moraju dobiti sva potrebna prava, a autori i njihovo vlasništvo moraju biti dobro zaštićeni. Kad kažem dobro zaštićeni ne mislim na zaštitu koja bi glazbena djela učinila nedostupnijima ili bi ograničila blagodati digitalizacije i mogućnosti koje ona pruža autorima djela. Upravo suprotno, dobra zaštita podrazumijeva da se upravo u interesu autora osigura takva zaštita koja će uz prihode za autore, korisnicima osigurati brzo, jednostavno i financijski pristupačno reguliranje svih prava na glazbu, čime će glazbena djela biti još dostupnija, a što će onda sâmim autorima i glazbenicima ovo tržište i njegove mogućnosti učiniti još pristupačnijim. Hrvatska je svakim danom sve bliže razvijenim zemljama Europe, no zasad nas nije zahvatila »europska klima« pa tu nije izuzetak ni područje zaštite prava autora. Koliko je naše Društvo (HDS ZAMP) snažno u međunarodnim vodama i jesmo li spremni za ulazak u Uniju? Što nas zapravo očekuje? Ulaskom u Europsku uniju Republika Hrvatska zasigurno neće biti pošteđena zbivanja koja već dvije pune godine zaokupljaju pažnju europske autorsko–pravne zajednice i javnosti. Poznato je da je Unija započela proces izmjene dosadašnjega sustava kolektivnog ostvarivanja prava u kojemu svako pojedinačno društvo ostvaruje prava isključivo na teritoriju države iz koje potječe (prava domaćih autora na temelju punomoći, a prava inozemnih autora na

temelju recipročnih ugovora). Potreba za promjenom takvog sustava proizašla je iz načina na koji danas funkcionira digitalni svijet, posebice internet. U području online eksploatacije glazbenih djela, korisnicima (legitimnim online servisima) doista je potrebna mogućnost reguliranja prava koje odgovara prirodi online poslovanja, a to je multiteritorijalnost. Međutim potpuno ukidanje načela teritorijalnosti može za posljedicu imati ugrožavanje malih repertoara u Europi, a time i njezine kulturne raznolikosti koja je oduvijek bila vrlo cijenjena speciﬁčnost Europske unije. Naime, premda je razumljivo da sustav u današnjem obliku nije sukladan ekonomskom aspektu Unije — stvaranju jedinstvenoga tržišta — nije moguće jednostavno ukinuti postojeći sustav i zamijeniti ga potpuno novim sustavom pokrenutim isključivo tim ekonomskim interesom. U tom bi se slučaju dogodilo da velika europska društva doslovno progutaju ona manja čime bi se ugrozili položaj i opstojnost brojnih manjih nacionalnih glazbenih repertoara. Aktivnosti europskoga Parlamenta kojemu je ova opasnost zasad uočljivija negoli Europskoj komisiji, Konvencija UNESCO–a o kulturnoj raznolikosti i intenzivno traženje rješenja interno između manjih društava ostavlja još uvijek otvorenom nadu u pozitivan ishod ove situacije.

zbivanjima.

Godinu u kojoj ste izabrani za glavnog direktora ob lježila je opća gospodarska kriza, pokušaj hotelijera se preko Ministarstva turizma prepolove autorske n knade — čemu smo se uspješno oduprli, zabrana p šenja koja se — kako ugostitelji tvrde — loše odraz na njihovo poslovanje, je li moguće realno prognozira ishod ove ﬁnancijske godine? Autori su sasvim svjesni ona neće biti tako plodna poput prethodne, no može li HDS ZAMP koliko–toliko uspješno privesti kraju i je to uopće moguće očekivati?

Ova je godina uistinu jedna od težih poslovnih g dina i još je uvijek vrlo teško predvidjeti njezine nancijske rezultate. S obzirom na opću gospodarsk krizu i stanje u zemlji, a onda i na sva događanja ko ste naveli, kao i na činjenicu da je protekla 200 godina općenito bila godina velikoga gospodarskog rasta u zemlji te da je i naše

Spremni za Europsku uniju HDS ZAMP pomno promatra i proučava ova europska zbivanja, naši predstavnici uključeni su u rad nekoliko radnih skupina koje se upravo bave tom problematikom te već i sada doprinosimo pronalasku kvalitetnog rješenja kako bi i prije samog ulaska naše zemlje u Uniju osigurali opstojnost hrvatske kulturne baštine. Također čvrsto vjerujem da je HDS ZAMP već sad spreman za ulazak Hrvatske u Europsku uniju. CISAC kao krovna organizacija međunarodnoga sustava kolektivnog ostvarivanja prava svrstala nas je u kategoriju razvijenih društava — znači najvišu kategoriju u koju, s obzirom na svoju razvijenost i rezultate poslovanja, mogu biti svrstana sva društva u svijetu koja se bave kolektivnim ostvarivanjem prava. godišnje p Osim toga, vodeće smo društvo u regiji slovanje zaključeno s r i kao takvo aktivno potičemo regionalnu c Marče d kordnim ﬁ nancijskim rezultatima, b a n e suradnju. Djelatnici službe, a pogotovo vo- N će teško doseći ﬁnancijske rezultate iz 2008., no o ditelji odjela bez obzira na svoju struku, vrlo su profesionalni i stručni mladi ljudi koji nepresta- toga cilja ne odustajemo. Međutim, i unatoč svi no usvajaju nova znanja i koji se stalno usavršavaju ovim neprilikama koje sam naveo i činjenici da kroz međunarodnu suradnju. Svi mi, Uprava ove još uvijek gotovo nemoguće iznijeti konkretn Službe, ali i voditelji odjela, imamo na umu da je predviđanja, vjerujem da je još uvijek moguće ov od iznimne važnosti u svojemu području rada uvijek poslovnu godinu uspješno privesti kraju te da neć biti u tijeku s događanjima u inozemstvu, pogotovo mo zabilježiti značajniji pad ukupno prikupljen onima u Europi, te da prateći i analizirajući ta doga- naknada. Mjesece koji predstoje do kraja godin đanja ili izravno sudjelujući u njima uvijek budemo osim pojačanog rada u svrhu naplate, obilježit će »korak ispred« u odnosu na trenutna događanja po pregovaranja s nekoliko korisničkih skupina (hot pitanju kolektivnog ostvarivanja prava u Hrvatskoj. li, radijske postaje, ugostitelji) vezano za postizan Ukratko, rekao bih da nas u Uniji očekuje bespo- dogovora o drugačijem modelu izračuna naknade štedna borba za autorska prava i sustav kolektivnog eventualnih popusta te potpisivanja novih krovn ostvarivanja prava, a pogotovo za hrvatsku glazbenu ugovora s udrugama korisnika. baštinu, ali i da je HDS ZAMP već sad za tu borbu Interes autora i dosad je bio isključiva misao vodi spreman i da se svojom stručnošću, profesionalno- poslovanja HDS ZAMP–a. No, kako se sve uvij šću i stupnjem razvoja može nositi s tim europskim može napraviti bolje i kvalitetnije te budući da je HD

BROJ 158, LISTOPAD 2009.

EKATI SVE BUDU E IZAZOVE

AMP i u proteklom razdoblju uistinu podigao kvaetu svoje usluge, moramo pitati što još HDS ZAMP ože pružiti samim autorima. Hoće li se i dalje raditi a podizanju kvalitete usluge?

vakako da je podizanje kvalitete usluge autorima što na čemu će HDS ZAMP i u budućnosti puno diti. Upravo s tom svrhom pripremamo se za imementaciju sustava upravljanja kvalitetom prema ormi ISO 9001:2008. Ovakav sustav upravljanja valitetom omogućit će nam da stalnim i sustavnim ovjeravanjem i analiziranjem poslovanja, poslovh procesa i postupaka te uvođenjem korektivnih jera neprestano podižemo kvalitetu usluge o će se zasigurno očitovati i u manjenju troškoza-

štite. Paralelno uz ovaj proces, zadnjih smo godinu dana mnogo uložili u razvoj usluge autorima, pojačali smo kounikacijske kanale, za mlade neaﬁrmirane autore držana su u ovoj godini dva uspješna seminara o ihovim pravima i autorsko–pravnoj zaštiti, a u plau su još dva ovakva seminara koja bi se održala do aja godine.

sobni referenti za uspješnije

akođer je za uspješnije autore osigurana usluga obnog referenta, a odnedavno smo za sve redovne pridružene članove uveli i uslugu pravnog savjevanja o pitanjima koja nisu konkretno vezana uz olektivno ostvarivanje prava o čemu se opširnije formacije mogu pronaći i na našim internetskim ranicama. Istražujemo mogućnosti da se svim anovima osiguraju određeni popusti za različite oizvode i usluge koje nisu vezane uz kolektivno tvarivanje prava. Planirana je i izgradnja personaziranih internetskih stranica za autore te redizajn ostojećih, što bi uključivalo i mogućnost online ijave djela i još jednostavnije obavljanje određenih

poslova putem mreže. No zbog već poznate gospodarske situacije, s provedbom planiranih promjena vezanih uz internet morat ćemo nažalost malo pričekati. Ovdje sam naveo samo neke primjere poboljšanja naše usluge autorima, a rad na stalnom podizanju kvalitete ove usluge je neupitan, nalaže nam to i sama svrha našega postojanja, a to je služenje autorima i poslovanje koje je vođeno isključivo interesom autora. Koristim i ovu priliku, a pogotovo s ob-

zirom da je u prvoj polovici godine mnogo neistina objavljeno u javnim medijima diljem zemlje, da sve članove HDS ZAMP–a pozovem da nam se obrate sa svojim pitanjima, nedoumicama, prigovorima, savjetima i prijedlozima. HDS ZAMP služi autorima, naša je zadaća i želja odgovoriti na sva pitanja autora, podastrijeti im sve informacije o našem poslovanju i njihovim prihodima. Kao i uvijek dosad, cijenit ćemo svaki savjet koji će nam pomoći da autorima pružimo uslugu koju očekuju. Vremena koja su iza nas nisu uvijek bila mirna za HDS ZAMP i prava autora. Štoviše, moglo bi se reći da su većim dijelom obilježena burnim razdobljima. Teško je samo i zamisliti da će HDS ZAMP u svojoj borbi za prava autora ikada dočekati neka spokojna vremena. Svjedoci smo širenja Piratske stranke iz čijeg je naziva sasvim jasno što žele i koja zapravo svoj politički program temelji na ukidanju zaštite prava autora u obliku u kojem ona danas postoji. Stranka se širi, ima potporu građana nekih zemalja (poglavito Švedske i Njemačke). Mnoštvo istraživanja u svijetu pokazuje da ljudi deklarativno poštuju prava autora, ali da ipak bespravno koriste njihova djela. Može li se protiv takvih strujanja HDS ZAMP boriti sam ili mu treba pomoć autora? Kako se s tim nose druga inozemna društva?

Slažem se da je uistinu teško zamisliti da će HDS ZAMP ikada ili barem u nekoj doglednoj budućnosti dočekati neka spokojna vremena koja bi dovela barem do kratkotrajnog prekida borbe za prava autora. Kao što sam već ranije naveo, ova borba zasigurno će se voditi i kroz edukaciju i aktivnosti kojima bi se dovelo do promjene svijesti i građana i korisnika i dužnosnika o važnosti intelektualnog vlasništva koje je pokretač svekolikog razvoja društva. To je jedini način opstanka ne HDS ZAMP–a, već autora i njihovih prava, njihovih honorara u vremenima u kojima se osnivaju političke piratske stranke, u vremenima u kojima je mladima i generacijama koje dolaze pojam autorskog prava i intelektualnog vlasništva vrlo dalek, u vremenima u kojima se sve češće sloboda razmjene informacija i pravo na obrazovanje poistovjećuje sa slobodom da se autorima slobodno, bez pitanja i naknade uzmu djela koja su stvorili. Ovo je borba za autore i za njihov opstanak. Citirao bih ovdje poznatog američkog umjetnika, slikara i kipara Franka Stellu koji je na ovogodišnjemu Svjetskom kongresu o autorskom pravu u Washingtonu izjavio da umjetnik u trenutku stvaranja djela uopće ne razmišlja o zaradi i da on osobno kao mladi umjetnik uopće nije razmišljao o novcima ili o naknadama, bio je kao i svaki umjetnik sas v im usredoto č e n n a

Služba ZAMP budno motri sva svjetska, a pogotovo ona europska zbivanja vezana uz prava autora i kolektivno ostvarivanje prava. Na međunarodnoj razini aktivno sudjeluje u unapređivanju međunarodnoga sustava kolektivnog ostvarivanja prava, a visoka profesionalnost i stručnost službe potvrđena je i međunarodnim ugledom koji danas uživa. Međutim, danas je sasvim očito da uz sve to u borbi za prava autora ovoj službi, kao i svim ostalim takvim službama u svijetu, nužno treba otvorena javna potpora autora glazbenih djela.

stvaranje djela. Međutim, kako je istaknuo, pitanje novca i zarade neizbježno dolazi kasnije, jer ako umjetnik od svojeg umjetničkog rada ne može zaraditi za život, tada on više zapravo i nema mogućnosti za umjetnički razvoj, rad i stvaranje. Zato je bitno da se i sami autori uključe u borbu za svoja prava.

»Zašto me ne poštujete?« Ovu bitku HDS ZAMP zasigurno ne može uspješno voditi ukoliko se u nju ne uključe i sami autori. Već duže vrijeme uistinu mnogo truda ulažemo u rad s medijima i u edukaciju građana, korisnika i novinara. Ne može se reći da je taj rad bio potpuno neuspješan, no sasvim sigurno možemo reći da bi rezultati bili znatno uspješniji da su se u te naše aktivnosti i ranije uključili autori. Naš nastup u ime autora uvijek se percipira kao nastup posrednika i stoga nam je vrlo teško nekome predočiti da su naknade koje prikupljamo privatno vlasništvo autora. Niti jedna naša izjava nikada neće biti tako snažna kao što to može biti jednostavni upit »Zašto me ne poštujete?« koji bi tim istim ljudima postavio sâm autor. Inozemna društva također shvaćaju da se jačanje društava za kolektivno ostvarivanje prava, kako bi ono što bolje ostvarivalo prava autora, ne postiže izgradnjom i jačanjem imidža samog društva već upravo aktivnostima u koje su uključeni autori, a čiji je cilj da se u percepciji javnosti, korisnika, medija i svih ostalih autori poistovjete sa svojim matičnim društvima. HDS ZAMP spada u razvijena društva, pa je i naš rad u ovom području više–manje u skladu s praksom drugih, a posebice onih razvijenih društava. Zaključak je i CISAC–a da je za uspješnu borbu za prava autora potrebna veća mobilizacija ne samo skladatelja, već cjelokupne umjetničke zajednice jer upravo su autori, bez obzira na područje njihova stvaralaštva, njihova svjedočenja i istupi glavni kanal i alat za uspješno prenošenje poruke o važnosti kreativnog rada i umjetničkog stvaranja i zaštite autora i njihovih djela. Radom u tijelima CISAC–a HDS ZAMP se već posljednjih nekoliko godina, uz ostale inozemne kolege, aktivno zalagao za upravo takav način prezentiranja rada društava. Također smo vrlo aktivno uključeni i u rad manje radne skupine stručnjaka koja se upravo bavi ovom problematikom, što nam omogućuje da u budućnosti još bolje i kvalitetnije priredimo promotivne aktivnosti u zemlji, svakako uzimajući pritom u obzir, uz inozemne trendove, i iskustva drugih društava i speciﬁčnosti naše zemlje. Poticajni mentor Rado aj Dugo ste radili s dosadašnjim glavnim direktorom HDS ZAMP–a Tomislavom Radočajem i bili njegova desna ruka. Često kad ljudi tako dugo blisko surađuju to na njima ostavi neki trag, nešto što možda i zauvijek pamte ili nešto što ih zauvijek promijeni kao osobe. Možete li se osvrnuti na to razdoblje vašeg zajedničkog rada, kako bi tu suradnju opisali i po čemu ćete je pamtiti? Suradnja s Tomislavom Radočajem uistinu je nešto čega ću se zauvijek sjećati. On je izniman stručnjak s mnogo znanja, iskustva i životne mudrosti, koji je kao glavni direktor HDS ZAMP–a uistinu puno ulagao u stručno usavršavanje naših djelatnika. Pritom im nije nametao pouke, već je u njih sustavno usađivao osjećaj potrebe i važnosti neprestanog učenja i razvoja te im omogućavao da se u određenom području, za koje su zainteresirani i nadležni, poslovno usavršavaju. Odlično smo se nadopunjavali, ali što je još važnije naša je suradnja uključivala bezgranično povjerenje koje smo stekli jedan u drugog tijekom vremena. To nam je uistinu omogućilo da puno toga stvorimo i da postignemo odlične poslovne rezultate. Rekao bih da gospodin Radočaj ima dar koji je, mislim, odlika svih velikih mentora, a to je volja i sposobnost da sve svoje znanje i iskustvo prenese učeniku, ali ne na način da ga strogo instruira kako će ta znanja primjenjivati i kako će raditi, već na način da mu kao mentor omogući samostalni razvoj kroz poticanje samostalnih odluka o primjeni usvojenog znanja. Mislim da mnogi nemaju tu sreću da u životu ili poslovnom okruženju naiđu na ljude ili poslodavce od kojih toliko puno mogu dobiti. U tom smislu mislim da sam uistinu imao sreće kad sam relativno mlad, s mnogo želje i ambicije za učenjem i usavršavanjem došao na voditeljsko mjesto u HDS ZAMP i odmah imao priliku u svojem nadređenom imati odličnog mentora i, rekao bih, životnog i stručnog učitelja.

BROJ 158, LISTOPAD 2009.

Ekstravagantni Ro i ev spoj atonalitetnog, funka i jazz improvizacija Piše: Maša Bogojeva Magzan

DAVOR HRVOJ

U drugom dijelu prve koncertne večeri nastupio je njemački vokalno–gitaristički duo s programom pod nazivom The Sound of Bluesoul. Vokalistica Constanze Friend i gitarist Thomas Fellow s izvođačkim iskustvom od preko tisuću koncerata, kastavskoj su publici predstavili zabavan program koji kombinira blues, jazz i soul.

Renato Rožić

Tamara Obrovac

Jazz alla turca Posljednji dan festivala predstavio je još jednu zvukovnu kreaciju iz glazbene radionice Renata Rožića. Bio je to projekt pod nazivom Black’n’White kao crossover između jazza, klasike, funka i hip hopa. Uz Renata Rožića na hi–end gitari, nastupili su Saša Nestorović (sopran i tenor saksofon), Jan von Klewitz (alt saksofon), Davor Križić (trublja), Matija Dedić (klavir), Martin Gjakonovski (akustični bas), Simon Haehnel (DJ RESQ ), Kruno Levačić (bubnjevi) i Raul sen Gupta (tabla). Ova je ugledna međunarodna glazbena ekipa kastavskoj publici predstavila neobične aranžmane koji kombiniraju atonalitetni materijal, pitke melodije, funk groove i jazz improvizaciju. Posljednja i jedna od najblistavijih izvedbi ovogodišnjega Festivala gitare bio je program pod nazivom Telvin — kolorit... mijenjanje boja i raspoloženja... od Anatolije pravac Jazz... na kojemu su nastupili Kvartet Erkana Oğura iz Turske, koji čine Erkan Oğur (električna gitara, lutnja i gitara bez pragova), Baki Dayarlar (klavir), İlkįn Denįz (električni bas) i Turgut Alp Bekoğlu (bubnjevi). Kastavska je publika s iznimnom pažnjom pratila osebujnu glazbu koja spaja jazz i tradiciju turskih makama, tradicionalnih melodija koje izlaze iz okvira temperiranog sustava. Na posebno prilagođenoj gitari za izvedbe netemperirane melodike i intonacije, fantastični gitarist Erkan Oğur, uz pratnju troje izvanrednih glazbenika, priredio je izniman glazbeni događaj koji je na pravi način zaključio još jedan kastavski Festival gitare.

ÐANI STIPANI EV I KLAPA MASLINA NA VRHU Piše: Maja Sabolić

irano društvo glazbenika okuplja se ispred Katedrale sv. Jakova već dvanaesti put kako bi u dvije festivalske večeri ponudilo glazbeni užitak, sve rjeđi na našim pozornicama. Organizator Šibenik koncert nije napustio podjelu na revijalnu Večer starih skladbi i na natjecateljsku Večer s novim radovima, ali je osvježio sadržaj retrospektivom sjajnih talijanskih kancona i kantautorskih dostignuća nastalih između 1957. i 2001. uz dvije pjesme Nikice Kalogjere, odnosno Dušana Šarca koje su svojedobno na splitskim Prokurativama u talijanskom prepjevu izvodili Claudio Villa i Al Bano. Producenti i voditelji večeri bili su Damir Marušić i Toni Eterović, a bila je posvećena Vici Vukovu koji je prije točno dvadeset godina svoj dugo očekivani povratak na hrvatsku scenu najavio albumom Bella Italia, pa je u tom kontekstu bilo dirljivo vidjeti njegovu kćer Ivanu kako pjeva Dođi mi u snu. Valja istaknuti izvrsne interpretacije Đanija Stipaničeva i Marka Tolje, dok je posebno ugodno iznenadila Helena Bastić, u više navrata prekidana dugim snažnim pljeskom tijekom svoje vrlo zahtjevne izvedbe.

su se i predviđanja da će u borbi za nagrade glavnu riječ voditi klape. Tako su se Cambi (Kriva karta, Mario Šimac–Edo Botrić, vokalni aranžman Rajmir Kraljević) uzdigli na drugo mjesto po procjeni žirija i treće po glasovanju publike, Klapa Iskon (Još ne mogu pristat volit, Pero Kozomara/Sanja Tafra/Remi Kazinoti), uz drugo mjesto publike, osvojila je priznanje za najbolju interpretaciju, a legendarna šibenska Maslina, ravnopravno sa Đanijem Stipaničevim, zastala je na Dražen Žanko prvome mjestu prema mišljenju publike i žirija (Sve smo bliži, Dušan Šarac/ Dinko Škevin/Toni Eterović).

Uz festivalski orkestar pod ravnanjem Alana Bjelinskog natjecateljska je večer ponudila 23 solidne skladbe, a ostvarila

Dražen Žanko je dobitnik nagrade za najbolje kantautorsko djelo (U tebi mi jubav osta, tekst Brino Vučković, aranžman Fedor Boić), a naj-

I dok se Tedi Spalato ljetos morao zadovoljiti trećim mjestom stručnoga suda (Brime jubavi, Vinko Didović/Damir Juraga/Edi Botrić), dobri duh festivala Arsen Dedić napisao je najbolje stihove, a Elvis Stanić najbolji aranžman za Tinu Vukov (Ja tek učim, Arsen Dedić).

MAJA SABOLIĆ

Nakon prva dva trogirska susreta sa sjajnim radovima meštra od nota, carski splitski trg Peristil otvoren je već treću godinu novim viđenjima vječnih pjesama splitskoga skladatelja. Runjić Revisited ili Runjić na drugi način manifestacija je na kojoj je sudjelovanje postalo stvar prestiža vrhunskih hrvatskih glazbenika, njihova nadmetanja i poigravanja koje objedinjuju i majstorski vode Ante Gelo i Alan Bjelinski. Na dvosatnom su koncertu petnaest ovogodišnjih skladbi izveli stari znanci tih susreta, skupina Detour, Saša Lozar, Ivana Starčević, Marko Tolja, Kristijan Beluhan, Kaliopi, Ivana Husar Mlinac, Vanna, Tamara Obrovac, Matija Dedić, Zorica Kondža i Oliver Dragojević, a po prvi put svoj su hommage velikome Zdenku ponudili Natali Dizdar i Gibonni. Zanimljiv je podatak da je čak deset skladbi programa izvorno interpretirao Oliver Dragojević, a da su pjevači iz bogatoga Runjićeva opusa odabrali i neke rane radove (Detour — Ljubav što se gasi, izvorno Josipa Lisac 1969., Ivana Husar Mlinac — Srećo moja romantična, izvorno Zdenka Vučković 1975., ili Kristijan Beluhan — Čovjek od soli, izvorno Arsen Dedić 1963.). U tim zanimljivim poigravanjima nerijetko se dogode i prava mala čuda. Jedno od njih priredili su Tamara Obrovac i Matija Dedić uspijevajući u nemogućoj misiji da na trenutak zaboravimo kako je A vitar puše vječnom učinio Oliver. Te je večeri njihov pristup Runjićevu nasljeđu s pravom ocijenjen najkreativnijim, pa im je Ivo Josipović u ime Hrvatskoga društva skladatelja uručio broš Galeba, tradicionalno jedino priznanje Runjićevih večeri. Zdenko Runjić pisao je mnogo i dobro. Preko 600 skladbi nosi njegov potpis, što je razlog više da nakladnička kuća Skalinada i njegova kći Ivana kao spiritus movens manifestacije imaju dovoljno motivacije za buduće velike susrete. (M. S.)

Dva pristupa Bachu Središnja večer nosila je naziv Bach uz svijeće... klasično — akustično — električno — povijesno! Radilo se o neuobičajenoj sintezi baroknoga Bacha i Bacha za 21. stoljeće. Koncertna večer održana u Crkvi sv. Jelene Križarice publici je predstavila dva potpuno različita pristupa u interpretaciji Bachova stila. U prvomu je dijelu nastupio Zagrebački gitaristički kvartet u sastavu Tomisav Vasilj, Krunoslav Pehar, Melita Ivković i Mak Grgić. Njihova tehnički uzorna i stilski izbrušena izvedba Bachovih fuga i orguljaških preludija odlično se sljubila s meditativnom atmosferom kastavske crkve. Barokni kontrasti, vješto ispreplitanje tema u gustom polifonom slogu i istančani osjećaj za stil potvrdili su činjenicu da Bach zauzima posebno mjesto u njihovu umjetničkom radu. Nakon očekivana baroknog zvuka, u drugom dijelu večeri predstavljen je potpuno drugačiji pristup interpretaciji Bacha u izvedbi Renata Rožića na električno–akustičnoj gitari i Indijca Raul sen Gupte na tabli. Poznat po svojim eksperimentima s klasičnim i baroknim formama, ovaj hrvatski gitarist sa stalnim boravištem u Njemačkoj svojom je izvedbom premostio granicu između kompozicije i improvizacije. Uz Guptinu pratnju i osebujne zvukove indijske table, približio se Bachu, ali ne stilski izvana, nego konceptualno i iznutra, kroz improvizaciju i vlastitu

zvukovnu estetiku u koju su nježno uplivale skladateljeve teme i harmonijske progresije.

kvalitetnijim je debitantom proglašen Dubrovčanin Markos (Nek svi lipo gredu kvragu, Đelo Jusić/Tonko Maroević/Đelo Jusić) koji sve sigurnije kroči hrvatskom estradom. Nakon najizvođenije pjesme s prošlogodišnjega festivala Meni ne more bit s Pivačima KUD–a Cambi, Šibenik je ljetos lansirao nekoliko pjesama koje će se zadržati u hrvatskome eteru i na repertoaru naših glazbenika, a to i jest smisao godišnjega napora koji na opće zadovoljstvo vrijedno obavljaju direktori manifestacije Branko Viljac i Dušan Šarac.

5. Festival čakavske šansone Čansonfest, Kastav

druga Kanat–Kastav u suradnji s udrugom Kastafsko kulturno leto već je petu godinu uspješno organizirala manifestaciju koja teži očuvanju i unapređenju čakavštine izražene glazbom. Grad Kastav, temeljem svoje bogate kulturne povijesti, izdvojio se kao idealno mjesto za takav ekskluzivniji susret sa čakavskom besedom, koja je i završno događanje 18. susreta Kastafskoga kulturnog leta. Za ovogodišnje natjecanje održano 28. kolovoza odabrano je devetnaest skladbi, a kao i proteklih godina podijeljene su četiri nagrade. Stručni žiri proglasio je najboljom skladbom — čansonom Ča bin ja da vas niman (S. Mandičić, Z. Žeželić Anić, T. Spalato — I. Čović) u nadahnutoj interpretaciji Tedija Spalata, dok je publika najviše glasova poklonila VIS–u Cinkvina i Riku nosin kamo god da gren (R. Pilepić, D. Rapotec, A. Valenčić). Danijel Načinović istaknuo se i ove godine napisavši Zadnji dani lita u portu te osvojivši priznanje za najbolju interpretaciju, dok je Olivera Baljak tumačila najbolje stihove, one Antuna Šuljića u njegovoj čansoni Vratite se doma. (M.S.)

MARKO BARIŠIĆ

Runjićeve večeri za srce i dušu

FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI

Prvu večer pod nazivom Svjetovi zvuka u dijalogu otvorio je The Art of Duo koji čine Tony Lakatos & Ferenc Snétberger, saksofonist i gitarist iz Mađarske. Klasično školovan i jazzom oblikovan, kastavskoj publici predstavio je svoj glazbeni svijet kao spoj gipsy–jazza, ﬂamenca i klasične gitare. Njegovu virtuoznost i temperament te poigravanje glazbenim stilovima izvanredno je pratio saksofonist Tony Lakatos, uvaženi jazzist romskoga podrijetla.

FESTIVALI

okviru Kastafskoga kulturnog leta, koje ove godine obilježava punoljetnost, održan je 13. Međunarodni festival gitare (17. do 19. srpnja) u zatvorenim i otvorenim prostorima grada Kastva. Manifestacija je predstavila šarolik program uz ugledne gitariste koji su predstavili različite kontinente, tradicije i glazbene svjetove. Na šest koncerata, kroz tri koncertne večeri publika je, u različitosti gitare, uživala programski, interpretativno i konceptualno.

BOŠKO PERLAIN

FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI

FESTIVALI

FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI FESTIVALI

13 . M e unarodni festival gitare, Kasta v

Tedi Spalato

PANOPTICUM DETONICUM

BROJ 158, LISTOPAD 2009.

PA NOP TIC UM DETONIC UM (4 .)

Moj prvi susret s Lucianom Beriom Piše: Dubravko Detoni

Onda se, negdje u sredini skladbe, luđački naglo otvore desna pokrajnja vrata potpuno prazne dvorane i u nju u najvećoj mogućoj žurbi, sav u znoju, ulijeće veliki Luciano Berio glavom.

najznačajnijih novih skladatelja, Lucianom Beriom i Francom Donatonijem. Njih su dvojica — jedan, Berio, ljubitelj žena, genijalac, a drugi, ljubitelj mladića, tako–tako,

PREPORUKA ZA ČITANJE

PANOPTICUM DETONICUM

velikim talijanskim skladateljem Lucianom Beriom (1925.– 2003.) prvi put sam se susreo ujutro 10. rujna 1970. u dvorani venecijanskoga Kazališta La Fenice — koje će poslije do temelja izgorjeti — na generalnom pokusu Zagrebačke ﬁlharmonije koja je pod palicom Mladena Bašića upravo mrcvarila moje Likove i plohe što ih je te večeri imala izvesti na koncertu u sklopu Venecijanskoga biennala. Prije nego započnem priču valja čitatelja podsjetiti na činjenicu da su tadašnjim talijanskim novoglazbenim svemirom vladala dva klana predvođena dvojicom tada

Luciano Berio

vrlo inteligentan konstruktor, bliži ekstremnoj avangardi, poslije inače slavljen kao pedagog — naravno bili u

smrtnoj zavadi, nešto kao braća Thomas i Heinrich Mann. A sad počinje priča. Ja sjedim potpuno sam negdje u polovici krasne dvorane, kao na svim pokusima i izvedbama svojih djela više mrtav nego živ, i ne mogu se načuditi kako sam mogao napisati nešto tako loše (barem je tako zvučalo u toj izvedbi). Svi su u orkestru zbog nečega — vjerojatno zbog moje glazbe — danas bi se reklo, nekako nabrijani i uvrijeđeni, gadi im se sve na svijetu, a iznad svega sâm autor. A zvuk to nemilosrdno potvrđuje. I to tako traje i traje, mojim (a i njihovim) mukama nema kraja. A onda se, negdje u sredini skladbe, luđački naglo otvore desna pokrajnja vrata potpuno prazne dvorane i u nju

u najvećoj mogućoj žurbi, sav u znoju, ulijeće veliki Luciano Berio glavom. Zastane i strelovito odmjeri sve oko sebe, a onda zadrži pogled (i uho) na orkestru, malo sluša, a onda primijeti mene pa mi pristupi i bezobrazno glasno zapita: – Che cosa è questo? Chi è il compositore? Ja mu, sjedeći, odgovorim: – Detoni.

– Detoni, questo sono io!

A on bijesno zavikne:

Na to on, gotovo se preporodivši od ljubaznosti, krene pružiti mi ruku, ja nespretno ustajem, a on me naglo zagrli — to je, naime, prastari običaj među skladateljima koji nešto drže jedan do drugoga — i promrlja nešto kao:

– Donatoni? Strpljivo mu odgovorim: – No, Detoni. I to se tako ponovi nekoliko puta. Dok oni na pozornici i dalje gude i pušu, Berio stalno izvikuje prezime svojega smrtnog neprijatelja, a ja svojega najvećeg prijatelja, to jest sebe. Na kraju mi je dozlogrdilo pa mu viknem:

– Complimenti, mi piace la sua musica... I histerično odjuri iz dvorane. Idući smo put, već na banketu nakon izvedbe, bili na ti.

Moj prvi i moj zadnji susret sa Zsoltom Durkóom Kroza svoje popovske cvikere webernovski je gledao dalje od svih nas, ali su mu sama djela bila nekako začuđujuće, dogmatski osakaćena.

od svih nas, ali su mu sama djela bila nekako začuđujuće, dogmatski osakaćena. Kao da je prebolio tešku bolest (tadašnjega talijanskog, tamo se, naime,

načajan mađarski skladatelj i sjajan pedagog Zsolt Durkó (1934.–1997.) bijaše blijed, proziran, nevjerojatno mršav i slabunjav čovječuljak, neprestano sav uznemireno zadrhtao. Sve je u vezi s njim nekako podrhtavalo, i njegovo tijelo, i riječi, čak i tonovi, prije nego bi se okamenili. Njegova je neuroza bila poslovična: gotovo se anegdotski gubio u mislima i prostorima. Bio je donkihotski opsjednut glazbom, izvan svih praktičnih pitanja i pojava. Premda rođen samo tri godine prije mene, činio mi se kao nekoliko stoljeća stariji klasik — bio je dobitnik značajnih svjetskih skladateljskih priznanja — koji je nekim čudom ustao iz groba i želi mi dati presudnu poruku koju je donio s onoga svijeta, no ja ga — kao u snu — ne razumijem ni riječi. Bio je nekako leden i ljudski nedohvatljiv, poput noćnog vampira. Kroza svoje popovske cvikere webernovski je gledao dalje

Zsolt Durkó

usavršavao) superavangardizma, iz koje se rijetki izvuku bez tragova. Prvi put sam ga ugledao u travnju 1968. na Susretu mladih skladatelja socijalističkih zemalja u mađarskom gradiću Egeru, slavnom po džamiji iz doba Turaka, ali i sjajnom Krležinom prevoditelju Zoltánu Csuki s kojim sam tada jedne noći vodio za mene nadasve zanimljiv razgovor. Tamo sam, naime,

predvodio jugoslavensku skladateljsku delegaciju u kojoj su se još nalazili Lojze Lebič, Vladan Radovanović i Vojin Komadina. No prvih festivalskih dana nisam imao čast upoznati se sa Zsoltom Durkóm. A onda, u predahu jedne od besciljnih stilsko–politikantskih glazbenih diskusija, kada smo izišli malo odahnuti u dvorište prastare k. u. k. kasarnske zgradurine, on nam se osobno obratio i, kao dobar domaćin, nenadanom kraljevskom gestom ponudio da će nas odvesti u podrum te od ranije mu znane građevine, jer se tamo navodno nalazi nekakav zanimljiv elektronički studio ili nešto tome slično. Svi su se pravili da ne razumiju njegov (izvrstan) francuski, a pridružio sam mu se jedino ja, iako se još uvijek nismo jedan drugome službeno predstavili. Izgubljeni u mraku Spuštali smo se oronulim stubištem nekako klecavo i klepetavo, beskrajno dugo, sve dok se iznenada nismo našli u potpunome mraku. No i dalje smo, iako obnevidjeli, hodali po nekakvu beskrajnom labirintu, pravoj memljivoj grobnici kugle zemaljske. Shvatio sam da smo se izgubili tek kad je on naglo stao, a ja u slijepom mraku naletio na njega. Tako smo tamo stajali i uznemireno osluškivali, valjda u nadi da će netko vidovit odozgora doći po nas i spasiti nas od sigurne smrti. No nitko nije dolazio. Tada smo, izgubljeni u

svemiru tame, počeli potiho razgovarati (sve na francuskom, ali i njemačkom, jer mađarski skladatelji našega naraštaja baš i nisu govorili engleski, a najbolje im je ipak išao njemački, materinji jezik moje omame). Nakon nekoliko bezveznih verbalnih opipavanja na temu naše trenutne (bezizgledne) situacije, nastade mučna stanka, a tada on nešto glasnije, gotovo proročkim glasom reče kako je sada konačno shvatio da sva ona glazba, koju smo dotad gore slušali, nema baš nikakve vrijednosti ni smisla, čak ne daje nimalo nade u nešto što bi iz nje moglo proizići. Opet nova stanka, jer na to nisam imao ništa dodati, a mogla je to biti, mislio sam, i nekakva provokacija. (Premda, poslije sam spoznao, Zsolt Durkó uopće nije bio takav tip.) Nadareni Balkanac Onda se on ponovno javi pa nekakvim svečanijim tonom kaza: »Da, mi smo izgubljena generacija.« (Stanka.) »Ipak, da budem pošten, jedna mi se stvar gore ipak dopala. U toj glazbi ima nekog vraga, iz nje bi moglo nešto nastati. No to je, nažalost, jedan od onih nesretnih Balkanaca koji ne znaju ništa. Ali, čovjek je stvarno nadaren«. (Velika stanka.) Tada potiho upitah tko je taj sretnik čija se glazba čak i njemu, velikom skladatelju, dopada. »Ma, neko divlje prezime, polutalijansko, šiptarsko, što li... Deletoni, ili tako nekako«. (Stanka.) »Detoni«, ispravih ga. »Da, da«,

Dinko Husad i S ans k y

POGLED NA JAZZ (ZAPISI IZ JAZZ SVEMIRA) (Nova knjiga Rast)

akon dva objavljena romana, pisac i ljubitelj jazza Dinko Husadžić Sansky objavio je knjigu u kojoj se bavi jazzom. Na tristotinjak stranica, u tri je poglavlja ponudio kratku povijest ove glazbene vrste, osvrte na najznačajnije jazziste te djelomičan uvid u hrvatski jazz. Ne namjeravajući dati povijesni pregled, autor je napisao knjigu o jazzu, pritom pojasnivši osnovna obilježja miljea u kojemu nastaje. Kroz događaje na kojima je bio prisutan objašnjava kako i zašto

su osobe iz toga kruga poput njega zaslijepljene iskrom koja pobuđuje strast, kako postaju ljubitelji jazza. Na svakoj se stranici osjeća pisanje zaljubljenika u glazbu koja je postala važan dio njegova života, poput književnosti i slikarstva. Naime, knjiga je uz dokumentarne fotograﬁje, obogaćena i njegovim likovnim radovima te portretima nekih od glazbenika o kojima piše. Prema jazzu i glazbenicima koji se njime bave odnosi se s poštovanjem naglašavajući umjetničku vrijednost njihova stvaralaštva.

Vrijedan izvor podataka Iznimno važno jest poglavlje o hrvatskomu jazzu, prije svega zato što ima vrlo malo pisanih izvora iz kojih se mogu izvući relevantni podaci, a u postojećima često nailazimo na netočnosti. Iako ni ovaj pregled nije potpun — doduše, nije ni pisan s tom namjerom — on predstavlja doprinos stvaranju sveobuhvatne povijesti hrvatskoga jazza, poput nedavno objavljene knjige Hrvatski jazzisti Stjepana Fučkara. Autor po osobnom sudu navodi i neke od njemu bliskih hrvatskih jazzista srednjega i mlađega naraštaja o čijemu djelovanju javnost zna vrlo malo prem-

da nastupaju i snimaju u doba velikih medijskih mogućnosti. Husadžić Sansky ponudio je i sliku koncertne aktivnosti u Hrvatskoj. Radi se o subjektivnom pristupu ograničenomu na koncerte glazbenika koje je slušao, što svakako nije pregled cjelokupne scene — na neke se glazbenike i sastave osvrnuo više puta, dok su mu drugi promakli — a to valja napomenuti kako se ne bi stekla kriva slika o trenutačnoj situaciju u hrvatskomu jazzu. (Davor Hrvoj)

naglo i nekako ljudskije uskliknu, »Taj, taj!« (Duga stanka.) »To sam ja«, rekoh u mrak. (Još veća, značajna stanka.) »Vi?!«, povika zagrobnim usklikom i smjesta zašušti tijelom da se nekako rukuje sa mnom. No to svakako nije bilo lako izvesti u totalnome mraku. I tada, kao na davnom zagrebačkom hagezeovskom završetku nekog slavnog oratorija (Haydnovo Stvaranje svijeta?), iznenada bljesnu svjetlo; netko je gore — na nebu? — popravio kratki spoj. Stajali smo zabljesnuti, šokirani, kao ukopani jedan pred drugim, čvrsto si stežući ruke. Gledao me pozorno, hladno i sumnjičavo, kao da ne vjeruje u moju tvrdnju. »Nikada ne bih rekao da ste to vi«, reče konačno, pa se počesmo uspinjati prema spasonosnom danjem svjetlu, potpuno smetnuvši s uma njegov očito nepostojeći elektronički studio... Zadnji put sam, nažalost, Zsolta Durkóa sreo na zagrebačkoj Europhoniji 20. veljače 1989. kada su nam (u izvedbi sjajnoga gradačkog Zbora Pro arte pod ravnanjem Karla Ernsta Hoﬀmanna) bila praizvedena dva novija zborna djela. Na večeri nakon koncerta počeo sam mu se (neiskreno) ispričavati zbog nekih nedostataka u mojoj skladbi. No odgovorio mi je turobno zagledan u daljinu: »Sve bih dao da imam tvoju prirodnost i jednostavnost... Ali, dragi Dubravko, ja ipak i dalje mislim da smo mi jedna izgubljena generacija«.

BROJ 158, LISTOPAD 2009.

Piše: Sanja Drakulić

Nedavno objavljena knjiga — udžbenik Glazbena kultura Srbije, Hrvatske, Slovenije., izdavačka kuća Muzika, Moskva 2008., autorice Elene Gordine svakako zaslužuje predstavljanje našoj glazbenoj i akademskoj javnosti.

este li se ikad zapitali uči li itko igdje povijest hrvatske glazbe? Odgovorimo »Da!« i navedimo svijetli primjer! Mjesto događanja je Rusija, zemlja tradicionalno poznata po visokim postignućima nauke o glazbenoj umjetnosti, kao i ništa manje visokim postignućima glazbene edukacije, a da o udjelu stvaralaštva ruskih skladatelja i glazbenih interpreta i ne govorimo. Ruski muzikolozi teoretičari i muzikolozi povjesničari svojim su radovima trajno zadužili svjetsku glazbenu kulturu i umjetnost, a taj kontinuitet ne jenjava. Što se pak tiče glazbenog obrazovanja na svim razinama u Rusiji — tamo se nikakve reforme ne provode naprečac (poput našega bolonjskog procesa). Postoje državne i privatne ustanove, uči se besplatno ili uz plaćanje, a smjernice su čvrsto utemeljene na razvijenoj nacionalnoj svijesti o kulturi i umjetnosti općenito. (Istaknimo uzgred i zanimljivost da ruski studenti ne samo da ne plaćaju studiranje u državnim ustanovama, nego usto dobivaju stipendiju od države u iznosu prosječne plaće koju mogu izgubiti u slučaju niskog prosjeka ocjena. Država dakle osigurava i egzistenciju tijekom studiranja.) Nedavno objavljena knjiga — udžbenik Glazbena kultura Srbije, Hrvatske, Slovenije., izdavačka kuća Muzika, Moskva 2008., autorice Elene Gordine svakako zaslužuje predstavljanje našoj glazbenoj i akademskoj javnosti. Ugledna je ruska muzikologinja–povjesničarka i pedagoginja, između ostaloga, stručnjakinja za glazbu naroda bivše Jugoslavije. Bilješka o autorici Elena Isaakovna Gordina (Moskva, 1939.) završila je Teorijsko–kompozicijski fakultet Moskovskoga konzervatorija s odlikom te specijalizirala povijest inozemne glazbe. Od 1970. godine predaje Povijest inozemne glazbe instrumentalistima u okviru Katedre za povijest inozemne glazbe na Povijesno–teorijskom fakultetu Moskovskoga državnog konzervatorija Petar Iljič Čajkovski, a na posebnim muzikološkim tečajevima održava seminare (teme: Monteverdi, Beethoven te Glazba u Srbiji, Hrvatskoj, Sloveniji na tečaju suvremene glazbe). Pod njezinim mentorstvom nastali su brojni diplomski radovi i doktorske disertacije. Sudjelovala je na međunarodnim konferencijama (u Beogradu 1983., 1985., 2005., u Ljubljani 1988., 1990. i drugdje) uglavnom s temama o glazbenoj kulturi u Srbiji, Hr-

vatskoj, Sloveniji. Docentica Gordina napisala je više od 60 članaka u znanstvenim zbornicima i periodičkim ruskim i inozemnim izdanjima, kao i onima u ruskoj Muzičkoj enciklopediji, Muzičkom enciklopedijskom rječniku, poglavlja Jugoslavenski skladatelji u izdanju Muzika XX. stoljeća, i drugo; osvrte Raritetno tiskano izdanje dvaju violinskih koncerata I. M. Jarnovića; publikaciju J. A. Fortunatov: Predavanja o povijesti orkestralnih stilova. Sjećanja na J. A. Fortunatova. Njezina disertacija »Оперная и симфоническая музыка Югославии в 20–50–е годы XX века (Сербия, Хорватия, Словения)« (Московская консерватория, 1973)./ »Operna i simfonijska glazba u Jugoslaviji od dvadesetih do pedesetih godina XX. stoljeća (Srbija, Hrvatska, Slovenija)« (Moskovski konzervatorij, 1973.) opsežan je i dragocjen rad na koji se knjiga Glazbena kultura Srbije, Hrvatske, Slovenije iz 2008. dijelom nadovezuje.

Tri osnovna poglavlja

svrti koji se nalaze u ovoj knjizi–udžbeniku predstavljaju, kako kaže autorica, stranice glazbene povijesti triju južnoslavenskih zemalja koje su tijekom većeg dijela XX. stoljeća ulazile u sastav Jugoslavije, a sastoji se od otprilike tri stotine stranica. Pomno promišljen uvod (na tridesetak stranica) obuhvaća kratki povijesni pregled, zapise o folklornim tradicijama i nacionalnim skladateljskim školama u XX. stoljeću, uz objašnjenje da su monografski izdvojena samo neka, najznačajnija stvaralačka ostvarenja iz razdoblja formiranja i procvata nacionalnih skladateljskih škola XX. stoljeća. Pritom se autorica priklanja i nadovezuje na tri nedavno objavljena rada druge istaknute ruske muzikologinje, također stručnjakinje za povijest glazbe zemalja bivše Jugoslavije, V. N. Egorove, u kojima je razmotreno i obrađeno stvaralaštvo srpskih, hrvatskih i slovenskih skladatelja u drugoj polovici XX. stoljeća (U svijetu suvremene srpske glazbe (1945.–1985.), Moskva, 1999.; Suvremena glazba u Sloveniji (1945.–1985.), Moskva, 2001., Suvremena glazba u Hrvatskoj (1945.–1985.), Moskva, 2006.) Svako od tri osnovna poglavlja knjige–udžbenika Elene Gordine obuhvaća po tri cjeline posvećene najistaknutijim ličnostima, odnosno u slučaju Hrvatske i najznačajnijoj manifestaciji — Srbija: Petar Konjović, Milan Ristić, Ljubica Marić; Hrvatska: Jakov Gotovac, Josip Slavenski, Zagrebački biennale; Slovenija: Slavko Osterc, Matija Bravničar, Marijan Kozina.

Drugu polovicu Gordinina udžbenika čini Prilog koji obuhvaća sedam članaka — osvrta: Balkanske lakune glazbene historiograﬁje, Putovanje u povijest, Sedam simfonija Luke Sorkočevića i kulturne tradicije Dubrovnika, Ivan Mane Jarnović — legenda europske glazbe XVIII. stoljeća, Povijest jedne pjesme. K recepciji srpskog folklora u europskoj kulturi XIX. stoljeća, Hrvatski skladatelj Ivan Zajc i njegova opera Nikola Šubić Zrinski, Oratorij Stevana Hristića Uskrsnuće i tradicije žanra. Kao što vidimo, u Prilogu je autorica osvijetlila odabrane epizode iz kulturne prošlosti triju zemalja. Članke — osvrte složila je kronološkim redoslijedom obrađenoga materijala, od XVI. do početka XX. stoljeća. Šest su zapravo prošireni oblici tekstova koje je Gordina izlagala na konferencijama, odnosno tekstovi njezinih ranije objavljenih radova. Iznimku čini samo tekst o I. M. Jarnoviću posebno napisan za ovu knjigu. Povod za nastanak toga dijela teksta bilo je raritetno notno izdanje otkriveno u fundusu Kabineta rukopisa Ruskoga instituta povijesti umjetnosti. Kao polazište otkriću poslužio je napisani članak Raritetno tiskano izdanje dvaju violinskih koncerata I. M. Jarnovića objavljen u nedavno tiskanu izdanju zbornika spomenutoga Kabineta (Из фондов Кабинета рукописей Российского института истории искусств: Сообщения. Публикации / Сост. Г.В. Копытова, отв. ред. Е.В. Третъякова, СПб, 2007) Gordininu knjigu preporučuje nadležna ruska državna institucija kao udžbenik za pedagoge i studente viših obrazovnih ustanova za studij muzikologije. Uvodni dio knjige započinje: Glazbena umjetnost balkanskih zemalja postala je naširoko poznata u XX. stoljeću koje je svijetu podarilo nemali broj sličnih kulturnih otkrića. Kročivši u europsku arenu 1920. — 1930.–ih godina, skladatelji iz Srbije, Hrvatske i Slovenije pretvorili su u blagodat epohe najbogatije nasljeđe nacionalnih folklora i unijeli su svoj doprinos u opći proces obnavljanja i razvitka suvremene umjetnosti, a zaključuje ga tvrdnja da ...sama raznolikost i bogatstvo umjetničkih ostvarenja svjedoči o životnosti glazbene umjetnost u Srbiji, Hrvatskoj i Slovenije i u sadašnjem vremenu.

CD IZLOG RAMIRA PALMIĆA CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG

HRVATSKA GLAZBA U UDŽBENIKU ZA RUSKE PEDAGOGE I STUDENTE

CD IZLOG

PREPORUKA ZA ČITANJE

Miroslav Magdalenić (Cantus d. o. o.)

Dojmljiv opus Miroslava Magdalenića

ogata i osebujna glazbena baština Međimurja nadahnula je mnogobrojne hrvatske skladatelje nacionalnog smjera, a jedan je od njih i Miroslav Magdalenić (1906.–1969.). Posve shvatljivo jer rođen je u Čakovcu, najvećemu kulturnom središtu Međimurja, gdje je već zarana upijao arhaičnu pentatonsku melodiku, ornamentiku i rubato ritmiku glazbe svojega podneblja te stvarao djela u koje je unosio značajke zavičajnoga folklora. Magdalenićevu darovitost i ljubav prema glazbenoj umjetnosti zapazio je poznati skladatelj i Magdalenićev sugrađanin, Josip Štolcer Slavenski (1896.–1955.). Nakon završene Učiteljske škole u Čakovcu, Magdalenić se 1925. upisuje na zagrebačku Muzičku akademiju diplomiravši na odsjeku pedagogije i kompozicije, a potom i orgulje na kojima je bio i vješt improvizator. Profesori su mu između ostalih bili Franjo Dugan, Blagoje Bersa i Krsto Odak. U nastavku djelovanja poglavito se posvećuje pedagoškom radu. Željan znanja te novih umjetničkih izazova i skladateljskih vidika, nakon određene stanke u zrelijim godina nastavlja studij u Budimpešti kod Zoltana Kodalya, glasovita mađarskog skladatelja, folklorista i pedagoga, s kojim je i prijateljevao te pohađao treći stupanj izobrazbe. Velikan mađarske glazbe daje mu nove poticaje, moduse i smjernice u korištenju folklornoga idioma u umjetničkoj glazbi te razvija smisao za ostvarivanje primjerenoga glazbenog ugođaja i kolorita. Magdalenić se uz nastavnički i skladateljski rad uspješno bavio publicistikom i glazbenom kritikom, te je već kao student vodio mnogobrojne pjevačke zborove. U narodnom duhu Magdalenić se u mladenačkom razdoblju oduševljavao međimurskim baladama i romancama, pa je skladao solo pjesme i komorna djela u kojima ne koristi folklorne citate, već stvara u narodnom duhu u smislu oblika i sadržaja. Ta je zamisao jednostavnije ostvarljiva u vokalnoj glazbi jer se temelji na narodnim stihovima, no u instrumentalnim oblicima klasičnoga tipa trebalo je mnogo umješnosti i iskustva. Uzori u tome bili su mu Štolcer Slavenski, Kodaly i Bartók. Stvaralaštvo Miroslava Magdalenića pripada nacionalnom smjeru hrvatske glazbe, a njegov glazbeni opus obuhvaća solističku, komornu, vokalnu, vokalno–instrumentalnu i simfonijsku glazbu. Osim toga, pisao je masovne i borbene zborske pjesme, kao i obrade narodnih napjeva u crkvenoj glazbi. Na CD–u Miroslav Magdalenić nalaze se djela različitih oblika, od solo popijevke do komorne i simfonijske glazbe, nastala u razdoblju od tri desetljeća (1930.–1960.) iz autorova mladenačkog i zrelog životnoga razdoblja, te dostojno predstavljaju presjek njegova glazbena opusa. Bogato i kontrastno djelo Dobro odabrane solo popijevke Međimurska i Smrt djevojke na početku CD–a predstavljene su u sugestivno osjećajnoj interpretaciji basa Nevena Belamarića (klavirska pratnja Mladen Raukar) i mezzosopranistice Nede Martić (uz klavirsku suradnju Đorđa Stanettija). U drugoj je pjesmi kao pratnja i u solo nastupima vrlo kvalitetno razrađena klavirska dionica. Slijedi Sljepačka gdje u dva kontrastna stavka autor dočarava poj slijepog guslara, na što se nadovezuje temperamentni stavak. U dva Simfonijska plesa uspješno je primijenjena pentatonska melodika i polifoni slog. U Gudačkom kvartetu (1960.) pod naslovom Tri ugođaja za gudački kvartet autor se iskazao kao vrstan poznavatelj gudačkih instrumenata i njihova komornog zvuka. U Predigri veseloj igri, uvertiri opere Krapinski sudec (1960.), osobiti je humor izražen razigranim puhačkim instrumentima. Ova komična opera u kojoj je pristupačnim suvremenim glazbenim sredstvima ispričan veseli sadržaj zbog svoje opsežnosti nikada nije glazbeno–scenski uprizorena. Posljednja na nosaču zvuka jest opširna četverostavačna Simfonija u f–molu što ju je 1940. praizvela Zagrebačka ﬁlharmonija pod ravnanjem Krešimira Baranovića. Oslanjajući se na klasične uzore Simfonije osobitim pristupom, kreativnom maštovitošću te bogatstvom tematskoga materijala i ljepotom melodijskih linija, Magdalenić je ostvario bogato i kontrastno djelo svježa i zanimljiva sadržaja. Tonski zapisi korišteni na ovomu nosaču zvuka vlasništvo su Hrvatskoga radija. Pedantnu i stručnu tonsku obradu načinio je skladateljev sin Mladen Magdalenić koji je i urednik projekta. Fotograﬁje su iz obiteljskog albuma, a nakladnik je Cantus d.o.o. Djelujući u stilskom ozračju nacionalnoga smjera, Miroslav Magdalenić svojim ne toliko opsežnim, ali nadasve originalnim glazbenim opusom bez sumnje zauzima posebno mjesto u povijesti hrvatske glazbe. Možemo ustvrditi da je njegov prvi nosač zvuka suviše dugo čekao izlazak na svjetlo dana. Ne treba uvijek robovati obljetnicama i čekati prigodu, u ovom slučaju 40. obljetnicu autorove smrti (Magdalenić je umro 1969. u Zagrebu), da se kvalitetne i potvrđene umjetničke vrednote na vrijeme predstave stručnoj i široj javnosti.

BROJ 158, LISTOPAD 2009.

Cantus d.o.o. akon prva dva dijela diskografske serije Hrvatska orguljska glazba u nakladi Cantusa, prije par dana objavljen je i treći dio istoimena naziva. Prvi albumi na kojima su snimke dvadeset i pet skladbi, po opsegu manjoj antologiji autorice i solistice Ljerke Očić, predstavljeni su u prošlom broju Cantusa. Na trećemu CD–u arhiviran je novi niz od sedamnaest skladbi, ali u različitim izvedenim ansamblima, pa uz Lj. Očić muziciraju sopranistica Lidija Horvat–Dunjko, trubljač Stanko Arnold, mezzosopranistica Helena Lucić, violončelisti Jelena Očić–Flaksman i Michael Flaksman, orguljaš Alen Kopunović Legetin, pijanist Mladen Janjanin, udaraljkašica Elvira Happ, Srećko Bradić na orguljama, saksofonist Dragan Sremec, klarinetist Danijel Martinović i Miljenko Prohaska na električnom kontrabasu. Vrsni i iskusni hrvatski i inozemni glazbenici, o čemu svjedoči nekolicina »nepotkupljivih«, živih snimki raznolikošću sastava i vrijednošću skladbi pridonose ukupnoj slici nacionalne orguljske literature koja obiluje bogatstvom opusa u rasponu od nekoliko stoljeća.

Dva duhovna napjeva Tomasa Cecchinija sa solističkim glasom uz instrumentalnu pratnju uvodne su skladbe kojima se otvara sadržaj CD–a, a slijedi im niz od šest Sonata, Pastorelle i Arije za trublju i orgulje nepoznata majstora iz Franjevačkog samostana u Klanjcu. Rukopise iz 18. stoljeća sakupio je franjevac Kalisto Wiebl. Zajčev jednostavni Oﬀertorium pastorale, kojim se napušta prošlost, djeluje poput završne kadence pred najavu glazbenih ostvarenja ovoga vremena. To su Pro bono za čelo i orgulje Tomislava Uhlika, zatim dvije skladbe za dvoje orgulje, Uskrsnuće Davora Bobića i Organ–Organ Srećka Bradića te tri opusa Miljenka Prohaske, Preludij za Jelenu i Ljerku za čelo i orgulje, Varijacije na temu Pathelin za orgulje, glasovir, marimbu, saksofon, bas klarinet i električni kontrabas te Epilog za dva violončela i dvoje orgulje. Nastanak svakoga od tih opusa potakla je Ljerka Očić. Životna zaokupljenost instrumentom i posvećenim mu skladbama, doveli su je do treće zaokružene cjeline, a dizajnerska kockica s brojem 4 na omotnici CD–a govori da nas u budućnosti očekuje još jedan, završni stavak njezine četverostavačne zvučne antologije.

Ars Croatica — Nova notna izdanja u nakladi Cantusa d.o.o. Popijevke Vatroslava Lisinskog u seriji Spomenici hrvatske glazbene prošlosti i zbirka partitura za gitaru solo apitalnim izdanjem Popijevke Vatroslava Lisinskog, po kulturološkom značenju jedinstvenom u recentnom hrvatskom notnom izdavaštvu, nakladnik Cantus pridružio se Razredu za glazbenu umjetnost Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u ponovnom pokretanju serije Spomenici hrvatske glazbene prošlosti. Prvi put objavljena 1957. (Parnassia militia Vinka Jelića, priređivač Albe Vidaković), nastavila se sa sedam Simfonija Luke Sorkočevića (priređivač Stjepan Šulek, 1965.), zatim s Plamenčevom sveskom Julije Skjavetić: Moteti (1974.), a završila je nizom od dvanaest izdanja akademika Lovre Županovića (1970. — 2004.). Urednici nanovo rođene serije, akademkinja Koraljka Kos, Zoran Juranić i Ennio Stipčević, Popijevke su posvetili L.

Županoviću, kao »prvom modernom biografu Vatroslava Lisinskog«. U njihovo kritičko i znanstveno izdanje (hrvatski / njemački / engleski) uvrštena je 31 solo pjesma na hrvatske, njemačke i češke poetske predloške, što je polovica od ukupnoga broja koliko je Lisinski napisao, a kriterij odabira bila je njihova umjetnička vrijednost. Uz popijevke koje su i danas prisutne na koncertnoj sceni, uvrštene su »i one rjeđe izvođene, pa i takve za koje nemamo dokaza da su se pjevale nakon smrti Lisinskog, a vjerojatno ni za njegova života izvan intimnog kruga kućnog muziciranja. To se prvenstveno odnosi na neke od njegovih njemačkih popijevaka koje spadaju među najbolje što je skladatelj dao vrsti Lieda.« (K. Kos, iz muzikološke studije Popijevke Vatroslava Lisinskog) U pripremi notnoga teksta priređivač Zoran Juranić, vođen načelom autentičnosti, u detaljnim Napomenama navodi da su mu »uz konzultiranje postojećih tiskanih izdanja (posebice onih Kuhača i Županovića), uz zbirku Šestero čeških pisni, glavni i najmjerodavniji izvor bili skladateljevi autografi.« Danas se čuvaju u Hrvatskom državnom arhivu, Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici i Hrvatskom glazbenom zavodu. Velikom i vrlo opsežnom radu na pročišćenju mnogih nedoumica u rukopisnim izvornicima, kao i u dotadašnjim tiskanim publikacijama, pridružene su filološke ispravke u pjesničkim stihovima u čemu su sudjelovali Viktor Žmegač, Dubravko Jelčić i Dubravka Sesar. Izdanje sadrži tekstove objavljenih popijevaka prema izvornicima i u prijevodu (suvremeni prijevodi Sead Muhamedagić), a njihovi autori, uz poznate P. Preradovića, I. Kukuljevića Sakcinskog , S. Vraza i samoga autora, rijetko su spominjani Vatroslav Vernak, Vladislav Vežić, Nikolaus Lenau, Bedřich Václav Jablonský, Anna Vlastimira Růžičková, Drahotin Marie Villani, Jaromir Václav Pucek, Václav Hanka, Adolf Bube, Hyazinth von Schulheim, Carl Edmund Langer, Nikolaus Uhland i Johann Friedrich Schink. Također je uvršten kronološki pregled popijevki, pregled prema jezicima predložaka, izbor iz izdanja (od 1847. do 1969.), popis pjesnika i izbor iz bibliografije, što s notnim dijelom teksta ukupno iznosi 156 stranica. »Želja je urednika i priređivača da ovo izdanje bude poticajno za izvođače i muzikologe...« (K. Kos), kao i da će ono »nadrasti spomeničku vrijednost i naći zasluženu primjenu u izvodilačkoj praksi; na taj će način hrvatske popijevke, lišene muzejskih arhaizama, biti bliskije suvremenom izvođaču, a sadržaj i smisao onih skladanih na hrvatske i češke tekstove bit će lakše razumljiv i pružit će pjevačima točniji ključ interpretacije.« (Zoran Juranić) Ambiciozno, uzorno i temeljito izdanje Popijevke Vatroslava Lisinskog, broj Can. 044–0891, objavljene su 2009. u ediciji Ars Croatica Hrvatskoga društva skladatelja.

ovih djela posvećena ili ih je praizveo. On je također izravno sudjelovao u njezinu oblikovanju. Radi se o autorskim ostvarenjima Stjepan Šuleka, Borisa Papandopula, Anđelka Klobučara (posvećeno I. Römeru, osvrt objavljen u prošlom broju Cantusa), Frane Paraća, Željka Brkanovića i Zorana Juranića. Partituru Tri trubadurske (Sjeta, Sonet, Svečanost) akademika Stjepana Šuleka iz 1982. godine (sada objavljena pod brojem Can. 041–0860), D. Petrinjak predstavio je prvi put 1986. u Stratford–upon–Avon u The Shakespeare Institute. Partitura je kasnije uvrštena na njegov CD u izdanju Hrvatskoga društva skladatelja, a objavljena je i u nakladi Naxos u interpretaciji Ane Vidović. Dodekafonska studija za gitaru solo akademika Borisa Papandopula, nastala 1978., praizvedena je u Dubrovniku 29 godina kasnije. Njezin prvi interpret bio je D. Petrinjak. Posvećena je inače Marijanu Makaru. Iako njezina struktura i složenost izvedbene tehnike ne upućuje na lakoću, autor je u posveti, samo njemu svojstvenim duhom zapisao »... za razbibrigu« (broj Can. 039–0846). Muzika za gitaru akademika Frane Paraća također je posvećena D. Petrinjaku (Can. 040–0853), a nakon praizvedbe na Osorskim glazbenim večerima 1996., kada je skladba i nastala, gitarist je godinu potom objavio na nosaču zvuka u izdanju Hrvatskoga društva skladatelja. Suita Mediterana Željka Brkanovića, broj Can. 038–0839 (Jota, Siciliana, Croatiana) objavljena je na CD–ovima Istvána Römera i Tvrtka Sarića, a kao cjelinu praizveo ju je 1991. Miroslav Lončar na University of Southern Mississippi. Godinu ranije, kada je rukopis nastao, stavak Siciliana predstavila je gitaristica Maria Livia Marcos na Osorskim glazbenim večerima. Trostavačna Sonata Zorana Juranića (Preludio, Scherzo, Ciaccona), broj Can. 045–0907, još je jedna posveta D. Petrinjaku. Mjesto praizvedbe ponovno su bile Osorske glazbene večeri, gdje je pokojni ravnatelj Daniel Marušić stvorio autentični glazbeni campus hrvatskoga skladateljskog pisma, a interpret je deset godina po premijeri Sonatu snimio na CD–u u nakladi Cantusa. Objavljivanje zbirke od šest notnih partitura za gitaru solo ima dodatnu vrijednost koju joj daje trajna prisutnost na solističkom repertoaru, kao i činjenica da su praktički sva izabrana djela zabilježena na nosačima zvuka, koji put u dvostrukim izvedbama. Ta simbioza skladatelja, umjetnika, koncertnog podija i zvučnog medija sada je zaokružena i tiskanim izdanjem, što je čežnja kojoj tek određeni broj autorskih ostvarenja može udovoljiti.

CD izlog Vere Lončar Henry Radanovi

Zbirka partitura za gitaru solo

Ozone Continuum

itara je sretan instrument u rukama hrvatskih skladatelja, a tiskana zbirka od šest notnih izdanja dio je osmišljene nakladničke politike kojom se dostižno predstavljaju ne samo pojedini skladateljski opusi, nego i zaokružena djela za pojedine instrumente. Posebnost tematskoj seriji daju imena članova Zagrebačkoga gitarskog trija, Istvána Römera i Darka Petrinjaka, kojemu je većina

(Dallas Records) zone Continuum drugi je studijski album poznatoga riječkog kontrabasista i bas gitarista Henryja Radanovića. Ovaj nam se svestrani glazbenik i na novomu CD–u, objavljenom tri godine nakon albuma prvijenca Long Distance, predstavlja kao dojmljiv skladatelj otvoren prema raznim podžanrovima jazza. Naime, osim obrada jazz i pop standarda All the Things You Are, Nowhere Man

Daniele di Bonaventura & Black Coffee

S druge strane Jadrana / Dall’altra parte dell’Adriatico (Caligola Records) novoj suradnji s talijanskim virtuozom, harmonikašem, bandoneonistom i pijanistom Danieleom di Bonaventurom, splitski duo Black Coﬀee, u sastavu Renato Švorinić (basist) i Jadran Dučić — Čićo (bubnjar), snimio je kompaktni disk S druge strane Jadrana / Dall’altra parte dell’Adriatico. To uopće ne iznenađuje jer duo, osim u Hrvatskoj, uživa ugled i u Italiji gdje često nastupa, ostvaruje glazbena poznanstva te se nadahnjuje bliskom glazbenom tradicijom kao i talijanski etno–jazz glazbenici. Uz standarde američke i talijanske pjesme I Fall in Love too Easily, You Don’t Know What Love Is i Parlami d’amore te Bonaventurine skladbe Al di la del mare, Sa mnom i Terra, Levante, na album su uvrstili i izvedbe Švornićevih obrada dalmatinskoga tradicionalnog napjeva Jute san se zajubija i skladbu Zdenka Runjića Zelenu granu s tugom žuta voća.

I dok je splitsko–zadarski jazz duo u suradnji s Klapom Mendula na prethodnom albumu Pirija uspješno spojio jazz idiom s dalmatinskom glazbenom tradicijom, na ovomu je njihov raspon interesa širi premda ne izlazi iz okvira naslijeđa nastala na obalama Jadranskoga mora. Bonaventurin doprinos ogleda se u lakoći kojom se upušta u razgovor s drugim instrumentima čineći ponekad trozvučje, a ponekad prepuštajući prostor sola u kojemu se ogledaju sva trojica. Rezultat suradnje jest mediteranski etno–jazz čije titranje ostaje u zraku i dugo nakon slušanja.

CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG

Hrvatska orguljska glazba (3. dio)

i Caravan, na CD je uvrstio autorske skladbe Ozone Continuum, Chiarra, As She Says, So far i Nadir te obradu skladbe Laura Arsena Dedića, ljubavne teme iz dramske serije U registraturi. U naslovnoj autorskoj skladbi prepoznajemo da se radi o glazbeniku liburnijskoga jazz kruga, ali i o džentlmenu koji će si uzeti prostora tek za ispreplitanje bas dionica s onim klavirskima i/ili primjerice s onima koje svira gost, talijanski bandoneonist Daniele di Bonaventura u izvedbi skladbe As She Says. Izuzetak čini tek Chiarra u kojoj Radanović nepretenciozno, ali uvjerljivo improvizira na kontrabasu, no većinom ostaje samozatajan stimulirajući soliste i naglašavajući ritmičku napetost, osobito u izvedbama u kojima se za klavijaturama nalazi proﬁlirani pijanist Matija Dedić. Uz spomenute goste na snimanju Radanovićeva albuma u raznim formacijama sudjelovali su glazbenici riječke jazz scene, gitarist Darko Jurković– Charlie, klavijaturist Ivan Popeskić i bubnjar Branimir Gazdik koji je vješto iskoristio prostor svojih sola potvrđujući se kao bubnjar na kojega treba i ubuduće računati.

CD IZLOG

CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG

CD i notni izlog Sanje Raca

Vera Svoboda

Koliko te ljubim (Croatia Records) vako je novo izdanje Vere Svobode, kraljice romanse, slavonske i starogradske pjesme, zanimljivo jer nas vraća u nostalgiju za minulim vremenom koje trajno živi u narodu. Croatia Records, stalni izdavač njezinih ostvarenja, predstavlja je uz Revijski i Tamburaški orkestar te ansambl Combo 5, dok popis solista (Tamara Smirnova, Andrija Đorđević, Julije Njikoš ml., Branko Ovčarić, Marijan Makar, Ivica Bobinac i Boris Ciglenečki) potvrđuje ozbiljnost pristupa ovomu glazbenom idiomu. Romanse i starogradske pjesme, kao žanr, u potpunosti odgovaraju glasu i načinu interpretacije Vere Svobode i ona ih osjeća cijelim svojim bićem. Stoga kad preslušamo pjesmaricu od 21 skladbe koje se nalaze na nosaču zvuka, jasno je da iza njega stoji provjeren izvođački tim te da nudi naslove koji bude sjetu poput Koliko te ljubim, Da smo se ranije sreli, Imam jednu želju, Bolujem ja, boluješ ti, Gledam bajnu zoru, Tiho noći, Ublaži nemir moj, ali i šest novonastalih skladbi pisanih u njihovu duhu.

Projekt je umjetnički osmislio Verin suprug Julije Njikoš, skladatelj, aranžer, dirigent i publicist, koji je svojim djelovanjem dao golem doprinos njegovanju i očuvanju naše glazbene baštine. On nije samo aranžer tradicionalnih pjesama kojima dodaje i osobine svojega skladateljskog rukopisa, već je uz pjesnika Dragu Britvića i autor pjesama Polako pjesmo i Hvala ti za sve. Đorđe Novković i Željko Sabol napisali su Sunce zađe, a mjesec izađe, Nikica Kalogjera Starog kavalira, dok su Britvićevi stihovi nadahnuli Vilibalda Čakleca za pjesmu Ne znam kako ptice žive i Arsena Dedića za Onom tko mi noćas svira.

entuzijazmom i kreativnošću poput Z. Ladike stvarali kazališne predstave za djecu i mlade, koje će ih poticati da otkriju pravu vrijednost u životu, koje će ih nadahnjivati na vlastito stvaralaštvo i ispuniti ih radošću ili, kako je naglašavala umjetnica, poticati scenski izraz kojim se razvijaju stvaralačke sposobnosti i zanosna znatiželja za svjetlošću u životu. U proslovu izdanja, glumica Slavica Jukić ističe da je CD samo mali izbor songova koje su mladi ljudi interpretirali s oduševljenjem i zanosom u predstavama i mjuziklima punima improvizacije i kreativnosti, kako stihova Zvjezdane Ladike, tako i glazbene invencije Ladislava Tulača. Stoga simbolični naziv Zvjezdanina prašina kao da najbolje govori o zanosu i radosti stvaranja te zrncima prašine koja drže zajedno Zvjezdanu i njezine učenike, od kojih su neki danas istaknute osobnosti hrvatskoga glumišta. Skladatelj, aranžer i pijanist Ladislav Tulač pokretač je ovoga izdanja ne samo kao sjećanja na dugogodišnju suradnju s redateljicom i pedagoginjom, već i kao poticaj novim generacijama da osjete čar kazališnog čina i u tom smislu funkciju glazbe u predstavi. To potvrđuju njihovi zajednički radovi poput već legendarnih dječjih mjuzikla Mačak Džingiskan i Miki Trasi te U koga se uvrglo ovo dijete. Uz brojne izvođače 29 songova svoj su doprinos dali i zborovođe Maja Rogić i Zoran Jašek, a od izvođača znana imena našega glumišta: Mila Elegović, Igor Mešin, Andrea Baković, Nada Rocco, Nedim Prohić, Nina Erak, Darko Janeš, Vitomira Lončar, Ivica Zadro, Ivica Šimić, Jasna Bilušić, Jasna Palić–Picukarić, Robert Ugrina, Urša Raukar, Vili Matula, Kristijan Ugrina, Dražen Čuček, Slavica Jukić, Alma Prica, Richard Simonelli, Rene Bitorajac, Dora Lipovčan, Boris Mirković i, naravno, glazbenici predvođeni L. Tulačem. Neki od songova ostali su trajno popularni, a velik je broj mladih izvođača sudjelovao i u predstavljanju CD–a u znak poštovanja prema Zvjezdani Ladiki. Oduševljena je publika zajedno zapjevala Sretno doba kad si dijete i ﬁnale uspješnice U koga se uvrglo ovo dijete potvrđujući da će ovaj projekt, kako kaže Jagoda Martinčević u proslovu izdanja, ostati trajno zabilježen kao dokument jednog sretnog kazališnog vremena, koje je vjerovalo u misiju svog umjetničkog i pedagoškog djelovanja.

glazbu do skupine koja u vlastiti izraz ubacuje tradicijske elemente. Doduše, većina skladbi na albumu jesu obrade tradicionalnih napjeva, no ovdje imaju sasvim drukčiju dimenziju. Već na prvijencu Zeleni kader pokazali su kako se žestokom svirkom može unijeti energičnost u etno glazbu, a na albumu Domesticus Vulgaris otišli su korak dalje i odvažili se na različite eksperimente. Izraz Cinkuša ponajviše je unaprijedio zvuk električne gitare, odnosno Nebojša Stijačić, vođa negdašnje zagrebačke alter etno atrakcije Nebojse. Na taj je način dominantna uloga violine u izrazu sastava dobila neočekivana suigrača što je umnogome nadogradilo zvučnu sliku benda. Na ovom albumu ima još neočekivanih gostiju: Boško Petrović na vibrafonu i Nikola Santro iz prve postave Haustora koji svira trombon. Teta Liza je već poznati gost na albumima Cinkuša, a na ovom je izdanju svoj glas podarila u skladbi Sedi si kraj mene. Već je poznata i njihova sklonost stihovima Miroslava Krleže, pa su obradili pjesmu Nenadejano bogčije zveličanje, a zanimljivo je kako su se uhvatili i izumrloga komiškog dijalekta u pjesmi Navigare Necesse Est. Nakon mnogobrojnih koncerata koje su zadnjih mjeseci održali diljem Hrvatske, Cinkuši su svojim koncertom u Muzeju za umjetnost i obrt 8. rujna zatvorili ovogodišnji program zagrebačke klupsko–glazbene ljetne Scene Amadeo. Bila je to svojevrsna promocija novoga albuma Špiritus Sanctus. Prostor Scene Amadeo bio je ispunjen do zadnjega mjesta, a publika je uživala u energičnoj svirci družine i gostiju, trombonista Nikole Santra i violinista Marka Firsta.

CD izlog Dinka Husadžića Sanskog Jazz ExTempore Orchestra

Round Trip Nova imena doma e glaz bene scene u produkciji Ivice Dus pare

Novi zvuk

I Cinkuši

Špiritus Sanctus (Croatia Records) inkuši trećim albumom Špiritus Sanctus na neki način završavaju transformaciju od benda koji svira tradicijsku

ako nam gotovo svako ljeto, pa tako i ovo koje je završilo, donese pregršt raznoraznih kompilacijskih izdanja s probranim ili nabacanim hitovima prošlosti, jedno je izdanje ipak unijelo dašak glazbene svježine. Riječ je o albumu Novi zvuk (Croatia Records) objavljenom početkom lipnja koji nam je predstavio deset novih, mladih i inovativnih bendova domaće scene. Riječ je o prvom izdanju proizišlomu iz koncertnih večeri Novi zvuk koje se već dvije godine održavaju u klubu hrvatskih glazbenika Sax! u Zagrebu. Tijekom protekle dvije godine na pozornici Sax!–a predstavio se nemali broj izvođača i sastava kojima su ovo bili prvi nastupi pred zagrebačkom publikom. Nije naravno riječ ni o kakvom demo festivalu, nego jednostavno o koncertima na kojima ovi umjetnici dobivaju priliku pokazati svoj talent.

Cinkuši osvojili publiku na festivalu SARI u Poljskoj

G Zvjezdanina prašina (Zagreba ko kazalište mladih) ompaktni disk Zvjezdanina prašina, kao svojevrsni hommage redateljici i autorici brojnih kazališnih predstava Zvjezdani Ladiki, ali i povodom 70. rođendana skladatelja Ladislava Tulača, predstavljen je u Zagrebačkom kazalištu mladih 6. travnja 2009. glazbeno–scenskim programom.

Doista je malo ljudi koji su svojim nesebičnim

Naravno da ni kod novih bendova nije baš sve tako dobro, ali barem donosi naznake nečega drugačijeg, iskrenog, iza čega mladi ljudi stoje, a to je najbolji putokaz koji bi trebao iznijeti kvalitetu i proširiti glazbene vidike slušateljima. Izdanje je svakako jedno od zanimljivijih ljetnih domaćih CD uradaka, a može biti i dobra pozivnica ne samo brojnim drugim bendovima, nego i izdavačima na treću sezonu Novog zvuka u Sax!–u. Materijala i dobre glazbe svakako ima, a samo je treba prepoznati, što je ponekad i najteže.

CD izlog Roberta Urlića

CD izlog Bojana Muščeta

Snimke u potpunosti potvrđuju vrlo profesionalan pristup, od izvođača do glazbene produkcije, što izdanje čini vrijednim doprinosom u njegovanju hrvatske tradicionalne glazbe i oživljavanju duha romanse i starogradske pjesme kao dijela popularne kulture. Stoga neka poneka sjetna suza u oku starije generacije podsjeti i mlađe na vrijeme koje traje još samo u sjećanju i pjesmama.

Razni Izvo a i

Pokretač i organizator hvalevrijednog programa jest Ivica Duspara, suosnivač i nekadašnji član kultnih Majki i sastava Matchless Gift. U vremenu kada pažnju medija zaokupljaju raznorazni glazbeni antitalenti i kada se narod hrani skandalima, ostaje, nažalost, malo ili ništa prostora za nešto dobro ili nešto što barem ima takav potencijal. Stoga sastavi s ovoga albuma potvrđuju da na našoj sceni nije baš sve tako crno. Na prvoj kompilaciji Novog zvuka našli su se Popper, Valungari, Norma Belle, JAFFAjed, October Light, THP, Noxin, White Light, Karambol i Darwin, zasluživši uvrštenje svojim nastupima na spomenutim klupskim večerima. Riječ je o mladoj, modernoj i prije svega kreativnoj generaciji glazbenika i bendova koja je spremna dati novu i svježu dimenziju hrvatskoj glazbenoj sceni, a koja, htjeli mi to priznati ili ne, postaje sve monotonija i dosadnija, uz časne iznimke.

lazbena družina Cinkuši održala je niz koncerata u okviru promocije novog albuma Špiritus sanctus. Nakon nastupa na Špancirfestu u Varaždinu i Sceni Amadeo u Zagrebu gostovali su na SARI, festivalu svjetske glazbe, koji je održan od 11. do 13. rujna 2009. godine. Događanje koje privlači medije i velik broj posjetitelja u mali srednjovjekovni gradić Zory uspješno se nastavlja već 22 godine, a ove je ugostio četrnaest izvođača iz Poljske, Češke, Hrvatske, Njemačke, Škotske i drugih zemalja. Folk, etno, latino, irski folk, ﬂamenco, celtic, blues, punk — sve su to žanrovi koji su se mogli čuti s pozornice jednoga od najvažnijih kulturnih događaja na jugu Poljske. Nakon što su Cinkuši osvojili Poljsku nastupivši prošle godine kao jedina hrvatska grupa pred 250 tisuća gledatelja na tamošnjemu »Woodstocku«, i ove su godine svojim energičnim nastupom osvojili mnogobrojnu festivalsku publiku. (D.H.) (Ivica Duspara i mladi

(Croatia Records) a bogatomu meniju liburnijske jazz scene, impresivne u bilo kojem promišljanju hrvatskoga jazza, jedna od najukusnijih delicija uz Liburnia Jazz Festival jest projekt Jazz ExTempore Vodi ga istaknuti gitarist i harmonikaš Elvis Stanić koji je odavno prestao biti ugodno iznenađenje i postao jazzistička kulturna činjenica koja prelazi okvire Hrvatske. Posljedice njegova glazbenog plimnog vala pomiču granice i u najpozitivnijem smislu mijenjaju jazz krajobraze. Fusion, world, tradicijski izričaj — sve to vješto uklapa u ono što prepoznajemo kao projekt Elvisa Stanića. Novi je album logičan nastavak sjajnoga CD–a Jazz ExTempore 05/06, ali je ostvaren s drugim glazbenicima, što i jest namjera te jazz bratovštine. I ovom je zgodom okupio ugledne glazbenike koji se ujedno predstavljaju kao autori: britansku pijanisticu Andreu Vicary, bugarskoga bubnjara Hristu Yotsova, nizozemskoga kontrabasista Rica De Jeera i posebnoga gosta, slovenskoga saksofonista Primoža Fleischmana. Ljudi iz raznih krajeva svijeta, različitih svjetonazora i glazbenih promišljanja stavljeni su pred činjenicu hrvatske tradicijske glazbe, u to su umiješali začine iz svoje baštine i zajedno sa Stanićem stvorili glazbu koja prestaje biti eksperiment i postaje vrlo slušljiv jazz — etno, world ili kako god — oplemenjen snažnim autorskim pečatom Elvisa Stanića (Silent Voices, Se Jest On i obrada Ju te san se zajubija s Renatom Švorinićem). Poslastica na kraju — koncertna izvedba skladbe Sky over Grožnjan Boška Petrovića. CD odlikuju sigurne izvedbe, improvizacije i usvajanje »novih« ideja, a Stanićeva harmonika glazbi daje osobnost, proﬁnjen i lepršav zvuk koji mami na novo slušanje. Oplemenjena tradicijom i speciﬁčnim ugođajem, ova glazba postaje najbolji veleposlanik naše zemlje u svijetu.

CD IZLOG

CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG

CD izlog dr. sc. Dalibora Paulika

CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG

BROJ 158, LISTOPAD 2009.

Mladen Burna

Feniks (Croatia Records) udeći prema svim vanjskim obilježjima, Mladen Burnać nikako se ne miri s mirnom plovidbom žabokrečinom hrvatske estrade, nego pošto poto želi ambicioznijim pokušajima ostaviti dublji trag. Premda mu se glas ne čuje baš daleko, pjevač već gotovo dva desetljeća uporno gradi karijeru koja ponekad zalazi u banalnost, ponekad stigne do vrha top–ljestvica (hit Ne zovi mala policajce), a neki put neočekivano rezultira intrigantnim djelima kao što je vrlo dobar duet s Arsenom Dedićem u pjesmi Jer ti ljubiš drugoga. Album Feniks (dolazi u kompletu s DVD–om na kojemu su spotovi) na neki je način nastavak, singer–songwriterski napor spajanja kantautorskog stila (kakav je dominirao na Večeri šansona Zagrebfesta sedamdestih i osamdesetih godina prošloga stoljeća) i suvremene produkcije. Rezultat je njegovo zasigurno najzrelije ostvarenje unatoč povremenim dubiozama u stihovlju i zalasku u glazbeni manirizam ili prenakićenim rješenjima u produkciji kako bi zvučna slika djelovala barokno, što je nepotrebno. Dvaput se, uz prije navedeni duet, kao autor pojavljuje Arsen Dedić, dok album sadrži i zanimljiv odabir obrada — Pristao sam bit ću sve što hoće Bijelog dugmeta i Kao ptica na mom dlanu Pilota. Obje odaju njegovu namjeru da se malo vrati u osamdesete, što djelomično uspijeva, no spoj bi bio bolji da je produkcija bila nešto funkcionalnija.

Ultimate Collection (Croatia Records) okviru serijala Ultimate Collection pojavila se i kompilacija Dine Dvornika koja za razliku od izdanja Vidi ove pisme sadrži i materijale s njegova posljednja dva albuma Svicky i Pandorina kutija ostvarenih za Orfej i Dancing Bear. Osim toga, kolekcija sadrži i veliki hit Ništa kontra Splita koji Dvornik za života nije želio pridruživati regularnome dijelu svoje diskografije. Smatrao je to festivalskim iskorakom, no kada se gleda ukupna diskografija onda pjesma koja je trijumfirala na Splitskom festivalu jednostavno mora naći mjesto u okviru ovakve kompilacije. Prvi CD uključuje pjesme s prva dva albuma i svojom kvalitetom apsolutno nadilazi materijal s drugoga, unatoč tomu što se na njemu nalaze izvrsne skladbe kao što su Junak plaže, Afrika i Žigolo. Izboru skladbi nema se što prigovoriti, osim što je možda na njemu mjesto trebalo pronaći i Nadahnuće s posljednjeg albuma, pjesma koja ga je stilom i nabojem vratila na stare staze. Ova je kompilacija još jednom podsjetila na glazbenu genijalnost Dine Dvornika i svakako predstavlja svojevrstan epitaf, ali istodobno i udžbenik za neke nove slušatelje.

Mildreds

Urban & 4

Život u ušima

Hello

(Aquarius Records) ao u slučaju Joss Stone koja je nakon vrlo uspješnoga albuma s obradama realizirala solidno izdanje s autorskim pjesmama, i skupina Mildreds primijenila je istu formulu, ali u našim okvirima. Na prvijencu smo se uvjerili u njihovu sviračku kompetentnost, a Život u ušima trebao je potvrditi i njihova autorska stremljenja. Mildreds čine poznati jazz glazbenici: Uroš Rakovec, Krunoslav Levačić i Žiga Golob (koji istodobno sviraju i u Transhistria Ensembleu Tamare Obrovac), Blaž Celarec i vrsna vokalistica Astrid Kuljanić. Jazzy zvukovi na ovome projektu uspješno se spajaju sa zatomljenom kvalitetom zabavne glazbe s ovih prostora kakvu smo slušali šezdesetih i sedamdesetih godina 20. stoljeća. Posrijedi je nepretenciozan album melankoličnoga ugođaja ukliješten između jazz manirizama i pop pasaža. Zvuči zapravo više kao stilska vježba nego kao zaokruženo djelo, no Mildreds se time ne moraju zamarati: improvizacija ionako leži u srži njihova prozračnoga i romantičarskog izričaja. Upravo zbog toga i ujednačene kvalitete svih pjesama, ovo nije ostvarenje koje ima vremenski dugi domet, ali se može neopterećeno slušati u svakoj prilici.

(Croatia Records) rošlo je pet godina od objave »sirovoga«, ali iznimno čvrsto napravljenoga albuma Retro kojim su Urban & 4 malo skrenuli s linija koje su utabali prethodnim izdanjima. Novo ostvarenje Hello na neki je način povratak na stare staze, na teren emocionalnih preispitivanja nadograđenih preciznom svirkom i začudnom mješavinom rocka i elektronike. Istodobno Urban u pojedinim dijelovima pjesama kao da ponire još dublje, u doba kada je pjevao u Lauferu (stvorio je previše uglednu karijeru, a da bi mu se u bilo kojem trenutku prigovorilo kako koristi kredite bivšega benda). Zanimljivo je da mu se u jednom trenutku pridružuje bivši gitarist te grupe Vlado Simcich Vava, dok se u pjesmi Glas jeka bas gitare prihvatio Zlatan Stipišić Gibonni. Premda album nema onu privlačnost kao što je bilo u slučaju ostvarenja Žena dijete, svoje kvalitete otkriva sloj po sloj. Očito se radi o Urbanovu najzrelijemu izdanju koje je napravljeno s mladalačkom energičnošću i žestinom. I upravo se u tome osjeti sva kompetentnost sjajno uigrane prateće mu četvorke.

Let 3

Živa p**ka Diskurz

U protivnom (Dallas Records) ako bi zvučao drugi CD Parafa da je u njemu ostao pjevati Valter Kocijančić? Vjerojatno kao nastupni album riječke punk skupine Diskurz. Dakako, Paraﬁ iz prve faze imali su mnogo sljedbenika na riječkoj rock–sceni i šire, no nijedan od njih nije im se toliko približio koliko je to uspjelo Diskurzu. Taj mladi bend čak ima i genetske punk korijene: otac pjevača i gitarista Bojana Bajića je Damir Bajić, gitarist pop–punk grupe Istočni izlaz i nedavno reformiranih Ogledala. Neskriveno oduševljenje iskonskim punk ozračjem bend dokazuje i implementiranjem stripa Mirka Ilića iz 1977. objavljenoga u Poletu. Da je ovo izdanje objavljeno u doba kad je taj strip nastao, predstavljao bi kultni relikt. Danas je tek zanimljivo debitantsko ostvarenje u arhaičnoj i anarhičnoj glazbenoj kategoriji. Uz naglašenije produkcijske zahvate Diskurz bi mogao napraviti i ozbiljniji napredak, osobito stoga što ima sasvim razrađeni glazbeni svjetonazor. U protivnom, ostat će upamćeni tek kao replika Parafa namijenjena tinejdžerima čiji su roditelji bili autohtoni punkeri.

(Dallas Records) rugi album uživo vjerojatno najveće hrvatske live rock atrakcije Leta 3 na tržište dolazi opterećen dvostrukim nasljeđem: jednim od ponajboljih izdanja uživo s ovih prostora snimljenoga prije jednog desetljeća, indikativnog imena — Živi k**ac — a isto tako i DVD inačicom recentnoga albuma objavljenom prije šest mjeseci. Upravo taj DVD najbolje odražava energičnost scenskoga nastupa Leta 3 i potpuno dočarava njihov show. Od prošlog albuma uživo do ovoga, Let 3 je snimio još tri izdanja, uključujući kontroverzno Bombardiranje Srbije i Čačka, tako da je svirački bilo dosta prostora za dokumentiranje novoga repertoara. Istodobno, valjalo je čuti kako to zvuči bez vizualne nadgradnje. Rezultat je iznad očekivanja, jer je očito kako za svoje autorske i vizualne eskapade Let 3 ima iznimno jak temelj u sviračkoj umješnosti benda koji od početka do kraja (na CD–u se nalaze 32 pjesme) ne spuštaju stupanj žestine koji, dakako, nadilazi studijske verzije pjesama. Stoga ovaj dvostruki CD ipak ne treba promatrati kao audio verziju DVD–a (ponešto se i razlikuju), nego kao autohtoni album uživo kojim grupa zapravo zaključuje jednu fazu u svojemu radu. Doduše, s obzirom na famu oko DVD–a i kutije u koju je bio upakiran, prava vrijednost ovoga izdanja pokazat će se tek u godinama koje dolaze.

Martina Vrbos Oliver

Momenti (Aquarius Records) liveru Dragojeviću i njegovim izdavačima već je prešlo u rutinu naizmjenično objavljivati studijske i albume uživo (ili DVD–ove), stoga ne čudi da je nakon vrlo dobrog izdanja uživo, snimljenoga u pariškoj Olympiji, njegovoj publici ponuđen još jedan takav zapis. Ovoga puta su pjesme doživjele nove aranžmane u režiji Alana Bjelinskog i Ante Gela koji se pojavljuju na omotnici ovitka kao punopravni sudionici projekta. Ono što međutim na ovitku ne piše jest vrijeme i mjesto održavanja koncerta. Latino prerade nekih pjesma imaju zanimljiv učinak (Nedostaješ mi ti), a čim se za klavirom pojavi Matija Dedić, onda je neminovno da skladbe imaju i jazzy prizvuk. Vrhunski odsviran nastup uz standardno raspoloženoga Olivera rezultira i standardno ujednačenim materijalom. No, album se čak mogao snimiti i bez nazočnosti publike jer kurtoazni pljesak uz povremeno glasno odobravanje ili pjevanje u na primjer Cesarici ipak ne prenosi onu tenziju izvedbe uživo kakvu smo čuli na pariškom albumu. Unatoč tomu, Momenti predstavljaju još jedan oblik Oliverove retrospektive u kojoj nema pogrešnoga poteza, a kao svojevrstan bonus tu je izvedba Gibonnijeve pjesme Lipa moja. Album je obavezno štivo za Oliverove obožavatelje, a ostalima fakultativan predmet.

Sve moje boje (Neki Daniels Media) astupni album Martine Vrbos najugodnije je ovogodišnje diskografsko iznenađenje. Pjevačicu koju smo sretali u Putokazima, kao prateću pjevačicu Leta 3 i drugih izvođača, voditeljicu MTV–ja i vokalisticu na reklamnim spotovima ovoga puta nalazimo kao autoricu gotovo cijeloga materijala. Ne samo da tekstovi odražavaju zrelost kakvu imaju tekstopisci od zanata, nego glazba efektnije donosi njihovu poruku. Osim toga, američka produkcija albuma podigla je na višu razinu zvučnu sliku te istaknula i njezin glas na najbolji način — tako da bude prepoznatljiv, a da se istodobno doima kao funkcionalan dio zvučne slike. Svemu tome valja dodati činjenicu da je riječ o vrlo dobro osmišljenim pop pjesmama, a singlovi Ostaješ sam i Stara ljubav uistinu nadilaze većinu hrvatske pop produkcije. Martini Vrbos vjerojatno nedostaje kakav skandal da bi jače privukla pozornost medija, no u glazbenom smislu, u prvoj polovici ove godine, njezin album posve sigurno nema konkurencije u kategoriji prvijenaca.

CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG

Dino Dvornik

CD IZLOG

CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG

CD izlog Bojana Mušćeta

BROJ 158, LISTOPAD 2009.

Cantus d.o.o i HDS radionica

19.

Me unarodni dani jazza Mala dvorana Vatroslava Lisinskog, 20. — 23. listopada 2009.

Utorak, 20. 10. James Carter Quintet (SAD) James Carter, saksofoni Corey Wilkes, truba Gerard Gibbs, klavir Ralphe Armstrong, bas Leonard King, bubnjevi Vodeći jazz saksofonist mlađe generacije ponovno dolazi u Zagreb, no ovaj put sa svojim kvintetom.

Srijeda, 21. 10. Uz 75. rođendan Davora Kajfeša i 50. obljetnicu Zagreb Jazz Quarteta Ladislav Fidri, truba Boško Petrović, vibrafon Davor Kajfeš, klavir Mario Mavrin, bas Silvije Glojnarić, bubnjevi Povod ovomu ekskluzivnom koncertu jest obilježavanje 75. rođendana Davora Kajfeša i 50. obljetnice Zagreb Jazz Quarteta.

etvrtak, 22. 10. Monty Alexander Trio (JAM)

46. Glazbena tribina Pula 5. – 8. 11. 2009.

S us reti generacija u z naku praiz vedbi etvrtak, 5.11. 19.30 Predvorje Istarskoga narodnog kazališta Obilježavanje 60 godina Glazbene škole Ivana Matetića-Ronjgova, Pula FOLKLOR SE VOLI I U ŠKOLI Diego Vitasović, roženice, vidalice, sopelica, mala roženica Danijel Vitasović, roženice, vidalice, šurle, mijeh Mateo Blašković, mijeh Sara Erman, šurle Hana Fajtović i Asja Fajtović, violine Valter Bašić, trieština i harmonika

20.00 Istarsko narodno kazalište Svečano otvorenje 46. Glazbene tribine Pula U ČAST STVARALAŠTVU povodom 60 godina života Đeni DeklevaRadaković, 80 godina života Adalberta Markovića, 100. obljetnice rođenja Brune Bjelinskog te 50 godina stvaralaštva Pavice Gvozdić Simfonijski orkestar Hrvatske radiotelevizije, Dirigent: Mladen Tarbuk Solisti: István Römer, gitara Jože Haluza, violina Milan Čunko, viola Pavica Gvozdić, klavir Program: Đ.Dekleva-Radaković*, A.Marković*, B.Bjelinski, F.Parać, S.Horvat

22.30 Hotel Histria SAM SVOJ MAJSTOR elektronička glazba Program: Karača*, A.Horvat, Nježić*, Seletković*, Brajković*, Magdić*, Tanodi*, Đurović*, Ivičević*, Bukvić*, Kuljerić, Kempf

_ Petak, 6.11. 11.00 Hotel Histria / Kavana PREDSTAVLJANJE PROJEKTA SPLITHESIS

12.00 Circolo POSEBNI SASTAVI - Trio Solenza Davorka Horvat, sopran Mario Čopor, klavir Bruno Philipp, klarinet Program: Magdić*, Jelaska*, Bergamo, Bobić*, Shehu*, Ruždjak...

16.30 Hotel Histria / Kavana TRIBINA Glazbeno nakladništvo - notena i knjižna izdanja Seletković, Živanović, Davidović, Sedak, Haluza, Matić

19.30 Circolo DAMA I DVA KAVALIRA Pijanisti: Berislav Arlavi Katarina Krpan Vladimir Mlinarić Program: Majurec*, Tarbuk*, Čop*, Leskovic*

ZAGREBFEST 2009.

Monty Alexander, klavir Hassan Shakur, kontrabas Georges Fludas, bubnjevi Legendarni pijanist s Jamajke, koji je svirao s veličinama poput Franka Sinatre, Raya Browna i Boba Marleya, obećava nezaboravan nastup sa svojim Triom onim sretnicima koji uspiju ući na njegov zagrebački koncert.

Petak, 23. 10. Juvavum Brass featuring James Morrison (A/AUS)

Skladbama će biti pridružene još tri koje je direktor festivala Hrvoje Hegedušić naručio od naših najuspješnijih autora: Borisa Đurđevića, Mire Buljana i Ante Pecotića. Pjesme će se izvoditi uživo uz festivalski orkestar te uz prijenos Hrvatske radiotelevizije.

Organizacija: Jazz klub Zagreb Hrvatskoga društva skladatelja i Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog

PETI INSTRUMENT baletna večer Koreografija: Svebor Sečak Solisti Baletne trupe Croatia Gudački kvartet Sebastian Davorka Horvat, sopran Program: Josipović, Njirić, Ruždjak*, Glojnarić*, Igrec, Lisjak, Majurec*, Čop*, Uhlik*, Đurović*, Palanović, Stefanović, Drakulić*, Cossetto...

11.00 Hotel Histria / Kavana PREDSTAVLJANJE EKMELIC MUSIC SOCIETY Žarko Ignjatović, gitara, Slavko Kovačić, klarinet, Tomaž Svete

Krstičević, Božičević, Ivičević

Pedesetšesti Zagrebfest održat će se 27. studenoga 2009. u dvorani Studentskoga centra u Zagrebu. Između 72 skladbe dospjele na Natječaj Hrvatskoga društva skladatelja stručna komisija odabrala je 15 koje će biti izvedene na festivalu. To su: Zagrebačka puca Rajka Suhodolčana i Tomislava Barana, To mora da je ljubav Vinka Barćota, Pogled Marka Tomasovića i Maria Vukelića, Ne boj se Petra Eldana i Maje Perﬁljeve, Odlaziš Dražena Buhina i Lea Totha, Bolje je da nikog nemaš kantautorice Mili, Još tango zaplesati znam Andree Baković, Budi moja ljubav Dade Belkovića, Neveru čekam ja Igora Šokote, Mala, što mi radiš Emanuela Milkovića, Osamnaest crvenih ruža Zorana Mišolongina i Albine Štimac, Sve je moje plavo Dalibora Paulika i Milivoja Pašičeka, Utjeha za mene Roberta Grubišića i Roberta Pilepića, Konobar Luke Bulića i Lee Dekleva te Pjesma Ines Prajo.

Australski genij James Morrison koji je pretprošle godine oduševio zagrebačku publiku, nastojat će to ponovno učiniti uz podršku sjajnog ansambla austrijskih puhača.

21.00 Istarsko narodno kazalište

Odabrana djela natjecat će se za tri nagrade za najbolje skladbe prema odluci žirija (prva nagrada Grand Prix 10.000 kuna, druga 6.000 kuna i treća 4.000 kuna), zatim za nagradu za najbolju pjesmu prema odluci publike u dvorani (8.000 kuna) i za nagrade žirija za najbolji tekst, najbolji aranžman, kao i za najbolju izvedbu (sve po 4.000 kuna). Uz prošlogodišnju pobjednicu Lidiju Bačić, na Zagrebfestu 2009. nastupit će Mario Battiﬁacca, Luka Bulić, Azzuro, Grupa Garcia, Esmeralda Kresina, Varaždin Jazz Band, Kvartet Gubec, Andrea Baković, grupa Veliki odmor, Matija Katanić, Igor Šokota, Dado Belković, a priređena su i još poneka iznenađenja.

19.30 Crkva svetog Franje ASSONANCE Petra Kušan, violončelo Danijel Detoni, klavir Program: Nježić*, Klobučar*, B. Šipuš, Ligeti, Dedić, Božičević*, Detoni

21.00 Istarsko narodno kazalište DUBROVAČKI KANTUNI povodom 70 godina života Đele Jusića Zagrebački akademski kvartet gitara / Srđan Bulat, Mario Husnjak, Emina Trivanović i Diana Penezić Matija Novaković, fagot Antonela Malis, sopran Bruno Krajcar, klavir Marie Spaeman, violončelo Mješovita vokalna skupina Nešpula, Dirigentica: Tatjana Merkl Tereza Kesovija

_ Subota, 7.11.

12.00 Katedrala Uznesenja Bla ene Djevice Marije

Nedjelja, 8.11.

ELIZABETIN SVIJET Elizabeta Zalović, orgulje Neva Begović, violončelo Program: Šulek* - povodom 95. obljetnice rođenja, Brkanović*, Lazarin*, Knešaurek*, Josipović

12.00 Kazalište Pu kog otvorenog u ilišta Pore

16.30 Hotel Histria / Kavana TRIBINA Glazbeno nakladništvo - diskografija Šaban, Haluza, Seletković, Pandurić, Tarbuk, Kekić

POBJEDNICI MEĐUNARODNIH NATJECANJA U 2008. I 2009. GODINI Đana Kahriman, violina Kristian Keil, klavir Domagoj Gušćić i Azra Medić, klavir četveroručno Juraj Majstorović, gitara Mia Ćojbašić i Ivan Šverko, duo harmonika Program: P.Dešpalj / povodom 75 godina života, Stefanović*, Bukvić*, Njirić*, Čuperjani*, Juranić*, Šulek / povodom 95. obljetnice rođenja, Bužleta*, Foretić*

RE:NEW MUSIC je kulturni projekt koji se temelji na 12 međunarodnih partnera i 22 ansambla iz 11 europskih zemalja koji čine platformu za preko 170 izvedbi godišnje, brojne skladateljske radionice i rezidencije. Raznolikost ansambala stvara uzbudljive mogućnosti uspostave dinamične platforme za stvaranje kontakata na kojoj se mogu raspravljati teme od zajedničkog interesa za partnere i njihovu glazbenu okolinu te poduzeti zajedničke radnje u tom smjeru. RE:NEW MUSIC je iniciralo Vijeće nordijskih skladatelja, a koordinira ga i njime upravlja Dansko društvo skladatelja u Kopenhagenu. Projekt je sufinanciran iz programa EU kulture 2007 - 2013 i nordijskog vijeća ministara te uz pomoć doprinosa 12 projektnih partnera. Cilj projekta RE:NEW MUSIC je stvoriti mrežu skladatelja, ansambala, informativnih centara i institucija u kulturi, muzičkih obrazovnih institucija, strukovnih udruga skladatelja, muzikologa i izvođača kako bi se suvremena glazbena produkcija približila široj publici, a suvremeni skladatelji izašli iz skučenosti kulturnog kruga vlastitih zemalja. Cilj projekta RE:NEW MUSIC je imati što Više izvedbi nove glazbe živućih skladatelja u što Više zemalja i od strane što Više ansambala.

RE:NEW MUSIC

Bringing the best of new music across Europe.

studeni 2008. - listopad 2010. November 2008 - October 2010

RADIONICA LUCA BREWAEYSA • Muzička akademija 21-9-2009, 10.00 - 12.00 22-9-2009, 10.00 - 12.00 23-9-2009, 10.00 - 12.00 RADIONICA LIDIE ZIELI SKE “Sonic landscape of the town“ • Muzička akademija 9-10-2009, 10.00 - 12.00 10-10-2009, 10.00 - 12.00 • Hrvatsko društvo skladatelja 12-10-2009., 10.00 - 12.00